72

Romanticno putovanje

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Romanticno putovanje

Citation preview

Page 1: Romanticno putovanje
Page 2: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

2

* * *

Korina Johansen je izašla iz hotela u Atini u kome je provela poslednjih nekoliko dana.

Osvrnula se oko sebe da još jednom pogleda oko sebe. Boravak u kolevci drevne civilizacije je

oplemenio. Zakoračila je na mermerne stepenice.

Konačno, prisilila je sebe da se okrene i da pozove taksi. Danas je bila sreda, a već u petak

ujutru ona če biti ponovo kod kuće u Providensu. I mada je želela da što pre stigne kući,

znala je da će uskoro ponovo poželeti da se vrati u Atinu.

Iako je mogla sebi da priušti avionski let, odlučila se za putovanje vozom, da bi još malo

uživala u boravku u Evropi.

Nekoliko minuta kasnije našla se na železničkoj stanici. Korina je uspešno krčila sebi put

kroz gomilu sveta, pokušavajući da pronađe svoj voz.

Bilo joj je drago što je odlučila da putuje železnicom, jer ju je ova linija podsetila na

nekadašnju vožnju „Orijent ekspresom”. Znameniti ljudi, bogataši, a i kriminalci putovali su

njime. Za Korinu je putovanje vozom bilo nešto nalik na san, vraćanje u protekla vremena

puna slave i elegancije. Ovo putovanje do Pariza biće početak njenog novog života kao

razvedene osobe.

Korina je iznenada ugledala svoj voz na peronu. Nasmejala se samoj sebi. Osećala je kao

da se za trenutak vratila u doba pre pola veka kada je život bio mnogo jednostavniji i

romantičniji.

- Korina! - čula je kako je neko doziva.

Naglo se okrenula. - Bernadet! Šta ćeš ti, zaboga, ovde?

- Došla sam da te ispratim. Šta bih drugo - odgovorila je Bernadet smejući se. Bernadet

je bila Korinina najbolja drugarica sa studija, a živela je u Atini. Pružila joj je korpu voća.

- Znam da je običaj da se ljudi na krstarenjima prate sa korpom voća, nadam se da je

tako i pri putovanjima vozom.

- Hvala ti - osmehnula se Korina prihvatajući korpu.

- Uvek sam takva kada imam dobar razlog. Umirala sam od znatiželje da vidim ovaj voz.

Zar nije fantastičan?

- Jeste - složila se Korina. - Osećam da će ovo biti sjajno putovanje. Toliko sam bila

zauzeta ovih dana da nisam imala vremena da se ispričam sa tobom. Ali do Pariza ću se

odmoriti.

- Odmoriti? - Bernadet je začuđeno pogledala. - Nije vreme za odmor, već za avanturu!

Konačno si se oslobodila onog bednika i sada si slobodna žena.

Page 3: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

3

- Bernadet, Erik je ostavio mene - podsetila je svoju prijateljicu. Kada je Erik napustio

zbog jedne od svojih mnogobrojnih studentkinja sa kojima je imao aferu, Korinin ponos bio

je sasvim uništen. Ali njeno srce nije patilo. Njena ljubav prema Eriku umrla je mnogo ranije.

Razvod je osetila kao neku vrstu olakšanja.

- To je sada najmanje važno. Najvažnije je da se ti malo razonodiš i provedeš.

- Bernadet... - počela je Korina strpljivo. Nekoliko puta su već razgovarale o tome u

ovih proteklih nekoliko dana.

- Ne! - Bernadet je prekinula nestrpljivo odmahnuvši rukom. - Saslušaj me. Povređena

si i zbog toga si izgradila bedem oko sebe. Ah ti si suviše mlada da bi tako uludo traćila svoj

život. Osim toga, onaj gad to nije zaslužio. Upoznaj nekog muškarca i izlazi s njim.

- To sam već radila i ne pričinjava mi nikakvo zadovoljstvo. Znaš šta, jednom sam

mislila da volim, ah više ne verujem u ljubav. I konačno sam odlučila i da je ne tražim.

- Ljubav će tebe pronaći, draga moja.

-Ondaće serazočaratibilajeuporna Korina. - Šest meseci pokušavam da nađem nekog

muškarca koji će mi odgovarati, a svi su toliko dosadni i zamaraju me da sam sita svega toga.

Završila sam s tim igrama.

- Nisi završila, ti ih se plašiš.

- Verovatno - priznala je Korina.

- Ah, ja ne znam današnja pravila igre. Čini mi se da muškarci više nisu spremni za

ozbiljnije veze. Nema više one prave intimnosti. Mislim na emocionalnu intimnost. Ljudi se

trude da saznaju što više o telu svog partnera, a duša ostaje prazna. A niko više nije spreman

da voli.

- Ne shvataj život toliko ozbiljno. Za promenu, pokušaj da se opustiš malo.

- Ti si nepopravljiva! - Korina je uzdahnula duboko.

- Ja sam samo realna. Ah, najlepše od svega u životu je poneka romansa. Ona da je

smisao i najobičnijim stvarima. Ti si umetnik, ti bi trebalo to da razumeš. Ne brini što ne

možeš da se zaljubiš. To je i prirodno posle svega što si preživela. Za promenu, samo se malo

zabavljaj.

- Mislim da ću svu svoju energiju usmeriti na posao - tvrdoglavo je nastavljala Korina.

- Znači, ostatak života provešćeš kao poslovna žena? - upitala je Bernadet. Njeno lepo

hce iskrivilo se u grimasu kao da su pričale o nekoj zaraznoj bolesti.

- Šta je loše u tome? I ti većinu svog vremena provodiš zgrćući novac.

Page 4: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

4

- Naravno. Ja imam „zdravu” ljubav prema novcu. Ali, ni jednog trenutka ne

zaboravljam da sam žena. I da imam i druge potrebe osim da imam skupoceni automobil,

raskošno opremljen stan i elegantnu garderobu.

- Shvatam, doktore. Vaš savet je strastvena afera sa nekim neznancem - promrmljala je

Korina.

- Baš to. Moje najlepše uspomene vezane su baš za kratke susrete sa muškarcima za

koje znam da ih nikada više neću sresti. Pokušaj. Bićeš preporođena. Suviše si bleda i

zabrinuta.

Korina se nasmejala. - Moram sada da krenem. Ćao!

Baš kada je htela da se popne u voz, Korina je ugledala jednu staru damu koja je na uzici

vodila psa. Mali terijer oslobodio se uzice i baš je potrčao prema Korini. I ne razmišljajući

sagnula se i uhvatila psa.

- Oh, hvala vam, draga moja - rekla je žena sa engleskim naglaskom prilazeći Korini. -

Done, ti nevaljalče. Ova divna mlada dama ispustila je korpu zbog tebe!

- Sve je u redu - odgovorila je Korina, smejući se. Sagnula se i pokupila voće koje se bilo

rasulo. - Hoćete li da vam ja ponesem psa do kabine? - ponudila je Korina.

- Hvala vam, draga moja. Zaista bih vam bila zahvalna. Na nesreću, Don je razdražljiv i

neurotičan poput većine ljudi koje poznajem. - Stara dama je nastavila svoj monolog dok su

išle hodnikom prema njenoj kabini. - Bila sam toliko nestrpljiva da pođem na ovaj put. Znate,

putovala sam ovom linijom pre mnogo godina i ovo je jedno sentimentalno putovanje za

mene. Dašak starih uspomena. A, evo nas. Spustite Dona na stolicu. Sve je isto. Čak i veče

podseća na ono pre toliko godina. Mlad mesec koji slabo obasjava okolinu i puno zvezda.

Mesečevo obećanje... - iznenada joj se glas prekinuo.

- Pa, vreme je da pođem - iskoristila je Korina priliku da kaže.

- Naravno, draga moja - žena se osmehnula, vraćajući se u stvarnost.

- Da li sami putujete?

Korina je potvrdno klimnula glavom. Želela je što pre da stigne u svoju kabinu, ali nije

želela da bude gruba.

Ovoj staroj dami se očigledno pričalo.

- Žao mi je ako sam vam bila dosadna, ali setila sam se jedne posebne večeri. Želim

vam da i vi u vozu doživite romantičnu noć punu obećanja i mnogo više od toga, kao što sam

ja pre mnogo godina. Hvala vam još jednom, draga moja, na pomoći. Sigurna sam da ćemo

se videti kasnije. Ja sam Beti Stanton.

Page 5: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

5

Našla je svoju kabinu i ušla u nju. Sve je bilo luksuzno. Korina je zapljeskala rukama. U tom

trenutku neko je pokucao na vrata njene kabine. Pre nego što je uspela bilo šta da kaže na

vratima se pojavio stjuard.

- Ja sam Bertold i biću vaš stjuard. Ako vam bilo šta zatreba, samo pritisnite dugme.

- Bertolde, čemu služe ova vrata? - upitala je Korina.

- To su vrata od susedne kabine. Ova vrata su zaključana sa obe strane tako da niko ne

može da uđe u kabinu bez vašeg odobrenja. Moram sada da idem. Videćemo se kasnije.

Nekoliko trenutaka kasnije luksuzni voz je napustio stanicu. Iznenada, Korina je začula

zvukove koji su dolazili iz susedne kabine. Zapitala se ko je to do nje.

Ma koliko da je Korina želela da upozna svog saputnika, isto toliko joj je prijao ovaj mir.

Morala je malo da se pribere, jer kada se bude vratila u Providens, njen život će ponovo

postati haotičan.

Kada je počela da se presvlači čula je kako se vrata do nje otvaraju, a onda ponovo

zatvaraju. Verovatno je vreme za večeru, pomislila je. Proveravajući svoj odraz u ogledalu,

zaključila je da je Bernadet još jednom bila u pravu. Bila je suviše bleda. Znala je da je to

rezultat napornog rada kojim je pokušavala da ispuni prazninu kada je Erik napustio.

Zadovoljno je sedela u restoranu i pijuckala vino. Prijalo joj je to što je bila sama, a sa

druge strane čula je žamor glasova u prepunoj sali.

- Mogu li vam se pridružiti? Samo je ova stolica prazna.

Zbunjena, Korina je podigla pogled i ugledala najprodornije smeđe oči koje je do tada

videla. Pokušala je da se povrati od tog pogleda što nije bilo lako.

- Naravno - odgovorila je. - Samo izvolite.

Dok je sedao, Korina ga je na brzinu odmerila. Imao je savršeno skrojeno laneno odelo.

Crte lica bile su mu savršeno pravilne. Bio je toliko visok da je jedva uspeo da namesti duge

noge ispod stola. Kada je konačno uspeo u tome, sto se zanjihao i Korinina torbica pala je na

pod. U istom trenutku oboje su se sagnuli da bi je dohvatili i glave su im se sudarile. Kada su

se ispravili Korina se nasmejala od sveg srca.

- Prvi utisak nije loš - rekao je osmehujući se. Korina je osetila kako joj srce ubrzano

lupa samo od njegovog osmeha. Nijedan muškarac je nije za tako kratko vreme

zainteresovao kao ovaj neznanac.

- Znači, i vi ste Amerikanka - nastavio je. - Kada sam vas ugledao imao sam utisak da ste

Evropljanka.

Page 6: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

6

Korina je bila sasvim zbunjena. Prekorela je sebe što je gledala suviše filmova u kojima se

glavna junakinja na prvi pogled zaljubljuje u nepoznatog muškarca. Ako je toliko osvojio

njegov osmeh onda je tome kriva ova tiha muzika i celokupni ambijent.

- Ja sam iz Providensa - odgovorila je. Nadala se da joj glas zvuči sasvim uobičajeno.

- Sada znam zašto sam pomislio da ste Evropljanka. Žene u Providensu imaju neki

poseban šarm koji me asocira na Evropu, naročito na njen sevemi deo.

- Da li poznajete Providens isto toliko dobro kao i žene u njemu? - nije mogla, a da ne

upita.

- Prilično dobro. Živim u Njuportu, gradu koji vaši sugrađani ne vole baš najviše.

Doletim do vas kad god se zaželim dobre domaće hrane. Drago mi je što je jedina slobodna

stolica bila baš za vašim stolom - iznenada je rekao. Pošto Korina nije ništa rekla, neznanac je

nastavio. - Moram vam priznati da sam vas tražio. Video sam vas dok ste pomagali onoj

starici da uhvati psa. Izgledali ste čarobno.

Korina je osetila kako je pocrvenela. Pitala se kako je zaista izgledala. Verovatno smešno.

Opusti se i uživaj u ovoj večeri, naredila je sebi. Verovatno ga nikada više neću videti. Posle

večere vratiću se u svoju kabinu, a sutra... pa ovo je dugačak voz. Sumnjam da ćemo se još

jednom sresti. A ako mu je bio potreban neko s kim će provesti jednu noć, znala je da sa tim

neće imati nikakvih problema. Muškarci poput njega nikada nemaju problema s tim.

Ah nije bila sigurna u to da li su je ove mish umirile ih je zbog njih osetila razočaranje.

* * *

- Zovem se Denzel Stoper.

- Ja sam Korina Johansen.

- Ime ti sasvim odgovara - prokomentarisao je, prestajući da joj persira. - To ime bi

trebalo da nadevaju baš tako nežnim devojkama poput tebe.

Korina se zagledala u njega, a onda je primetila Beti Stanton koja je sedela za stolom

preko puta. – Drago mi je što više niste sami, draga moja - do viknula joj je.

- Ovo je neka zavera - nasmejao se Denzel. - Hoćeš li mi ispričati nešto o sebi.

Johansen... to je švedsko prezime?

- Da. Moj otac je Šveđanin.

- Nasledila si plave oči i beo ten od njega. A šta je sa crnom kosom?

Page 7: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

7

- Moja majka je Portugalka - objasnila je. - Njih dvoje su i danas zanimljiv par. Moja

majka ima običaj da kaže da su oni najbolji dokaz za to da se suprotnosti privlače. Različiti su

u svakom pogledu. Moj otac je miran i pun strpljenja, dok moja majka ima pravi latinski

temperament. Bez obzira da li nešto voli ih mrzi ona to radi punim srcem.

- Od koga si ti nasledila narav? - upitao je Denzel pažljivo.

- Čini mi se od oboje - rekla je osmehujući se. Primetila je da je Denzel u prvi mah bio

zatečen njenim odgovorom. Život njenih roditelja očigledno ga je zainteresovao, jer je

nastavio. - Kako su se upoznali? - upitao je.

- Upoznali su se u Providensu. Moj otac je radio u prodavnici automobila. Moja majka

uvek govori da je to bila ljubav na prvi pogled, mada joj je trebalo dosta vremena da ga u to

ubedi.

- Mora da je njihov brak veoma interesantan.

- I ja tako mislim. Zaista su se oduvek dobro slagali. Mislim da se nikada nisu svađali. -

Kada je Denzel sumnjičavo pogledao, Korina je odmahnula rukom. - Jednom sam upitala

svoju majku kako joj to polazi za rukom, ali ona se samo zagonetno osmehnula.

- A šta je s tobom? - tiho je upitao.

- Živim u staroj kući koja je pripadala još mojoj baki. U jednom delu kuće otvorila sam

prodavnicu. To je u stvari galerija. Na drugom spratu su moje radne prostorije, a stanujem na

trećem spratu.

- Šta prodaješ?

- Slike, ukrasne predmete za kuću, lampe. U stvari, sve ono što mislim da mogu da

prodam.

- Šteta što se nismo upoznali u Atini - rekao je Denzel. - Koliko si dugo tamo bila?

- Nedelju dana. To je moje prvo putovanje u Atinu, a nadam sa da nije i poslednje, jer

sam se zaljubila u taj grad.

- Znači, ljubav na prvi pogled. Ipak si više stvari nasledila od svoje majke - nasmejao se.

- Ljubav na prvi pogled u gradove, ali ne u ljude - ispravila ga je. - To bi bilo prebrzo.

Ljudi su suviše komplikovani.

- Osim toga i realni - dodao je Denzel znatiželjno je posmatrajući. - Da li si obišla većinu

mesta od značaja?.

- Naravno. Bila sam baš pravi turista i uživala sam u tome. Trudim se da ništa ne

propustim, jer proći će bar nekoliko meseci pre nego što ponovo uspem da dođem ponovo.

Page 8: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

8

Pogled koji joj je uputio bio je pun neke osećajnosti. Bio je to trenutak u kojoj su reči bile

suvišne. Iznenada je Korina osetila da je bliska Denzelu. Na neki način činilo joj se da ga

oduvek poznaje.

Posle nekoliko trenutaka rekao je.

- Zbog čega si toliko zatvorena? - Njegov pogled govorio je više od bilo kojih reči.

Korina je znala da mora da bude iskrena. - Da ne bih bila povređena.

- Da li sam u pitanju ja ili bilo ko?

- Bilo ko. Kada si mi prišao bila sam sigurna da želiš samo još jednu crtu na svom spisku

prijateljica.

Denzel se nasmejao. - A ako ti kažem da sam želeo samo jedan prijateljski razgovor.

Posle kratkog razmišljanja Korina je priznala s osmehom.

- U tom slučaju moj ego bi bio povređen.

- A kada bih ti posle toga rekao da je to bila samo jedna obična laž - odgovorio je

Denzel. - Jednom sam pročitao da je muškarcu potrebno samo šest sekundi da bi znao da li

želi neku ženu bolje da upozna ih ne. Ja sam za to vreme shvatio da želim bolje da te

upoznam.

Stvari su se suviše brzo odvijale i Korina je iznenada osetila potrebu da ih uspori. Samo

nekoliko trenutaka ranije bila je izgubljena u svojoj samoći i svojim razmišljanjima. A sada

ovaj zgodni muškarac želi da je vrati nazad u pravi svet, pun ljudi i odnosa u kojima postoji

opasnost da bude još jednom razočarana.

- Da li je to jedna od tvojih uobičajenih rečenica? - upitala ga je.

- Nije. Kada upoznam ženu sa kojom želim da vodim ljubav ja kažem nešto poput

ovoga: „Siguran sam da nikada do sada niste bili zadovoljni u seksu.”

- I to pali? - upitala je Korina sumnjičavo.

- I suviše često. Obično se desi da me ta dama ignoriše u početku, a onda se

zainteresuje za ono što sam rekao i želi do kraja da sazna šta sam u stvari hteo da kažem.

Korina se nasmejala.

- Zašto nisi tu taktiku primenio i u mom slučaju?

- Zato što kod tebe te stvari ne bi prošle. Na tvom licu kao da piše: „Stop! Ne prilazi.

Zabranjen pristup.”

Korina ga je iznenađeno pogledala.

Page 9: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

9

- Zar? Ja nisam toga svesna.

- Svesna ili nesvesna, to piše na tvom lepom licu. Za mene je to izazov. - Denzelove oči

zaronile su u njene. Poruka je bila suviše jasna. Korina zamalo da ga nije upitala, zar ne

možeš da sačekaš prvo da završimo sa večerom?

- Kaži mi čime se baviš? Šta radiš u Njuportu? - upitala je da bi na neki način prekinula

tu napetu situaciju.

- Ja sam umetnički savetnik u muzeju „Ejvori”. Ovo je moj poslovni put. Putovao sam

nekoliko meseci po Evropi, posećujući sve značajnije aukcije. Ali, pre nego što nastavimo

razgovor o meni ima nešto što bih želeo da znam. Da li si udata?

Direktno pitanje zbunilo je Korinu.

- Da li to ima nekog značaja?

- Ima - rekao je, ne skidajući pogled sa njenog lica.

- Razvedena sam - konačno je odgovorila.

- Žao mi je. Siguran sam da to nije baš bilo prijatno - odgovorio je na njeno iznenađenje

sa simpatijom u glasu.

Nije bilo prijatno. Korina je razmišljala o njegovim recima. Neprijatno, to je bila prava reč

kojom bi se opisao njen brak i razvod. Bilo je neprijatno posmatrati ceo jedan svet koji se ruši

oko nje, a koji je građen sa obećanjima i nadom, bar sa njene strane. Ali, Korina nije imala

nameru da raspravlja sa Denzelom o svom braku.

- Denzele... ja...

- Sviđa mi se način na koji izgovaraš moje ime, Korina - rekao je jednostavno, kao da je

znao šta je želela da mu kaže. - Što se večera bliži kraju, ja sve više stvari želim da saznam o

tebi.

- Šta to, na primer?

- Šta radiš kada imaš slobodnog vremena?

Korina je ponovo bila opuštena. - Volim da šetam, da posećujem muzeje, izložbe slika i

gledam stare filmove na televiziji. Ima mnogo toga u čemu uživam, ah najviše od svega u

izložbama. U stvari, ja sam likovni kritičar.

- Zbog čega se ne baviš tim pozivom?

- Ti si u tom poslu, i sigurno je da znaš koliko je teško zaposliti se. Većina mojih drugova

sa fakulteta rade po bankama kao činovnici. Možda ti moja galerija nije primamljiva, ali na taj

način imam bar nekih dodirnih

Page 10: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

10

tačaka sa umetnošću. A na taj način sam i sama sebi gazda.

- Ne voliš da ti iko naređuje?

- Više ne - odgovorila je Korina, misleći na svoj brak. Pokajala se kada je to rekla.

Denzel kao da je jedva dočekao da ona ponovo spomene svoj brak. - Da li je tvoj bivši muž

želeo da dominira u svemu?

- On je poznati psihijatar. Misli da zna sve najbolje i da ljudi treba da žive po njegovim

pravilima. Svako ko bi mu se protivio, za njega je bio ih tvrdoglav ih lud.

- Znam takve osobe. Ne mogu da zamislim tebe pored takvog čoveka.

- Bila sam veoma mlada kada sam ga upoznala. Mladost je dobar izgovor za sve

grehove - rekla je želeći da završi razgovor o tome, ali Denzel nije delio njeno mišljenje.

- Kako si ga upoznala?

Korina je oklevala, a onda je rekla. - Upoznali smo se u kantini na fakultetu. Pozvao me je

na njegovo predavanje. Bila sam oduševljena načinom na koji je pričao i pristala sam da

pođem. Bio je oženjen, mada me je uveravao da mu brak ništa ne znači. Kada sam

diplomirala, on se razveo. U to vreme moji roditelji su doživeh saobraćajnu nesreću i dugo su

se oporavljali. Bilo je pitanje da li će uopšte preživeti. U tim trenucima jedino mi je on

ponudio nešto za šta sam mislila da su ljubav i sigurnost.

Kakva iluzija, mislila je sada. Ono je on nudio nije bilo tako istinito kao što j(! ljubav niti

stalno kao sigurnost.

- Kilometrima si daleko odavde - prošaptao je Denzel nežno.

- Izvini - nije primetila da su joj misli odlutale.

- Činilo mi se da si u mislima veoma povređena.

- To si video samo moj povređeni ponos - odgovorila je Korina, nadajući se da će ga ova

poluistina zadovoljiti.

- Moj muž me je ostavio zbog jedne veoma lepe i mlade studentkinje koja je u njemu

gledala boga. Mnogo mu se više sviđalo da ga tako gledaju nego kao ljudsko biće. Mada

između nas nije bilo gotovo nikakvih osećanja, uvek te boli kada si ostavljen.

