ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    1/271

    (1)Milo{ BJELI]

    U [ ] ERoman-hronika o za~etcima savremenog BeogradaSADR@AJ:

    I. MORNAR NA TERAZIJAMA Str. 3(Avgust-septembar 1923)

    II. KRALJEVSKA REZIDENCIJA IZBLIZA Str. 10

    III. LJUBAVNE PESME SU ZA SANJALICE Str. 20

    IV. U SENCI KONKORDATA Str. 27

    V. O PRASI]IMA ZA BE^I O SUSRETU PA[I]A I RADI]A Str. 31

    (Oktobar 1923)

    VI. IZLOZBA SLIKA I VE]E NA SKADARLIJI Str. 46

    VII. KOJOJ OTA\BINI? Str. 56

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    2/271

    (Novembar 1923)

    VIII. POLITI^KE IGRE U ZAGREBU Str. 66

    IX. OTMICA NADE CRNE ZVEZDE Str. 73

    X. OH BOKELJU MOJ! Str. 80(Decembar 1923)

    XI. BEATRIS, VODI] U DANTEOV PAKAO Str. 90

    XII. IMA DA ZABRUJI ]AR[IJA Str. 97

    XIII. NA LEPOM MUTNOM DUNAVU Str. 105

    XIV. PROSIDBA NA BO@I] U [UMADIJI Str. 115(Januar 1924)

    XV. NESLAVNI KRAJ LUNETOVE HAJDU^IJE Str. 124(Mart-maj 1924)

    (2)

    XVI. ZLATNA MLADE@ SA DEDINJA Str. 132

    XVII. MA^KAMA TREBA PAZITI [APE Str. 142

    XVIII. YENKI I PETROLEJ NA BALKANU Str. 155

    XIX. U BORBI ZA ^ITALA^KE DU[E Str. 161

    XX. POKLOPC NA PANDORINU KUITIJU Str. 170(Novembar 1924)

    XXI. PARIZ - GALERIJA U ULICI BAK Str. 178(Juli 1925)

    XXII. GOLUBAREVA NAPRASNA SMRT Str. 189(Maj 1926)

    XXIII. STAZE IZ PRO[LOSTI SE ZATIRU Str. 199(Novembar 1926)

    XXIV. UBISTVO U SKUP[TINI Str. 208(Juni-avgust 1928)

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    3/271

    XXV. PA DA MU JE BOG UJAK Str. 217

    XXVI. SLU^AJ SU@ENJA SVESTI Str. 225

    XXVII. RAZLAZ Str. 232

    XXVIII. IZ PARISKOG DNEVNIKA Str. 237

    XXIX. U IME OCA, I SINA, I SVETOGA DUHA Str. 247

    XXX. PUCNJI NA MARSEJSKOM BULEVARU Str. 253(Septembar - oktobar 1934)

    UMESTO POGOVORA Str. 261

    TUMA^ NEKIH STRANIH I MANJE Str. 262POZNATIH RE^I I IZRAZA

    NAPOMENA : U[]ECopyright: IIP (International Intellectual Property) No.147.019.

    (3)

    Amor de marinero Mornarevu ljubavque el mar me lo trajo koju mi more dade

    y al mar se me fue. odneso{e mi talasi.(Cancin popular espaola) ([panska popularna pesma)

    I. MORNAR NA TERAZIJAMA(Avgust-septembar 1923)

    Navikao da o}uti i otrpi, a da se naplati ako se uka`e povoljna prilika, Trifun bez

    opiranja poslu{a `andarma koji ga je terao sa trotoara Balkanske ulice, sa mesta na kome jeprodaja narand`i najbolje i{la.

    -Da te ne vidim vi{e u mom rejonu. Magla! -odse~e `andarm, krupni brkajlija sakojim nije vredelo prepirati se.

    Trifun uprti svoju korpu na rame i po|e prema Terazijama. Tamo, kraj stolova natrotoaru ispred kafane hotela 'Moskve', bio je rejon drugog `andarma, voljnog da primipokoju narand`u s vremena na vreme, 'za decu'.

    -Poslednje novosti! -uzvikivali su prodavci u trku. -Omanule investicije u naftu!-Sunce im blentavo -nervirao se dugajlija kupiv{i novine. -Mi, bre, pla}amo porez a

    oni gube d r ` a v n e pare na kilavim investicijama!-Nisu oni blentavi, burazeru! Omasti}e se neko od toga, ne beri gajle -oglasi se

    debeljko ~ije su o~i igrale kao na zejtinu. -Nego {ta bi od one prasadi?

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    4/271

    -Na Bajlonovoj pijaci nude mizeriju -ove godine ih ima ka ze~eva... Nego neko mire~e da bi se u Be~u moglo dobiti tri puta vi{e. Ali bi se moralo {lepom. A tu ti do|eprevoz, takse, osiguranje.

    Trifun se sav pretvori u uvo. Magla, omasti}e se - poznate mu re~i ali u drugomsmislu izre~ene. Ovde se govorilo druga~ije nego me|u njegovim Bokeljima: odse~nije. A ipsovalo se vi{e, naro~ito me|u mla|arijom. Kao da se time vetrilo ne{to, nekakav skriveni

    jad.-Narand`e, zrele, so~ne, na komad i na kilo! -uzviknu Trifun trgnuv{i se iz misli.

    Niko mu ih jo{ nije kupio na kilo, ali takvu mogu}nost nije trebalo gubiti iz vida.Uvek }e se se}ati onog dana kada se pojavio ovde prvi put sa korpom narand`i. I

    onoga {to je tada rekla jedna sredove~na Beogra|anka u prolazu: Eto pojavi{e se inarand`e... Sad znam zasigurno da je do{ao kraj ratu!'

    Pri|e zabra|ena seljanka, starija `ena sa praznom pletenom korpom u kojoj je togajutra bila donela jaja i sir na pijac.

    -Kako se to jede, leba ti? -upita ga seljanka.Podseti ga na svoju babu Ivanu, tamo dole u Baru, koja je umrla jo{ dok je bio

    de~ki}; pre nego {to su ga bili poslali za Kotor da ispoma`e ujaku oko ribarenja. To se}anjepodstaknu ga da oljusti narand`u i da joj ponudi par kri{ki.

    -Uh, nakiselo -re~e seljanka. -Ali, ka`u, dobro za malu decu.Ona izvadi maramicu zavezanu u ~vor u kojoj je bio metalni novac i plati za dve

    (4)

    narand`e.Posle seljanke, uprkos Trifunovoj glasnoj hvali, ne pribli`i mu se niko i on se

    ponovo udubi u slu{anje razgovora dvojice za stolom.-Onaj iz Milanovca opet mi nudio par stotina komada na d`uture -re~e dugajlija. -

    Hiljadarka sada i ostatak u oktobru. Do|e mi neka familija i ponuda je na poverenje.-I u Be~u triput vi{e, ka`e{? -nije mogao da veruje sopstvenim u{ima njegov

    sagovornik.-Zasigurno. Ih bre, kakve bi se pare uhvatile na tome! Jo{ se pokojni Knjaz Milo{

    bogatio na taj na~in... Ali ko }e da ih tera u Be~, sunce im prase}e? -odmahnu glavomdugajlija. -Nego da poranimo mi sutra na Bajlonovu...

    Trifun im se pribli`i, osmeliv{i se:-Ako se radi o {lepu, ja mogu da pomognem.-Slu{aj, bre, do{ljak. Prasi}i nisu narand`e da ih vozi{ ako ho}e{ iz Afriku u Be~. -

    re~e onaj dugajlija. -Nego zar te nisam tu skoro video dole na pristani{tu?-Videli ste me, kako ne... Ja sam mornar po struci, a imam prijatelja {lepera tamo.-To je ve} druga pesma -re~e debeljko. -Pa za kog krivca prodaje{ narand`e?-Duga~ka pri~a. Ali mogu vam re~i da sam se ukrcao kao 'mali' na brodu kad mi je

    bilo petnaest. Dole u Kotoru...-Ne gubimo ni{ta ako porazgovaramo sa tvojim prijateljem -prekide ga dugajlija, sada

    ve} o~igledno zainteresovan.U vrevi posleratnog Beograda me{ale su se izbeglice iz Rusije sa do{ljacima iz

    razbucane Austro-ugarske; ~ak se mogao sresti i po koji biv{i {vapski zarobljenik ostao tu

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    5/271

    zbog kakve `enskinje, ili da oproba sre}u u nekom poslovnom poduhvatu. Posle tolikihgodina ratovanja ljudi kao da se zamori{e od mr`nje i nepoverenja prema svemu stranom inepoznatom; 'Gl'aj svoja posla' ~ulo se na sve strane; ili ono: 'Batali brigu {to Ma|arskanema izlaz na more'. A i poslovi krenuli, obrtala se para od pijace do berze, otpo~eo izvoz.

    Ona dvojica pozva{e Trifuna da im se pridru`i za stolom i naru~i{e mu kafu.Predstavi{e se kao trgovci na veliko, specijalisti za `ivu prasad. Dugajlija re~e da se zoveVasilije @ivkovi}, rodom od Gornjeg Milanovca, a debeljko se predstavi samo kao Kosta.Trifun im predlo`i da se na|u u kafani 'La|a' kod `elezni~ke stanice sutradan i oniprihvati{e odmah. @eleli su bar da ~uju iz prve ruke kako stoje stvari sa {lepom za Be~.

    -Ovde je slobodno, jel' tako mornar? -obrati se kelner Trifunu kad oni odo{e.Error! Marcador no definido. Trifun se zatim uputi do malog parka uvrh Balkanskeulice, iza hotela Moskve, i sede na klupu. Opipao je, u{ivene u postavu jakne, dve stotinefunti sterlinga u nov~anicama od po deset koje je zaradio preprodaju}i u Istambulu nakitizbeglica; kupljen od njih na brodu na kome je radio kao pomo}nik krmano{a. Dobio jebio taj posao preko nekih poznatih Bokelja, i to bez krmano{ke licence; tih prvih godinaposle rata nije se mnogo pitalo za papire. Vlasniku broda, nekom Grku, dovoljna je bilama kakva pomorska isprava, a Lojdova je vredela zlata... Namlatio taj Grk pare prevoze}iizbeglice iz Odese za Istanbul, a oni se odatle rasipali po celom svetu ukoliko ne bi uspelida kupeError! Marcador no definido.brodsku kartu za Ameriku -priseti se Trifun.

    Sa klupe na kojoj je sedeo videla se Sava i nazirao Dunav, tamo iza Zemuna. Beli

    (5)

    Error! Marcador no definido.brod sa pogonom na lopatice plovio je Savom uzvodno premaAdi Ciganliji. Trifun oseti, nevoljno, kako mu se u grudima budi poznati zov; da otplovinekud, nije va`no kud... Ne vi{e, nikada, zare~e se Trifun ko zna po koji put od kada jestigao u Prestonicu. Ustade sa klupe i krenu niz Balkansku ulicu gegaju}i se pomalo uhodu, kao da kora~a po palubi broda.Error! Marcador no definido.Error! Marcador no definido. Sa klupe na kojoj je sedeo videla se Sava i naziraoDunav, tamo iza Zemuna. Beli brod sa pogonom na lopatice plovio je Savom uzvodnoprema Adi Ciganliji. Trifun oseti, nevoljno, kako mu se u grudima budi poznati zov; daotplovi nekud, nije va`no kud... Ne vi{e, nikada, zare~e se Trifun ko zna po koji put od

    kada je stigao u Prestonicu. Ustade sa klupe i krenu niz Balkansku ulicu gegaju}i se pomalou hodu, kao da kora~a po palubi broda.

    Trifun ostavi, kao i obi~no, kod jednog poznatog mu piljara svoju korpu sanarand`ama, a zatim se uputi niz savsku padinu do svog stana. Iznajmio je bio sobicu u

    jednoj od onih tro{nih prizemnica ispod pijace Zeleni venac, zidanih jo{ u tursko doba.-Molila te An|a da udari{ pete na ove cipele -do~eka ga gazdarica i dodade: -Ima

    pasulj s rebarcima u kujni ako ho}e{.An|a je bila gazdari~ina k}erka, mr{ava kao pritka i gotovo bez grudi. @ivela je,

    uprkos maj~inim protestima i ~angrizanju, neven~ano sa nekim majstorom ba~varom.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    6/271

    Trifun pojede dobranu porciju pasulja a zatim uzeo da krpi one cipele. Pasulj sarebrima pripremale su one prste da poli`e{, gotovo kao onamo, na Tarabo{u, gde je ratovaosa ocem u dobrovolja~koj ~eti; taj kratki rat zatekao ga za vreme jednog odsustva sa la|e uBaru. Oca su mu u Baru zvali Pera Dobrovoljac, prebegao je bio u Crnu Goru sa Trebinja

    jo{ osamsto osamdesetih da ne bi slu`io austrisku vojsku. O`enio se Barankom, Trifunovommajkom Jelenom, ~iji su mu blagi lik i pogled ostali zauvek urezani u se}anje - umrla je nedo~ekav{i da se zavr{i veliki rat. O~ev lik, naprotiv, me{ao se sa likovima ljudi iz Bara,tvrdih crta i odlu~nog na~ina govora, koji su vazdan hodali naoru`ani.

    Uprkos Tarabo{u, Trifun se nije usu|ivao da putuje za Bar posle potpisivanjaprimirja. Da ne bi pogledao ocu i njegovim prijateljima u o~i kad ga zapitaju u kojoj vojsci

    je proveo veliki rat... Kad je ono ostavio ribarenje i stupio u mornare upisao se bio u knjigekao Kotoranin; tako je bilo lak{e na}i posao na brodovima Tr{}anskog Lojda gde seponajbolje pla}alo. Rat ga je zatekao na jednom Lojdovom brodu u Pe{ti i tamo su garegrutovali u Austro-ugarsku mornaricu; niko ga nije pitao na kojoj strani bi `eleo da ratuje!Ali kako da sada objasni{ to onima dole u Baru?... Za~udo, ovde u Prestonici nisu mnogomarili iz koje si vojske demobilisan. Znalo se da su [vabe morale da prebacuju ~itave

    jedinice vojnika, regrutovanih po balkanskim }esarskim provincijama, na italijanski front jernisu bili od vajde protiv Srpske vojske: a bilo je i nekoliko slu~ajeva otvorene pobune...Me|utim tamo, u Crnoj Gori, nisu davali prebijene pare za takve razlike: bio si {vabov ilina{ vojnik, pa to ti je.

