Roditeljsko i starateljsko pravo - Pomoćni materijal za pripremu ispita

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

RODITELJSKO I STARATELJSKO PRAVO SKRIPTA PRVA PARCIJALA

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

POJAM I PREDMET RODITELJSKOG PRAVA

Roditeljsko, bračno i starateljsko pravo zajedno sačinjavaju porodiĉno pravo, kao posebnu:

a.) granu prava i

b.) discplinu pravnih nauka.

Roditeljsko pravo se može postmatrati kao dio:

1. pozitivnog prava (sa aspekta pozitivnog prava)

2. pravne nauke.

1. S pozitivnopravnog aspekta, porodično pravo je:

grana prava, odnosno

skup pravnih normi koje ureĎuju:

porodicu i odnose meĎu članovima porodice:

o odnose (bračnih i vanbračnih) partnera, o roditelja i djece i

o ostalih srodnika (krvnih, po usvojenju, po tazbini,

o ustanovu starateljstva.

Roditeljsko pravo je dio porodičnog prava.

Roditeljsko pravo je:

Skup pravnih normi koje ureĎuju odnose izmeĎu:

roditelja i djece, te

drugih bliskih srodnika.

Karakteristike roditeljskog prava:

1. 1. Svi odnosi roditelja i djece i drugih srodnika:

nisu pravne prirode,

pa se zbog toga ne mogu ni urediti pravnim normama.

zbog toga nisu predmet roditeljskog prava.

1. 2. Odnosi roditelja i djece i ostalih srodnika se uglavnom ureĎeni imperativnim normama, zbog značaja

tih odnosa za:

djecu, roditelje, ostale srodnike, ali i društvenu zajednicu.

Samo mali dio ovih odnosa je ureĎen normama dispozitivne prirode.

1. 3. Karakteristika odredbi koji ureĎuju odnose roditelja i djece je njihova sve veća:

dejurizacija.

Naime, u PZ-u se nalazi veliki broj normi koje nisu iskljuĉivo pravne prirode.

Te norme upućuju na primjenu nekih vanpravnih metoda:

pomoći roditeljima u ostvararvanju roditeljskog staranja, te

pomoći i zaštite djeteta metodama socijalnog rada, socijalne pomoći i dogojne pomoći.

Te vanpravne metode su naročito važne sa aspekta zaštite interesa djeteta.

Blagovremena primjena ovih vanpravnih metoda će spriječiti:

nastupanje ozbiljnih i teških propusta u ostvarivanju roditeljskog staranja.

MeĎutim, u slučaju nastupanja ovih većih i teških propusta roditelja,

postoji mogućnost, ali i potreba primjene represivnih mjera prema roditeljima.

Tim mjerama se:

osigurava zaštita djeteta, ali istovremeno se

dijete odvaja od roditelja, što negativno utječe na dalji psihički i intelektualni razvoj djeteta.

2. Roditelsko pravo je, kao dio porodičnog parava,

i dio pravne nauke, odnosno naučne discipline.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Roditeljsko pravo se bavi:

pravnim uređenjem odnosa roditelja i djece i ostalih srodnika-

sistematizuje, tumači i objašnjava pravne norme koje ureĎuju odnose roditelja i djece i ostalih srodnika.

Predmet roditeljskog prava su:

odnosi roditelja i djece i drugih srodnika.

Subjekti ovih odnosa su fizičke osobe.

Poslovna sposobnost roditelja (potencijalnih roditelja, usvojilaca) se zahtijeva:

u pravilu, kod utvrĎivanja roditeljskopravnog odnosa putem priznanja;

za zasnivanja roditeljskog odnosa u slučaju:

začeća medicinski potpomognutom oplodnjom i

usvojenja.

U slučaju rođenja djeteta začetog prirodnim putem, ne traţi se poslovna sposobnost roditelja.

Dijete postaje subjektom roditeljskog odnosa samim rođenjem.

IZVORI RODITELJSKOG PRAVA

Formalni izvori roditeljskog prava su:

pisana pravna pravila koja uređuju odnose roditelja i djece i drugih bliskih srodnika.

Ova (pisana pravna pravila) u našem pravu su sadržana u:

1.ustavima BiH i FBiH, 2. međunarodnim ugovorima, 3. zakonima i 4. podzakonskim aktima, koji su direktni

izvor roditeljskog prava.

Sudska praksa ima karakter posrednog ili supsidijarnog izvora roditeljskog prava.

Pravna nauka ima odreĎeni značaj u stvaranju i primjeni direktnih izvora roditeljskog prava.

USTAVI

Ustavi BiH i FBiH

nemaju posebne odredbe koje se tiču odnosa roditelja i djece i drugih srodnika.

MeĎu pravima i slobodama normiraju samo ona koja se tiču djeteta.

Ustav FBiH u kataloga prava i sloboda normira:

pravo na zaštitu djece, koje se direktno tiče djeteta,

pravo na privatnost, na obrazovanje i zabranu svake diskriminacije, koja se odnose i na dijete i na ostale

članove porodice.

U katalogu prava i sloboda, ustava BiH, na dijete i na ostale članove porodice se odnose:

1. pravo na privatni i porodiĉni ţivot i

2. pravo na obrazovanje. 1

MEĐUNARODNI UGOVORI

Na dijete i njegov položaj se odnose i odredbe meĊunarodnih ugovora,

kojima je Aneksom Ustava FBiH priznata snaga ustavnih odredbi,

odnosno za koje se u Aneksu I Ustava kaže da će se primjenjivati u BiH.

Odredbe koje garantuju:

prava djece, ili

1 Ustav RS normira: pravo na zaštitu djeteta,

pravo i dužnost roditelja da se staraju o odgoju svoje djece,

dužnost djece da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć,

jednaka prava i dužnosti djece roĎene u braku i van braka,

pravo slobodnog odlučivanja o raĎanju djece.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


njihovu zaštitu i pomoć ili

preduzimanje mjera u interesu djeteta,

sadržane su u:

1. MeĊunarodnom paktu o graĊanskim i politiĉkim pravima,

2. MeĊunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima;

3. Evropskoj socijalnoj povelji;

4. Protokolu 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskim prava i temeljnih sloboda;

5. Konvenciji o eliminisanju svih oblika diskriminacije ţene.

Značaj Konvencije o pravima djeteta djeteta se ogleda u tome što je:

priznala djetetu status subjekta prava, sa posebnim pravima;

naglasila interes djeteta kao rukovodeći kriterij u donošenju svih odluka koje se tiču djeteta.

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

sadrži odredbe koje se odnose na prava čovjeka, (jer termin čovjek- obuhvaća i pojam odraslih i djece),

što je čini izvorom roditeljskog prava.

Multilateralni ugovori, izvori roditeljskog prava su:Konvencija o ostarivanju alimentacionih zahtjeva u

inostranstvu i Konvencija o graĊanskopravnim aspektima otmice djece.

1 Ustav RS normira: pravo na zaštitu djeteta,

pravo i dužnost roditelja da se staraju o odgoju svoje djece,

dužnost djece da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć,

jednaka prava i dužnosti djece roĎene u braku i van braka,

pravo slobodnog odlučivanja o raĎanju djece

ZAKONI

Zakoni koji su izvor roditeljskog prava se pojavljuju kao:

osnovni i

dopunski izvori.

1. Osnovni izvor roditeljskog prava je PZFBiH. Ovaj zakon odnose izmeĎu roditelja i djece i drugih srodnika uređuje u potpunosti.

Do početka primjene ovog zakona, ovi odnosi su bili ureĎeni(bili su izvori rod. prava):

Porodiĉnim zakonom BiH (1979.), a do tada:

Osnovnim zakonom o odnosima roditelja i djece i Osnovnim zakonom o usvojenju, koji su

važili na području cijele Jugoslavije.

2. Dopunski izvori roditeljskog prava su oni zakoni:

kojima se ureĎuju samo neki aspekti,

neka pitanja iz oblasti odnosa roditelja i djece i drugih srodnika i

neki oblici zaštite djeteta.

Ovi zakoni kao dopunski izvori se mogu podijeliti u 2 grupe, oni koji ureĎuju

1. statusna i neka imovinska pitanja 2. društvenu zaštitu i brigu o djeci.

Dopunski izvor roditeljskog prava su i oni zakoni koji uređuju postupke koji se tiču:

djece, odnosno odnosa roditelja i djece.

NAĈELA RODITELJSKOG PRAVA

Iz teksta ustava i meĎunarodnih ugovora i PZ-a može se izvesti nekoliko načela na kojima se zasniva ureĎenje

odnosa roditelja i djece, a to su:

1. načelo zaštite djece;

2. ravnopravnost roditelja;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. pravo na poštovanje porodičnog i privatnog života.

1. Zaštita djece

Ustav FBiH (u katalogu prava i sloboda) i niz meĎunarodnih ugovora izriĉito normiraju zaštitu djece.

U ustavu RS se u posebnim odredbama normira da dijete uživa posebnu zaštitu i da roditelji imaju pravo i

dužnost da se staraju o podizanju i odgoju svoje djece.

Zaštita djece je normirana u nizu meĎunarodnih dokumenata, a to su:

1. MeĎunarodni pakt o graĎanskim i političkim slobodama

2. MeĎunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

3. Evropska socijalna povelja

4. Protokol broj 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

5. Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene

6. Konvencija o pravima djeteta.

Zaštita djeteta i njegovih interesa je naročito osigurana Konvencijom o pravima djeteta, koja je u potpunosti

posvećena djetetu i njegovim pravima.

Konvencija:

dijete tretira kao autonomnu osobu sa posebnim pravima i

normira mehanizam zaštite tih prava.

Rukovodeće načelo konvencije je „najbolji interes djeteta“ i postizanje „dobrobiti djeteta“ u svim aktivnostima

koje se tiču djeteta.

Interesom djeteta se rukovode kako roditelji , tako i državni organi u rješavanju sporova.

U prvom redu, zaštitu djece osiguravaju roditelji.

Onda kada roditelji:

prestanu ostvarivati roditeljsko staranje,

zanemare, ugroze ili povrijede interes djeteta,

nadležni organ je dužan reagovati preduzimanjem odgovarajućih mjera.

Preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera država izvršava svoju obavezu propisanju meĎunarodnim

ugovorima i onu koja proizlazi iz prava na zaštitu djeteta koje je normirano u Ustavu FBiH.

I u PZ-u zakonodavac kao primarnu normira odgovornost roditelja, a kao sekundarnu odgovornost države, tj.

njenu obavezu da zaštiti interese djeteta.

U okviru ovog načela ukazuje se i na ravnopravnost vanbračne i bračne djece, koje zakonodavac izričito ne

normira, jer su ta djeca bila i u ranijem PZBiH potpuno izjednačena sa bračnom i jer ta ravnopravnost proizlazi

iz odredbi o općoj ravnopravnosti u Ustavu i meĎunarodnim ugovorima.

U pravu RS zakonodavac izričito normira ravnopravnost vanbračne i bračne djece.

2. Ravnopravnost roditelja

Iz zabrane diskriminacije po bilo kojem osnovu (koja je normirana u oba naša ustava), pa

izmeĎu ostalog i na spolu, proizlazi i zabrana diskriminacije roditelja.

Iz zabrane diskriminacije roditelja se može izvesti načelo ravnopravnosti roditelja ,

njihovih jednakih obaveza, odgovornosti i prava prema djeci.

Zabrana diskriminacije uopće, pa na osnovu nje i zabrana diskriminacije roditelja, normirana je u:

1. MeĎunarodnom paktu o graĎanskim i političkim slobodama i 2. Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,

Odredbe o ravnopravnosti su sadržane u:

1. Konvenciji o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Protokolu 7 EKLJP.

Razlika izmeĎu ova dva meĎunarodna ugovora se ogleda u tome:

što se u prvom normiraju jednaka prava i odgovornosti bez obzira na status djeteta,

dok je u drugom ravnopravnost osigurana samo za roditelje djece rođene u braku, a ne i van braka.

Ravnopravnost ĉlanova porodice je jedno od načela na

kojima PZ zasniva uređenje odnosa u porodici, tako da je na ovom načelu zasnovano i uređenje položaja roditelja prema djeci.

Normirano je da majka i otac roditeljsko staranje ostavaruju (zajednički, sporazumno) ravnopravno, osim ako je

zakonom drugačije ureĎeno.

To znači da su roditelji u potpunosti izjednaĉeni:

imaju iste odgovornosti, dužnosti i prava prema djeci

i izvršavaju ih na isti način

bez obzira na to da li su djeca rođena u braku ili van braka.

PZ RS normira da su majka i otac ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti.

Država je obavezna osigurati ravnopravnost roditelja i u praksi.

Svi organi koji postupaju u predmetima u kojima se odlučuje o roditeljskom staranju, moraju postupati u

skladu sa ovim načelom.

Odstupanje od ovoga načela je dozvoljeno samo radi zaštite interesa djeteta.

POŠTOVANJE PORODIĈNOG I PRIVATNOG ŢIVOTA

Načelo poštovanja privatnog i porodičnog života proizlazi iz oba naša ustava (BiH, FBiH) i iz EKLJP.

Ustav BiH priznaje pravo na privatni i porodični život,

Ustav FBiH- samo pravo na privatnost.

EKLJP garantuje svakom pravo na poštovanje porodičnog i privatnog života.

U odredbama ustava i EKLJP ne spominje se izričito dijete kao subjekt tog prava, ali je njim obuhvaćeno i dijete

i njegovi roditelji.

