Romantičarski elementi u djelu Propast Venecije Augusta Šenoe

Student: Marko Sičanica

August Šenoa• hrvatski književnik, dramaturg, kritičar i prevoditelj (Zagreb, 14. XI. 1838 –

Zagreb, 13. XII. 1881). • Služio se pseudonimom Veljko Rabačević, Petrica Kerempuh, Milutin, Branislav i

različitim šiframa. • Okušao se u gotovo svim književnim žanrovima: u hrvatskom javnom životu javio se

kao novinar dopisima u Pozoru, ali i u drugim listovima onoga doba (Glasonoša, Leptir, Naše gore list), a književnu djelatnost nastavio je pjesmama, novelama, romanima, feljtonima, kritičkim i teorijskim tekstovima, prijevodima itd.

• Sastavio je antologiju Vienac izabranih pjesama hrvatskih i srbskih (1873) i Antologiju pjesničtva hrvatskoga i srbskoga, narodnoga i umjetnoga (1876). Prevodio je s francuskoga, njemačkoga, engleskoga i češkog jezika.

August Šenoa – Naša književnost 1865.

• U mladenačkoj raspravi Naša književnost (1865) zahtijevao je »popularnu, poučnu i zabavnu struku književnosti« radi razvijanja i promicanja narodnog duh

• Držao je da umjetnost mora sadržavati estetsku i etičku komponentu, da mora djelovati u svrhu duhovne emancipacije hrvatskog naroda, vodeći računa poglavito o »socijalnom momentu«, te da se pisci moraju »obzirati na općinstvo i djelovati na narod«, svjesno odabirući tendencioznu književnost kao jedini način stvaranja samostalne civilizacije i očuvanja identiteta protiv tuđih utjecaja.

• . U nizu djela izravno je reagirao na društvene i nacionalne probleme.

August Šenoa i politički program Strossmayerova narodnjaštva

• U mnogim je pjesmama izražavao pokretačke ideje svojega doba i politički program Strossmayerova narodnjaštva (Na Ozlju gradu, Hrvatska pjesma, Budi svoj!, U slavu J. J. Strossmayera, Klevetnikom Hrvatske, Hrvat Bosni i dr.).

• S druge strane, u epskom pjesništvu, kao i mješovitim, lirsko-epskim oblicima u stihu (balade i romance), ostvario je vrhunac pjesničkih dometa hrvatske književnosti druge polovice XIX. st. Posebno se ističu povjestice (»historičke balade«), pjesničke pripovijesti i legende u kojima obrađuje događaje iz hrvatske povijesti s aktualnim političkim porukama (Smrt Petra Svačića, Propast Venecije, Fratarska oporuka, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović, Šljivari, Prokleta klijet) ili opijeva pučke priče (Postolar i vrag, Kugina kuća, Kameni svatovi, Zmijska kraljica).

August Šenoa i pripovijesti s osloncem u hrvatskoj povijesti i predaji

• pripovijesti s osloncem u hrvatskoj povijesti i predaji, podjednako u prozi (Turopoljski top, 1865) i u stihu (Kugina kuća, 1869; Kameni svatovi, 1869), donijele prvu književnu slavu.

• Najveći uspjeh doživio je povijesnim romanima (Zlatarovo zlato, 1871; Čuvaj se senjske ruke, 1875; Seljačka buna, 1877; Diogenes, 1878., i Kletva, nedovršen, 1881). Njima je kanonizirao roman u hrvatskoj književnosti i odgojio čitateljsku publiku kojoj je ta književna vrsta postala omiljenim štivom.

• U povijesnom romanu nasljedovao je model W. Scotta: istraživao je povijesne izvore i rabio autentične dokumente da bi pokazao kako raspored političkih snaga i društvene okolnosti utječu na živote »malih ljudi«. Povijest stoga više nije imala funkciju pozadine i kulise zbivanja: ona je bila akter romanesknoga svijeta i bitan čimbenik u radnji.

