FLETCHER HENDERSON

TKO JE UBIO JANE ERLINGTON?

I

7

James Brennan (Džeimz Brenen) poznati pisac kriminalističkih roma- na namjeravao je poći u London. Imao je sastanak sa Dorothy (Doroti) svojom prvom ženom.

Riječima: »Navečer sam opet ov- dje«, oprosti se sa svojom ženom i djecom i izvuče iz garaže svoj stari ford. Kola su izgledala kao da slu- že za svakodnevni prijevoz voća i povrća: bila su zamazana, premaza- na svim mogućim bojama i dob rim đijelom već zarđana. Mnogi dijelovi bili su već gotovo potpuno dotrajali, ali kad god bi se u obitelji zamet- nuo razgovor o prodaji automobila, Brennan bi iznalazio, a možda i iz- mišljao, njegove sjajne osobine i take bi ideja o otuđenju redovito pa- dala u vodu. Jednom riječju, pisac se nije htio odvajati od svog automobila.

Dorothy mu je pisala da će se ne- koliko dana zadržati u Londonu. Ot- kako se udala za tog ogavnog Augea (Ože) i poila s njime u Pariz, posje- ćivala bi sve rjede svoj rodni grad. Ipak, ostala je vjerna svojoj kroja- čici i to je, očito, i ovaj put bio raz- log njenog dolaska. Dok je ford ska- kutao na cesti za London poput ne- kog nestašnog ždrepca, Brennan je razmišljao o tom braku. Bez sumnje,Auge je bio bogat i mogao je Dorothy sve pružiti. Ali on nije bio čovjek za nju, ne, to svakako nije bio. Ili... da li je to sebi samo utu- vio u glavu jer toga Francuza nije trpio?! Da li je to bila možda ... lju- bomora?! Brennan je bio svjestan da za svoju prvu ženu još gaji nježne osjećaje. Da, često je morao sam sebi priznati da mržnja na Augea po- čiva isključivo na egoizmu.

Svojedobno se rastao od Dorothy pošto su oboje nakon godinu dana braka ustanovili da jedan drugome ne odgovaraju. Razišli su se prija- teljski. Uskoro zatim oženio je Grace (Greis) s kojom je sretno živio. Ali kad mu je Dorothy saopćila da će se udati za Charlesa Augea (Sari Ože) u njemu su, bar djelomicno. oživjeli stari osjećaji, te je svojski započeo mrziti francuskog tvorniča- ra koji je već i prije posjećivao nje- govu

kuću. Naravno, znao je da ne može tražiti od Dorothy da se povu- če u samostan, ta ona je bila vrlo privlačna žena, ali da se bar nije udala za tog prokletog Augea! Na drugog muškarca možda ne bi bio toliko ljubomoran!

Dogovorio se sa Dorothy u kava- nici na Russell Squareu (Rasel Skver), no ona se nije pojavila. Uza-ludno je čekao vise od jednog sata i ljutito napustio kavanu. Kako nije znao u kojem je hotelu Dorothy od- sjela, nije mu preostaio ništa drugo već da se uputi kući. Prije odlaska kupit će malo cvijeća za ženu i sitne poklone za djecu, osim toga, mogao bi, kad je već ovdje, posjetiti i svog izdavača.

Već je pala gotovo večer kad se uputio kući. U gradu je popio prilič- nu količinu gina da bi ublažio bijes. Dobro je poznavao Dorothy. Ona to sigurno nije učinila namjerno. Nešto se dogodilo, i ako je uopće trebalo tražiti krivca onda je to bez svake sumnje bio Auge.

Auge je uopće bio krivac svemu. U Brennanovim romanima taj Fran- euz je predstavljao utjelovljenje zlo- čina, bilo kao prepredeni ubojica, gangster, krivotvoritelj, kradljivac itd. Iza svih tih likova stajao je tvor- ničar, a detektiv koji je progonio tog zakletog neprijatelja javnog re- da i poretka, zar to nije bio on sara— Brennan?!

Sada je vozio kroz Child Hill (Cajld Hil). Nije ga smetalo što su se na nebu skupljali tmasti oblaci nagovještavajući oluju. Za četvrt sata bit će kod kuće u Kingsbury Greenu (Kingsberi Grin). Ispred nje- ga odmicala su neka kola ostavlja- jući za sobom gusti oblak prašine. Ovako loše raspoložen, nije imao vo- Ije da je guta te pritisne pedalu za gas s namjerom da prestigne auto. Udaljenost se sve vise smanjivala. Sada je mogao i prepoznati kola. Bio je to svijetlozeleni Chrysler, a kako su u cijelom susjedstvu postojala sa- mo jodna američka kola te boje, mogao je gotovo sa sigurnošću zaklju- eiti da za volanom sjedi

8

Jane Erling- ton (Džejn Erlington). U tren skine nogu s gasa: nije imao baš nimalo volje da se s njome sastane. Praši- na mu je ipak bila milija.

Jane Erlington doselila se u Kingsbury Green otprilike prije go- dinu dana i iznajmila malu ladanj- sku kueu. Mogla je imati oko 27 go- dina; bila je vrlo lijepa, a kao vlas- nica velike plesne škole u Londonu raspolagala je znatnim prihodima. Unatoe tome, vodila je povučen ži- vot i, tako se bar tvrdilo, nitko je još nije vidio u pratnji muškarca, što je s obzirom na njenu privlač- nost bilo svakako iznenađujuee.

Brennanu nije nikako odgovaralo Sto je ta žena u posljednje vrijeme sve češće posjećivala njegovu kuću. Ali činilo se da je Grace upravo za- ljubljena u nju, a i djeca su je za- voljela. Prema tome, nije mogao ni- šta ueiniti. Ako bi mu se postavilo pitanje odakle ta antipatija prema Jane Erlington, vjerojatno ne bi mogao odgovoriti. Nekako je in- stinktivno osjećao da ona predstav- lja opasnost za kućni mir.

Da, nije se prevario. Zeleni auto- mobil skrenuo je sada udesno, na malu, još neasfaltiranu cestu, koja je vodila do predjela ladanjskih ku- ćica. Brennan je ponovo usporio, nije htio da ga Jane vidi.

Nebo je sada bilo već potpuno crno. Oluja se brzo približavala. Od- jednom je postalo nesnosno sparno. Brennan je prešao rukom preko če- la. Osjetio je vrtoglavicu. Zar je su- više pio? Ili je tome kriva ova pro- kleta vrućina? A možda je naprosto umor. U posljednje vrijeme je zaista mnogo radio. Nekoliko noći je prob- dio pokraj pisaćeg stola. Hladna ku- pelj će mu u svakom slučaju dobro doći. Jane je sada već vjerojatno od- vezla svoja kola u garažu.Ustvari,

T

bilo je djetinjasto od njega što jed- nostavno nije prošao pored nje. Po- ceo se ljutiti. Da, reći će on njoj, sasvim otvoreno. Kazat će joj da mu njeni posjeti nisu po volji. Ali to će tada izazvati rasprave u kući, nate- zanja sa ženom. Koji put je poželio da na svijetu uopće nema žena, one toliko zakompliciraju stvari. . .

Bijesno je pritisnuo gas i ford jr. gotovo uvrijeđeno, poskočio.

»Ne, nisi ti kriv, ti si sjajan mo- mak« umirivao ga je Brennan.« 2e- ne su krive za sve.«

Iza slijedećeg zavoja ponovo je ugledao zelena kola. Stajala su pred ulaznim vratima njegove vile.

* * »

Brennan odveze auto u garažu i brzim koracima uputi u spavaću so- bu koja se nalazila na prvom katu.

U meduvremenu je postalo potpu- no tamno. Kuća je sada izgledala kao neki začarani zarnak. S vremena na vrijeme munja bi obasjala okolinu, a zatim bi uslijedila mukla grmlja- vina. Kiše još nije bilo.

Brennan se brzo svuče i pode u kupaonicu koja je bila do spavaće sobe i stane pod tuš. Ali ni hladna voda nije moffla promijeniti tok nje- govih misli. Najednom mu pade na pamet kako je kuća prazna. Jučer su otpustili služavku, ali činilo se da ni guvernanta njegove djece, iz nepo- znatih razloga. nije kod kuće. Nje- zina soba bila je nerasvijetljena. Dakle, u kući su se nalazili samo Grace, Jane Erlington, prijateljica njegove žene, i on ...

Brennan se bijesno poče otirati. Zar su ga njegovi vlastiti krimina- listički romani toliko zaokupili? Ku- da god bi pogledao vidio je samo /.ločin. Smiješno, to je samo umor, i ova strašna depresija . . umirivao je sam sebe.

»James, jesi li to ti?« začu se glas sa stepenica. Bila je to njegova žena.

»Da, draga«, odgovori pisac »Si* lazim za koji trenutak. Presvlačim ■se.«

»U redu«, odgovori Grace. »Poče- kat ćemo te s jelom. Botsy se još nije vratila. Brennan se brzo odije- vao. Ponovo ga uhvati bijes.

»Počekat ćemo te«, kazala je Grace. Zar Jane Erlington već pripada obitelji? Zar više uopće neće moći biti nasamu sa svojom vlastitom že- nom? Kako bi bilo lijepo kada bi svijet bio osloboden dvoje ljudi: Jane Erlington i Charlesa Augea.

Prvi snažan udarac vjetra zatrese kuću i najednom se ugasi svjetlo. To se češće dogadalo za vrijeme olu- je, ali sada je tama uzbudila zamo- renu Brenrtanovu fantaziju. Nervoz- no je pipkao u namjeri da pronađe svijeću, ali isto tako naglo kao što se ugasilo, svjetlo se ponovo pojavi. Nebo obasja snažna munja i uz pra- sak gromova spusti se kisa kao iz kabla.

Jednolični šum kiše malo je umi- rio Brennnana. Sada se brzo odije- vao. Negdje dolje lupala su neka vrata. Netko ih je zaboravio zatvo- riti, te su se sada pišteći njihala amo-tamo. To će probuditi dječake, pomisli Brennan; čudno da to žene ne čuju. Ali kada počnu izmjenjivati ■>tajne«, postaju slijepe i gluhe!

Brennan legne na krevet. Još jed- nu cigaretu da popuši u miru. Osje- čao se strahovito iscrpljeno. Kupka ga nije osvježila. Dolje su ponovo

8

poletjela vratfe i snažno udarila. Ta- da zavlada polpuni mir.»Hvala bogu, konačno se netko dosjetio da ih zatvori, promrmlja Brennan.

Ali nije prošao ni trenutak i po- novo se začuje prasak. Ali to nisu bila vrata. Ne, nikako!To je bio hitac.I sada još jedan ...

9

10

II

11

12

Brennan pohita niza stepenice i sudari se sa Grace. Bila je blijeda kao zid i drhtala je čitavim tijelom.

»Za ime božje, što se dogodilo?« izbaci Brennan. »Jane je počinila samoubojstvo«, odgovori Grace bez- bo.inim glasom.

Brennan je zaprepašteno zurio u svoju ženu.

