Rock n Roll i Nšto o Tome

  • Upload
    semir

  • View
    31

  • Download
    13

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Kako je nastao Rock n Roll i najpoznatiji bendovi.

Citation preview

"Rock and Roll" je vrsta popularne muzike. Tipi?ni rock sastav se sastoji od pjeva?a, gitare, bas gitare, i bubnjeva. Razni sastavi su tako?er koristili niz drugih instrumenata, poput saksafona. Rock and roll se prvi put pojavljuje u srednjim Sjedinjenim Ameri?kim Dravama. Nastao je od crna?ke muzike i ameri?ke narodne muzike bijelaca. Rock muzika je imala ogroman drutveni i kulturni utjecaj na svijet. Sam pojam moe da ozna?ava nekoliko razli?itih stvari. Ponekad se upotrebljava kao naziv za niz raznih stilova zapadne popularne muzike, poput tekog metala, pop muzike, i hip hopa, a ponekad se upotrebljava kao naziv za poseban izvorni pokret pedesetih godina. Naj?es?e, pojam ozna?ava taj izvorni pokret i razne stilove koje su nastali direktno od njega (Zna?i, bez hip hopa, pop muzike, itd)."Rock and Roll" je vrsta popularne muzike. Tipi?ni rock sastav se sastoji od pjeva?a, gitare, bas gitare, i bubnjeva. Razni sastavi su tako?er koristili niz drugih instrumenata, poput saksafona. Rock and roll se prvi put pojavljuje u srednjim Sjedinjenim Ameri?kim Dravama. Nastao je od crna?ke muzike i ameri?ke narodne muzike bijelaca. Rock muzika je imala ogroman drutveni i kulturni utjecaj na svijet. Sam pojam moe da ozna?ava nekoliko razli?itih stvari. Ponekad se upotrebljava kao naziv za niz raznih stilova zapadne popularne muzike, poput tekog metala, pop muzike, i hip hopa, a ponekad se upotrebljava kao naziv za poseban izvorni pokret pedesetih godina. Naj?es?e, pojam ozna?ava taj izvorni pokret i razne stilove koje su nastali direktno od njega (Zna?i, bez hip hopa, pop muzike, itd).Korijeni muzike koju su ljudi uivali tokom 1960-ih i 1970-ih godina pa i dalje mogu se pratiti sve do ranih 1950-ih. Po?etak anra je prema mnogim muzi?kim stru?njacima vezan za datum 5. mart 1951. godine kada je Jackie Brenston snimio ivahnu plesnu pjesmu pod nazivom "Rocket 88". Uz podrku Ike Turnera i njegove grupe "Kings of Rhythm" u gradu Memphisu drava Tennessi. Ovo se ?esto smatra kao prva Rock'n'Roll plo?a. Jo jedna ?injenica u njenu korist je da je zarada od pjesme "Rocket 88" omogu?ila njenom producentu Samu Phillipsu da zapo?ne njegov muzi?ki studio za snimanje i izdava?ku ku?u "Sun Records Studio" koji ?e u dogledno vrijeme pokrenuti Elvisa Presleya prave?i muzi?ku senzaciju u svijetu. Do po?etka 1950-ih ovaj naziv je ve? bio u opticaju, a razni oblici ameri?ke muzike su se nezaustavljivo spojili u neto to ?e svi do sredine ove decenije nazvati Rock 'n' Roll. [1]Historija razvoja muzi?kog stila[uredi | uredi izvor]U ranim danima SAD-a pristizali su razni oblici popularne muzike, kao i sami Amerikanci iz mnogih dijelova svijeta. Crni robovi donijeli su sa sobom afri?ke pjesme, doseljenici iz Irske i Engleske donijeli su sa sobom "jigs" i "reels" muziku, a doseljenici iz Njema?ke i Poljske donijeli su polka muziku. Za sve ove ljude muzika je sluila kao mo?an podsjetnik na udaljenu domovinu. Muzi?ki stilovi su uglavnom bili podijeljeni po rasnoj, drutvenoj i religijskoj osnovi. Religiozni ljudi su sluali religijsku muziku i osu?ivali su one to su sluali "?avolju muziku". Bogati su voljeli sluati klasi?nu muziku i gnuali su se "vulgarne" popularne muzike. Najsnanija podjela je bila po rasnoj osnovi, gdje su bijelci sluali skoro isklju?ivo bijele muzi?are koji su izvodili muziku u njima bliskim evropskim stilovima. Crnci su sluali uglavnom crne muzi?are koji su izvodili muzi?ke stilove bliske njima. Velike udaljenosti izme?u velikih gradova je bila jo jedna od prepreka u mijeanju muzi?kih stilova. Prepoznatljiva regionalna muzika razvila se u gradovima bogatim kulturom poput Nashville, Chicago, New York City, Kansas City, New Orleans i Memphis. Putovanje je bilo sporo i naporno, pa zbog toga mnogi muzi?ari ?esto nisu bili sluani van njihovog lokalnog podru?ja. Zahvaljuju?i tehnolokim izumima poput radija i fonografa s po?etka 20. vijeka prepreke u mijeanju muzi?kih stilova su po?ele polahko da nestaju. Ovo je bio spor proces i trajao je vie godina i obuhvatao je vie mjesta. Postepeno su strogo odvojeni muzi?ki stilovi po?eli da se mijeaju, a jedan od rezultata ovog procesa je i nova muzika pod nazivom Rock 'n' Roll. Vanu ulogu u razvoju ove muzike je imala evropska muzi?ka tradicija, ali prema mnogim muzi?kim stru?njacima najvaniji utjecaji na ovu tada novu vrstu muzike imala je afri?ka pjeva?ka tradicija i afri?ki ritmovi.Poznati britanski rok muzi?ar Peter Gabriel koji je bio pod velikim utjecajem muzike iz cijelog svijeta je jednom izjavio:Da je ono to mi smatramo glavnim Rock and Roll naslije?em poteklo iz Afrike. Ta?ka.[2]Blues i Rhythm and Blues[uredi | uredi izvor]Glavna stranica: BluesVjerovatno najvaniji muzi?ki stil razvijen iz afri?kog utjecaja je bio Blues koji se pojavio po?etkom 20. vijeka oko plodne delte rijeke Mississippi. To je bio stil akusti?nog (ili "country") pjevanja i sviranja na gitari, klaviru, udaraljkama i drugim improvizovanim muzi?kim instrumentima kojima nije trebalo ozvu?enje. Blues zvuk je stvaran sa tunim ("blue" ili "bend") tonovima ?iji su tre?i i sedmi tonovi u muzi?koj ljestvici snieni, a koji imaju veoma izraajan i melanholi?an osje?aj. Ova vrsta muzike je tipi?na po jednostavnoj strukturi, koja se obi?no sastojala od 12 taktova uz upotrebu tri ponavlaju?a akorda i stihovima koji izraavaju gorkoslatku mjeavinu zadovoljstva i patnje. Poznati kralj ranog Bluesa Robert Johnson rodom iz drave Mississippi ?iji ivot je bio teak i ispunjen opijanjima je postavio standard za klasi?nog Blues muzi?ara.T-Bone Walker prilikom nastupa na Ameri?kom folk blues festivalu u Hamburgu, marta 1972. godine.Tokom i nakon II svjetskog rata mnogi afroamerikanci se preseljavaju iz ruralnih podru?ja u velike gradove u potrazi za boljim poslom. Tu su blues muzi?ari prvi put ?uli jazz i druge vrste prefinjene muzike iz velikih gradova. U isto vrijeme se lake dolazilo do elektri?nih muzi?kih instrumenata. Sve ovo je dovelo do pojave nove vrste teeg i agresivnijeg bluesa.Memphis je bio sredite ovog novog urbanog blues stila u kojem se pojavljuju izvo?a?i poput pjeva?a i gitariste B.B. Kinga i pjeva?a Bobby Blanda. U Chicago-u je razvijena vana vrsta bluesa koju su predstavljali gitarista i pjeva? Muddy Waters i klavirista Otis Spann. U Los Angelesu T-Bone Walker je eksperimentisao sa tada novim izumom koji je jo bio u razvoju - elektri?nom gitarom. Vremenom ?e elektri?na gitara postati neizostavni dio u Rock 'n' Roll muzici. [2]Country muzika i Bluegrass[uredi | uredi izvor]Bijeli muzi?ari su u me?uvremenu razvijali country muziku i bluegrass koji su tako?er imali utjecaja na razvoj Rock and Rolla. Ove dvije bliske muzi?ke vrste vuku porijeklo iz tradicionalne narodne muzike iz Irske i Engleske. Karakteristi?ne su po sjetnom vieglasnom pjevanju uz upotrebu i?anih instrumenata poput mandolina, banjoa i violina. Bluegrass je ?esto bio usredsre?en na plesove u izolovanim planinskim i prerijskim podru?jima SAD-a.Hank Williams za vrijeme koncerta 1951. godine.Country muzika, tj. njen komercijalniji dio je bio uglavnom rasprostranjen u Nashville-u kao centru za snimanje ove muzike. Najutjecajniji muzi?ar u ovoj vrsti muzike je bio Hank Williams. Odrastao je u Alabami, a svirao je sa blues umjetnicima. Gitaru je nau?io svirati od crnih uli?nih muzi?ara. On ?e kasnije pomijeati muzi?ke stilove crnaca i bijelaca stvaraju?i izuzetno popularan stil koji ?e nazvati "honky tonk". Ova vrsta muzike je bila popularna i kod crne publike, a mnogi crni muzi?ari poput Ray Charlesa ?e izraziti svoje potovanje prema muzici Hanka Williamsa. [2] Razni stilovi country muzike su utjecali na rock muziku na razne na?ine i u razli?itim vremenskim periodima tokom samog razvoja rock muzike. Tzv. "western swing" koji je nastao u Texasu objedinio je neke elemente blues i jazz muzike i zajedno sa "hillbilly boogie" bili su osnova za ranu rock muziku koju je izvodio Bill Haley. Jo jedan stil u country muzici koji je koristio bubnjeve i elektri?ne muzi?ke instrumente bio je "honky tonk" iz kojeg je zajedno sa blues-om nastala rana vrsta rock muzike "rockabilly". Vieglasno pjevanje i koritenje muzi?kih instrumenata karakteristi?nih za bluegrass muziku (kao to su violina, banjo) bili su vani u tzv. "country-rock" muzici koja je bila popularna kasnih 1960-ih godina. [3]Gospel muzikaGlavna stranica: Gospel muzikaKao i blues, crna?ka gospel muzika vu?e svoje porijeklo iz afri?kih i evropskih muzi?kih tradicija. Za razliku od blues-a, koji je bio sredstvo li?nog izraza u muzici, gospel je bio religijski izraz i ?esto je bio pjevan od strane grupa ljudi koji su koristili njihovu muziku da bi izrazili religijska vjerovanja koja su ih objedinjavala. Rane gospel pjesme su se zvale "spirituals" (duhovne pjesme) i pjevane su obi?no od strane grupa vjernika u veoma temperamentnom stilu kojim su izraavali svoju vjersku privrenost. Jedna od karakteristika ovog muzi?kog stila je da su pjeva?i solisti improvizovali melodijske ukrase koji nisu bili dio glavnih melodija i koji su mijenjani pri svakom novom pjeva?kom nastupu. Horovi koji su pratili soliste nisu ?inili ove pjeva?ke improvizacije to je ?inilo veoma interesantnu varijaciju izme?u soliste i prate?eg hora. Profesionalne gospel grupe koje su pravile zvu?ne