Sada je bilo dosta, pomislila je. Odlučila je da promeni temu razgovora. - Sada je red na

tebe. Pričaj mi o sebi.

- Baš sve?

Page 11: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

11

- Počni od svog detinjstva, pa nastavi sve dok ne stigneš dovde - rekla je praveći se da

ne primećuje njegovu opasku.

- Moje detinjstvo je bilo veoma srećno, zbog toga će ti biti dosadno da slušaš o tome.

- U redu. Onda mi pričaj ono što ti želiš da čujem o tebi.

- Moj otac je bio pilot. Moja majka potiče iz aristokratske porodice. Njeni preci bih su

oduvek patroni mnogobrojnih umetnika. Desilo se da je avion mog oca pao baš iznad imanja

roditelja moje majke. Boravio je kod njih sve dok se nije oporavio od povreda, a posle toga

moj otac i majka su se venčali.

Korina se nasmejala. - To je veoma romantična priča.

- Da znaš da jeste - rekao je zamišljeno. - Moj otac je postao poznati advokat i kada

sam ja počeo da se zanimam za umetnost nastojao je da me odvrati od toga, ali majka je bila

na mojoj strani. Kada sam maturirao odlučila je da me pošalje kod ujaka u Firencu. Želela je

da budem na izvoru kulture. I, na njihovo iznenađenje, uspelo je. Vremenom sam počeo da

razmišljam o mnogim stvarima, a ne samo o žurkama i devojkama. Upisao sam se na

umetničku akademiju gde sam i diplomirao.

- I očigledno si uživao u tome.

- Jesam. Ujedno sam se pomirio i sa činjenicom da nikada neću moći da budem onoliko

dobar koliko bih želeo da budem. Posle toga vratio sam se u Njuport gde sam imao sreću da

se zaposlim u muzeju.

Kakav zanimljiv život, pomislila je Korina dok ga je slušala. Živeo je u izobilju, okružen

ljubavlju. Imao je karijeru o kojoj su ljudi njegovog profila mogli samo da sanjaju, a izgledao

je tako da je mogao da dobije devojku koju god je želeo.

- O čemu razmišljaš? - upitao je Denzel.

- Pa, do pre dve nedelje nisam mogla ni da sanjam da ću putovati vozom i da ću

večerati sa potpuno nepoznatim muškarcem.

Nepoznatim muškarcem. Iznenada, setila se Bernadetinih reči. Osetila se nelagodno.

Njihovo neobavezno brbljanje, kao da je moglo da se pretvori u stvarnost. Korina ga je

pogledala. - Dajem novčić za tvoje misli!

Nekoliko trenutaka je ćutao i posmatrao je. Njegov pogled milovao je kao najnežniji prsti.

Zatim se zagledao kroz prozor. Korina se pitala šta to muči Denzela.

A onda je ponovo svu svoju pažnju usmerio na nju. - Voleo bih da provedem noć sa

tobom.

Page 12: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

12

Korina je bila iznenađena tolikom otvorenošću. Znala je da će se to kad-tad dogoditi, ali se

nadala da će to biti pred kraj večeri. Nije bila spremna na ovakav razvoj događaja. To što ona

samo nije bila dovoljno sigurna u sebe i svoje želje još više je otežavalo situaciju.

Pre nego što je mogla bilo šta da odgovori Denzel je nastavio mnogo opuštenije. - Želeo

sam da budemo iskreni jedno prema drugom od samog početka. Bolje ovako nego da ti to

kažem na neki drugi način kada te budem otpratio do tvoje kabine.

Osmehnuo se i Korina je znala da je želeo da joj pomogne da se pribere. Bila mu je

zahvalna zbog toga.

Uzvratila mu je osmehom. - Jesi li zajedno piće? Mogli bismo ga popiti u koktel baru.

- Odlična ideja - složio se. Ustao je i pomogao joj je da ustane sa svog mesta.

Dok su išli prema baru, Korina nije znala šta da misli. Bila je zbunjena kao nikada do tada.

Znala je da Denzel nije zaboravio na svoj predlog. To je bilo samo pitanje vremena. Ali,

najmanje od svega njih dvoje su imah baš vremena.

* * *

Denzel i Korina su seli za jedan sto u uglu. Korina se zagledala kroz prozor. - Pitam se gde

smo sada?

- Prošli smo Larisu, a onda nastavljamo prema Solunuodgovorio je Denzel. - To bi

moglo da bude interesantno. Ovo su lepi predeli. Uživaj u pogledu!

- Ti si veoma osećajan - rekla je Korina. - I pun mašte, ako želiš da vidiš da se neki snovi

i maštanja ostvaruju.

- Kao uostalom i ti - odgovorio je Denzel zamišljeno. - Inače bi putovala avionom

umesto vozom.

- Ne, ja sam realna - bila je uporna Korina. - Više ne vidim stvari onakvim kakve bih ja

volela da budu, nego onakvim kakve one zaista i jesu. Suočavanje sa istinom može biti bolno,

ah ti štedi vreme i osećanja.

- Tako da ti sada gledaš na život širom otvorenih očiju - zaključio je Denzel. - Ne

dozvoljavaš sebi više nikakve iluzije.

- Iluzije, po definiciji i nisu stvarne. Ne nameravam više da budem izigrana - glas joj je

bio uzbuđeniji nego što je nameravala. Pitala sa kako su iznenada počeli da razgovaraju o

tako ozbiljnim stvarima.

Nije ništa znala o Denzelu i njegovom privatnom životu, dok je on gotovo sve saznao o

njoj. Imao je dara da sazna sve što ga je interesovalo, pa i ona najskrivenija osećanja koje je

Page 13: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

13

želela da sačuva sama za sebe. U isto vreme, nije dozvoljavao da ona bilo šta sazna o njemu.

Nije znala čak ni to da li je oženjen.

- Šta te toliko opterećuje u vezi sa mnom? Da li bi želela nešto posebno da saznaš o

meni? - iznenada je upitao kao da joj je čitao misli.

- Da li si oženjen?

- Da li misliš da bih bio pored tebe i da bih pokušavao da te zavedem da sam oženjen?

- Ne znam! U tome i jeste stvar, zar ne shvataš? Uopšte te ne poznajem.

- Nisam oženjen, niti sam bio. Mada moram da priznam da sam jednom bio blizu toga.

- Šta se dogodilo? - upitala je. Nije mogla da sakrije svoju znatiželju.

- Bilo je to za vreme studija. Mlada dama je bila veoma lepa i poželjna. Udala se za

nekog starijeg i bogatijeg - Denzel je pokušao da se našali na sopstveni račun, ali Korina je

znala da on još uvek pati zbog toga. - Uskoro ćemo biti u Solunu - primetio je Denzel,

pokazujući joj svetla grada u daljini.

Korina je znala da je na taj način želeo da promeni temu razgovora kao što je to uradio i

ranije kada joj je rekao da želi da provede noć sa njom. Ali, ovog puta neće mu dozvoliti da se

tek tako izvuče. - Sada već imam neku sliku o tvom životu. Primamljivi neženja koji luta

svetom i ima poneku devojku u svakom gradu.

- Zvuči fantastično. U sve to ne uklapa se samo jedna stvar, ali najvažnija. Da ja većinu

vremena po tim gradovima provodim po muzejima, galerijama i aukcijama. Na takvim

skupovima sreću se samo sredovečne bogate dame.

- Ipak, nije sve tako crno. Ti nisi pristalica kaluđerskog života.

- To nisam ni rekao - odgovorio je.

- Hoćeš li da izađemo malo u Solunu? Stojimo tamo samo nekoliko minuta, ali ćemo

bar malo protegliti noge.

- Slažem se - složila se. - Moram da kupim neki časopis. Htela sam to da uradim još u

Atini, ali sam potpuno zaboravila na to.

Voz je stao u stanici. - Moram otići do moje kabine da uzmem novčanik. U ovoj tašnici su

sve same gluposti.

- Poći ću sa tobom. - Kada su se nekoliko trenutaka kasnije zaustavili pred Korininom

kabinom, Denzel je iznenađeno pogledao. - Ti si ovde? - upitao je Denzel pažljivo.

Zainteresovan ton njegovog glasa iznenadio je Korinu.

- Jesam - odgovorila je.

Page 14: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

14

- To je veoma interesantno - odgovorio je. Kada je Korina otvorila vrata dovršio je

rečenicu. - Ja sam u susednoj kabini.

Nekoliko trenutaka Korina je stajala kao ukopana. A onda je ušla u kabinu. Denzel se

naslonio na vrata. Ruke je držao u džepovima, a na licu mu se pojavio nedužni osmeh. Korina

je znala da oboje misle na istu stvar. Dok budu ležali noćas svako u svojoj kabini, deliće ih

samo vrata koja se lako mogu otvoriti ako oboje budu želeli da ih otvore.

To saznanje nateralo joj je rumenilo u obraze. Tražila je svoj novčanik duže nego što je

bilo potrebno da bi pružila sebi priliku da se povrati. Govorila je sebi da joj uopšte nije važno

u kojoj se kabini nalazi Denzel.

- Bolje da požurimo - rekla je, prošavši pored njega.

Denzel je nastavio da stoji na istom mestu. - Čuo sam kako se neko kreće u kabini do moje

i pitao sam se ko li je moj saputnik. Nisam ni sanjao da si to bila ti.

Činjenica da su mislili o istoj stvari još više je zbunila Korinu. Ne usuđujući se da mu bilo

šta odgovori nastavila je da ide prema izlaznim vratima.

Odavno je prošla ponoć kada je Korina platila prodavcu novina svoj omiljeni časopis. -

Moramo se vratiti - rekao je Denzel.

Potvrdivši glavom Korina je pošla za njim. - Jesi li još za jedan konjak? - upitao je kada su

se ponovo vratiti u bar.

- Ne, hvala ti. I ovako sam popila neuobičajeno mnogo za mene večeras.

- Da li ti se vrti u glavi? - upitao je smejući se.

- Ne, ali mi kolena klecaju - priznala je.

- Ići ćeš vozom sve do Pariza? - iznenada je upitao.

- Da. Odande imam let za Providens. A ti?

- Ja izlazim u Budimpešti. Imam nekog posla tamo, a želim da obiđem i ujaka.On i tamo

ima vilu i trenutno je u njoj.

- Oh! - bilo je sve što je, uspela da kaže. Bila je razočarana. Imali su manje vremena

nego što je pretpostavljala. - Već je suviše kasno, a ja sam imala naporan dan. Mislim da ću

se povući da se odmorim.

- Ispratiću te do tvoje kabine. U svakom slučaju to mi je usput.

U vozu je vladala tišina. Većina putnika se povukla u svoje kabine. Jedina buka koja se čula

sada dolazila je od točkova koji su se kotrljali po šinama.

Page 15: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

15

- Hvala ti za predivno veče - rekla je Korina kada su stigli do kabine. Znala je da u ovoj

igri sve zavisi od Denzelovog sledećeg koraka. A ona nije imala predstavu šta bi on trebalo da

uradi.

- Mogu li te pitati nešto sasvim lično? - upitao je sasvim neočekivano.

- To zavisi od pitanja. Možeš da me pitaš što god želiš, ali ja ne moram da ti odgovorim.

- Da li me odbijaš zbog svog muža? Ne znam koliko ste dugo odvojeni - objasnio je

Denzel jednostavno. - Da li ga još uvek voliš?

Bez obzira na to što je Korina očekivala i mada je to zaista bilo lično pitanje, nije joj bilo

neprijatno da mu odgovori.

- Ne, on mi ništa više ne znači. Ono što mene opterećuje je činjenica da nisam uspela u

tako važnoj stvari kao što je brak. Ali, ne bih želela da sam još uvek s njim.

- Iz onog što si mi ispričala to je njegova greška, a ne tvoja.

- Na nesreću, ja mislim da delim odgovornost za ono što se dogodilo. Ako ništa drugo,

bar zbog toga što sam izabrala pogrešnu osobu. Bez obzira na to što se dogodi između mene

i tebe on nema nikakve veze s tim. To će biti samo naša stvar.

- Da li želiš da mi kažeš da mogu da te poljubim? - upitao je Denzel naglo.

- Pa, ne, ja...

- Zato što nameravam to da učinim.

Privukao je nežno, ali odlučno sebi i spustio svoje usne na njene. Njegove usne pronašle

su njene. Ne razmišljajući više ni o čemu, Korina se prepustila njegovom zagrljaju i

poljupcima. Dodir njegovog tela delovao je poput šoka na nju. Bilo je lepše nego što je mogla

da zamisli. Činilo joj se da se polako topi, da počinje da lebdi.

Osim njih dvoje ništa više nije postojalo. Bio je to san iz koga Korina nikada nije želela da

se probudi.

Ali, snovi uvek imaju svoj kraj. Polako, Denzel je odvojio od sebe. Pogledao je iznenađeno i

zaprepašćeno. Korina je znala da je i njega ovo sve potreslo. Više nego što je želeo. Niko od

njih dvoje nije progovorio ni reč. Pogledi su im se sreli. Pitala se šta li će joj Denzel reći.

- Tvoj bivši muž je budala - rekao je mirno.

Korina se nasmejala.

Denzel je nastavio da govori mnogo ozbiljnije.

Page 16: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

16

- Mislim da sam bio dovoljno jasan od samog početka, Korina. Ti znaš šta osećam

prema tebi. Želim te od trenutka kada sam te ugledao. A sada... biće mi teško noćas da

zaspim. Ali ne želim da te prisiljavam na nešto zbog čega bi ujutru požalila. Znam da je sve

ovo suviše brzo za tebe. Poželeću ti samo laku noć i reći ću ti da ću otključati vrata sa svoje

strane.

Već sledećeg trenutka se okrenuo i otišao. Ušao je u svoju kabinu, ostavljajući Korinu

sasvim zbunjenu. Ušla je u svoju kabinu. Čula je kako je Denzel otključao vrata. Znači, odluku

je trebalo da ona donese. Mogla je da se zaključa i da proba da zaspi, ali znala je da će

požaliti ako to učini. Kada ujutru stigne u Budimpeštu, žaliće za ovom noći. A i on to nije

želeo. Bez obzira na to što se dogodi između njih, bez obzira na to koliko njihova veza bude

kratka, on je želeo da ona bude srećna zbog svega.

Nikada u svom životu nije želela ni jednog muškarca tako kao Denzela. Ali, ta veza bila je

osuđena da traje samo jednu noć, čak ni toliko. A ona se do sada zgražavala nad takvim

odnosima. Nije bilo nikakvih obećanja, niti budućnosti. On će provesti još nekoliko meseci u

Evropi kada ja budem u Providensu. Nećemo moći da se viđamo čak ako to budemo i želeli.

Korina je konačno morala da prizna sebi da je želela Denzela otkako je poljubio. Čak i ako

sve bude trajalo samo jednu noć biće sasvim dovoljno.

Korina je stupila u brak sasvim slepa za probleme koji su još od samog početka bili

očigledni. U ovu aferu sa Denzelom ušla je širom otvorenih očiju. Znala je kakvo će biti njeno

sutra.

Pritrčala je vratima, otključala ih je, a zatim se vratila u krevet. Sklupčala se u uglu i

osluškivala. Čekala je.

* * *

Mada je prošlo samo nekoliko sekundi, Korina je zaključila da je nekoliko trenutaka stajao

na vratima kao da je oklevao. Korina nije mogla u mraku sasvim jasno da vidi izraz njegovog

lica.

Polako joj je prišao. Jedini zvuk koji je remetio tišinu bilo je divlje lupanje njenog srca.

Seo je na krevet pored nje. Njegovo lice bilo je blizu njenog. Videla je strast u njegovim

očima i znala je da u njenim gori ista takva strast.

- Ne znaš šta sam sve preživljavao dok sam osluškivao da li ćeš otvoriti vrata ili nećeš -

promrmljao je.

Korina se nasmešila. Trudio se da je oraspoloži i da joj olakša situaciju. Krajevi njenih

usana izvili su se u provokativni osmeh.

Page 17: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

17

- Da li si nervozna? - upitao je nežno.

- Nisam - prošaptala je.

Bila je preplavljena mnogobrojnim osećanjima koje nije mogla da definiše niti da razluči

sasvim jasno, ali jedino u šta je bila sigurna je to da nije nervozna. Želela je da doživi ovo

novo iskustvo sa Denzelom. Donela je odluku i nije želela više da se predomišlja.

- Zašto si se predomislila i odlučila da ipak budeš sa mnom? - upitao je Denzel. Glas mu

je bio miran i tih.

Korina nije očekivala ovakvo pitanje. Mogla je da mu odgovori da je to zbog njegovog

poljupca, ali to nije bila prava istina. Taj poljubac pokrenuo je buru osećanja u njoj, ah to nije

dovelo do ove situacije.

- U početku sam se odupirala, jer sam se plašila da ne budem povređena - govorila je

više sebi nego njemu.

- A onda sam shvatila da sve dok budem realna i ne budem gajila iluzije o svemu

ovome, nemam čime da budem povređena. U stvari, za ženu, predaja ne mora da uključuje i

odbranu.

Denzel se nasmešio. - Znaš, ja sam duboko uveren u jednu stvar. Strast je greh samo ako

ne donosi radost. A večeras sam siguran da ćeš ti u svemu uživati isto toliko kao i ja. Ne bih

bio sa tobom kada bih verovao u suprotno. I reći ću ti još jednu stvar, Korina Johansen. Ako

će neko večeras biti pobeđen, to ću biti ja.

Kasnije su ležali čvrsto pripijeni jedno uz drugo. Do sada nikada nije upoznala ovakvu

radost sjedinjenja. To je i bio razlog što je njen brak bio tako prazan. Erik nije mario za njene

potrebe. Kada mu je to jednom spomenula, on joj je odgovorio da svako treba da se pobrine

za sopstveno zadovoljstvo. Ako ona nije bila zadovoljna to je bila njena greška, a ne njegova.

Posle toga više nije ni pokušavala da razgovara o svojim osećanjima s njim.

Pomislila je na Denzela. Želela je da mu kaže da ga voli. Ta pomisao sasvim je zatekla. Ali,

uspela je da potisne to osećanje duboko u sebe. Ovo što se dogodilo bio je rezultat strasti, a

ne ljubavi, podsetila je samu sebe. Zar još pre sat vremena nije tvrdila da ne veruje u ljubav

na prvi pogled?

Zapamti, podsetila je sebe, bez iluzija.

- Srećna sam što je večeras na nebu pun mesec - promrmljala je. Denzel je zamišljeno

pogledao.

- Uopšte te ne razumem. U stvari, ti si prava zagonetka - nagnuo se i nežno je poljubio.

- Samo sam srećan što si odlučila da putuješ ovim vozom!

Page 18: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

18

- A ja sam srećna što si mi prišao i seo za moj sto - odgovorila je. - U suprotnom, nikada

te ne bih upoznala.

- Moram ti nešto priznati, Korina. - Njegov glas je bio toliko ozbiljan da se Korina

uplašila. Da li će joj sada priznati da je oženjen? Ih veren? Ih će je samo podsetiti da mu je

bilo lepo, ah da se verovatno nikada više neće videti.

- Šta je u pitanju?

- Umirem od gladi. Kako bi bilo da pozovemo Bertolda i naručimo nešto za jelo. Nije

prerano za doručak, zar ne? Šta kažeš za omlet i šampanjac?

Olakšanje koje je osetila bilo je toliko da je Korina počela da se smeje. Nekoliko trenutaka

kasnije Denzel se vratio u krevet.

- Bertold je tako hladnokrvan. Nije ni trepnuo kada si naručio doručak za dvoje, zar ne?

- Za njega je to uobičajena stvar - odgovorio je Denzel. - Iz onog što mi je Bertold

ispričao zaključio sam da su se oni nagledali mnogih stvari,ali on je previše džentlmen da bi

pričao o tome.

- Ali, sviđaju mi se ta vremena kada su muškarci bili džentlmeni - promrmljalaje Korina.

- Da znaš da si u pravu. Pa, biću i ja džentlmen i poklonicu ti nešto - odgovorio je

Denzel. Ustao je za trenutak, a onda se vratio sa olovkom i blokom u krevet. - Ne miči se -

naredio je kada je Korina pokušala da ustane. - Želim baš ovakvu da te nacrtam.

- Oh, Denzele, mora da grozno izgledam. Tako se osećam smešno.

- Trebalo bi da si ozbiljna. Pokušaj da zamisliš kako se osećala Mona Liza kada je slikao

Leonardo.

Korina se nasmejala - Da li je to isto?

- Skoro. Osim što pretpostavljam da oni pre toga nisu vodili ljubav.

- Da li si siguran? Lično smatram da je njen osmeh veoma zavodljiv.

Denzel se nasmejao. - Možda si u pravu. - Onda se potpisao u uglu i pružio je papir Korini

da bi ga ona mogla videti.

- Denzele, ovo je divno.

- Hvala ti - rekao je. - Crtež je tvoj. Tako me nikada nećeš zaboraviti.

Korina samo što nije rekla da je tako nešto nemoguće, ali se ipak predomislila. Nije imalo

svrhe stavljati mu do znanja koliko je počeo da joj znači za tako kratko vreme.

- Želela bih kada bih i ja tebi mogla tako nešto lepo da poklonim.

Page 19: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

19

- Ti si to već učinila.

Nekoliko trenutaka su se posmatrali. Denzel je izgledao kao da je želeo mnogo toga da

kaže. Otvorio je usta i oklevajući je pozvao. - Korina, ja...

Kucanje na vratima ga je prekinulo. Čarobni trenutak je nestao zauvek. Denzel se vratio u

kabinu noseći poslužavnik sa hranom.

Denzel je pružio Korini čašu šampanjca. - Za naš iznenadni susret - nazdravio je. - Mislim

da je za oboje ovo bila prava avantura.

* * *

Korina se prenula iz sna. Pre nego što je uspela da otvori oči osetila je prazninu pored

sebe. Tako bunovna pitala se zašto nije obukla spavaćicu. A onda se svega setila. Otvorila je

oči i pogledom je potražila Denzela. Ali njega nije bilo. Bila je sasvim sama. Možda je ona sve

ovo samo sanjala. Nije bilo nikakvog dokaza da se sinoć bilo šta dogodilo. Vrata koja su vodila

u susednu kabinu bila su zatvorena, a onda joj je pogled pao na njen portret koji joj je Denzel

poklonio. Korina se zagledala u crtež. On je bio ovde prošle noći. To nije bio san. Ali on je

sada otišao, ostavljajući je da se sama suoči sa novim jutrom.

Razmišljala je o tome zbog čega je Denzel ostavio. Očigledno da nije želeo da bude pored

nje kada je dobio ono što je želeo. U hladno jutro Korina je morala da se suoči sa stvarnošću.

Noćna romansa koja se završila pre svitanja. I mada Korina nije žalila za onim što se dogodilo,

nije joj bilo lako da živi s tim.