»Jane... je pucala u sebe?!« pro- mrmlja naposljetku. »Ali to je ne- moguće.«

»Ona je mrtva.« Grace objema rukama prihvati ogradu stepeništa.

Brennan je tek sada shvatio. Vi- dio je da se Grace jedva drži na nogama, ali iz nekog razloga, koji ni sam nije mogao protumačiti, nije osjećao sažaljenja.

»Pođi gore i počekaj me«, reče on gotovo zapovjedničkim tonom. U tom času otvore se vrata i Betsy, guvernanta, uđe u kuću. Bila je mo- kra do kože i niz njenu odjeću cije- dila se voda. Preplašeno pogleda Grace koja se grčevito držala za ogradu da ne bi pala.

»Je li gospodi pozlilo?« Ovako sva mokra uputi se prema Grace ali joj Brennan prepriječi put. »Pođite u svoju sobu«, naredi on. »Čekajte tamo dok vas ne dozovem. Razumijete li?«

»Naravno«, jedva promuca guver- nata i pogleda svoju gospodaricu kao da od nje očekuje pomoć. Ali ova šutke okrenu glavu i, čvrsto ob- grlivši ogradu, uputi se u gornje odaje. Koračala je korak po korak, kao neka marioneta.

Jane Erlington imala je na sebi bijelu lanenu haljinu s velikim, pla- vim dugmetima, a preko nje plavi kaputić. Kao i uvijek bila je počeš- Ijana po posljednoj modi, obrve su joi bile iscrtane, a usne su imale de- belu naslagu ljubicastog rumenila. Ležala je na sagu u sredini sobe.

Brennan, koji je do tada poznavao mrtvace samo iz svojih ili tudih ro- mana, prišao je Jane kao neki is- kusni detektiv. Kleknuo je i prislo- nio glavu na njeno srce. Pri tome je nije ni dodirnuo, kako ne bi nekom kretnjom izmijenio položaj mrtve.

»Mrtva je«, promrmlja sam za sebe. »Dva hica u prsa.« Nakon neko- liko trenutaka doda: »Događa se da samoubojica dvaput odapnu.« Tačno se sjećao da je to jednom pročitao u nekoj naučnoj raspravi.

Oružje je ležalo nekoliko koraka od Jane. Brennan ga je neko vrijeme promatrao razmišljajući. Tada hitro ustane, pode u predsoblje i iz- vuče iz nekog ormara par rukavica i vuneni šal. Pošto je premazao ru- kavice, vrati se ponovo lešu Salom očisti revolver i utisne ga u rukn mrtve žene.

8

Grace Brennan sjedila je na rubukreveta i odsutno zurila preda se. Kada ju je muž nagovorio naglo se trgne. Cinilo se kao da nije ni pri- mijetila da je ušao u spavaću sobu.

»Kako se to zbilo?« upita Brennan.»Razgovarale smo«, odgovori Grace tiho.

»Jane je bila dobre voljc kao i uvijek. Pošla sam u kuhinju da pripravim čaj. Tada odjednom začuh pucanj, nakon nekoliko se- kundi još jedan Potrčala sam u sobu... Jane je ležala ispružena na sagu...«

Brennan upitno pogleda svoju že- nu.»Da li ti je Jane, danas ili možda još prije,

saopćila da je more neke brige, da ima nekih problema ili slično?

»Ne, uopće ne. To mi je potpuno neobjašniivo Ona je ’mala toliko ži- votnog elana « Grace najednom pri- mijeti da je njen muž navukao ru- kavice. »Zašto nosiš rukavice?« upita ona.

»Zbog otisaka prstiju. Da ne bi bili izbrisani tragovi. Policija će do- ći još danas Prije toga moram raz- govarati sn Betsy.«

»Sa Betsy? Ta Betsy uopće nije bila ovdje «

»0 tome se upravo i radi « Brennan oštro promotri svoju ženu »U kući smo bin samo nas trojr ...«

»Ta nećeš valjda reći...« Grace skofi uzrujano na noge.

»Ništa neću reći « odvrati Brennan. »Ali ti to ne razumiješ Policija će pažljivo ispitati sve okolnosti Zbog toga je ovdje.«

»Ta ne misliš da ...« робе ponovo Grace.Brennan je bio potpuno miran.»Ja niSta ne mislim Ali ja se po kušavapi

staviti u položaj policije.Jučer si otpustila sobaricu, danas si...« On zastane. »Valjda nisi ti po- slala Betsy u kino?

»Otišla je svojevoljno, zar ne?«Grace ga gotovo izbezumljeno pogleda.»Znam već na što ciljaš. Ne, ti se varaš.

Ja sam poslala Betsy u kino. Isprva nije htjela otići, ali ja sam je uspjela nagovoriti. Mi smo gledali taj film u nedjelju i odlično

se za- bavljali. Htjela sam da ga Betsy ne propusti.«

»A zašto nije Betsy mogla poći su- tra u kino? Sutra ima svoj Slobodan dan «

»Zbog toga što se film danas pri- kazuje posljednji put«, odgovori Grace. Brennanu se učini da je us- ne razvukla u lagan, jedva primjet- ljiv smiješak.

Da se nije radilo o koži vlastite žene, Brennan bi se od srca nasmi- jao toj logici. Sada ju je, međutim, zabrinuto promatrao i razmiSljao: Policija neće utvrditi motive koji govore u prilog samoubojstva, na- protiv, doći će do zaključka da je Grace očigledno obje djevoike uklo- nila iz kuće. Koliko je bilo njemu poznato, Grace do sada nije nijed- nom poslala Betsy kad ova nije ima- la Slobodan dan A zašto je otpustila sobaricu, i to upravo jučer? Nije se brinuo za kućne poslove, to je bilo u nadlc“nosti njegove žene, ali sada mu je palo na pamet da ie bez ri- ječi otpustila djevojku, a da se prije toga nije pobrinula za zamjenu. I to je bilo protiv njenih običaja.

»Zbog toga što se danas posljednji put prikazuje«, ponovi Brennan za- mišljeno.

»Grace, bit će najbolje da se za- đržavaš u svojoj sobi — dok ne do- đe policija.«

14

»Ti govoriš kao đa đolaze po me- ne«, odgovori Grace i okrene glavu.

• * *

Kada je Brennan ušao u sobu, Betsy je plela. Bila je sada već бе- tiri godine u kući i tako reći postala 51an obitelji. Govorila bi »naša dje- ca« i »naš posljednji roman« i redo- vito protuslovila kad bi je zbog toga pozivali na red Voljela je Grace i djecu, a Brennana je upravo oboža- vala Za nju je on bio najznačajniji živi književn'k i kritičar i tko ne bi potpuno dijelio njeno mišljenje, do- živio bi strašne pogrde

»Dogodilo se nešto, Betsy«, reče Biennan.

2ena ga preneraženo pogleda.»Jesu li di'eca bolesna?« upita uplašeno i

odloži za čas pletivo.»Gospođica Jane je u našoj kući počinila

samoubojstvo«, odvati Brennan.Na te je riječi stara guvernanta rea^irala

potpuno clrugačije nego što je Brennan očekivao U njenim oči- ma nije че moglo pročitati sažalje- nje, ne, čak niti iznenadenie Iz njeno" odgovora moglo se zakliučiti da pokm'nieu nije osobito voljela.

»Takva bezobzirnost«, reče ona. »To je mopla učiniti u vlastitoj ku- ći, a ne kod nas.«

Brennan nije sada imao vremena da istražuje razloge ove netrpeljivo- sti

»Naravno, to je za nas vrlo ne- ugorlno«, nastavi on, »policija će do- ći u kuću i sve preokrenuti. Prije sve1’ će nas preslušati «

»Nadam se da te se polirija po- uzdati u Tskaz tako iskusnog struč- njaka kao što ste vi«, objasni Betsy.»Ta vi o tome znate viSe nego li svi. detektivi zajedno.«

>To ne vjerujem, Betsy«, odgovori Brennan smiješeći se. »Ali htio bih vam postaviti jedno pitanje « Brennan se morao potpuno sabrati da bi izgledao miran.

Betsy je imala neobično oštar dar

zapažanja kad je bio on u pitanju Kao neki policijski inspektor. Mir-110 je saslušala njegovo ptianje: »Za- što ste danas pošli u kino?«

Betsy ga je pogledala kao da ne razumije pitanje.

»Hoćete kazati da se u tom slu- čaju to ne bi dogodilo!« izbaci ona. »Pretpostavljam da bi se Miss Jane ustrijelila u svakom slučaju Moj odlazak iz kuće ništa ne mijenja na stvari «

Ovakva reakcija dovela je Brennana u još teži položaj.

»Nisam tako mislio«, reče on. »Imam drugi razlog za ono pitanje. Moja žena mi je kazala ... Zastane da bi prikladno formulirao pitanje— »kazala mi je da ste pošli u kino na njen prijedlog S obzirom da je upravo jučer otpuštena sobarica ...«

Betsy ga prekine uz lagan smije- šak.»Nitko ne bi mogao doči na po- misao da

optuži gospođu«, objasni ona »Molim vas, nemojte mi zamje- riti ako primijetim da iz vas govori vaša piesnifka fantazija Ali... u svakom clučaju ću kazati da sam pošla u kino po vlastitoj želji «

»Bit ću vam vrlo zahvalan ako to učinite, Betsy«, odgovori Brennan tiho Uz prijateljski naklon glave on napusti sobu Najednom mi' pade na pamet da unatoč svojoj književnoj irtuioiji nije uvijpk riobar poznava- lac ljudi Smatrao je Betsy ograni- čenom. Nikada ne bi pomislio da će tako brzo i elastično shvatiti okol- nosti.

Još jednom pođe u sobu u kojoj je ležalo truplo. Da otvori prozor? Ne, to ne bi imalo nikakvog smisla. Za ovakva vremena nemoguće je ot- kriti tragove. Pažljivim okom Brennan je istraživao sobu, centimetar po centimetar. nije mu izmakla ni najmanja sitnica, iako nije mijenjao svoj položaj. Ne, ovdje se nije mo- glo otkriti ništa sumnjivo. Ništa nije govorilo da je prije ispaljenih hi* taca došlo do nekog okršaja.

Pisac se tada uputi u pokrajnu prostoriju u

15

kojoj je svom starijerp sinu uredio malu biblioteku. Upali svjetlo, i ovdje je bilo sve u najbo- ljem redu.

Zadovoljan, Brennan pođe u svoju radnu

sobu. Znao je da će biti teš- koća, ali, mislio je, policija neće mo* ći dokazati da je ubojica Jane Erlington — Grace Brennan. Jer, u to je on bio čvrsto uvjeren.

16

17

Ill

18

19

Inspektor Jack Whiting (Džek Vaitin) nije bio osobito nadaren čo- vjek, osim toga mu je u znatnoj mjeri manikala fantazija. Unatoč tome, uživao je veliku reputaciju u Scotland Yardu. Svojom izvanred- nom marljivošću, bezgraničnom upornošću, poznavanjem ljudskih karaktera i upravo životinjskim in- stinktom, uspio je riješiti čitav niz zamršenih slučajeva.