Zakonodavac pri uređenju odnosa izmeĎu roditelja i djece mora voditi računa o tome

da ne povrijedi pravo na poštovanje porodičnog života djeteta, roditelja, kao i bliskih srodnika, članova

porodice.

TakoĎer, i nadležni organi u praksi, postupajući po zahtjevu

roditelja, djeteta, ovlaštenih osoba i organa

moraju voditi računa o tome da ne povrijede pravo na poštovanje porodičnog života djeteta, roditelja,

kao i bliskih srodnika, članova porodice.

Mogućnost ograničenja prava na poštovanje porodičnog i privatnog života, odnosno mogućnost državne

intervencije u vršenje ovog prava je dozvoljeno samo iz sljedećih razloga:

- zaštita zdravlja ili morala i

- zaštita prava i sloboda djece,

- uz poštovanje zahtjeva da je intervencija izvršena u skladu sa zakonom koji ureĎuje ove

odnose.

Drugačije postupanje bi značilo povredu ustava i EKLJP.

Povreda EKLJP je razlog za pokretanje postupka protiv BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Sud:

utvrĎuje da li intervencija dozvoljena/nedozvoljena,

utvrđuje/ne utvrđuje povredu prava na poštovanje porodičnog života roditelja, odnosno djeteta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PORODIĈNI STATUS DJETETA

Roditeljski odnos nastaje

1. prirodnim (raĎanjem djeteta) i

2. pravnim putem (pravni način-usvojenje djeteta).

1. Roditeljski odnos raĎanjem se može zasnovati

u braku ili van braka,

zavisno od toga da li su roditelji djeteta u vrijeme njegovog začeća ili roĎenja bili u braku ili ne.

2. U slučaju nastanka roditeljskog odnosa putem usvojenja,

dijete dobija status usvojenog djeteta, i to

od pravosnažnosti rješenja o zasnivanju usvojenja.

Ovaj status djeteta, onda kada se radi o zasnovanom potpunom usvojenju,

ne razlikuje ni po čemu od statusa djeteta koje biološki potječe od roditelja.

Razlika je jedino u načinu nastanka.

Ovakvo potpuno izjednačenje ne postoji kod nepotpunog usvojenja, jer su

dejstva nepotpunog usvojenja ograničenija od nepotpunog, a pored toga zakon normira mogućnost ograničenja nekih prava djeteta.

Roditeljski odnos ne nastaje uvijek u isto vrijeme.

Momenat zasnivanja roditeljskog odnosa zavisi od načina nastanka rod. odnosa.

Bračno dijete zasniva odnos s roditeljima samim roĎenjem, odnosno upisom u matičnu knjigu roĎenih.

I vanbračni roditeljski odnos može nastati samim roĎenjem, onda kada je

očinstvo djeteta priznato

prije njegovog roĎenja ili odmah po njegovom roĎenju, što odmah bude upisano u matičnu knjigu.

Roditeljski odnos može nastati i kasnije,

tj naknadnim utvrđivanjem materinstva i očinstva djeteta ili samo očinstva.

Porodični status koji je dijete dobilo roĎenjem može se i izmijeniti.

Dijete koje je roĎeno kao bračno, postaje vanbračno ako mu

materinstvo ili očinstvo mu bude uspješno osporeno.

PZ ne normira suprotnu mogućnost, tj. da dijete koje je imalo vanbračni status naknadno stekne bračni status.

PZ ne pravi ni suštinsku ni terminološku razliku izmeĎu bračne i vanbračne djece (načelo izjednačenja je bilo sadržano u ranijem zakonu, a u važećem je izostavljano kao nepotrebno i suvišno).

U najvećem broju slučajeva, materinstvo se UTVRĐUJE!!!:

1.prijavljivanjem da je žena rodila dijete, te

2. upisivanjem ove činjenice (da je majka rodila dijete) u matične knjige.

Dijete stjeĉe braĉni status ako je roĎeno:

a.) za vrijeme trajanja braka ili b.) u periodu od 300 dana od prestanka braka.

I kao otac djeteta se upisuje muž majke.

RoĎenje djeteta se prijavljuje:

u roku od 15 dana od dana roĎenja

matičaru- matičnog područja na kojem se dijete rodilo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Podaci sadržani u matičnim knjigama se smatraju taĉnim, sve dok se ne dokaže suprotno.

Materinstvo se DOKAZUJE!!! :

a.) izvodom iz matične knjige rođenih, a

b.) u slučaju nastanka spora o tome ko je majka djeteta, koriste se i druga dokazna sredstva.

(jer je moguće da je žena koja je upisana u matičnu knjigu kao majka djeteta, nije djetetova prirodna majka).

Osobe kojima je zakon priznao pravo na tužbu

mogu pokrenuti sudski postupak za osporavanje materinstva.

Ako se u provedenom sudskom potupku utvrdi

da žena koja je upisana u matičnu knjigu kao majka djeteta,

nije majka tog djeteta i

sud donese presudu o osporavanju njenog materinstva,

tada će se na osnovu pravosnaţne presude

u matičnu knjigu upisati da ona nije majka djeteta.

Uspješno osporeno materinstvo ima za posljedicu: 1. da dijete gubi braĉni status (jer nedostaje 2. element bračnosti- bračno materinstvo)

2. i na to dijete se ne može primijeniti pretpostavka o „muţu majke kao ocu djeteta“.

U matičnu knjigu će se upisati:

da on nije otac i

da je dijete roĊeno van braka.

U pravilu, zakon kao majku djeteta određuje ţenu koja ga je rodila,

što se u slučaju spora o tome ko je majka djeteta

utvrđuje u sudskom postupku,

provođenjem dokaznog postupka.

Pretpostavka materinstva tj. da je „djetetova majka... žena koja ga je rodila“ smatra se neoborivom.

Kod rješavanja pitanja materinstva djece začete medicinski potpomognutom oplodnjom, primjenom ove

pretpostavke (da je „djetetova majka, žena koja ga je rodila“)

daje se prednost ženi koja je dijete rodila.

MeĎutim, zaključak da se ipak radi o oborivoj pretpostavci , upućuje odredba o:

pravu ţene da

da osporava materinstvo djetetu

koje je začeto iz jajne ćelije druge žene,

bez njene (pismene) saglasnosti.

BRAĈNO OĈINSTVO

Treći element bračnog statusa je bračno očinstvo.

Dijete ima bračni status, ako mu je otac:

a.) muškarac koji je u braku sa njegovom majkom u vrijeme njegovog rođenja ili

b.) muškarac s kojim je ona bila u braku u vrijeme začeća djeteta.

Bračno očinstvo se zasniva na pravnoj pretpostavci

PATER IST EST QUEM NUPTIAE DEMONSTRANT (otac je onaj na koga brak ukazuje).

Znači u slučaju roĎenja djeteta:

u braku ili

u periodu od 300 dana od prestanka braka,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ne utvrđuje se ko je njegov otac-

ne provodi se sudski postupak radi dokazivanja da je muž majke prirodni otac djeteta,

niti muž majke treba da prizna da je otac djeteta.

Pretpostavka o očinstvu je oboriva pretpostavka (praesumptio iuris tantum).

To znači da zakonom ovlaštene osobe mogu osporiti očinstvo, tj. pokrenuti sudski postupak radi dokazivanja

da pretpostavljani otac nije prirodni otac djeteta.

Muž majke se smatra ocem djeteta, sve dok se ne dokaže suprotno

(do pravosnažnosti presude o osporavanju očinstva).

Pretpostavka očinstva, tj. pravilo da se muž majke smatra ocem djeteta koje je roĎeno u braku ili u periodu do

300 dana od prestanka braka), ne može ukazati na oca u 2 slučaja:

1. Kada žena:

neposredno po prestanku braka zaključi novi brak i

u njemu prije isteka 300 dana od prestanka prethodnog braka rodi dijete.

U ovom slučaju dolazi do sukoba pretpostavki očinstva,

koji rješava PZ,

propisivanjem da će se u tom slučaju ocem djeteta smatrati muž iz kasnijeg braka.

2. Kada je majka u vrijeme rođenja djeteta u 2 braka, od kojih je: a.) jedan, ranije zaključen, punovažan, a

b.) drugi, u kojem se ostvaruje zajednica života, nepunovažan zbog bračnosti.

I u ovom slučaju dolazi do sukoba pretpostavki očinstva,

koji PZ ne rješava,

već se taj sukob pretpostavki rješava u sudskoj praksi.

Zaĉeće djeteta medicinski potpomognutom oplodnjom

U tim slučajevima

primjena pretpostavke o mužu majke kao ocu djeteta

ovisi od oblika medicinske pomoći.

Pretpostavka očinstva je primjenjiva u slučaju vještačke oplodnje žene,

kojoj se pribjegava u toku braka,

kada bračni partneri ne mogu prirodnim putem začeti dijete.

U 2 slučaja se prezumira oĉinstvo muţa majke:

1. u slučaju spolne nemoći muža, kada se oplodnja vrši njegovim plodnim ćelijama (homologena oplodnja),

u ovom slučaju je pretpostavka neoboriva

2. u slučaju sterilnosti muža, kada se oplodnja vrši oplodnim ćelijama drugog muškarca (heterogena oplodnja),

u ovom slučaju pretpostavka oĉinstva se moţe pobijati,

odnosno on može osporavati oĉinstvo

ako se nije pismeno saglasio sa heterogenom inseminacijom.

U slučaju medicinski potpomognute oplodnje

kojoj se pribjegava nakon prestanka braka,

korištenjem

zamrznutog genetskog materijala (ženskih i muških oplodnih ćelija) ili

zamrznutog embrija, očinstvo se neće moći odrediti primjenom pretpostavke,

zbog proteka roka od 300 dana (pa makar on bio i njegov biološki otac)

Uslov za primjenu pretpostavke o mužu majke kao ocu djeteta, jeste da je:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


žena s kojom je u braku

zaista majka tog djeteta.

Ukoliko se uspješno ospori materinstvo, to automatski znači i :

osporavanje bračnog očinstva i

gubitak bračnog statusa djeteta.

VANBRAĈNI STATUS DJETETA

Pz ne sadrži posebnu odredbu o tome koja djeca imaju vanbračni status, već se to izvodi iz njegovih odredaba.

Vanbraĉnim djetetom se smatra:

1. dijete koje rodi žena koja nije u braku (neudata žena)

2. dijete koje rodi žena koja je bila u braku, ali je dijete rodila nakon isteka roka od 300 dana od

prestanka braka

3. dijete koje rodi žena u nepostojećem braku

4. dijete koje je steklo bračni status ali mu je bračnost uspješno osporena.

PZ:

ne pravi nikakvu razliku između vanbračne djece( incestuozna, preljubnička...)

nema poseban termin, jer se ne pravi razlika između vanbračnog i bračnog djeteta, osim u naĉinu

utvrĊivanja roditeljskog odnosa

ravnopravnost vanbračne i bračne djece nije izričito normirana, jer se to smatra nepotrebnim

(vanbračna djeca su još od 1974. izjednačena sa bračnom)

normira ravnopravnost članova porodice iz čega poizlazi i ravnopravnost vanbračne i bračne djece.

Roditeljski odnos se zasniva na razliĉit naĉin:

1. za bračno dijete- važi pretpostavka o mužu majke kao ocu djeteta, u momentu roĎenja

2. za vanbračno dijete- ne važi slična pretpostavka.

Otac vanbračnog djeteta se utvđuje u svakom konkretnom slučaju, na način propisan zakonom,

priznanjem ili sudskom odlukom.

MeĎutim, ravnopravnost djece nije osigurana već u momentu rođenja djeteta,

jer je vanbračno dijete tek od momenta utvrđenja njegovog porijekla

zaista u ravnopravnom položaju sa bračnim djetetom.

Pri utvrđivanju vanbračnog statusa djeteta, dovoljno je utvrĊenje:

vanbračnog materinstva i vanbračnog očinstva, a

ne traži se utvrĎivanje porijekla djeteta iz vanbračne zajednice.

Materinstvo i očinstvo djeteta roĎenog van braka se utvrđuje na 2 načina:

1. priznanjem- vansudski način utvrĎivanja 2. sudskom odlikom- sudski način utvrĎivanja.

Razlika izmeĊu ova 2 naĉina utvrĎivanja roditeljskopravnog odnosa je u tome što se:

a.) materinstvo/očinstvo utvrđeni priznanjem, mogu osporiti

b.) materinstvo/očinstvo utvrđeni sudskom odlukom se ne mogu osporiti.

PRIZNANJE VANBRAĈNOG OĈINSTVA I MATERINSTVA

Priznanje materinstva i oĉinstva je:

jednostrana izjava volje a.) žene koja sebe smatra majkom djeteta ili b.) muškarca koji sebe smatra ocem djeteta

data u zakonom propisanoj formi i

uz ispunjenje ostalih uslova normiranih u zakonu,

a kojom se zasniva roditeljskopravni odnos.

Za punovažnost priznanja zahtijeva se ispunjenje odreĎenih:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


materijalnih i formalnih uslova.

PRIZNAVANJE VANBRAĈNOG OĈINSTVA

Očinstvo se može priznati samo djetetu koji ima status vanbračnog djeteta, bilo da je taj status:

dobio rođenjem ili

naknadno, tj. uspješno osporenim bračnim očinstvom.

USLOVI ZA PRIZNANJE OĈINSTVA

1. Uslov

Prvi uslov se tiče osobe koja daje izjavu o priznanju.