Korina je osetila da su joj oči pune suza. Pokušavajući da ih suzbije u sebi trudila se da

uveri sebe u to da je ona odrasla žena, a ne šiparica koja veruje u bajke. Denzel je nije lagao

niti je zavaravao. Dao joj je ono što je i obećao. A ako se ona nadala nečem drugom, to je bila

njena greška, a ne njegova. Ako je pomislila da se zaljubila u njega bilo je to zbog njegovog

šarma i zbog šampanjca koji je popila. Osim toga, njen promašeni brak bio je najbolji dokaz

da nije znala da procenjuje ljude.

Sve je bilo gotovo. Shvati to i potisni noćašnje događaje negde iza sebe. Govoreći to sama

sebi, utonula je u san. Kada se ponovo probudila sunce je bilo visoko na nebu. Za nekoliko

sati, znala je, stići će u Budimpeštu. Korina se sada osećala mnogo bolje. Uprkos svemu, po

ovakvom divnom sunčanom danu bilo je divno živeti. Čak i sa činjenicom da si ono za čim si

tragao, našao i brzo izgubio.

Dok se pripremala da pođe na doručak ponovo je počela da razmišlja o Denzelu. Neće joj

biti nimalo lako da se pretvara pred njim. Osetila je paniku zbog toga.

Page 20: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

20

Budi samo hladnokrvna, podsetila je samu sebe. Osmehuj se, budi prijatna. Stavi mu do

znanja da si svesna da je sve završeno. Ne dozvoli mu da nijednog trenutka ne dokuči kako se

osećaš.

Njeno razmišljanje bilo je prekinuto odlučnim kucanjem na vrata. Korina je znala da je to

Bertold koji je hteo da je obavesti da će uskoro stići u Budimpeštu.

Otvorila je vrata i našla se licem u lice sa Denzelom.

Stajao je miran. Izgledao je fantastično u svetloj svilenoj košulji i teget pantalonama.

- Dobro jutro, spavalice. Mislio sam da nikada nećeš ustati. Čekao sam te više od pola

sata. Umirem od gladi. Kako možeš stići da obaviš sve poslove ako tako dugo spavaš ujutni?

Izgledaš fantastično jutros - rekao je, spuštajući poljubac na vrh njenog nosa.

- Mislila sam... - zaustila je Korina. Jednostavno nije znala šta da kaže.

- Zašto o tome ne bismo razgovarah dok budemo doručkovali? - predložio je. Uhvatio

je za ruku i poveo prema restoranu.

Nekoliko trenutaka kasnije sedeli su za stolom za dvoje i pili đus. Osećajući šta je mučilo

Korinu, Denzel je pogledao i počeo da priča. - Tvoj krevet je predviđen za jednu osobu, a ne

za dve. Naročito ne za dve visoke osobe. Pošto si zaspala, odlučio sam da je najbolje da se

vratim u svoju kabinu. A jutros sam hteo da ti pružim priliku da se središ bez mene. Mislio

sam da će ti biti mnogo prijatnije da se oblačiš kada si sama.

Korina je znala da je bio u pravu. Znala je da jutros ne bi mogla da se oblači pred njim. Jer

bez obzira na sve, on je za nju bio još uvek samo stranac.

- Kada sam čuo da si ustala čekao sam nekoliko trenutaka da bih ti dao priliku da se

obučeš, a onda sam pokucao na vrata - dovršio je Denzel ispijajući svoj sok.

- Cenim tvoju brigu. Kao i većina žena, ne volim ni samu sebe ujutru da ugledam na

ogledalu.

- Siguran sam da i onda izgledaš ljupko - protivio se Denzel. - Bar si tako izgledala sinoć

kada sam te ostavio. Da je taj krevet samo nekoliko santimetara širi imao bih prilike i jutros

da te vidim dok se budiš.

Korina se nasmejala. - Moraću preneti Bertoldu tvoju poruku. A on neka prosledi dalje.

- Toliko sam gladna - rekla je Korina srećno pljesnuvši rukama.

- Imaš dobar apetit jutros - primetio je Denzel, pogledavši je značajno. Uzvrativši mu

osmeh, Korina je odgovorila. - Mora da je to zbog ljuljanja voza.

Page 21: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

21

- Mora biti - složio se Denzel, a onda su oboje prasnuli u smeh. Korina nije mogla da

veruje koliko se prijatno sada osećala pored Denzela. Samo nekoliko trenutaka ranije bila je

zamišljena i nije znala kako će reagovati kada ga bude videla. A sada su doručkovali i šalili se,

kao da su to već godinama radili. I to sve zahvaljujući Denzelu. Njegov otvoreni nastup i

iskrenost u svakom trenutku sprečih su na vreme sve moguće nesporazume.

Korina je zbog toga osećala veliko olakšanje. Uživali su u društvu jedno drugog bez obzira

na činjenicu da se voz sve više približavao Budimpešti.

Biće bolno ostaviti uskoro Denzela u Budimpešti. Rastače se kao prijatelji i kao ljubavnici. I

mada je znala da će Denzel sledećih nekoliko meseci provesti u Evropi, nije gubila nadu da će

je pozvati telefonom jednom kada se bude vratio u Njuport. Dok je ispijala poslednji gutljaj

kafe, Korina je mislila kako je danas zaista sjajan dan.

- Zašto se ne bismo vratili u moju kabinu? - predložio je Denzel. - Sada vredi gledati

kroz prozor. Proći ćemo kroz divne predele pre nego što konačno stignemo u Budimpeštu.

- Sjajno - složila se Korina. - Znaš, nikada ranije nisam putovala ovim krajevima. Samo

sam ih preletela avionom.

Denzel je zagrlio i čvrsto pripijeni jedno uz drugo pošli su prema kabini.

Iznenada, Korina je ugledala Beti Stanton kako im prilazi. Vodila je Dona na uzici.

- Dobro jutro - srdačno ih je pozdravila. Način na koji je pogledala Korinu govorio je

više od svake reči.

- Dobro jutro - odgovorili su Korina i Denzel uglas.

- Divan put je pri kraju, zar ne? - promrmljala je Beti ljubazno.

- Da! Prošla noć bila je naročito divna - složila se Korina značajno pogledavši u Denzela.

Toplo joj se osmehnuo dok su mu oči zasvetlele.

- Ah, da, prošla noć. Mesec je svemu kriv, zar ne? - Beti se nasmešila šeretski.

- I ja verujem da jeste - odgovorila je Korina susrevši njen pogled.

- Pa, doviđenja! Nadam se da ćete provesti lepo ovaj divni dan.

- Doviđenja!

- Osećam da je bilo više od dve prenesene poruke za vreme ovog kratkog razgovora -

promrmljao je Denzel kada su nastavili da idu prema njegovoj kabini.

- Možda - priznala je Korina. - Ali, u vozu uvek pomalo ima misterije, inače ne bi bio to

što jeste.

Page 22: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

22

- l romantike - dodao je ljubeći je.

Bio je to naivan poljubac, ali Korina je uživala u njemu. Čak i takav bezazlen poljubac

izazivao je vatru u njoj. Znala je da će biti teško izdržati današnji dan pored Denzela, a

nemajući mogućnosti da vodi ljubav s njim.

- Pričaj mi o sebi - rekla je Korina. Samo na taj način mogla je bar na neki način da umiri

svoja osećanja.

- Kada sam u Evropi živim u kući mog ujaka. Volim da putujem, ali isto tako volim i da

imam neko mesto kome se uvek mogu vratiti.

- Gde tvoj ujak živi?

- U predivnoj palati u Firenci. On poseduje i imanje o kome sam ti već pričao.

- Tamo su se upoznali tvoj otac i majka.

- Da! Moj ujak je sada glava porodice i njemu sve pripada. Oba zamka su veoma stara.

Kada počnem da mu prigovaram što nema parno grejanje uvek me podseti da će sve to

jednoj: dana pripasti meni i da ću onda imati dovoljno vremena da mislim na modernizaciju.

- Ali, Denzele, pa to je predivno. Sama činjenica što poseduješ tako nešto, imanje koje

je pripadalo tvojim precima. Danas se stvari brzo menjaju i sigurno je utešno saznanje da su

neke stvari uprkos takvim promenama ostale iste.

- Mada ja zadirkujem Alberta u vezi sa tim, u potpunosti se slažem sa ujakom. Njuport

će zauvek ostati moj dom, ali ja obožavam ovo imanje u Mađarskoj i dvorac u Firenci.

Osećam neki dah istorije svaki put kada sam tu. I to osećanje je predivno.

- Moja kuća potiče iz prošlog veka, a ja ipak osećam nešto poput tebe. Baš ti zavidim -

odgovorila je Korina iskreno. - Ponekad dok stojim pored prozora koji gleda na more i pitam

se da li je i moja prabaka gledala brodove kako uplovljavaju u luku. Na taj način čini mi se da

sam joj bliska.

Denzel joj se nežno osmehnuo. - Divno je znati da razumeš kako se ja osećam. Moji

prijatelji u Njuportu misle da sam lud što cenim više taj dvorac od udobnosti svog stana.

Korina je oborila pogled. Shvatila je da su njih dvoje postigli na određeni način

emocionalnu vezu. To osećanje duhovnog jedinstva bilo je sasvim drugačije od fizičkog. Na

neki način to osećanje bilo je snažnije. Upoznati nečiju dušu bilo je mnogo teže nego nečije

telo.

Iznenada, Korina se rastužila. Zašto je i razmišljala o takvim stvarima kada će se uskoro

rastati?

Pretpostavljajući o čemu je razmišljala, Denzel je vratio u stvarnost.

Page 23: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

23

- Pričaj mi o svom poslu.

Korina je sumnjala da Denzel samo želi da održi razgovor i da nije zaista zainteresovan za

njenu galeriju. Ali je ipak odgovorila. - Počela sam skoro ni od čega. Radila sam sve sama. Od

prodaje, preko nabavke stvari do čišćenja prostorija uveče kada bih je zatvorila. Vremenom

sam sve više razvijala posao. U tome su mi nesebično pomagali rođaci moje tetke koji žive u

Portugaliji. Sada redovno nekoliko puta godišnje odlazim tamo po robu isto kao i u druge

delove Evrope.

- Ko je u galeriji dok si ti na putu?

- Moja rođaka Dijana. Moja i njena majka su sestre. Ona je starija od mene. Ima četiri

sina i veoma nezgodnog muža. Svaki put kada otputujem kaže mi da što duže ostanem, jer je

njoj boravak u galeriji kao odmor. To joj je dobar razlog da ne sprema i ne kuva.

- Da li bi želela i ti jednog dana da imaš decu? - upitao je Denzel neočekivano.

- Da - odgovorila je polako. 0 tome je često razmišljala, ali bila je zbunjena što je o

tome sada razgovarala sa Denzelom. Erik je odbijao svaku pomisao na decu i zbog toga se od

samog početka kod nje probudilo razočaranje i neka vrsta otpora prema njemu. Otkako se

razvela isključivala je i svaku pomisao da ponovo stupi u brak, a to je značilo i da neće imati

dece. Mada je bila nezavisna i slobodnih shvatanja, nije mogla da zamisli da ima dete van

braka. - Oduvek sam smatrala da ću nešto izgubiti, nešto veoma važno ako ne budem imala

decu - nastavila je zamišljeno. - Ali, u drugu ruku, moj posao mi je važniji od svega. Ja volim

svoj posao i nikada ne bih mogla da živim kao Dijana, da podredim sve svoje potrebe i ceo

svoj život mužu, deci i kući.

- Zar ne bi mogla da imaš i karijeru i decu?

- Govoriš kao tipičan muškarac - odgovorila je. - Ti nemaš pojma kako je to

komplikovano. To bi bilo ostvarljivo samo u slučaju kada bi i druga strana pristala da jedan

deo obaveza preuzme na sebe. U tome i jeste problem.

- Ne mora da bude problem. Kompromisi su uvek mogući. Korina se zagledala u

Denzela, pitajući se da li bi on želeo da napravi takav kompromis. Predosećala je da bi se on

teško odvikao od svog bezbrižnog načina življenja da bi pomogao u podizanju i vaspitavanju

dece. - Lakše je razgovarati o tome, nego to postići - najzad je rekla.

Denzel se nasmejao. - U pravu si. Mislim da sam oduvek znao da neću biti sposoban za

tako nešto kada se budem oženio. Podizanje dece je ženski posao.

- Ti si uobražen, Denzele Stoper.

Korina se nasmešila. Sada su razgovarah o svakodnevnim stvarima. Uskoro, ona i Denzel

će se rastati i verovatno da se nikada više neće videti. Zbog toga i nije bilo važno da li su se

složili ili ne u tako važnoj stvari kao što je podizanje dece.

Page 24: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

24

A onda je Korina primetila nešto što do tada nije videla: Denzelov kofer, koji je bio blizu

vrata. Sve je bilo spakovano i spremno za njegov silazak s voza. To je podsetilo na to koliko

malo vremena im je još ostalo. U stvari, pre nego što je i shvatila ušli su u predgrađe

Budimpešte.

Uskoro će stići, a pre toga bilo je nešto što je ona još želela da kaže. Ah nije znala na koji

način to da izvede da ne bi ispala glupa. Konačno je rekla.

- Denzele... ima nešto što bih želela da ti kažem.

Izraz njegovog lica bio je sasvim miran. - Da?

Skupila je svu hrabrost. Ipak, spustila je pogled, jer nije mogla da sretne njegove prodorne

oči. - Drago mi je što sam te srela. I drago mi je zbog svega što se noćas dogodilo. Ti

verovatno misliš da ja imam običaj da radim te stvari na ovakav način, ali...

Pre nego što je mogla još nešto da kaže Denzel joj je prišao. Naterao je da ga pogleda.

Izraz lica bio mu je ljubazan, a njegov pogled pun razumevanja. - To uopšte nisam ni

pomislio. Verovala ih ne, to nije ni moj običaj. I meni je drago što smo se sreli.

Onda je spustio poljubac na njene usne. Bio je to isti onakav poljubac kao prethodne noći,

poljubac koji je razbuktao svu njihovu strast. Korina je želela da ga još čvršće privije k sebi, da

oseti svu radost kao i prethodne noći. Umesto toga, izborila je svu samokontrolu nad sobom

i udaljila se od njega.

Voz se zaustavio u stanici.

- Najbolje da se sada vratim u svoju kabinu - promrmljala je. Bila je iznenađena kako je

uspevala da joj glas zvuči tako prirodno. Kasnije, znala je, bilo je dovoljno vremena da bude

tužna. A sada, želela je da do kraja odigra ulogu u ovoj romansi.

- Korina... - Denzel je oklevao.

Njeno srce brže je zakucalo. Nadala se da će je pitati za adresu i broj telefona. Ona mu to

sama nije mogla ponuditi. Bilo bi to suviše napadno i slobodno. Ali ako on to bude pitao, to

će biti nešto sasvim drugo.

A onda, na njeno veliko razočaranje dodao je. - Zbogom!

- Zbogom, Denzele! Čuvaj se.

Nekoliko trenutaka kasnije našla se u svojoj kabini. Spustila je zastore na prozorima. Nije

želela da gleda kako Denzel Stoper odlazi iz njenog života.

Kada je neko pokucao na vrata njene kabine brzo ih je otvorila, ali bio je to samo Bertold.

Page 25: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

25

- Kao što sam siguran da znate, gospođice, stigli smo u Budimpeštu. Ako želite da

izađete napolje podsećam vas da stojimo samo dvadeset minuta.

- Hvala vam, Bertolde. Ah radije ne bih izlazila.

Korina je zatvorila vrata i sela na ivicu kreveta. Zažmurila je i pokušala je da oživi Denzelov

lik u svom pamćenju. Bilo je toliko stvari u vezi s njim koje nije želela da zaboravi, na primer,

izraz njegovih očiju kada se smejao. Ih njegove usne kada je zadirkivao. Izraz njegovog lica u

trenucima strasti.

Želela je da ga se seća celog svog života.

* * *

Denzel se polako probijao kroz gomilu sveta prema izlazu iz železničke stanice. U to doba

dana naročito je bila gužva, jer su mnogi turisti pristizali u grad. Spustio je kofer i za trenutak

zastao.

Pogled sa stanice bio je predivan. Bez obzira koliko puta je do sada bio u Budimpešti svaki

put je ponovo bio impresioniran lepotom tog grada.

Ali, ovog puta nešto ipak nije bilo u redu. Denzel je pogledao mnogobrojne parkirane

automobile i taksiste. Nešto ga je ipak vuklo nazad. Osećao je to celog jutra. Znao je šta je to,

ali nije želeo samom sebi to da prizna.

Korina. Mislio je na njen pogled i ono što je probudila u njemu prethodne večeri. Želeo je

da je drži u svom naručju i da je štiti od svega. Ali sa svojom odlučnošću i nezavisnošću bila je

mnogo više od lepe devojke.

Korina. Prošle noći bila je samo žena koja je u njemu probudila najdublja i njemu do tada

nepoznata osećanja. Ovog jutra bila je ličnost koju nije mogao da izbaci iz svojih misli.

- Bestraga - promrmljao je Denzel. Usta su mu se skupila u tanku crtu.

Možda je sinoć tražio samo provod za jednu noć. Možda nije bio u ovom trenutku

spreman za ozbiljniju vezu. Ali uprkos svemu tome, činjenica je bila da nije mogao da ode od

nje. Nije znao šta je još želeo od nje, ali je znao da ne može da dozvoli da se na ovome završi.

Požurio je prema najbližem taksiju.

- Stavite moje stvari unutra. Odmah se vraćam - rekao je. Ne sačekavši odgovor

okrenuo se i potrčao nazad prema železničkoj stanici.

Dva minuta kasnije zakucao je na vrata Korinine kabine.

- Denzele! Šta ti je, zaboga? - izraz njenog lica bio je zbunjen. Mislila je da sanja.

Page 26: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

26

- Ne želim da te ostavim - rekao je jednostavno. Kada je ušao u njenu kabinu upitao je.

- Gde ti je prtljag?

- Tamo je - odgovorila je Korina, pokazujući u ugao.

- Ali...

- Imaš li još stvari u prtljažnom vagonu?

- Da.

- Onda ćemo zamoliti Bertolda da nam izvadi tvoje stvari. Voz kreće za nekoliko

minuta.

- Denzele, molim te, hoćeš li mi dozvoliti da dovršim rečenicu! - uzviknula je. Hrabro ga

je pogledala. - Šta ti tražiš ovde?

- Rekao sam ti. Ne mogu da te ostavim. Zato sam odlučio da i ti siđeš i provedeš

nekoliko dana sa mnom u Budimpešti!

- Ti si odlučio! - ponovo je uzviknula sevajući očima.

Denzel je znao da je Korina ljuta zbog njegovog samouverenog nastupa, ali sada nije bilo

vremena za raspravljanje.

- Moramo da požurimo... - počeo je.

Ali ona ga je presekla. - Možda ti nije palo na pamet da ja imam svoje planove i da ih neću

menjati zbog tvojih.

Nije mu palo na pamet da ona možda ne želi da ide s njim. Brzo procenivši situaciju rekao

je. - Ne postoji nijedan razlog zbog kog ne bi promenila svoje planove. Nazovi Dijanu i kaži joj

da si promenila plan i da ćeš se još neko vreme zadržati u Budimpešti. To je sve. Iz onoga što

si mi ispričala o njoj, biće joj čak drago.

- Denzele!

- Korina, nemamo vremena za raspravljanje. Sada imamo manje od tri minuta da

izađemo iz voza i pokupimo tvoje stvari.

- Zbog čega bih ja sišla s voza i bila s tobom? - upitala je odsutno. - Šta mi nudiš,

Denzele? Dužu aferu u Budimpešti umesto provoda od jedne noći u vozu?

Glas joj je bio miran, a izraz lica sasvim nedokučiv. Ah on je znao koliko je bila ponosna i

koliko snage joj je trebalo da bi mu postavila takvo pitanje. Na sreću, nije bilo vremena da

raspravlja s njom o svojoj ponudi.

- Ne znam šta nudim - priznao je konačno.

Page 27: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

27

- Zbog čega bih onda ja menjala svoje planove?

Denzel je oklevao. Mora da kaže pravu stvar, odlučio je. Nije bilo vremena ni za šta drugo.

- Zato što postoji mnogo toga kod tebe što bih želeo da upoznam - najzad je rekao.

Korina je stajala na istom mestu nekoliko trenutaka. Denzel je osećao kako vreme prolazi.

Ali sada nije smeo da je požuruje. Morala je da donese odluku i on nije smeo ni na kakav

način da utiče na nju. Veoma dobro je znao šta se dešava u njenoj glavi. Oboje su morali

mnogo toga da nauče jedno o drugom, ali ovog puta moglo je da se završi i drugačije. Mogli

su da se razočaraju jedno u drugo. Ako budu imali više vremena da provedu zajedno možda

će im se učiniti da je sve bio samo jedan san koji je i trebalo da traje samo jednu noć. Možda

će omrznuti jedno drugo zbog toga i poželeti da se sve završilo na železničkoj stanici.

Ali, u drugu ruku, možda će sve biti u najboljem redu.

Denzel je pažljivo posmatrao izraz Korininog lepog lica. Onda se nasmešio. - Hoćeš li da se

igraš malo sa mnom, Korina?

Polako mu je uzvratila osmeh, znajući na šta je mislio. Denzel je primetio da strah, sumnje

i neverica napuštaju njeno lice.

- Pa... nisam sasvim sigurna. Ali volela bih da nađem odgovor. - Denzelov jedva

primetni osmeh pretvorio se sada u široki i srdačan. Ah nije bilo vremena ni za poljubac ni za

zagrljaj. Zgrabio je Korinine stvari i odlučno je povukao za ruku. Brzo je otvorio vrata kabine i

počeo da doziva Bertolda.

Kada se Bertold pojavio Denzel mu je objasnio da su im potrebne ostale Korinine stvari.

- Ali mi upravo krećemo - protivio se Bertold.

- Znam. Gospođica Johansen je odlučila da ostane nekoliko dana u Budimpešti. Zato

požuri, Bertolde - požurivao je stjuarta, stavljajući mu u ruku krupnu novčanicu.

- U redu, u redu! - pomirljivo je rekao Bertold.

Nekoliko sekundi kasnije Denzel i Korina stajali su na peronu. Dva minuta kasnije pojavio

se Bertold noseći u rukama ostatak Korininih stvari. A onda je voz uz poznati zvižduk

napustio stanicu.

Denzel je pogledao Korinu i snažno je zagrlio. - Dobro došla u Budimpeštu, ljubavi!

Njen odgovor se izgubio u dugom poljupcu.

Page 28: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

28

* * *

- Ujakova kuća je tamo - objasnio je Denzel, kada je taksi prešao preko lančanog mosta

u njemu tako poznati deo grada.

Korina se zagledala u raskošne vile i lepo uređene travnjake, male prodavnice suvenira i

kafiće.

- Ovo je fantastično, Denzele. Ima neki čudan šarm i uspavljujući vazduh.

- Neke porodice žive ovde stolećima - nastavio je da joj objašnjava.

- Mogu i da razumem zašto - odgovorila je Korina, gledajući kroz prozor čas na jednu,

pa onda na drugu stranu.

- Ovo je sada najekskluzivniji deo Budimpešte. I u Firenci, moj ujak živi u prestižnom

delu grada - objašnjavao je.