Pozdravio je Brennana kao nekog starog prijatelja. Nije ga prije nika- da susreo, ali su mu, naravno, bile poznate Brennanove knjige.

»Bit će to igrarija«, reče on i raz- vuče usne u širok osmijeh, »ta ima- mo u kući velikog stručnjaka« U stvari, inspektor je smatrao Brennana neozbiljnim fantastom,

»Što mislite o toj stvari?« obrati mu se.»Ni§am još stvorio vlastito mišlje- nje«,

odvrati Brennan oprezno. :>Kad bih znao nalaz liječnika i miš- Ijenje balističkog stručnjaka, tada...«

»To možemo odmah dobiti«, pre- kine ga Whiting. »Poslušajmo što će nam oni kazati.«

Ušli su u sobu. Leš je još ležao na istom mjestu. Liječnik se bio upravo pridigao.

»Jedan u srce, drugi u lijevo pluć- no krilo«, objasni stručnjak kratko. »Pogodak u srce izazvao je trenu- tačnu smrt. Slučaj nije kompliciran. Nakon obdukcije možete sve imati crno na bijelo.«

»A što vi kažete?« obrati se Whiting balističkom stručnjaku.

Mali, pogureni čovjek promatrao je inspektora kroz debele naočari i izbacio gotovo neljubazno:

»Meni nije tako lako. Od mene ne možete dobiti ništa crno na bijelo. Položaj leša, grčenje prstiju, prije svega domet metka — sve to odgo- vara. Ali ne bih se mogao zakleti ... Možda se zaista radi o samoubojstvu, ali možda i ne... U svakom slučaju, još u čitavom svom životu nisam vi- dio takvo samoubojstvo.«

Brennan baci stručnjaku pogled koji je trebao izraziti čuđenje.

»Vi, dakle, mislite da se radi o umorstvu?« upita on bez okolišanja. Bio je zadovoljan da se ovaj razgo- vor vodi u njegovoj prisutnosti; bar se nije morao boriti sa nevidljivim neprijateljem.

»Nisam spomenuo tu riječ« odvra- ti stručnjak hladno.

»Rekao sam samo da u svojoj du- gogodišnjoj praksi još nisam naišao na takvo samoubojstvo. Meci su, na- ime, prošli kroz haljinu i kroz kapu- tić, kroz otvoreni kaputić. U redu, jos bih shvatio kroz haljinu. Ali ka- putić? Možda je to smiješno, ali ve- ćina samoubojica žele osjetiti oružje na goloj koži. Zbog toga prethodno uklone odjevne predmete koji im to sprečavaju.«

»Ta to je smiješno«, upadne Brennan.»Naravno da je smiješno« prekine ga

stručnjak, »u krajnjoj liniji, potpuno je svejedno na koji način se ubijaš, ali ako moje iskustvo nešto vrijedi, tada bi ona«, on pokaže na truplo, »bar odmaknula kaputić u stranu «

Whitingu se učini da ovo objaš- njenje traje i predugo.

»Dobro«, obrati se on balističkom stručnjaku. »Hvala vam. Sada bih započeo saslušavanje. Ako nemate ništa protiv, započeo bih s vama, Brennan.«

* * *

Brennanovo saslušavanje trajalo je puni sat. Tada su došli na red Grace i Betsy. Protiv ustaljenih obi- čaja, Whiting zamoli pisca da bude prisutan. Brennan je to smatrao do- brim znakom. Zaključio je da in- spektor u njega uopće ne sumnja, dapače, da očekuje njegovu pomoć i savjet.

Iskaz Betsy bio je potpuno u skla- du s Brennanovim željama. Ona je čak ustvrdila da se gospoda uspro- tivila njenom odlasku u kino i da je tek na kraju popustila njenim upor- nim molbama. Grace je bila tako mirna i sabrana da je Brennana ob-lio hladan znoj.

Iako je živo želio da sve dobro završi, uzbudila ga je spoznaja da svoju ženu sve do

20

sada nije upoznao: tek sada mu se otvoriše neslućene dubine njene đuše.

»A djeca?« upita Whiting na kraju i napravi grimasu koja je treba- la obilježitii osmijeh. »Na njih smo gotovo zaboravili.«

Betsy je bila gnjevna.»Valjda ncćete i njih uvući u ovu stvar?!

Ona su veoma voljela gospo- dicu Erlington.«

»Ni govora o tome«, uvjeravao ju je inspektor. »Ali u svakom slučaju moraju u zapisnik. To zahtijevaju propisi. Potrebna su mi samo ime- na i starost.«

»Georgie (Džordži) ima osam godi- na«, odgovori Brennan. »Michael (Majkl) sedamnaest.«

Whiting začuđeno podigne glavu sa svoje bilježnice.

»Kazali ste«, obrati se inspektor piscu, »da su hici bili ispaljeni u po- la devet. Sedamnaestgodišnji dječaci ne običavaju u to vrijeme već spa- vati... pa čak ni osmogodišnji.«

Betsy je htjela ponovo protestira- ti, ali joj Brennan oStrim pogledom začepi usta.

»Michael je čitavo poslije podne radio«, odgovori on. »Legao je već u osam sati. Georgie polazi u krevet redovito već u osam sati.c

U

»Dobro. Nije ni tako važno.« Inspektor zatvori svoju bilježnicu. »Michael zacijelo nije počinio umor- stvo. Sutra kada ponovo đođem, raz- govarat ću s njime, naravno, samo da bih zadovoljio propise. Govorili ste o djeci, ali sedamnaestgodišnjak se teško može uvrstiti u tu katego- riju.«

Brennan se zaprepasti: Inspektor je kazao: umorstvo.

»Mi ga još smatramo djetetom, a to ćemo i nadalje einiti« reče Brennan odlučno, »za mene će Michael biti dijete i sa trideset godina.«

»Upravo vi biste me morali shva- titi« reče inspektor mirno. »Vaš sin dolazi u ovom slučaju, naravno, samo teoretski u obzir kao pofinitelj. Vjerojatno vam je poznato da su nam već pali u ruke zločincl koji ni- su imali više od trinaest-četrnaest godina. Zbog toga ga moram preslu- šati.«

»Ja to potpuno uvidam«, odvrati Brennan. »Dapače, zahvalan sam vam da ćete počekati do sutra.«

»Tada se slažemo« reče Whiting prijateljski. »Do viđenja do sutra.«

»Do videnja do sutra ujutro.«

• • •

Brennan je ostao nasamu sa svojom ženom. Od toga je strepio čita- ve večeri, bojao se toga trenutka, plašio se — istine.

Grace je prva prekinula šutnju.»Zašto su dva policajca još ostala u

kući?« upita ona.

Brennan je šetao po sobi gore-do- lje i nije odgovorio.

»Kada će odnijeti leš?« upita Grace nakon nekoliko trenutaka. Kada i na to pitanje nije uslijedio odgo- vor, ona mirno doda: »Rado bih djeci uštedjela taj strašan prizor.«

»Još će je nekoliko puta fotogra- firati« odgovori pisac, »tada će je odvesti. »I tada

doda glasno, paž- Ijivo naglašujući svak uriječ: »Više toga si mogla prištedjeti djeci.«

Grace ga pogleda zaprepašteno.»Ti, dakle, zaista vjeruješ da sam je ja

ustrijelila.«

»Vjerovati, bože moj, vjerovati... pa...«

»Ja je nisam ustrijelila, James, vjeruj mi.«

Brennan pride svojoj ženi i dubo- ko joj se zagleda u oči.

»Možeš li se zakleti?« upita on. »Možeš li se zakleti na život naše djece?«

»Kunem se« odvrati Grace mirno. Nije kolebala ni trenutka.

Brennan je bio uvjeren da se Grace ne bi nikada krivo zaklela. To joj ne bi dopustili njeni principi. Ali ova zakletva, koliko god mu je do- nijela olakšanje, porušila je sve njegove kombinacije o umorstvu i na- tovarila mu nove probleme.

»I ti misliš da je Jane počinila sa- moubojstvo?« upita on.

»Ne'mogu to vjerovati« glasio je odgovor. »Nije za to imala nikakvog razloga, bila je puna životnog pole- ta.«

»Tada više ništa ne shvaćam« odgovori Brennan i ponovo počne ner- vozno šetati po sobi. »Betsy ne dolazi u obzir, ja takoder ne, ti to nisi

14

počinila, prozor je bio zatvoren tko ju je tada mogao ustrijeliti?«»Nemam pojma«, odgovori Grace.»Jesi li sigurna? Možeš li se i na to zakleti?« Ali Grace nije odgovori- la. Spustila je glavu i gledala u pod.

*Dakle, ti sumnjaš na nekoga«, iz- baci on naglo. »Govori! Moraš mi kazati, već zbog sebe. Tko je po tvo- me mišljenju ubio Jane Erlington?«

»Ti«, odvrati ona tiho ne podižući glavu.

15

16

IV

17

18

Da je netko upitao inspektora Whitinga za mišljenje o slučaju Erlington, on bi vjerojatno odgovorio: »Tu nešto nije u redu. Prije svega, mišljenje balističkog stručnjaka sva- kako nije za odbaciti. Zatim, bilo je zaista čudno kako je režiser ove drame sveo broj lica na samo tri osobe. Brennan je otišao u grad i — možda — stigao prerano kući, Betsy je pošla u kino, upravo na radni dan, osamnaestgodišnji dječak je spavao. Jer, Michaelu je, kako je to inspektor utvrdio, manjakalo do pu- noljetnosti samo tri dana. Brennan je, međutim ,govorio o sedamnaest- godišnjem djetetu. Zašto? Naravno, sve je to mogao biti i slučaj, ali za Whitingov ukus sakupilo se ovdie i suviše — slučajeva. I, još nešto: on je bio potpuno i isključivo ovisan o iskazima ovo troje ljudi. Ali, oni su se mogli i dogovoriti što će kazati i, prema tome, svaka njihova riječ mogla je biti i lažna. Da, on je utvrdio da je Betsy zaista bila u kinu, da je Brennan bio u Londonu. Isto tako bilo je tačno da je Jane Erlington otputovala iz Londona u osam sati i pošla u Kingsburg Green, ali sve se vrtjelo oko vremena kad su pala oba hica. Jane Erlington je bez svake sumnje mogla biti već mrtva u vrijeme kad je Brennan stigao kući. Jer k a d a je u stvari stigao, to nije bilo utvrđeno.

Whiting se uhvati za glavu. Na taj način ne smije prići problemu, tako bi mogao kombinirati sve do vječ- nosti. Preslušao je bračni par, sta- rijeg sina i guvernantu, razgovarao je čak i sa otpuštenom sobaricom, pretražio kuću pokojnice od podru- ma do tavana, ispitivao stanovnike Kingsbury Greena, ali sve bez us- pjeha. Sađašnjost mu nije otkrila ništa, dakle, mora zakoračiti u prog- lost, mora istražiti prošlost Jane Ellington. Da li je ubijena! Ako jeste. zašto je ubijena? Da li je počinila samoubojstvo? Zašto ga je počinila? Da, put za otkrivanje slučaja vodi u prošlost, on mora poći u potragu za motivom koji je uzrokovao smrt Jane Erlington.