Za punovažnost izjave o priznanju očinstva, traži se poslovna sposobnost, odnosno sposobnost za

rasuĎivanje muškarca.2

PZ ovaj uslov izričito ne normira, ali

opće je pravilo da pravno relevantnu izjavu volje može dati samo poslovno sposobna osoba.

Izjavu moţe dati: punoljetna poslovno sposobna osoba, ali i

maloljetna osoba koja je stekla poslovnu sposobnost bilo sklapanjem braka, bilo sudskom odlukom.

MeĎutim, postoji izuzetak od pravila da samo poslovno sposobna osoba može priznati očinstvo.

Očinstvo može priznati i

maloljetnik ako je stariji od 16 godina,

kao i osoba kojoj ograniĉena poslovna sposobnost,

ako su sposobni shvatiti znaĉenje izjave o priznanju očinstva.3

Za davanje izjave o priznanju ove osobe ne moraju imati odobrenje zakonskog zastupnika.

Ovu izjavu navedene osobe daju liĉno, pa ih u tom slučaju ne moţe zastupati roditelj, odnosno staratelj.4

Osobe koje ne mogu dati izjavu o priznanju očinstva-(4 slučaja),

ne mogu pokrenuti ni sudski postupak radi utvrĎivanja vanbračnog očinstva, jer

zakon prirodnom ocu ne priznaje pravo na tužbu onda kada on sam ne ispunjava uslov za

priznanje.

Zakon prirodnom ocu priznaje pravo na tužbu onda kada ga je nepristanak ili nesaglasnost na priznanje

majke, djeteta ili organa starateljstva

spriječio da prizna očinstvo.

Priznanje oĉinstva putem punomoćnika

PZ ne normira mogućnost priznanja preko punomoćnika,

jer se tim osigurava poštovanje pravila

nemogućnosti zastupanja pri davanju strogo lične izjave volje.5

2. Uslov

2 To je jedini uslov koji muškarac mora ispuniti da bi mogao dati punovažnu izjavu o priznanju.

3 U oba slučaja organ pred kojim se vrši priznanje očinstva mora utvrditi u svakom konkretnom slučaju da je osoba koja daje izjavu o

priznanju očinstva sposobna shvatiti značenje te izjave. 4 Zakonski zastupnik u ovom slučaju ne može vršiti svoju obavezu zastupanja iz 2 razloga:

1. jer u statusnim stvarima, u pravilu, nije dozvoljeno zastupanje

2. zakonski zastupnik ne zna ništa više o mogućnosti da je on otac djeteta, nego otac djeteta, zna ono što mu je ovaj ispričao i to

samo može ponoviti. (nema smisla). 5 PZRS normira mogućnost priznanja putem punomoćnika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Drugi uslov se tiče djeteta koje se priznaje.

Dijete, u pravilu, postaje subjektom roditeljskopravnog odnosa, rođenjem.

Zbog toga se dijete

priznaje tek nakon njegovog rođenja, a

može ga se priznati tokom cijelog djetetovog života.

MeĎutim, od ovog pravila se odstupa. Dozvoljava se mogućnost priznanja:

1. prije rođenja djeteta i

2. poslije smrti djeteta.

Ograniĉenje prava na priznanje rokom

Pravo da se prizna očinstvo nije ograničeno prekluzivnim rokom.

Prekluzivnim rokom je ograničeno pravo utvrĎivanja vanbračnog očinstva sudskim putem.

Osoba koja želi priznati vanbračno dijete, može to učiniti za sve vrijeme ţivota djeteta.

Priznanje djeteta prije roĊenja

PZ normira i mogućnost priznanja i prije rođenja djeteta.

Priznanje začetog djeteta će proizvesti pravne posljedice, samo ako se dijete rodi živo. U slučaju da se dijete ne rodi živo, smatrat će se da izjava nije ni data.(uslovno dejstvo)

Priznanje djeteta nakon smrti djeteta

PZ normira mogućnost priznanja djeteta i poslije smrti djeteta, ali samo pod uslovom da je to dijete iza sebe

ostavilo potomstvo.

Ako ovaj uslov nije ispunjen(ako dijete nije ostavilo potomstvo),

priznanje neće proizvesti pravne posljedice.

3. Uslov

Treći uslov se tiče razlike u godinama.

IzmeĎu osobe koja priznaje i djeteta koje se priznaje

mora postojati razlika u godinama

koja je uobičajena i potrebna za zasnivanje prirodnog roditeljskog odnosa.

PZ izričito ne normira ovaj uslov.

Razlika u godinama, odnosno ispunjenje ovog uslova se cijeni

u svakom konkretnom slučaju.

4. Uslov

Četvrti uslov se tiče forme izjave priznanja.

Za punovaţnost izjave o priznanju se traži da se izjava da:

u posebnoj formi,

na način predviđen u zakonom.

PZ normira da se oĉinstvo moţe priznati pred:

1. matiĉarem

2. organom starateljstva

3. sudom

4. notarom

5. u testamentu.

Osoba koja želi priznati očinstvo daje izjavu o tome na zapisnik pred matičarem, organom starateljstva,

sudom ili notarem.

4.1. Zakon normira mogućnost priznavanja pred matičarem

i ne propisuje mjesnu nadležnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dakle, priznanje je moguće pred matičarem:

1. nadležnim prema mjestu prebivališta/boravišta priznavaoca,

2. nadležnim za upis djeteta u matičnu knjigu roĎenih, ali i

3. pred bilo kojim drugim matičarem.

Izjavu o priznanju, priznavalac daje lično pred matičarem, a

matičar ovu izjavu unosi u zapisnik.

Ako je priznanje učinjeno:

pred matičarem koji nije nadležan za upis djeteta u matičnu knjigu roĎenih,

taj matičar je dužan primjerak ovjerenog zapisnika

odmah!!! dostaviti matičaru nadležnom za upis djeteta u matičnu knjigu roĎenih.

MeĎutim, matiĉar ne moţe

na osnovu ove zapisničke izjave izvršiti upis priznanja u matičnu knjigu roĎenih,

već to može uraditi tek nakon

pribavljanja pristanka, odnosno saglasnosti odreĎenih osoba, odnosno organa.

4.2. Izjava o priznanju se i pred organom starateljstva daje liĉno.

Organ starateljstva

1. sastavlja zapisnik o izjavi priznanja,

2. ovjerava ga i

3. dostavlja matičaru nadležnom za upis djeteta u matičnu knjigu roĎenih.

Nakon ovoga organ starateljstva može kasnije ponovo biti uključen radi

davanja saglasnosti, odnosno

pribavljanja pristanka na priznanje, onda kada je to potrebno.

4.3. Pred sudom se ova izjava može dati na 2 načina.

PZ ih izričito ne normira, već je to stvar teorije i sudske prakse. Postoje 2 shvatanja:

1. naĉin- a.) kada priznavalac na vlasitu inicijativu pred sudom da izjavu o priznanju,

b.) o tome se sastavi zapisnik

c.) te primjerak ovjerenog zapisnika

d.) dostavi matičaru nadležnom za upis djeteta u matičnu knjigu roĎenih.

2. naĉin-

davanje izjave o priznanju očinstva u toku parnice radi utvrđivanja vanbračnog očinstva:

a.) muškarac protiv kojeg je podnesena tužba radi utvrĎivanja očinstva,

koji nije htio priznati dijete, iz bilo kojeg razloga,

izmijeni stav i da izjavu da je dijete njegovo.

b.) u tom slučaju nema više potrebe nastavljati parnicu, već se c.) priznanje očinstva unosi u zapisnik

d.) te se taj ovjeren zapisnik dostavlja nadležnom matičaru.

Iako je tuženi priznao tužbeni zahtjev, sud ne može donijeti presudu na osnovu priznanja6

4.4. Izjava o priznanju se može dati i pred notarom.

a.) ovu izjavu priznavalac potpisuje

b.) notar o njoj saĉinjava ispravu

c.) tom se ispravom u njoj zapisana izjava dokazuje.

4.5. Priznanje očinstva učinjeno u privatnoj ispravi ne proizvodi pravne posljedice.

Izuzetak od ovog pravila je:

izjava o priznanju data u testamentu (izjavi posljednje volje).

Punovaţnost priznanja učinjenog u testamentu se cijeni prema odredbama i

6 Postupak radi utvrĎivanja očinstva je poseban parniĉni postupak.

Za njega je specifično ograniĉenje naĉela dispozitivnosti,

tj. nemogućnost priznanja tužbenog zahtjeva i donošenje presude na osnovu tog priznanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakona o nasljeĎivanju i

Porodičnog zakona.

Da bi izjava o priznanju bila punovaţna, potrebno je da je:

1. testament punovaţan i

2. da testator-priznavalac ispunjava uslove propisane Porodičnim zakonom.7

Zakonom je normirano uključivanje matičara i organa starateljstva u priznavanje očinstva. Matičar i organ starateljstva su dužni preduzeti odreĎene radnje.

Normirana je obaveza matiĉara da u slučaju:

1. upisa djeteta u matičnu knjigu bez podataka o ocu,

2. pozove majku,

3. upozna je s pravom djeteta da zna ko mu je otac, te

4. upozori na obavezu da, radi dobrobiti djeteta, označi osobu koju smatra ocem djeteta.

(majka može i bez ovog poziva dati izjavu o tome koga smatra ocem djeteta).

U slučaju upisa u matičnu knjigu roĎenih djeteta bez podataka o ocu,

matičar je dužan o tome odmah obavijestiti

organ starateljstva nadležan prema mjestu prebivališta/boravišta majke.

a.) Ako je majka pred matičarem dala izjavu o tome koga smatra ocem djeteta,

onda će matičar uz ovo obavještenje,

organu starateljstva dostaviti zapisnik sa tom izjavom.

b.) Ako majka nije oznaĉila oca djeteta, u tom slučaju,

organ starateljstva je dužan u roku od 30 dana od prijema obavještenja,

pozvati majku da izjavi koga smatra ocem i

upozoriti je na obavezu da, radi dobrobiti djeteta, označi osobu koju smtra ocem.

Nakon što organ starateljstva dobije podatke o potencijalnom ocu, bilo da je majka dala izjavu

pred njim ili

pred matičarom.,

organ starateljstva je dužan u roku od 15 dana od

prijema zapisnika, onosno izjave majke

pozvati oca i

ukoliko se odazove pozivu, upoznati ga

sa izjavom majke o tome da ga smatra ocem djeteta i

sa zakonskim odredbama o utvrĎivanju očinstva.

Ako se otac odazove pozivu, on može:

priznati ili

nepriznati očinstvo ili

ne dati nikakvu izjavu.

U sluĉaju da otac prizna oĉinstvo, organ starateljstva je dužan:

zapisnik o tome,

zajedno sa zapisnikom o izjavi majke o ocu djeteta,

dostaviti matičaru nadležnom za upis, radi upisa očinstva.

O izjavi o priznanju očinstva, organ starateljstva je dužan obavijetiti majku djeteta.

Ukoliko pozvana osoba, u roku od 30 dana od dana dostavljanja poziva:

izjavi da nije otac ili

ne da nikakvu izjavu,

organ starateljstva će o tome :

1. obavijestiti majku i

7 Npr. priznjanje neće biti punovažno, ako je učinjeno u testamentu osobe

koja ima 15 godina i koja je sposobna za rasuđivanje,

jer PZ zahtijeva da priznavalac bude stariji od 16 godina.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. upoznati je sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva sudskom odlukom.

U tom slučaju, kada označeni muškarac:

izjavi da nije otac ili

ne da nikakvu izjavu,

majka ima pravo podnijeti tuţbu radi utvrĊivanja oĉinstva

( i na taj način zaštiti interes djeteta).

1. Neodazivanje pozivu organa starateljstva,

2. šutnja označene osobe ili

3. izjavljivanje da nije otac djeteta,

neće biti smetnja da on nekada kasnije prizna očinstvo.

MeĎutim, datu izjavu o priznanju očinstva, muškarac ne moţe opozvati!!!!

Postoji razlika izmeĎu:

1. opoziva izjave o priznanju i

2. osporavanja priznatog očinstva.

Osoba koja je priznala očinstvo, a

kasnije sazna za okolnosti koje bi isključivale njeno očinstvo,

očinstvo može osporavati tužbom.

Tu tuţbu ima pravo podnijeti:

u roku od 6 mjeseci

od dana saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo.

Subjektivni rok za podnošenje tuţbe-je 6 mjeseci od saznanja za okolnost koja isključuje njegovo očinstvo.

Objektivni rok za podnošenje tuţbe- osoba ovu tužbu može podnijeti do navršene 10. godine života.

Muškarac koji je priznao očinstvo, očinstvo može osporavati

unutar subjetivnog i objektivnog roka.

Ukoliko bilo koji od ovih rokova istekne!!!! (objektivni ili subjektivni),

muškarac gubi pravo na tuţbu!!!!

Kod osporavanja se ne radi!!! o odustanku priznavaoca od priznanja (opozivu priznanja),

već o tome da on pokreće sudski postupak u kojem će se dokazati da li je on otac ili ne.

Uslov za osporavanje je:

1. saznanje za okolnosti koje isključuju njegovo očinstvo, te

2. podnošenje tužbe u zakonom određenom roku.

Mogućnost osporavanja očinstva je u skladu sa nastojanjem da se , uvijek kada je to moguće, uskladi pravno

sa biološkim očinstvom.

4. Pristanak majke, odnosno djeteta na priznanje

je takoĎer uslov za punovažnost priznanja.

Za upis priznanja očinstva (u matičnu knjigu), potreban je pristanak majke djeteta!!!!