snimke i ile na turneje osnovane su ve? 1920-ih godina. Pjeva?ke grupe poput "Mill Brothers" i "Ink Spots" osnovali su sekularne verzije profesionalnih gospel grupa. Do 1940-ih ostale grupe koje su ih oponaale razvile su muzi?ki stil pod nazivom "doo-wop". Mnoge "doo-wop" grupe bile su popularne tokom 1950-ih, a neke su doprinijele sa svojim pjevanjem instrumentalnom "pop" stilu. Od ranih 1960-ih ova vrsta muzike je preimenovana u "soul" muziku. [3]NAJPOZNATIJI BEDNOVIAC/DCAustralski bend AC/DC jedan je od naj?vr?ih argumenata kojeg u rukama dre svi rock fanovi uvjereni da je upravo muzika koju su odabrali neto najbolje to je ikada ponu?eno u toj vrsti umjetnosti. Usto, nemali je broj onih koji tvrde da je ba AC/DC najbolji rock bend koji je ikada postojao. I hvala Bogu, jo uvijek postoji.A je li on ba pravi australski bend i zasluuje li karakteristike iznesene u uvodu, proanalizirajmo zajedno u pri?i o njemu, u kojoj se u beskraju poznatih podataka moda i najmanje spominje detalj da je ona zapo?ela kotskoj, to?nije u Glasgowu. Tamo je naime, ivjela obitelj Young, koja se ezdesetih godina prolog stolje?a s djecom seli u australski Sydney, u kojem bra?a zapo?inju svoje rock karijere.Za po?etak u razli?itim periodima i svatko na svojoj strani. Najstariji George svirao je sredinom ezdesetih u The Easybeats, neto kasnije je Malcolm bio u The Velvet Underground (s Lou Reedovim ga povezuje samo ime), a tada jo dje?a?i? Angus u Kantuckee i Tantra. Ideju da oforme zajedni?ku skupinu dao je jo ranije George, a realizirana je tek 1973. godine. Naime, po?etkom te godine George, Angus i Malcolm bili su u Marcus Hook Roll bend zajedno s Harryjem Vandom, s time da je George u po?etku bio zaduen i za produkciju i promociju.Kako bend nije imao posebnih uspjeha, odlu?ili su oformiti novog. A da obitelj Young ima potpuniji udio u stvaranju legende, pobrinula se sestra Margaret, koja je, vidjevi taj natpis na stroju za pranje rublja, predloila da novoosnovani bend nosi ime AC/DC. U prvoj postavi bili su gitaristi Malcolm i Angus Young, pjeva? Dave Evans, basist Larry Van Kriedt i bubnjar Colin Burgess (Master's Apprentice).Kako je u to vrijeme, a bila je 1973. godina, Angus imao svega 18 godina (ro?en je 31.3.1955.), Margaret je dola na jo jednu originalnu ideju. Predloila je naime, da njegov kolski izgled, nalik na onaj iz Ashfield Boy's High School u Sydneyu koju je poha?ao, bude zatitni znak benda. I taj joj je prijedlog prihva?en, a epilog je poznat; Angus jo i dan danas po stageu skaku?e u kratkim hla?icama i kratkoj majici, a nerijetko i u ilterici.Nakon uobi?ajenih demo nastupa po lokalnim klubovima, AC/DC prvi ozbiljniji nastup biljei zadnjeg dana 1973. godine, u, tada poznatom, Sydney Chequers night clubu, kojeg je, me?u ostalima, proslavio i Frank Sinatra. Iako je jo bio gotovo tinej?er, Angus se ve? u po?etnom periodu prometnuo u lidera benda, a uz dinami?an i eksplozivan stage acting pokazivao je veliko gitaristi?ko umije?e.Po?etkom 1974. godine dolazi do prvih promjena, te Burgessa mijenja Rob Carpenter, a njega ubrzo Peter Clark. Do promjene je dolo i na bas sekciji; umjesto Van Kriedta stie Rob Bailey (ex-Natural Gas). Ta postava snima prvu plo?u u povijesti benda - singl "Can I Sit Next To You Girl/Rockin' In The Parlour", kojeg produciraju George i Vanda, a objavljena je samo na australskom teritoriju u izdanju Albert Productions.Nakon toga slijedi selidba u Melbourne, gdje biljee prve zapaenije nastupe, i to u kolovozu 1974. godine, kada sviraju s Lou Reedom na njegovoj australskoj turneji. Nakon toga dolazi do novih promjena u line-upu. Naime, u rujnu grupu naputa pjeva? Dave Evans, i to iz razloga jer je odbijao nastupati uivo (!?), te Bailey i Clark, tako da su ostala samo bra?a Young. Evans je s bubnjarom Tony Kerranteom osnovao skupinu Rabbit, s kojom je snimio dvije plo?e, a u kasnijoj karijeri, koja usput re?eno i nije donijela neke zna?ajnije uspjehe, bio je ?lan skupina Hot Cockerel, Finch, Contrabend, The Beast, Heaven i The Headhunters.Kako je u planu bilo snimanje debi plo?e, krenulo se u potragu za pjeva?em, obzirom da je u me?uvremenu angairan basist Bruce Houwe, dok je za bubnjeve sjeo njegov kolega iz Fraternity, Robert "Bon" Scott, tada voza? autobusa u bendu. No, Bon nije bio samo voza?. On je ezdesetih i ranih sedamdesetih svirao bubnjeve i pomalo pjevao u australskim pop, blues i rock skupinama The Spektors, The Valentines i spomenuti Fraternity. A ba je s Fraternity, zahvaljuju?i pobjedi na jednom natjecanju koju im je priskrbjela pjesma "Battle Of The Sounds", ubiljeio nastup u Engleskoj sa skupinom Geordie, tako?er jednim od bitnih imena u povijesti AC/DC.Kako i zato, saznat ?ete nastavite li ?itati ovaj tekst. Posljednji bend u kojem je nastupao prije angamana u AC/DC bio je The Mount Lofty Rangers, u kojem je svirao s Peterom Headom iz Headbenda.Kako se situacija u bendu, vezana na pronalaenje novog pjeva?a nije odvijala eljenim tijekom, Bon je na nekoliko proba preuzeo mikrofon, i njegovim su pjeva?kim umije?em bra?a Young bili oduevljeni, te je tako je rijeen najve?i problem; prona?en je novi vokalni solista. I to kakav. Spomenimo i podatak da je ovaj izbor, uz nanovo provjerene Bonove pjeva?ke sposobnosti bio temeljen i na njegovim ranijim iskustvima, obzirom da je jo 1971. godine pjevao sa skupinom Black Father, a godinu kasnije i na solo plo?i Vincea Lovegrovea, ali i u svim ostalim bendovima u kojima je radio.Doista nije potrebno posebno isticati kako je Bonov pjeva?ki angaman u AC/DC bio savren potez. Njegov je grubi, prodoran, buntovni?ki vokal, koji je zvu?ao kao da sam sebi ree grlo, kao i dominantan izgled i dranje, radi kojeg je bio nazivan i 'macho ikonom', vrlo brzo postao zatitni znak benda. Upranjeno mjesto za bubnjevima preuzima ranije spomenuti Tony Kerrante, dok je bas na snimanju plo?e svirao George Young, koji ju je s Vandom i producirao, s obzirom da je Houwe u me?uvremenu otiao.Debi plo?u "High Voltage", koja je snimljena u sije?nju 1974. godine za samo deset dana, objavio je 17. velja?e za australsko podru?je Albert Productions, a sadravala je osam pjesama. Sedam napisanim u kooperaciji Young/Scott/Young, te Joe Williamsova "Baby, Please Don't Go". Ta je plo?a donijela snane gitaristi?ke riffove, koje su u suradnji sa solo dionicama i opisanim vokalima hard rocku donijele novu dimenziju, usmjerivi ga u pravcu heavy metala, mada ne treba zaboraviti da je imala i dobar blueserski prizvuk. Ve? je ta plo?a dobrim dijelom definirala unikatni stil za kojeg se nikad nije usaglasila to?na definicija, a mnogi su njihov sound, to se u to vrijeme ljepilo mnogim rock bendovima jer je bilo najjednostavnije, okarakterizirali kao 'prljav'.Mada su ?lanovi sebe nazivali rock bendom, bilo je jasno da je, nakon Led Zeppelinovih i Black Sabbathovih, ispisana jo jedna svjetla stranica u evoluciji hard rocka i heavy metala. Usto, "High Voltage" je maksimalno zapalio relativno suzdrane Australce, zavladala je prava pomama za tom plo?om, te je ula na 7. mjesto australske Top ljestvice, to je bio i vie nego neo?ekivan uspjeh. Tada je na mjesto basiste stigao Mark Evans, a umjesto Kerrantea novopristigli bubnjar zvao se Phil Rudd, pravim imenom Rudzevecius (ex-Buster Brown, Coloured Balls)Snimanje druge plo?e zapo?elo je u srpnju 1975. godine, da bi ona pod imenom "T.N.T." izala u velja?i 1976. Glazbena formula bila je nalik na onu s "Hight Voltage", a s njom je postignut jo ve?i uspjeh; 2. mjesto australske i 35. novozelandske Top ljestvice. Nakon njezina izlaska organizirana je tzv.'klupska turneja', u kojoj su uglavnom nastupali po australskim klubovima, a dodatni uspjeh donijelo im je sudjelovanje u tada super popularnom TV showu "Countdown"."T.N.T." je izbacio ?ak ?etiri hit singla, od kojih je najuspjeniji bio "It's A Long Way To The Top (If You Wanna Rock n' Roll)", u kojem je Bon svirao gajde, tradicionalni kotski instrument, i za koju je snimljen TV spot. Tako?er, naao se tu i Chuck Berryjev cover "School Days". Takva popularnost nije prola nezapaeno, te AC/DC potpisuje ugovor s Atlantic Records, izuzetno mo?nom izdava?kom ku?om, za koju je podsje?amo, snimao i veliki Led Zeppelin.Uslijedila je britanska turneja s Rainbow i Black Sabbath, a popularnost je internacionalizirana izdavanjem plo?e "High Voltage" za svjetsko trite, na kojoj se naao miks najboljih pjesama s prva dva 'australska izdanja'.U ljeto 1976. godine po?inje se snimati tre?a plo?a, da bi ona pod imenom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap" u Australiji izala 20. rujna, a u ostatku svijeta dva mjeseca kasnije, i to s odre?enim razlikama. Uo?ljivija od njih bila je na coverima; na australskom su bile karikature Angusa i Bona uz bilijarski stol, dok je ona poznatija sadravala est ljudskih individua s crnom trakom na o?ima i drutvom s najboljim ?ovjekovim prijateljem, psom. Razlika je bila i u pjesmama. Sedam ih je bilo na oba izdanja, a dvije razli?ite bile su "R.I.P." ("Rock In Peace") i "Jailbreak" na australskom, te "Love At First Feel" i "Rocker" (objavljena i na "T.N.T."), na svjetskom izdanju.Najpoznatiji naslovi bili su onaj naslovni i "Problem Child", a zanimljivo je i to da je plo?a u Americi izdana tek 1981. godine, to joj nije smetalo da ostvari odli?an uspjeh; 3. mjesto na Top ljestvici i 7.000.000 prodanih kopija. Bilo je tu istina, puno zasluga dviju plo?a izdanih po?etkom osamdesetih, no, i ova je bila odli?na. S muzi?ka