Whiting je utvrdio da pokojnica, osim oca

koji je živio u Mancheste- ru, nema bližih rodaka. Majka joj je umrla prije deset godina, ona je bila jedino dijete. Kada je završila Aka- demiju za baletnu umjetnost, nastu- pala je neko vrijeme u provincijskim kazalištima; tada je došla u Londo- i Anthony Terrini (Entoni Terini) ju je angažirao i učinio velikom. Sa dvadest pet godina dobila je neko nasljedstvo i na opće iznenađenje napustila kazalište, otvorila baletnu

16

školu i živjela od njenih prihoda. Prije otprilike godinu dana kupila je malu ladanjsku kuću u Kingsbury Greenu. Dvorkinja koja bi đo- đazila ujutro i navečer ponovo od- lazila, nije mogla pružiti istrazi neke vrijedne podatke. Prema njenim ri- ječima, Jane Erlington živjela je sa- ma i pcvučeno.

Whitinga je najviše ljutilo što u ovom poniranju u prošlost nije mo- gao naići na tragove nekog čovjeka koji je pokojnici bio osobito blizakili drag. Jane Erlington bila je lije- pa, k tome mlada, imućna i, kako su to tvrdili oni koji su je dobro po- znavali, vesele i otvorene prirode. Imala je gotovo dvadeset i osam godina — zar je moguće da takva že- na nije nikada imala prijatelja? Prema inspektorovom mišljenju, bilo je to nemoguće, Postojao je samo jedan čovjek koji je mogao unijeti svjetla u ovu tamu, to je bio Anthony Ter- rini.

Slavni direktor ugleanog london- skog operetnog kazališta dočekao je policijskog službenika prijateljski. Bio je očito spreman da pomogne istrazi koliko je to bilo u njegovoj modi.

Kad je došla u moje kazalište rece Terrini, pošto mu je inspektor ob- jasnio razloge svoga dolaska, »bila je najljepše, najsvježije, najdivnije stvorenje što ga uopće možete zami- sliti. Naravno da su muškarci trčali za njom i udvarali joj. Nakon pred- stave dobivala bi redovito cvijeće i različite pozive. Ali ona bi sve udva- габе ljubazno, ali odlučno odbijala. Za nju je na svijetu postojao samo rad. Bila je pravi fanatik baleta.*

»Ali priča se da se voljela zabav- Ijati«, dobaci inspektor.

»Da, to je tačno«, potvrdi direktor. »Ali da li iz toga slijedi nužan zaključak da je imala prijatelja? Jane je voljela sudjelovati na veselim zabavama, ali njena parola je bila: sve do izvjesne granice. Uostalom, Sto šte toliko navalili na tog »prijatelja«?«

Whiting uzdahne.»Ja ne mogu povjerovati u verziju

o samoubojstvu. Ako sam dobro upoznao karakter pokojnice, što mi- slim da jesam, ona to ne bi bila ka- dra počiniti. Osim toga, različite os- tale okolnosti govore protiv samo- ubojstva. Ne postoji neki vjerodo- stojan motiv za taj čin. U drugu ru- ku, ne mogu vjerovati da bi ubojica mogao biti Brennan, ili njegova že- na ... Guvernanta i Brennanovi si- novi ispadaju također iz kombina- cije po mojem misljenju. Dakle ...

»Pažljivo sam pratio u štampi sve pojedinosti ovog slučaja«, upadne Terrini. »Jednom riječju, vi ste miš- ljenja da se u Brennanovoj vili nalazila još neka osoba, i da je ta osoba, koju smatrate ljubavnikom Jane Erlington, počinila zločin. To znači da su Brennan ili njegova že- na ili čak oboje bili saučesnici.«

»Ne bezuvjetno«, usprotivi se Whiting. »Čovjek se mogao uvući u ku- ću, negdje sakriti, izvršiti ein i ponovo neprimjetno otići.«

»To zvuči vrlo fantastično, inspek- tore«, primijeti direktor. »Naravno. ja ne poznajem položaj kuće i ostale okolnosti. Zar vaš navodni miste- riozni počinitelj nije ostavio tragove?«

Whiting se uhvati za glavu.»Kad se dogodilo umorstvo lijeva-

lo je kao iz kabla. Ako ubojica nije

16

imao krila, morao je ostaviti trago- ve. Ali ne, ništa nismo pronašli.«

Terrini se nasmije.»Krasan posao, inspektore. Ali što

mislite... nije li ubojica mogao još prije oluje đoći u kuću? Hm... to se opet ne slaže s podacima koje je dao Brennan. U novinama je stajalo da je čuo hice.«

»Potrebne su mi činjenice«, za- brunda inspektor. »S filozofiranjem se u ovom prokletom slučaju ne da ništa ueiniti. Nadao sam se da dete mi moći pomoći, direktore. Ali sada znadem isto toliko kao i ranije. A to nije mnogo. Hoćete li doći na po- greb? Bit će pokopana u Kingsbury Greenu. To je bila njena izričita že- lja «

»Naravno«, odgovori Terrini. »Jane mi je bila neobično draga. Bit će bez sumnje mnogo njenih prijatelja. Da li ste već upoznali njenog oca? Čudan čovjek, tipičan penzionirani oficir Zacijelo će vam isprifati kako smo posljednji rat mogli dobiti u samo tri sedmice. Naši generali su učinili čitav niz grešaka.«

»Poznajem tu vrstu ljudi«, reče Whiting. »Imamo nekoliko takvih primjeraka u Scotland Yardu. Da, na svaki način ću porazgovarati sa starim Erlingtonom Hvala budi bo- gu, on je jedini preživjeli rođak po- kojnioe.«

»Kako to mislite?« upita Terrini zafuđeno.

»Kako vi to mislite?« upita Whiting « Ne razumijem vase pitanje.«

»Zar vam nije poznato da Jane ima brata?« Direktor je bio zaista iznenadcn.

»Brata? Ne, Jane Erlington nije imala brata.«

»Kako da ne!« reče Terrini odluč- no. »Tu je Scotland Yard loše oba- viješten. Ona mi ga je sama pred- stavila. Posjetio ju je prije otprili- ke mjesec dana.«

Whiting udari šakom po stolu.»Dakle, naš susret ipak nije bio uzaludan!

Eto nam konačno tog ne- poznatog, čovjeka

iz njene prošlo- sti. Taj čovjek, koga vam je pred- stavila kao brata, bio je njen prija- telj!«

Terini ga prenaraženo pogleda.»Znači da je Jane lagala?! Njego- va

fotografija nalazila se u njenoj garderobi... činilo mi se da su se vrlo voljeli.«

»To vjerujem!« nasmiješi se Whiting podrugljivo. »Znate li njegovo ime?«

»Naravno. Kazao je da se zove Er- lington. Charles Erlington.« Whiting ljutito zatrese glavom.

»Kako nisam na to pomislio! Naravno da je kazao da se preziva Erlington. Ali kako se zvao u stvari? Posjedujete li njegovu sliku?«

Terrini je nekoliko trenutaka raz- mišljao.»Kad je otišla iz kazališta, Jane je uzela i

njegovu sliku koja je dotle visjela u garderobi. Ne, ovdje neće- mo naći njegovu sliku. Ali vi ste pretražili njenu kuću ... ne vjerujem da je uništila sliku!«

»Našao sam čitavo mnoštvo slika, i naravno, pretpostavio da se radi o kolegama Da li bih vas smio zamo- liti, direktore, da poslije pr^*-eba za- jedno sa mnom pregledate fotogra- fije?!«

Terrini kimnu glavom.

»Odmah ću ga prepoznati. Tek sada mi pada na pamet da uopće nije bio nalik na Jane. Izgledao je... kao inozemac. Možda Francuz, a možda i Talijan. Imao je tanke br-

kove.«»Brkove« Whiting se zamisli. »Tada je

zacijelo bio stranac! Koji bi Englez nosio brkove!«

»Nijedan«, odgovori Terrini od- dlučnim i pomalo ljutitim glasom. »Uvijek ti strand!«

On sam bio je porijeklom iz Na- pulja.

V

lt

Iako je Jane Erlington živjela vrlo povučeno, imala je širok krug zna- naca, jer ju je njen poziv doveo u kontakt s mnogobrojnim ljudima. Da je umrla prirodnom smrću, mnogi bi smatrali da je i suviše zamorno po- ći na pogreb бак u Kingsbury Green, ali ovako, senzacija je draškala i na posljednjem ispraćaju okupila se ve- lika gomila. Sitna kiša rosila j. bez prestanka uokvirivši na taj način si- vu atmosferu.

Stari Erlington je kao jedini 10- đak koračao odmah iza lijesa. Slije- dili su ga Brennan i njegova žena. »Djeca« su ostala kod kuće. I Betsy je odlučila da ne prisustvuje cere- moniji. Nije trpjela pokojnicu i či- nilo se da čak ni sada nije izmije- nila svoj stav. Inspektor Whiting se, naravno, takoder nalazio medu pri- sutnima. Brennan ga je odmah za- mijetio.

Povorka je stigla do otvorenog groba Svećenik je službeno upisao u svoje dokumente verziju o »dušev- nom poremećaju« i tako omogućio da se obavi ceremonija koju crkva uskraćuje samoubojicama. Lijes je polagano klizio u dubinu.

Brennan je utonuo u misli Nije vjerovao da je Jane Erlington poči- nila samoubojstvo. Njegova žena je nije ustrijelila. Tko je, dakle, ubojica? Osjećao je da će poluditi ako se ta zagonetka ne riješi. Ovaj pogreb nije završna tačka, već početno poglavlje čitavog slučaja, mislio je tmurno.

Mnoštvo crnih kišobrana spojenih u jednu cjelinu izgledalo je kao neko stado tamnin ružnih životinja Da li se medu prisutnima nalazio i ubojica? Grace je stajala pokraj njega mirno i sabrano. U njenim plavo- -sivim očima mogle su se primijetiti suze. Ne, ona se nije krivo zaklela! Smiješan čovjek ovaj stari Erlington. Podupro se u neki stari debeli štap, iako su mu noge, bar na izgleđ, bile posve zđrave Zurio je preda se, uspravlvši glavu kao neki državnik. Iz njegovih očiju nije se moglo ni- šta pročitati Da li je patio? U King- bury Greenu kolale su priče da se odmah počeo raspitivati r

imelku svoje kćeri. Navodno je odlučio da se iz Manchestera preseli u njenu vilu. Jedino automobil nije htio za- držati, nabavit će konje i mala kola.

Grace naglo pritisne maramicu na usta.»To je tako strašno, James!« izba- ci ona i

započne plakati.

1»

Brennan prihvati svoju ženu za ruku.»Dobroj umiri se«. reče on blago. Kad bi

svećenik bar prekinuo ovu bujicu riječi, pomisli pisac.