    Popi ~a{u vode sa ~esme i, kao i obi~no, njen ukus ostade mu u ustima kao pelen,ose}ala se na gvo`|e. Seti se vode sa Rapskog izvora u blizini roditeljske ku}e u Baru,sve`e i pitke, zidovi fla{e su se maglili usred leta kad bi ga majka poslala da je nato~i za

    (6)

    ru~ak. Da mi je napiti se vode sa Rapa, po~esto bi pomislio Trifun.Kada je bio pri kraju sa opravkom cipela seti se Rose. Odlu~i da je potra`i dole kod

    'La|e'; I onako bilo je bolje da se jo{ danas vidi sa Markom tamo i pripremi ga zasutra{nji razgovor sa onom dvojicom trgovaca.

    -Poru~ila ti An|a da }e ti platiti za opravku kad se vrati sa pijace -napomenu mugazdarica kad joj predade cipele.

    -Ne treba, pasulj je dovoljna pla}a -odgovori joj Trifun kratko, nastoje}i da se {topre izvu~e iz pregrejane kuhinje.

    -Pripremila ga An|a jutros... Onako kako ti voli{ -dodade gazdarica, kao uzgred.Trifun se zatim uputi ka `elezni~koj stanici, a onda prema putni~kom re~nom

    pristani{tu do kafane 'La|a'. Tamo ga do~eka uobi~ajena gu`va i galama. Marka nije bilo,ali mu reko{e da }e do}i predve~e. Trifun se uputi zatim u dvori{te iza kafane, do ulaza ukafansku kuhinju, i upita musavu devojku, kuvarsku pomo}nicu koja je iznoslila spla~ine odru~ka, za Rosu.

    -Roso, tra`i te onaj tvoj mornar! -pozva ona kroz vrata kuhinje.Iz kuhinje dopre{e do Trifuna `enski glasovi i smeh. Najpre se pojavi pozama{na

    `ena u belom kuvarskom mantilu.-Evo sad }e, ba{ joj istekla {ihta -re~e `ena osmatraju}i ga radoznalo.Rosa se pojavi posle par minuta bez svoje uobi~ajene bele marame kojom je

    podvezivala kosu dok je kuvala, jo{ sva rumena od toplote u kuhinji.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    7/271

    Po obi~aju, poljubi Trifuna u obraz zapahnuv{i ga jakim mirisom cimeta. Bila jeplavu{a, njegovih godina ili godinu-dve starija od trideset, ali dobro o~uvana i `ivahna, save~ito dobro}udnim osmehom na usnama. Njene ogoljene ruke, zaokrugljene od gnje~enjatesta i njene grudi koje su bubrile ipod tanke bluze probudi{e talas `udnje u Trifunu, {to neizma~e Rosi.

    -Vidi ti gostiju -re~e ona ote`u}i po pre~anski. -Ho}emo li malo u {etnju ili prvo date pozovem na kafu?

    -Pa ja bih najpre kafu -re~e Trifun ose}aju}i kako mu `udnja zagu{uje glas.Rosa je stanovala u dvori{tu kafane, gde joj je vlasnik restorana gotovo besplatno

    ustupio jednu sobicu sa nu`nikom i tu{om. Bila je izvrsna kuvarica i muke je imao da jeodbrani od konkurencije. Njeni gula{i, pite zeljanice i pre~anski specijaliteti punili sukafanu.

    Trifun se bio upoznao sa Rosom preko Marka i dotad su samo 'i{li' zajedno, kako seto ovde govorilo. Bilo je prvi put da ga je pozvala na kafu u njenu sobicu, pre toga vodio

    ju je nekoliko puta u {etnju po Kalemegdanu i jednom u bioskop. Tokom predstave osetiose omamljen blizinom Rosinih oblina, pomalo sa vonjom na vanilu i cimet koji kolonjskavoda nije uspevala da pokrije. Davao se toga dana neki nemi film o zaljubljenom berberinu.Saznav{i da je jedan od mu{terija otpo~eo flert sa njegovom lepom frizerkom, berberin jeiskoristio priliku kad je ovaj do{ao da se obrije uve~e, pred zatvaranje radnje, i presekao muvrat brija~em - na kraju dugog brijanja tokom koga se publici dizala kosa na glavi. Prisetiose kako je Rosa za vreme tog brijanja vi{e puta lako kriknula pripijaju}i se uz njega, a on

    ju je umirivao ste`u}i je oko struka.

    (7)

    Sobica je mirisala na zrele dunje. Dok je Rosa kuvala kafu Trifun uze da prebira poknjigama na maloj polici. Bila je tu jedna pesmarica, jedna podebela knjiga sa naslovomNarodni kuvar' i nekoliko svezaka takozvanih ljubavnih romana sa naslovima koje jevi|ao po novinskim kioscima.

    -Voli{ da ~ita{? -upita ga Rosa.-Pa.... ne ba{ mnogo -u{eprtlja se Trifun.-[ta si ~itao poslednje?-Ovaj... bilo je to dosta davno, jo{ dok sam radio na brodu -re~e prise}aju}i se. -

    Jednu knjigu koji mi je pozajmio neki Dubrov~anin, tako|e mornar. Zvala se: 'OdDubrovnika do Mostara za mesec dana' ili tako ne{to. Pisac se uputio pe{ke na taj put itrebalo mu vi{e od mesec dana da stigne u Mostar. Te napali ga neki hajduci, te ostao dvenedelje kod neke udovice; tamo-ovamo, ne stigoh da pro~itam do kraja -zavr{i Trifunpomalo posti|eno.

    O~ekivao je Rosinu pokudu, ali, na njegovo olak{anje, ona samo prsnu u smeh.Donela je kafu u d`ezvi sa dve {oljice. Odnekud se pojavi{e i kola~i}i: bele puslice i{tangle boje karamele na tanjiru ukra{enom ru`ama od porcelana. Rosa je sela na krevet aon se posadi u njenoj neposrednoj blizini.

    -Pri~aj mi ne{to o moru i plovidbi na la|ama. Provodim dane zatvorena u kujni izaboravim da smo tu kraj Save i Dunava, na samom u{}u.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    8/271

    -Pre rata to se dobro isplatilo, posebno kad sam ono dobio posao kod tr{}anskogLojda -prise}ao se Trifun. -Navegali smo od Be~a i Pe{te do Crnog mora, a posle za Gr~kui za Tursku, ili za Italiju. I do Odese smo stizali... Da sam bar ne{to za{tedeo onda, o{tija!...Ali mladost-ludost. Bacali smo pare po lu~kim kafanama. Se}am se da mi se nije dalo daperem donji ve{ kao moji drugari, o`enjeni mornari sa decom na vratu. Kad se zaprljao,bacao sam ga preko ograde broda i u prvoj luci kupovao novi.

    -Kad ima{ ne{to prljavo, donesi -pribli`i mu se Rosa, otkop~av{i mu dugme nako{ulji i staviv{i mu dlan ruke na grudi. -Ih, {to si maljav, ko' kom{iski rundov!

    Rosin glas zadrhta od `udnje. Trifun oseti to i obgrli je. Ruka mu je klizila po njenojnozi do kolena a zatim uz butinu nagore. Ispod suknje imala je drugu, od belog u{tirkanogplatna.

    -Nemoj, Trifune. Mani se toga -govorila je Rosa. -A i vrata su otklju~ana.Trifun ustade i zaklju~a vrata.-Navuci zavese... -re~e Rosa, sada ve} i sama skidaju}i suknje

    . Njene beli~aste, oble butine blesnu{e u polutami sobice i Trifun ih dohvati svojim`uljevitim {akama, razmaknuv{i ih sve dok nije napipao ga}ice od crnog satena. Jednimpotezom skide joj te ga}ice do kolena a zatim joj ih smaknu sa nogu, {to Rosi izmamiuzdah, gotovo jecaj. Po~ela je da se uvija oko njega, rukama, nogama, telom. Osetio je kakoga navodi, prvo po stomaku, a zatim dole ispod, odakle je dopirala vlaga i odakle se po~eo{iriti sladunjavi vonj koji mu pomuti ~ula. Njeni prsti mu otvori{e put i on, iz prve, prodreduboko u nju. Ostade tako par trenutaka kao da prikuplja silinu, podstaknut `eljom daprodre jo{ vi{e. U tom napipa njene grudi, okrugle i meke. Oslobodi ih prsluka i uze ih u{ake. Rosa se privi uz njega jo{ ~vr{}e; sada ga je ona sama navodila da prodre dublje,otvarala se sva, kao da je isku{avala granice njegove mu{kosti.

    (8)

    -Oh, oh, mornaru moj -{aputala je Rosa podsti~u}i ga pokretima kukova koji supostajali sve br`i, pretvaraju}i se u gr~evite trzaje. Sve dok joj se telo ne izvi u luk, a{apat, grleni, ne svede na ponavljanje onog 'moj mornaru... moj'.

    Napetost luka njenog tela popusti i Trifun je morao da upotrebi svu snagu volje da sena vreme i{~upa iz omamnih dubina njene puti. Odmah zatim se prepusti bujici koja se razlipo oblinama Rosing stomaka i pocuri izme|u njenih nogu i po ~ar{avu.

    -Nisi morao da brine{ -re~e Rosa posmatraju}i ga radoznalo, kao da je otkrila ne{to

    novo u njemu. -Ve} sam na po~etku mene.-Sigurno je sigurno -re~e Trifun odvajaju}i se od nje.Dok se Rosa prala pod tu{em, Trifun uze da prelazi pogledom po maloj sobici. Sve

    je odisalo uredno{}u, verno odslikavaju}i Rosinu li~nost. Je li ti to poslednja luka, mornaru?-pitao se oslu{kuju}i kristalno jasno prskanje vode. Mo`da je, najzad, do{lo vreme da baci{kotvu koja osigurava protiv svih vetrova? Ali ne{to u njemu pobuni se protiv tako

    jednostavnog re{enja. Toliko puta je sanjao o toj svojoj poslednjoj luci obasjanoj, unjegovim mislima, crvenkastom svetlo{}u ve~eri dok je bio de`uran na brodskoj no}nojstra`i oslu{kuju}i rasprskavanje nevidljivih talasa ispod pramca. I ma{taju}i o `eni kakvu

    je `eleo: mladoj, duge crne kose, krupnih o~iju koje kao da skrivaju neku tajnu; oneznanki koja }e ga ~ekati iza zavese jednog od osvetljenih prozora u toj neznanoj luci...

    Zbog takvih ma{tanja mogao je da prihvati Rosu i njenu sobicu samo kao privremeno

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    9/271

    uto~i{te, isto kao {to je prihvatio prodaju narand`i samo kao privremeno zanimanje... Aimao je i onih dve stotine funti da po~ne ne{to {to }e ta ma{tanja mo}i da pretvori ustvarnost. Zarekao se bio da ne}e posustati u tra`enju tog prozora ispunjenog svetlo{}u i temlade `ene u njegovom okviru, kao {to se bio zarekao po dolasku u Prestonicu da senikada vi{e ne}e vratiti moru.

    -Mora}u da idem, treba da se vidim sa Markom -re~e on Rosi kada se ona vrati.-Ne znam da li ti je pri~ao -re~e Rosa. -Upleo se sa udatom `enom, jednom od onih

    gospo|a sa Dedinja... Nemoj da ~uje da si to saznao od mene -dodade ona.Rosa se privi uz Trifuna kada je ustao da se pozdravi sa njom. Poljubio ju je u

    kosu. Njen pogled je pitao, pitao, ali ga ipak ne upita naglas kada }e ponovo do}i.Trifun iza|e iz sobice kao da se iskrada, kao da be`i od nekog greha.Sa ulaza u kafanu Trifun vide Marka kraj {anka. Bio je njegovih godina, kr{an i

    nao~it; upoznali su se i drugovali jo{ u austro-ugarskom vojnom {usteraju gde im jezajedni~ki poznanik, majstor-{uster iz Istre, obezbedio uto~i{te kako ih ne bi poslali nafront. Marko je bio toliko nespretan sa {ilom i lepkom da su ~esto morali svi da odra|ujunjegov deo posla. Ali je bio pravi majstor oko `ena. Zaludeo je bio k}erku austriskogposlovo|e i ona je dolazila da se vi|a sa njim kri{om u magacinu {usteraja. Svaki put bidonela {napsa i po komadinu suve slanine ili kobasice. Poslovo|a je posle izvesnog vremenaizgleda saznao za to ali nije mario.

    Iskustva iz vojnog {usteraja i sa ljudima zaposlenim tamo, dodavala su se onima kojeje Trifun stekao obilaze}i sredozemne luke. Ne veruj Latinima na lepu re~, ne sva|aj se saArapima, ne poku{avaj da nadmudri{ Grke, Libance ili Jevreje. Izbegavaj verski zatucanePoljake ili ^ehe, a sklanjaj se s puta pijanim Rusima... Video je kako se Marko okrete nastolici, kao da je osetio njegov pogled.

    (9)

    -Koji te vetar nanese? -izre~e Marko kad mu se Trifun pribli`i -Sedi, leba ti, {to sise ukipio tu predamnom. Kriglu piva?

    Trifun poru~i kraker-limunadu i Marko je znao za{to. Od jedne te{ke pijanke u Varnikada se proslavljao svr{etak rata, Trifun nije ni omirisao alkohol. Na{li su ga drugari poslete pijanke u sobi neke bezube prostitutke, usred lokve od povra}anja, i morali da joj platene samo tarifu ve} i za pranje posteljine kao i za neke haljine za koje je tvrdila da ih jeTrifun upropastio. Kad su zaplovili, paluba broda okretala mu se pred o~ima kao ringi{pil

    ~itavu nedelju dana... A pri~a o bezuboj prostitutci pratila ga je neko vreme sa broda nabrod. Zna{, govorili su mu mornari cerekaju}i se, ima to i svoju dobru stranu. Bar sisiguran da ne}e da ti odgrize cuclu! Niks geferlik!