Poticaj u književnim djelima• Poticaj književnom djelu redovito je bio neki konkretan povijesni događaj, potkrijepljen

dokumentima, oko kojega je Šenoina stvaralačka mašta plela mrežu napetih fikcionalnih zbivanja akteri kojih su bili izmišljeni ili povijesno posve beznačajni.

• Inzistirao je na analogijama između prošlosti i sadašnjosti – odabrani povijesni događaji služili su kao »nauk za buduća vremena« i kao ključ za rješavanje aktualnih nacionalnih i socijalnih problema.

• U njegovim povijesnim romanima izrazita je moralno-odgojna komponenta: privatni životi i osobna iskustva neposredno odgovaraju nacionalnim težnjama, ideologemima, etičkim dilemama i motivima zajednice.

• Ta su djela prožeta historicizmom i nacionalnom romantikom, a iznose događaje iz različitih razdoblja hrvatske povijesti

Šenoa kao kazališni kritičar• djelovao je dvadesetak godina kao kazališni kritičar dajući hrvatskom glumištu

presudne poticaje – praktične i idejne.• Prokomentirao je više od sedam stotina izvedaba iznoseći – prvi u nas – relevantne

sudove o svim bitnim sastavnicama kazališnog čina (glumi, režiji, scenografiji, scenskom govoru).

• U manifestu O hrvatskom kazalištu (Pozor, 1866) dao je ne samo analizu stanja u našem glumištu nego i program njegova razvoja. S manje se uspjeha okušao u drami (komedija Ljubica, 1866; nedovršena tragedija Slavka), ali je kazališnim kritikama i radom u kazališnoj upravi bitno utjecao na modernizaciju hrvatskoga glumišta i promjenu repertoara. Borio se protiv njemačkih drugorazrednih komedija i inzistirao na realističkoj drami te vrhunskim dometima europske dramatike (W. Shakespeare, J. Racine, Molière, F. Schiller, J. W. Goethe).

Stilski pogled na Šenoina djela• U stilskom pogledu njegova su djela mješavina romantike i realizma: idealizirao je

stanovite segmente hrvatske povijesti s didaktičkim ciljevima, ali je socijalnom analizom anticipirao hrvatske realiste (A. Kovačić, V. Novak, K. Š. Gjalski).

• Široka slika društva što ju je stvorio, stotine najrazličitijih protagonista u tim djelima, likovi povijesni ali i posve izmišljeni, bili su sudionici velikoga hrvatskog panoptikuma. Zahvaljujući iznimnomu daru za fabuliranje te izboru zanimljivih tema iz prošlosti i suvremenosti, uspio je privući široku čitateljsku publiku i pridobiti ju za hrvatsku knjigu.

• . Kao urednik Vienca kritički je usmjeravao hrvatsku književnu produkciju, postavio visoke estetske standarde i odigrao odlučnu ulogu u uzdizanju narodne prosvjete.

• Pretapanje lirskog i epskog njegov je identitet pripovijedaća i pjesnika – M. Tomasović

Tematizacija Zagreba i Šenoino doba

• Posebno je rado tematizirao rodni grad Zagreb kao političko središte Hrvatske te ga opisao u sva tri književna roda, u lirskom, epskom i dramskom obliku (Zagreb, Zagrebu, Zlatarovo zlato, Seljačka buna, Diogenes, Kletva, Ljubica i dr.)

• Poput suvremenika V. Hugoa, Šenoa je želio iznijeti panoramu hrvatske povijesti i povijesti čovječanstva u nizu raznovrsnih književnih oblika. Posljednje povjestice, legende i pjesničke pripovijesti odlikuju se novim, modernističkim postupcima (Zmijska kraljica), u kojima je poetiku kasnoga romantizma spontano preusmjerio u zanimanje za unutarnji život pojedinca, u skladu s novim europskim umjetničkim nastojanjima.

• U prijelaznom razdoblju između romantizma i realizma, a baštineći tradiciju sentimentalističkih umjetničkih vrijednosti, s jakim osjećajem za potrebe svojega doba, Šenoa je u tolikoj mjeri obilježio kulturni život druge polovice XIX. st. da se razdoblje u kojem je aktivno djelovao – između 1865. i 1881. – naziva njegovim imenom (Šenoino doba).