»Moje noge su već potpuno mo- kre« reče gdja Ramsey (Remzi), že- na direktora banke koja je stajala iza Brennana. »Ovaj svećenik zaci- jelo voli slušati svoj glas. To je pra- va bezobzirnost za takva vremena.«

»Bila je tako lijepa«, začuje Brennan šapat neke žene koja se nala- zila u njegovoj blizini, »potpuno je sigurno da nije počinila samouboj- stvo. Ali ovako je, naravno, naj- udobnije. Zaista više ne znam zašto plaćamo porez. Sutra će se ponovo nešto slično dogoditi. Ma ja bih us- tala iz groba da potražim svoga ubo- jicu.«

U tom trenutku svećenik je zavr- Sio svoj govor. Pošto je još jednom mrtvoj podijelio blagoslov, baci na lijes prvi grumen zemlje. Cuo se mukli udarac. Grace se trgne.

»Dođi«, reče Brennan svojoj ženi i stisne joj ruku. Pošto je i stari Erlington bacio grumen zemlje, Brennan se primakne grobu. Grace, koja je još uvijek plakala, pokuSa se sag- nuti, ali Brennan najednom primije- ti da su joj noge otkazale poslušnost. U posljednji čas je prihvati da ne bi pala na zemlju. Bila je u nesvijesti.

»Bilo je to i suviše za nju« reče Brennan gdi Ramsey. »Jane je bila njena najbolja prijateljica.«

Gda Ramsey je hladno promatra- la cijeli prizor. U njenim očima mo- glo se pročitati zloba kada je res- kim glasom izbacila »Tada vjerojat- no zna i pravu istinu.«

• » •Stari Erlington, Terrini i inspektor

Whiting ušli su u kuću u kojoj je Jane Erlington još prije kratkog vremena živjela i disala.

»Svakom čovjeku potreban je ki- šobran... i pogreb«, reče Terrini koji je bio sklon aforizmima.

»Pasje vrijeme« odgovori Erlington. »Podsjeća me na dvadeset šesti juni 1916.

Ležali smo u šančevima. General Jack

Mason (Džek Meiznj . . .«»Smijemo li odložiti naše stvari? Potpuno

smo mokri, upita inspektor.Erlington kimnu glavom. Bio je očito

uvrijeđen što ga je Whiting tako grubo prekinuo.

Vladajte se samo kao da ste u vla- stitoj kući«, reče stari ironično. »Vi ste vlast. Gdje se nalaze te fotogra- fije?«

»U spavaćoj sobi« reče Whitingsuho.

»Donijet ću ih« reče Erlington.»čudnovat čovjek« dobaci Terrini kad je

Erlington napustio sobu. »Ne- ki očevi uopće ne pristaju uz svoju djecu. Ponaša se kao da je uvrije- den na cijeli svijet. Vjerojatno sma- tra da mu je za vrijeme službovanja u vojsci učinjena golema neprav- da ... možda je, prema njegovom mišljenju, trebao postati vrhovni ko- mandant svih vojnih snaga Njego- vog Veličanstva, ali mu to »oni gore« nisu odobrili. I sada će čitavog živo- ta biti bijesan i uvrijeđen. Što će učiniti sa svim tim silnim novcem što ga je Jane ostavila?«

»Počet će piti, kao što to rade svi penzionirani oficiri kad se domognu para.«

»Antialkoholičar?« upita Terrini, smiješeći se. »Što se mene tiče, ja se sada ne bih usprotivio čašici konja- ka.«

2 RR 16

»Da, ja sam neprijatelj alkohola«, odvrati Whiting ogorčeno. »Vjerujte mi, upravo u mopm zvanju može se najbolje vidjeti do čega đovodi al- kohol. Ali ova država progoni ko- kain, morfij, opijum, različite drogc, ali ne, alkohol se pušta na miru. Zašto? Naprosto zato što od njega država ima koristi. Ona zarađuje na njemu. Za peđeset godina možda će se i opijum subvencionirati. Imat će- mo posebno uređena mjesta za uži- vaoce opijuma. Neki spretan ministar financija će već nadoći na to ko- liko može država zaraditi na opiju- mu ili na drogama.

Eto, uzmite slučaj igračnica. Ka- sina niču kao gljive poslije kiše. Dr- žava pravi odličan biznis ...«

U taj čas vrati se Erlington.»Ovdje su« reče stari i položi na stol

veliku kutiju. »Ali prije nego što ih počnete razgledavati, htio bih vam postaviti jedno pitanje, inspek- tore. Kao otac mislim da na to imam pravo.«

Whiting bez riječi kimnu glavom.»Brennanova žena je danas pred

otvorenim grobom pala u nesvijest« započne Erlington. »Što mislite o tome, inspektore?«

»Ona je bila najbolja prijateljica vaše kćeri«, odgovori Whiting sprem- no. »Ta smrt ju je vrlo potresla.«

»Najbolja prijateljica!?« promrmlja stari, ironično se nasmiješivši. »Ne držim ništa do prijateljstva medu ženama. Ono traje tako dugo dok se ne pojavi neki muškarac u koga se obje zaljube.«

»Ali, koliko možemo do sada pret- postaviti, pokojnica je imala ljubav- ne veze samo s jednim čovjekom, i ja ne vjerujem da je Grace Brennan noznavala toga čovjeka.«

»Ja imam na umu jednog drugog čovjeka«, reče Erlington polagano i naglašeno. »Naravno, ja ne bih htioo pokojnici ništa loše kazati, ali ja nisam svoju kćer vidio čitav niz godina, a osim toga... što čovjek uop~ će zna o svojem bližnjem?«

»Dakle, tko bi po vašem mišljenju bio taj čovjek?« upita Whiting po- malo nestrpljivo.

»Mislim ...« Erlington zastane za trenutak, i tada izbaci: »James Brennan ... Možda je imao neku aferu s mojom kćerkom... Njegova žena je to saznala ...« »... i ustrijelila su- parnicu«, završi Terrini.« Kombina- cija nije tako loša. Danas, pred otvorenim grobom, osjetila je grižnju sa- vjesti i pokajanje te se srušila u nesvijest. Zgrabite malo tu ženu u kli- ješta, inspektore. Zeljezo treba ko- vati dok je vruće. Imam utisak da je gospođa Brennan zrela za prizna- nje.« Izgovarao je te riječi s juž- njačkim temperamentom dok je Er- lington pobjedonosno pogledavao Whitinga.

Inspektor je zamišljeno kimao glavom. Nije pripadao onim đetektivi- ma koji bi principijelno odbijali miš- ljenja nestručnjaka.

»Razmislit ću o toj verziji«, reče mirno, »iako, da budem iskren, ne vjerujem u nju. All sada da vidimo fotografiju tog fatalnog Charlesa.«

Erlington otvori kutiju bez riječi. Sadržavala je brojne fotografije, raz- glednice i različite male suvenire iz umjetničkog života pokojnice.

»Zašto je u stvari Jane Erlington tako naglo napustila pozornicu?« upita Whiting dok je Terrini hitro razgledavao slike.

Terrini slegnu ramenima.

20

»Ne bih mogao kazati. Jednoga dana je došla do mene i naprosto ka- zala: »Više neću nastupati.« Bio sam zapanjen. Pokušao sam je nagova- rati, uvjeriti... ali sve je bilo uza- lud Molio sam je da mi bar objasni razloge za tu neočekivanu odluku, ali nisam uspio istisnuti iz nje ni jednu riječ. A u to vrijeme nalazila se upravo na vrhuncu slave. Bio sam očajan. Ali eto slike!«

Terrini pruSi inspektoru sliku na- očitog čovjeka. Imao je visoko čelo, valovitu kosu i otmjene crte lica. Držanje mu je bilo vrlo samosvjes- no Imao je također, kao što je Terrini ustvrdio, tanke brkove. If za- pučku mogla se primijetiti podve- zica Legije časti.

»Na svaki način Francuz«, primi- jeti Whiting »Čovjek koji zna kako treba djelovati na žene Vi ne pozna- jete toga čovjeka, gospodine Erlington?«

Stari zatrese glavom.

»Neće biti lako utvrditi tko je taj čovjek«, nastavi Whiting, promatra- jući poleđinu fotografije. »Za sjeća- nje na tvog Charlesa, to je sve. Mogao je biti tako pristojan da nam ostavi i svoje prezime. Ali čini se da su se svi urotili protiv policije.«

Erlington reče: »Poznajem jedan vrlo

sličan slučaj. Bilo je to u Indiji. Služio sam...«

U tom trenutku netko pokuca na vrata. Bila je to dvorkinja gde Wayne (Wein).

»Imate li kakvih želja, gospodine Erlington?« obrati se ona penzioni- ranom oficiru koji je ljutito pogleda.

»Ne«, dreknu on.Whitingu najednom nešto padne na

pamet.»Molim vas, dođite ovamo, gospo- do

Wayne« reče on i pruži joj foto- grafiju. »Gda Erlington je zacijelo primala posjete s vremena na vrijeme. Da li je možda dolazio ovamo taj čovjek?«

Gda Wayne je pozorno promatra- la fotografiju.

»Ne«, reče ona gotovo iznenade- no. »Ovdje nije bio nikada. Ali ja sam ga u nekoliko navrata vidjela kod gospodina Brennana. Ja sam, naime, ondje dvorila prije tri godine, kada još nisu imali služavku ...«

»Vi znate kako se zove?!« povi- kaše Whiting i Terrini istodobno,

»Ali naravno*, odgovori gda Wayne začuđeno. »Ta to je gospodin Charles Auge, suprug gospođe Dorothy, prve žene gospodina Brennana.«

21

22

VI

23

24

»Hoćemo li se odvesti na Child Hill?« upita Grace. Ništa joj nije bi

lo milije nego sjesti u stari automo- bil i voziti milje i milje po prirodi Osim toga, Child Hill je bio njeno najđraže izletište Ondje je bilo male jezero i Brennan bi iznajmio ča- mac kojim bi obilazili uvalice. Po- lazili bi redovito i na drugi kraj obale i šetali po livadama i poljima.

»Sporazuman« odvrati Brennan »Nadam se da će vrijeme biti lijepo Setuja će nam dobro činiti — na- kon svih tih uzrujavanja.«

ll

Odmah posHje doručka sjeli su u kola i odvezli se. Brennan je i ovaj put iznajmio čamac. Kako je bio radni dan, na daleko i široko nije se vidjela ni živa duša. Brennan je ve- slao šuteći. Nosio je tamne naočari da bi se zaštitio od sunca, Grace se, naprotiv, ispružila na čamcu i pre- pustila obraz milovanju sunca. Ca- mac je klizio po vodi u potpunoj tišini.

Kad su se približili suprotnoj oba- li, moglo se jasno razabrati malo groblje u kojem je počivala Jane Erlington. Okruženo zelenilom, bilo je gotovo idealno mjesto za vječni san. Brennan podigne vesla iz vode. Lagani dašak vjetra tjerao je čam- čić koji je krivudao amo-tamo. Neka riba skoči iz vode i poremeti tišinu. Zazvučalo je kao da je netko bacio kamen.

Grace se nasmiješi.»Zar nije ovdje divno?« upita ona. »I

kada se sjetim one gradske vre- ve, automobila, autobusa, podzemnih Seljeznica ,.. Ona zastane. Pogled joj je pao na groblje.