    Trifun ispri~a Marku o prevozu prasi}a za Be~ i vide da je zainteresovan. Marko muobe}a da }e priupitati jednog poznanika {lepera koji je imao iskustva sa prasi}ima.

    -Osim toga, poslu`i}e mi da se izgubim iz vida jednoj `enskinji... -dodade Marko.Trifun ne re~e ni{ta a Marko ne nastavi o tome.-Nego bolje da odemo odmah i obadvojica popri~amo o tome sa onim mojim

    partnerom. Eno ga farba ne{to na {lepu -predlo`i Marko.Platili su ra~un, a zatim se uputi{e Savskom ulicom ka {leperskom doku ispod

    Kalemegdana. Na ulici vreva, pokoji kamion i mno{tvo {pediterskih zaprega, nosa~i sa

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    10/271

    dvokolicama, prodavci ribe sa svojim grubo pletenim korpama u kojima su se koprcali jo{`ivi {arani umotani u mokru travu. Ispred jednog bifea pozva{e ih dve postarije prostitutke.

    -Za kajnu, mornari -re~e jedna od njih. -Koliko za sefte!-Ne igraju -obrati se Marko Trifunu kad ih se otreso{e, prigu{uju}i smeh: -Jo{

    uvek imaju zube...Ispostavi se da Markov partner, po profesiji brodski drvodeljac, nije imao ni{ta

    protiv prevoza prasi}a za Be~ pod uslovom da on ne putuje sa {lepom. Bio je pogodiojedan posao na d`uture sa brodogradili{tem na Adi i nije `eleo da ga izgubi.

    -Na tebi je da odlu~i{ -re~e Marko Trifunu. -Va`i ako plovimo zajedno; treba}u bardva pomo}nika.

    Trifun je znao da bi mu jedno takvo putovanje moglo doneti ostvarenje onog sna,o kome nikome nikad nije prozborio ni re~i... Ovo }e biti poslednji put, samo jo{ ovogaputa i nikada vi{e, zare~e se Trifun u sebi kad zakora~i sa palube {lepa na obalu, ostaviv{iza sobom te{ki miris katrana i ulja koji se me{ao sa vla`nim vonjom reke.

    (10)

    II. KRALJEVSKA REZIDENCIJA IZBLIZA

    -Pa dobro, o{tia, [tefika! Zar nisam rekao da se pisma sa grbom odmah {alju zaKotor? -zagraja Pavle Me{trovi} koji je pregledao nagomilanu po{tu usred buke izazvaneuno{enjem kofera i raspakivanjem stvari donetih sa letovanja.

    -Stiglo ima par dana, molim gospodine -re~e [tefika vrckaju}i kukovima dok jeprolazila kraj njega sa nasadom limunovog drveta u rukama koji je Ana donela iz Herceg-Novog. -Kad bi dospelo u Kotor?

    Kad je ponovo pro{la kraj njega, Pavle je lako u{tinu za mi{ku. [tefika odsko~iustranu i gotovo se sudari sa Nikom, kr{nim Bokeljom koji je bio {ofer i neka vrstatelohranitelja poslanika Me{trovi}a.

    -Ve~eras imamo prijem na dvoru, Ana. U ~ast novog talijanskog ambasadora -re~eMe{trovi} svojoj supruzi koja je, zajedno sa Norom, bila zauzeta raspakivanjem kofera.

    -Ni pomisliti, idi ti sam molim te -odmahnu rukom Ana.Pavle je znao de }e ona i Nora jo{ istog popodneva sti}i da odu do crkve ali samo

    sle`e ramenima. Sa Anom nije vredelo raspravljati o takvim stvarima.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    11/271

    -Uredu, onda. Samo zapamti da si doputavala sa prehladom -re~e joj Pavle, pomisliv{ida to i ne}e biti tek izgovor. Ana se ve~ito `alila na neke prehlade i stezanje u grlu... Azatim potra`i Nika.

    -Daj, Niko, molim te, pozovi protokolarno Dvora i potvrdi moj dolazak na prijem.Reci im da tek {to smo doputovali sa mora i da }u do}i sam... Supruga prehla|ena od puta.

    Niko dohvati ru~ku telefona i po~e da je okre}e, ali bez rezultata. Opet zauzeto,pomisli. Najzad se javi `enski glas.

    -Rezidencija Me{trovi}a -izgovori Niko. -Pove`ite me sa protokolarnim Dvora.-Oni vas ve} dva put tra`ili od jutros -dozvoli sebi telefoniskinja pre nego {to ga

    ukop~a sa dvorskom centralom. -Izgleda da je neko tamo kod vas otka~io telefon.

    Kada dovr{i sa raspakivanjem stvari, Nora se povu~e u svoju sobicu na mansardiMe{trovi}eve vile. Sa prozora sobice video se vrt u kome su po~ele da pupolje krupne,crvene ru`e. Dan je bio sun~an i u sobici dosta toplo tako da Nora skide svoj jelek odsatena ukra{en bokeljskim vezom i ostade samo u tankoj svilenoj bluzi koja je ocrtavalanjen lepo izvajani vrat i oblinu njenih malih ali jedrih grudi. Pred okruglim ogledalom iznadtoaletnog sto~i}a uze da ~e{lja svoju gustu gotovo metar dugu kestenjasto-crnu kosu i to je,kao i obi~no, primiri. Mrzela je duga putovanja: ose}ala se kao biljka koju istr`u iz jednogtla da bi je presadili u drugo, novo i nepoznato.

    Dva pisma iz nagomilane po{te bila su za nju. Jedno od sestre Marije iz Zadra adrugo iz Trsta, od najstarije sestre Tereze; sa jedva ~itljivih pe~ata na njima videlo se da jeTerezino pismo putovalo gotovo mesec dana.

    'Oprosti, moja Nora, {to ti tako dugo nisam pisala' ~itala je `udno. 'Ali imala samte`ak poro|aj, sa carskim rezom. Ne brini, sve se svr{ilo dobro. Imamo sina, Vita.'

    (11)

    I jo{ dve k}erke, Sonju i Antoniju, troje sada, pomisli Nora. Tereza joj je pisala omu`u i njegovim trgova~kim poslovima, o `ivotu u Trstu dosta osiroma{enom zbogposleratnih trzavica i jo{ uvek nejasne budu}nosti u italijanskom zale|u. I zavr{ila re~ima:'Te{ko mi je tako daleko od tebe i Marije. Ja kao najstarija trebala bi da se brinem o vama,kao ono kad smo bili deca i kad su nam roditelji bili jo{ `ivi. Ali ovako, daleko od vas,mogu samo da poku{am da ovim re~ima iska`em koliko mi bolno pada va{e odsustvo... I da

    se nadam da }emo se uskoro videti'.Kao ono kad smo bili deca, ponovi Nora u sebi a one slike joj ponovo izroni{e iz

    magle se}anja. Zajedno na terasi sa koje se video Kotorski zaliv i brodovi ukotvljeni unjemu, njih tri sestre, obuzete svojim lutkama.

    I opet, odmah zatim, one slike, stravi~ne, sa jedne samrtne postelje i sa druge. Uistoj sobi improvizovane bolnice-karantina za obolele od plu}ne kuge. Mogli su da seoproste od oca i majke samo sa prozora bolnice. Neodre|ene siluete u polumraku bolni~kesobe, na posteljama pokrivenim belim ~ar{avima, bila su dva bi}a koja su im zna~ila sve naovome svetu; nije mogla da razume tada da ih ta bi}a napu{taju za uvek.

    Marijino pismo bilo je kratko. Svi su dobro, mu` joj redovno pi{e iz Amerike. Decarastu. 'Dva puta sam se spremala na put do tebe u Beograd, ali uvek se ne{to desi. Uz

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    12/271

    Marijino pismo bila je prilo`ena fotografija. Marijin lik na njoj bio je nasmejan. I deca,blizanci Milo i Marina, izgledala su u dobrom zdravlju na toj fotografiji.

    Tako mi, tri sestre, bez ikoga drugog na svetu, pomisli Nora setno. Pismima ifotografijama. Ali ja mogu da putujem i da ih vidim obe, nemam ni mu`a ni decu. Moramda ih posetim, koliko ove godine, zare~e se u sebi ~vrsto. Najpre u Trst, zar nije Terezanudila toliko puta da mi po{alje za voznu kartu? A posle u Zadar, do Marije.

    Otvorila je zatim svoju putnu torbu i prvo {to ugleda bio je akvarel Igala koji joj jetoga leta poklonio Mirko, sin-jedinac Me{trovi}evih koji je studirao 'za slikara'. Jo{ od malihnogu u~ili su je da smatra Mirka bratom ro|enim; bili su nerazdvojni sve dok u njemu nijepreovladala `udnja za slikanjem... Boje na akvarelu bile su sve`e i vibrantne a stenovitaobala Igala zapljuskivana talasima potseti je na bezbri`ne sun~ane dane i na lutanja saMirkom po Bokeljskom zalivu. Seti se kako su i{li, barkom, iz Herceg-Novog u Njivice. Napovratku bilo se ve} zamra~ilo i Mirko joj je dao farol da ga prive`e na pramac. Ali kada

    je po{la prema pramcu barka se zaljulja a farol joj iskliznu iz ruku i pade u vodu. Oboje suse bili nagnuli preko ivice barke posmatraju}i kako farol, sa jo{ uvek upaljenim fitiljem,roni u dubinu. Sve dok se nije pretvorio u jednu od zla}enih zvezdica koje su ljeskale nadnu.

    Kad su se ono, pre dva dana, oprostili pred njen polazak za Beograd, Mirko joj jedugo zadr`ao ruku u svojoj.

    -Kako }u sam bez tebe, Sele? -govorio je.Ona je njemu govorila Brale'. Jo{ od vremena kada ju je porodica Me{trovi} bila

    usvojila posle nenadne smrti oba njena roditelja.-Pa slikaj. Ti si sam odlu~io da treba da ostane{ kako bi pripremio izlo`bu -rekla mu jeona. -Ja }u ti pomo}i da postavi{ slike.

    -Kad do|em u Beograd naslika}u ti portret -obe}a Mirko i to ga je, o~igledno,umirilo

    (12)

    -Bolje izaberi neku od onih lepih gospo|ica, napirlitanih i nafrakanih, koje siproletos crtao na hipodromu u Beogradu. Nisam ti ja za portet ovako crnpurasta iprovincijana, moj Mirko.

    -Mnogo ti zna{ o tome -rekao joj je Mirko tada, ne bez prekora u glasu.

    Taj, ~inilo joj se isprva, bezna~ajni razgovor, ponavljao joj se u glavi u vi{enavrata dok je putovala sa Me{trovi}ima za Beograd. Ispri~ala je Ani o portretu, ali ona kaoda nije pridavala tome neku va`nost. Portret? Pa {ta, ako to stvarno `eli...

    Nora nije primetila ispitiva~ki Anin pogled koji je usledio, kao da ju je videla novimo~ima.

    Nora zatim ustade i skide sa zida obojenu fotografiju sa predstave Mocartove'Otmice iz Seraja', sa likovima trbu{astih nema~kih peva~a maskiranih u Arape, i na njenomesto oka~i Mirkov akvarel Igala. Sobicu kao da zapahnu sve`ina morskog povetarca. Azatim uze da se presvla~i za odlazak u crkvu.

    Kada se Nora obukla i si{la niz stepenice u dnevnu sobu, Ana je bila potpunospremna. Dogovarala se sa [tefikom o ru~ku, planiranom za po~etak septembra koji su

    odlu~ili da prirede posle Mirkovog dolaska iz Herceg-Novog; on je boravio tamo ima ve}

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    13/271

    pola godine pripremaj}i slike za izlo`bu u Beogradu. [ofer Niko ve} je dobio zadatak daraznese pozivnice za taj ru~ak ~lanovima porodice Me{trovi} koji su `iveli u Beogradu.

    Kad su Ana i Nora ve} bile na izlaznim vratima, [tefika se priseti:-Tra`io vas pre neki dan Dragan, va{ poznanik, muzi~ar, gospo|ice Nora. Rekao je

    da }e opet navratiti kada do|ete sa mora.Kada su iza{le na ulicu, Ana upita Noru:-Zar mi nisi rekla da si prekinula sa njim?-I prekinula sam, finito. Ali on eto ipak poku{ava -sle`e nehajno ramenima Nora. -

    Ustvari, najvi{e mi se dopadalo to kako svira na gitari.Oti{le su pe{ice do ugla ulice i tamo uzele fijaker. Konji trznu{e kad pu~e bi~ a

    zatim nastavi{e lakim kasom... Nije mogla da objasni sebi iznenadnu odbojnost koju jeosetila prema Draganu posle one no}i ne{to pred odlazak sa Me{trovi}ima na letovanje,kada mu se bila gotovo prepustia. Ni jedan iole ozbiljan razlog nije postojao za to. Pona{aose korektno prema njoj; ne kao neko ko pola`e kakvo pravo na nju zato {to je dozvolila parisuvi{e smelih poljubaca. Mora}u dobro da promislim o svemu tome odlu~i.

    Bile su gotovo same u crkvi na popodnevnoj misi, utonule u polutamu u kojoj subljeskali plami~ci sve}a. Bosonoga figura svetoga Antuna od pozla}enog gipsa, u skromnojmona{koj ode}i, uzdizala se nad oltarom. Ipak, te{ko sam zgre{ila te no}i sa Draganom,do{la sam bila do ivice nepovratnog, pomisli Nora. S mukom ugu{i uzdah kako ne biuznemirila Anu, ali opazi da joj je pomajka bila duboko obuzeta molitvom ne obra~aju}ipa`nju na nju. I sa Mirkom su joj se pokadkad doga|ale ~udne stvari, seti se Nora; ~ak nisamoj sebi nije `elela da prizna to... Trenutci kada bi se otisnula niz struju bez timuna kao{to se leptir prepu{ta zamasima vetra. Posle bi se kajala zbog tih trenutaka, ali su se oni, iprotiv njene volje, uplitali u nit njenog devoja~kog `ivota. Da je Mirko bio tada kraj mene ane daleko, u Novom, sve bi to bilo jednostavnije, zaklju~i Nora.