- Ovo je kao iz bajke - promrmljala je Korina.

- Zaista je izuzetno mesto - složio se Denzel s ponosom.

- Evo nas, stigli smo - rekao je Denzel.

Taksi se zaustavio pred prelepom vilom. Pošto je platio taksisti, Denzel je poveo Korinu

kroz metalnu kapiju preko širokog lepo uređenog vrta.

- Oh, ovde je predivno! - Korina je pljesnula rukama u oduševljenju.

- Predivno je ovde - zamišljeno je ponovio njene reči. - A i ti si predivna - odgovorio je

Denzel, povijajući je bliže sebi.

Korina se okrenula da bi pogledala Denzela. U njegovim očima primetila je čudni sjaj. Za

trenutak je bila opijena Budimpeštom, ovom kućom, ali najviše Denzelom. Znala je da je

donela pravu odluku kada je odlučila da mu se pridruži. Nije više bilo važno šta će se dogoditi

među njima u budućnosti. Važno je bilo da je Denzel zavredeo da zbog njega promeni neka

svoja mišljenja.

A onda su se ulazna vrata otvorila. Punačka starija žena u crnoj haljini i opasanoj beloj

kecelji izašla je da ih pozdravi.

- Dragi moj dečko! - uzviknula je srećno, zagrlivši snažno Denzela.

- Bela, svaki put kada te vidim sve si lepša - rekao je Denzel srdačno.

- Hoćeš da kažeš da svaki put moraš mnogo više da me pozdraviš - dodala je smejući

se, pokazujući na svoju korpulenciju. - A ko je tvoja lepa prijateljica?

Page 29: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

29

- Bela, želeo bih da ti predstavim Korinu Johansen. Ona će nekoliko dana biti naša

gošća.

- Drago mi je što smo se upoznale. Uđite unutra! Dugo smo stajali na ovom suncu. Oh,

dečko moj, tvoj ujak će biti zadovoljan. Očekivao te je cele nedelje.

- Da li je Alberto kod kuće? - upitao je Denzel.

- Jeste, ali još nije sišao na doručak. Ulenjio se u poslednje vreme.

- Nemoj ga buditi. Mi ćemo se raspakovati, a dotle će se on valjda probuditi.

- Tvoja soba je spremna kao i uvek. Da li će biti u redu da gospođicu Johansen smestim

u zlatnu sobu?

- Odlično.

Soba je bila prostrana sa dvokrilnim vratima, koja su vodila na terasu sa ogradom od

kovanog gvožda, prepunu cveća. Zidovi u sobi su bili svetio zeleni. Takva je bila i zavesa od

markizeta dok je sav nameštaj bio od mesinga. Ova soba bila je oličenje Korininog sna o

savršenoj spavaćoj sobi.

To je i rekla Beli koja je bila zadovoljna. - Drago mi je što vam se dopada. Sada me izvinite,

moram da požurim da bih dovršila doručak. Da li bi voleo da ga serviram u bašti, sinko?

- Naravno, ali Korina i ja smo već doručkovali. Zato ćemo popiti samo kafu.

Kada je Bela izašla, Korina je otvorila vrata i izašla na suncem okupan balkon. Sa terase

pružao se predivan pogled na vrt. Na sredini vrta nalazio se okrugli sto od pruća i četiri

stolice. Verovatno će Bela tamo poslužiti doručak.

- O čemu razmišljaš? - upitao je Denzel, prilazeći joj. Spustio je ruku na njeno rame.

- Mislim koliko si srećan što živiš bar povremeno na ovakvom mestu.

- I ja to mislim. Drago mi je što ti se ovde dopada. Moja soba je preko puta tvoje.

- Oh, da li je zbog toga predložila da me smesti u ovu sobu?

- Ona je suviše staromodna da bi tako nešto priznala čak i da je to istina - nasmejao se

Denzel.

Korina je posmatrala kako Bela postavlja sto u vrtu. A onda se polako vratila u kuću.

- Da li tvoje gošće redovno odsedaju u ovoj sobi? - upitala je pokušavajući da joj glas

bude miran.

- Pošto si ti jedina gošća koju sam pozvao da odsedne u ovoj kući, pretpostavljam da je

odgovor potvrdan - odgovorio je Denzel, ljubeći je u vrat. A onda je polako okrenuo prema

Page 30: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

30

sebi prisilio je da ga pogleda - Ovo je kuća mog ujaka i u nju nikada nikog nisam pozivao.

Kada sam tebi to predložio... veruj mi da mi nije bilo lako da donesem takvu odluku.

- Denzele... - Korina je oklevala. Bilo je potrebno nešto da se kaže. Morala je da bude

iskrena i da do kraja raščisti neke stvari. - Kada voz stigne sledećeg četvrtka u Pariz, ja ću biti

u njemu. Zaista ne mogu duže odsustvovati iz galerije. A pored toga...

- Ne želiš da koristiš duže naše gostoprimstvo - odgovorio je Denzel umesto nje.

Bio je iznerviran i Korina je mislila da zna šta je razlog za takvo njegovo ponašanje.

Očigledno da nije navikao da mu žene saopštavaju kada je kraj neke veze. To je do sada bila

njegova privilegija, osim devojke koja ga je odbila pre nekoliko godina.

- Bili smo iskreni jedno prema drugom do sada - rekla je Korina neočekivano. - Nemoj

da sada izneverimo taj princip. Oboje znamo šta imamo, i kakvi su naši odnosi, nemoj da se

pretvaramo da je u pitanju nešto više. Sigurna sam da sada negde duboko u tebi postoji

olakšanje što nećeš morati da tražiš izgovor kako da me se oslobodiš.

Ovo zadirkivanje i njen veseli ton prikrio je Korinina prava osećanja. Ona je znala da se

zaljubila. Osećala je to od samog početka, ali se borila protiv toga plašeći se da ne bude

povređena.

Sada, dok je gledala Denzela, koji je stajao samo nekoliko santimetara daleko od nje,

želela je da mu prizna svu svoju ljubav, svoja strahovanja i nadu. Ali to je bilo protivno svim

pravilima u odnosu kao što je bio njihov gde se nije znalo šta znači reč ljubav.

Korina je posle razvoda sa Erikom dugo lutala i dobro je znala da je moguće voditi ljubav

sa muškarcem čisto iz fizičke potrebe. Ali, to nije bio slučaj sa Denzelom. Ona je želela mnogo

više od njega nego što je bio čist fizički odnos. Ali, nije smela da pomeša činjenice. Ovu igra

morala je da igra po Denzelovim pravilima. Pošteno i otvoreno, ali bez ikakvih obećanja i

vezivanja. Na određeni način, ovo joj je u početku i odgovaralo. Napravila je mladalačku

grešku sa Erikom. Sada je znala da mora da čeka i da upozna sebe baš koliko i Denzela.

Bela je još jednom izašla iz kuće, noseći pun poslužavnik raznobojnih činija. - Doručak je

gotov. Bolje da siđemo - rekao je Denzel. - Nadam se da si bar malo gladna, jer je Bela

najbolja kuvarica koju znam.

- Baš sam gladna - priznada je Korina dok su silazili niz stepenice.

- l ja sam gladan - rekao je Denzel.

- I pošto si toliko uporna da budemo iskreni jedno prema drugom, zašto ne bismo

priznali da nismo ni čestito pojeh onaj doručak u vozu, jer smo oboje bili suviše nervozni

zbog skorog rastanka koji nas je očekivao.

Page 31: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

31

- Priznajem - rekla je smejući se. Pre nego što je bilo šta drugo mogla da kaže vrata su

se otvorila i jedan muškarac je izašao iz sobe. Korina je odmah znala da je to Alberto Belini.

Bio je visok, baš kao i Denzel, sa tamnijom kosom koja je bila prošarana sedim vlasima. Imao

je potpuno iste oči kao njegov nećak, a njegov osmeh bio je šarmantan bar isto toliko kao i

Denzelov.

- Bela mi je upravo rekla da imamo goste - rekao je prilazeći im. Zagrlio je Denzela i

poljubio ga u oba obraza, a onda se okrenuo prema Korini.

- Moram da priznam da nisam očekivao nekog ovako lepog. Tvoj ukus, mladiću, postaje

sve bolji što godine prolaze.

- Hvala ti, Alberto - odgovorio je Denzel. - Alberto, ovo je Korina Johansen - dodao je.

Alberto je poljubio Korinu u ruku. - Dobrodošli na moj posed, gospođice. Mogu li reći da

ste ga svojim prisustvom uveliko ulepšali.

- Pre nego što te moj ujak zavede pred mojim sopstvenim očima, krenimo na doručak -

rekao je Denzel.

- Bela je nadmašila ovog puta čak i samu sebe. Pretpostavljam da je to u tvoju čast.

- Voli da impresionira goste svojim kulinarskim umećem - objasnio je Alberto

osmehujući joj se.

- Ovi kolači su zaista odlični. Posle nedelju dana ovakve hrane sumnjam da ću bilo šta

moći da obučem - odgovorila je.

- Nedelju dana? Zar samo toliko ostajete? - upitao je Alberto i prekorno pogledao

Denzela.

- Korina će nastaviti put sledećeg četvrtka vozom do Pariza - objasnio je Denzel.

- Žao mi je što će vaša poseta biti tako kratka, gospođice Johansen - rekao je Alberto,

pružajući joj galantno šoljicu kafe.

- Molim vas, zovite me Korina.

- Dobro. I ja bih onda voleo da me zovete Alberto. Osećam se mnogo mlađim. Kasnije

ću vas povesti u šetnju. Kada moji susedi budu videli sa kakvom predivnom mladom damom

šetam, koja me oslovljava po imenu, pozeleneće od zavisti. Već ih čujem kako se

došaptavaju.

Korina se od sveg srca nasmejala. Alberto je bio zabavan i Korina nije mogla da se načudi

zbog čega nije oženjen. Mora da je bio atraktivan muškarac kada je bio mlad, jer je još uvek

zadržao nešto od svoje privlačnosti.

Page 32: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

32

- Nameravao sam da odem do sledeće nedelje - obratio se Denzelu.

- Malo ćemo izmeniti plan da bi i Korina mogla da vidi naše porodično imanje.

- To je odlična ideja, Alberto. Ostaćemo u Budimpešti nekoliko dana, a onda odlazimo

na selo.

Alberto se ponovo obratio Korini.

- To je zaista staro mesto. Veoma je mimo i ponekad i dosadno. Naročito zimi kada ne

prestaje da pada kiša. Ali u ovo doba godine tamo je predivno. A ovo je savršeno vreme za

jahanje kroz park. Da li jašete, Korina?

- Skoro nikako - priznala je.

- Naći ćemo vam u tom slučaju neku dobrodušnu kobilu. A sada, Lorenco, ispričaj mi

nešto o svom poslu. Nadam se da ćeš biti prezauzet ovih dana tako da ću ja moći da se

družim sa Korinom.

- Žao mi je što ću te na tom polju razočarati, ali svratio sam u Budimpeštu samo da bih

tebe video i da obavim nekoliko sitnih poslova. A tamo nameravam da vodim Korinu. Ona

zna mnogo o umetnosti i nadam se da će uživati u tome.

- Želiš nešto da kupuješ? - upitala je Korina.

- Da. Muzej je zainteresovan za nekoliko slika. Mogli bismo sutra da ih pogledamo.

- Oh, zaista bih to volela - odgovorila je puna entuzijazma.

- U pitanju je Pol Mari. Jedan od njegovih ranih radova.

- Morski pejzaž? - upitala je.

- Da - odgovorio je Denzel impresioniran njenim znanjem. - Više volim radove njegovog

kasnijeg doba, ali su pejzaži morskih gradova mnogo interesantniji.

- Da li znate mnogo o umetnosti? - upitao je Alberto.

- Korina je završila istoriju umetnosti - odgovorio je Denzel umesto nje.

Alberto je pogledao sa još većim interesovanjem. Kratki pogled koji je nakon toga uputio

Denzelu, kao da je govorio: „ne samo da je lepa nego je i pametna”. - U tom slučaju morate

upoznati moju vernu prijateljicu Evelin Vemer - obratio se Korini. - Ona poseduje zavidnu

kolekciju slika.

- Biće mi drago - oduševljeno je rekla Korina.

Page 33: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

33

Nekoliko trenutaka kasnije kada su dovršili sa doručkom Denzel je ustao od stola. - Bolje

bi bilo da što pre pođemo u obilazak. Krenućemo po centru grada tako da ćemo ispuniti ovo

popodne.

- Sjajno! Alberto, hoćete li nam se pridružiti? - upitala gaje.

- Vrlo rado, ali imam jedan sastanak koji će verovatno dugo trajati. Ali ću sutra poći sa

vama.

- Idem da se presvučeni. Dolazim odmah - obratila se Korina Denzelu.

- Sačekaću te ovde.

Dok se vraćala u kuću Korina se osećala srećnom i zadovoljnom. U stvari, činilo joj se da je

kao princeza iz neke bajke. I pošto je znala da će svemu ovome uskoro doći kraj odlučila je da

uživa u svakom trenutku koji je čekao. Budimpešta, baš kao i njeno magično putovanje

vozom, bilo je poput sna. Uskoro će se vratiti u stvarnost, u Providens, na svoj posao i u život

bez Denzela. Do tada neće misliti ni o čemu osim da živi za taj trenutak kada je Denzel pored

nje. Kada je Korina ušla u kuću, Alberto se okrenuo prema Denzelu. - Ona je predivna,

Denzele. Tako lepa, obrazovana i ljupka. Gde si je upoznao?

- U vozu.

- Baš romantično. Mislio sam da su se ljudi tako upoznavali dok sam ja bio mlad i da

takvih slučajnosti danas nema.

- Alberto, ne preteruj! Za nedelju dana ona će otići.

- Shvatam. A ti to i želiš, zar ne? - upitao je Alberto dok je ispitivački posmatrao svog

nećaka.

- Naravno - odgovorio je Denzel, ali nije sreo pogled svog ujaka. A onda je nastavio

braneći se. - Ovo je savršeni aranžman. Nema obećanja, niti nade. Ona ne želi ozbiljnije da se

vezuje, a ni ja. Dopada mi se život kakav živim.

- Možda ona ne želi da se vezuje. Ona je veoma nezavisna mlada dama. Ali, da li si ti

siguran da ti to ne želiš?

- Ti si poslednja osoba koja bi to trebalo da me pita, Alberto. Seti se Emanuele!

- To je bilo pre deset godina. Bio si suviše mlad i nisi dobro poznavao sebe tada. I ne

znam šta bi radio sa ženom koja nije imala ni mozga ni karaktera.

- Alberto!

- Ah, Denzele, ne podsećaj me na tu devojku. Znam da si mislio da se ceo svet vrti oko

nje.

Page 34: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

34

- Pa, Emanuela i ja smo sada drugovi.

- Znam to. Hajde da promenimo temu razgovora.

- Odlično.

Ali ljutiti ton nije nestao iz Denzelovog glasa. Bilo mu je bolno i posle tolikog vremena da

misli na svoju vezu sa Emanuelom. Razmišljao je o tom vremenu kada je imao dvadeset tri

godine i kada se borio da postane umetnik, i kada mu je prijala ta borba. Kada je upoznao

Emanuelu, sve u njegovom životu je bilo na svom mestu. Ona je bila uzbudljiva, lepa i od

samog početka ta veza bila je puna strasti. Bio je srećan što je voljen i što voli takvu devojku.

Svi drugovi su mu zavideli. Dok je Denzel tog proleća šetao Firencom činilo mu se kao da je

lebdeo.

A onda je došla patnja. Pogrešio je što je Emanueli ispričao svoje planove za budućnost.

Želeo je da se venčaju i da žive u studiju u kom će on nastaviti da radi. Ali kada mu je ona

odlučno i ljubazno rekla da ima druge planove, bio je sasvim zbunjen. Priznala mu je da joj je

lepo sa njim i da uživa u njihovoj vezi, ali da je sada svemu kraj. A pored toga da namerava da

se uda za nekog mnogo bogatijeg od njega.

Denzel je bio izgubljen. Ah ono što ga je najviše bolelo bilo je to što je već svima rekao da

će se venčati sa Emanuelom. Ispao je budala. Smatrao je sebe srećnikom. Živeo je u Firenci,

slikao je, imao je stan i pored toga zabavljao se sa najlepšom devojkom. Sve do tada nije bio

svestan kakav je romantik bio.

Bila je to teška lekcija. Ali je nikada neće ni zaboraviti. Sada dok je posmatrao Alberta,

njegovo lice postalo je mnogo opuštenije.

Ujak je klimnuo glavom i nasmešio se. - Tvoj latinski temperament dolazi do punog

izražaja u nekim situacijama. Povrh toga, tu je i tvoj a arogancija i samosvest, što je, čini mi

se, urođeno svim Amerikancima. Zbog toga je i teško da se pomiriš sa mogućnošću da ćeš

izgubiti. Ova nepoznata devojka te je dobro uzdrmala, zar ne?

- Ne znam šta još da kažem - bio je uporan Denzel. Ali, vrlo dobro je znao. Pokušao je

da ode od Korine iz tog voza, ali nije uspeo, sam sebi je govorio da želi još malo da se zabavi s

njom. Ali, nije bio ubeđen da je to ono što stvarno želi. Što je vreme više odmicalo činilo mu

se da je to sve dalje od istine.

Bio je do sada sa mnogim ženama, neke su bile i mnogo lepše od Korine, a neke skoro isto

toliko šarmantne kao i ona. Ali nijedna od njih nije uspela da u njemu pobudi nešto dublje

posle afere sa Emanuelom. Njegov munjeviti uspon u poslu bio mu je dobar razlog da se

dublje ni sa kim ne vezuje. Uživao je u svom poslu i u svom uspehu.

Page 35: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

35

Ovo putovanje bio je njegov prvi samostalni projekat. Do tada je uvek bio nečiji asistent.

Možda je Korina zato toliko ostavila utisak na njega. Konačno posle dužeg vremena imao je

dovoljno vremena da se opusti i da razmisli o životu bez trke za uspehom.

Dok je Denzel razmišljao o tome Alberto se nakašljao i nastavio. - Do sada nijednu devojku

nisi pozvao da odsedne ovde. I nikada nisi izgledao toliko srećno i preokupirano čak ni u

vreme kada si bio sa Emanuelom. Ako je Korina uspela za tako kratko vreme da ti zavrti

mozak onda joj svaka čast.

- Ljutiš me, Alberto. Ti si nepopravljivi romantičar!

- Takva nam je reputacija, to je istina. Ali smo i dalekovidi. A naročito kada su ozbiljne

stvari u pitanju, kakav je brak.

- Niko brak ovog puta nije ni spomenuo. Korina je razvedena i ne želi ponovo da se

udaje. A ja sigurno nisam razmišljao o takvim stvarima.

- Zar? - upitao je Alberto dok mu se na licu ogledao izraz neverice. Pre nego što je

Denzel mogao bilo šta da kaže, njegov ujak je nastavio. - Nije ni važno. Prihvatam da si u

ovom razgovoru bio isključen. Nijedno od vas dvoje nije ozbiljno zainteresovano za ovu vezu i

za nedelju dana ćete se rastati i verovatno da se nikada više neće videti. Vratićeš se svom

životu neženje i pustolova. To ti odgovara, zar ne? A Korina će biti samo jedan osmeh koji je

za trenutak ukrasio tvoje lice. A šta ćeš ti biti za nju posle svega?

- Muškarac koji joj je pokazao Budimpeštu. To je sve.

- Dobro. Mada mi sve ovo zvuči nelogično. A to nije svojstveno tebi. Mogu li vas

večeras izvesti na večeru? Evelin i ja smo se dogovorili da večeramo u jednom lepom

restoranu. Ona bi volela da te vidi.

- U redu - odgovorio je hladno. A onda je dodao mnogo ljubaznije. - Hvala ti, Alberto.

Lepo je što si mi to ponudio.

- Nema na čemu. Znaš da te Evelin obožava.

- Kako je ona?

- Uvek isto. Lepa i odlučna. Često čestitam sebi što sam je zadržao pored sebe tolike

godine. A ponekad mi padne na pamet i to da će joj jednog dana možda dosaditi ovo naše

druženje i da će hteti da se uda. To bi mi najviše i odgovaralo.

- Da li si ozbiljan?

- Jesam. Nemam još puno vremena.

- To bi bilo dobro i za tebe. Znam koliko ti nedostaje ujna Martina.

Page 36: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

36

- Prošlo je mnogo godina otkako je nema - dovršio je Alberto zamišljeno. - Da, znam.

Kada je umrla mislio sam da se nikada više neću oženiti zato što sam bio srećan s njom. Sada

sam shvatio da hoću ponovo da se oženim baš zbog toga što sam bio toliko srećan sa njom.

To neće biti isto, ali ću imati nešto što će verovatno biti dobro na neki drugi način.

- Dosta smo ozbiljno razgovarali - rekao je ispijajući kafu. - Nas dvojica smo dovoljno

ostarili kada možemo da razgovaramo o ženama i braku na ovakav način.

Denzel se nasmejao i pogledao svog ujaka sa obožavanjem. - Ti si me naučio sve što znam

o ženama, Alberto. Ponekad mislim da si me naučio svemu što treba da znam.

- l do danas si zadržao takvo mišljenje?

- Sada ne verujem da se o njima uopšte može sve naučiti - odgovorio je Denzel

razmišljajući o Korini.

- To je istina, Denzele. Žene su same po sebi učitelji. One nas uče o njima samima. Ali

nam dozvoljavaju da saznamo o njima samo što one žele da saznamo. One su kao kameleoni.

Kada pomisliš da si ih razumeo one se promene i pokazuju neko drugo lice sasvim suprotno

od onog što si očekivao. Pričaj mi sada o tvojoj ljupkoj prijateljici Korini. Rekao si da je

razvedena. Ne mogu da zamislim kakav je to muškarac, koji je pustio da ode od njega.

- Njen muž je budala - promrmljao je Denzel. - Ostavio je zbog neke mlade

studentkinje.

- Ah vi, Amerikanci! - uzdahnuo je Alberto. - Cenite samo mladost, a ne zrelost i

iskustvo. Žene su ti poput dobrih vina. Postaju sve bolje s godinama. Mlade devojke mogu

muškarcu da ponude samo zategnuto lice i svoja mišićava tela. Starije žene imaju iskustvo, a

to je draž svake veze s njima.

- To iskustvo sa njenim mužem je razočaralo. Povukla se u sebe. Nije više tako sigurna

u sebe. To je i razumljivo, zar ne?

- Naravno. Ona je mlada i lepa. To što je ostavio zbog još mlađe mora da je bio veliki

udarac za nju. Šta je ona radila u vozu?

- Vraćala se sa malog odmora pre povratka u Providens.

- Da, pomenula je Providens. To baš nije tako blizu Njuportu, zar ne?

- l sam znaš.

- Zašto te je to toliko pogodilo? Ja se samo žalim na položaj koji ti poznaješ mnogo

bolje od mene. Ti vidiš dvosmislenost u mojim recima čak i kada je nema.