»Htio bih te nešto pitati, Grace« reče Brennan i skine naočari. Bez njih mu je sve izgledalo mnogo ljud- skije, prirodnije.

»Da?« odvrati Grace. »Zar neće- mo na drugu obalu?«

»Da, naravno. Ali htio bih da mi nešto objasniš ... prošli puta kad smo razgovarali iziavila si... kazala si da sam ja ubio Jane. Kako dola- ziš na tako apsurdnu ideju? Za to moraš imati razloga?!«

Grace se pridigne na klupi i po zorno ponleda svog muža. »Nije li bolje da sve zaboravimo?« upita ona vi-lo tiho. »Da, to ćemo učiniti, jed- nom zauvijek. Ali ti moraš shvatiti da se ne radi samo o znatiželji ako želim dobiti odgovor na svoje pita- nje. Takvog šta se ne govori bez raz-loga.«

»Ali ja o tome više neću govoriti,« reče Grace i odlučno udari nogom.

»Ti to moraš učiniti draga,« reče pisac blago, odloži vesla i prihvati obje ruke svoje žene. »Zar je to tako teško?« upita on i

privuće je sebi.Grace spusti glavu.»Nije samo teško, već i nemogu- će. Ono

što bih kazala uništilo bi naš brak. Ako ti je do toga da osta- nemo zajedno, molim te ne pitaj me vise.« Bila je vrlo ozbiljna.

Brennan je dobro znao da bi ako popusti sjena tog neodgovorenog pi- tanja vječno lebdjela nad njihovim brakom, to bi ga stalno kopkalo; ne, tada je bolje razbiti čvor jednim udarcem. Grace vjerojatno pretjeru- je, još je uzbudena nakon svih tih dogodaja.

»Ja ipak želim znati,« reče on tvx-do.Grace naglo povuče svoje ruke.»Ti ipak ... pitas,« promrmlja ona gotovo

nerazgovjetno. »Ti ne misliS na djecu?«»Ne,« odgovori Brennan. »Dakle

— odgovori.«Grace za trenutak zatvori o£i. Kada ih je

ponovo otvorila, Brennan protrne: u njima je ugledao mržnju pomiješanu sa prezirom.

»Ti unatoč svemu ... želiš znati,« istisne ona Ti želiš znati odgovor. Tmat ćeg ga! Citavu vječnost sam šutjela, ali sada ću govoriti, govoriti, govoriti. Zašto si ustrijelio .lane? Zbog toga jer te odbila, zbog toga jer te uvijek ponovo odbijala. Mi

26

sliš li da ne znam da si joj ležao do nogu i prosjačio kao pas? Misliš li da ne znam da si joj obećao da ćeš je oženiti ako ti uzvrati ljubav? Htio si se sa mnom rastati! Sto sam ja za tebe — ništa! Ne mariš ni za mene nit za djecu!« Ona zastane sva is- crpljena.

Brennan je preneraženo proma- trao svoju ženu.

»Ti si izgubila razum,« poviče on. Zaista je to u prvi čas i pomislio

Njene oči su sijevale.»Izgubila razum,« reče ona. »Tako!

Mislila sam da imaš ipak nešto više karaktera! Nadala sam se da ćeš ba- rem priznati istinu!«

»A od koga si saznala tu tvoju istinu?« poviče pisac uzrujano.

»Od koga?« glasio je njen odgo- vor. »Od koga? Od Jane, naravno, ta ona mi je sve sama ispričala.«

Brennan se uhvati za glavu.»Jane je to ustvrdila?! To je ne- moguće.«»Ili možda vjeruješ,« nastavi Grace

nesmiljeno, »da ne znam da ste se onoga dana kada je bila ustrije- Ijena sastali u Londonu? Najprije su stigla njena kola, a tada tvoja!«

»Ta to je besmisao!« Brennan je uzbuđeno stiskao šake; najradije bi je udario.

»Znam, znam.« Grace je govorila s neprikrivenom mržnjom. »Jane je mrtva i ti možeš sve zanijekati. Ali budi bez brige! Ja neću otvoriti usta— zbog djece Jer što se tebe tiče ... hladnokrvno bi promatrala kako te vještaju.«

* * *

Ovaj jezoviti razgovor nije bio po- sljednji udarac što ga je Brennan doživio toga dana. Kad je sav izvan sebe stigao kući, dočekao ga je in- spektor Whiting.

»Moram s vama hitno razgovara- ti,« reče on.

Brennan apatično kimnu glavom i odvede inspektora u svoju radnu sobu.

Whiting je odmah prešao na stvar.

»Vi ste po. drugi puta oženjeni,« započne on.

»Da,« reče Brennan ravnodušno. Vise ga ništa nije moglo začuditi.

»Vaša djeca potiču iz drugog bra- ka?« pitao je inspektor.

»Ne, Michael je iz prvog braka. Ali htio bih znati kakve to ima veze s istragom.«

Inspektor odmahne rukcm,

»To ćete odmah čuti, gospodine Brennan. Ali ja još nisam završio s ispitivanjem. Da li ste potpuno pre- kinuli veze sa svojom prvom žcnomili...?«

»Ne, nipošto. Mi smo se rastali prijateljski. Vidjevao bih Dorothy kad bi dolazila u London. Udala se naime u Parizu. Uostalom ... onOga dana kada je Jane Erlington bila ubijena, trebao sam se s njome sa- stati. Dogovorili smo se da se nade- mo u kavani, ali ona, iz nepoznatog razloga, nije došla.«

»Ah, to je zanimljivo!« povikne Whiting. »Ta i vi govorite o uboj- stvu! Vi dakle ne vjerujete da je Jane Erlington počinila samouboj- stvo?«

»Ne bih mogao reći... nisu mi po- znate sve okolnosti,« odgovori Brennan oprezno.

»Ah, tako,« promrmlja inspektor. Iz njegovog glasa mogla se jasno ra- zabrati sumnja.« A kako stoji sCharlesom Augeom? Da li ste i s njime dolazili u kontakt?«

»Naravno,« odvrati pisac ponešto razljučen. »Bio je u nekoliko navra- ta ovdje kod nas sa Dorothy. Bili su naši gosti.«

Whiting zadovoljno kimnu gla- vom.»Vrlo lijepo. A sada imam za vas jedno

iznenadenje, gospodine Brennan.« On otvori svoju torbu i izvu- če iz nje fotografiju Charlesa Augea. »To je Auge, zar ne?«

»Naravno. Ali kako ste došli do te slike?« upita pisac začuđeno.

Whiting je trijumfirao.»O tome ne bih htio u ovom tre- nutku

govoriti,« odgovori on. »Htio bih vas sada

27

još nešto pitati: »Da li je Charles Auge upoznao Jane Erlington u vašoj kući?«

Brennan se uhvati za glavu.»Što to govorite!« istisnu on. »Charles je

poznavao Jane — ne, to je nemoguće!«»On ju je čak poznavao vrlo dobro,«

odvrati inspektor koji se zadovoljno smijuljio. »АИ ne radi se sadao tome. On je dakle nije upoznao preko vas ili vaše zene?«

»Ne,« odgovori Brennan. »Ja uop- će nisam znao da je Charles poznavao Jane. Ne mogu shvatiti da to nikada nije spomenula. To mi je pro- sto nerazumljivo! Da li ste tu sliku pronašli u njenom stanu?«

Whiting nije odgovorio na to pitanje.»Molim vas pođite po svoju ženu,«

zamoli on kratko. Brennan učini kako ga je inspektor zamolio.

Grace uđe u sobu. Qci su joj bile nabrekle od plača. Kada je ugleda- la inspektora nervozno se trgne.

»Oprostite mi što vas ponovo mo- ram smetati,« započe inspektor, »ali vi ćete shvatiti da je u interesu is- trage da saznamo sve pojedinosti.«

Grace kimnnu glavom.»Stojim vam na raspolaganju,* reče

kratko.»Da li vam je bilo poznato da je gdica

Erlington poznavala gospodina Charlesa Augea?« započe inspektor ispitivanjem.

Na Brennanovo golemo iznenadenje Grace bez riječi potvrdi glavom.

»Da, to mi je bilo poznato,« reče ona tiho.Whiting baci Brennanu pogled koji se

mogao rastumačii na razne na- čine.»I što vam je još poznato gospo- do

Brennan,« upita Whiting.»Charles je iskreno ’J bio Jane,« glasio je

odgovor. »I ona ga je voljela, ali bila je u teškoj situaciji, konačno ... Charles je oženjen. A rastaviti se nije htio, iako je to Jane od njega tražila.«

»A zašto meni nisi nikada o tome govorila?« upita Brennan strogo. Po- licajac nije smio dobiti utisak da je prije lagao.

Grace uzdahne.»Zbog toga što bi ti sve ispričao

Dorothy ... i zbog toga što sam htje- la da Charles i Jane butlu sretni,« odgovori ona i nakon nekoliko tre- nutaka šutnje doda: Jane ima dijete s Charlesom. To nitko nije znao, osim njih i — mene.«

VII

U

Whitingu je šumilo u glavi. Mno- žina novih otkrića i činjenica suno- vratila se poput lavine. Pokušavao ih je dovesti u sklad. Iz ove novo dobivene perspektive sve je zigleda-lo drukčije.

Prije svega ovdje je bio sada za- ista motiv za samoubojstvo: Jane Erlington se mogla odlučiti da po- digne ruku na sebe pošto Auge nije htio ostaviti svoju ženu i poći za nju. Dakle postojao je motiv »ne- sretne ljubavi« koji je, konačno, vet mnoge natjerao u smrt. Unatoč tome Whiting nije vjerovao u tu tezu. IJstvrdio je da je Jane prije otpri- Hke godinu dana zaista rodila dijete, jednu djevojčicu, koja je boravila u nekom internatu pokraj Harveya (Harvi). Jane ju je posjećivala gotovo svake sedmice, i svi, koji su bili svjedoci susreta izmedu majke i kćeri, uvjerili su ga da je Jane na- prosto obožavala malu. Whiting sto- ga nije vjerovao u samoubojstvo: da Jane nije imala dijete, on bi bio sklon da, nakon iskaza svjedoka, prihvati tezu o samoubojstvu. Ali ova- ko nije mogao vjerovati da bi bivša plesačica ostavila svoju ljubljenu malu Lidiju nezaštićenu bez igdje ikoga. Dijete je za svaku ženu pred- stavljalo nadoknadu za gubitak ljub- ljenog čovjeka.

Dakle, mislio je Whiting, po srije- di je ipak zločin. I pod tom pretpo- stavkom, nakon iskaza Grace Brennan, sve je izgledalo drukčije. Whiting nije sumnjao da je žena pisca zaist? govorila istinu kada je opisa- la odnos Jane Erlington i Charlesa Aug£a. Takoder je shvaćao zašto jeGrace to nastojala prešutjeti: voljela je pokojnicu i nastojala je sa- čuvati njen dobar glas. Također je htjela spriječiti jednu besmislenu tragediju. Jer kad bi se saznalo za postupak Charlesa Augea, njegov bi brak bio uništen.