    -Gre{ila sam, padre. Bila sam razuzdana, u mislima. I nisam nastojala dovoljno da tosuzbijem u sebi -{aputala je Nora posle pred zavesom ispovedaonice.

    (13)

    -A onoga momka tvog, Dragana, jesi li ponovo videla?U~inilo joj se da joj je padre, kada mu je ono prvi put ispovedila taj svoj greh,

    zamerio i to {to Dragan nije bio katolik. Ako se ne pokaje{, prove{}e{ eone u vatri~istili{ta, govorio joj je padre.

    -Nisam ga videla posle one no}i i ne `elim vi{e da ga vidim -re~e Nora.-Svevi{nji je hteo da se ipak zaustavi{ na granici ve}eg greha. Pet sve}a svetom

    Antunu i dvadeset molitvi pre~istoj Marija -nalo`i joj padre.Ana je zatim na oltaru pripalila svoje dve sve}e a Nora svojih pet. Obuhvativ{i

    pogledom plamenove stotinak upaljenih sve}a ispred oltara, Nora pomisli: svaka od njih zane~iji greh. O~igledno, bez kakvog greha nije se dalo `iveti. I u njoj se za~e neo~ekivana,buntovna pomisao. Ne, nisam ja to ni{ta zgre{ila one no}i. Naprotiv. Da sam se prepustilaDraganu sve bi sada bilo jednostavnije, jasnije, a posebno moja ose}anja prema Mirku.Pomisliv{i to tr`e se i pogleda Anu iskosa, kao da se poboja da je ona u stanju da jojpro~ita misli. Ali Ana je stajala kraj nje o~igledno obuzeta sopstvenim brigama. Lice joj jekao i uvek bilo ozbiljno, tvrdog i, ~inilo se Nori, nepopustljivog izraza oko tankih usana.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    14/271

    Nora odmah zatim uspe da ugu{i u sebi te gre{ne tokove misli. Ana ju je jo{ kaomalu bila vaspitala u katoli~kom duhu, u~e}i je kako da se bori sa isku{enjima. 'SvetaMarijo, milosti puna...' pro{apta ona.

    Iza{le su }utke iz crkve na bu~nu ulicu. Fijakera ni od korova a tramvaji prepuniljudi i `ena koji su se vra}ali sa posla. Odlu~i{e da pe{a~e i hodanje kao da olak{a teskobuu Norinim mislima. Tamo, u Boki, bilo je sve to jednostavnije, prisnije, mislila je nastoje}ida dr`i korak sa Anom. I bokeljski mladi}i bili su vi{e 'gentile'. Ili joj se, bar, tako ~inilo...Dragan je pre neko ve~e, u snu, poku{ao da je uzme na silu. Kad se probudila svaprestravljena u~ini joj se da je to ustvari bio Mirko.

    U se}anju joj iskrsnu ona stena blizu Njivica koju su zvali 'Devoj~in kamen'. Za toime bila je vezana legenda o mladoj devojci koju je zaveo bogat momak iz Risna. Momkasu zatim roditelji poslali u Ameriku, a devojka se, prema legendi, bacila sa te stene u talasei ubila sebe i dete u utrobi.

    A u mre`i mrtva le`i ribara starog k}i... -zapevu{ila je, podesiv{i svoj korak saAnom.

    Pavle Me{trovi} se u me|uvremenu, po{to je pregledao najhitniju po{tu, istu{irao iobukao ve~ernje odelo. U automobilu, na putu ka dvoru, osetio je umor od puta i odlu~ioda rano napusti prijem, kako bi jo{ mogao sti}i da poseti Sonju. Pomisao na susret sa njomobodri ga malo. Me|utim, ve} na prvom koraku u dvoru stvari po~e{e da se komplikuju.^im je stupio u hol pribli`i mu se dvorski a|utant u uniformi bogato ukra{enoj zlatnimgajtanima i medaljama.

    -Njegovo viso~anstvo `eli da vas vidi -saop{ti mu a|utant pa, i ne ~ekaju}i naMe{trovi}ev odgovor, povede ga uz {iroke mramorne stepenice do privatnih sobakraljevskog para.

    Pro|o{e kraj dvorskih dama koje su, ispred velikih ogledala, pode{avale detaljesvojih vrpcama iski}enih frizura ili izvodile poluokrete na vrhovima cipela da bi videle kakoim padaju haljine, ispod kojih su bile u{tirkane suknje sa volanom.

    (14)

    Kad se pribli`i{e sali za audiencije, ugleda{e predsednika vlade Pa{i}a. Pro{ao je nepozdraviv{i se ni sa kim, sa onim neodredljivim, tvrdim i zatvorenim u sebe izrazom na licukoji je Pavle dobro upoznao jo{ od prvih dana svog poslanikovanja.

    Kralj ga do~eka sa nekom vrstom osmeha koji je, za trenutak, prolebdeo nanjegovim tankim usnama; u neskladu sa ozbiljnim i strogim pogledom crnih o~iju, dubokousa|enih iza ko{~atog, povijenog nosa Kara|or|evi}evih. U ruci mu je bio lornjon sazlatnom dr{kom i svilenim gajtanom, koji je imao obi~aj da stavlja i odmah zatim skida so~iju tokom razgovora.

    Kralj odgovori lakim klimanjem glave na Me{trovi}ev naklon.-Znam da si tek sa puta, ali ovo ne mo`e da ~eka -re~e Kralj, koji mu se po~eo

    obra}ati na ti od pro{log leta, kad su se prvi put sreli bez protokla, nasamo, u letnjem dvorucrnogorskog suverena Nikole nedaleko od Budve.

    Razgovor je tada bio ponajvi{e o odnosima sa katoli~kim regionima nove dr`ave, aposebno o problemima sa Vatikanom. I tek na kraju uspeo je Me{trovi} da dotakne neke

    bokeljske probleme: na prvom mestu pitanje komunikacija preko Mostara i Sarajeva sa

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    15/271

    Beogradom i Zagrebom. Od samog Ujedinjenja Zagreb je gurao Dubrovnik i Gru{ku lukuispred Boke, a oni sa Cetinja, opet, gurali Bar iako im je Boka bila pod nosom. Kralj mu jetada dao, dosta neodre|ena, obe}anja u vezi vojnih investicija blizu Igala 'kao nagradu zalojalnost Bokelja'. Rekao je Me{trovi}u da je bio posebno impresioniran kad je, dolaze}i uBudvu, pro{ao kraj bu~ne svadbe organizovane po bokeljski, sa velikom kraljevskom SHSzastavom istaknutom zajedno sa bokeljskim i crnogorskim zastavama, kao i pucnjavom izpi{tolja koja je, uzgred budi re~eno, dobrano iznervirala one iz obezbe|enja. ^uli su se

    jednodu{ni uzvici svadbara '@iveo nam juna~e!', '@iveo Kralj!'.-Radi se o mojoj audienciji kod Pape -re~e Kralj. -@elim da jo{ ve~eras natukne{

    novom italijanskom poslaniku da u~ini {ta mo`e kako bi pogurao moju slu`benu posetuVatikanu, a posle }emo preko na{ih kanala. Sa tvojim italijanskim razume}e {ta `elim.

    -Oni iz italijanske ambasade znaju da sam ja, kao pravoslavac, daleko od papskihposlova i moje posredovanje mo`e im izgledati neobi~no... -primeti Me{trovi} oprezno.

    -Ali sigurno im je poznato da ti je supruga katolkinja... Mo`e{ i da spomene{ onajpoklon u zlatu koji sam dao za obnovu katedrale u Kotoru, iako nema sumnje da jeNuncijat ve} dobro informisan o tome.

    -Poku{a}u, va{e viso~anstvo -obe}a Me{trovi} nakloniv{i se, uveren da nije bilodrugog. Ali nije se mogao uzdr`ati da ne doda: -Vi znate da }e oni iz Nuncijata, ~im ~ujuza va{ interes za put u Rim, odmah o Konkordatu...

    -To ti prepusti nama -re~e Kralj trgnuv{i se na re~ 'Konkordat', kao da je bilanatopljena elektricitetom.

    Video je kako Kralj izvadi iz d`epa maramicu i uze da bri{e lornjon. Nije trebao davezuje ~vorove na njoj kao pradeda mu, pomisli Me{trovi}. Ima on druge teftere.

    Kao da se tek priseti toga, opra{taju}i se sa Me{trovi}em Kralj re~e:-Ah, jo{ ne{to. Treba}e nam dvorski nabavlja~ ju`nog vo}a i, uop{te, primorskih

    specijaliteta. Re~eno mi je da ima problema sa tim vo}em na prijemima, a i deci na dvorunikad dosta narand`i i banana.

    (15)

    -To se da urediti dosta lako -osmehnu se Me{trovi}. -Dok se ne ustali nabavka izuvoza, ja }u se pobrinuti za dopremu ju`nog vo}a iz Boke.

    -Pobrini se samo da nabavlja~ ne bude u srodstvu sa nekim od glave{ina dole; ti zna{

    kako su moji br|ani osetljivi na privilegije.-Ne brinite, va{e viso~anstvo. Ako dopustite, bi}u u kontaktu po toj stvari sa

    ministrom dvora.-Obavesti Pa{i}a da `elim da do|e na sutra{nju audienciju ranije, jo{ oko deset ujutru

    -nalo`i Kralj a|utantu dok se opra{tao od Me{trovi}a, a zatim se okrete Kraljici koja togtrenutka u|e u salu: -Poslanik Me{trovi} obe}ao mi je nabavlja~a ju`nog vo}a, cherie.

    Ve}inom su govorili francuski, jer je Kraljica jo{ uvek prili~no te{ko uspevala da sesporazumeva na jeziku svog supruga. Me{trovi} se sa`e i poljubi ruku Kraljici, zapahnutoblakom skupog parfema koji se {irio oko nje.

    -To je vrlo potrebno nama -izre~e Kraljica na srpskom, nagradiv{i Me{trovi}aosmehom.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    16/271

    Oprostiv{i se od njih, Me{trovi} si|e niz mermerno stepeni{te i ume{a se u gu`vuzvanica. Video je grupu oko Pa{i}a. Nekolicina poslanika Radikalne stranke iz te grupegovorila je uglas, a Pa{i} je po obi~aju o}utkivao. Uspevao je da izbegne odgovor i nadirektna pitanja ~e{kaju}i, naizgled neodlu~no, svoju belu bradu prore|enu odmaklimgodinama. Koliko li }e jo{ mo}i da predsednikuje, pomisli Me{trovi}. I {ta }e biti posle?Mimoi|e se sa grupom poslanika Muslimanskog pokreta me|u kojima je bilo par muftija udugim haljetcima od svile. Oni su pozdravljali poznate podi`u}i ~a{e ispunjene sokom odnarand`e, ali se nisu izdvajali iz svoje grupe.

    Tek {to je bio skinuo sa poslu`avnika ~a{u sa {ampanjcem i dohvatio sendvi~ sa|erdapskim kavijarom sa tanjira ukra{enog grbom koji je pronosio livreisani poslu`itelj, kadmu se pribli`i \uzepe, mladi ata{e italijanske ambasade.

    -Ambasador `eli da porazgovara sa vama, gospodine Me{trovi} -obrati mu se on.Izgleda da ne}e biti te{ko preneti Kraljevu poruku, pomisli Me{trovi}.-O ~emu se radi, \uzepe, prego. Ako je {to komplikovano, da malo promislim.-Oh, mislim da je stvar sasvim jednostavna... Ambasador `eli pre svega da se

    upozna sa vama, kao i da vas obavesti o svojoj nameri da poseti Boku ~im pre to budemogu}e. Va{a pomo} pri tome bi}e, naravno, vrlo cenjena -izre~e \uzepe non{alantno. -Nego, jeste li videli koga iz Radi}eve stranke? Izgleda da niko od njihovih predstavnika nijedo{ao na prijem.

    Me{trovi}, dohvativ{i novi sendvi~ sa kavijarom u prolazu, re~e \uzepu da ne znani{ta o tome, da tek {to je stigao sa mora - ma da mu je bilo jasno da se, posle onihitalijanskih policiskih mera protiv istarskog `ivlja u okolini Rijeke, radi}evci sigurno ne}epojaviti. A to }e doliti jo{ vi{e ulja na vatru u Radi}eve odnose sa Kraljem. [to se poseteitalijanskog ambasadora Boki ticalo... Tante za tante, iako bokeljski biskup nije isto {to irimski Papa, pomisli Me{trovi} slede}i \uzepa koji mu je otvarao put izme|u, sad ve}gotovo neprobojnog, zida zvanica. Latini su to, obe}a}e ve} ne{to u vezi posete Rima, a to}e biti dovoljno da se ne pojavi pred Kraljem praznih ruku.

    (16)

    Prohladni povetarac do~eka Pa{i}a slede}eg jutra kad stupi sa papu~e dvorskogfijakera na poplo~anu stazu ispred ulaza u dvor. Kao obi~no, odbio je ponu|enu ruku

    livreisanog fijakeriste i zakora~io uspravno uprkos bolova u krstima. 'Bajo, Bajo!' }u uzvikeiz grupe radoznalaca na ulazu u dvor ali se ne okrenu da im odpozdravi rukom kako bi toneizostavno u~inio ranije, u vreme kad je svakog trenutka morao da misli na slede}eizbore. Navikao je bio kako na uzvike simpatije tako i na otvorene pretnje pra}enepokadkad masnim psovkama iz gomile. Imao je obi~aj da podu~ava mlade kandidate izstranke o taktici na predizbornim zborovima: nastoj da se dr`i{ podalje od gu`ve, apreporu~ljivo je da osigura{ odstupnicu u slu~aju da do|e do kakvog belaja. I poku{avaj dagovori{ o onom najva`nijem pre nego {to polete mu}kovi. Ili truli paradajzi, ako je sezona.Zato je dobro imati uvek u rezervi poveliki ki{obran, ina~e ode odelo!

    -Ima ceo dan da me bije maler, tek {to mu ugledah bradu -oglasi se debeljko upolucilindru, zaustaviv{i se kraj one grupice radoznalih. A zatim dodade: -Do{li nam radikali

    do gu{e, sa svima se sporazumevaju izuzev sa nama ovde!