Alberto je izgledao tako naivno da je Denzel morao da se nasmeje. - Ima tamo galeriju i

kupovala je neke stvari u Atini za radnju.

Page 37: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

37

- Shvatam. Veoma nezavisna mlada žena. Nije ni čudo što ne želi da se maltretira s

tobom.

- Alberto!

- Samo ponavljam tvoje reči. Danas si toliko osetljiv. To je zbog sunca, zar ne?

- Ti si nemoguć.

- Naravno. To je još jedna stepenica ka iskustvu. Ja mogu da budem i nemoguć, ali se

ljudi ne usuđuju to da mi kažu. Imam privilegija.

Pre nego što je Denzel uspeo da kaže bilo šta, Korina im se pridružila. Posmatrao je dok

mu je prilazila. Bila je tako mlada i bezbrižna. Osetio je kako mu srce ubrzano lupa. Ona je

bila nešto posebno. A biće pored njega samo nedelju dana. Iznenada, nedelju dana učinilo

mu se kao najkraće vreme na svetu.

* * *

Korina i Denzel polako su išli po gradu. - Plan grada je veoma jednostavan - objasnio joj je

dok su se šetali ulicama prepunim sveta, prodavnica i prodavača koji su na ulici nudili svoju

robu. Skoro jedno pored drugog nalazili su se mali barovi sa stolovima ukrašenih predivnim

cvećem, koji su se nalazili na pločnicima.

- Ovde je sve kao iz bajki - rekla je Korina. - Sve je savršeno. - Da. Kuće su različite samo

po veličini i obliku, ali sve su izgrađene u istom stilu. Jedino što je popravljano od tog

vremena je saobraćajna infrastruktura.

- Ti si sjajan vodič, Denzele. Znaš dosta stvari, interesantan si i ne gnjaviš kao svi vodiči

- nasmejala se.

- Hvala ti. Ah, od tog posla plašim se da ne bih zaradio ni za jedno piće - rekao je on

uz širok osmeh.

* * *

Te večeri Korina se obukla sa naročitom pažnjom. Na svu sreću, ponela je sa sobom

večernju haljinu, jer je u Atini Bernadet pozvala na jedan prijem. Haljina je bila napravljena

od crne svile sa dubokim dekolteom na leđima. Pripijalajoj se uztelo, ističu-' ći sve njene

obline. Jedini ukras koji je stavila bila je dijamantska ogrlica. Kosu je skupila u punđu.

Pogledala se u ogledalu. Boja se ponovo vratila u njene obraze. Bernadeti bi se svidela ova

promena, pomislila je. Priznala je sebi da izgleda veoma lepo i atraktivno, a sve je to bilo

zbog Denzela.

Page 38: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

38

Korina je izašla iz sobe. Denzel i Alberto su je već čekali u biblioteci. Obojica su bili

elegantni u večernjim odelima. Korina nije mogla da odvoji pogled od Denzela. Večernje

odelo mu je savršeno pristajalo. Za razliku od mnogih muškaraca koje je poznavala činilo se

da on i uživa u njemu. Bela svečana košulja odudarala je od njegovog tamnog tena.

- Bella!

Korina se okrenula prema Denzelu.

- Lepo zvuči bez obzira na to što ne znam šta znači.

- Kaže da si zanosna - objasnio je Denzel. - l u pravu je - njegov glas je bio prepun

emocija koje Korina nije razumela, a njegov pogled bio je pun strasti.

Za trenutak Korina je zaboravila na sve. Činilo joj se da je sve nestalo. Postojali su samo

ona i Denzel.

A onda se Alberto nakašljao. - Hajdemo, deco! Mislim da smo večeras svi predivni i da

ćemo morati malo da se prošetamo da bi i ostali to primetili.

- Za Italijane ne postoji skromnost, Korina - objasnio joj je Denzel. - Moraćeš da se

navikneš na to.

Kada je uhvatio pod ruku i poveo napolje ona je odgovorila. - Mislim da je Alberto u

pravu. Svi izgledamo sjajno.

- Dovoljno dobro za večeru u ,,Maćaš Pince”? - upitao je Denzel.

- Da li tamo idemo? Čula sam za to mesto.

- Nadam se. Mada o tom restoranu kruže svakakve priče, to ostaje najbolji restoran u

Budimpešti. Možda je baš i zbog toga toliko popularan.

- Ne u Budimpešti, već u svetu - dodao je Alberto.

Korina i Denzel su se samo pogledali i prasnuli u smeh. - Šta sam ti rekao? Nepopravljiva

samouverenost.

Nekoliko trenutaka kasnije vozili su se limuzinom. Sa desne strane sva osvetljena izronila

je Citadela, koji se vinula visoko iznad Budimpešte. - Predivno je - promrmljala je Korina.

- Tako je sve lepo i svetio. Dopada mi se kako izgleda po noći. - U ovom kratkom

trenutku njenog života više joj je prijala fantazija od stvarnosti. Nije imala nikakvih iluzija što

se tiče njene veze sa Denzelom. Znala je kakav će biti kraj. Ah do tada, kada je evropska

železnica odnese iz njegovog života, želela je da zaboravi na stvarnost i uživa u ovom.

Evelin Vemer živela je u raskošnoj vili. Soba u koju ih je uvela domaćica, bila je prepuna

stilskog nameštaja. Mada je sve u ovoj prostoriji odavalo skupoću i eleganciju ipak je vladala

Page 39: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

39

prijatna atmosfera. Kada se Evelin pojavila na vratima Korina je razumela zašto joj se ova

osoba toliko svidela.

Visoka, elegantna žena odavala je ukus pravih dama. Obučena u jednostavnu haljinu od

žute svile izgledala je jednostavno i elegantno. Njen klasični način oblačenja i savršena građa

činili su je večno mladom. Nije pokušavala da prikriva godine, ali je znala dostojanstveno da

ih nosi. Korina je znala da je ova žena bila prava zavodnica kada je bila mlađa. Cak i sada, kao

sredovečna žena, bila je atraktivna.

Ali slava i bogatstvo nisu umanjile njenu srdačnost, ta toplina zračila je u njenom domu.

- Dobro veče, Alberto i Denzele - rekla je, ljubeći obojicu. A onda se okrenula prema

Korini. - Vi mora da ste Denzelova prijateljica Korina Johansen. Da li bi vam smetalo da

zaboravimo na formalnosti i pređemo samo na Korina.

- Naravno.

- Zovi me samo Evelin, jer sam sigurna da ćemo postati dobre prijateljice - osmehnula

se, a onda se okrenula prema Albertu. - Da li imamo vremena za po čašu vina?

- Naravno - odgovorio je.

- Sedimo onda i opustimo se. Toliko mi je drago što ne moramo odmah da trčimo u

restoran.

Devojka se vratila noseći na pozlaćenom poslužavniku kristalni bokal vina. Spustila je

poslužavnik na sto ispred Evelin i tiho se izgubila. Evelin ih je ponudila pićem, a onda se

okrenula prema Korini. - Alberto mi je rekao da znaš dosta o Flamenku. Dođi. Pokazaću ti

nešto što će ti se pretpostavljam svideti.

Uhvatila je Korinu za ruku i povela je prema zidu gde su se nalazile slike koje je Alberto

pomenuo. - Nisu njegova najbolja dela, plašim se. Ali, po mom mišljenju svako njegovo delo

je interesantno.

- Ovo je sjajno! Mogla bih da ih gledam danima.

- Hoćeš U da ti kažem kako su došle u moju porodicu? To je skoro skandalozna priča.

Moriš Flamenk nije mnogo cenio svoje radove. Naravno, u njegovo vreme niko to nije činio i

zato je ove slike poklonio jednoj devojci u javnoj kući u koju je redovno odlazio. U istu tu

kuću i kod iste te devojke odlazio je i moj deda. Mnogo su mu se svidela platna i otkupio ih je

od nje. Nisam sigurna šta je rekao mojoj baki. U svakom slučaju istina je izbila na videlo kada

je moj deda umro i baka otkrila čiji su to radovi.

Korina se nasmejala. - Tvoj deda je imao izvanredan ukus što se tiče slika.

- Da, i što se tiče žena. Tako sam bar čula.

Page 40: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

40

- Pre nego što vas dve nastavite sa tračevima iz prošlog veka hajdemo u restoran -

pozvao ih je Alberto, prikrivajući osmeh.

- U redu - složila se Evelin. - Hajdemo, Korina, imaćemo ostatak večeri samo za nas dve.

Ovaj matori dosadnjaković nam neće smetati.

Restoran nije bio daleko od Evelininog stana. Korina nije mogla da pretpostavi da ovakvi

restorani i danas postoje. Sve je bilo ukrašeno u stilu.

- Da li ti se svida? - upitao je Denzel kada je primetio da Korina sve posmatra

zadivljenim pogledom i poluotvorenim ustima.

- Naravno! Pređivno je!

- Čekaj samo dok probaš hranu. Skoro da je vredna tolikih astronomskih cena.

- Mi, Italijani, imamo urođeni talenat za dobar i bezbrižan život - umešao se Alberto u

razgovor.

- A ti, Denzele, imaš urođeni talenat za čuvanje tajni. Da sam znala da ćeš dovesti sa

sobom takvu gošću priredila bih zabavu - obratila se Evelin Denzelu.

- Pa, Korina i ja... - Za trenutak je zastao i Korina je videla da Denzel nije siguran kako

da objasni ovu situaciju. - Sve je išlo brzo i neočekivano - konačno je dovršio rečenicu.

Korina je znala da Denzel mora da bude obazriv u svom objašnjenju da njegov ujak i

njegova prijateljica ne bi stekli utisak da je Korina jednostavno devojka iz voza koju je poveo

sa sobom.

Pogledala ga je i sa zahvalnošću mu se osmehnula. Ako je ranije i sumnjala u njegov odnos

prema njoj sada je bila sigurna da je on ne smatra samo još jednom svojom pobedom.

Evelin je pažljivo pogledala Korinu.

- Shvatam. Verujem da u engleskom jeziku postoji reč koja bi mogla da objasni takvu

iznenadnu neočekivanu sreću.

Denzel je pogledao Korinu i značajno se nasmejao. - Slučajnost je prava reč za ovu sreću.

Nekoliko trenutaka su se posmatrali. Svaki put kada bi im se pogledi sreli osetili bi isto ono

uzbuđenje, kao i prvog puta kada su se ugledah. U tom trenutku pojavio se konobar.

- Oh, Denzele, moraćeš da mi pomogneš u izboru. Zaista ne znam šta bih uzela.

- Nema problema - nasmejao se. - Svako jelo u ovom restoranu mogao bih da ti

preporučim. Da li postoji nešto posebno što voliš ili što ne voliš?

- Reći ću ti. Ti naruči za mene. Neka to bude iznenađenje.

Page 41: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

41

- Prava staromodna devojka - začikavao je Denzel. - Povinovaćeš se mojoj odluci.

- Nemoj se zavaravati ovakvim situacijama. Ja sam emancipovana žena.

- Suviše si lepa i ženstvena da bismo te smatrali feministkinjom! - prekinuo je Alberto.

- Ne budi smešan, Alberto. Prave feministkinje su uvek ženstvene i šarmantne - bila je

uporna Evelin.

Alberto je hteo da se prepire s njom, ali je bilo očigledno da se njih dvoje samo šale. Korini

je bilo jasno da je njihova veza ozbiljna i pitala se da li će se oni uskoro venčati.

Večeraj e protekla u prijatnom razgovoru. Kada je konobar doneo desert, Korina je bila

sigurna da ne može ni da ga proba, ali se predomislila kada je ugledala krem od jagoda. - Oh,

Denzele. Ne mogu da verujem koliko sam pojela.

- Prošetaćemo kada stignemo kući - rekao je.

- Naravno, kao svaki dobar domaćin, ti samo želiš da pokažeš Korini Dunav noću -

primetio je Alberto.

- To bi bilo sjajno! - uzviknula je.

Evelin je upitala. - Hoćeš li sa mnom do toaleta, dok muškarci ne naruče kafu i konjak?

- Naravno.

- Zbog čega žene uvek idu da poprave šminku uvek u grupi, a nikada same? - upitao je

Alberto ozbiljno.

- Da bismo mogle da vas ogovaramo. Zbog čega drugo? - odgovorila je Evelin, nagnuvši

se i poljubivši ga kada je prolazila pored njega.

U prostranom, prelepo uređenom toaletu Evelin i Korina sele su jedna pored druge na

stohce presvučene crvenim satenom. - Očigledno je da je Denzel dobro uzdrman.

- Ne znam na šta misliš - bila je zbunjena Korina.

- Zar? Onda si naivnija više nego što je dobro za tebe, dete moje. Denzel je zaljubljen u

tebe. To je sasvim očigledno. A ja bih dodala da razumem i zbog čega. Ti si osoba koja mu je

potrebna. Ti si izazov za njega.

- Evelin, nas dve se ne razumemo - bila je uporna Korina.

- Zar? Mislila sam da je u pitanju ozbiljna veza bar po načinu na koji te je gledao celo

veče. Ali, naravno, ti to bolje znaš od mene.

Korini je bilo jasno da Evelin nije želela da prihvati ovakav njen odbijajući stav. Ali ona nije

znala kako da joj Evelin poveruje, a da ne oda suviše činjenica. Konačno je upitala.

Page 42: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

42

- Da li je Denzel zaista toliko primamljiv?

- Kada bi samo znala. On je zgodan, kao cela njegova porodica. Osim toga, ima

američke manire, što ga čini još privlačnijim. I naravno, jednog dana naslediće sve ovo. Pošto

Italijani vole i novac, to je isto toliko značajno kao i njegov šarm i obrazovanje. A osim toga,

on ima naviku da je veran i odan jednoj ženi. To je vrlina koju danas retko koji muškarac

poseduje.

- Da li dugo poznaješ Denzela?

- Otprilike petnaest godina, otkako je prvi put došao u Budimpeštu - rekla je Evelin.

Nasmejala sa kao da se setila tih dana. - Trebalo je onda da ga vidiš, Korina. Bio je mlad, pun

sebe, arogantan. Onda još nije znao koliko će morati da uči. Nekoliko promašaja u slikarstvu,

nesrećna ljubav, sve ga je to opametilo. Žene su od tada za njega bile samo igračke. Često

sam se pitala da li će se ikada smiriti. I sada vas dvoje mi se činite toliko bliski jedno

drugom... ah, kao što si mi rekla, nema ničeg između vas.

- Evelin, znam da mi ne veruješ, ali ni ja, a ni Denzel u ovom trenutku nismo spremni za

ljubav.

- Zar? Verovatno misliš da je to suviše opasno.

- Život je suviše postao moderan i naporan za takve ideale - zamišljeno je odgovorila.

- Čula sam kako psihijatri govore da je ljubav danas poistovećena sa seksom. Oni kažu

da je nestanak ljubavi i romantike korak napred. Jer za njih to znači da brak neće biti

zasnovan na iluzijama.

- Verovatno su u pravu - zamišljeno je odgovorila Korina, misleći na svoju istoriju.

- Oh, nemoj da me razočaraš! - uzviknula je Evelin. - Psihijatri su ludi. Oni pišu po

novinama i objavljuju knjige o stvarima koje bi trebalo prvo da dožive sami. Romantičnih

ljubavi danas ima više nego ikada. Ali, za većinu ljudi brak je nepotrebna stavka. Ti se udaješ

zato što to žehš, a ne zato što moraš to da uradiš.

- Očigledno, ti veruješ u ljubav - promrmljalaje Korina.

- Da. Iskusila sam je. Verujem u nju zato što znam da nije san, već da postoji. Ljubav je

divno osećanje, najbolje stanje za jednu ženu. Osećamo se lepo, svet je divan, boje su življe.

- Evelin se nasmejala, a onda je zamišljeno pogledala Korinu. - Pretpostavljam da ti

nikada tako nešto nisi osetila.

Korina je pogledala u stranu, bila je zbunjena. Svakog trenutka otkako je sa Denzelom ona

to oseća. Kada je Evelin mogla to da vidi? Kada su im se pogledi sreli Korina je odlučila da je

upita. - Ti znaš koliko ga ja volim, zar ne?

Page 43: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

43

- Plašim se da je to suviše očigledno, draga moja. Svaki put kada ga pogledaš, lice ti se

razvedri.

Korina je oborila pogled. - Volela bih kada bih to mogla bolje da prikrijem.

- Zašto? Ljubavi se ne treba stideti.

- Ali, ja ne znam da li mene Denzel voli. On mi to nije rekao. Vidiš, sve se dogodilo

suviše brzo. Nedavno sam se razvela. Moj brak je bio prava mora već duže vreme. Posle

razvoda osećala sam da mogu biti srećna. Da uživam u svojoj nezavisnosti. A onda sam u

vozu upoznala Denzela, i svi moji planovi pali su u vodu.

- To se ponekad dešava. U stvari, svaki put kada se sretnu dve osobe koje kao da su

rođene jedna za drugu budi se u čoveku takvo osećanje.

- Nadam se da si u pravu - rekla je Korina i stisnula je prijateljski Evelininu ruku.

Evelin se nasmejala. - Naravno da sam u pravu - onda je brzo ustala.

- Bolje bi bilo da se sada pridružimo našim muškarcima.

Na vratima se još jednom okrenula.

- Ne brini mnogo u vezi s tim. Verovala ih ne, muškarci se zaljubljuju mnogo jače nego

žene. Sve će biti u redu sa tobom. Nekako to predosećam. Korina je nekoliko trenutaka

gledala, a onda se nasmejala. - Ti si veoma pametna i veoma ljubazna.

- Hvala ti, dete moje. Ali ne govori to Albertu. U mojim godinama moramo prepustiti

muškarcima da veruju da su superiorniji od nas.

Kada su se pridružile Denzelu i Albertu, Evelin je upitala Korinu da li je već išla u kupovinu.

- Nisam. Popodne smo razgledali centar grada - odgovorila je Korina.

- To je tipično za muškarce da misle da žene uživaju u razgledanju znamenitosti. Nikada

ne mogu da shvate da mi jedva čekamo da krenemo u kupovinu. Šta je nekoliko muzeja u

poređenju sa najnovijim kolekcijama?

Korina se nasmejala. - Zaista bih volela da kupim nekoliko stvari.

- Dopusti da ti ja preporučim jedan butik - rekla je Evelin. Iz tašne je izvadila papir i

olovku i napisala ime i adresu butika. Pružila je papirić Korini i dodala. - Vlasnica se zove

Stefani. Reci joj samo da si moja prijateljica i neće te udesiti kao ostale Amerikance.

Evelin se zatim okrenula prema Denzelu. Odlučno je rekla. - Denzele, želim da mi obećaš

da ćeš dopustiti da se Korina samo šeta po Budimpešti, nećeš je prisiljavati na glupa

razgledanja grada.

Page 44: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

44

- Obećavani - Denzel se nasmejao.

- Dopustiću joj da uživa u prodavnicama. U svakom slučaju za dva dana odlazimo na

selo tako da neće ni imati prilike da uživa u kupovini.

- Onda moraš da vodiš računa gde ćeš kupovati - ponovo je posavetovala. - Zaista

zanimljive prodavnice su na levoj obali, dok su na desnoj obali butici mnogo raskošnije

uređeni i zbog toga i neuporedivo skuplji. Da li si zainteresovana posebno za nešto osim

odeće?

- Volela bih da vidim neke predmete za moju galeriju - odgovorila je.

- Evropski predmeti od porcelana su veoma na ceni u Americi. U poslednje vreme

mislim o tome da ih uvezem.

- Postoji jedno mesto, galerija "Žolnai". Tamo su izložene najlepše figure od porcelana.

Vlasnik te prodavnice je moj dobar prijatelj. Sigurna sam da bi ti on mogao pomoći u tome.

- Hvala ti, Evelin. Pozvaću ga telefonom.

- Ovde je broj telefona te galerije.

- Pa, drage moje, hoćemo li krenuti? - upitao je Alberto. Nekoliko trenutaka kasnije

izašli su iz restorana. Denzel i Korina ostali su da sede u kolima dok je Alberto ispratio Evelin

do ulaznih vrata.

- Evelin mi se zaista dopada - rekla je Korina.

- Sjajna je. Ona mi je kao druga majka.

- Ona i tvoj ujak su sjajan par. Sviđa mi se način na koji razgovaraju jedno sa drugim.

- Poznaju se skoro celog svog života. Evelin je bila najbolja prijateljica Albertove

pokojne supruge. Kada su oboje postali udovci, otprilike u isto vreme počeli su da se viđaju.

Bilo je interesantno gledati kako njihovo prijateljstvo prerasta u ozbiljnu vezu.

- Da li misliš da će se oni venčati?

- Da. U stvari, ne bih bio nimalo iznenađen ako se to uskoro dogodi. Oboje su sami i

mislim da osećaju da je vreme da se venčaju. Znam da bar Alberto tako misli.

- l Evelin.

- Pa, u njenim godinama brak je logična stvar.

Korina ga je oštro pogledala. Želela je da ga upita da li samo u njenim godinama, ali se

ipak predomislila.

Page 45: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

45

Onda se Alberto vratio i ostatak puta prešli su u tišini. Kada se Alberto povukao u svoju

sobu, Denzel i Korina krenuli su u šetnju pored reke.

- Ovo je romantični pogled na grad - promrmljao je Denzel. - Izazovan, nestvaran, a

opet nekako intenzivno prisutan.

- Zaista mi se čini da je sve ovo samo san - promrmljala je.

- Ali divan san - zatim je začuđeno pogledao. - Mislio sam da si mi jednom rekla da si ti

realista.

- I jesam, ali volim da uživam u lepim stvarima. Kada se vratim kući biće dovoljno

vremena za stvarnost, za razmišljanje o poslovima i... svemu ostalom - dovršila je rečenicu,

pogledavši odsutno u stranu.

Denzel je dugo posmatrao. A onda polako rekao. - Znaš, Korina, zaista mi je drago što smo

oboje putovali istim vozom.

- Zaista je čudno što smo oboje u isto vreme bili u njemu. Mora da je sudbina u pitanju.

- Veruj, nikog nisam imao nameru da upoznajem - priznao je Denzel. - Izabrao sam da

putujem vozom, jer sam želeo na miru da razmislim o poslu koji me je očekivao. To je prvi

ozbiljniji posao koji obavljam sam. Skoro sam unapređen. - dodao je sa prizvukom ponosa u

glasu.

- To je prava slučajnost. Oboje smo tražili vreme da razmišljamo o nekim stvarima, a

onda...

- A onda sam pogledao kroz prozor i ugledao te kako hvataš onog psića. Posle toga sam

te video u vagonrestoranu i zaključio da ne samo da si atraktivna već si i izuzetno lepa. I znao

sam da te moram upoznati.

- To je bila ponovo sudbina. Pre svega, ja sam sedela za jedinim stolom za kojim se

nalazila još jedna prazna stolica.

- Znači, bih smo u rukama sudbine toliko dugo?

- Tačno tako - odgovorila je Korina i nasmešila mu se. Ali nešto u izrazu njegovog hca

nateralo je da zadrži uzdah u grudima. I kada se nagnuo i poljubio je, čvrsto ga je zagrlila i

skoro sasvim se pripila uz njega. Konačno su se odvojili jedno od drugog.