Izjavu o pristanku majka može dati pred: (org. pred kojima se daje i izjava o priznanju)

1. maričarom,

2. organom starateljstva

3. sudom

4. notarom.

Sluĉajevi u kojima organ starateljstva daje pristanak na priznanje

Saglasnost na priznanje daje organ starateljstva, onda kada je:

majka mlađa od 14 godina ili

nije živa ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


proglašena umrlom ili

joj je oduzeta poslovna sposobnost ili

joj je boravište nepoznato najmanje 3 mjeseca.

U tim situacijama se pristanak majke na priznanje nadomiješta saglasnošću organa starateljstva.

Pristanak majke se ne traţi

kada izjavu o priznanju očinstva da osoba za koju se majka prethodno:

prilikom prijave rođenja djeteta ili

po pozivu matičara ili organa starateljstva,

izjavila da je otac djeteta.

Ta ranija izjava majke!!! se smatra njenim pristankom na priznanje!!!

Pristanak samo majke je dovoljan!!! ako je dijete:

1. mlađe od 14 godina ili

2. starije, a nesposobno za rasuđivanje.

Pristanak djeteta na priznanje MeĎutim, ako je dijete navršilo 14 godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, onda je potreban i njegov

pristanak na priznanje.

Izjavu o priznanju, dijete daje pred organom starateljstva, nadležnim prema prebivalištu/ boravištu djeteta.

(odreĎena mjesna nadležnost je u interesu djeteta)

Pristanak djeteta i pristanak majke moţe nadomjestiti saglasnost organa starateljstva u situacijama kada:

a.) je dijete mlađe od 14 , ili starije od 14 godina, ali nesposobno za rasuđivanje,

b.) a u isto vrijeme postoje razlozi zbog kojih ni majka ne može dati pristanak.

Matičar nadležan za upis djeteta u matičnu knjigu roĎenih, majku će pozvati da da izjavu, onda kada primi:

izjavu o priznanju očinstva ili

zapisnik o priznanju očinstva ili

testament

uz koje nije priložena njena izjava o pristanku na priznanje očinstva.

Izjavu o pristanku na priznanje,

majka mora dati u roku od 15 dana od poziva matičara da to učini.

Organ starateljstva je dužan dostaviti izjavu o pristanku djeteta matičaru,

u roku od 15 dana od kad je tu izjavu matičar zatražio,

onda kada je pristanak djeteta potreban matičaru.

Na isti način je normirana i obaveza organa starateljstva na dostavljanje saglasnosti na priznanje, u slučaju

kada organ starateljstva daje saglasnost na priznanje.

Matičar obavještava osobu koja je priznala očinstvo, o tome:

da li je dobijen pristanak, odnosno saglasnost na priznanje.

Ako pristanak, odnosno saglasnost nisu dati u predviĊenom roku,

muškarac koje sebe smatra ocem

može pokrenuti postupak radi utvrĎivanja očinstva

u roku od jedne godine od prijema obavještenja o nedobijanju pristanka!!!, odnosno saglasnosti,

a najkasnije do navršene 18. godine djeteta.

PRIZNANJE VANBRAĈNOG MATERINSTVA

USLOVI ZA PRIZNANJE MATERINSTVA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Žena koja priznaje materinstvo, ne dokazuje da je majka djeteta, jer pošto je njena izjava dobrovoljna, ona se

smatra istinitom.

Da bi izjava o priznanju bila punovažna, moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:

1. da je majka poslovno sposobna, odnosno sposobna za rasuĎivanje

2. uslov koji se tiče razlike u godinama izmeĎu priznavateljice i djeteta

3. uslov koji se tiče forme u kojoj može biti data izjava o priznanju.

Vezano za uslov na strani djeteta koje se priznaje, je u tome što

Zakon ne normira mogućnost priznavanja materinstva prije rođenja djeteta.

Žena koja je priznala materinstvo, ne može ga opozvati.

MeĎutim, majci je priznato pravo na osporavanje svog priznatog materinstva,

ukoliko je saznala za činjenicu koja isključuje njeno materinstvo.

Tužbu može podnijeti:

u roku od 6 mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njeno materinstvo, a

najkasnije do djetetove navršene 10. godine. života djeteta.

Uslov koji se tiče pristanka, odnosno saglasnosti na priznanje,

ureĎen je drugačije nego kod priznanja očinstva.

Za upis priznanja materinstva u matičnu knjigu roĎenih potrebna je prethodna saglasnost organa starateljstva

nadležnog prema mjestu rođenja djeteta.

Potreban je pristanak djeteta za priznanje materinstva,

ako je dijete navršilo 14 godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja.

Izjavu o pristanku, dijete daje pred organom starateljstva nadležnim prema mjestu svog prebivališta, odnosno

boravišta.

Kada matičar nadležan za upis djeteta u matičnu knjigu roĎenih primi

izjavu ili

zapisnik o priznanju materinstva ili

testament,

odmah će zatražiti od organa starateljstva da u roku od 30 dana dostavi saglasnost, odnosno pristanak.

Nakon što dobije saglasnost organa starateljstva, odnosno pristanak djeteta, matičar će priznanje materinstva

upisati u matičnu knjigu roĎenih.

I dijete može uskratiti svoj pristanak za priznanje materinstva.

Isto kao i u slučaju priznanja očinstva, ukoliko se saglasnost, odnosno pristanak ne daju u predviĎenom roku(30 dana), žena koja je priznala dijete može pokrenuti sudski postupak radi utvrĎivanja materinstva, u roku od jedne

godine od prijema obavijesti o nedobijanju saglasnosti, odnosno pristanka, a najkasnije do navršene 18. godine

djeteta.

SUDSKO UTVRĐIVANJE PORIJEKLA DJETETA

Roditeljskopravni odnos se vansudski utvrĎuje priznanjem, a

o roditeljskopravnom odnosu se sudski odlučuje u 2 slučaja:

1. utvrĎivanje vanbračnog materinstva i očinstva, a

2. osporavanje materinstva i očinstva.

UTVRĐIVANJE VANBRAĈNOG OĈINSTVA I MATERINSTVA

Onda kada vanbračni roditeljski odnos nije utvrđen priznanjem,

roditeljski odnos se može utvrditi u sudskom postupku.

Ovaj postupak se pokreće tužbom

koju podnose ovlaštene osobe

WWW.BH-PRAVNICI.COM


protiv zakonom određenih osoba

u zakonom propisanom roku.

Suskim putem se (kao i priznanjem) može utvrĎivati samo oĉinstvo vanbraĉne djece,

bilo da su taj status dobili rođenjem,

bilo naknadno (tako što im je uspješno osporena bračnost).

UTVRĐIVANJE VANBRAĈNOG OĈINSTVA

U našem pravu je dozvoljeno utvrđivanje vanbračnog očinstva na zahtjev ovlaštenih osoba.

Zakon zabranjenuje utvrĊivanje vanbraĉnog oĉinstva u 2 slučaja:

1. kada je dijete začeto vještačkim putem;

2. kada je dijete usvojeno potpunim oblikom usvojenja.

PRAVO NA TUŢBU I ROKOVI ZA PODNOŠENJE TUŢBE

PZ pravo na tuţbu radi utvrĎivanja vanbračnog očinstva priznaje:

1. djetetu 2. majci djeteta

3. muškarcu koji se smatra ocem djeteta, a spriječen je da ga prizna

4. organu starateljstva.

1. Dijete

PZ priznaje djetetu pravo na tužbu radi utvrĎivanja očinstva.

Njegovo pravo na tužbu ne ograniĉava rokom.

Ako je dijete maloljetno ili

mu je oduzeta poslovna sposobnost,

u njegovo ime tužbu može podnijeti

majka ako ostvaruje roditeljsko staranje ili

ako majka ne ostvaruje roditeljsko staranje, tužbu u ime djeteta može podnijeti djetetov staralac

uz saglasnost organa starateljstva.

Maloljetno dijete može i samo podnijeti tužbu radi utvrĎivanja očinstva

ako je steklo poslovnu sposobnost prije punoljetstva.

Nakon punoljetstva, dijete, u pravilu, više nema pravo na izdržavanje prema ocu.

2. Majka

Majci se priznaje samostalno pravo na tuţbu.

MeĎutim, majka može podnijeti tužbu za utvrĎivanje i u ime djeteta, kao njegova zakonska zastupnica.

PZ ovlašćuje majku da podnese tužbu radi utvrĎivanja očinstva

do navršene 18. godine ţivota djeteta.

Majka gubi samostalno pravo na tuţbu

kada dijete postane punoljetno,

bez mogućnosti da joj samostalno pravo na tužbu bude produženo

u slučaju poslovne nesposobnosti djeteta.

U ovom slučaju, kada dijete postane punoljetno,

majka može podnijeti tužbu samo u ime djeteta: 1. ako je djetetu imenovana za staraoca,

nakon što je dijete stavljeno pod starateljstvo ili

2. ako ostvaruje roditeljsko staranje i nakon punoljetstva djeteta.

Majka ima mogućnost birati kako će podnijeti tuţbu,

1. može je podnijeti u svoje ime

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. može je podnijeti i u ime djeteta (kao djetetovazakonska zastupnica) ili

3. istovremeno i u svoje ime i u ime i u ime djeteta, kao njegova zakonska zastupnica.

Uglavnom majka podnosi tuţbu u svoje ime onda:

1. kada ne ostvaruje roditeljsko staranje nad djetetom,

2. odnosno kada nije njegova zakonska zastupnica (kada joj je oduzeto roditeljsko staranje).

U tom sluĉaju majka tuţi:

1. dijete i

2. muškarca kojeg smatra ocem djeteta.

3.Prirodni otac, odnosno muškarac koji se smatra ocem vanbračnog djeteta

Pravo na tužbu se ovom muškarcu priznaje samo onda kada mu je

onemogućeno da prizna!!!! vanbraĉno oĉinstvo, a

ne i onda kada nije spreman priznati dijete, već želi da se u sudskom postupku, utvrdi da li je on otac,

izvoĎenjem svih potrebnih dokaznih sredstava.

U namjeri da prizna dijete za svoje muškarca moţe onemogućiti!!!:

1. odbijanje pristanka, odnosno saglasnosti na priznanje ili

2. neizjašnjenje o priznanju

3. te priznanje tog djeteta učinjeno od nekog drugog muškarca.

Već je rečeno, da muškarac koji je dao izjavu o priznanju očinstva,

u slučaju:

nedobijanja pristanka, odnosno saglasnosti na priznanje u zakonom predviĎenom roku (15 dana od

poziva na davanje)

može pokrenuti postupak radi utvrĎivanja očinstva.

Tužbu može podići:

u roku od godinu dana od prijema obavještenja o nedobijanju pristanka, odnosno saglasnosti,

a najkasnije do navršene 18. godine djeteta (objektivni rok).

Drugi slučaj utvrĎivanja vanbračnog očinstva po tužbi muškarca koji se smatra ocem,

je onaj u kojem on osporava očinstvo priznato od drugog muškarca i

istovremeno traži utvrđivanje svog očinstva.

Da bi muškarac koji se smatra ocem djeteta

podnio tuţbu radi utvrĊivanja vanbraĉnog oĉinstva,

on mora u toj tužbi postaviti i zahtjev za osporavanje priznatog oĉinstva.

U postupku će se medicinskim vještačenjem

1. prvo utvrĎivati da li je on otac djeteta, pa ako se utvrdi da je on otac djeteta,

2. osporit će se oĉinstvo onog koji je ranije priznao dijete za svoje.

MeĎutim, ako se utvrdi da on nije otac djeteta,

sud će odbiti !!! oba zahtjeva:

o i zahtjev za utvrĎivanje očinstva

o i zahtjev za osporavanje očinstva.

3. Organ starateljstva8

Organ starateljstva može podnijeti tužbu radi utvrĎivanja očinstva

ako majka ne pokreće postupak radi utvrđivanja očinstva.

Tužbu može podnijeti do navršene 18. godine ţivota djeteta.

Ukoliko muškarac kojeg je majka označila kao oca djeteta, ne prizna očinstvo, od majke se očekuje da: a.) u svoje ime ili

b.) u ime djeteta ili

c.) i u svoje ime i u ime djeteta

protiv njega podnese tužbu radi utvrĎivanja očinstva.

8 Organ starateljstva ima položaj stranke u postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako majka to ne uradi,

organ starateljstva može pokrenuti postupak na osnovu podataka dobijenih od nje.

PZ ne ostavlja mogućnost majci djeteta da se protivi podnošenju tužbe od strane organa starateljstva.

Moguća je i situacija da muškarac smatra da bi mogao biti otac djeteta, ali u to nije sasvim siguran, pa ne želi

priznati očinstvo, a

pošto bez neuspjelog pokušaja priznanja očinstva, on ne može pokrenuti sudski postupak za utvrĎivanja očinstva,

on bi organu starateljstva mogao dostaviti potrebnu informaciju,

na osnovu koje organ starateljstva može pokrenuti postupak radi utvrĎivanja vanbračnog očinstva.

Moguća je i situacija da organ starateljstva dobije podatke o ocu i od muškarca koji se smatra ocem, ali ne

ispunjava uslove za punovažno priznanje očinstva (mlaĎi je od 16 godina).