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    17/271

    -Slu{ajte vi tamo, u`ireni... -obrati mu se prete}i visoki, ko{tunjavi brkajlija sa{ajka~om na glavi.

    -Gde vam je respekt za predsednika vlade? -ume{a se jedna `ena koja je zastala predulazom u dvor sa korpom bakaluka.

    -More kakva vlada, lopovi bre! -obrecnu se onaj debeljko.Brkajlija sa {ajka~om mu prepre~i put, prete}i velikim crnim ki{obranom koji je

    nosio kao tojagu.-Hajde, narode, razilazi se! -ume{a se `andarmeriski podnarednik koji se odnekud

    stvori tu. Dva `andarma iza njegovih le|a uze{e da poigravaju sa pendrecima. Ona grupicaradoznalih po~e polako da se smanjuje a debeljko u polucilindru zabrza prema Terazijama.

    -Ni{ta im nije sveto, da im nanu profitersku. Nisu ni omirisali barut, a prse se.Jasam, bre, ratovao od Ni{a do Soluna, tre}epozivac! Nisam sedeo u Parizu... -ljutito jegun|ao onaj brkajlija sa ki{obranom prelaze}i na drugu stranu ulice.

    Kralj je primio Pa{i}a obu~en u plavu gala uniformu; imao je toga prepodnevafotografsku seansu sa Kraljicom i Prestolonaslednikom za jednu sliku koju su oni iz protoklanameravali da po{alju ambasadama. Unapred je znao da se Pa{i}u ne}e svideti njegovanamera da poseti Vatikan pre nekog konkretnijeg sporazuma sa Patrijar{ijom o Konkordatupa odlu~i da mu je saop{ti direktno, bez uvijanja u oblandu:

    -Preduze}u korake za jednu audienciju kod Pape, jo{ krajem ove godine.Opet Jovo nanovo, pomisli Pa{i}. Ko li ga to savetuje? Ali samo re~e:-To }e nas obavezati da ponovo obnovimo pregovore oko Konkordata. Vi znate da je

    ve}ina u mojoj stranci odlu~no protiv sada{njeg nacrta. Pa i izbore mo`emo da izgubimozbog toga.

    -To je va{a stvar, Pa{i}u. Ovde se radi o budu}nosti na{e Kraljevine. Srba, Hrvata iSlovenaca, a ne o jednoj stranci, bilo koja da je -otse~e Kralj.

    Kralj je govorio sa `arom, neubi~ajenim za njega. Bilo je jasno da veruje da }e semo}i nagoditi sa Vatikanom o toleranciji prema njegovoj politici u odnosu na katoli~ke

    delove zemlje. A uspostavljanje dobrih odnosa sa Vatikanom primoralo bi radi}evce islovena~ke klerikalce, na saradnju.

    (17)

    -Ti pregovori o Konkordatu bi}e tek po~etak popu{tanja -nije se predavao Pa{i},uprkos tome {to je bio svestan da je zaplivao uzvodno. -Neverovatno je {ta sve ne tra`e izZagreba i Ljubljane. Maltene svaki sopstvenu vojsku... Uprkos jasnim me|unarodnim

    ugovorima, ponovo nastoje da potegnemo pitanje Zadra i ostrva, Istre, Postojne, Koru{ke, pa~ak i samog Trsta... Videli ste da niko od radi}evaca nije bio sino} na prijemu, ni izvinulise nisu.

    -Jesu, ali jedva ne{to pola sata pred prijem, telefonom. Rekli su da je linija bilaneprekidno zauzeta -re~e Kralj, a u glasu mu se oseti gor~ina. -Razgovara}u saRadi}evimpredstavnikom vrlo ozbiljno o tome. Ve} sam mu rekao da je ~udno da Radi}sedi u Be~u u samoizgnanstvu, a da njegovi poslanici u~estvuju u radu Skup{tine uBeogradu ponajvi{e na taj na~in {to nastoje da komplikuju svaki mogu}i sporazum. Osimtoga, treba svi najzad da shvatimo da je jedna stvar na{a unutra{nja politika i za|evice adruga me|unarodni odnosi... Uspelo im da omalova`e italijanskog poslanika na njegovomprvom zvani~nom nastupu ovde.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    18/271

    -Ako me pritisnu u stranci po pitanju potpisivanja Konkordata, mora}u da sepovu~em. Uostalom, i godine su tu -re~e Pa{i}, kao da se izvinjava.

    -O tom, potom. A dotle ra~unam na va{u lojalnost. Bez rezerve, istu onaku kakvu stepokazivali mom pokojnom ocu -re~e Kralj.

    Pa{i} pogleda Kralja ispitiva~ki: bilo je o~igledno da ra~una na njega uprkos svimneslaganjima i odlu~i da iskoristi priliku koja mu se ukazala:

    -@eleo bih da vam ka`em ne{to vi{e o onim stvarima koje sam zapo~eo prilikomposlednje audiencije.

    Kralj odmahnu rukom nestrpljivo:-Dobro, dobro. Ali ukratko. Nismo jo{ iscrpli sve ta~ke od danas.-Radi se o sada{njoj politi~koj situaciji u zemlji -po~e i kad ga Kralj ne prekide,

    nastavi lagano, mere}i re~i: -Polazim od istoriske ~injenice da su predstavnici severnihpokrajina, a tako|e i predstavnici muslimanskog pokreta podr`ali ujedinjenje pod va{omkrunom, jo{ dok ste bili regent. Neki iz idealizma: bratstvo po krvi ju`nih Slovena i tandarabro}, a drugi, velika ve}ina, jer su `eleli, kako to ka`u Amerikanci, da se uspnu napobedni~ki vagon. U praksi, naravno, to mu iza|e na isto. Me|utim, svako je u{ao u igru sasvojim `eljama i interpretacijama ujedinjenja i do danas ta situacija nije ra{~i{}ena; mislimnije se ocrtala neka granica izme|u pustih nacionalistickih pretenzija i legitimnih zahteva.Zato jo{ uvek imamo bazi~nih problema u zemlji. Trebalo bi jednom za svagda zauzeti stavpo tim pretenzijama, ta~ku po ta~ku, na ekonomskom i na parlamentarno-politi~kom planu.A da se to postigne neophodno je da se potpuno odvoji zakonodavna i izvr{na vlast odkrune, tako da vi budete arbitar a ne direktni u~esnik u svim tim politi~kim sva|ama...

    Kralj uze da bri{e lornjon nestrpljivim, nervoznim pokretima i Pa{i} odlu~i da igrana sve pre nego {to ga prekine kao ono poslednji put.

    -Moj predlog je ovaj: ako mi dopustite, ja }u se, ovaj, nagoditi sa muslimanskimpokretom i sa dobrim delom hrvatskih i slovena~kih politi~ara oko njihovih legitimnihzahteva i o zajedni~koj jugoslovenskoj platformi, a onda bi vi raspustili Skup{tinu i raspisali

    nove izbore bazirane na pokrajinskom predstavni{tvu. Posle toga bi prepustili novojSkup{tini da imenuje neku vrstu federalne vlade, kakvu izgleda da ve}ina `eli, kao i da

    (18)

    odredi po kom redosledu bi se raspravljali i re{avali goru}i ekonomski i politi~ki problemizemlje; s ciljem da se na{e nacionalne razlike svedu na parlamentarna natezanja i nagodbe

    po principu: ja tebi ti meni. Posle toga ne bi svaka {u{a mogla tvrditi da predstavljanacionalne interese; ni na{e velikosrpske buka|ije ovde ni oni ultra{i tamo koji zalu|ujumase - zaboravljaju}i kako su se oslobodili Turaka i habzbur{ke stege i gde im le`e stvarniekonomski interesi.

    -Ne mo`emo mi, Pa{i}u, preko no}i u parlamentarnu kraljevinu {vedskog tipa, takone{to je za zemlje bez stvarnog nacionalnog problema -prekide ga Kralj. -Navelo bi to voduna vodenicu istih tih ultra{a u Hrvatskoj i Sloveniji, a o bosanskoj }ar{iji koja jo{ nijezaboravila 'pusto Tursko' da i ne govorimo. Pogotovu ne sada kada je zamisao o potrebistvaranja jedinstvene Kraljevine Jugoslavije prodrla i u Evropu.

    -Upravo zbog toga smatram da je sada do{ao pravi trenutak za reformu -zaklju~iPa{i}. -Na{a vojska jo{ uvek nosi lovorike na {lemovima, a jo{ ima, svuda, politi~ara sa

    kojima se mo`e razgovarati o zajedni~koj akciji. Osim toga, vi znate da su im oni

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    19/271

    komunisti~ki delegati izabrani u Zagrebu i Beogradu uterali strah u kosti pa su sadapripravniji za nagodbu.

    -Otvorili bi pandorinu kutiju bez stvarne potrebe, Pa{i}u. -re~e Kralj suvo. -Mogusamo da obe}am da }u razmisliti o va{em predlogu.

    Izlapeo, a jo{ uvek poku{ava da prigrabi {to vi{e vlasti. No ovoga puta zabrazdio jepredaleko, ho}e da menja i sam ustav, pomisli Kralj. Mo`da je na~uo ne{to o onom momtajnom op{te-jugoslovenskom nacrtu? -upita se ali odbaci odmah takvu mogu}nost. Zadatakpripreme nacrta novog ustava koji }e utemeljiti jedinstvo cele Jugoslavije pod krunomKara|or|evi}a poverio je bio najpouzdanijim od pouzdanih.

    -Nego da pre|emo na prakti~nije probleme -nastavi Kralj. -Petrolejske kompanije mive} dosadi{e sa prigovorima u vezi postupka oko izdavanja licenci za bu{enje. @alese da je na{a administracija prespora, ni u Turskoj se ne mora da ~eka toliko na svaki papir.A Francuzi opet razgovaraju o budu}nosti Borskog rudnika kao da im je neko odozgo daosveto pravo na eksploataciju... Mo`da bi se na osnovu novo-otkrivenih nalazi{ta rude bakraili budu}ih petrolejskih izvora mogao izvu}i kakav dobar zajam?

    Dok je Kralj govorio Pa{i} shvati da ga nije pridobio za one svoje zamisli. Bi}eprete{ko, ako i uop{te mogu}e, dobiti tu svoju, mo`da poslednju, veliku bitku zaparlamentarnu kraljevinu, gde predsednika vlade kralj potvr|uje samo formalno. To bipokazalo svetu da je jugoslovenska ideja ostvarljiva - i bez ~vrste ruke ili diktata. A iproblem Konkordata re{io bi se na jednostavniji na~in, jer bi se ista prava dala svimcrkvama. Svaka va{ka oba{ka; ja slavim moju krsnu slavu a ti svetuj tvog sveca. Me|utim,Kralj o~igledno vi{e voli sporazume na vrhu od mukotrpnih pregovaranja. Pribi}evi} je izasvega toga, pomisli u magnovenju. Od onog atentata na Kralja, Pribi}evi} je dolazio u dvorkad je hteo... I ko zna po koji put Pa{i} se upita da li je ikad, tokom svog dugogodi{njegpredsednikovanja, uistini dobio kakvu politi~ku bitku koja je menjala tok istorije. Ili su gadoga|aji samo nosili poput slamke.

    -Ve} sam razgovarao sa francuskim poslanikom o tome -tr`e se Pa{i} kad pauza u

    razgovoru postade nepodno{ljiva. -Ne}e ni da ~uju ono o novim zajmovima... Naprotiv,

    (19)

    insistiraju na naplati za ono zastarelo oru`je koje su utrapili vojsci. A i razgovori saNemcima o drugoj tran{i ratnih reparacija opet zapeli. Do|u i slupaju nas a posle ni ratnu

    {tetu ne}e da plate -dodade on vi{e kao za sebe.-Treba videti da li se mo`e u~initi ne{to sa Anglo-saksoncima. U me|uvremenu,

    mora}emo da uvedemo kakve nove takse ili da povisimo porez na zemlju. Ionako smopodelili velike zemlji{ne posede budza{to, a ti su nekad bili glavni izvor prihoda Austro-ugarske ovde na Balkanu -zaklju~i Kralj audienciju.

    Kad je izlazio iz sale za audiencije, Pa{i} ugleda poznatu figuru majstora-vajara upratnji a|utanta koji ga je odveo do Kralja ~im je on iza{ao. Bi}e novih spomenika Dinastijii Pobedi, treba}e novaca. Ali otkud? Jer Kralj je izri~ito zabranjivao politiku '{tampanjapara', opredeliv{i se za zlatni paritet dinara.

    Pred o~ima mu iza|e naborani lik starog kralja, sa kojim je obi~avao da pose}uje selapo [umadiji da bi videli na licu mesta kako napreduje kukuruz. 'Vi bre, ili kuku sve izgore

    od su{e ili kuku sve potopi ki{a' -govorio je stari kralj seljacima a oni se smejuliji ispod

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    20/271

    brkova. Ali obojica su znali koliko je te`ak selja~ki hleb. Se}ao se istih tih lica, izboranihvetrom, i tih ruku ~iji su se `uljevi ose}ali pri rukovanju, posle, kad su obuklitre}epoziva~ke uniforme i pretvorili se u ratnike. Za njih je znao kako di{u, ali za ostale...

    -Ko~ije ~ekaju, ekselencijo -re~e isti onaj a|utant koji je malo~as bio sa vajarom.-Nisi li ti Sre}kov sin? -upita ga Pa{i}.-Sre}ka Vesi}a? Njegov unuk, ekselencijo.Na uglu Knjaz Milo{eve morali su da zastanu da bi propustili pogrebnu povorku.

    Pomrli mi ispisnici, ne{to u ratu ne{to od godina, pomisli Pa{i}. Ali tok misli mu se odmahzatim vrati na dr`avne poslove. Mora}emo da pojednostavimo administraciju, ima pravoKralj. Za to }e biti potrebno penzionisati mnoge od na{ih oprobanih ljudi i postavitifrancuzlije na njihovo mesto. To mo`e da na{kodi stranci, pa }emo morati oprezno.