- Mislim da smo se dovoljno našetali za jednu noć, draga moja - promrmljao je

uzbuđenim glasom.

- I šta ćemo raditi umesto toga? - upitala je, posmatrajući ga izazovno.

- Ići ćemo u krevet. Ah, nećemo spavati.

Page 46: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

46

I nisu zaspali sve dok prvi zraci jutarnjeg sunca nisu okupah grad.

* * *

Sledećeg jutra Korina i Denzel su kasno sišli na doručak. Alberto je upravo ispijao poslednji

gutljaj kafe.

- Šta ste vas dvoje planirali za danas? - upitao je Alberto, dok je Denzel pružao šolju

kafe Korini.

- Idemo malo u obilazak, a popodne ću pogledati slike Pola Marija.

- Hoćeš li imati vremena kasnije da se malo pozabavimo poslovima?

- Može li to da pričeka do sutra? Obećao sam Korini da ću je pustiti da sama ide u

kupovinu tako da ću sutra imati ceo dan slobodan.

- Odlično. Lepo se zabavljajte, deco. Uzgred, izgledaš sjajno jutros, Korina. Ta haljina je

veoma lepa.

- Hvala vam - odgovorila je uz osmeh.

- Hoćemo li danas ponovo pešačiti? - pitala je Korina kada su ostali sami. - Potrebno mi

je malo da se krećem.

- Uzećemo automobil, ali ćemo sva značajnija mesta obilaziti pešice. Da li si spremna

da pođemo?

- Ovde imaš automobil?

- Naravno. Mala sportska kola. To sam dobio na poklon od Alberta za dvadeset i prvi

rođendan.

- Kuda idemo? - upitala je Korina dok su se vozili.

- U moju omiljenu prodavnicu. Primetićeš da sam poslušao Evelin i da te neću voditi na

sva ona sjajna, ali dosadna mesta puna znamenitosti.

Korina se nasmejala. - Govoriš kao pravi Amerikanac. Zašto trošiti vreme na kulturu kada

možeš trošiti novac.

- Ovog puta ja ću biti taj koji će da troši novac. Želim da ti kupim nešto.

- Denzele...

- Nećemo se raspravljati - rekao je galantno. - l ne brini. Neću te obasuti ni nakitom ni

bundom, a ni skupocenim parfemom.

Page 47: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

47

- A zašto nećeš? - upitala je kao začuđena.

- Samo zato što smatram da je to odraz lošeg ukusa.

- Ali, mislim da ćeš u ovoj prodavnici naći isto tako zanimljive stvari.

Prodavnica o kojoj su razgovarali, nalazila se u jednom od najelitnijih delova Budimpešte.

U njoj su se nalazile samo lutke i igračke. To je shvatila Korina kada su ušli unutra.

- Oh, Denzele, ovo me vraća u detinjstvo! - uzviknula je.

- Znam. Osećam se kao da mi je deset godina svaki put kada dođem ovamo. Svaki put

kada treba da kupim poklon nekom detetu ja dođem ovamo. Nisam siguran da li moji nećaci

i nećakinje vole što im poklanjam takve stvari, ali ja maksimalno uživam da im poklanjam

igračke.

To je bila još jedna nova osobina koju Korina do sada nije otkrila. Njegov izgled, njegov

nastup bili su sasvim u suprotnosti da bi on mogao da bude očaran jednostavnim krpenim

lutkama. - Oh, ja ne znam koju bih odabrala - požalila sa.

- U pravu si - rekao je ljubeći je u vrh nosa. - Ali, moraš da se odlučiš, i to brzo. Kada se

vratiš u Providens ne možeš reći da si sve vreme u Budimpešti provela u jednoj prodavnici

lutaka.

Korina se nasmejala. - U redu. Ah, teško mi je da odaberem. Volela bih sve da ih imam.

- Znači, istina ipak polako izlazi na videlo. Ti nisi baš toliko skromna - zadirkivao je.

- Patkice su lepe, ah... - Korina je oklevala. A onda je ugledala nešto i oči su joj

uzbuđeno zasijale. - Oh, Denzele, pogledaj!

- Šta je to?

- Palčića! - Korina je požurila prema lutki koja je visila u uglu. - Moja galerija se tako

zove. To bi bila božanstvena maskota.

- Onda je tvoja! - rekao je brzo Denzel.

Kada su izašli iz prodavnice Korina je uhvatila Denzela za ruku. - Hvala ti - rekla je toplo.

Zatim ga je privukla sebi i poljubila. Nije obraćala pažnju na svet, koji se tiskao oko njih.

Ostatak prepodneva proveli su lutajući po gradu i kupujući poklone. Na kraju je kupila buket

lala za Belu.

- Otkud znaš da Bela voli cveće? - upitao je Denzel zainteresovano.

- To nije bilo teško zaključiti pored sveg onog cveća koje se nalazi u kući. O tome se

brine Bela, zar me?

Page 48: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

48

- To je veoma pažljivo s tvoje strane. Znam da će ona to ceniti.

Korina se nasmejala. - S obzirom na to kako me hrani to je najmanje čime joj se mogu

odužiti.

Posle toga su otišli u papirnicu. Korina se izgubila u mnoštvu pisama, olovki, plastičnih

vrećica i raznih poklona. Dok je Denzel razgledao časopise ona je nastavila da razgleda. Bilo

je tu mnoštvo reprodukcija. Većina je bila bezvredna i jeftina. Ali na nekima od njih nalazili su

se potpisi poznatih slikara. Korina je prevrtala po kopijama tražeći pravu stvar.

I pronašla je. Bio je to crtež dečaka. Dečak na slici nije imao više od godinu dana, ali ono

što joj se najviše svidelo bio je njegov naivan izraz lica, način na koji je slikar predstavio dušu

tog dečaka. Bila je to slika malih dimenzija i ne preskupa. Ali, bila je izuzetno lepo urađena i

nešto u vezi s tom slikom duboko je dirnulo Korinu. Pa, to je veliki problem. Šta je mogla da

pokloni čoveku koji je imao više para od nje? Jeftinu kopiju veoma lepo urađenog crteža...

Podigla je pogled i zapazila da je Denzel bio zadubljen u knjige koje je razgledao. Korina je

brzo platila sliku.

- Gospođica ima veoma dobar ukus - rekao je mladić na dobrom engleskom jeziku.

- Hvala - nasmešila se Korina, zahvalna zbog njegove pohvale bez obzira iz kojih

pobuda je mladić to rekao.

- Da li ćemo sada poći? - upitala je Denzela.

- Naravno. Danas nisam ništa pronašao ovde što bih kupio. Nemoj mi samo i ti reći da

nisi ništa kupila?

- Našla sam jednu lepu stvarčicu. Ali ona nije za mene. Za tebe je, Denzele. Nadam se

da će ti se svideti - zatim mu je pružila lepo upakovanu sliku.

- Nije trebalo ništa da mi poklanjaš.

- Ne budi sebičan. Dozvoli mi da i ja osetim zadovoljstvo što sam galantna baš kao i ti.

- U redu - nasmejao se. Polako je odmotao poklon. Nekoliko trenutaka pažljivo ga je

posmatrao.

Korina je mislila da će joj srce iskočiti iz grudi. Verovatno da mu se ne dopada, pomislila

je. Verovatno misli da je to glupost. A onda je Denzel pogledao, i izraz koji je videla u

njegovim očima izazvao je olakšanje u njoj.

- Korina, predivno je! - zvuk njegovog glasa bio je ispunjen nekim čudnim osećanjima. -

Ništa me nije moglo više obradovati.

Page 49: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

49

U jednom trenutku Denzel je pogledao sa oduševljenjem i obožavanjem u očima, a Korina

je mislila da će joj srce iskočiti iz grudi. Dopada mu se poklon. Voli grafiku, pomislila je. I on

voli mene.

Ali kada je Denzel zaštitnički, zagrlio njeno oduševljenje polako je počelo da splašnjava.

Ne donosi prebrze zaključke, podsetilaje sebe.

Ipak je znala da je Evelin u pravu. Denzel je voli. To joj je pokazao. Ali, da li će to osećanje

potrajati ili neće, to je bilo drugo pitanje.

Galerija se nalazila u centru grada. Deo te ulice činio je bulevar koji je vodio kroz park, a

drugi deo ulice bio je prepun barova, prodavnica, i bioskopa. Denzel je zaustavio automobil u

blizini jedne galerije. Nekoliko trenutaka kasnije ona i Denzel su ušli unutra.

Galerija je odisala bogatstvom i elegancijom. Denzel je mladiću koji je radio u galeriji

rekao da ima zakazani sastanak sa vlasnikom galerije. Kada se izgubio iza masivnih vrata

Korina je zainteresovano pogledala oko sebe. - Zašto on nudi to platno tvom muzeju? Zar ne

bi bilo prirodno da ga proda na aukciji?

- Da. To bi bilo prirodno. Ah, prvo su ga ponudili meni zato što verovatno znaju koliko

novca ima naš muzej u ovom trenutku. Pretpostavljam da ćemo dati ogromne pare. Svakako

ćemo to uraditi.

Nekoliko trenutaka kasnije pojavio se vlasnik galerije. Prijateljski se pozdravio sa

Denzelom. - Siguran sam da jedva čekate da vidite sliku Pola Marija. Molim vas, pođite za

mnom. Platno se nalazi u mojoj privatnoj kancelariji. Takve vrednosti ne izlažem pogledima

posetilaca. Naše osiguranje je dobro, ah nije svemoguće.

Slika je visila iznad njegovog radnog stola. Bila je to kompozicija koju je Pol Mari slikao

početkom dvadesetog veka, zaključila je Korina. Bila je razočarana. Ona je volela njegove

kasnije radove kada je uticaj simbolista uveliko osnažio njegovu paletu boja. Denzel je

netremice posmatrao sliku. Prošlo je nekoliko trenutaka, još ništa nije govorio.

- Procenjena je na pedeset pet hiljada dolara, gospodine Stoper. To bi bila prava slika

za vaš muzej.

Bez razmišljanja Korina je presekla tišinu. - Sličan njegov rad iz tog vremena prodavao se

za upola cene.

- Očigledno, gospođice, da se vi ne razumete u vrednosti slikarstva Pola Marija.

Korina je osetila kako je obuzima srdžba. - Savršeno se razumem u to, gospodine. Nemam

običaj napamet da govorim. Završila sam istoriju umetnosti i to odsek za dvadeseti vek. Ovo

je jedan od njegovih lošijih radova.

Page 50: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

50

- Na meni je da odlučim - iznenada je rekao Denzel. Korina ga je iznenađeno pogledala.

Bila je povređena njegovim ponašanjem. Kada joj je Kramer uputio jedan podrugljivi pogled,

koji kao da je govorio: To što ste hteli i dobili ste. Osetila se poniženom. Znala je da je bila u

pravu i nije mogla da razume kako se Denzel nije složio s njom. - Sačekaću te u kolima - rekla

je mimo. Jedva se udostojila da pogleda u Kramera. Onda se okrenula i žurno izašla iz

galerije.

Sedela je u automobilu punih petnaest minuta. Bila je sve ljuća što je vreme prolazilo.

Kako se Denzel usudio da se tako ponaša prema njoj pred nepoznatim čovekom? Očigledno,

smatrao je samo za partnerku u krevetu, a ne osobu koja je mogla da mu parira i na

intelektualnom nivou.

Dobila si ono što si zaslužila, rekla je sebi. I ako ti se ne dopada to mesto, samo si za

osuđivanje. Spremno si otišla s njim u krevet i očigledno misli da si samo praznoglava lutka.

Njena ljutnja pretvorila se u gorčinu kada je ugledala Denzela. - Žao mi je što sam se dugo

zadržao. Kramer je veoma pričljiv. - Kada Korina nije ništa rekla, već je nastavila da gleda

ispred sebe, Denzel je počeo da se brani. - Razveseli se. Nisam tako dugo ni ostao.

- Nisi - odgovorila je, ali glas joj je bio hladan.

- Pa šta onda nije u redu? - upitao je Denzel.

- Sve je u redu! - rekla je oštro, tako da je delovala skoro grubo. A njene plave oči

ljutito su sevale.

- U redu - rekao je Denzel pomirljivo. - Sve je u redu. Zašto onda izgledaš kao da bi me

najradije bacila aligatoru?

- A zašto se ti ponašaš prema meni kao da sam dete koje je pokvarilo zabavu

odraslima? - upitala je ljutito. Prvi put se okrenula i ljutito ga je pogledala.

- Znači, to je u pitanju! Nisam mislio da se ponašam tako. Ah, suviše brzo si reagovala.

- Poveo si me sa sobom, jer si hteo da čuješ moje mišljenje, zar ne? - podsetila ga je.

- Tako je. Ali na meni je da odlučim da li će se slika kupiti ih neće. Da ste ti i Kramer

nastavili da se prepirete to bi pogoršalo stvar.

Korina je nastavila da ćuti. Nekoliko metara dalje Denzel je zaustavio automobil. Okrenuo

se prema njoj. - Šta u stvari nije u redu? - upitao je strpljivo.

- Rekla sam ti već - kratko je odgovorila.

- Nekako osećam da nisi ljuta samo zbog toga što nisam oberučke prihvatio tvoje

mišljenje u galeriji - rekao je pažljivo. - Ima još nešto što tebe muči.

Page 51: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

51

Kada je Korina nastavila da ćuti, Denzel je naterao da ga pogleda i zagledao se u nju. -

Mislio sam da možemo da razgovaramo jedno sa drugim.

Njena ljutnja nije mogla da nestane samo zbog njegovih brižnih reči i zabrinutog pogleda u

njegovim očima. - Želela sam da me prihvatiš kao svog prijatelja, kao nekog sa kim možeš da

razgovaraš, a ne samo kao osobu sa kojom vodiš ljubav - rekla je najzad.

Denzel je polako klimnuo glavom. - Pretpostavljao sam da je tako nešto u pitanju. Draga

moja, ono što se desilo u galeriji nema nikakve veze sa mojim mišljenjem o tvojoj

inteligenciji. Očigledno da si ti veoma odlučna mlada dama. I sve što si mu rekla je u redu.

Bila si u pravu. Ali, na menije da mu ja sve to kažem, a ne ti.

- Shvatam. Trebalo je da ćutim i da ostanem na mestu koje mi pripada - rekla je s

ogorčenjem.

- Ne izvrći moje reči u nešto što nisam rekao. Znaš na šta sam mislio.

Korina je znala šta je on mislio, i znala je da je bio u pravu. Ah, u pitanju je bilo nešto

nnogo dublje od razmimoilaženja na poslovnom planu. Kada joj je Denzel rekao da želi da

pođe s njim ona je to shvatila kao da joj je rekao da želi da bude sastavni deo njegovog ovog

života. Ali to je bila njena greška. Podsetila je sebe da je ovo njeno samo privremeno mesto.

Ali, Korina je znala da ne sme da očekuje tako mnogo od Denzela. Ako joj se nisu sviđali

njihovi odnosi, mogla je da ode. To je bilo jednostavno.

- Ne bih želela više da se prepiremo - rekla je tiho.

- Dobro. Ni ja to ne želim. Hajdemo kući.

Korina je shvatila da je Denzel mislio da mu je ona oprostila. Nije shvatio koliko duboko je

još uvek bila povređena.

Kada su stigli pred kuću Denzel joj je predložio da se pre večere prošetaju pored Dunava.

Korina je osećala kako se ovaj dan završio, da se tako i nešto između nje i Denzela završilo.

To je bilo presudno za njihovu vezu. Morala je sebi da prizna nešto što je znala od samog

početka i što je htela da sakrije. Volela je Denzela celim svojim bićem i želela je od njega

mnogo više od nedelju zajednički provedenih dana. Zbog toga je ona i želela da on razmišlja

o njoj drugačije nego što je, očigledno, razmišljao, kao o devojci sa kojom će se zabavljati

nedelju dana. Zbog toga joj je toliko značio taj događaj u galeriji.

Ubuduće, biće joj teško da nastavi da se ponaša po Denzelovim pravilima. Za ovo kratko

vreme ona je shvatila kakav bi njihov zajednički život bio. Imah su toliko toga zajedničkog. On

je to poremetio.

Njene misli prekinuo je Denzel. - Veoma si tiha. Da li si još uvek ljuta?

Page 52: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

52

- Nisam - priznala je. Nije više bila ljuta. Bila je povređena. To je bilo poslednje osećanje

koje je mislila da će ponovo osetiti.

- Razumem - odgovorio je polako. Očigledno da joj nije verovao. Osećao je još uvek da

nešto nije u redu između njih. Duboko je uzdahnuo i ponovo se zagledao u reku. - Bolje bi

bilo da se vratimo. Bela je već spremila večeru.

Kada se vratila u svoju sobu, Korina je obukla plavu haljinu, istu onu koju je nosila one

večeri kada je upoznala Denzela. Pažljivo se našminkala, pokušavajući da izgleda što vedrije.

Ali bilo joj je teško da prati razgovor za stolom. Gledala je svoj nedirnuti tanjir. Nije mogla

ni da jede. Posle večere izvinila se Denzelu i Albertu. Rekla im je da je umorna. Alberto joj je

poverovao, ali Denzel joj je uputio jedan čudan pogled, koji je nesumnjivo govorio da joj ne

veruje.

- Videćemo se ujutru. Lepo spavaj - rekao je na kraju.

Kada se našla u svojoj sobi Korina je zamišljeno stajala pored prozora. Bila je umorna, ali

je znala da dugo ne bi mogla da zaspi. Dugo je gledala zvezde na vedrom nebu.

Sada kada se konačno suočila sa činjenicom da voli Denzela staje mogla da preduzme?

Njene misli iznenada su bile prekinute batom koraka pored njene sobe. Neko je zastao ispred

njenih vrata. Znala je da je to Denzel, pošto je Alberto spavao u drugom delu kuće. Korina je

zadržala dah, nadajući se da će Denzel ući u sobu. Kada bi joj se samo izvinio i zasuo njeno

lice poljupcima.

Ah, posle nekoliko trenutaka čula je kako se koraci udaljuju. Čula je kako se vrata od

njegove sobe zatvaraju. Korina je razočarano uzdahnula, a onda je legla u krevet. Nemirno se

prevrtala u krevetu. Misli su joj letele sa jedne stvari na drugu. Sada kada je poznavala

Denzela pitala se kako je ikada mogla da pomisli da je zaljubljena u Erika.

Sve je izgledalo tako komplikovano. I iznenada osetila je da nema snage da se bori sa

novonastalom situacijom.

Ovo je smešno, rekla je samoj sebi. Sve sam to preuveličala. Moram da zaboravim na sve i

da pokušam da zaspim

Ali nije mogla da zaspi. Konačno, posle dugog prevrtanja, koje je trajalo činilo joj se

satima, osetila je potrebu da popije čašu mleka. Ležeći u krevetu i prisiljavajući sebe da zaspi

nije davalo nikakvih rezultata. Obukla se i potrčala niz stepenice. Nije do tada bila u kuhinji,

ah je znala gde se nalazi Bila je iznenađena kada je ugledala svetio u kuhinji. A onda je videla

Denzela kako priprema sebi kafu.

- Ni ja nisam mogla da zaspim - rekla je jednostavno. - Drago mi je što si i ti budan -

dodala je.

Page 53: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

53

- Želela bih da razgovaramo, ali ne o ovome što se danas dogodilo.

- Znam - rekao je. - I ja se tako osećam. Zamalo da nisam došao u tvoju sobu, ali nisam

želeo ni na šta da te prisiljavam. Očigledno da si bila tužna. Zasada budimo drugovi i

razgovarajmo o stvarima o kojima drugovi pričaju.

- A to je?

- O ljudima koje volimo, i koje ne volimo, o životnim ciljevima, o čemu god hoćeš.

- Ko je bila tvoja prva ljubav, Denzele? - Korina je upitala iznenada.

- To je bar lako. Nikada neću zaboraviti. Zvala se Lilijen. Svi dečaci u mom razredu bili

su ludi za njom. Kada sam je upitao da li će da pleše sa mnom za novu godinu, nikada do tada

ni posle toga toliko nisam bio uzbuđen. I kada je pristala bio sam sasvim zbunjen. To je bilo

neverovatno olakšanje. Nikada toliko nisam bio srećan. Čak ni sam ples nije bio toliko lep,

kao trenutak kada mi je rekla da će da pleše sa mnom. - Denzel je zaćutao i s nostalgijom se

vratio u ta vremena. A onda je pogledao Korinu i upitao je. - A tvoja prva ljubav?

- Li Bejlend - Korina se nasmešila kao da joj se u mislima vratila slika visokog

crvenokosog dečaka sa pegama po hcu. - Ovde nije bila u pitanju samo fizička privlačnost

koju si ti osećao za Lilijen - rekla je šaleći se.

- Imao je pun novčanik sitnog novca i svaki put bi mi kupio sladoled. Mislim da sam u to

vreme bila materijalista. Cenila sam više poklone od lepog izgleda.

- Voleo bih da sam te onda poznavao. Siguran sam da si bila neodoljiva.

Korina se nasmešila ispijajući kafu. Osećala je da joj kafa sada i nije potrebna. Napetost

koju je osećala iščezla je čim je ugledala Denzela. Bilo joj je kao i uvek prijatno sa njim. Činilo

joj se da su sada samo dobri prijatelji koji nemaju razloga da se jedno pred drugim prikazuju

u lepšem svetlu.

- Mislim da je vreme za spavanje - rekao je Denzel. Korina je klimnula glavom i

nasmejala se. Zajedno su se popeli stepenicama do njene sobe. Pred vratima Denzel je nežno

poljubio. - Moja vrata će ostati otključana. U slučaju da...

Korina ga je razumela. Nije želeo da je prisiljava ni na šta, baš kao i one prve večeri u vozu.

Situacija je ponovo bila u njenim rukama.

Denzel se onda povukao u svoju sobu, zatvorivši pažljivo vrata za sobom. U svojoj sobi

Korina je sela na krevet i razmišljala o Denzelu. Bio je zaista divan. Veoma neobičan

muškarac. Osećajan, ali jak.

Page 54: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

54

Volela bih mnogo više vremena da provedem s njim, pomislila je. Ali, to je sve što mi se

pruža, i zbog toga ću se potruditi da ovu nedelju dana ništa ne pomuti. Razmišljaću kako da

ga prebolim kada dođe za to vreme.

Ustala je i izašla iz svoje sobe. Polako je ušla u Denzelovu sobu. Soba je bila u mraku, ali

mesečevi zraci su je osvetljavali. Korina je videla Denzela koji je ležao na krevetu. Ruke je

držao iznad glave.

- Da li si došla da me zavedeš? - upitao je tiho. Već sledećeg trenutka našla se u

njegovom zagrljaju. Obuzeto je uzbuđenje čim je osetila miris njegovog tela pored svog. I

znala je da ne želi ni na jednom drugom mestu da bude, osim tu, pored njega.

Sledećeg jutra Denzel je odveo Korinu u butik koji im je Evelin preporučila. Provela je

nekoliko sati u butiku razgledajući i birajući stvari. Na kraju se odlučila za haljinu od lana, koja

se pripijala uz njeno telo.