je strane bila daljnji progres u pravcu hard 'n' heavyja, isti su bili autori svih pjesama (M. i A. Young i Scott), a i producenti (George Young i Vanda).Nakon kra?e promotivne turneje, po?etkom 1977. godine po?elo je snimanje ?etvrte studijske plo?e, koja je napravljena tijekom sije?nja i velja?e, bez promjena u kreatorskom i producentskom timu. "Let There Be Rock" objavljena je kao i prethodna u dvije verzije; australskoj (oujak 1977.) i internacionalnoj (23. lipanj), i opet je bilo razlike u coveru i me?u pjesmama. Na australskom coveru je bio dio vrata gitare s prstima svira?a i 'normalnim' slovima u imenu benda, dok je svjetska verzija prikazivala ?lanove benda na nastupu uivo, a i prvi puta je koriten novi logo, koji ?e, osim na "Powerage", biti jo jedan u nizu prepoznatljivih zatitnih znakova svih kasnijih izdanja.Ta je plo?a bila jo e?a od prethodnice i ozna?ena je kao najmetalnija od svih koje je AC/DC dotad objavio, a u kasnijim su je godinama mnogi rock i metal muzi?ari ozna?ili kao djelom koje je najvie utjecalo na njihovu kreativnost. Poput recimo, Dave Mustainea iz Megadetha. Veliki hitovi s nje bili su, a jo su i danas, "Let There Be Rock", "Dog Eat Dog", koja je prije izlaska plo?e u Australiji objavljena kao singl, s "Carry Me On" na B-strani, zatim "Bad Boy Boogie" i "Whole Lotta Rosie". Sed*amnaesto mjesto u Velikoj Britaniji, 20. u Australiji i 42. u Novom Zelandu bili su njezini najzna?ajniji plasmani.Uz podatak da niti na njoj nije dolo do promjena u autorskom i producentskom poslu, spomenimo i dvije zanimljivosti vezane uz "Let There Be Rock" - 1980. godine objavljena je u video varijanti s pjesmama snimljenim uivo u Parizu, a 2001. godine ?itatelji magazina Q izabrali su je me?u 50 najboljih heavy metal albuma svih vremena. Isto tako, njezin je izlazak popratila velika europska turneja, na kojoj AC/DC nastupa opet s Black Sabbath, i koju je obiljeio incident. Naime, Geezer Butler je u pijanom stanju noem napao Malcolma, nakon ?ega je dolo do zahla?enja odnosa izme?u bendova, a i zajedni?ke turneje. Ipak, ne i onoga izme?u Ozzya i Bona, koji su ostali bliski prijatelji. Krajem ljeta te godine odrana je i prva velika sjevernoameri?ka turneja s REO Speedwagon, a na jesen slijedi kratki povratak u Europu, pa onda opet put ameri?kog kontinenta i tour s Kiss i Rush.Po?etkom 1978. godine kre?e se u snimanje nove plo?e, i to s novim basistom Cliffom Williamson, koji je svirao u britanskim hard rock skupinama Home i Bandit, a bendu se pridruio tijekom ameri?ke turneje, nakon to je otiao Mark Evans, koji je u kasnijem periodu nastupao s Heaven, Hellcats i Mama's Darling.Peta plo?a "Powerage" snimana je u velja?i i oujku, a objavljena u svibnju 1978. godine, i bila je prva koju je Atlantic Records istovremeno distribuirao u sve dijelove svijeta. U producentskom se poslu Georgeu i Vandi priklju?io Angus, koji je s Malcolmom i Bonom i ovoga puta bio autor svih pjesama. "Powerage" je bila jo e?a i ?vr?a od "Let There Be Rock", barem je takvom ozna?ena u kritikama, a u Americi je bila 33., i prodala se u platinastom tirau, dok je u Velikoj Britaniji bila za jo sedam mjesta uspjenija. gove smrti. Bilo kako bilo, i to god da je to?no, manje je bitno od ?injenice da je muzi?ki svijet izgubio strano veliko ime, kojeg su cijenili svi koji ga jesu, ali i oni koji ga nisu poznavali. To je bio veliki ok za sve, a poglavito za ?lanove benda, koji su u to vrijeme zapo?eli s pisanjem materijala za novu plo?u.Usprkos tragi?nom doga?aju, Malcolm, Angus, Cliff i Phill odlu?ili su nastaviti dalje, jer su smatrali da ?e upravo na taj na?in odati duno potovanje ?ovjeku koji je moda bio i najzasluniji za uspjenu karijeru stvorenu u kratkom roku. Po?ela je hitna potraga za pjeva?em, a prvi kandidat bio je Englez Steve Burton, koji je pjevao u The Starfighters, bendu Angusovog i Malcolmovog brati?a Steviea Younga. Me?utim, kako je on imao odre?enih problema s alkoholom, njegovo je ime izbrisano i nastavljena je potraga koja se ve? krajem oujka zaustavila na jo jednom Englezu, Brianu Johnsonu, pjeva?u skupine Geordie, koji je kratko bio i u skupini Deathwish.Zanimljivo je da s muzi?ke strane Geordie nije imao ba previe dodirnih to?aka s AC/DC, no, bra?a Young su procijenili da je Brian Johnson pravo rjeenje za bend i dostojna zamjena za pokojnog Bona. Usto, njegov je karakterni vokal bio kao stvoren da zamijeni legendarnog pjeva?a. Epilog ove pri?e je poznat. Jednostavno, teko je bilo mogu?e da se u tom momentu, pa moe se re?i i bilo kada i gdje god da se birao, mogao prona?i ?ovjek koji bi bio tako dostojna zamjena za Bona. Obi?no je unutar benda najbolnija promjena pjeva?a i najve?i ih dio nakon takvih okolnosti ili krenu strmom silaznom putanjom ili totalno nestaju. Primjer AC/DC dokazuje upravo suprotno - prona?ena je kvalitetna zamjena, kojom su krenuli dalje. A krenuli su, odnosno nastavili s aktivnostima na novoj plo?i.Drugog kolovoza 1980. godine izlazi "Back In Black", sedma studijska plo?a, druga koju producira Lange, koja svojim imenom, ali i potpuno tamnom pozadinom na coveru direktno ukazuje na teko razdoblje kroz koje je bend prolazio te godine, i vizualnim je izgledom u potpunosti posve?ena preminulom lideru. To je ujedno prva plo?a koja je osvojila vrh neke nacionalne ljestvice, u ovom slu?aju britanske, dok je u Australiji bila 2., Americi 4., a u Austriji 6.Ona je, moda i zbog okolnosti u kojima je izdana, ali i dobrim dijelom zbog svoje stvarne kvalitete, doivjela ogroman uspjeh i slavu benda u tim tekim vremenima uzdigla do neslu?enih visina. to ne ?udi, jer se sastoji od deset fenomenalnih pjesama, me?u kojima je teko odabrati najbolju. Podsje?amo samo da su se na njoj nale "Hells Bells", "Back In Black", "What Do You Do For Money Honey", "Shoot To Thrill", "Rock 'n' roll Noise Polution", te "You Shook Me All Night Long", jo jedna u nizu super mnogo puta putanih AC/DC-ovih pjesama, bez koje se tada nije mogao zamisliti ?ak niti program u disco klubovima, a kamoli onaj na radijskim postajama. "Back In Black" je do kraja te godine samo u Americi prodana u 10.000.000 kopija, a u ostatku svijeta u jo toliko, postavi novi muzi?ki bestseller za sva vremena. Europa, Australija i Amerika ponovno su bila glavna odredita promotivne turneje, a nastupalo se, uz ostalo i s Blackfoot, Nantucket i Saxon. Turneja je bogatoj koreografiji dodala jo jedan detalj - Brianovo noenje Angusa po pozornici. Sljede?e, 1981. godine, britanski ?asopis Kerrang proveo je glasovanje me?u svojim ?itateljima, koji su naslov najbolje rock pjesme svih vremena dodijelili "Whole Lotta Rosie".To je bila godina u kojoj se snimala osma plo?a, koja se zove "For Those About To Rock We Salute You" i izlazi 23. studenog. Zanimljivo je da je plo?a dobila ime po knjizi "For Those About To Die, We Salute You", koju je pro?itao Angus i iz nje 'posudio' naslov. Knjiga govori o rimskih gladijatorima, ?ije su finalne rije?i carevima nakon borbi bile "Moritur te Salutani", odnosno "...those who are about to die, salute you...". I tako je povijesna knjiga donijela naslov fantasti?noj hard rock plo?i.Po skromnom miljenju potpisnika ovih redaka, upravo je "For Those About To Rock We Salute You" najbolje AC/DC ostvarenje, i smatram je jednom od deset najve?ih heavy metal/hard rock naslova svih vremena. Plo?a bi vjerojatno prola i puno bolje da je izdana neto kasnije, jer se na odre?eni na?in poklopila s "Back In Black", ?ija se popularnost niti godinu i neto dana nakon izlaska nije stiavala. Samo je naslovna pjesma "For Those About To Rock We Salute You" odmah dobila zasluen publicitet, a i danas je sa svojom 'topovskom koreografijom' stalni repertoar na live nastupima.Naalost, ostali kvalitetni naslovi, poput "Put The Finger On You" ili "Let's Get It" ostali su bez o?ekivane i zasluene ire potpore. Usprkos tome, ona se u Americi, gdje je AC/DC i dalje najbolje kotirao, prodala u 4.000.000 kopija, a do dananjih dana svjetska prodaja je otprilike trostruko premaena. Usto, to je bila prva plo?a koja je zasjela na prvo mjesto ameri?ke ljestvice albuma. Velika euro-ameri?ka turneja nije bila nikakva novost, tek moda podatak da se sviralo s Fastwayom i Y & T, a na briselskom nastupu u coveru "Lucille", gostovao je Atlanticov session bassista Phil Carlsson.Ve?i dio 1982. godine grupa provodi na turneji, nakon koje zapo?inje finaliziranje pjesama za novu studijsku plo?u "Flick Of The Switch", koja izlazi u travnju 1983. godine i prva je koju su producirali sami ?lanovi, ali i prva koja je zasjela na ?elo australske ljestvice. Plo?a snimana u Compass Print studiju u Nassauu na Bahamima ozna?ena je kao prekomercijalna i mekana, to je dobrim dijelom bilo i to?no, obzirom da je sadravala nekoliko, istina odli?nih, ali premelodi?nih, laganijih i srednjetempnih pjesama, poput "Nervous Shakedown" ili "Rising Power". Mada je to?no da je bilo i nekoliko bendu tipi?nih naslova kao npr. "Flick Of The Switch".Problemi Phil Rudda s alkoholom kulminirali su tijekom snimanja ove plo?e, i zbog stalnih sva?a s kolegama on naputa bend, tako da je snimanje dovreno sa session bubnjarom. Phila je kasnije zamijenio Simon Wright (Tytan, AIIZ, Tora Tora), koji je prvi nastup imao u listopadu u Vancouveru. ?etiri mjeseca kasnije ta je plo?a izdana u Americi, a da je dolo do lagane stagnacije, reklo bi se i zasi?enja, govori i podatak o skromnom 15. mjestu ameri?ke ljestvice.Istina je tako?er da je tih godina popularnost heavy