    'Daj, bogati, po`uri tu kljusad! -obrati se Pa{i} ko~ija{u u uniformi, setiv{i se da gana stolu u kancelariji ~eka nema~ka ponuda za zamenu dr`avnih ko~ija automobilima. Jedanod argumenata nabavlja~a bio je da 'automobil ne jede seno'. Kralj je ve} imao naraspolaganju par reprezentativnih limuzina, koje vaistinu nisu trebale sena ali su gutalebenzin kao ale. Ni lake topove nije se vi{e moglo vu}i konjima. Vojska je osim toga mukumu~ila sa opravkama onih polovnih vojnih vozila kupljenih posle rata. Duga~ka Jadranskaobala zahtevala je ratne la|e, ili bar moderne, brze borbene ~amce. A sve to je gutalopetrolej. Na ugalj se vi{e nije plovilo ni u trgova~koj mornarici... Italijani su sa svoje stranespletkarili kod Saveznika da ne prodaju ratne brodove novoj Kraljevini 'radi mira naMediteranu'. Sa Rusijom, jo{ uvek u gr~evima revolucije, nije se moglo ra~unati, zaklju~iko zna po koji put Pa{i} sa gor~inom. I ne samo to. Spregli su se, izgleda, sa ostalima izKomiterne da razbijaju Jugoslaviju. A ove na{e balkanske zavrzlame se komplikuju izgodine u godinu i sve vi{e dolaze na tapet neslovenskim silama, ~iji politi~ari ponajvi{egledaju kako da na{u muku obrnu u strategisku prednost.

    -Stigosmo, gospodine Predsedni~e! -glasno objavi uniformisani ko~ija{ trgnuv{i gaiz razmi{ljanja.

    (20)

    III. LJUBAVNE PESME SU ZA SANJALICE

    -Prehladi}e{ se, sine Mirko. Nismo vi{e u avgustu -govorila je Angela, Aninasestra, svojim dobro mu poznatim unjkavim glasom.

    U{la je u atelje ne~ujno i, kao uvek, odevena u crninu. Za nju se pri~alo da se, jo{kao {esnaestogodi{nja devojka, bila smrtno zaljubila u jednog mladog pomorca, o`enjenog isa malim detetom, sa kojim se kri{om sastajala sve dok njegova `ena nije otkrila to iprimorala mu`a da se presele iz Kotora za Dubrovnik. Pri~alo se da se zbog tog svog grehasvakodnevno ispoveda i pali sve}e u crkvi, gde su samo fratri i ~asne sestre provodili vi{evremena od nje. Mirko je uzalud nastojao da na|e potvrdu te pri~e u Angelinim o~ima i uborama na njenom licu, ali se nije mogao odlu~iti da je otvoreno upita o tome.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    21/271

    Ostavio je ~etkicu i obukao sveter koji mu je donela Angela. Ona ni ne pogleda naplatno pred njim. Od dana kad ga je zatekla kako slika jedan `enski akt, kojom prilikom sebrzo prekrstila rekav{i: 'Oprosti bo`e m e n i gre{nici...', nije ga pitala o njegovom radu.Angela je bila nepoverljiva prema svakom izvan porodice, `ivela povu~eno izlaze}i samo ucrkvu i na pijacu, a dane provodila u brizi oko ku}e, nadzoru nad poslugom i u ~itanjuknjiga o `ivotu svetaca koje su joj poznati donosili sa putovanja u Italiju.

    Mirkov atelje bio je u ku}i koju su Ana i Angela nasledile od oca, sajd`ije itrgovca metalnom galanterijom. Njega je Mirko dobro zapamtio, izme|u ostalog po tome {tomu je kad god bi u{ao u radnju davao sitni{ za slatki{e; a posebno po tome kako je onimsvojim {kiljavim od uveli~avaju}eg stakla okom bacao pogled na `enskadiju koja jedonoslila svoje satove i nakit na opravku. Najpre bi zacenio visoko, a kada bi one po~ele sa'Ajme, {jor Luka, pa za to bi se moglo novo kupiti...!' spu{tao cenu, da bi na kraju po kojojod njih rekao: Moglo bi i bez para, sinjorina, ako se nas dvoje dobro nagodimo...'.

    Ku}a sa Mirkovim ateljeom bila je nedaleko od ka{tela - tvr|ave za koji su jednitvrdili da su je podigli {panski moreplovci a drugi da je bila sazidana za odbranu odFrancuske invazije za vreme Napoleona. Sa terase ispred ateljea videlo se more, sve doulaza u Bokeljski zaliv, a nazirala su se i oniska brda iznad Igala preko kojih se uspinjaoput za Gru`. Iza tih brda bilo je otvoreno more i Mirko se je u vi{e navrata lomatao prekokamenjara tamo da bi, akvarelom, uhvatio efekat razbijanja talasa sa otvorenog mora o stenena obali. Tu nedavno je, u malom zatonu izme|u stenja, na{ao ostatke razbijene ribarskebarke napu{tene ko zna kad od posade o kojoj se vi{e nijeznalo ni{ta. Raspitivao se o tome u pomorskoj postaji, ali bez rezultata. Samo su muobe}ali da }e pisati u Dubrovnik i u Bar o toj barci.

    Mirkov pogled odluta do crnog piana u uglu ateljea i do stolice na kojoj je obi~avalada se smesti Nora sviraju}i svoje sonatine dok je on slikao. Na njoj svojstven na~in, kao dalebdi, iza{la bi posle toga iz ateljea a zatim odlepr{ala u vrt ili u kuhinju. Nikada ga nijeprekidala u radu izuzev ako je on sam ne bi pozvao.

    Na poklopcu pijana bila je njihova uramljena fotografija, sa Anom i Angelom upozadini, snimljena za vreme posete Ulcinju ima tome par godina. Dr`ali su se za ruke,kako su to ~esto obi~avali tokom zajedni~kog detinjstva. On sav obuzet njom, a Nora sa

    (21)

    pogledom upravljenim na pu~inu; krajeve svilenog {ala oko njenog vrata nosio je maestral.Kao da je jo{ ose}ao toplinu Norinog dlana i dodir vlasi njene duge tamno kestenjaste kose

    na obrazu.Umo~i ~istu ~etku u razre|iva~ i uze da skida nanose boje koji su predstavljali

    penu{avu morsku vodu na slici. Ima nekoliko dana kako je poku{avao da naslika ostatkeone razlupane barke me|u stenama, preko kojih se prelivala pena talasa. Ali slika je svevi{e tonula u narativno, kao da je nastojao da sugerira prisustvo nepoznatih ribara izapolomljenih stakala kabine dopola ispunjene morskom vodom. Ili su, ipak, uspeli da sespasu? Mora da su poskakali u more jo{ dok se barka lomila, jedan po jedan. Mirku se~inilo da vidi njihove o~i ispunjene u`asom, otvorena usta puna vode u gr~u za vazduhom,mokre pramenove kose. Da li bi i{li u mornare da su znali da }e pre`iveti brodolom? -pitaose Mirko. Verovatno bi, jer svaki pomorac veruje u svoju sretnu zvezdu. @udnja za moremu stanju je da nadja~a sve ostalo. To dodirnu, ko zna po koji put, ono pitanje duboko zaprto

    u njemu gotovo od prvog dana kad je stao pred prazno platno: da li bi nastavio da slika

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    22/271

    kada bi unapred znao da ne}e mo}i potpuno da iska`e svoju viziju mora? Ili blagostNorinog lika, sa krupnim o~ima i iskri~avim `arom u zenicama boje roga~a?

    Odlu~i da ostavi slikanje i da ode u bife na molu gde se bio dogovorio da se na|esa Savom. Pokupi crte`e koje je bio napravio za Savove pesme i uputi se stazom kroz vrt.

    -Pitao Baldo da li mo`e da potkre{e oleandere ispod terase -re~e mu Angela koja jeotsecala ru`e, crvene i krupne, za trpezariski sto.

    -Mo`e, mo`e. Samo neka ne dira u one nasade maslina dok ne zavr{im da ihslikam -odgovori joj Mirko, znaju}i da je pitala vi{e reda radi; bio je obi~aj da se mu{kaglava pita pre bilo kakvih radova u ku}i.

    Silaze}i niz duga~ko stepeni{te prema pristanu, Mirko oseti vonj na ribu koji jedopirao iz male ribarnice na uglu. Zastade, po obi~aju, da pogleda ulov od toga danaizlo`en na drvenoj tezgi. Bila je tu, kao i uvek, puna ko{ara srdela. Uz to podosta lignjiskupljenih u gomilu, lonac crnih mu{ula i velika crvena kerna sa izbuljenim o~ima kao da

    jo{ uvek poku{ava da pre`ivi svoju zlu sudbinu gutaju}i vazduh.-Odnesi je gore do Angele -re~e Mirko vlasniku ribarnice, pokazuju}i prstom na

    kernu. Nije ni upitao za cenu, znao je da }e se vlasnik ve} nagoditi sa Angelom.U bifeu ga do~eka kakafonija glasova i smeha. Mirko se pridru`i grupi mladi}a za

    {ankom, me|u kojima se isticala Ro|ina glava pokrivena ~upercima neo~e{ljane kose.-I ba{ si je video? -pitao je vlasnik bifea Ro|u, o~igledno sa namerom da i

    Mirko to ~uje.-Tako ko {to ti vidim ~elo -re~e Ro|o naceriv{i se.'E, ova ti ba{ vredi, ba{ ga uporedi...' -tap{ali su mladi}i Ro|u po ramenima

    smeju}i se, a on sav sijao, polaskan.Ro|o je bio u ko{ulji iz ~ijeg su rukava ispadali goli lakatovi a kolena mu

    provirivala iz istanjenih pantalona od sivog vojni~kog platna. Provodio je no}i u radionici zaopravku barki kraj pristana a preko dana bi zara|ivao po koju crkavicu prenose}i bale sarobom sa brodi}a i ~amaca do trgovina ili do hotela uz stepeni{te na stradun. Besposlena

    mla|arija zabavljala se prave}i {ale, ne uvek bezazlene, na njegov ra~un.-Hajde pri~aj, bolan. Ali ta~no kako je bilo -podsticali su ga.-[ta tu da se pri~a -odmahnu Ro|o rukom, ali o~igledno polaskan time da je centar

    pa`nje. -Sino}, dole ispred radionice, do{la Mare. Ja, da izvinete, ba{ uzeo da krpim ove

    (22)

    moje pantalone pa me zatekla u ga}ama.-Jel' istina da je nikad nisi video? -pitala me ona. -Ovoga mi vina, ona po~ela prva

    o tome... [to to nisam video, jadna? -pitam ja. -Pa, bolan, mind`u -re~e ona. Ba{ tako... -Inisam, vala -ka`em ja. -Pa ho}e{ li da je vidi{? -pitala me. Ja bi i ne bi, do{'o mi nekisram. Koliko da{ da ti je poka`em? -upita ona. -Pa, evo, imam dinar -rekoh. -Jutros gazaradih nose}i buri}e s pivom u hotel.

    -I pokazala ti? -zagraja{e mladi}i.-Prvo je uzela dinar... A onda podigla suknju, ga}ice nije ni imala -re~e Ro|o. -Videh

    crno, ~upavo, kao pti~je gnezdo izme|u nogu. Ali ne ba{ dobro, smrkavalo se.Opet svi prsnu{e u smeh. Reko{e Mirku, postrance, da su bili nagovorili Maru

    da Ro|i u~ini takvu ponudu sa obe}anjem da }e ga posle presaldumiti da se pri`eni sa

    njom. Ona je bila priprosta du{a, pomalo blentava, ali vredna i dobra kao leb ~ista~ica lu~ke

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    23/271

    postaje i pristana. Mladi}e koji su se vrzmali po pristanu oko barki ili o~ekuju}i trabakule izBoke i Bara ne bi li uhvatli kakav posli}, zvala je 'mladi gospari'.

    -E, pa sad kad si je video, nema{ kud, moj Ro|o. Treba da misli{ na `enidbu saMarom -re~e jedan od mladi}a.

    Ostali zagraja{e uglas. 'Da se `eni{, nego {ta! Oli ti se ne svi|a Mara?'-Ne ba{ da mi se ne svi|a... Nego kud }u, jadan, da se `enim kad ni {tenaru

    nemam da se zaklonim od ki{e. Ide zima i belaj...-Ja }u ti iznajmiti onu {upu dole kod tunela -javi se Milo, vlasnik trabakule koja je

    slu`ila za ribolov i prevoz kamena za poja~avanje branika na pristanu. -Plati}e{ miispoma`u}i na trabakuli. I kum }u da ti budem ako ho}e{.

    Mladi}i za {ankom opet zagraja{e: 'Da se utvrdi dan, jo{ no}aske!'. Dogovori{e seda zadu`e vlasnika bifea da razgovara sa Marom, jer je Ro|o uporno odbijao da prozborisa njom re~ o tome sam - iz straha da ga ne ismeje.

    Vrata bifea se otvori{e i u|e Savo ogrnut crnom pelerinom. Bio je nevelik rastom alivi`ljast, tmastog lica i o{trog pogleda, sa bujnom crnom kosom koja je isticala njegovorlovski nos i brkove. Bilo mu je trideset godina ali su mu svi davali vi{e, sve do ~etrdeset.U njegovom dr`anju i pogledu ogledala se ~udna neka ozbiljnost, a i poezija mu je bilatakva. Tvrde re~i i stihovi kao odbijeni od Lov}enskih stena.

    -[to su to opet smislili? -upita Savo Mirka baciv{i pogled na bu~nu grupu mladih.-Ho}e da `ene Ro|u. -re~e Mirko i ispri~a mu o onome sa Marom sino}.-Besposlen pop jari}e krsti -zaklju~i Savo. -Ali i {to bi drugo uzimu ov|e, u ovoj

    `abokre~ini... Ti ne ode za Beograd sa tvojima?-Ostao sam da slikam jo{ par dana, a onda }u i ja tamo -re~e Mirko. -Zna{ li da

    muku mu~im sa onom slikom nasukale barke.-To ti je, bolan, tema za pesmu... Nego, ako `eli{, hajde sa mnom do manastira.