- Takvu haljinu nosila je Grejs Keli. Ne verujem da je njoj bolje stajala nego vama -

iskreno je rekla vlasnica butika.

O takvoj haljini Korina je oduvek maštala. Korina nije pogledala u cenu. Nije bila ni važna.

Haljinu je kupila zbog Denzela.

Kada je Denzel došao po nju nekoliko sati kasnije da je odveze kući Korina se naslonila na

njegova ramena.

- Imam iznenađenje za tebe – promrmljala je. Zamišljala je izraz njegovog lica kada je

bude video u njoj.

- A šta bi to moglo da bude?

- Videćeš.

- Zar mi ne možeš pokazati sada?

- Mogu - nasmejala se Korina - ali bi me prvi policajac uhapsio - onda mu je šapnula. -

Strpi se samo do večeras.

Denzel je značajno pogledao. Taj pogled govorio je više od svake reči. A onda je privukao

bliže sebi. Sasvim zbunjena Korina se sasvim privila uz njega.

Te večeri Evelin je došla na večeru. Ćele večeri Alberto ih je podsećao da sutra odlaze na

njegovo imanje. Korina jie pretpostavlja da Alberto ima neki razlog zbog koga to govori, ali

nife mogla da pretpostavi šta bi moglo da bude u pitanju.

A onda, kada je Evelin krenula, Alberto je otvoreno upitao. - Zašto i ti ne bi pošla s nama?

Ti voliš da ideš tamo u ovo doba godine.

Page 55: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

55

- Rekla sam ti, Alberto, da imam druge planove. Ne mogu ostaviti sve svaki put kada mi

ti predložiš da pođem s tobom - rekla je odlučno,

Poštujući njenu odluku, Alberto je klimnuo glavom. - U pravu si, ali ćeš mi nedostajati.

- I ti ćeš meni nedostajati, dragi moj - odgovorila je Evelin. A onda se okrenula prema

Korini. - Zdravo, draga moja. Moraš mi obećati da ćemo se videti pre nego što odeš iz

Budimpešte.

- Naravno, Evelin! Svratiću bar da se pozdravimo..

Evelin je srdačno poljubila u oba obraza. A onda je izašla iz kuće.

- Moram da razgovaram sa Albertom kada se vrati - rekao je Denzel kada su ostali sami

- Ah, neću ostati dugo.

- U redu. Onda ću ti pokazati to iznenađenje.

- Oh, da, to! Onda svakako neću ostati dugo - rekao je.

* * *

Korina i Denzel su napustili Budimpeštu rano sledećeg jutra. Alberto je sa Belom otišao

pre njih. - Da li je imanje daleko od grada? - upitala je Korina.

- Ne. Otprilike pedeset kilometara van Budimpešte. To je kao zeleni pojas koji okružuje

grad. Verovatno da ćeš prepoznati mnogo stvari. Slikali su ga mnogi slikari.

- Mora da je divno.

- Veoma.

- Zvuči primamljivo - odgovorila je. -l romantično.

- l jeste - nasmejao se i ujedno odgovorio na sledeće njeno pitanje. - Pokazaću ti čitavu

okolinu.

Kada ga je pogledala bilo joj je teško da poveruje da ga poznaje samo četiri dana. Četiri

kratka dana ispunjena mnogobrojnim iznenađenjima. Četiri noći ispunjene strašću.

Bilo je prosto neverovatno kako život može tako brzo da se izmeni. Još u sredu popodne

jedina stvar na koju je mislila bio je njen posao. Na emocionalnom planu bila je sasvim

prazna. Sumnjala je da će ikada upoznati pravu ljubav. Te noći upoznala je Denzela. Za

doručkom sledećeg dana bila je sigurna da je sposobna da voh mnogo jače nego ikada pre.

Bila je srećna u ovom trenutku. Srećna zbog ljubavi koju je osećala i što joj to osećanje

nije bilo uskraćeno. S druge strane, bila je uplašena. Takva ljubav bila je opasna, jer je mogla

Page 56: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

56

da prouzrokuje bol isto tako jaku kao i zadovoljstvo, naročito sa čovekom kakav je bio Denzel

i u vezi kakva je bila njihova. Denzelov život bio je savršen. On nije imao potrebe da ga

menja. Od samog početka njihova veza bila je strasna, vođena njihovim srcima, a ne

razumom. Da su imali vremena da prvo postanu prijatelji, da li bi situacija bila drugačija? Da

U bi Denzel razgovarao s njom o braku i ljubavi i da li bi ona bila sigurnija u svoju sposobnost

zdravog rasuđivanja?

Bila je nesigurna u njihov odnos. Želela je da Denzel sve ovo preživljava duboko baš kao i

ona. Želela je da mu znači nešto. Da, bila je nesigurna u brak, i naročito u svoju sposobnost

da nekog usreći u braku, jer je jednom bila razočarana. Deo nje želeo je da Denzel razgovara

s njom o braku i ljubavi, ali čak i kada bi on to učinio nije bila sigurna kakav bi bio njen

odgovor.

Želim i jedno i drugo, konačno je priznala samoj sebi. Želim da budem voljena, ali ne želim

ponovo da budem povređena.

Iznenada, Denzel je skrenuo pogled sa druma i uhvatio je njen zamišljeni pogled. - Dajem

novčić za tvoje misli! - rekao je. Osmehnuo joj se brzo pre nego što je ponovo usmerio svu

svoju pažnju na put kojim su se vozili.

U jednom kratkom trenutku Korina je poželela da mu prizna o čemu je razmišljala. Da

kaže da ga voli, ali da ne zna da li i on nju voli. Čak i da se volimo, kako da znamo da smo

stvoreni jedno za drugo? Ovo je samo san u kom trenutno živimo...

Umesto toga Korina se samo nar smejala i polako rekla. - Moje misli ne vrede toliko.

- U redu, draga. Ti imaš svoje misli. Ali tvoje telo pripada meni.

- Da - prošaptala jeI moje srce, dodala je u sebi.

- Za nekoliko trenutaka ćemo stici.

Uskoro se pojavila kuća na vidiku i Korini je zastao dah od lepote. - Denzele, ovo je prosto

neverovatno. Msa mi rekao da je toliko veličanstveno.

- Nije bilo načina da te na to pripremim. Morala si da je vidiš da bi mi poverovala.

Imanje me oduševljava svaki put kada ga ugledam, a bio sam ovde najmanje hiljadu puta.

Ova kuća je najbolji primer života uglednih porodica u sedamnaestom veku.

- Da li je oduvek pripadala tvojoj porodici? - upitala ga je kada su našli iz automobila.

- Oduvek. Sedamnaest generacija mojih predaka živeli su ovde otkad je ovu zemlju

mom pretku Domeniku Beliniju poklonio kralj za zasluge a ratu.

- Kako možeš svaki put da odeš odavde?

Page 57: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

57

- Nije mi lako. Ponekad se pitam zašto jednostavno zauvek ne ostanem tu. I Alberto

voli ovo mesto mada sada sve rede dolazi ovamo. Ali, to je zbog bolnih uspomena na njegovu

ženu Martinu, koja je umrla pre nekoliko godina. Ali u poslednje vreme ponovo sve više

vremena provodi ovde, što je dobar znak da se pomirio sa gubitkom.

U tom trenutku Alberto se pojavio na stepenicama. - Dobro došla, Korina - pozdravio je

poljubivši je srdačno. - Šta kažeš za našu kuću?

- Alberto, veličanstvena je! Nemam drugih reči da bi je opisala.

- Sačekaj samo dok vidiš unutrašnjost. Nameštaj je radio poznati dekorater - objasnio

je Alberto kada su ušh u kuću. - Ali, moja Martina je sve preuredila. Želela je da renovira

kuću, ah da ipak sve ostane autentično.

- Sjajno je to uradila - rekla je Korina ozbiljno. - Čini mi se da je i u sedamnaestom veku

baš sve ovako izgledalo.

- Da! I meni se čini da mogu da zamislim pretke kako šetaju po kući i odobravajući

klimaju glavom.

- Pokazaću ti tvoju sobu - rekao je Denzel.

- Ova soba je čak lepša od one u kojoj sam bila u Budimpešti - uzviknula je razdragano.

- Vidim da je Bela već bila ovde - primetila je, jer je soba bila puna cveća.

- Da, prva stvar koju je uradila kada smo došli bila je da nabere cveće. Prvo ga je donela

u tvoju sobu - rekao je Alberto srdačno.

- Hajdemo na jahanje - predložio je Denzel posle ručka.

- Ali obećajte da mi se nećete smejati.

- Obećavamo - svečano su se zakleli njih dvojica, a onda su sve troje prasnuli u smeh.

- Oh, Denzele, da li ćeš imati nešto protiv ako obavim jedan telefonski razgovor pre

nego što krenemo?

- Naravno da neću. U mojoj sobi je telefon. Dođi! Pokazaću ti.

- Koga zoveš? - upitao je.

- Onog čoveka koga mi je preporučila Evelin. Mogla bih da uhvatim prvi voz i odem do

njegove fabrike.

- Ne bi trebalo da razmišljaš o poslu. Ovo je odmor - rekao je Denzel nežno.

- Moram od nečeg da živim, Denzele - podsetila ga je. Bila je zbunjena što je on njen

posao tako olako shvatao.

Page 58: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

58

- Oprosti - odgovorio je Denzel kratko. - Ali, nemoj da misliš da ćeš ići vozom. Ja ću te

odvesti tamo. Imaćeš prilike da vidiš prirodu. Ne možeš da se vratiš kući, a da ne vidiš sve

ove lepote..

- To bi bilo sjajno! - uzviknula je srećno.

Vlasnik fabrike bio je presrećan što će moći da izađe u susret američkom kupcu i dao joj je

detaljne informacije kako da stigne do njega.

- To mesto nalazi se skoro par sati vožnje udaljeno odavde. Krenućemo rano ujutru.

Imaćeš prilike da vidiš nekoliko interesantnih stvari.

- Oh, Denzele, ti i ne znaš koliko sam ti zahvalna.

- Hajdemo sada na jahanje - bio je uporan Denzel.

Korina se složila. Bila je toliko uzbuđena zbog sutrašnjeg puta da je više nisu brinule njene

jahačke sposobnosti.

Alberto ih je čekao ispred štale sa dva osedlana konja. Kada su krenuli stazom koja je

vodila prema šumi, Korina se sasvim opustila. Bilo je jasno da kobila koju je ona jahala nema

nameru da ide brže nego što je ona mogla da je kontroliše.

Nekoliko kilometara dalje seli su da se odmore. - Da li uživaš? - upitao je Denzel.

- Ne znam kada sam poslednji put bila ovoliko srećna - rekla je sa prizvukom sete u

glasu.

Denzel se nagnuo i poljubio je u vrh nosa. A onda je rukama obujmio njeno lice i zagledao

se u nju. Gledao je s ljubavlju i u jednom trenutku Korina je bila sigurna da će joj Denzel reći

da je voli.

A onda su konji zarzali i jato ptica na obližnjem drvetu poletelo je prema suncu. Taj

trenutak otišao je u nepovrat. Naslonio je njenu glavu na svoje rame i zagrlio je.

Korina nije bila razočarana. Njegov pogled bio joj je sasvim dovoljan.

- Zašto ne ostanemo ovde zauvek? - upitala je poluozbiljno. - Mogli bismo da trčimo,

da jašemo, a hranili bismo se lešnicima i borovnicama.

- U pravu si. A da li bi zaista mogla da se odrekneš Beline kuhinje?

- Ne bih - nasmejala se. – Govoreći o tome, postala sam strašno gladna. Zašto se ne

bismo vratili nazad?

- Ti si prava zagonetka. Jednog trenutka si toliko detinjasta i naivna, a već sledećeg

trenutka ponašaš se tako da ti i iskusnije osobe mogu pozavideti.

Page 59: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

59

Korina se nasmejala. - Prihvatiću ovo poslednje kao kompliment - l trebalo bi. To sam i

želeo da bude - doviknuo je preko ramena. Približavali su se imanju kada je Korina ugledala

kako im neko jaše u susret Bila je to žena na prelepom konju, obučena po poslednjoj modi za

jahanje.

- Denzele! - uzviknula je srećno, zaustavivši konja pored njegovog. - Čula sam da si

došao i svratila sam da te vidim. Ali, Alberto mi je rekao da si izašao na jahanje. Kakva

slučajnost - rekla je.

Korina je znala koje ta žena pre nego što je Denzel progovorio. - Emanuela, kakvo

iznenađenje. Nisam znao da si i ti ovde.

Pogledala je Denzela, koji se prijateljski osmehivao EmanuelL

- Emanuela, ovo je Korina Johansen - rekao je Denzel. - Korina je naš gost.

Gost! To je pogodilo Korinu. Emanuela je mogla da zaljuči da je ona Albertov gost, a ne

njegov. Kako je Denzel mogao tako hladno da se ponaša? Gost. Osetilaje kako je obhva

hladan znoj. Ta jedna jedina reč povredila je mnogo više nego bilo šta do tada. Pogledala ga

je zbunjeno.

Emanuela se osmehnula Korini i rekla jednostavno. - Drago mi je što smo se upoznale,

gospođice Johansen. Da li je ovo prvi put da ste u ovim krajevima?

- Da. Veoma je lepo ovde - odgovorila je Korina polako.

Emanuela se ponovo okrenula prema Denzelu. - Došla sam da te pozovem na sutrašnju

partiju tenisa, biće zabavno. Stigli su i Bekerovi. Razmišljaju da prodaju svoju kolekciju slika.

Kada sam im rekla da si i ti ovde bili su radoznali da te upoznaju. Želeli bi da čuju tvoj savet.

Denzelove oči zasijale su od interesovanja. - Sve prodaju?

- Da. Žele sve da prodaju i da se presele u Monako. Pretpostavljam da je to sve zbog

poreza.

- Biće mi drago da porazgovaram s njima. Znam da imaju nekoliko slika za koje su

zainteresovani i muzeji.

Korina je slušala njihov razgovor sa nevericom. Dok je Denzel razgovarao sa Emanuelom,

Korina je bila sigurna da je sasvim zaboravio na nju.

- Onda je sve sređeno - rekla je Emanuela. - Verovatno možeš da obaviš taj posao

između partija tenisa. - Zatim se okrenula prema Korini. - Biće mi drago da vas ugostim u

svom domu sutra, gospođice Johansen.

Page 60: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

60

Pre nego što je Korina bila u mogućnosti bilo šta da odgovori Emanuela je pojurila stazom

prema šumi. Kada je Korina uspela da se pribere, progovorila je mirnim glasom. - Denzele, ne

možemo sutra otići na tu zabavu. Idemo u „Žolnai”. Zar si zaboravio?

- Oh! - izraz njegovog hca jasno je govorio da je sasvim zaboravio na njihov raniji

dogovor. - Pa - rekao je, - otići ćemo tamo nekog drugog dana.

- Ja sam se dogovorila za sutra sa vlasnikom fabrike - polako je objasnila Korina. - U

pitanju je poslovni put, a ne zadovoljstvo koje bismo mogli odložiti. Sigurna sam da partija

tenisa nije toliko važna.

- Nije, ali će biti zabavno. Ekelmanovi su prijatni ljudi. Oduvek sam voleo da

razgovaram s njima. Osim toga želeo bih da porazgovaram i sa Bekerovima. Ako zaista misle

da prodaju tu kolekciju mogao bih da kupim nekoliko sjajnih slika za muzej.

- Denzele, i moj posao je važan.

- Ali ne toliko - bio je uporan Denzel.

- Jeste - odgovorila je. Sve više je obuzimala ljutnja. Bol koji je osetila zbog njegovog

ponašanja nije minuo.

- Ah, Korina, taj posao nije neodložan.

- Ni partija tenisa nije neodložna - rekla je. Želela je da doda: Osim, naravno, ako si ti

toliko nestrpljiv da vidiš Emanuelu. Ah ponos je sprečio da to kaže.

- Smešno je što se prepiremo oko toga, Korina. Veruj mi da ćeš uživati na zabavi. A otići

ćemo u „Žolnai” sledećeg dana.

- Moj posao je na prvom mestu, Denzele, kao što je i tvoj za tebe.

- Ne možeš da porediš držanje galerije i neke tamo figurice sa mojim poslom u muzeju.

- Ja živim od tih figurica - rekla je oštro. - Za mene su one su isto toliko važne koliko i za

tebe fina umetnost.

- Korina, zašto otežavaš situaciju, kada ne moraš?

- U pravu si! - uzviknula je. - Ja ću otići sama, a ti idi na zabavu. Sigurna sam da se neću

nigde izgubiti.

- Korina...

- Bolje da se sada vratimo, Denzele - rekla je procedivši kroz zube. - Nemamo mnogo

vremena do večere.

Page 61: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

61

Večera je bila pravo mučenje. Korina je jedva progovorila nekoliko reči. Videla je da je

Alberto bio zbunjen promenom u njenom i Denzelovom odnosu, ali nije postavio nikakvo

otvoreno pitanje. Sa svoje strane Denzel se trudio da izgleda da je sve u redu, ali je na kraju

odustao. Korina je znala da je on osetio koliko je bila razočarana.

Posle večere im je zaželela laku noć i povukla se u svoju sobu. Ni Denzel, a ni Alberto nisu

je pitali ništa. Kasnije, kada se našla u svojoj sobi razmišljala je o sutrašnjoj zabavi. Denzel će

se zabavljati sa Emanuelom, razgovaraće, dodirnuće je...

A onda je čula da neko kuca na njena vrata. Korina ih je otvorila držeći četkicu za zube u

rukama.

- Mogu li da uđem? - upitao je Denzel.

- Možeš - odgovorila je. To je bilo prvi put da je Denzel pitao za dozvolu da bi ušao u

njenu sobu. To je bilo i prvi put da nije bio dobrodošao.

Nije bila srećna što ga vidi. Samo jedna stvar popravila bi trenutnu situaciju između njih,

kada bi joj on ponudio da ipak pođe sa njom. Ali, znala je da se to neće dogoditi.

- Ova naša svađa je samo gubljenje vremena - rekao je kada je seo na krevet pored

nje. - Ima mnogo zanimljivijih stvari koje bismo mogli da radimo.

Nagnuo se da je poljubi, ali se Korina odmaknula u stranu. Nije mogla da mu u ovakvom

stanju uzvrati poljubac. Još uvek je bila povređena njegovim ranijim ponašanjem.

- Žao mi je, Denzele - rekla je. - Umorna sam i hoću da spavam, ako nemaš ništa protiv.

Posle nekoliko trenutaka oklevanja Denzel je odgovorio. - Naravno - a onda je nastavio -

što se tiče sutrašnjeg dana...

- Ići ću vozom. Pozvala sam informacije i rekli su mi red vožnje. Pozvala sam i taksi da

dođe ujutru po mene da bi me odvezao na stanicu.

- Shvatam. Tvoji planovi su već napravljeni.

- Rekla sam ti da mi je to važno.

- Da li ti je već neko do sada rekao koliko si očajno tvrdoglava? - upitao je iznervirano.

Kada je Korina okrenula glavu u stranu, dajući mu do znanja da je razgovor zamara, Denzel je

ustao. - Srećan put onda - rekao je. Izašao je iz sobe, zalupivši za sobom vratima, jače nego

što je bilo potrebno.

Nekoliko trenutaka Korina je ostala da sedi na istom mestu. Morala je da raščisti neke

stvari. Želela je da razbije nešto. Želela je da plače. Želela je da viče. Želela je u isto vreme da

radi sve tri stvari.

Page 62: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

62

Konačno je ljutito uzviknula. - Proklet da si, Denzele Stoper!

Onda se bacila na krevet, ali još dugo nije mogla da zaspi.

* * *

Denzel je sedeo na stolici u hladovini razgranatog drveta. Pijuckao je belo vino i

posmatrao tenis na obližnjem terenu. Nije se osećao dobro na ovoj zabavi. Trebalo je da se

dobro zabavlja. Poznavao je sve ove ljude i voleo ih je. Bio je predivan dan za tenis. Ali, ne to

ipak nije bilo u redu. Osmeh koji mu je uputila Emanuela nije bio onaj koji mu je nedostajao.

Želeo je Korinu. To je bilo jednostavno. Bez nje sve ovo nije imalo nikakvog smisla. Zašto,

đođavola, nije bila razumna? Trebalo je da ostane s njim. Preostalo im je samo nekoliko

zajedničkih dana.

I sama pomisao da će ona uskoro otići bila je nepodnošljiva i nju je ubrzo potisnuo u sebi.

- Šta nije u redu? - upitao ga je Alberto, koji mu se pridružio.

- Sve je u redu. Šta bi bilo? - uzviknuo je Denzel.

- Šta bi bilo? Nedostaje ti Korina, eto to nije u redu. Potrudi se da to poričeš. U takvom

sam raspoloženju da mogu da budem okrutno iskren. Bilo je očigledno po njenom sinoćnom

ponašanju da si je nečim povredio. I čija je to greška? Ako vam je preostalo već toliko malo

vremena da budete zajedno zašto bi sve moralo da bude baš onako kako ti želiš?

- Zato što ja volim da živim onako kako sam zamislio. Zašto Korina nije tako pokorna

kao Emanuela?

- Emanuela zna kako da se ponaša sa muškarcima. Danas sam je posmatrao. Korina je

Amerikanka - odgovorio je Alberto. - Ima svoju ličnost i nezavisnost kakvu Emanuela nikada

nije imala. Korina je drugačija. Ona je sa muškarcem zato što ga voli, a ne zato što joj je on

potreban materijalno.

- Zašto uopšte razgovaramo o tome? Pa ja nisam oženjen.

- Još nisi. Ali razmišljaš o tome bez obzira da li ćeš ti to meni priznati ili ne. I toga se

plašiš. A to je zbog toga što se ti, poput većine nas, plašiš promena.

Krajičkom oka Denzel je uhvatio Emanuelin pogled i osmehnuo joj se. Alberto koji je to

primetio nastavio je - Korina je mnogo finija osoba od Emanuele. Da sam ja na tvom mestu

učinio bih sve da budem sa ženom poput nje.

- Zašto si iznenada odlučio da je Korina prava osoba za mene?

- Zato što se volite. A to osećanje plaši i tebe i nju.

Page 63: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

63

- Korina nije zaljubljena u mene.

- Zar nije? Da li onda ima običaj da provodi po nedelju dana sa svakim muškarcem

kojeg sretne u vozu?

- Naravno da nema, ali...

- Neko mora da ti otvori oči već jednom. Oboje se volite, mada je ona trenutno veoma

ljuta na tebe. Razumem da se oboje plašite da ne budete povređeni. Naročito ona posle

skorašnjeg razvoda. Ljubav može da bude bolna. Ali isto tako može da traje zauvek. Kada si

srećan da iskreno voliš nekog onda ta ljubav postaje sve jača što godine prolaze.

- Ti misliš tako zato šta si imao sjajan brak sa Martinom - podsetio gaje.

- Koliko znam, i tvoji roditelji imaju brak poput nas.

- To je zato što ste se svi vi poznavali godinama pre nego što ste odlučili da se venčate.