metala bila na samom vrhuncu, i ve?i dio hard rock publike priklonio se Def Leppardu, Quiet Riotu, Whitesnakeu, Iron Maidenu, Saxonu i ostalim skupinama sli?nog stila. Velika europska turneja obiljeila je 1984. godinu, s finalnim headlinerskim nastupom na Masters of Rock festivalu u Castle Donningtonu.Deseta obljetnica rada obiljeena je izdavanjem EP-a "'74 Jailbreak", na kojem je bila pjesma "Jailbreak" s australskog izdanja "Dirty Deeds Done Dirt Cheap", koja je objavljena u singl i video varijanti, te ?etiri pjesme s australskog izdanja "High Voltage".U periodu od studenog 1984. do velja?e 1985. godine u vicarskom se Montreuxu, u studiju Mountain, u produkciji Malcolma i Angusa odvijalo snimanje jubilarne, desete studijske plo?e koja je izala 28. lipnja pod imenom "Fly On The Wall". I ona je bila 1. u Australiji, a 7. u Velikoj Britaniji, dok je u Americi prola dvostruko loije od "Flick Of The Switch"; bila je naime, 32. Da je prekomercijalna i premekana, i njoj je bila glavna zamjerka, to je i ovdje bilo poprili?no to?no, no, imala je ona i svojih svijetlih harderskih trenutaka u pjesmama "Fly On The Wall", "Shake Your Foundations", "First Blood" ili "Sink The Pink".S takvim se karakteristikama nisu slagali najodaniji fanovi, koji su i dalje punili dvorane i stadione kako ameri?ke turneje, koja se odrala s Yngwie Malmsteenom i Loudness, tako i one australske i europske. Neto kasnije izdan je video materijal "Fly On The Wall", na kojem se nalazilo pet pjesama s te plo?e. Singl "Shake Your Foundations" se u velja?i 1986. godine smjestio na 24. mjesto britanske Top ljestvice, a Cliff Williams je neto kasnije gostovao na plo?i skupine Adam Bomb.Plo?a "Who Made Who", sountrack Stephen Kingovog filma "Maximum Overdrive", objavljena je 27.5.1986., i na njoj se nalo devet naslova. Radilo se uglavnom o hitovima iz Brianovog razdoblja ("You Shook Me All Night Long", "Hells Bells", "Sink The Pink", "For Those About To Rock We Salute You"...), i tek jednim s Bonom ("Ride On"). Te su pjesme snimljene krajem 1985. godine u Compas Point studiju na Bahamima, a "Who Made Who" jE najbolje prola, kao i ve?ina dotadanjih plo?a, u Americi, gdje je prodana u 5.000.000 kopija, te u Velikoj Britaniji, uavi tamo u Top 20. I to je izdanje popra?eno istoimenim video materijalom, na kojem je bilo pet pjesama.Na kra?oj ameri?koj turneji u studenom, s AC/DC su svirali Dokken i Queensryche. Raven Records je 1987. godine objavio "Bon Scott-Seasons Of Change: 1968-1972", kolekciju pjesama skupina Fraternity i The Valentines.Snimanje nove plo?e odvijalo se u studiju Miraval u Parizu, a producirali su je ponovno George Young i Harry Vanda, s kojima se eljelo ?im vie pribliiti soundu iz sedamdesetih. "Blow Up Your Video" izaao je u velja?i 1988. godine, i bio je neto ja?i od prijanjih ostvarenja. Ali i s velikim nedostatkom u vidu potencijalnog hita, koji opet nije bio izba?en, a zna?ajniji naslovi bili su "Heatseeker" i "That's The Way I Wanna Rock 'n' Roll".Na ameri?kom dijelu "Blow Up your Video Toura" Malcolm je imao problema sa zdravljem, te ga je zamijenio ranije spomenuti brati? Stevie, koji je debitirao u Cumberland Civic Centru u Portlandu. Na turneji su jo jednom svirali s Dokken, pa s White Lion, L.A. Guns i Cinderellom. Po zavretku te turneje Malcolm se vra?a, a Stevie osniva Little Big Horn, kojeg je AC/DC elio pogurnuti i u tu svrhu angairao vlastiti menagement, no, ta suradnja nije materijalizirana ne?im konkretnijim.Ve?i dio 1989. godine potroilo se na pisanje, a kasnije i na snimanje nove plo?e, za koju su ovoga puta Malcolm i Angus osim glazbe i aranmana, pisali i tekstove, to je dotad radio Brian. To se otprilike poklopilo s odlaskom Simona Wrighta, koji se pridruio Ronnie James Diu na snimanju plo?e "Lock Up The Wolves". Simona mijenja Chris Slade (Tom Jones, Gary Moore, Firm, Asia, GPS), s kojim se u studijima Windmill Road u Irskoj i Little Mountain u Vancouveru snima dvanaesta plo?a "The Razors Edge", na kojoj je radio poznati kanadski producent Bruce Fairbain. Ta je plo?a izala u rujnu 1990. godine, i nakon gotovo deset godina pauze, donijela nove velike hitove, koji ?e ozna?iti sva kasnija razdoblja benda.To su bili "Thunderstruck" i "Moneytalks", pjesme za koje su snimljeni i video brojevi. Osim to je sadravala upe?atljivije naslove, "The Razors Edge" je bila poprili?no e?a od tri prijanje, to nije prolo nezamije?eno, te je 'uzela' 1. mjesto u Austaliji, a 2. u USA, gdje je prodana u 4.000.000 kopija, vicarskoj i Novom Zelandu, a 4. u Velikoj Britaniji. Zahvaljuju?i njoj, popularnost benda pribliila se razini one od desetak godina ranije.Po?etkom 1991. krenula je ameri?ka turneja s King's X, da bi se u oujku i travnju preselila u Europu, a najzna?ajniji nastupi ubiljeeni su na Wembley Areni u Londonu, te u National Exhibition Centru u Birminghamu. Tada slijedi povratak u Ameriku, a ponovni dolazak na Stari kontinent dogodio se u kolovozu, najprije na novi nastup u Castle Donningtonu, te u Moskvu, gdje su prvi puta svirali 18. rujna na Tushino Airfieldu. Taj je show prikazan na ruskoj televiziji, a napravljen je i dokumentarac kojeg je reirao Wayne Isham. Kraj turneje obiljeen je australskim nastupima s Judge Mercy.Snimke s te turneje prenesene su na dvostruku plo?u jednostavno nazvanu "Live", objavljenu u studenom 1992. godine, koja je sadravala 24 najve?e pjesme iz svih perioda rada. Ona je definitivno potvrdila ponovni povratak na sam vrh rock scene, i bila je 1. u Australiji, tre?a na Novom Zelandu, peta u Njema?koj, vicarskoj i Velikoj Britaniji, a sedma u Francuskoj. I dok 1993. godina protje?e relativno mirno, 1994. obiljeava pripremanje novog materijala, ali i povratak Phila Rudda na mjesto bubnjara, nakon to je otklonio probleme s alkoholom, radi kojih je ranije otiao.Plo?a "Ballbreaker" prva je studijska nakon pet godina i najdue se pripremala od svih dotadanjih. Radilo se na njoj skoro dvije godine, a izala je u rujnu 1995. godine, i, kao i "The Razors Edge", donijela poprili?no mo?an hard rock sound, ali i nova dva velika hita; "Hard As A Rock" i "Cover You In Oil". Ubiljeena su nova dva milijuna prodanih primjeraka u Americi, od ?ega milijun u nepunih mjesec dana od po?etka prodaje, isto toliko na ostatku trita, a tu su opet lijepi plasmani na nacionalnim ljestvicama; 1. u vicarskoj, 2. u Novom Zelandu, 4. u Njema?koj i USA, te 6. u Velikoj Britaniji.Zanimljivo je da je "Ballbreaker" u mnogim novinarskim recenzijama dobio najbolje ocjene od svih albuma koje je AC/DC ikada objavio. U 1996. godini, uz novu veliku turneju, iz koje izdvajamo nastupe s The Poor, vrijedna spomena je i pjesma "Big Gun", koja se nala na soundtracku filma "Posljednji akcijski junak" s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi. A te je godine izdana i prva tribute plo?a "Fusebox", koju je snimila skupina australskih alternativnih glazbenika.Godinu kasnije, 1997., obiljeilo je izdavanje peterostrukog box-seta "Bonfire", posve?enog Bon Scottu, kojem su 'pripadala' ?etiri diska; jedan s rijetkim i neobjavljenim pjesmama, zatim live nastup u Atlanticovom studiju u New Yorku, a na dva je CD-a bio soundtrack filma "Let There Be Rock". Peti disk sadravao remasteriziranu verziju "Back In Black" plo?e. Taj je komplet u Americi prodan u lijepom platinastom tirau.Sljede?e, 1998. godine, Brian gostuje na snimanju plo?e ameri?kog benda Jackyl, a napisao je i rije?i za njihovu pjesmu "Locked And Loaded". Usto, snimljena je i nova tribute plo?a "Thunderbolt", na kojoj su sudjelovali Lemmy, Joe Lynn Turner (Deep Purple, Rainbow), Sebastian Bach (Skid Row), Dee Snider (Twisted Sister), Dave Meniketti (Y&T) i bivi bubnjar Simon Wright.U tijeku je bilo i pisanje materijala za novu studijsku plo?u, koje se, zajedno sa snimanjem, odvijalo ve?im dijelom 1999. godine, kada je objavljena kolekcija pjesama "The Legendary Bon Scott With The Spektors And The Valentines".Nova plo?a pod imenom "Stiff Upper Lip" izlazi po?etkom 2000. godine, to?nije 28.2., i ?etrnaesta je studijska, izdana nakon ?etiri i pol godine pauze. U 'normalnoj' jednostrukoj, te limitiranoj dvostrukoj varijanti, s live pjesmama i video clipovima na drugom disku. Producent joj je bio George Young, snimana je u Warehouse studiju u kanadskom Vancouveru, a autori kompletnog materijala opet su bila bra?a Young. Uz, rekli bismo, uobi?ajeni ameri?ki 'novi' tira od oko 2.000.000 kopija, "Stiff Upper Lip" je plo?a s najboljim rezultatima na slubenim ljestvicama. Ona je naime, bila prva u Finskoj, Njema?koj i vedskoj, druga u vicarskoj i Francuskoj, peta u Kanadi, sedma u USA...Iste je godine Sony na australskom podru?ju objavio materijal Marcus Hook Roll Banda, a u Americi je izdan simpati?an tribute album, kojeg je snimila skupina Hayseed Dixie iz Nashvillea, na kojem su pjesme AC/DC obra?ene u country stilu. Ameri?ka turneja donijela je nastupe sa Slash's Snakepit, bendom biveg Guns N' Roses gitariste, pa u prosincu slijedi odlazak u Veliku Britaniju, gdje se svira sa ve?anima Backyard Babies, a turneja se otkotrljala i u 2001. godinu, u kojoj se nastupalo s The Offspring, Megadeth i Queens Of The Stone Age. Dio tih nastupa objavljen je na DVD-u "Stiff Upper Lip Live", koji je sadravao 21 pjesmu iz svih razdoblja karijere benda, ra?unaju?i i najve?e hitove.Nalo se vremena i za individualne aktivnosti, u kojima se posebno isticao Brian. On je tako napisao pjesmu "I Feel (Down)" za debi plo?u Neurotice, a gostovao je i