OSOBE PROTIV KOJIH SE PODNOSI TUŢBA

(U položaju tuženog se pojavljuju), tužba radi utvrĎivanja očinstva se može podnijeti protiv:

1. djeteta- kada tužbu podnosi:

a.) majka djeteta ili

b.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta

2. majke djeteta- kad tužbu podnosi:

a.) dijete,

b.) muškarac koji sebe smatra ocem

c.) organ starateljstva

3. muškaraca ĉije se oĉinstvo utvrĊuje-kada tužbu podnosi:

a.) dijete, b.) majka ili


4. nasljednika muškarca za kojeg se tvrdi da je otac djeteta-

kada tužbu podnosi:

a.) dijete,

b.) majka ili

c.) organ starateljstva.

Poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je otac djeteta, tužba radi utvrĎivanja očinstva se podnosi protiv

nasljednika te osobe.

Tužba se može podnijeti u roku od:

jedne godine od smrti ove osobe, odnosno

6 mjeseci nakon pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju.

(u ovom se rješenju odreĎuju nasljednici, pa od tog momenta tužilac zna koga može tužiti).9

MOGUĆNOST UTVRĐIVANJA OĈINSTVA PRIJE ROĐENJA DJETETA I POSLIJE NJEGOVE

SMRTI

Očinstvo se moţe priznati!!! i prije roĊenja djeteta,

pod uslovom da se dijete rodi ţivo.

Muškarac koji nije mogao priznati očinstvo nasciturusa,

9 Tužba se mora podnijeti u roku od godine dana do smrti muškarca,

a ako unutar tog roka od godinu dana nije završen ostavinski postupak,

onda se rok veže za okončanje ostavinskog postupka.

Taj rok ističe protekom 6 mjeseci od pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a.) zato što je žena koja nosi dijete uskratila saglasnost ili

b.) zato što ga je već neko prije njega priznao,

ne moţe podnijeti:

tužbu radi utvrĎivanja očinstva, odnosno

tužbu radi osporavanja i utvrĎivanja očinstva

prije nego što se dijete rodi.

Dozvoljena je mogućnost utvrĎivanja vanbračnog očinstva nakon smrti djeteta, ali pod uslovom da je dijete ostavilo potomstvo.

UTVRĐIVANJE OĈINSTVA U SLUĈAJU VIŠE SALOŢNIKA

U slučaju da je tuţba podnesena protiv više muškaraca s kojima je majka u kritično vrijeme začeća održavala

spolne odnose,

sud mora utvrditi koji je od njih otac, odnosno

da li je i jedan od tih muškaraca otac djeteta.

Isto tako je moguće da u toku postupka radi utvrĎivanja očinstva,

tuženi muškarac istakne prigovor da je majka djeteta u vrijeme začeća imala spolne odnose sa više muškaraca

(exceptio plurium concubentium – prigovor više saložnika).

Isticanjem ovog prigovora,

sud ne moţe po službenoj dužnosti proširiti postupak na ove muškarce,

već to može uraditi samo majka djeteta.

Majka takoĎer ima mogućnost:

i da nakon okončanja postupka voĎenog protiv jednog muškarca,

pokrene novi postupak tužbom protiv ovih ostalih muškaraca ili

da pokrene poseban postupak protiv svakog od njih.

DEJSTVA UTVRĐENOG VANBRAĈNOG OĈINSTVA

Punovažnim priznanjem vanbračnog očinstva i utvrĎenjem očinstva pravosnažnom sudskom presudom,

a.) zasniva se roditeljski odnos izmeĎu vanbračnog djeteta i oca

sa svim posljedicama koje nastaju iz tog odnosa:

b.) dijete stječe sva prava i dužnosti koje ima i bračno dijete prema ocu, a

c.) srodnički odnos se zasniva i sa svim srodnicima vanbračnog oca i

d.) uključuje se u njegovu porodicu.

1. UtvrĎenje vanbračnog očinstva (priznanjem ili pravosnažnom sudskom odlukom), ima retroaktivno

dejstvo, što znači da se ovaj muškarac čije je očinstvo utvrĎeno smatra se ocem djeteta od djetetovog

roĎenja.10

Zbog toga je i presuda kojom se utvrđuje očinstvo

po svojoj prirodi deklarativna, odnosno utvrđujuća.

2. Status djeteta se ne mijenja: dijete je od roĎenja imalo vanbračni status kojeg i dalje zadržava.

3. Presuda o utvrĎivanju vanbračnog očinstva i priznanje očinstva imaju apsolutno dejstvo, tj.

djeluju prema svima (erga omnes) i

svi ih moraju poštovati.

Jedina razlika se ogleda u tome što se

10

Samim roĎenjem je nastao roditeljski odnos, samo se presudom deklariše, odnosno utvrĎuje njegovo postojanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


očinstvo utvrĎeno sudskom presudom ne moţe osporavati, dok se

očinstvo utvrĎeno priznanjem moţe osporavati.

4. Nakon utvrĎenog vanbračnog očinstva, djetetu kome je bilo odreĎeno lično ime (ime i prezime),

može se odrediti novo liĉno ime u roku od 2 godine od utvrĊivanja oĉinstva.

Ako je dijete starije od 10. godina, za tu promjenu ličnog imena je

potreban i pristanak djeteta.

Ukoliko se roditelji ne uspiju saglasiti o ovoj promjeni,

o prezimenu će odlučiti organ starateljstva.

5. UtvrĎeno vanbračno očinstvo se upisuje u matiĉnu knjigu roĊenih,

pa je sud donesenu presudu, nakon njene pravosnaţnosti,

obavezan dostaviti matičaru, isto tako je i

organ pred kojim je data izjava o priznanju očinstva,

obavezan matičaru dostaviti ovjeren zapisnik sa izjavom o priznanju, odnosno

notarski obraĊenu ispravu koja sadrži izjavu o priznanju.

6. Presuda o utvrĎenom očinstvu sadrţi i odluku kojom se otac obavezuje da izdrţava

maloljetno dijete ili

punoljetno dijete koje su roditelji dužni izdržavati.

Sud o izdrţavanju ovog djeteta odluĉuje po sluţbenoj duţnosti.

Sud će raspravljati i odlučiti o izdržavanju djeteta i bez obzira na to

da li je u tužbi ili

tokom postupka postavljen alimentacioni zahtjev.

7. Pravo na izdrţavanje ima i majka djeteta.

Ona ima pravo tražiti od oca djeteta izdrţavanje za vrijeme od:

1. 3 mjeseca prije porođaja i

2. jednu godinu nakon porođaja,

ukoliko se stara o djetetu, a nema dovoljno sredstava za ţivot.

Otac djeteta je dužan ovo izdržavanje davati srazmjerno svojim mogućnostima.

8. Nakon utvrĎivanja vanbračnog očinstva,

nekada će se morati odluĉiti i o snošenju troškova izazvanih:

1. trudnoćnom i

2. poroĎajem vanbračnog djeteta.

Oba roditelja su obavezna:

da učestvuju ovim troškovima,

u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.

Ukoliko o tome nastane spor,

sud će, na zahtjev jednog od roditelja,

odrediti udio svakog od njih u snošenju ovih troškova.

Pretpostavka za ostvarenje ovog zahtjeva je prethodno utvrĎeno vanbračno očinstvo, priznanjem ili sudskom odlukom.

UTVRĐIVANJE VANBRAĈNOG MATERINSTVA SUDSKOM ODLUKOM

Onda kada je porijeklo djeteta od majke nepoznato, a ne može se utvrditi priznanjem, ostaje mogućnost da se

utvrdi sudskom odlukom.


WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravo na tuţbu radi utvrĎivanja materinstva priznato je:

1. djetetu

2. ženi koja se smatra majkom djeteta

3. muškarcu koji se smatra ocem djeteta


1. Dijete

U ime djeteta kojem je oduzeta poslovna sposobnost tužbu može podnijeti staralac uz saglasnost organa

starateljstva.

Maloljetno dijete ovu tužbu može podnijeti ako je steklo poslovnu sposobnost prije punoljetstva.

Ne normira se rok za posnošenje tužbe, što znači da dijete ima pravo na utvrĎivanje vanbračnog materinstva

tokom cijelog života (kao i vanbračnog očinstva).

2. Ţena koja sebe smatra majkom djeteta

može pokrenuti sudski postupak radi utvrĎivanja materinstva, onda kada ova nije uspjela da prizna svoje dijete

za svoje, bilo zato što:

1. su joj dijete ili organ starateljstva uskratili pristanak ili 2. je druga žena već priznala dijete za svoje.

1. U prvom sluĉaju, majka može podnijeti tužbu u roku od:

a.) godinu dana od prijema obavijesti o nedobijanju pristanka, odnosno saglasnosti za priznanje, a

b.) najkasnije do navršene 18. godine djeteta.

2. U drugom sluĉaju- kada majka koja sebe smatra majkom djeteta osporava materinstvo ženi koja je

upisana kao majka u matičnu knjigu roĎenih.

Tužbu radi osporavanja priznatog materinstva i radi utvrĊivanja svog materinstva, žena može

podnijeti:

a.) u roku od 6 mjeseci od saznanja da je ona majka, a b.) najkasnije do navršene 10. godine ţivota djeteta.

Žena koja se smatra majkom djeteta istovremeno podnosi tuţbu:

a.) radi osporavanja priznatog materinstva i

b.) radi utvrĎivanja vanbračnog materinstva.

Sud bi odbacio tuţbu radi osporavanja materinstva, koja ne bi sadrţavala i

zahtjev za utvrĊivanje materinstva, jer po njoj ne bi mogao raspravljati i odlučivati.

U oba slučaja u ime žene kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, u njeno ime tužbu može podnijeti njen

staralac uz odobrenje organa starateljstva.

3. Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ima pravo na tužbu radi utvrĎivanja materinstva,

kako bi nakon toga mogao ostvariti svoje pravo na utvrĊivanje oĉinstva.

UtvrĊeno materinstvo je pretpostavka za utvrĊivanje oĉinstva.

Ovu tužbu muškarac mora podnijeti

a.) u roku od 6 mjeseci od saznanja za roĊenje djeteta, a

b.) najkasnije do 18. godine života djeteta.

4. Organ starateljstva

je ovlašten podnijeti tužbu radi utvrĎivanja materinstva, radi zaštite interesa djeteta.

Rok: Organ starateljstva može podnijeti tužbu do navršene 18. godine ţivota djeteta.


Tuženi mogu biti:

1. dijete – kada tužbu podnosi:

a.) žena koja se smatra majkom djeteta i

b.) muškarac koji se smatra ocem djeteta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. ţena ĉije se materinstvo utvrĊuje- kada tužbu podnosi

a.) dijete,

b.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta i


3. ţena ĉije se materinstvo osporava-

kada tužbu radi osporavanja priznatog i radi utvrĎivanja svog materinstva

podnosi žena koja sebe smatra majkom djeteta.

4. nasljednici ţene za koju se tvrdi da je majka djeteta- kada tužbu podnosi

a.) dijete,

b.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ili

c.) organ starateljstva.

Tuţba se mora podnijeti:

a.) u roku od 1 godine od smrti žene za koju se tvrdi da je majka djeteta, odnosno

b.) 6 mjeseci od pravosnažnosti rješenja o naslijeđivanju.

MOGUĆNOST UTVRĐIVANJA MATERINSTVA POSLIJE SMRTI DJETETA

Zakon normira mogućnost utvrĎivanja materinstva i nakon smrti djeteta,

ali pod uvjetom da je dijete ostavilo potomstvo.

DEJSTVO UTVRĐENOG VANBRAĈNOG OĈINSTVA

Punovaţnim priznanjem vanbračnog materinstva i

utvrĎenje vanbračnog materinstva pravosnaţnom sudskom odlukom:

1.sniva se roditeljsko pravni odnos izmeĎu djeteta i žene čije je materinstvo utvrĎeno, sa svim posljedicama koje

nastaju iz tog odnosa.

2.vrĎenje materinstva (u oba slučaja) ima:

retroaktivno dejstvo, jer se žena čije je majčinstvo utvrĎeno se smatra majkom djeteta od samog njegovog

roĎenja.

3.

Priznanje i sudska odluka djeluju

erga omnes:

prema svima i svi ih moraju poštovati.

Razlika izmeĎu materinstva utvrĎenog na ova 2 načina ogleda se u tome što se:

a.) materinstvo utvrĎeno pravosnažnom sudskom presudom ne može osporavati, dok se b.) materinstvo utvrĎeno priznanjem može osporavati.

4.

Nakon utvrĎenog vanbračnog očinstva, djetetu kojem je odreĎeno lično ime (ime i prezime) može se odrediti

novo liĉno ime u roku od 2 godine od utvrĎenja vanbračnog očinstva.

Za promjenu ličnog imena potrebna je i pristanak

djeteta starijeg od 10 godina.

Ukoliko se majka i otac ne uspiju saglasiti o ovoj promjeni, organ starateljstva će odlučiti o prezimenu djeteta.

5.

UtvrĎeno vanbračno materinstvo se upisuje u matiĉnu knjigu roĊenih i za to je potrebno da sud presudu, naon njene pravosnažnosti dostavi matičaru nadležnom za upis.

Ukoliko je materinstvo utvrĎeno priznanjem, organ pred kojim je data izjava o priznanju, dužan je primjerak

ovjerenog zapisnika(odnosno notarski obraĎenu ispravu koja sadrži izjavu o priznanju) dostaviti matičaru

nadležnom za upis.

6.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Presuda o utvrĎenom materinstvu sadrži i odluku kojom se majka obavezuje izdržavati:

a.) maloljetno dijete ili

b.) punoljetno dijete koje su roditelji dužni izdržavati.

Sud će po sluţbenoj duţnosti donijeti odluku o izdržavanju, bez obzira na to da li je u tužbi ili tokom parnice

postavljen alimentacioni zahtjev.