Tko je dakle mogao ustrijeliti Jsj- ne Erlington? Po njegovom mišlje- nju u obzir je dolazilo petoro ljudi. On pedantno ubilježi

njihova џпепа u svoj notes i uputi se

tada do svog nadinspektora Roberta Frencha (Robert Frenč). Znao je da će se French rado pozabaviti analizom cijelog slučaja. Bio je veliki prijatelj de- dukcije i indukcije.

»No, dakle,« reče French nakon što ga je Whiting upoznao s tokom istrage,« slučaj izgleda već malo ru- žičastije. Ali bez obzira kakve za- ključke izvučemo, ne smijemo nika- da zaboraviti da, što se tiče odsud- nog trenutka, potpuno ovisimo o is- kazima Jamesa Brennana i njegove žene, a ti iskazi ne mogu biti preis- pitani. Brennan je mogao ukloniti otiske prstiju, a i tragove borbe ako je do nje đošlo.

»Držite li da je ubojica Brennan?« upita Whiting izravno.

»Ne,« odgovori nadinspektor. »Tu verziju možemo, nakon otkrića go- spode Brennan, sada potpuno odba- citi. Zašto bi Brennan ubio Jane Erlington?«

»On je navodno još uvijek vrlo privržen svojoj prvoj ženi,« supro- stavi mu se Whiting. »Možda je ubio Jane Erlington po želji Dorothy Aug§. Naravno u tom slučaju morao

3S

je biti upoznat s brakolomnim ve- zama...«

»Ne vjerujem,« prekine ga French lakonski. »Tada će biti vjerojatnije da iza svega stoji Dorothy Auge. Htjela se riješiti mrske suparnice.«

»Dorothy?« reče Whiting začude- no. »Da, ali...«

»Ona nije otišla na s: ^ak sBrennanom,« nastavi Frei.. »već se odvezla u Kingbury Green da bi obračunala s Jane Erlington. Došlo je do burnog objašnjenja i ona je ustrijelila djevojku. Brennan drži jezik za zubima, a njegova žena, naravno, takoder. Kasnije nam Brennan odigrava malu komediju. Utvr- dite inspektore molim vas da li go- spoda Auge ima alibi.«

Whiting kimnu glavom.»A ostali sumnjivi? Grace Brennan,

Charles Auge, Michael Brennan?«»Mlađog čovjeka i Grace mislim da

možemo izbrisati sa liste,« glasno je razmišljao inspektor. »Posljednju usprkos nesvjestici u koju, uostalom, ne vjerujem. Ne mogu za njih iznaći neki motiv koji bi ih nagnao da po- čine ubojstvo. Naravno, i Auge mo- že biti ubojica. Jane ga je prisilja- vala da je oženi, možda mu je čak prijetila da će razgovarati s njego- voih ženom. Porječkali su se i on ju je u navali bijesa ustrijelio. Sto mislite o tome? Ali da li bi Brennan i njegova žena krili Augea? Nipošto i nikada! Da se neopaženo uvukao u kuću' i bez njihovog znanja počinio zločin zvuči apsurdno. To uostalom vrijedi i za svakog drugog. To zna- či, dakle, po mojem miSljenju kratko i jasno slijedeee. Ako ostanemo kod toga da po srijedi nije samo- ubojstvo, moraju Brennan ili njegova žena, a vjerojatno oboje, znati tko je ubojica. Ne smatrate li da bi bilo uputno da ih jednom pozovete ovamo i još jednom pošteno pretre-sete?«

Whiting odmahne glavom.»Ona će i nadalje tvrditi da se radi o

samoubojstvu,« reče inspek- tor.

French je zamišljeno kimao glavom.»Da li je ustanovljeno odakle po- tiče

oružje?«»Poručnik Shaw (So) vodi iscrpnu

istragu, ali do sada bez uspjeha. Dakle, pokušat ću iznaći gdje se Dorothy Auge nalazila u času umor- stva. Pobrinut ću se također i za alibi njenog muža.«

U tom trenutku u prostoriju ude poručnik Shaw. Cijelo lice mu je bilo obasjano.

»No dakle,« reče inspektor zadovoljno. Znao je da poručnik nosi do- bre vijesti. Suradivao je s njime već niz godina i u tančine poznavao nje- gove navike.

»Oružje je kupljeno deset dana prije umorstva u trgovini u ulici Greek (Griik),« obavijesti Shaw, »vlasnik trgovine, neki gospodin Taylor (Tailor) tačno se sjeća kup- ca.« On zastane. »Osim toga je takoder uredno zaveo broj oružja.«

»Hajde, naprijed,« poviče French. »Van s podatkom. Ta vi i sami jedva čekate da nam ga saopćite.«

»Opis što mi ga je dao gospodin Taylor potpuno se podudara s opi- som gospodina Terrinija,« izjavi po- ručnik na ogromno zaprepaštenje obojice inspektora.

* * *

I u Brennonovoj glavl pokrenulo se mlinsko kolo. Vrtjelo se u stvari brže nego ikada.

26

Pisac je imao sa ženom ožtru pre- pirku koja je ostala bez rezultata. Grace nije htjela povući svoje tvrd- nje.

Dva pitanja neprestano su mučila Brennana. Sto je moglo nagnati Jane Erlington da lansira takve bes- mislene klevete o njemu? I zašto je Grace do sada šutjela? Njegova že- na mu je u toku mnogih godina bra- ka saopćavala razne povjerljive stvari; ona nije bila zatvorene pri- rode i nije nikada mogla zadržati tajnu za sebe.

Brennan je bio čovjek akcije. Od- lučio je da što je brže moguće unese svjetla u misterij što ga je okruža- vao i čije temelje nije mogao sagle- dati. Idućeg jutra izvuče svoj Ford iz garaže i odveze se u London. Ne čekajući ni trena uputi se odmah po po dolasku na poštu.

Dok je čekao na vezu s Parizom, glavom su mu prolazile najčudnije misli. Zašto Dorothy nije đošla na ugovoreni sastanak i zašto se nije potrudila da mu nakon toga napiše nekoliko redaka i objasni svoj nedo- lazak?! Novine su na veliko i široko pisale o smrti Jane Erlington; Dorothy je dakle znala što se odigralo u njegovoj kući, ali je usprkos tome šutjela. To nije bio njen običaj. Da H je uopće bila u Londonu? I što se dogodilo s Charlesom? I on je mo- rao znati da je Jane mrtva. Zar je mogao hladno dopustiti da majku svoga djetete pokopaju a da on uop- će nije tome prisutan? Zar je zaklju- čio da je najbolje jednostavno turiti glavu u pijesak, ništa ne čuti i ne znati? Charles, ljubavnik Jane Erlington! To još uvijek nije mogao shvatiti!

Charles Auge javio se na drugom kraju žice.»Charles, što se dogada s vama?« upita Brennan uzbudeno. »Zar ne či- tate novine? Jane je mrtva!«»Koja Jane?« odvrati Auge. »Za- sto ste toliko uzbudcni Brennan?«»Vjerujem da vi imate vise raz- loga od mene da budete uzbudeni,^ reče pisac zlurado. »Jane Erlington je mrtva.«»Ne poznajem je,« glasio je odgovor.Brennan postane bijesan.

»Nemojte praviti komedije sa mnom!« poviče u slušalicu. »Da li ste bili u posljednje vrijeme u Londonu?«»Već dva mjeseca nisam napustio Pariz,« objasni Auge.»Ali što u stvari hooete s tom Jane? O kojoj se to Jane radi?«Brennan izbaci neku kletvu.

»Znate vi dobro,« promrmlja. »Gdje je Dorothy?«»U Londonu,« odvrati Auge. »Valj- da ste je vidjeji?«»Ne. Znate li gdje stanuje?«

»U hotelu Claridge (Kleridž). Ali zanimalo bi me što hoćete s tom Jane Erlington! I što je to pisalo u novinama?«Brennan se uhvati za glavu.

»Pročitajte »Times« od 3. rujna!« urlao je vam sebe u aparat. »Charles vi ste nitkov!«»A vi izgleda mi pijani!« zadere se Auge. Staro neprijateljstvo naglo je izbilo na površinu.»Vjerojatno ste ustrijilili djevoj- ku,« siktao je pisac.»Koju djevojku?«

2’i

»Govorite li?« upita djevojka u Odlučio je u tom trenuku da kaz-telefonskoj centiali. ni Charelesa Augea:

»Ne!« vikne Brennan i uz tresak Dorothy morn saznati pravu isti-spusti slušalicu. nu!

VIII

2’i

2’i

I razgovor između Brennana i nje- gove prijašnje žene nije tekao pod sretnom zvijezdom.

Kad je Brennan ušao u njenu ho- telsku sobu, Dorothy ga pozdravi hladno i neprijazno. Bilo je oko pod- neva i ona se upravo presvukla za ručak.

»Zašto nisi došao na sastanak, kako smo se dogovorili?« upita ona. »Ako si bio iznenada spriječen, mogao si se barem ispričati. Također nisi odgovorio na moja oba pisma.«

Sav iscrpljen, Brennan so spusti u fotelju. Imao je utisak da je cijeli svijet izgubio razum ili... ili su lju- di koje je do sada volio i poštovao, bili u stvari lašci i nitkovi? Kome da vjeruje? Kome d se obrati?

Osjećao se kao da je okružen sa- mim neprijateijima.

»Cekao sam te puni sat, Dorothy,« objasni on mrzovoljno umornim gla- som. »Ti nisi došla.«

Dorothy ga ljutito pogelda.»Kako možeš takva šta tvrditi, James,«

reče ona.«»Nazvao si takoder, zar ne?« do- metne

ona ironično.»Ja uopće nisam ",-|ao gdje stanu- ješ.

Upravo sam nazvao Charlesa da bih saznao gdje si odsjela «

Dorothy spusti lagano ruku na Brennanovo rame.

»Vjerojatno si suviše radio, James.« reče ona blago.

»Brzojavila sam ti svoju london- sku adresu. Nećeš valjda ustvrditi da nisi primio telegram?«

Brennan skoči na noge.' »Ništa nisam primio A što je to bilo s pismima?

Nikakva pisma nisam primio od tebe, Dorothy.«

»Ta to je nemoguee,« viiknu Dorothy Auge.

»Ali ja ih nisam primio,« upravo je jeeao Brennan.

»I ja sam onomadne čekao na tebe. Bio sam bijesan što nisi došla.«

>;Ta gdje si čekao?« Njen glas na- ličio je glasu zabrinute majke kada razgovara s bolesnim djetetom.

»U kavani »Bristol« na Bussel Squareu (Rasel Skver). Svnkako bih te primijetio da si dosla. Ta tamo nije bilo gotovo ni žive duše.«

»Ti si pren.ioren, James,« reee Dorothy »Suviše radiš te si prenapet. Trebao bi poći na odmor Ta ja sam ti brzojavila da neću doći u »Bristol« i da me sačekaš ovdje u kavani hotela.«

»Ali ja nisam primio telegram,« vikao je Brennan nemočno.