nekoliko puta na nastupima svojeg ranijeg benda Geordie. Tako?er, snimio je i dvije pjesme - "Byker Hill" i "Wor Geordie's Lost His Higgies" za dvadeseterostruki box set "Northumbria Anthology", a ponovno je sura?ivao s Jackyl, za kojeg je 2002. godine napisao pjesmu "Kill the Sunshine". Usto, on je bio i koautor mjuzikla "Helen Of Troy", ?ija je ameri?ka premijera bila u oujku 2003. godine, a u njoj je glumio britanski glumac Brendan Healy.Aktivan je bio i bassista Cliff Williams, koji je sudjelovao na snimanju albuma skupine Emir And Frozen Camels, a s frontmanom tog benda, Emirom Bukovicom, Danny Sheppardom i Darrell Nuttom, krajem studenog 2002. godine nastupio je u Hrvatskoj i BiH. U tom je razdoblju objavljeno da je AC/DC primljen u Rock 'n' roll Hall Of Fame", a nakon 26 godina vjernosti Atlantic Recordsu, odnosno Warner Bross Groupu, potvr?en je prelazak u Epic Sony.Na inauguraciji za Rock 'n' Roll Hall Of Fame, koja je odrana u velja?i 2003. godine u hotelu Waldorf Astoria u New Yorku, AC/DC je u ku?u slavnih 'uveo' Steven Tyler iz Aerosmitha, a na sve?anosti su odsvirali "You Shook Me All Night Long" i "Highway To Hell". Aktivan je bio i bivi pjeva? Dave Evans, koji je snimio live plo?u "A Hall Of A Night", na kojoj su bile najranije pjesme AC/DC-a, a sudjelovao je i na snimanju Bon Scott tribute plo?e "Bon Appetite", koju je objavio Perish Records. U doga?ajima bogatoj 2003. godini priznanje plo?i "Back In Black" dolo je od TV mree VH 1, ?iji su je gledatelji postavili na 82. mjesto najve?ih muzi?kih albuma svih vremena.Drugog velja?e 2004. godine Brian je sa Scorpionsima otpjevao "Rock You Like A Hurricane" u St. Pete Time Forumu u Tampi na Floridi, a Angus i Malcolm bili su 18.2. gosti The Rolling Stonesa u Enmore Theatru u Sydneyu. Ponovno se oglasio prvi pjeva? Dave Evans, koji je odrao tromjese?nu europsku turneju s Overdoseom, njema?kim cover bendom AC/DC-a.U srpnju je Recording Industry Association of America (RIAA) izdao certifikat za prodanih 21.000.000 primjeraka plo?e "Back In Black" u Americi, te 43.000.000 u svijetu, ?ime je postala peta najprodavanija plo?a svih vremena. 30. dana tog mjeseca AC/DC je nastupio na Sarsfestu - "Molson Canadia Rocks For Toronto" u Torontu, pred 400.000 ljudi, i to s Rush, The Rolling Stones, The Guess Who i The Flaming Lips, na kojem se sviralo za pomo? turizmu Toronta, koji je bio ugroen epidemijom SARS-a.10. rujna Brian i Cliff su se pridruili Brianu Howeu iz Bad Company na koncertu u Germain Areni u Fort Myersu na Foridi, koji je organiziran za pomo? Crvenom kriu u svrhu otklanjanja teta koje je nanio uragan Charly. A i slijede?i doga?aj vezan je uz Floridu, to?nije uz death metal bend Six Feet Under, koji je u listopadu u svojoj death varijanti snimio kompletan cover album "Back In Black", i to pod imenom "Graveyard Classic 2".Povratak ku?i donio je jo jedno priznanje. Naime, nakon to su ranije bili proglaeni australskim ambasadorima kulture, 1.10.2004. godine Gradsko vije?e Melbournea donijelo je odluku da se ulica Corporation Lane, koja se nalazi u blizini centralnog poslovnog centra u Melbourneu, i izme?u je ulica Exibition i Russell, vie ne?e zvati tako, nego ACDC Lane. Na taj su na?in ?elnici Melbournea odali priznanje glazbenicima koji su njihov grad promovirali diljem svijeta trideset godina. Ina?e, blizu tog centra, to?nije u Swanston Streetu, AC/DC su 1975. godine snimali spot za pjesmu "It's A Long Way To The Top (If You Wanna Rock 'n' Roll)", pa je to bio razlog vie da ulica u tom dijelu grada bude preimenovana njima u ?ast. Ina?e, nakon to je ulica preimenovana, gradona?elnik Melbournea John So rekao je: "...kao to pjesma kae, s ovoga mjesta autoputom do pakla, ali ovo je put do raja. Neka bude rock...".Nakon tri godine bend opet nastupa u Engleskoj, i to u Carling Apollou u Londonu, na koncertu koji je rasprodan u nevjerojatne ?etiri minute. Istovremeno, Dave Evans je objavio solo plo?u "Sinner", na kojoj su s njim svirali Mark Tinson i David Hinds iz Rabbita i jo neki glazbenici. Po?etak 2005. godine obiljeen je nastupom Razor's Edge, jo jednog cover benda, 13.1. u klubu Vodka Pink Pussycat u Hollywoodu. Uz biveg bubnjara Chrisa Sladea, pjesme AC/DC su izvodili pjeva? Joe Leste (Beautiful Creatures, Bang Tango), Brent Woods (Vince Neil), Anthony Focx (Beautiful Creatures) i Muddy (L.A. Guns, Gilby Clarke).Neto kasnije Brian je nastavio s gostovanjima, pa se tako 24.3., u Khrome Clubu u Sarasoti na Floridi, na stageu pridruio skupini Big Machine, i to u pjesmama "Back In Black" i "Dirty Deeds Done Dirt Cheap", te "Rock n' Roll Ain't Noise Polution", koju je otpjevao s The Greg Billings Band. Billboard je u srpnju organizirao show povodom prodaje 21.000.000 kopija plo?e "Back In Black" u Americi, a RIAA je neto kasnije objavila slubenu informaciju da je AC/DC samo u Americi prodao 66.000.000 albuma, ?ime je postao drugi najprodavaniji hard rock bend u Americi, odmah iza Led Zeppelin, te ?etvrti rock bend uop?e. Ispred njih bila su ne velika, nego najve?a rock imena; The Eagles - "Eagles/Their Greatest Hits: 1971-75" (29 milijuna), zatim Led Zeppelin - "IV" (23) i Pink Floyd - "The Wall" (23). A iza njih nita slabija: The Beatles, Fleetwood Mac, Boston, Guns N' Roses, Santana, Bruce Sprengsteen ili recimo, Metallica.Velika AC/DC konvencija, nazvana "Big Ball II - The Second Coming", odrana je u kolovozu 2005. godine u Wrexhamu, Sjeverni Wales. Na njoj su nastupali bendovi koji izvode pjesme AC/DC-a; Back In Black, Dirty DC, Seedy DC i Thunderstruck iz Velike Britanije, zatim Hells Balls iz Njema?ke, Action In DC iz Nizozemske, Fat Angus i Hayseed Dixie iz Amerike. Tu su jo bili i Rhino Bucket, u kojem je ranije svirao ex-bubnjar Simon Wright, posebno atraktivni enski bend Dirty Dee's Dungeon Sheep, ali i nita manje Diddy DC, ?iji su ?lanovi djeca izme?u 7 i 14 godina.Slijede?i bitan doga?aj dogodio se u studenom, kada se odrala aukcija koju je inicirao kanadski pop rocker Bryan Adams, a s koje je prihod iao u korist rtava tsunamija, koji je pogodio zemlje Dalekog istoka krajem 2004. godine. Naime, najve?i svjetski gitaristi dali su svoje instrumente na prodaju, u kojoj je skupljeno oko 1,6 milijuna dolara, odmah upla?enih u korist fondacije Reach Out to Asia. U akciju su se, uz Adamsa, uklju?ila neka od najve?a ivu?ih rock imena: Angus i Malcolm Young, Jimmy Page, Tony Iommi, Brian May, Ritchie Blackmore, Def Leppard, Mick Jagger, Keith Richard, Ronnie Wood, Eric Clapton, David Gilmour, Jeff Beck, Pete Townsend, Mark Knopfler, Ray Davies, Liam i Noel Gallagher, Paul McCartney i Sting.2005. godine formirana je skupina 100 Prof, u koju su, uz ex-bubnjara Chrisa Sladea uklju?eni gitarist Stacey Blades (L.A. Guns), basist Mike Duda (W.A.S.P.) i pjeva? Jizzy Pearl (Ratt, L.A. Guns, Love/Hate).U velja?i 2006.-e u Clubu Theatria u finskom Ouluu odran je jo jedan AC/DC 'cover party', na kojem su nastupali Leningrad Cowboys, Emmi, Ismo Alanko And Freud, Marx, Engels And Jung i Quintessence. Tako?er, ponovno je objavljen "Bonfire" bowset, ali i remasteriziranih petnaest albuma na vinylu, te DVD, na kojem je snimka koncerta iz Doningtona 1991. godine. Tako?er, Epic Sony nastavlja s reizdavanjem AC/DC albuma, a objavljene su i dvije povijesne kolekcije.Jedna je knjiga "AC/DC Maximum Rock & Roll", koja na svojih 480 stranica nudi najopseniju pri?u o bendu ikad napisanu, autor joj je Murray Engleheart iz Sydneya, najcjenjeniji australski rock novinar, a radio ju je s Arnaudom Duriexom. Knjiga je u Australiji izala u listopadu, dok ?e u Americi biti promovirana po?etkom sije?nja 2007. godine. Na toj je knjizi, koja uz povijest benda nudi mnogobrojne interviewe, rijetke i nikad objavljene fotografije i ostale manje ili vie znane detalje, ra?eno punih pet godina.Neto sli?no ponu?eno je na dvostrukom DVD-u "Family Jewels", s time da prvi disk donosi materijale snimljene sedamdesetih, a drugi one iz osamdesetih i devedesetih godina. Poput najranijih snimaka s australske televizije, teko dostupnih, najranijih video spotova, nastupa na panjolskoj televiziji nekoliko dana prije Bonove smrti, a prvi su puta objavljene 'ku?ne' verzije nekih video spotova. Istaknimo da su ?ak ?etiri albuma AC/DC-a, odnosno njihova reizdanja, ula u TOP 20 australskog Indie Charta; "High Voltage", "Who Made Who", "Blow Up You Video" i "Live", Brian Johnson se pojavio u Sky One reality seriji "The Race".Ono to zasigurno najvie zanima najodanije AC/DC-ove, ali i veliki broj rock fanova, podatak je da je u tijeku pripremanje nove, dugoo?ekivane studijske plo?e, prve za Epic Sony, koja bi trebala iza?i 2007. godine. Iako se jako malo o njoj zna, mada se pojavljuje hrpetina dosta opre?nih informacija po kojekakvim forumima, za o?ekivati je da ?e, poput svih prethodnih biti prava poslastica.O njoj trenutno najmanje pri?aju kreatori, jer ?e sve to trebaju najbolje re?i onda kada se disk zavrti u playerima. Najve?a garancija takvoj tezi lei u ?injenici da se radi o novoj plo?i benda koji je u trideset i tri godine postojanja prodao preko 150.000.000 plo?a. To je podatak za respekt i divljenje. I duboko potovanje.Alice CooperTi si jedini cenzor. Ako ti se ne svi?a ono to govorim, ima izbor. Isklju?i me."Ovim tekstom zapo?inje posljednja pjesma na drugom albumu Alice Coopera, "Easy Action". Desetak godina kasnije, Alice Cooper ostvario je svoju najlu?u zamisao - pojavio se u nekoliko epizoda prestine ameri?ke kviz emisije The Hollywood