    Poma`em im oko sre|ivanja biblioteke i nikad ne fali pr{uta i ~a{a vina.Do manastira Savine moglo se i}i putem iznad ka{tela, ali oni se uputi{e stazom koja

    je vodila preko stenja iznad, sada ve} puste, pla`e. Zapahnu ih vonj mora koji se me{ao samirisima suvog cve}a i opojnim dahom povetarca iz pravca {umice ~etinara.

    -Pitao si me pre neki dan za ilustracije tvoje knjige pesama. Pro~itao sam ih sve

    (23)

    re~e Mirko.

    -Prihvata{ li se toga? -`ivnu Savo.-Pogledaj, ve} sam napravio crte`e za neke od pesama.Seli su na ogradu od grubo tesanog kamena kraj staze ispod koje je stenovita

    padina dopirala do mora. Ve~ernji povetarac duvao je sada iz pravca Lov}ena. ^uo se {umtalasa odozdo, iz vododerine; nadolazili su i vrtlo`ili se oko podlokanih gromadi stena. Jatogalebova doletalo je iz pravca Veriga. U daljini, osvetljen crvenkastom krunom zalaze}egsunca, nazirao se vrh Lov}ena. Sem ribara obuzetih lovom u ~amcima sa podignutimveslima, nije se videla ni `iva du{a u tom veli~anstvenom predelu predve~erja.

    Savo je }utke razgledao crte`e: oblaci no{eni vetrom iznad planinske litice;rascvetalo divlje rastinje kraj puta; mre`e razapete da se su{e na pla`i kraj stare barke sadnom nagore; prilika devojke na balkonu kamene jednospratnice kraj pristani{ta; kiparisi kraj

    vojni~kog grobi{ta...

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    24/271

    'Samo grobi{tei kiparisi na stra`i.Neznani vojnici,neznane o~i za njima pla~u.Ni ime im ne ostadeurezano u kamen.'

    Savo izgovori te svoje stihove polako, kao da ih upli}e u crte` grobi{ta.-Ne znam kako da ti se zahvalim, Mirko. Razume}e{ da od tog posla nema }ara -

    dodade.Mirko samo odmahnu rukom. A zatim re~e:-Mislim da mogu od originala da napravim grafi~ki kutak izlo`be u Beogradu,

    tvoji stihovi bi}e im legende... Nadam se da }e{ mo}i da do|e{ na otvaranje -pozva ga.Kada zavr{i{e sa pregledanjem crte`a, Mirko primeti:-Osim one o devojci na balkonu koja i{~ekuje brod sa svojim mornarom, nijedna od

    pesama nije ti ljubavna. Pa i ta o devojci, vi{e je o moru i mornarima...Savo ga pogleda, a u o~ima mu se javi podsme{ljiva iskra:-Ljubavne pesme su za sanjalice, mladi}u. Moji br|ani iz ovih krajeva `ive na

    tvrdom tlu, tvrdokorni su kao kremen. I `ene su im takve, svi|a im se {to je mu{ko u~oveku koga `ele... Dok sam bio na onim mojim nedovr{enim studijama bogoslovije uBeogradu do{la mi je do ruku knjiga sa stihovima indiskog pesnika Tagore. Poezija ~ula,ljubav puti, to ti je {to ja ose}am prema `enama... -govorio je Savo.

    Pesnikove nevolje sa `enama bile su predmet ~estih pri~a. Govorilo se da je zadlaku izbegao metak jednog prevarenog Ni{lije, ~ija je `ena bila na banjskom le~enju uIgalu, kao i da mu je podu`i o`iljak iznad oka ostao kao uspomena od no`a jedne devojkeiz Podgorice koja je uzalud nastojala da svoju ljubavnu vezu sa njim potvrdi u crkv

    Mirko pomisli na Noru. Ljubav puti? -pitao se. Znao je da ga ona voli, vi{e nego bilo kogdrugog na svetu, sama mu je to toliko puta rekla. Ali nije bio siguran da je u tome bilo {tovi{e od sestrinske ljubavi. Uprkos onim dugim trenutcima nasamo kad bi se dr`ali za ruke

    (24)

    nemi od sre}e {to su zajedno, uprkos lepr{avim poljupcima koje bi pokadkad izmenjali u

    tami predve~erja, na terasi ispred ateljea. A i ti poljupci su se proredili u poslednje vreme,od kako je Nora bila do{la iz Beograda na letovanje; postali su bili kra}i i manje intimni.

    Trenutci intimnosti me|u njima, prise}ao se Mirko, potpuno su bili prestali odonog dana po~etkom avgusta kada je dok su ronili zajedno u potrazi za {koljkama'pala{turama' ~vrsto obuhvatio Norin struk i osetio na svojim prsima njene grudi, nabubreleispod kupa~eg kostima. Jedno vreme ostali su tako, plivaju}i zajedno pod vodom, a onda seona naglim trzajem izvila i udaljila od njega. Posle, dok su le`ali na pesku pla`e, podvrelim letnjim suncem, Mirko je bio kao u bunilu. Za`eleo je da ponovo obuhvati Noru okostruka, da je privije opet ~vrsto na grudi; naslu}uju}i, istovremeno, kako se njegova ranijaose}anja u pogledu Nore, bratska ljubav koja ih je vezivala jo{ od zajedni~ki provedenogdetinjstva, rasplinjavaju i menjaju iz korena. @udnim pogledom pratio je oval njenih butina,

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    25/271

    obline struka i bedara, krhku liniju njenog vrata, zaustaviv{i se na nabubrelim usnama. Onase izvila i okrenula mu le|a, kao da be`i od njegovog pogleda.

    Ili je tek `elela da zakloni lice od sunca? Znao je samo da je posle toga me|unjima iskrslo niz neizre~enih pitanja na koja je bilo te{ko na}i odgovor. Mo`da sam zbogtoga, zbog svih tih nemih pitanja, za`eleo da slikam njen portret? -pomisli Mirko.

    -Otplovio si nekud, mornaru sanjalice -re~e Savo uz onaj osmeh u oku.Ve} je bilo po~elo da se smra~uje i Mirko, bez re~i, pokupi svoje crte`e. Krenu{e

    }utke za Savinu, stazom natopljenom mirisom ~etinara. Onaj ve~ernji povetarac jo{ vi{eoja~a i uskoro su mogli videti kako se vrh Lov}ena svetluca od munja.

    -Bi}e ki{e -re~e Savo dok je velikom gvozdenom alkom kucao na manastirskavrata.

    U manastiru do~eka ih svetlost sve}a i lampi-petrolejki; odblesci plamenova igrali supo licima svetaca i ktitora islikanih po zidovima. U jednom uglu Mirko zastade preddrvenom figurom koja je predstavljala Hrista na krstu, za koga su me{tani verovali da imanadzemaljsku mo}. Figura kao da o`ive obasjana za trenutak poslednjim zracima zalaze~egsunca koji dopre{e kroz mali okrugli prozor blizu tavanice. Hristovo lice odra`avalo jeduboku patnju; ne samo fizi~ki bol od rana na rukama i nogama koji su sugeriralirenesansni slikari Pieta'. Na{a je religija zasnovana na kultu patnje i stradanja ali i buntaprotiv nepravde, osvete za uvredu, pomisli Mirko. Otac me je od detinjstva vaspitavao utom duhu... Njegovu majku Anu su, me|utim, jo{ od malih nogu njeni u~ili da je vera stvarborbe sa ku{njom i da je u tome su{tina ljudskog moralnog lika... Ana nikada ne bi odobrilana{u vezu, zaklju~i on.

    Pomozi mi da to {to ose}am objasnim Nori kako treba, da ona to razume kako treba,zamoli Mirko drvenu figuru pred sobom, koja je sada ve} bila u polusenci, obasjana samosve}ama, jer se napolju iznenada i gotovo bez prelaza potpuno smra~ilo. I pomozi da Anaubla`i svoj strogi moralni sud o nama, kad jednom bude saznala istinu.

    Sna`ni udar vetra iz pravca Lov}ena povi kro{nje maslinovog drve}a u vrtu iznad

    manastira. Mirko ode do biblioteke, gde je Savo ve} bio udubljen u stare rukopise.-Izgleda da }e oluja -re~e Mirko. -Ja moram da se vratim u Novi, a ti kako ho}e{.Prve kapi ki{e zadobova{e po staklu prozora.-Kud }e{ po ki{i i kijametu, bolan. Bolje ostani dok ovo pro|e -re~e Savo.-Nisam ni{ta rekao Angeli, presvisnu}e od brige -odmahnu glavom Mirko.

    (25)

    Jedan od kalu|era donese mu mrku suknenu ki{nu kabanicu, od onih koje nose kalu|eri kadputuju po selima ujesen. Mirko se dobro ogrnu kabanicom, navu~e kapulja~u na ~elo i iza|ekroz kapiju manastira u ki{u. Jedva je nazirao kuda gazi i na prvom ukr{tanju puta zastade,izgubljen u sad ve} gotovo potpunom mraku. Ako nastavim sasvim levo, mogu da sletimpravo u talase, pomisli. A put nadesno vodio je u brda. Zgromi}e me tamo, pomisli,posmatraju}i kako se munje ukr{taju iznad vrhova kiparisa.

    -Kuda ste se uputili, o~e? -upita ga glas iz tame, a odmah zatim uspe da razazna`andarma Ostoju, visokog br|anina u uniformi, sa pu{kom na ramenu. -A ti li si to, MirkoMe{trovi}u. Da se nisi, bolan, zakalu|erio? -upita Ostoja.

    -Hajde ne {ega}i se, Ostoja. Zatekao me kijamet pa mi kalu|eri dali ogrta~.-Ja }u napred a ti za mnom -re~e Ostoja i zakora~i u mrak.

    Bio je krakat, brz u hodu, i Mirko je imao muke da ga prati. Ki{a je sada ve}

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    26/271

    padala pljuskom, no{ena vetrom. U dva navrata Mirko se saplete preko korena drve}agube}i ravnote`u ali se odr`a na nogama. Ki{a zako{ena vetrom {ibala ga je po licu uprkoskapulja~i. Negde u blizini ka{tela zastado{e u zavetrini da odahnu.

    -Kad ovo pro|e, ve} od sutra rano, ima da zahladni -re~e Ostoja. -A onda zbogomleto, do slede}e godine.

    Kad su stigli do ku}e Angela im otvori vrata sva izbezumljena. 'Kuda te, da mu imene pomenem, odnese po ovom neveremenu!' -unjkala je sva ustreptala od zebnje.

    -Ostoja mi pomogao da na|em put od manastira po ovoj ki{urini -re~e Mirko..-Hvala ti, Ostoja, ko rodu ro|enom -re~e Angela, sada ve} smirenije. -Hajde u|i, na

    ~a{icu loze. Da se zagreje{.Ostoja joj zahvali ali ne prihvati:-Moram dole do postaje, gospo|a Angela... na du`nosti sam.Angela odnese onu kabanicu u kuhinju da se su{i. Odmah zatim donela je Mirku

    suvu preobuku i {olju ~aja. Kad ona iza|e iz ateljea Mirko se pribli`i prozoru i pogleda naterasu po kojoj je vetar nosio po~upano cve}e, li{}e i po koju granu otrgnutu sa nasadamaslina u ba{ti. U tom sevnu i zagrme negde oko Veriga. Odjek grmljavine odbijao se odbokeljskih brda kao da tu~e artiljerija. U staklu prozora, mokrom od ki{e, u~ini mu se davidi Norino lice, njene krupne tamno kestenjaste o~i, usne kao da bi da mu ka`u ne{to. Alislede}i nalet ki{e no{ene vetrom izbrisa njen lik.

    (26)

    IV. U SENCI KONKORDATA

    Mitra iznenadi poziv poslanika Pavla Me{trovi}a: na ve~eru u krugu ~lanovaporodice koji `ive u Prestonici' -kako je to bilo napisano. Dolazak {ofera Nika koji mu jedoneo tu pozivnicu, sa svojim slu`benim ka~ketu na glavi i za volanom crne limuzine,izazva neku vrstu senzacije u studentskom domu gde je Mitar delio sobu sa jo{ tri studenta.

    -Ro|ak mi jeste. Ali smo {to se ti~e politike u dva tabora -objasni Mitar nazadirkivanja kolega; svi listom sinova skromnih porodica iz nerazvijenih pokrajina Kraljevinekoji su morali, kao i on, da se la}aju bilo kakvog posla izvan ~asova na univerzitetu kako

    bi mogli da plate tro{kove sme{taja u domu i ishrane u studentskoj menzi.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    27/271

    Jo{ od prvih nedelja kada je do{ao u Prestonicu na studije prava Mitar je, daleko vi{enego dole u rodnom kraju, imao prilike da se uveri o tome kako studenti iz siroma{nijihporodica moraju mukotrpnim radom i odricanjima da se izbore za opstanak na fakultetu -ne{to {to je onima iz imu}nijih krugova padalo kao zrela kru{ka sa grane. Takvanejednakost na samom startu `ivotne utakmice u~inila je da se opredeli za one studentskestruje koje nisu prihvatale takav dru{tveni poredak kao bogomdani, uvereni da se borbom zabolje uslove studija stvari mogu, ako ne izmeniti u korenu, ono bar pobolj{ati.

    Toga dana bio je zakazan susret sa studentima ekonomije na Kalemegdanu, predbistom \ure Jak{i}a, o temi: Kapitalisti~ki sistem i budu}nost sitnog poseda na selu. Ali naputu tamo Mitrovu pa`nju privu~e bu~na povorka koja je prolazila Knez Mihajlovom ulicomna ~elu sa grupom bradatih sve{tenika u crnim mantijama. Jedan od njih, na samompro~elju, visoka starina potpuno sede kose i brade razdrlji mantiju na grudima i doviknuodredu `andarma sa pu{kom na gotovs koji prepre~i put povorke:

    -Pucajte maj~ini sinovi! Ali niko ne mo`e ubiti u nama pravoslavlje...-Dole Konkordat! Nedamo pravoslavni kalendar! -prihvati gomila.Onaj sedi sve{tenik krenu prema stroju `andarma podigav{i obema rukama visoko

    uvis veliki posrebreni krst; pra}en sna`nim ~ovekom opasanim plavom keceljom koji jemahao obu}arskim {ilom iznad glave. Za njima se tiskala grupa u~enika iz obli`njegimnazije koji su zajedno sa profesorom veronauke napustili ~as da bi se pridru`ilidemonstrantima.