OSPORAVANJE OĈINSTVA I MATERINSTVA DJETETA

Osporavanje očinstva i materinstva je drugi način utvrĎivanja porijekla djeteta sudskim putem.

Suskom odlukom se može odlučiti o zahtjevu za osporavanje očinstva i materinstva utvrĎenog:

1. primjenom pravne pretpostavke i

2. onog utvrĎenog prizanjem.

Ne može se osporiti očinstvo i materinstvo utvrĎeno sudskom presudom.

OSPORAVANJE BRAĈNOG OĈINSTVA

Osporavanje bračnog očinstva znači:

pobijanje pravne pretpostavke o mužu majke kao ocu djeteta.

Svrha osporavanja je dokazivanje da pravno stanje ne odgovara faktičkom,

tj. da pretpostavljeni otac nije i prirodni otac djeteta.


Pravo na tuţbu radi osporavanja bračnog očinstva imaju:

1. dijete

2. muž majke djeteta

3. majka djeteta

4. muškarac koji sebe smatra ocem.

1. Dijete

Zakon priznaje djetetu da osporava

da mu je otac osoba koja je u matičnu knjigu roĎenih upisana kao njegov otac.

Primjenom pravne pretpostavke o mužu majke kao ocu djeteta,

u matičnu knjigu roĎenih se

kao otac djeteta roĎenog u braku ili u periodu do 300 dana prestnka braka,

upisuje muţ majke.

Zakon priznaje pravo djetetu da ospori očinstvo muža majke.

Ako su majka djeteta, muţ majke djeteta i muškarac koji se smatra ocem djeteta propustili u zakonom

propisanom roku podnijeti tuţbu radi osporavanja očinstva, tada jedino ostaje mogućnost da se očinstvo

ospori tužbom podnesenom od djeteta.

Dijete moţe podići tuţbu radi osporavanja očinstva do navršene 25. godine ţivota.

To znači da mu pravo na tuţbu pripada od momenta roĊenja.

U ime maloljetnog djeteta tužbu radi osporavanja bračnog očinstva

podnosi poseban staralac, koji mu se postavlja za ovu parnicu.

U ime djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsko staranje nakon punoljetstva, tužbu takoĎer podnosi

poseban staralac (koji mu se postavlja za ovu parnicu).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U ime punoljetnog djeteta koje je stavljeno pod starateljstvo nakon što mu je oduzeta poslovna sposobnost,

ovu tužbu podnosi

njegov staralac uz prethodno odobrenje organa starateljstva.

2. Muţ majke djeteta

Osporavanje oĉinstva je jedan od statusnih sporova čija je karakteristika:

nemogućnost zastupanja.

MeĎutim, PZ normira mogućnost da

muţ majke kojem je oduzeta poslovna sposobnost bude zastupan u paternitetskom sporu, u cilju zaštite

njegovog moralnog i materijalnog interesa.

Ako je muţu oduzeta poslovna sposobnost, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njegov

staralac uz odobrenje organa starateljstva.

Muž kojem je ograniĉena poslovna sposobnost može sam podnijeti tužbu radi osporavanja očinstva.

Muţ moţe podnijeti tuţbu radi utvrĎivanja očinstva u roku od: a.) 6 mjeseci od saznanja za ĉinjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, a

b.) najkasnije do navršene 10. godine djeteta.

Muž ne mora u trenutku roĎenja djeteta znati za činjenicu koje dovode u sumnju njegovo očinstvo, on može

naknadno saznati da je npr. da je žena imala spolne osnose i sa drugim muškarcem/muškarcima ili kada se

utvrdi da je muţ majke nesposoban za zaĉeće djeteta.

Ako muž majke nije za života nije pokrenuo postupak radi utvrĎivanja očinstva, u tom slučaju ni njegovi

nasljednici to ne mogu uraditi(nisu ovlašteni podnijeti tužbu).

Nasljednici mogu samo nastaviti zapoĉeti postupak.

3. Majka djeteta

Majci djeteta se priznaje tužba radi osporavanja bračnog očinstva.

Majka moţe podnijeti tuţbu radi osporavanja bračnog očinstva:

u roku od 6 mjeseci od roĊenja djeteta.11

4. Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta

PZ priznaje pravo na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva

muškarcu koji se smatra ocem djeteta zaĉetog ili roĊenog u braku,

dakle, PZ priznaje pravo na tužbu biološkom ocu djeteta.

Muškarac koji se smatra ocem djeteta može podnijeti tužbu radi osporavanja bračnog očinstva ako

ispunjava sljedeće uslova:

1. ako je s majkom djeteta ţivio u zajednici u vrijeme zaĉeća djeteta

2. ili je ovu zajednicu s majkom zasnovao prije roĊenja djeteta, te

3. ako istom tuţbom traži da se utvrdi njegovo oĉinstvo.

Tuţbu moţe podnijeti u roku od:

a.) jedne godine od roĊenja djeteta.

Zakonodavac je pravo prirodnog oca na tužbu ograniĉio uslovima i rokom,

kako bi spriječio neovlašteno mješanje u braĉne odnose.12

11

Taj rok je objektivan, jer se njegov početak veže za roĎenje djeteta kao objektivnu okolnost. Nema potrebe za odreĎivanjem

subjektivnog roka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Mogućnost nastavljanja postupka nakon smrti ovlaštenika na tuţbu

PZ ne priznaje nasljednicima osoba ovlaštenih na podnošenje tužbe radi osporavanja bračnog očinstva,

samostalno pravo na ovu tužbu.

Osobama koje imaju pravni interes, a to su najčešće nasljednici umrle osobe, priznato je samo pravo da

nastave zapoĉeti postupak.

PZ izričito zabranjuje osporavanje oĉinstva nakon smrti djeteta, tako da njegovi nasljednici kao osobe sa

pravnim interesom ne mogu nastaviti zapoĉeti postupak.13 Osobe koje imaju pravni ineteres, započeti postupak mogu nastaviti:

a.) u roku od jedne od smrti ove osobe, odnosno

b.) 6 mjeseci od pravosnažnosti rješenja o naslijeĎivanju.


PZ priznaje svojstvo stranke u postupku radi osporavanja očinstva sljedećim osobama, tj. tuženi mogu biti:

1. dijete- kada tužbu podnosi :

a.) majka djeteta,

b.) muž majke djeteta i

c.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta (pa osporava bračno očinstvo i traži utvrĎivanje svog očinstva).14

2. majka djeteta- kada tužbu podnosi:

a.) dijete,

b.) muž majke i

c.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.

3. muţ majke- kada tužbu podnosi:

a.) dijete,

b.) majka djeteta,

c.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.

Sve osobe koje su navedene kao stranke u postupku, moraju biti obuhvaćene tuţbom (dijete, majka djeteta, muž majke i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta), bilo da su u položaju tuženog ili tužioca.

Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta se pojavljuje samo u poloţaju tuţioca.

Dijete i majka mogu biti obuhvaćeni kao tuţeni, ali

mogu biti i u poloţaju tuţioca- kada podnose tužbu protiv pretpostavljenog oca- muža majke.

Majka u tom slučaju podnosi tužbu u svoje ime, a dijete je zastupano od posebnog staraoca.

Ukoliko neka od osoba, koje su navedene kao stranke u postupku, nije obuhvaćena tužbom, onda će sud tužiocu

vratiti tuţbu radi dopune.

Ako tužilac ne dopuni tuţbu u roku(koji ne može biti duži od 8 dana) koji mu je sud odredio,

sud će odbaciti tuţbu.

Sve osobe koje su u položaju tužioca ili tuženog su jedinstveni suparniĉari.

NEMOGUĆNOST OSPORAVANJA BRAĈNOG OĈINSTVA POSLIJE SMRTI DJETETA

PZ normira da se ne moţe osporavati oĉinstvo poslije smrti djeteta.

OSPORAVANJE PRIZNATOG VANBRAĈNOG OĈINSTVA

Vanbračno očinstvo se može osporavati samo onda kada je utvrĎeno priznanjem.

Očinstvo koje je utvrĎeno pravosnažnom sudkom presudom se može osporavati, pošto se o onome o čemu je pravosnažno odlučeno izmeĎu istih stranaka ne može ponovo odlučivati odlučivati (ne bis in idem).

12

Brak i prorodica se štite, jer se ova tužba može prekinuti onda kada je u bračnoj zajednici već došlo do poremećaja odnosa i do njenog

faktičkog prekida kada je majka zasnovala vanbračnu zajednicu sa prirodnim ocem djeteta 13

U toj bi situaciji bilo jako teško i dokazati postojanje pravnog ineteresa. 14

Maloljetno dijete zastupa poseban staralac, a dijete kojem je oduzeta poslovna sposobnost zastupa njegov staralac.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVO NA TUŢBU I ROKOVI RADI OSPORAVANJA PRIZNATOG OĈINSTVA

Pravo na osporavanje priznatog vanbračnog očinstva imaju:

1. dijete

2. muškarac koji je priznao očinstvo

3. muškarac koji sebe smatra ocem djeteta

1. Dijete

Djetetu se priznaje pravo da opsorava da mu je otac osoba koja je u matičnu knjigu roĎenih upisana kao njegov otac.

Dijete može podnijeti tužbu do navršene 25. godine života.

U ime maloljetnog djeteta, tužbu podnosi poseban staralac koji se postavlja za ovu parnicu.

Majka ne može podnijeti ovu tužbu u ime djeteta, jer dijete u ovom slučaju podnosi tužbu

a.) protiv muškarca koji ga je priznao i

b.) majke koja se saglasila sa tim priznanjem.

U ime djeteta kojem je oduzeta poslovna sposobnost tužbu podnosi njegov staralac, ali uz prethodno

odobrenje organa starateljstva.

Dijete može osporavati priznato oĉinstvo i onda kada je dalo pristanak na priznanje (dijete starije od 14

godina koje je sposobno shvatiti značenje priznanja).

Zakon majci djeteta ne priznaje pravo na tuţbu radi osporavanja vanbračnog očinstva, jer je ona mogla

uskratiti svoj pristanak na priznanje da je htjela.

2. Muškarac koji je priznao oĉinstvo

Pravo na tužbu radi osporavanja priznatog očinstva ima i muškarac koji je priznao očinstvo, ali je kasnije

saznao za ĉinjenicu koja iskljuĉuje njegovo oĉinstvo.

Npr. on može naknadno saznati da je nesposoban za oplodnju ili da dijete ima krvnu grupu ili faktor koji je moralo naslijediti od drugog muškarca, odnosno da nije moglo naslijediti od njega i od majke.

Ovaj muškarac može podnijeti tužbu u roku od 6 mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo

očinstvo, a najkasnije do navršene 10. godine života djeteta.

3. Muškarac koji sebe smatra prirodnim ocem djeteta roĎenog van braka

Da bi ovaj muškarac mogao podnijeti tuţbu radi utvrĎivanja vanbračnog očinstva,

on mora u tužbi postaviti i zahtjev za osporavanje priznatog očinstva.

U sudskom postupku se

1. prvo medicinskim vještačenjem utvrĊuje da li je tuţilac otac djeteta, a ako se utvrdi da jeste, 2. tek se onda osporava očinstvo muškarca koji je ranije priznao očinstvo.

Ukoliko se utvrdi da tužilac nije otac djeteta, sud će odbiti oba zahtjeva:

1. zahtjev za utvrĎivanje vanbračnog očinstva

2. zahtjev za osporavanje priznatog očinstva.

Tuţba se moţe podnijeti u roku od 1 godine od upisa priznatog (a sada osporavanog očinstva).

Ukoliko bi jedno lice podnijelo tužbu u kojoj zahtijeva samo osporavanje priznatog očinstva, a ne i utvrĊivanje

njegovog oĉinstva, sud bi takvu tuţbu odbacio.

Mogućnost nastavljanja postupka nakon smrti ovlaštenika na tuţbu

Nakon smrti osobe koja je pokrenula postupak radi osporavanja vanbračnog očinstva, ovaj postupak mogu

nastaviti osobe koje imaju pravni interes, a to su najčešće nasljednici te osobe.


WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sljedećim osobama je priznato svojstvo sranaka u postupku, tj. tuţeni mogu biti:

1. dijete- kada tužbu podnosi:

a.) muškarac koji je priznao očinstvo, a koji je kasnije saznao za okolnost koja isključuje njegovo

očinstvo, kada on osporava priznato očinstvo

b.) muškarac koji sebe smatra ocem, koji osporava priznato očinstvo drugog muškarca, i traži

istovremeno utvrĎenje svog očinstva.

2. majka djeteta- kada tužbu podnese: a.) dijete,

b.) muškarac koji je priznao očinstvo, pa ga osporava po znanju za činjenicu koja isključuje

njegovo očinstvo ili

c.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, pa pokrene postupak radi osporavanja priznatog

očinstva drugog muškarca i traži utvrĎivanja svog očinstva

3. muškarac koji je priznao oĉinstvo, kada tužbu podnosi:

a.) dijete ili

b.) muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, pa podnosi tužbu radi osporavanja priznatog i

utvrĎivanja svog očinstva.

Učešće u postupku isto kao i kod osporavanja bračnog očinstva.

NEMOGUĆNOST OSPORAVANJA PRIZNATOG OĈINSTVA POSLIJE SMRTI DJETETA

Ne moţe se osporavati očinstvo (bračno, vanbračno)nakon smrti djeteta.