Squares; u tom trenutku javnost vie nije imala izbor, Coopera se vie nije moglo "isklju?iti" - iako mnogi smatraju da je sudjelovanjem na obiteljskom televizijskom programu Alice prostituirao svoj ugled, istina je druga?ija: Alice Cooper postao je neto vie od koncertne atrakcije rezervirane za ljubitelje njegove muzike - uspio je preplaviti medije sa svih strana, i svoj ironi?an show premjestio je sa metal stage-a na mnogo iru pozornicu: svijet. Razni novinski ?lanci to potvr?uju: sredinom i krajem sedamdesetih Alice vie nije interesantan samo kao freak koji kida glave lutkama i lie zmije. Alice je medijima postao interesantan i jer igra golf sa Bobom Hopeom, zanimljivo im je to ga je Salvador Dal oboavao, ele znati to misli o politici, to misli o seksu, koje pivo pije... Ukratko, zanima ih sve. Fenomen Alice Coopera zato ne treba promatrati samo kao fenomen rock ikone, jer je njegovo ivotno djelo u stvari mnogo opsenije - prvi je me?u muzi?arima shvatio da naa civilizacija funkcionira tako to "upija" sve suprotnosti i ekstravagancije u sebe, odnosno tako to je sve u stanju prodati kao proizvod koji je potom ?ini bogatijom i ja?om. Raspolau?i tim saznanjem, uspio je pretvoriti ?itav taj mehanizam u sastavni dio vlastite "predstave" - na bizaran na?in, Alice Cooper postupio je sa medijima onako kako oni obi?no postupaju sa muzi?arima. Pri?a o Alice Cooperu po?inje 1948. kada je ro?en Vincent Furnier. Glazbenu karijeru zapo?eo je sredinom ezdesetih na vrlo neobi?an na?in - osnovao je grupu Earwigs koja je ismijavala Beatlese i njihove freneti?ne fanove. Nedugo kasnije, Earwigs su prerasli okvire parodije i postali pravi sastav, sa svojim pjesmama. Nekoliko puta mijenjali su ime, da bi 1968. postali Alice Cooper, nazvani prema "vjetici" koja je iva spaljena u vrijeme inkvizicije. Vincent Furnier tada je odlu?io promijeniti ime i osobno postati Alice Cooper. Iako o razlozima za odabir tog imena postoji nekoliko pri?a, sam Cooper naj?e?e je odabir obrazlagao ovako - "Alice Cooper je tako sveameri?ko ime. Svidjelo mi se to su, u po?etku, ljudi vjerovali da je Alice Cooper plavokosa folk-pjeva?ica."Cooperove glazbene i scenografske koncepcije uasnule su javnost na na?in koji je u dananje vrijeme teko razumjeti. U doba kada su hippie ideje o slobodnoj ljubavi i irenju percepcije izazivale uas u ameri?koj javnosti, a diskografske ku?e uglavnom nisu eljele objaviti nita to bi pretjerano vrije?alo ameri?ki ukus, Alice Cooper prskao je publiku krvlju, otkidao glave lutkama, organizirao glumljena klanja na pozornici... U po?etku, i ira publika i kritika do?ekali su grupu jednako - s ga?enjem i odbijanjem. Nakon samo nekoliko izvedenih pjesama, jedan od prvih koncerata Alica Coopera bio je prekinut jer su svi prisutni, osim grupe jasno, otili. Gotovo svi prisutni. Ostao je Frank Zappa, kojeg je ono to je vidio impresioniralo - Zappa je zaklju?io da svatko tko je sposoban izazvati toliko snanu reakciju publike - pa ?ak i negativnu - zasluuje pozornost. I ponudio je sastavu ugovor.Alice, Michael Bruce (gitara), Glen Buxton (gitara), Dennis Dunaway (bas gitara) i Neal Smith (bubnjevi) snimili su prvi album 1968. - "Pretties For You" nije postigao ve?i uspjeh, kao niti njegov sljedbenik, "Easy Action" - razlog tome je vjerojatno pomalo ekscentri?na priroda tih albuma - oba su vrlo eksperimentalna i neobi?na. Uspjeh je stigao kada su Cooper i Bruce, autori ve?ine materijala, prihvatili neto konvencionalniji na?in pisanja. Medijska pompa oko "bolesnih" nastupa grupe sve je vie budila znatielju kod javnosti, a znatielja je polako potisnula zgraanje u drugi plan. Pored toga, tre?i album Alice Coopera, "Love It To Death" ponudio je mnogo konvencionalniji glazbeni izraz - ve?ina pjesama napisana je u formi standardnog hard rocka, sa ?estim elementima parodije (u pjesmu "Unfinished Sweet" sa "Billion Dollar Babies" albuma uba?ena je poznata melodija iz filmova o Jamesu Bondu, na primjer). Stihovi su, me?utim, ostali britki. Cooper je osvojio publiku piu?i iz pozicije buntovnog, ali zbunjenog teenagera - teko je pjesma "I'm Eighteen" sa "Love It To Death" postala prvi veliki hit grupe. Pored te, uvjetno re?eno "socijalne" tematike, Alice je obradio niz drugih tema, koje su ?ak i u vrijeme "flower-power" revolucije ostale netaknute, uglavnom zbog toga to su bile potpuno suprotstavljene osnovnim hippie idejama. Nekrofilija, silovanje, mentalne bolesti, religija, pohlepa... Cooper je na?eo mnoge teme koje su hipiji uglavnom zaobilazili.Nakon "Love It To Death" superuspjeni albumi su se redali - "Killer", "School's Out", "Billion Dollar Babies"... Pored muzike, Alice Cooper detaljno je razvijao i vizualnu prezentaciju svog rada. Koncertne nastupe bazirao je na ideji katarze - kroz svaki nastup glumio je razne zlo?ine, da bi na kraju bio "smaknut" - naj?e?e na vjealima ili giljotinom. Posebno se posvetio i omotima plo?a. "School's Out" plo?a prodavala se u maloj kolskoj klupi (!) - omot je vjerno oponaao drveni stol sa lanim metalnim nogama, a sama plo?a bila je omotana u enske ga?ice od papira. "Billion Dollar Babies" omot oponaao je golem nov?anik od zmijske koe, unutar kojeg se nalazila lana nov?anica od milijun dolara. Velik uspjeh ovih albuma osigurali su hitovi "Under My Wheels" i "Desperado" sa "Killer", "School's Out" sa istoimenog albuma, "Billion Dollar Babies" (duet sa pop zvijezdom Donovanom), "Elected" i "No More Mr. Nice Guy" sa "Billion Dollar Babies"...Cooper je nastavio okirati ameri?ku javnost izjavama kao to je - "Imam ameri?ke ideale: volim novac!"Problemi Glena Buxtona sa drogom, kao i samog Alicea sa alkoholom, izazvali su lagan pad kvalitete na albumu "Muscle Of Love" (1973.) - pored toga, dio ?lanova grupe smatrao je da bi trebalo ostaviti po strani teatralne nastupe, dok su drugi smatrali da teatralnost treba dodatno naglasiti. Neslaganja su rezultirala potpunim rasulom - ?etvorica preostalih ?lanova napustila su Coopera. ?esto se isti?e da ih je on sam potjerao, to je pogreno.Nedugo prije raspada, objavljen je i "Greatest Hits". Ra?unaju?i i taj album, grupa je u priblino est godina postojanja prodala oko 12 milijuna plo?a.U intervjuima koji su uslijedili, Cooper je uporno ponavljao: "Alice je samo uloga koju glumim. Izvan pozornice, ja sam samo normalan momak." - time je prakti?ki dobio ve?i publicitet nego dok je masakrirao lutke i "umirao" na vjealima. Javnost nije mogla pratiti ritam njegovih neo?ekivanih zaokreta, i upravo zbog toga postajao je sve interesantniji. Njegov idu?i korak bio je pojavljivanje u spomenutom The Hollywood Squares kvizu.Nakon iskustva sa televizijom, Alice je pokrenuo golem projekt nazvan "Welcome To My Nightmare". Pored studijskog albuma, prvog kojega je snimio nakon raspada originalne postave poznate i kao Alice Cooper Group, "Welcome To My Nightmare" projekt sastojao se i od turneje koja je objedinila Cooperov hard rock, umjetnost plesa, kazaline elemente, kao i filmske projekcije.Budu?i da je "Welcome To My Nightmare" predstavljao prvi solisti?ki album Alicea Coopera u pravom smislu te rije?i, za njega je bilo iznimno bitno da se nadovee na prethodne uspjehe, u umjetni?kom, ali i komercijalnom smislu. Komercijalno, to mu je polo za rukom prije svega zahvaljuju?i ambicioznoj i inovativnoj turneji, a i singl "Only Woman Bleed" postao je klasik. S umjetni?ke strane, me?utim, sam album ostao je pomalo u sjeni izvrsnih koncertnih nastupa. Iako vrlo dobar, "Welcome To My Nightmare" ipak nije ponudio nita to Alice Cooper ve? nije pokazao, a i spomenuti hit, "Only Woman Bleed", objektivno govore?i, predstavlja "safe shot", odnosno pjesmu komponiranu s namjerom da se svidi, da odgovara radijskim zahtjevima - neto kasnije, tu je pjesmu obradila i Tina Turner, to dokazuje da nikako nije rije? o provokativnom, sirovom Cooperu iz ranijih godina.Uslijedilo je nekoliko albuma sli?nog formata - "Alice Cooper Goes To Hell" i "Lace & Whiskey" nikoga ne?e razo?arati, ali ne?e niti okirati. Pored toga, najezda disco trenda s jedne, odnosno punka s druge strane, navela je Alicea da snimi nekoliko komercijalnijih singlova ?iji je cilj bio odrati popularnost i publiku, kao i stvoriti nove fanove, ?iji je ukus bio usmjeren prvenstveno prema pop rocku - "You And Me" (sa "Alice Cooper Goes To Hell") postao je jedan od najsluanijih Cooperovih hitova, iako objektivno nema ve?e umjetni?ke vrijednosti, a "I Never Cry" (sa "Lace & Whiskey") dosegao je milijunsku nakladu - komercijalan uspjeh, me?utim, ne mijenja ?injenicu da su oba singla tek lagane pop balade.Potpuno uniten od alkohola - navodno je pio dvije boce whiskeya dnevno - krajem sedamdesetih Alice Cooper zavrio je na odvikavanju od alkohola. Pored lije?enja, Alice je to iskustvo upotrijebio kao temelj za svoj novi konceptualan album - "From The Inside". Svaka pjesma na ovoj plo?i opis je jedne od osoba koje je upoznao na lije?enju. Op?enito se smatra da je ovaj album jedan od najintimnijih koje je ikada snimio. Osamdesete su donijele Alicea Coopera bez make-upa, eljnog obra?una sa disco trendovima, no rezultat toga bili su pomalo apstraktni albumi bez ?vrtog glazbenog opredjeljenja - "Flush The Fashion" i "Special Forces". Uslijedio je "DaDa", ?esto opisivan kao "glazbeni nadrealizam" - tu su kriti?ari podijeljeni, neki smatraju da je "DaDa" kona?ni dokaz propasti Alice Coopera u ranim osamdesetima, drugi smatraju da je taj album moda i najzrelije to je do tada snimio. Za ova tri albuma se