Povjestice

• »Povjestice Augusta Šenoe, izbor su njegovih najpoznatijih epsko-lirskih pjesama u kojima govori o stvarnim povijesnim osobama ili onima koje su oživljene u narodnim pričama i legendama, te o povijesnim događajima usko povezanim s borbom hrvatskog naroda za samostalnost i slobodu. Povjestice sačinjava epsko pripovijedanje o dramatičnim ili neobičnim događajima te lirski opisi vremena i prostora koji naglašavaju stanja i osobine likova koje pisac također pomno ocrtava.« – Renata Perković

Romantičarski elementi u djelu Propast Venecije

• Na početku pjesme Šenoa se najčešće odlučuje za deskripciju, u kojoj će odrediti mjesto i vrijeme radnje, te njezine protagoniste, čitatelja uvodi u fabulu opisom krajolika i opisom likova.

„Dužinom kopna povrh suhog pijeskaČudnovat niz se glatkih cijevi ljeska.

Naumitno kod tvrđave Margere,Baterije se reda sankilota,

Prot' mermergradu crna ždrijela pere,Krilašu lavu gvozdena strahota.Napoleon – da, mali Korzikanac

na rtu mača nosi svijeta kob,On mletačkom divu kuje lanac,Napoleon Veneciji kopa grob.“

Osobito mjesto u Šenoinu opusu zauzima motiv noći –Cvjeta Pavlović

„Lagunom lebdi mir,Lagunom drkće zlatna mjesečina;

Draguljem bliješti mora šir,I tajnim šaptom pljuska pličina;

O bijelih kula svjetlo se vije,Kroz gotski trijem ti žarki mlađak sije,

Dragotan hladak povrh vala diše.A jarbol broda lagano se njiše,Časomice ti javlja mjedni bat

Sred tihe noći kasni satOblačak prhnu – minu

mjesečina,Lagunu tamnu prikrila tišina.“

„ Al' u noći strši veličajno,Strahotn, silno čudovište

tajno…“

Motiv bure i valova Šenoa je doživljavao kao prirodnu pojavu visoke simboličnosti

„Gdje povrh mora zlatni mjesec sijeva,

gdje valovje se igrajuć prelijeva.

Šta l' ono traži nakraj bijele pjene?“

„Bjesnoći morske, svjetoborne pjene“

„Senatori – ja velim : MIR!Al' kako bura brujlio u šir:Ne, nikad, tisuć puta ne!“

 „Jel oluja, je li grom?

od bure dršće duždev dom“

Element interesa za svakodnevni život

Pred kućom mu mlada žena sjedi,

plemenito joj oko morem bludi,

K'o ovaj mramor obrazi joj blijedi,

Čedance milo drijema joj na grudi,

mladići drugi skaču podno griča.

Vragoljasti se oko sestre zgrnu,

A sestrica tuj čuva kozu crnu.

Starinsku bajku maloj braći priča

I pjesmu im je nato zapjevala:

Ah, glas joj, reć bi, golubinji guk,

Dovotno dršće diljem morskog žala

Hrvatice joj pjesme slatki zvuk.“

Element domoljublja

„ Sloboda! grme momci bosi,a na čelu im stijeg slobodeHrvaćanin, gle, vojnik nosi,Hrvačanin! Ta jel moguće?

on samo bubnju, puški vičan,Slobode tuđe vjesnik dičan!

Da! u njemu ima krvi vruće,Probudio se mrki sin,

Slobodu i on za se prosi,Pred silnim svijetom zato nosi

Slobode stijeg Hrvaćanina!

Realistički opis likova

„Pred duždev-dvorom stoji stražaranin;na silna prsa pao dugi brk,

Gorostas čovjek, žarka oka, mrk.Ej, čije li si kršne majke sin?

Ta mletački mu biljeg na klobuku,ta mletačka mu puška sja u rukuh,po haljini se Mlečić vojnik kaže.“

KRAJ