DEJSTVA USPJEŠNO OSPORENOG OĈINSTVA

Ako sud na osnovu provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom udovoljava tužbenom zahtjevu za

osporavanje bračnog očinstva, ta presuda će nakon svoje pravosnažnosti proizvesti sljedeća dejstva (pravne posljedice).

1. pretpostavljeni otac se više ne smatra ocem djeteta.

Porijeklo djeteta je nepoznato i to od roĎenja (ex tunc).

Zbog toga će se porodični status djeteta promijeniti i dijete od roĎenja ima vanbračni status.

2. presuda djeluje erga omnes,tako da su je svi dužni poštovati.

3. Nakon što se djetetu uspješno ospori bračno očinstvo, dijete raskida srodnički odnos sa ocem i njegovim

srodnicima, pa gubi sva prava i dužnosti koja su mu prema njima pripadala.

S ranije prezumiranim ocem, dijete zasniva tazbinsko srodstvo, postaje mu pastorak, a ovaj njegov očuh.

3. Pošto je porijeklo od oca nepoznato, roditeljsko staranje ostvaruje samo majka, sve dok ne bude

utvrĎeno ko je otac djeteta.

Pravosnažna presuda kojom je uspješno osporeno priznato vanbračno očinstvo, proizvodi gotovo ista dejstva,

kao i presuda o osporavanju bračnog očinstva.

Razlika je u tome što se presudom o osporavanju priznatog vanbračnog očinstva ne mijenja porodični status

djeteta. Ono je vanbračni status imalo od roĎenja, te ga idalje zadržava.

Ako je priznato očinstvo osporilo dijete ili osoba koja je učinila priznanje, porijeklo djeteta od oca je nepoznato. MeĎutim, dijete neće ostati bez utvrĎenog vanbračnog očinstva, veće se sada ocem djeteta smtrati osoba čije je

očinstvo utvrĎeno presudom o osporavanju priznatog očinstva i utvrĎivanju očinstva, umjesto muškarca čije je

očinstvo bilo utvrĎeno priznanjem.

Sud je dužan pravosnažnu presudu o uspješno osporenom očinstvu dostaviti matičaru, radi upisa očinstva u

matičnu knjigu roĎenih.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


POJAM USVOJENJA

Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite:

djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog staranja,

kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos.

Usvojenje je ustanova:

1. porodičnog prava i

2. socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja.

Zasnivanjem usvojenja, usvojioci stječu roditeljsko staranje.

Usvojioci postaju roditelji i titulari roditeljskog staranja čiji je sadržaj i način ostvarivanja

identičan kao kod roditeljskog staranja koje ostvaruju prirodni roditelji (tj.koje nastaje

prirodnim putem.)

Naše porodično zakonodavstvo predviĎa 2 oblika usvojenja-

1. potpuno i

2. nepotpuno usvojenje.

Do donošenja Porodiĉnog zakona BiH 1979. godine, prema Zakonu o usvojenju bivše

Jugoslavije postojala samo jedna vrsta usvojenja- nepotpuno usvojenje.

Nepotpunim usvojenjem se izmeĎu

1. usvojioca i

2. usvojenika i njegovih potomaka

zasnivaju :

odnosi srodstva,

kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje izmeĎu roditelja i djece.

Potpunim usvojenjem, izmeĎu

1. usvojioca i njegovih srodnika i


nastaju odnosi koji su po svim svojim dejstvima identični odnosima izmeĎu krvnih

srodnika.

Usvojenik:

1. se potpuno integriše u porodicu usvojioca i

2. prekida sve veze sa prirodnom porodicom.

PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POTPUNOG USVOJENJA

PRETPOSTAVKE NA STRANI usvojIOCA

Potpuno usvojiti dijete mogu:

1. bračni partneri zajednički,

2. maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja i

3. vanbračni partneri koji u vanbračnoj zajednici žive najmanje 5 godina.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Usvojioci ne mogu biti:

1. lica koja nisu u braku ili

2. lica koja žive u vanbračnoj zajednici koja je trajala kraće od 5 godina.

Potpuno može usvojiti samo jedna osoba, jedino ako je ta osoba maćeha ili oĉuh djeteta

koje se usvaja.

PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJENIKA

Usvojiti se može dijete do desete godine života.

PZ predviĎa mogućnost usvojenja djece koja imaju žive roditelje.

PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE NEPOTPUNOG USVOJENJA

PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJIOCA

Nepotpuno mogu usvojiti samo:

1. bračni partneri zajednički

2. jedan bračni partner uz pristanak drugog

3. maćeha i očuh

Nepotpuno mogu usvojiti i :

1. lice koje nije u braku i

2. vanbračni partneri, ali zakon za njih predviĎa dodatne uvjete.

U oba slučaja usvojenje je moguće ako postoje naročito opravdani razlozi.

A kada su u pitanju vanbračni partneri, uz to vanbračna zajednica mora trajati najmanje 5

godina.

Postojanje opravdanih razloga je uvjet za punovažnost usvojenja. To je faktičko pitanje,

koje nadležni organ starateljstva cijeni u svakom konkretnom slučaju.

Najčešće se u praksi nadležnih organa kao „opravdan razlog“ navodi:

a.) privrženost i vezanost djeteta za budućeg usvojioca,

b.) prethodno staranje za dijete u nekom drugom svojstvu, te

c.) posebno lični kvaliteti uvojioca.


Nepotpuno se može usvojiti:

samo maloljetno dijete, odnosno dijete do navršene 18. godine života.

Ako je dijete:

a.) navršilo 10 godina života i

b.) ako je sposobno da shvati značenje usvojenja,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


potreban je i pristanak djeteta.

ZASNIVANJE USVOJENJA

PredviĎen je jedinstven postupak za zasnivanje i potpunog i nepotpunog usvojenja.

NADLEŢNOST

Prema PZ-u stvarno nadleţan za zasnivanje usvojenja je organ starateljstva, znači:

a.) centar za socijalni rad, a

b.) u općinama i kontonima gdje ne postoji centar za socijalni rad- općinska služba kojoj

je povjereno vršenje tih poslova.15

Mjesno je nadleţan za zasnivanje usvojenja organ starateljstva:

a.) mjesta prebivališta, odnosno

b.) boravišta djeteta, ako se njegovo prebivalište ne može utvrditi.

Mjesna nadležnost je

a.) izričito normirana, kao i

b.) nemogućnost njenog mijenjanja dogovorom stranaka u smislu Zakona o

upravnom postupku.

Ipak, uprkos tome, u praksi se dešavalo suprotno.

POSTUPAK ZASNIVANJA USVOJENJA

U postupku za zasnivanje usvojenja postoji nekoliko faza:

1. pokretanje postupka

2. pripremne radnje

3. radnje u postupku

4. donošenje rješenja o usvojenju.

POKRETANJE POSTUPKA

Postupak za zasnivanje usvojenja se pokreće na zahtjev osobe koja želi usvojiti.

Organ starateljstva utvrĎuje sve relevantne činjenice od kojih zavisi uspjeh usvojenja.

U postupku zasnivanja usvojenja iskljuĉena je javnost.

PRIPREMNE RADNJE

Relevantne činjenice od kojih zavisi uspjeh usvojenja, organ starateljstva utvrĎuje u

prethodnom postupku.

Federalni ministar rada i socijalne politike je propisao:

1. metode utvrđivanja podobnosti za usvojenje

2. način izrade mišljenja o podobnosti.

15

Prema Evropskoj konvenciji o usvojenju sudska ili upravna vlast može biti jedino tijelo u čijoj se nadležnosti nalazi zasnivanje usvojenja.

Pitanje usvojenja je u savremenom pravu riješeno različito i u skladu s ovom odredbom Konvencije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Organ starateljstva po sluţbenoj duţnosti obavlja sljedeće radnje:

pribavlja mišljenja o podobnosti osobe koja želi usvojiti dijete od:

1. organa starateljstva njenog prebivališta

2. porodičnog savjetovališta i

3. drugih odgovarajućih organizacija i stručnjaka (socijalni radnik, psiholog, ljekar,

pedagog, psiholog, ljekar i dr.)

1. Roditelji djeteta,

2. bračni partner osobe koja želi usvojiti dijete i

3. dijete

daju svoj pristanak na usvojenje pred

a.) organom starateljstva koji vodi postupak ili

b.) organom starateljstva svog prebivališta, odnosno boravišta ako se prebivališta ne

može utvrditi.

Dijete starije od 10 godina koje je sposobno shvatiti značenje usvojenja daje svoj pristanak

bez priststva roditelja i osoba koje ga žele usvojiti.

RADNJE U POSTUPKU USVOJENJA

U postupku zasnivanja usvojenja

1. roditelji djeteta,

2. bračni partner osobe koja želi usvojiti dijete

daju pristanak za usvojenje pred organom starateljstva:

a.) koji vodi postupak ili

b.) organom starateljstva svog prebivališta, odnosno boravišta.

Dijete daje svoj pristanak bez prisustva roditelja i lica koja ga žele usvojiti.

Roditelj svoj pristanak na usvojenje može dati i

a. prije pokretanja postupka zasnivanja usvojenja,

b. ali tek kada dijete navrši 3 mjeseca života.

PZ je izričito prihvatio „blanco saglasnost“ , odnosno pristanak na usvojenje od strane

nepoznatih usvojilaca.

Prije davanja pristanka na usvojenje, organ starateljstva će upoznati roditelja sa pravnim

posljedicama njegovog pristanka.

Pristanak se daje na zapisnik, a ovjeren prepis zapisnika se uručuje roditeljima.

Roditelj moţe odustati od pristanka na usvojenje u roku od 30 dana od potpisivanja

zapisnika.

Roditelj nije stranka u postupku, u slučaju kada:

a.) pristanak roditelja na usvojenje nije potreban ili

b.) kada je data „blanco saglasnost“.

U tom slučaju, roditelj ne moţe:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a.) dobiti uvid u spise i

b.) ulagati pravne lijekove.

U postupku zasnivanja usvojenja, organ starateljstva će upoznati sa pravnim posljedicama

usvojenja:

a.) roditelje djeteta,

b.) usvojioca i

c.) dijete starije od 10 godina.

PROBNI SMJEŠTAJ

Porodično zakonodavstvo predviĎa institut probnog smještaja kao obligatoran.

Probni smještaj, tj. smještaj usvojenika u porodicu usvojioca ima za cilj da organ starateljstva

provjeri ispravnost mišljenja o podobnosti usvojioca i usvojenika za nastanak budućeg

roditeljskog odnosa.

Trajanje probnog smještaja je ograničeno na 6 mjeseci.

Za vrijeme trajanja probnog smještaja, dijete se nalazi pod posebnim nadzorom organa

starateljstva kako bi se ustanovilo da li su se usvojenik i usvojenici međusobno prilagodili i

da li postoje naznake da će usvojenje biti u najboljem interesu djeteta.16

DONOŠENJE RJEŠENJA O ZASNIVANJU USVOJENJA

Organ starateljstva će donijeti rješenje kojim se zasniva usvojenje:

1. nakon ocjene svih provedenih dokaza,

2. kada organ starateljstva utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti predviĎeni zakonom,

3. odnosno kada utvrdi da će usvojenje biti korisno za usvojenika.

U izreci rješenja o zasnivanju usvojenja, organ starateljstva navodi:

1. ime i prezime, datum i mjesto roĎenja i državljanstvo usvojenika,

2. ime i prezime jednog roditelja

3. matični broj i državljanstvo usvojioca

4. vrstu usvojenja i

5. novo ime i prezime usvojenika.

Protiv rješenja o zasnivanju usvojenja, stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od

prijema rješenja.

Usvojenje je zasnovano kada rješenje o usvojenju postane pravomoćno.

Organ starateljstva je je dužan pravomoćno rješenje o zasnivanju usvojenja dostaviti

nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu roĎenih.

Matičar će u matičnu knjigu roĎenih upisati podatke navedene u izreci.

Organ starateljstva vodi:

16

Evropska konvencija o usvojenju sadrži odredbu o obaveznom probnom smještaju, iako ne precizira trajanje probnog smještaja, već

navodi da to treba biti „dovoljno dugo“ za praćenje budućih odnosa djeteta i roditelja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a.) spise predmeta,

b.) zapisnik o usvojenju,

c.) evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci.

Podaci o usvojenju su službena tajna.

Uvid u spise predmeta o usvojenju će se dopustiti:

1. punoljetnom usvojeniku

2. usvojiocu

3. roditelju djeteta koji je dao pristanak na usvojenje.

Uvid u spise će se dopustiti i:

a.) maloljetnom usvojeniku, ali samo ako je to u njegovom interesu.

TAJNOST USVOJENJA

PZ obavezuje organ starateljstva da upozori usvojioce da dijete upoznaju sa činjenicom

usvajanja.

Usvojioci su to duţni uĉiniti:

a.) najkasnije do 7. godine života, odnosno

b.) odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je dijete starije dobi.

POSLJEDICE USVOJENJA

Potpunim usvojenjem, izmeĎu usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih

potomaka nastaju odnosi koji su identični odnosima između krvnih srodnika.

Usvojenik se potpuno intergriše u porodicu usvojioca i prekida sve veze sa prirodnom

porodicom.

Zbog toga, roditeljsko staranje

b.) potpuno prelazi na usvojioca,

c.) bez mogućnosti da se roditeljsko staranje bioloških roditelja aktivira u bilo kojem

segmentu.

Roditeljsko staranje prelazi na usvojioca kada odluka o usvojenju postane pravomoćna.

U sluĉaju usvojenja od strane maćehe ili oĉuha, ne prestaju prava i dužnosti izmeĎu

usvojenika i roditelja koji je u braku s usvojiocem (mećehom i očuhom).