    Komandir `andarmeriskog odreda, omanji `ustri poru~nik, pokaza znakom ruke svojim`andarmima da spuste pu{ke {to bi pozdravljeno gromoglasnim aplauzima i povicimaodobravanja. Svuda iz okolnih radnji, radionica i kancelarija dotr~avali su mu{karci i `enesve dok povorka ne naraste na par hiljada ljudi. Odnekud se pojavi{e srpske i crkvenezastave, a grupa studenata filozofskog fakulteta pridru`i se povorci sa velikom grotesknomlutkom Nikole Pa{i}a improvizovanom od stare ode}e napunjene slamom i sa turbanom naglavi - u znak protesta protiv njegovih najnovijih pregovora za obrazovanje nove

    jugoslovenske vlade sastavljene od radikala kao i od predstavnika nacionalisti~kih verskihpokreta.

    Povorka zatim okrenu u pravcu Narodnog pozori{tu. Mitar prepoznade na ode}ijednog mladog ~oveka u povorci oznake studenta bogoslovije i priupita ga o razloguprotesta. On mu objasni da se ponovo pojavio jedan vladin nacrt konkordata sa Vatikanom u

    (27)

    kome se, prema njemu, Katoli~ka crkva stavlja u privilegisani polo`aj u zemlji a katoli~ki sepraznici, posebno Bo`i}, usled reforme kalendara podi`u na stepen op{te-dr`avnih praznika.Opet nam zapadnjaci poku{avaju da sole pamet i da nas u~e kojim prstima treba da sekrstimo! -sevnu{e njegove o~i. U pogledu tog bogoslova Mitar prepoznade skrivenu vatru,sli~nu onome koju je vi|ao u o~ima ponekih od govornika na studentskim skupovima, aposebno onih koji su uspevali da zapale masu prisutnih. Mitar odlu~i da se pridru`i tombogoslovu u povorci koja je postajala sve brojnija i bu~nija, poput morskog talasa hranjenogsilinom bure.

    Kad sti`e do Narodnog pozori{ta, povorka se suo~i sa bataljonom `andarma sa{lemovima na glavi kojima se uskoro priklju~i odred njihove konji~ke ~ete. Bataljon zauzepozicije oko ulaza u Pozori{te a konjanici se svrsta{e u kordon sa golim sabljama u rukama;

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    28/271

    da brane okupljenoj masi prilaz obli`njem parku koji se produ`avao u strmu Francuskuulicu.

    Povorka se zaustavi a u mno{tvu ljudi oseti se kome{anje i neodlu~nost. Me|utim topotraja samo za par trenutaka jer ista ona visoka starina u crnoj mantiji opet podi`e svojposrebreni krst koji zasija na suncu, visoko iznad glava u~esnika povorke. On krenu tako,nose}i taj svoj krst u uzdignutim rukama, pravo me|u konjanike. Njihovi konji se prope{e iizgledalo je da }e ga pogaziti kopitama - me|utim odmah zatim ustuknu{e i starac otvoriizme|u njih bre{u u koju pokulja{e oni studenti sa Pa{i}evom lutkom, a za njima ostali upovorci. Studenti udari{e u trk jer su oni `andarmi na konjima poku{avali da im prepre~eprilaz u park udaraju}i pendrecima i sabljama pljo{timice.

    Dok se masa demonstranata nezadr`ivo {irila po parku me{aju}i se sa sada ve}potpuno bespomo}mim `andarmima, oni studenti okupi{e se na prilazu u Farancusku ulicu izapali{e Pa{i}evu lutku. Nedaleko od njih bila su dvoja `pediterska kola do vrha natovarenalubenicama za prodaju na Bajlonovoj pijaci. Njihovi ko~ija{i pritego{e dizgine prepla{enimkonjima ali se oni prope{e i povuko{e prema strmoj ulicu ka Dunavu. U~esnici povorkesklanjali su se pred njima u skokovima, a Mitar vide kako to~kovi prvog {peditera zaka~i{eivicu trotoara i kako se on odmah zatim zanese ustranu. Ko~ija{ drugog {peditera uspe daobuzda svog konja i da izbegne sudar ali se, zbog naglog zaustavljanja, i njegova kolaiskrenu{e... Po trotoaru i po kaldrmi strme ulice zakotrlja{e se krupne zelene lubenice,prezrele ve} pri kraju sezone, rasprskavaju}i se u crvenim kao krv praskovima. Neke odlubenica ipak pre`ive{e kotrljaju}i se nadole, sve do trga pred Bajlonovom pijacom, gdenajzad postado{e plen musave de~urlije.

    -[ta sve u~ini onaj starina! -dobaci Mitar bogoslovu sa divljenjem u glasu.-Zar nisi video kako su se oni konjanici uklanjali pred njim kao pred Ilijom

    gromovnikom i kako je njegov krst zasijao kao omen? -blesnu{e o~i mladog bogoslova kojiuze da se ubrzano krsti.

    -Dole konkordat! Ne}emo tu|i kalendar! -za~u se ponovo iz mase ljudi, a oni

    srednjo{kolci, predvo|eni profesorom veronauke, zapeva{e skladno: Uskliknimo s ljubavlju,svetitelju Savi... -pesmu koju prihvati{e svi prisutni ozarenih lica.

    Tako bogatu trpezu po bokeljski znala je da pripremi samo Ana, priznade u sebiPavle Me{trovi}. Ana je bila nenadma{na u tome. Sto u uglu trpezarije bio je prekrivenizvezenim stolnjakom iz Risna, a po njemu pore|ane staklene zdele sa suvim smokvama,

    (28)

    narand`ama, roga~ima i raspolovljenim crvenkastim narovima. Bilo je tu i raznih vrsta sirana tanjirima od porcelana sa bokeljskim motivima, uz par trskom opletenih boca punihrumenog vina.

    Niko je slu`io goste sa lozova~om u kristalnim venecijanskim ~a{icama, kupljenim unekoj dubrova~koj antikvarnici, uz kri{ke bokeljske pr{ute i dimljenog sira koje je Mirkodoneo sa sobom sino}, kada je doputovao iz Novog.

    -Ana, mora{ jednom da do|e{ kod nas i organizuje{ riblju ve~eru po bokeljski -re~e Vlado, brat Pavla Me{trovi}a, diplomata od karijere. -Obe}ao sam tu ve~eru nekimambasadorima koji su bili dole u poseti i probali na{u kuhinju.

    -Pa da me tako posvadi{ sa tvojom Persom -re~e Ana.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    29/271

    -Ja ne marim -ume{a se Vladova supruga Persa, ote`u}i po pre~anski. -Naprotiv. Imeni dosadi jesti svaki dan paprika{e i {trudle. Da me ne ~uje va{a [tefika.

    -^ujem, ~ujem! -javi se [tefika unose}i kabli} sa brodetom, pripremljenim podstrogim Aninim nadzorom. -Ali nem tudom.

    Njene re~i i grimasa kojom ih proprati izazva{e smeh za trpezariskim stolom gdesu se gosti ve} bili razmestili prema sopstvenoj `elji. Taj laki razgovor kao da je pogodovaodobrom raspolo`enju za stolom, koje se povisi sa prvom ~a{om vina. Vito, Anin brati},omalen, puna~ki pedesetogodi{njak, koji je radio u Prestonici kao predstavnik jednebokeljske pomorske firme, pobuni se:

    -Ja u`ivam u pre~anskoj kuhinji. A i nikad mi dosta }evap~i}a ili ra`nji}a.-A ti, |eti}u? -upita Pavle Me{trovi} Mitra, studenta prava iz Bara, sa kojim je bio

    bliski rod po maj~inoj liniji.-Za mene, ~o~e, i ~orbast pasulj sa slaninom je poslastica. Radne mase nemaju ni

    hleba da jedu, bolan ne bio -prozbori Mitar.Pavle Me{trovi} je i o~ekivao jedan takav odgovor. On je uvek nastojao da mu svi

    pozvanici u~estvuju u razgovoru, bez obzira na osetljivost teme. Osim toga u`ivao je dapecka ali je znao i kako da otrpi {alu na sopstveni ra~un. Nije bio od onih zatvorenih usebe politi~ara koji razgovaraju kao da igraju poker.

    -I, po tebi, jedino re{enje je svetska revolucija? -upita ga Vlado Me{trovi}.-Svetska ili na{a, balkanska, to ve} nije va`no -odgovori Mitar. -Do{lo je vreme

    velikih promena.-Neki pomorci koji su nedavno plovili za Odesu pri~ali mi da u Rusiji vlada glad.

    Nudili im prstenje, ikone, ~ak i `enske iz dobrih ku}a, da proste prisutne dame, za konzervehrane -re~e Vito.

    -Pravo je ~udo da su pre`iveli zapadnu vojnu intervenciju i da mogu da podnesublokadu kapitalista -re~e Mitar dodav{i, ne bez sarkazma u glasu: -I ovde }e me~ka dazaigra. Ju~e sam bio na demonstracijama protiv konkordata i video kako goloruki narod

    preovladava ~itave odrede policajaca.-Slu{ao sam o tome u Skup{tini -oglasi se Pavle Me{trovi}. -Izgleda da }e vlada biti

    prinu|ena da opet povu~e onaj nacrt o konkordatu. Malo je trebalo da bukne cela Prestonicakada su se usred mase stvorile one starine sa bradom i krstovima u rukama.

    Ana se prekrsti i pro{aputa, vi{e kao za sebe: 'Sa~uvaj nas i zakloni Majko bo`ja'.-Ti, bolan, ni u Boga ne veruje{? -obrati se Nora Mitru.Ali pre nego {to je Mitar uspeo da se sabere i da joj ne{to odgovori, Nora ustade i

    (29)

    pribli`i se gramofonu koji je stajao na malom stolu u uglu sobe.-Nego ostavimo to sada. Bolje da ~ujemo ne{to muzike... -govorila je navijaju}i

    mehanizam gramofona. Bila je obu~ena u duboko dekoltovanu, duga~ku plavu haljinu kojaje isticala njen visoki vrat, bujnost njene kose rasute preko ramena i krhkost njenog struka.Pokreti njenih ruku i prstiju bili su delikatni ali izvanredno spretni. U magnovenju, Ana kaoda shvati zbog ~ega Mirko `eli da joj naslika portet. A ako je me|u njima otpo~elo ne{tovi{e? -pomisli ona sa zebnjom. To ne mo`e biti, ne sme -~vrsto odlu~i Ana u sebi podigav{ipogled prema Mirku, udubljenom u razgovor sa Mitrom o prilikama na Beogradskomuniverzitetu.

  • 7/23/2019 ROMAN O BEOGRADU USCE Latinica

    30/271

    Nora podi`e ru~ku aparata i spusti je na plo~u. Za~u se prili~no glasno grebanje iglei pucketanje, a zatim hor: 'Ajme meni, majko moja...'

    -Slu{ajte sada slede}u -re~e Nora preme{taju}i ru~ku, sva blistava od uzbu|enja.Iz trube gramofona dopre potiha, dosta prigu{ena, ali jasno razbirljiva uvodna

    muzika popularne pesma o samoubistvu ribareve k}eri. Izvi se srebrnasti sopran pevaju}i oljubavi devojke, zavedene od sina bogatog gospara i prepu{tene zatim sa detetom u utrobisvojoj tu`noj sudbini. Norin bar{unasti alt pridru`i se sopranu i to dade pesmi dramati~anprizvuk: 'A u mre`i mrtva le`i ribara starog k}i...'. Prisutnim `enama zavodeni{e se o~i.

    -Uh, Nora, opet ta pesma... -oglasi se Ana.-Ka`u da je zbog jedne pesme {to je sada tako|e u modi, 'Tu`na je nedelja', bilo ve}

    nekoliko samoubistava u Prestonici -re~e Persa. -^ula sam ~ak da }e novo-osnovano dru{tvoza pomo} du{evno rastrojenim tra`iti da se zabrani javno izvo|enje te pesme.

    -Ali morate priznati da su joj re~i pune neke setne poezije -primeti Nora hitromenjaju}i plo~u. Evo slu{ajte i sami, 'Tu`na je nedelja':

    'Zora je svanula al' jo{ traje mrakNe}e bez tebe da blista ni sun~ev zrak...'

    -Pa dobro, ako vam nije po volji, slu{ajte sada ovu -zasmeja se Nora zvonko,zarazno, na glasove protesta i stavi ponovo prvu plo~u. Odmah zatim pridru`i svoj topli glasslede}oj pesmi: 'To nisu vesla moje brodice...'.

    Njeno raspolo`enje se prenese na goste i svi, izuzev Ane i Mitra, prihvati{e pesmu,zaglu{uju}i tanku nit glasova koji su dopirali iz gramofona.

    Opet sam zaplivala u te vode, pomisli Nora uhvativ{i samu sebe u momentu kad sepotpuno prepu{tala pesmi i raspolo`enju u gostinskoj sobi. Ali Mirkov povratak iz Novogkao da je obe}avao ne{to izvanredno zna~ajno, prelomno, u njenom `ivotu. Ose}ala jenjegov pogled koji ju je pratio svuda kuda bi krenula. Kao da ju je nosio na talasu sre}e

    koju je naslu}ivala iza tog pogleda. Mo`da }e se ipak na}i neko re{enje sada kada se Mirkoosamostaljuje a ja uskoro punim dvadestu, mislila je.

    Tek tada opazi da je tako|e prati hladni i kriti~ki Anin pogled. I pre nego {to sezavr{i pesma, Nora se udalji od gramofona rekav{i da `eli da pomogne u kuhinji okopala~iniki sa mermeladom od narand`e. 'Moj specijalitet' -objavi Nora.

    Kad ona iza|e, razgovor se po~e okretati oko nove pozori{ne sezone u Beogradu ipredstoje}e premijerne predstave komada baziranog na romanu Bore Stankovi}a, koju je}ar{ija ve} najavljivala kao skandaloznu i nemoralnu. Neki novinski kriti~ari, opet, napadali

    (30)

    su Nu{i}a zbog toga