Korina i ja se poznajemo samo nekoliko dana.

- To nema nikakve veze. Ne znam šta ćeš ti učiniti, Denzele. Ali znam šta ću ja. Idem

kući. Pozvaću Evelin i reći ću joj da je vreme za novi brak. Jedino se nadam da njen odgovor

neće biti negativan. Ako si dovoljno pametan, i ti ćeš isto učiniti sa Korinom.

Kada je Alberto otišao, Denzel je još dugo ostao da sedi. Njegove misli bile su prekinute

dolaskom gospođe i gospodina Bekera. Mada se trudio da razgovara s njima, to mu baš nije

polazilo za rukom. Mislio je na Albertov savet.

* * *

- Korina, toliko mi je drago što si se vratila! - uzviknuo je Alberto srećno kada je

ugledao na vratima.

- Dođi. Sedi, imamo sjajne vesti. Hoćeš li malo šampanjca? Evelin, ako ti ne budeš

saopštila Korini novosti, ja ću.

- Dobro - Evelin se okrenula prema Korini. - Alberto me je zaprosio i ja sam pristala.

- Pošto si me držala u neizvesnosti...

- Čitavih pet minuta - dodala je Evelin. - Vas dvoje ste deo naše sreće - nastavila je. -

Volela bih da ostaneš na venčanju. Sutradan možeš da nastaviš svoje putovanje.

- Ja ću te odvesti na stanicu tako da ćeš stići - prvi put otkako je stigla oglasio se

Denzel.

- Hajde da nazdravimo - predložila je Korina. - Ostaću na venčanju. Želim da budete

uvek srećni ovako kako ste danas.

Page 64: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

64

- Za ljubav! - nazdravio je Denzel, podižući svoju čašu. Netremice je posmatrao Korinu.

Ona je okievala nekoliko trenutaka, a onda je ispila šampanjac do kraja.

Korina je primetila kako su Alberto i Evelin izmenjali brzo poglede.

- Nas dvoje ćemo se sada povući. Laku noć, deco!

Korina je spustila svoju čašu na sto. -l ja sam umorna.

- Sačekaj, molim te - zamolio je Denzel. Pošto ga Korina nije ni pogledala, nastavio je. -

Moramo da razgovaramo.

- Nas dvoje nemamo više šta da kažemo jedno drugom - odgovorila je.

- Naprotiv! Imamo mnogo toga da razjasnimo. Bolje sada to da obavimo. U protivnom,

osećaćemo se jadno sledećih nekoliko dana.

Znala je da je u pravu. Bolje to sada da urade, čak i ako se slože u tome da je njihovoj vezi

kraj.

- Lepo je veče. Hajdemo napolje. Da li si uspešno obavila posao? - upitao je ljubazno.

- Da! Veoma dobro - nije ništa drugo rekla, jer je znala da Denzel nije iskreno

zainteresovan za njen posao.

- Korina... Od samog početka naše veze otvoreno smo razgovarali jedno sa drugim. A

sinoć uopšte nismo razgovarali. U početku sam mislio da je to sve zbog izmene plana za

današnji dan.

- U tome nije bio pravi problem.

- To sada znam. Alberto mi je to rekao i shvatio sam da je u pravu, ?iešto drugo nije u

redu. Ali bez obzira šta je u pitanju, počelo je kada sam stigao kod Emanuele. Sada uviđam

da sam te povredio. Molim te, oprosti mi.

Nije očekivala njegovo izvinjenje. Čak i ako se tome potajno nadala, bila je sigurna da neće

biti ovako ozbiljno rečeno. Čak i pored toga što nije znao koliko je povredio, nije želeo da

nastavi da je vređa. Prvi put za proteklih dvadeset četiri sata Korina je osetila nadu. Možda

ipak nije svemu kraj.

- Oh, Denzele! - bilo je jedino što je uspela da kaže. Još uvek nije mogla sasvim da

otvori srce i da mu kaže svoja najskrivenija osećanja.

- Znam da sam ponekad arogantan i da sam prokleta budala - nastavio je Denzel - ali

stalo mi je do tebe od trenutka kada sam te prvi put ugledao. Ne bih te povredio ni za šta na

svetu.

U tišini noći Korina je osetila kako joj srce divlje udara.

Page 65: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

65

- Nc moraš da mi oprostiš, ako ne želiš - nastavio je Denzel - Ali, voleo bih kada bismo

počeli ponovo iz početka i pokušali da zaboravimo ova protekla dvadeset četiri sata.

Korina je shvatila da mu mora priznati šta je uvredilo. To je bio jedini način da raščiste

stvar do kraja, a pored toga nije želela da zaboravi sve što se desilo za ta protekla dvadeset

četiri sata.

- Denzele.... rekao si Emanueli da sam ja vaš gost. Ta reč... toliko je uopštena... s

obzirom na naše odnose.

- 0 bože! - uzviknuo je Denzel. - Nisam mislio... - zaćutao je, prisiljavajući sebe da se

smiri. - Ali, zaista nisam tako mislio. Nisam znao da će te ta reč toliko pogoditi. Uopšte nisam

ni razmišljao o tome. Mora da si mislila...

- Pored toga činilo mi se da si sasvim zaboravio na mene i da si se sasvim usredsredio

na Emanuelu, kao da je....

- Kao da sam dobio ono što sam hteo od tebe i da si mi sada suvišna.

- Da.

- Dozvoli da ti objasnim nešto. Činjenica je da ja baš ne volim Emanuelu i da se uvek

osećam glupo u njenom prisustvu. Na svu sreću nemam prilike često da je viđam, i kad god je

vidim uvek je isto, moram da se trudim da budem ljubazan. Njen muž je dobar Evelinin

prijatelj. Kada si mislila da sam se ja koncentrisao na Emanuelu, ja sam se trudio da se

koncentrišem da bih bio ljubazan. Oprosti - rekao je još jednom.

Korina se sasvim privila uz njega - Nema više izvinjenja. Trebalo je da ti kažem šta me muči

umesto što sam digla nos. Izgubili smo jedan dan i jednu noć. Ne želim da izgubimo i ovu.

Onda je poljubio. U tom poljupcu je bila nagomilana sva strast i usamljenost proteklih sati.

Korina je osetila olakšanje. Od samog početka imali su samo nedelju dana vremena.

Prošle noći sve su izgubili. Sada su se ponovo vratili stazi sreće.

* * *

- Hoćeš li da pogledamo Budimpeštu sa vidikovca pre nego što otputujemo? - upitao je.

- Otputujemo?

- Idem u Pariz, s tobom. Imam aukciju u jednoj važnoj ustanovi. Tako da ću moći da te

ispratim do aerodroma.

Korina mu se srećno osmehnula. Denzel je pažljivo sklonio jedan pramen kose sa njenog

čela. Zagledao se u nju. - Volim te, to znaš - jednostavno je rekao.

Page 66: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

66

Osmeh je nestao sa njenog lica. Iznenada sve ovo više nije bila igra. Bila je stvarnost.

Konačno je prošaptala. - Ne, nisam to znala.

- Kada sam ostao sam shvatio sam koliko mi značiš. A juče dok smo prisustvovali

venčanju i dok sam gledao Alberta i Evelin znao sam da to želim da mi se desi sa tobom. -

Zamišljeno je dodao. - Mislim da sam te zavoleo od prvog trenutka, samo se nisam usuđivao

da to priznam.

Korina je bila zbunjena i srećna. - Zašto ne odemo na neko manje bučno mesto?

Denzel je pogledao turiste koji su se tiskali oko njih. - Da. Ovo nije baš najbolje mesto za

prosidbu. Ništa nisi rekla - rekao je Denzel nesigurno.

- Zato što sam zbunjena. Osećam se kao da mi je neka dobra vila ispunila jednu želju.

Denzel se srećno osmehnuo. - Onda predlažem da sledimo Albertov i Evelinin predlog.

Možemo se odmah venčati.

Korina je iznenada osetila strah. Stvari su se suviše brzo odvijale od trenutka kada je

upoznala Denzela.

- Poznajemo se tako kratko... - rekla je.

- Volim te, Korina.

- Oh, Denzele, i ja tebe volim. Sama pomisao da uđem u taj voz bez tebe je

nepodnošljiva.

- Onda to nemoj ni da uradiš. Nema razloga da čekamo. Ovu odluku nisam lako doneo.

Razmišljao sam o njoj cele nedelje. Sada kada sam je doneo siguran sam u nju. Želim da

budeš pored mene.

- Ti mene ne razumeš. Postoji jedan praktičan problem. Ja živim u Providensu, a ti u

Njuportu. Ko će od nas dvoje želeti da se preseli? Ja imam posao koji mi mnogo znači, a ti

imaš karijeru za koju i sam znaš koliko ti znači.

Denzel je gledao zamišljeno. - Pretpostavljao sam da ćeš se ti preseliti kod mene.

- Naporno sam radila da bih postigla ono što imam - priznala je.

- Ne moraš ničeg da se odričeš. Možeš da zadržiš svoju galeriju. Od Providensa do

Njuporta je samo sat leta. Kad god zaželiš možeš otići. Možemo često da putujemo zajedno.

Korina je i dalje zamišljeno gledala ispred sebe. Denzel ja nastavio. - Mi smo stvoreni

jedno za drugo. Možemo imati sve, sve što smo oboje oduvek želeli, karijeru, decu, jedno

drugo.

Page 67: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

67

Korina je znala da je u pravu. Bih su stvoreni jedno za drugo. Konačno, morala je da prizna

samoj sebi ono što je zaista mučilo.

- Ovih nekoliko dana živeli smo u snu. To nije bio pravi svet. Svaki put kada je izbio neki

problem, naša veza bila je skoro pri kraju. Šta će se dogoditi kada zaista počnemo da živimo i

ako se takvi problemi budu javlja li svakodnevno? U seksu se sjajno slažemo, ah, vođenje

ljubavi je samo mali deo zajedničkog života.

- Misliš da ćemo shvatiti da u stvari ne vohmo jedno drugo.

- Da... ne... ne znam. Mislila sam da sam zaljubljena u Erika, a onda sam shvatila da

nisam, bila sam zaljubljena u osobu za koju sam ga smatrala, ali sve je to bio samo san. Tako

je bilo i sa tobom i sa Emanuelom.

- Ovo što ja osećam nije san - rekao je samouvereno. - Isto tako znam da ni ono što ti

osećaš nije san.

- Ali, kako možemo da budemo sigurni u to? Ne žehm da napravim još jednu grešku.

Razvod je strašna stvar čak i kada u braku nije ostalo ništa od ljubavi.

- Život je sastavljen od raznih iznenađenja. Ne bi vredelo živeti kada bi se unapred sve

znalo. Uvek postoji mogućnost da pogrešiš. Zlo je deo života. Samo moraš da iskoristiš

priliku. Siguran sam u naša osećanja. Ono što mi imamo biće isto na bilo kom mestu na

svetu.

- Ništa ne ostaje isto - odgovorila je polako.

Denzel se zagledao u njen zabrinut izraz lica. - Jednom si iskoristila šansu sa mnom,

Korina. Onu, u vozu. Mislim da si dovoljno hrabra da ćeš prihvatiti i ovu. Ali, ne moraš sada

da odlučiš. Još jednom ćemo razgovarati o svemu.

- Nemoj da razgovaramo o tome do Pariza. U Parizu ću ti odgovoriti šta sam odlučila.

Obećavam.

- Do Pariza onda! Dođi, ljubavi!

* * *

Večerali su u poznatom restoranu, koji je gledao na Senu. Malo su razgovarali od kada su

stigli u Pariz. Ah Korina je znala da je vreme za ozbiljan razgovor koji su započeli u

Budimpešti.

Kada je konobar poslužio kafu i raščistio sto Denzel je mimo rekao. -

Ne mogu više da čekam. Moram da znam šta si odlučila.

Page 68: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

68

- Znam. Volim te, Denzele, i udaću se za tebe, ali pod jednim uslovom.

Osmeh koji se pojavio na njegovom licu iščezao je. - Pod kojim uslovom?

- Mislim da nam je potrebno vreme da bismo bili sigurni šta osećamo jedno prema

drugom. Kada se vratimo u svakodnevni život, daleko jedno od drugog, znademo da li je ovo

bio san. Bez romantične atmosfere možda ćemo shvatiti da je u pitanju bio zanos, a ne

ljubav. Mislim da moramo da proverimo naša osećanja pre nego što se upustimo u vezu koja

bi mogla da se završi nesrećno.

- l šta predlažeš da učinimo? Za ljubav nije potrebna proba.

- Putovaćeš po Evropi nekoliko meseci, a ja se neću vraćati do septembra. I ovako se ne

bismo videli celo leto. Mislim da bi bila dobra ideja da za to vreme ne kontaktiramo jedno sa

drugim. Za to vreme imaćemo priliku da razmislimo o svemu, da ispitamo naša osećanja, da

vidimo hoćemo li nedostajati jedno drugom kao što mislimo da hoćemo.

- To je smešno! - uzviknuo je Denzel. - Osećamo se kao izgubljeni jedno bez drugog, i ti

to vrlo dobro znaš.

- Ako tako i dalje bude, srešćemo se u septembru. . I onda ćemo imati priliku da

nadoknadimo ono što smo izgubili za naredna tri meseca. I ako shvatimo da je sve ovo bila

greška, znaćemo da u pitanju nije bila ljubav. Neće biti griže savesti i prebacivanja.

- To nema nikakvog smisla! - uporno je tvrdio Denzel.

- Ako volimo jedno drugo, tri meseca neće pomutiti tu ljubav. A ako je sve ovo bio

samo trenutni zanos, romantična fantazija, izbeći ćemo traume razvoda.

- Hajdemo! - nestrpljivo je rekao Denzel.

Korina ga je posmatrala dok je plaćao račun. Sve je zavisilo od toga da li će ili neće uspeti

da ostvari svoj plan. Ako ne bude hteo da joj da ta tri meseca, za njih nije bilo nikakve

budućnosti. Govorio je da bi joj ispunio sve želje i da ima razumevanja za njene potrebe.

Sada je bilo vreme da to i dokaže.

Denzel je bio ljut. Ljut i razočaran. U jednom kratkom trenutku Korina je pomislila da će se

okrenuti i otići. Bio je ljut na nju. To je dobro znala. Htela je da povuče svoje reči, ali je isto

tako znala da ako to učini nikada neće moći sebi da oprosti. I zbog toga ništa nije ni rekla.

- Da li ti je to toliko važno? - najzad je upitao.

- Jeste - prošaputalaje.

- Ja se ne slažem s tim. Ne želim to da uradim. Ali ako je to zaista ono što ti želiš,

pomiriću se s tim.

Page 69: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

69

- Oh, Denzele.

Nagnuo se i nežno je poljubio. - Gde ćemo se sresti u septembru? – upitao je.

- Na železničkoj stanici u Budimpešti. Na peronu na koji će doći moj voz.

Prvi put te večeri Denzel se nasmejao. - Nepopravljivi si romantičar. Možda se pretvaraš

da si realista, ali ja te dobro poznajem.

- Denzele, zaista je logično... - protivila se.

- Ne muči se da to poričeš - prekinuo je Denzel smešeći se. - U redu. Na železničkoj

stanici, onda. Kada?

- Biću u Budimpešti prvog petka u septembru.

- U redu. - Denzel je zamišljeno pogledao. - Volim te, Korina. Voleću te sledeća tri

meseca. I čekaću te na stanici. Ali, posle toga, upozoravam te, nećeš moći ni da se makneš iz

mog vidokruga.

Kada je ponovo poljubio Korina se nadala da će se i ostvariti ono što je rekao.

Sledećeg jutra Denzel je ispratio Korinu na aerodrom. Dok je stajala na izlazu i mahala mu,

poslednja stvar koju joj je rekao bila je - Videćemo se u septembru!

A onda se okrenuo i otišao.

* * *

Gledajući u osvetljene prozore Providensa, Korina se pitala da li će dočekati septembar.

Prošlo je tek nešto više od mesec dana, a ona se osećala jadno i izgubljeno bez Denzela.

Denzel se šetao po Atini. Čekao je vreme da bi se sreo sa Bernadet Feman. Sada je misho

na susret sa ženom koju nikada do tada nije video. Želeo je da razgovara sa njom o Korini.

Posle izvesnog vremena, njeno lice polako je počelo da bledi u njegovom sećanju. Morao je

da razgovara sa nekim ko je dobro poznavao Korinu. U stvarnosti morao je da dokaže da ona

nije bila samo plod njegove mašte već prava žena koja ga je osvojila.

Kada je Denzel ugledao prelepu visoku ženu u jednostavnoj svilenoj haljini kako gleda na

sat znao je da to mora da je Bernadet. Prišao joj je i predstavio se.

- Drago mi je što ste pristali na ovaj susret - rekao je kada su seli u obližnji kafe.

- Kažete da ste upoznali ovog leta?

- Da. Pomenula vas je i pošto sam došao u Atinu na likovnu izložbu odlučio sam da vas

potražim.

Page 70: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

70

Neko vreme razgovarah su o Denzelovom putovanju po Evropi i o Bemadetinim

poslovima, a onda je Denzel upitao. - Da li već dugo poznajete Korinu?

- Bile smo na istom fakultetu i delile smo istu sobu. Ona je moja prva i prava prijateljica

u Americi. Videle smo se zadnji put u junu kada je bila u Atini.

- Da, pričala mi je o tome u vozu.

- U vozu kojim je otputovala iz Atine?upitala je Bernadet zainteresovano.

- Da. Tako smo se upoznali. Posle toga smo proveli nekoliko dana u kući mog ujaka u

Budimpešti.

- Znači, ipak je poslušala moj savet. Rekla sam joj da joj je potrebna neka avantura.

Ove reči zapanjile su Denzela. Da li je ona bila zaista u pravu? Da li je bila s njim samo zato

što je želela da se provede? Iznenada Denzelu je bilo dosta Atine. Još neko vreme sedeo je sa

Bernadet, a onda se vratio u hotel. Brzo se spakovao i pošao na aerodrom. Bilo je vreme da

se vrati kući. Morao je da razmisli o mnogim stvarima pre petka.

U četvrtak uveče Denzel je sedeo zamišljeno u uglu i pijuckao konjak. Evelin ga je

zabrinuto posmatrala. - Večeras si ćutljiv.

- Razmišljam o poslu - odgovorio je-

- Pa drago mi je što te je posao naterao da se vratiš u Budimpeštu. Nedostajao si nam

ovog leta.

- Divno je kada se čovek vrati kući.

- Htela sam da te pitam da li si razgovarao sa Korinom?

- Nisam - odgovorio je, skrećući pogled u stranu.

- Primili smo divno pismo od nje kada se vratila kući.

Pošto Denzel ništa nije rekao, Evelin je zamišljeno pogledala Alberta, a onda je rekla. -

Večeras sam strašno umorna. Ostaviću vas dvojicu da ispijete piće.

- Da li nešto nije u redu? - upitao je Alberto kada su ostali sami. - Nije u pitanju Korina,

zar ne?

- Zašto to pitaš?

- Zato što mi je čudno da je iznenada iščezla iz tvog života.

Page 71: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

71

Mislio sam da ste se bar čuli telefonom. Izgledalo mi je to između vas dvoje veoma

ozbiljno.

Denzel je oklevao. Nikad nije ispričao za njegov i Korinin dogovor. A sada posle susreta sa

Bernadet u njemu su se probudile sumnje. Zato je Albertu sve ispričao.

- Korina je u pravu. Osim toga, ti nisi prošao kroz pakao razvoda kao ona. Ali nije to ono

što tebe plaši, zar ne?

- Prošla su tri meseca. Više ne mogu čak ni da se setim crta njenog lica.

- Znači, brine te pomisao da je ona možda bila u pravu. Da ovaj rastanak može pokazati

da je ti zaista ne voliš. Da li je to u pitanju?

- Da - priznao je Denzel. - Tri meseca sam govorio sebi da se vohmo, a onda se nešto

dogodilo u Atini što me je nateralo da posumnjam u sve ovo. Sada jednostavno ne znam šta

da radim. Sve ovo između nas dogodilo se toliko brzo. Nijedno od nas dvoje nije tražilo

ljubav.

- Mi svi tražimo ljubav - ispravio ga je Alberto. - Ali, to uvek ne priznajemo sami sebi.

- Šta ako je bila u pravu? Šta ako se sutra sretnemo i shvatimo da ništa ne osećamo

jedno prema dragom? Šta ću joj reći?

- Ništa. Ona će sve pročitati u tvojim očima. Korina će podneti to, ali šta će biti s

tobom?

- Nisam ni smeo da razmišljam o tome.

- Hrabro dočekaj sutrašnji dan i kreni u susret svojoj sreći.

* * *

U septembru u Budimpešti nije bilo toliko turista kao u junu, zaključila je Korina, koja se

približavala stanici. Bila je sasvim sigurna u svoja osećanja. Ali nije mogla ni da pretpostavi

kako je ovaj rastanak uticao na njegova osećanja. Možda je u međuvremenu upoznao nekog

dnigog. Sada je shvatila da je u junu mnogo tražila od čoveka koga je jedva poznavala nedelju

dana.

Uhvatila je svoj odraz u izlogu. Šta će Denzel pomisliti kada je bude video. Uprkos činjenici

da je ona bila ista ona osoba u koju se zaljubio u junu možda će sada posle tri meseca biti

razočaran kada je bude video. Jedino što joj je sada preostalo bilo je da se nada da će se

Denzel pojaviti.

Na peronu, Korina je nervozno čekala Denzela. Već su svi putnici ušli u voz i on je uskoro

napustio stanicu. Morala je da se suoči sa gorkom istinom. Denzel neće doći. Do kraja života

Page 72: Romanticno putovanje

Zvončica & nymphe

72

ostaće joj samo uspomena na njega i njihovu kratku avanturu. Neću plakati, naredila je sebi.

Uprkos svog razočaranja bilo joj je drago što je došla. Sebi nikada ne bi oprostila da je

odustala od svega.

- Korina?

Korina je nesigurno zastala. -Korina! - Ovog puta sasvim jasno je čula svoje ime. Okrenula

se i ugledala visoku figuru kako joj trči u susret. Bio je to Denzel. U početku polako, a onda

sve brže počela je da trči prema njemu da bi mu se konačno bacila u zagrljaj.

- Mislila sam da nećeš doći - konačno je rekla.

- Skoro da i nisam došao - priznao je.

- Znam. Plašio si se da nećemo imati šta da kažemo jedno drugom.

- Kada sam stigao na peron i nisam te ugledao mislio sam da ću poludeti. Tek tada sam

shvatio koliko si mi u stvari nedostajala i koliko te želim. Volim te, Korina. - Ove reči prijale su

joj još više nego kada ih je prvi put izgovorio. - To je bila najluđa i najbolnija ideja sa kojom

sam se složio i...

Pre nego što je mogao da završi Korina je nežno stavila prst na njegove usne. - Možemo se

do kraja života raspravljati. Sada sam sigurna da imamo toliko vremena. Poljubi me.

Držao je čvrsto kao da je nikada više nigde neće pustiti da ode..

KRAJ