U matiĉnu knjigu roĊenih, usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika.

Usvojioci sporazumno odreĎuju ime usvojenika.

Usvojenik dobija zajedniĉko prezime usvojilaca.

Ako ne postignu sporazum o prezimenu usvojenika, prezime usvojenika će odrediti organ

starateljstva.

UtvrĊivanje materinstva i oĉinstva nije dozvoljeno nakon zanivanja potpunog usvojenja.

Potpuno usvojenje je neraskidivo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sluĉaju da odnos uvojioca i usvojenika ne bude uspješan, usvajanje se neće raskinuti.

Na roditeljsko staranje će se primjeniti mjere:

a.) ograničenja, te

b.) oduzimanja staranja

koje se primjenjuju kada je u pitanju roditeljsko staranja prirodnih roditelja.

Potpuno usvojenje predstavlja smetnju za zakljuĉenje punovaţnog braka.

Zato usvojenik i njegovi potomci ne mogu zaključiti brak sa usvojiocem i njegovim

srodnicima u istom stepenu kao ni srodnici po krvi.

Ali, usvojenik ne moţe zakljuĉiti brak ni sa svojim biološkim srodnicima

u pravoj liniji i pobočnoj liniji zaključno sa 4. stepenom.

Tuţba za poništenje braka u tom slučaju pripada:

1. bračnim partnerima i


Na lica koja su zasnovala potpuno usvojenje se primjenjuju ista pravila nasljednog prava

koja vrijede i za krvne srodnike.

POSLJEDICE NEPOTPUNOG USVOJENJA

Nepotpunim usvojenjem se izmeĎu:

1. usvojioca i


zasnivaju

a.) odnosi srodstva i

b.) prava i dužnosti koja postoje izmeĎu roditelja i djece.

Nepotpuno usvojenje ne utjeĉe na prava i dužnosti usvojenika prema:

a.) njegovim roditeljima i

b.) drugim srodnicima.

Specifičnost srodničkih odnosa koji proističu iz nepostupnog usvojenja je njihov duplicitet

(duplicitet srodničkih odnosa).17

Vršenje roditeljskog prava od strane prirodnih roditelja de facto miruje,

sa mogućnošću da se u odreĎenim situacijama to pravo ponovo aktivira (npr. u slučaju

raskida usvojenja).

Zasnivanjem nepotpunog usvojenja usvojilac stjeĉe roditeljsko staranje prema usvojeniku.

Usvojenik:

1. dobija prezime usvojioca,

2. osim ako usvojilac odluĉi :

a.) da usvojenik zadrţi svoje prezime ili

b.) da usvojenik svom prezimenu doda prezime usvojioca.

17 Odnos usvojenika sa njegovim krvnim srodnicima ne prestaje zasnivanjem usvojenja, a zasniva se odnos

usvojenika i njegovih potomaka s usvojiocem sa svim pravima i dužnostima koja postoje izmeĎu roditelja idjece.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukoliko je usvojenik stariji od 10 godina za promjenu njegovog imena i prezimena je

potreban i njegov pristanak.

Nepotpuno usvojenje predstavlja smetnju za zakljuĉenje punovaţnog braka.

Takav brak je ništav.

Tuţbu za poništenje braka u ovom slučaju mogu podići:

1. bračni partneri i

2. organ starateljstva.

Nasljednopravni poloţaj

usvojenika i njegovih potomaka prema usvojiocu

je isti kao poloţaj njegove djece i drugih potomaka.

Nasljednopravni poloţaj usvojioca u odnosu na usvojenika, Zakon o nasljeĎivanju je

normirao po principu reprociteta:

U slučajevima u kojima:

usvojenik i njegovi potomci nasljeĎuju usvojioca kao njegova djeca,

usvojilac nasljeĎuje usvojenika i njegove potomke.

Usvojilac moţe usvojenika:

2. ograničiti ili

2. isključiti iz prava nasljeĎivanja

pod uvjetima predviđenim zakonom.

U matiĉnu knjigu roĊenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika.

RASKID USVOJENJA

U situaciji kada nije ispunjena osnovna svrha usvojenja, kada usvojenja nije korisno za

usvojenika, PZ predviĎa mogućnost prestanka usvojenja raskidom.

Usvojenje se može raskinuti:

1. odlukom organa starateljstva

a.) po sluţbenoj duţnosti ili

b.) na prijedlog usvojioca

ako utvrdi da to zahtijevaju opravdani interesi usvojenika i

2. odlukom organa starateljstva

a.) na pojedinaĉni ili

b.) zajedniĉki prijedlog usvojioca i punoljetnog usvojenika,

ako utvrdi da za to postoje opravdani razlozi.

RASKID USVOJENJA RJEŠENJEM ORGANA STARATELJSTVA PO SLUŢBENOJ

DUŢNOSTI

Nepotpuno usvojenje se može raskinuti odlukom organa starateljstva po službenoj dužnosti

ako to zahtijevaju opravdani interesi usvojenika.

PZ ne navodi šta se smatra „opravdanim interesima usvojenika“, ali sigurno će to biti

slučaj uvijek kada su u jednoj usvojeničkoj vezi ugroţeni vitalni interesi djeteta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Razlozi za raskid usvojenja:

1. objektivna nemogućnost ostvarivanja roditeljskog

staranja (npr. zbog teške bolesti, oduzimanja poslovne

sposobnosti, izdržavanja kazne zatvora)

2. niz situacija u kojima se usvojilac prema usvojeniku

skrivljeno ponaša.

Neće u svim situacijama doći do raskida usvojenja, jer organ starateljstva ima na raspolaganju

mjere koje se primjenjuju kada se radi o roditeljskom staranju prirodnih roditelja.

USVOJENJE PO PORODIĈNOM ZAKONU FBiH

PZ FBiH normira da se usvojenje može zasnovati kao potpuno i nepotpuno.

U vezi s tim Evropska konvencija o usvojenju djece iz 1968. godine ne normira razliĉite

oblike usvojenja, ali ih i ne zabranjuje. U Konvenciji se ističe mogućnost uvođenja

raznovrsnih oblika usvojenja, jer ona podržava ozakonjenje svih rješenja koja su za djecu

povoljnija od onih rješenja koja su sadržana u njenom tekstu.

U zakonu su izvršene određene inovacije, koje se posebno tiču:

1. uvjeta na strani usvojioca i usvojenika

2. pitanja tajnosti usvojenja.

Uvjeti moraju biti koncipirani tako da se usvojenjem ostvari njegova osnovna svrha, a to je

zaštita najvećeg interesa djeteta.

Normiranjem ovih uvjeta, nastoji se direktno utjecati na stvaranje kvalitetne usvojeničke

veze, odnosno kvalitetnog roditeljskog odnosa.

Usvojilac mora imati osobine i svojstva koja upućuju na to da će biti dobar roditelj.

Dijete treba da bude podobno za usvojenje:

a.) uopće, a posebno

b.) s osobom koja se pojavljuje kao njegov usvojilac.

Pretpostavke za zasnivanje usvojenja, normirane u PZ-u su:

1. zajedničke pretpostavke –koje se odnose na oba oblika usvojenja;

2. pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja

3. pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja.

ZAJEDNIĈKE PRETPOSTAVKE ZA OBA OBLIKA USVOJENJA

Zakon kao osnovni cilj, bez obzira na oblik usvojenja, ističe brigu za dijete kojem treba

osigurati porodicu i uvjete za normalan razvoj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za uspješno ostvarenje ovog cilja poseban značaj ima ličnost usvojioca kao budućeg

roditelja(različiti zahtjevi koji se tiču godina starosti, bračnog statusa, zdravstvenih, moralnih

osobina...)

PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJIOCA

Usvojilac mora posjedovati osobine i svojstva koja unaprijed pruţaju jamstvo da posjeduje

kvalitete dobrog roditelja.

Usvojilac ne može biti:

1. lice kojem je oduzeto roditeljsko staranje;

2. lice kojem je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost18

3. lice koje ne pruţa dovoljno jemstva da će pravilno ostvarivati roditeljsko staranje.19

Usvojiti ne može ni lice kod čijeg bračnog partnera postoji jedna od navedenih okolnosti

(1-3.).

Ne može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji, ni brat, ni sestra.20

Staratelj ne može usvojiti svog štićenika, dok ga organ starateljstva ne razriješi dužnosti

staratelja.

Usvojilac može biti samo državljanin BiH.

I strani državljanin može biti usvojilac, ali samo ako je:

1. to usvojenje u najboljem interesu djeteta i

2. dijete ne može biti usvojeni u BiH.21

U sluĉaju meĊudrţavnog usvojenja, potrebno je prethodno odobrenje

federalnog organa nadležnog za poslove socijalne zaštite.

Zakonodavac daje prednost domaćim državljanima, dok je mogućnost stranih državljana

ograniĉio.22

PZ odreĎuje:

1. u kojoj životnoj dobi jedno lice može biti usvojilac i

2. razliku u godinama koja mora postojati izmeĎu usvojioca i usvojenika.

Usvojilac može biti samo osoba:

1. od 25-45 godina23

i

18

Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti su: duševna bolest, zaostali duš. razvoj... 19

Osobe koje su se odale alkoholu, drogi, koje imaju društveno negativno ponašanje, teško da bi mogle ispuniti ovaj uvjet i biti podobne za

usvojenje. 20

IzmeĎu njih već postoje odreĎena prava i obaveze (izdržavanje), pa nema potrebe zasnivati srodnički odnos vještačkim putem. 21

To je u skladu sa rješenjem Konvencije o pravima djeteta. 22

Daje se prednost domaćim državljanima, jer zasnivanjem usvojenja sa stranim državljaninom:

1. dijete mijenja sredinu, u pravilu,

2. dotadašnji način života

3. gubi državljanstvo, a

4. nadležni organi ne mogu vršiti nadzor nad vršenjem roditeljskog staranja usvojioca. 23

Ove godine su najbliže godinama kada roditelji raĎaju djecu. Zakonodavac je odredio gornju i donju granicu za usvojioce.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina.

Ako postoje naročito opravdani razlozi, usvojilac može biti i lice:

1. starije od 45 godina,

2. uz uvjet, da dobna razlika izmeĎu usvojioca i usvojenika ne smije biti veća od 45

godina.

Odstupanja od pravila o životnoj dobi usvojioca/usvojilaca i razlici u godinama:

1. ako usvojioci zajedno usvajaju isto dijete i ako samo jedan od njih ispunjava ove

uvijete.

2. ako usvojioci usvajaju više djece koja su međusobno braća i sestre(punorodna ili

polurodna), mogu usvojiti i ako je samo jedan od njih:

a.) u životnoj dobi od 25-45 godina i

b.) ako je samo od jednog djeteta stariji 18 godina.

Evropska konvencija o usvojenju

kao pretpostavku za usvojenje predviĎa životnu dob od 21-35 godina.


Usvojenje se može zasnovati samo ako je ono u interesu djeteta koje se usvaja. To u

postupku zasnivanja usvojenja mora utvrditi nadležni organ.

Nadležni organ će kroz ocjenu:

a.) podobnosti usvojioca, njegovih osobina i motiva za usvojenje i

b.) podobnosti usvojenika

doći do saznanja koliko je usvojenje korisno za dijete.

Interes djeteta kao pretpostavka za usvojenje je istaknut u nizu meĎunarodnih dokumenata

(npr. Konvencija o pravima djeteta, Evropska konvencija o usvojenju).

Može se usvojiti samo maloljetno dijete, bez obzira na to da li se radi o potpunom ili

nepotpunom usvojenju.

Kada se radi o potpunom usvojenju, usvojiti se može dijete do 10.godine života.

Zakonodavac je predvidio protek vremena od roĊenja djeteta do njegovog usvojenja.

Ne može se usvojiti dijete prije isteka roka od 3 mjeseca.

Ne može se usvojiti dijete maloljetnih roditelja.

Izuzetno, se ovo dijete može usvojiti:

1. po proteku jedne godine od njegovog roĎenja,

2. ako nema izgleda da će se ono podizati u porodici roditelja, odnosno bližih srodnika.

PZ normira pripremenu nemogućnost usvojenja djeteta čiji su roditelji nepoznati.

Ovo dijete se ne može usvojiti prije isteka tri mjeseca od njegovog napuštanja.

PRETPOSTAVKE NA STRANI PRIRODNIH RODITELJA

Za usvojenje je potreban pristanak oba roditelja ili jedinog roditelja djeteta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pristanak roditelja mora biti izričit u odnosu na vrstu usvojenja.

Nije potreban pristanak roditelja:

1. kome je oduzeto roditeljsko staranje

2. koji ne živi s djetetom, a 3 mjeseca je u većoj mjeri zapustio staranje o djetetu

3. koji je maloljetan, a nije u stanju shvatiti značenje usvojenja

4. kome je ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost24

5. kome je boravište nepoznato najmanje 6 mjeseci, a u tom periodu se ne brine za

dijete.

Za usvojenje djeteta pod starateljstvom,

potreban je pristanak staratelja, osim ako

pristanak daje maloljetni roditelj.

Ako je staratelj osoba zaposlena u organu starateljstva,

pristanak za usvojenje daje staratelj za posebni slučaj.

24

Osoba kojoj je ograničena poslovna sposobnost nije se u stanju brinuti o zaštiti svojih prava i obaveza i nalazi se pod starateljstvom.

Documents

Roditeljsko i starateljsko pravo - Pomoćni materijal za pripremu ispita