ipak definitivno moe re?i da su nepredvidljivi i interesantni.Sredinom osamdesetih Alice je ponovo potonuo u duboku ovisnost o alkoholu i vratio se lije?enju. Kada je definitivno, za sva vremena, odbacio pi?e, vratio se hard rocku, minki i pompoznim turnejama. Sa gitaristom Kaneom Robertsom napisao je i snimio "Constrictor" album koji se danas smatra kultnim klasikom, vjerojatno samo zbog ?injenice da ozna?ava Cooperov povratak hard rocku. Album glazbeno nije pretjerano interesantan, ali singlovi "Teenage Frankenstein" i "He's Back (Man Behind The Mask)" vratili su Coopera u centar zbivanja i predstavili ga novim naratajima MTV publike. Pjesma "He's Back" snimljena je za soundtrack estog dijela "Petka Trinaestog", ali se pojavila i na "Constrictoru". Uslijedio je "Raise Your Fist And Yell" - jo jedan pomalo monoton hard rock album.Budu?i da se come-back ipak nije pokazao uspjenim koliko se o?ekivalo, Alice je pozvao poznatog hit-makera, Desmonda Childa, da mu pomogne oko sljede?eg studijskog projekta. I Child je obavio posao u svom stilu. Odli?no poznavanje glazbenih trendova i ukusa publike omogu?ilo mu je da usmjeri Coopera prema najve?im uspjesima karijere. Album "Trash" (1989.) ne treba posebno predstavljati, kao niti mega-hit singl "Poison". Pored Desmonda Childa, Alice je pozvao niz superzvijezda da sudjeluju na albumu. ?lanovi grupa Aerosmith i Bon Jovi, kao i niz drugih poznatih muzi?ara doprinijeli su da "Trash" postane najprodavaniji Cooperov album u karijeri. Usprkos neupitnoj kvaliteti materijala, Alice je ovdje definitivno usko?io u vlak popularnog hard'n'heavy vala. "Trash" je prije svega zanatski hit album, daleko od inventivnog, cini?nog duha svojih prethodnika. Novootkrivena formula za stvaranje hitova izrodila je sli?ne, super-kvalitetne ali i super-neutralne albume - "Hey Stoopid" i "The Last Temptation". Popis renomiranih Cooperovih studijskih gostiju proirio se na imena kao to su Ozzy, Slash, Joe Satriani, Steve Vai, Chris Cornell, Mtley Crue itd, a proirio se i popis mega-hitova: "Feed My Frankenstein", "Love's A Loaded Gun", "Lost In America", i "Stolen Prayer" samo su neki od MTV-jevskih klasika iz tog perioda. Nakon izvrsnog koncertnog albuma "A Fistful Of Alice", Cooper je sa Robom Zombijem snimio pjesmu za X-Files soundtrack, "Hands Of Death (Burn Baby Burn)" koja je nominirana za Grammyija. Krajem devedesetih, objavljen je i CD-box "The Life And Crimes Of Alice Cooper", na kome se nalaze mnoge rijetke i demo snimke. CD-box je popratila svjetska turneja, a s po?etkom novog milenija, Alice se vratio u studio i u kratkom razmaku snimio dva izvrsna albuma - "Brutal Planet" i "Dragontown". To su nedvojbeno naje?i njegovi radovi, a predstavljaju i povratak "opakom", cini?nom izrazu. Na "Dragontown" albumu moe se na?i sve klasi?ne elemente Alice Coopera - ironi?ni i direktni stihovi ("I hate opera/ I hate Oprah"), duhovite parodije (pjesma "Disgraceland" govori o tamnoj strani Elvisa Presleya, uz izvrsno Cooperovo oponaanje Elvisovog glasa, dok je "Much Too Late" parodija Britpop pokreta), a tu su, jasno, i estoke, mra?ne pjesme, ovoga puta i sa elementima industrial metala, to je novitet za diskografiju Alice Coopera. Ukratko, Alice Cooper Show ponovo je u punom pogonu, a moderno drutvo morat ?e pretrpjeti jo poneki njegov nizak udarac.DISKOGRAFIJA:1969 Pretties For You1970 Easy Action1971 Love It To Death1971 Killer1972 Schools Out1973 Billion Dollar Babies1973 Muscle Of Love1975 Welcome To My Nightmare1976 Goes To Hell1977 Lace And Whiskey1977 The Alice Cooper Show (live)1978 From The Inside1980 Flush The Fashion1981 Special Forces1981 Zipper Catches Skin1983 Dada1986 Constrictor1987 Raise Your Fist And Yell1989 Trash1991 Hey Stoopid1994 The Last Temptation1997 A Fistful Of Alice (live)1999 Life And Crimes Of Alice Cooper (box set)2000 Brutal Planet2001 Dragontown2003 The Eyes Of Alice Cooper2005 Dirty DiamondsBeatlesBeatlesi prije Beatlesa.......Godine 1956. Velikom Britanijom vlada vie od 5.000 "skiffle" sastava me?u kojima je i sastav "Black Jacks" Johna Lennona,osnovan u Liverpoolu ubrzo promjenivi ime u "Quarry Men".Tokom iste te godine,u ljetu se sastavu pridruzuje perspektivni mladi (prije svega basist) Paul McCartney,i ubrzo nakon njega u velja?i 1958. sastavu se pridruuje i George Harrison,te sastav po?inje dobivati na ?vrsto?i zvuka i skladu tekstova i usprkos tome ne uspjeva iza?i iz anonimnosti i monotonije kolskih svrki, upnih priredbi i manjih lokalnih glazbenih natjecanja. Tada dvojac koji ?e u budu?nosti biti poznat po svojem skladu u pisanju tekstova i glazbe, po?inje pisati svoje prve pjesme me?u kojima su poznatije "love me do, hello little girl, when i'm sixty-four". I izadju svoju prvu plo?u s dvijema pjesmama koje pjeva Lennon, pijesme na plo?i su :"that'll be the day,posve?ena Buddyu Hollyu, i In spite of all, koju podpisuju McCartney i Harrison."Negdje do godine 1960. Quarry Men izdali su jo par manjih singlica i dalje svirali po manjim zabavama i slicnom a primjerak njihove plo?e prelazio je iz ruku raznih producenata da bi se na kraju izgubila u ku?i Johna Lowea koji ju je pronaao tek 1998.Tada skupinu ?ine 4 gitarista John,Paul, George, i Johnov prijatelj kot Stuart Sutcliffe. Slijede?e razdoblje obiljeili su nesklad, nesigurnost i nezadovoljstvo ?emu svjedo?e stalne promjene imena sastava (John & Moondogs, Beatals, Beetles, Silver Beats, Silver Beatles).I napokon u ljeto 1960.nakon gotovo 3 godine postojanja, band putuje u Hamburg i tamo dobiva ugovor za nastupe, to je bio prvi vaniji korak u njhovoj karijeri i u tom periodu su se ve? nazivali "The Beatles". Na pozornicama klubova u Hamburgu izmjenjivali su se mnogi sastavi iz Liverpoola me?u kojima je bio i Rory Storm&the Hurricanes u kojima je bubnjeve svirao Ringo Starr.Slavne godine......1964. ve? vie manje poznati sastav The Beatles dobiva ponudu od izdava?ke ku?e Polydor da izdaju plo?u sa 7 pjesama jo iz '61, me?u kojima su i skladbe koje su snimili u Hamburgu sa Tonyem Sheridanom. Plo?a je doivjela mnoga manja i ve?a reizdanja i ve?inu skladbi s te plo?e moemo na?i na "Beatles Anthology 1". Vra?aju se osnaeni manjom slavom u Liverpool i za vrijeme jedne od njihovih svirki u klubu "The Cavern" njihovu svirku dolazi posluati stanoviti Brian Epstein i to se smatra jednom od najvanijih prekretnica u karijeri Beatlesa jer ubrzo Epstein postaje njihov menader. Epstein im sre?uje audiciju za diskografsku ku?u "Decca" predvi?enu za 1.1.1962. Tog jutra dolaze na audiciju i odsviravi 15 pjesama koje je pomno odabrao Epstein ele?i ih prikazati u to boljem svijetlu. Odsviravi svoje i puni entuzijazma vra?aju se ku?i i za mjesec dana primaju vjest kako je ravnatelj ku?e Decca gospodin Mike Smith izabrao zastupati sastav Tremeloes i gosp.Smith odlazi u povijest kao ?ovjek koji je odbio Beatlese.Na kasnijoj audiciji za izdava?ku ku?u EMI, producentima zapne za oko pijesma "Love me doo",i odlu?uju je izdati kao singlicu te malo nakon toga dobivaju priliku snimiti cijelu plo?u pod okriljem ku?e EMI, Briana Epsteina i Georga Martina snimaju plo?u "Please please me. Plo?a je doivjela jo nevi?en uspjeh, na njoj se nalaze hitovi poput "Love me do", "I saw her standing there", "Please please me", "Do you want to know a secret".Pjesma "Please please me" se popela na prvo mjesto britanskih top ljestvica i sad vec predstavlja solidan uspjeh za liverpoolsku ?etvorku. Nakon samo 7 mjeseci izdaju jo jednu plo?u koja vie sadri prepoznatljiv zvuk Beatlesa, plo?a se zove "With the Beatles". Na njoj se nalazi obrada Chuck Berryeve "Roll over Bethowen", "All my loving", "Money", "Please mr.postman", itd... Premda su u Britaniji ve? imali zna?ajan uspijeh, SAD jo nije bio spreman na jedan sasvim novi zvuk i senzaciju kakvu jo nisu vidjeli, zbog toga se plo?e Beatlesa tamo i nisu najbolje prodavale. No nakon poznatog nastupa u showu Eda Sullivana 1964, i koncerata u New Yorku i Washingtonu situacija u SAD-u se mjenja, Beatlesi i preko velike bare postaju velika senzacija. I nakon uspjeha prvih dviju plo?a po?inju izdavati singlice od kojih su svaka slijede?a uspjenija od one prethodne. Idu?a plo?a je "A hard days night" koja je bila i soundtrackl za istoimeni film Richarda Lestera. To je prva plo?a koju u potpunosti podpisuju Lennon&McCartney. Za samo dva mjeseca izdana je i ?etvrta po redu plo?a nazvana "Beatles for sale" na kojoj su vie manje prerade ve? provjerenih uspjenica Buddy Hollya i sli?nih. 1965. snimaju jo jedan luckasti film "Help". Te godine kre?u na ameri?ku turneju gdje se susre?u sa svojim glazbenim uzorima Dylanom i Byrdsima te supstancom koja jo nije bila ilegalna, poznatija kao LSD, i od tada se utjecaj halucogenih droga osje?a i u nihovu glazbenom stvaralatvu. Album "help" je zadnji album na kojem se jo osje?aju stari i jednostavniji Beatlesi, sa ne zahtjevnom glazbenom podlogom i jo jednostavnijim tekstovima.I tada dolazi prava prekretnica, kao i op?enitom politi?kom i drutvenom stanju u svijetu tako i u glazbi Beatlesa. Sam kraj 1965. Beatlesi i plo?a "Ruber Soul."Sa beata prelaze na psihodeli?ne zvukove i pozadinske iskrivljene acid tripove. Plo?a obiluje pjesmama dvostrukog smisla me?u najpoznatijima takvog sadraja su "Drive my car","The Word","Michelle,Girl."Plo?a "Revolver" koja je izdana par dana prije njihovog odlaska u SAD,je prvo pravo remek djelo beatlesa. Sada djeluju druga?ije, nekako ozbiljnije i svjesnije svjeta oko njih, to se jako odraava na njihovim pjesama pogotovo ovima na albumu Revolver. Mu?e ih unutarnji nemiri napetosti, a i njihova glazba vie nije za izvedbu na pozornici. Te iste 1966. u Candelstick Parku u San Franciscu imali su svoj zadnji javni nastup ikad. I tada se ve? znalo da Lennon i McCartney nisu prijatelji ko nekada i da se razilaze u miljenjima kako bi glazba Beatlesa u budu?nosti trebala zvu?ati. Plo?a ozna?ava eksperimentiranje sa zvukom i plod toga su pjesme "Taxman,Love you to", "Here there anywhere", "For no one", "Yellow Submarine, "I'm only sleeping".... Noeni uspjehom Revolvera, usred ljeta ljubavi 1967, izlazi njihov najpoznatiji i po mnogima najbolji album ikad "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band". U to vrijeme irenja ideja o miru i ljubavi svijetom , na svojim le?ima nose i Beatlese, a pogotovo Johna Lennona, koji jo najvie od svih eksperimentira halucogenim drogama i indijskom religijom. 1.6.1967.Sgt. Pepper's izlazi na trite i sadri cijelu bit ljeta ljubavi, hippie revolucije i psihodeli?nog rocka. Snimljena nakon 700 sati provedenih u studiju nastalo je 13 pjesama izvanrednog muzi?kog, umjetni?kog zna?aja za rock and roll te za glazbu op?enito. Definitivno najpoznatija pjesma album,a je "Lucy In The Sky Wit Diamonds" koja skriva akronim LSD, no nita manje popularna je i misti?na "A Day in The Life", ostale pjesme na albumu su "Lovley Rita", "With a little help from my friends", "Being for the benefit of mr.Kite", "Whitin you,whitout you.... Na kraju plo?e snimljen je zvu?ni signal ne?ujan za ljudsko ali prepoznatljiv za pse?e uho, nekoliko sekundi besmislenog dialoga na koji je utroeno vie od pola vremena koliko je bilo potrebno za snimanje svih pjesama. Krajem 1967. Beatlesi osnivaju vlastitu izdava?ku ku?u "Apple" koja ?e raspolagati njihovim umjetni?kim naslije?em ali i promovirati nove talente. Poslije albuma Sgt. Pepper's snimljen je novi film "Magical mystery tour" koji je doivio loe kritike, i bolje je proao njegov soundtrack. U lipnju '68 izlazi animirani film "Yellow submarine" koji je pravi ivopisan dokaz psihodeli?ne kinematografije.Nakon Yellow submarinea izlazi album jednostavnog klasi?nog naziva "The beatles" koji je izdan na obi?noj bijeloj pozadini, zbog toga se i naziva "The Beatles-White Album". I za to vrijeme doga?a se jedna jako zanimljiva stvar, John Lennon postaje sve prisniji sa Yoko ONO i njihov odnos po?inje sve vie utjecati na stvaralatvo Beatlesa. U jednom trenutku vie nije postojala polovica tandema Lennon&McCartney, odjednom je Beatlesa bilo petero a to se nikome nije svidjelo. Zadnji album po kojem se moda jo i moglo re?i da ?e se Beatlesi izvu?i iz krize u koju su zapali bio je "Abbey Road", na tom su albumu bile skladbe nastale od svakog utora individualno kao npr, Paulova "Maxwell's silver hammer" ili Lennonova "I want you i Because".Ringo je napisao i otpjevao "Oh darling" i "Octopus's garden". Dvije poslijednje pjesme na albumu imaju jako zanimljivu povijest: "The end" ozna?ava kraj, ne samo albuma nego i kraj Beatlesa, te "Her majesty" najkra?a na cijelom albumu,traje 23 sekunde i posve?ena je kraljici Elizabeti.Posljednja plo?a Beatlesa rezultat je duge i kontroverzne diskografske operacije i ozna?ava kraj dugog i zamrenog razdoblja, zove se "Let it be". Prvo se trebala zvati "Get back" po pijesmi na tom albumu, za koju je snimljen spot na krovu zgrade izdava?ke ku?e "Apple".Sadraj plo?e je u krajnju ruku sirov i ne ba bogat nekom iznimnom glazbenom umjetno?u, ali ozna?ava ono to Beatlesi jesu, to su nekad bili i to ?e uvijek biti. Nakon albuma Let it be, Beatlesi nisu nikada vie snimili nita u svojoj izvornoj postavi, Lennon i McCartney u trenutku Lennonove smrti nisu ni razgovarali. Svaki od Beatlesa se posvetio svom individualnom stvaralatvu od kojih je najuspjeniji ipak bio John Lennon sa svojim albumom "Imagine." Sada u ovom trenutku su ivi jo samo Paul McCartney i Ringo Starr, i oni tako?er nisu u prijateljskim odnosima i ne razmiljaju o okupljanju niti o snimanju novih materijala. Nakon raspada famozne liverpoolske ?etvorke izdano je puno best of albuma od kojih su najpoznatiji i kriti?ki najhvaljeniji:Beatles anthology 1,2,3 te album The beatles one, i najnoviji album remiksiranih i remaster verzija najve?ih hitova nazavan "Love".Black SabbathKao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzi?kog pravca. Sa svojim mra?nim kompozicijama koje su zvu?ale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kriti?are i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzi?ara sa svojim tekim rock gitarama i primjesom bluesa.?lanovi Black Sabbatha odrasli su u istoj ?etvrti radni?kog grada Astona, kod Birminghama (Engleska), no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog John Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, ?esto je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrance "Geezer" Butler bio drutveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove. Odrastaju?i, razvili su zajedni?ku ljubav prema muzici. U po?etku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su po?eli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajednoGodine 1967. osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izba?eni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativi nedugo potom ime u Earth. Sviraju?i e?i blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu oboavatelja.Dvije godine kasnije, 1969., Iommi naputa Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vra?a se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularno?u horor filmova, to?nije fenomenom da ljudi pla?aju kako bi bili prestraeni, Iommi je odlu?io pokuati stvoriti zastrauju?u muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mra?nih pjesama, me?u kojima su bile "Wicked World" i "Black Sabbath", a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1930-ih u Black Sabbath. ?udnim preokretom sudbine, doga?aj koji je skoro upropastio obe?avajucu karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne ake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativi da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plasti?ne kalupe i pri?vrstio ih na osaka?ene prste. Uz to je morao i natimati gitaru na nie tonove kako bi ice bile labavije i zbog toga lake za trzati. Rezultat svega je bio dubok, teak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim rifovima savreno opisivao atmosferu koju su stvarale rije?i pjesama. Ve?inu tih rije?i napisao je Butler usredoto?ivi se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, ?arobnjatva i rata. "Black Sabbath" je izdan 1970. godine i debitirao je na Engleskim ljestvicama na ironi?nom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom "Paranoid". Neobi?na kombinacija Osbourneovog zavijaju?eg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog tekog basa i Wardovog psihoti?nog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljuju?i pogotovo klasi?nim heavy metal hitovima poput "Black Sabbath", "War Pigs" i "Iron Man", no njihovi sotonisti?ki stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i ve?ine roditelja. Iako su skoro svi ?lanovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima.Njihov raskalaen na?in ivota, koji je prvenstveno uklju?ivao uivanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora no?na mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album "Master Of Reality", jo jedan uspjean proizvod s kojeg se isticala himna posve?ena marihuani pod nazivom "Sweet Leaf", kao i hitovi "Into The Void" i "Children Of The Grave".Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. "Vol. 4" koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspjenih skladbi, ali i dosta potpunih promaaja. U pjesmama vie nisu veli?ali prednosti kanabisa ve? su preli na opisivanje kokainskog ludila ("Snowblind") koje je polako preuzimalo sve ?lanove Sabbatha. Suo?eni s rastu?im tenzijama unutar benda i problemima s menaderima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, "Sabbath Bloody Sabbath" koji je bio njihovo zadnje uspjeno djelo. "Sabotage" (1975.) je samo posluio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je "Technical Ecstasy" (1976.) bio neuspjean izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Me?usobne napetosti obiljeile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali vaniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon "Techincal Ecstasy" Ozzy naputa bend i na njegovo mjesto dolazi bivi pjeva? Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vra?a 1978. kako bi snimio "Never Say Die!", ali naredne godine zauvijek naputa Sabbath kako bi zapo?eo uspjenu solo karijeru.Budu?nost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivi biveg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obe?avajuci povratak s "Heaven And Hell" albumom (1980.), no nakon to se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjeva?i poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma "Seventh Star" (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali ?lan originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih.Osboure, Iommi i Butler nali su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu odranom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, to je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izaao je "Reunion", live album snimljen prilikom tog koncerta nakon ?ega je stara ?etvorka odradila turneju po cijelome svijetu.