Nastala je stanka Bivši supružni- ci pogledavali su se s nepovjpreniem, Tko koga obmaniuie? Ako je istina što tvrde, kome je bilo stalo da ne đođe do njihovog sastarka?

28

»Sto kažeš za nesreću u našoj ku- ći? Jeli li poznavala Jane Erling- ton?« započe Brennan.

»Ne,« odgovori Dorothy. »Pročita- la sam sve izvještaje u novinama. Pisala sam ti nakon toga da li bi ti odgovaralo da te posjetim. AH ti nisi odgovorio.«

»Nisam dobio tvoja pisma,« po- navljao je Brennan gotovo plačući. »Ili je možda Grace ...?« Najednom ga uhvati sumnja.

»Ti si lud! Grace ne sakriva tvoja pisma. Vjerojatno si ih u tvojoj ras- tresenosti nepročitane zametnuo. I pisma i telegram.«

Brennana je uhvatio nemoćan bi- jes.»Ja pročitam tvoja pisma čim pris- piju,«

reče gotovo uvrijedeno. »To bi raorala znati, Dorothy.«

Dorothy slegne ramenima.»Ideš li sa mnom na ručak?«»Rado,« odvrati Brennan. Njegova

prethodna odluka da joj bez okoli- šanja saopći strahovitu istinu o nje- nom mužu raspala se sada u sitne komadiće. Mora joj prići obazrivo.

»Odkađa živim u Parizu, ne mogu vise podnijeti englesku hranu,« re- ee Dorothy za vrijeme jela. »Narod koji živi bez octa, ulja i soli ne mo- /.e imati smisla za humor.« Nevolj- ko je lupkala viljuškom po neodre- denom, pečenom »nešto« što je u vrijeme života bio možda vol, a mož- da i ovan, tko bi ga znao ...«

»Bolje premalo humora nego pre- malo morala,« obrecne se pisac. Nije mogao podnijeti da Englezi prsve sarkastične primjedbe na račun vla- stite zemlje.

>Tko je zapravo ova Jane Erlington?« promijeni Dorothy temu raz- govora.

»Nekadašnja plesačica. U posljcd- nje vrijeme nas je često posjećivala. Grace ju je simpatizirala.«

»A ti... ne?«Brennan odmahne glavom. Krom- pir

koji je gutao zapeo mu je u grlu. Nije vise imalo smisla obilaziti oko vruće kaše.

»U njenoj vili pronašli su prili- kom pretresa Charlesovu fotografi- ju,« istisnu

on.Dorothy odloži viljušku.»Mojega muža?« upita zaprepaš- teno.»Da,« odgovori Brennan kratko.»I što dalje?« Njene raskolačene oči

netremice su ga promatrale.»Ništa,« objasni Brennan. Za tre- nutak

je gotovo odlučio da je po- štedi„ali tada-mu padne na pamet telefonski razgovor što ga je još prije nepunog sata imao sa Charlesom Augeom.

»Ona je bila njegova ljubavnica,« dobaci joj teško dišući, »i — ona ima sa Charlesom ... dijete.«

Za trenutak se činilo da će se Dorothy onesvijestiti. Obim rukama čvrsto se prihvatila za stol Lice joj je bilo zeleno. Sklopila je oči. Ali to nije trajalo dugo. Njen izraz lica se naglo promijeni i ona upita služ- beno:

»Da li ju je on ustrijelio?«»Tko? Charles? To vjerujatno nije

moguće, iako ja lično smatram da bi on bio u stanju takva šta poči- niti. Kada sam s njim razgovarao kazao mi je da tokom posljednjih dva mjeseca nije napuštao Pariz.«

»Kada je Jane Erlington bila ubi- jena?« upita Dorothy napeto.

»Drugog rujna.«Na oči joj izbiže suze.»Još i to,« reče umorrio. »Charles je bio

1. rujna u Londonu. Molio me da to nikome ne kažem. Nije mi htio objasniti razloge. Iste večeri vratio se u Pariz, to jest, tako mi je kazao. Sada znam da je ostao ovđje.«

»Otkuda to znaš?«sCim je otišao na kolodvor, palo mi je na

pamet nešto vrlo važno,« odgovori Dorothy. »Zaboravila sam da mu saopćim neku važnu poslov- nu obavijest što mi ju je predao za njega njegov poslovni prijatelj iz Londona koga sam slučajno susre- la. Uzela sam bez razmišljanja taksii odvezla se na kolodvor. Tamo sam eetvrt sata kružila od vagona do va- gona, ali Charlesu nije bilo ni tra- ga. U to vrijeme nisam time naravno razbijala glavu.

29

Pretpostavila sam da se Charles zadržao negdje i kasnije sjeo u drugi vlak.«

Brennan ju je upltno pogledao.»On je dakle ostao ovdje...« za- počne on.

»Kada bismo mogli na neki način saznati gdje se nalazio 2. rujna.«

»I navečer 1. rujna.«Dorothy položi najednom ruke na lice i

udari u plač.»Tko bi to pomislio,« jecala je ona.Brennan nije primijetio da su go- sti sa

susjednih stolova počeli po- gledavati na njih jer Dorothy se sva gušila u suzama. Tznenada, poput neke lavine, na njega se svalila stra- hovita istina: ako je Charles Auge ustrijelio svoju ljubavnicu, Grace — to mora znati.

* » •

Nadinspektor French dao je po- zvati Whitinga u svoju sobu.

»Naši francuski prijatelji uložili su mnogo truda,« reče on, »upravo su nam saopćili da

Charles Auge ima za dan umorstva neoborivi alibi. On posjeduje besprijekorne sviedo- ke da se u deset sati uveče nalazio u kavani. Jane Erlington bila je ubijena otprilike u pola devet. Dakle ...«

Whiting uzdahne.»A njegova žena pošla je u pet sati poslije

podne u kavanu hotela »Ciaridge«, saopći on« Po iskazu troje besprijekornih svjedoka sjedi- la je tamo do devet sati nave^e «

»Četiri puna sata?« čudio se French.Whiting slegne ramenima.»To je njena stvar. Ocigledno je nekoga

čekala, a taj »netko« nije stigao. U devet sati uputila se u svoju sobu Ali to je beznačajno, u svakom slučaju nije mogla ustrijeliti Jane Erlington «

»A Sto vam je ispričao Terrini?« upita French.

»Ništa,« glasio je inspektorov do- govor. »Terrini je prekojučer nave- čer spremio svoje kovfege i bez tra- ga nestao. Nitko ne zna kamo je otišao.«

30

31

IXBrennan je imao zahvaliti pukoj večer. Nakon razgovora sa Dorothy

igri slučaja što je uspio saznati gdje uputio se u kavanu »Lavu« da jošse Charles Auge nalazio 1. rujna na- jednom u miru o svemu razmisli.

Bila je to mala ali otmjena kavana u koju je često zalazio kad bi bora- vio u Londonu. Tamo su ga već do- bro poznavali, a glavni konobar, oduševljeni čitalac kriminalnih ro- mana, sam bi pripravljao koktele po ukusu pisca. Brennan je već nekoliko puta posjetio taj lokal u društvu Grace, Dorothy i Charlesa Augea.

»Prije nekoliko dana nas je posjetio gospodin Auge,« reče glavni konobar dok je Brennan plaćao ra- čun Brennan podigne glavu.

»Znate li kada je to bilo?«Konobar je nekoliko trenutaka razmišljao.»Prvoga rujna,« reče tada, ^sjećam se

tačno pošto moja sestra ima toga dana rodendan ... da, ako me pam- ćenje ne vara gospodin Auge je na- ručio kubanski rum što ga toliko voli Odavde se odvezao u Epping. Ja sam se sam pobrinuo za taksi.«

»Hvala « To je zanimljivo, pomi- si; Brennan Odvezao se dakle u Epping. Zacijelo se tamo sastao sa Jane.

Utonut u misli ude u kola i najednom postade svjestan da vozi u pravcu Eppinga. U stvari je htio po- ći kući da razgovara sa Grace zbog te'egrama i p'^ma koje nije primio pošto je bio uvjeren da mu žena iz odredenog razloga nije uručila po- štu Ali sada je punom brzinom vo- zio u Epping... kao da ga tjera ne- ka nadnaravna sila. Da li će Epping riješiti misteriju? Bila su tamo sa-mo dva mjesta koja su dolazila u obzir za tajni ljubavni sasanak: je- dan motel u blizini tog tibavog mjestanca, i hotel u samom Eppingu. Posjetit ću ih i nastojati saznati od posluge da li je Charles Auge tamo boravio. Svakako je za njega bila velika prednost šo je sada raspola- gao dokazima da se Charles Auge dan prije umorstva nalazio u Londonu, odnosno da se nije vratio u Pariz. Bože, kakav nitkov, pcmisli uzbudeni pisac. Njemu je kazao da već dva mjeseca nije napuštao Pariz, svojoj ženi je izjavio da se vratio u Pariz. A zašto je zamolio Dorothy da nikome ne kaže da je ot- putovao u London? Postojao je samo

jedan razlog: doputovao je u London da ubije Jane Erlington. Dakle umorstvo s predumišljanjem!

Grace je morala znati da je Charles ustrijelio svoju ljubavnicu. Isklju- čeno da se Auge uvukao tajno u ku- ću i neprimjetno pucao na Jane. A zašto je, za ime božje, Grace štitila tog zločinca? Nije mogao naći za to razloga. Ali jedno mu je bilo potpuno jasno: ako policija sazna za sve ovo, Grace će uhapsiti. Jadna djeca!

Brennan je sada skrenuo sa auto- strade na sporednu cestu i vozio u pravcu zapada. Vožnja je bila neu- godna. Cesta je bila puna cvoruga i jama i stari Ford je skakutao kao neki mali čamac na valovima. Obliž- nji cbronci bili su prekriti borovim šumicama. Uskoro je ugledao svjetla motela.

Parkirao je kola prea ulazom i ušao unutra. U restoranu je sjedilo svega nekoliko mladih parova. Nakon oduljeg čekanja pojavila se kono- barica. Gegala se mrzovoljno kao da baš nije oduševljena što mora poslu- žiti novog gosta.

»Gin sa sodom,« naruči Brennan. »Imate li štogod za jesti?« Unatoč nervozi osjetio je sada silnu glad. U »Claridgu« nije gotovo ništa ni okusio.

»Toplih jela nemamo,« odvrati ko- nobarica lijeno, »Možete dobiti šun- ku i jaja.«

»Donesite mi porciju šunke.« reče Brennan.

Konobarici se očilo nije žurilo sa narudžbom. Polagano je pošla prema kuhinji i na svom putu se zau- stavila kod automatskog gramofona. Dugo vremena je prebirala po plo- čama i na koncu izabrala neku otr- eanu melodiju koju je s puno pato- sa pjevala Peggy Lee. (Pegi Lii) »Osjećam silnu čežnju za tobom,« razlijegao se glas, a Brennanu, koji nikako nije bio u tom trenutku ras- položen za muziku, učini se ovo pje- vanje kao zavijanje vjetra u razlupa- noj cijevi od kamina. Konobarica je konačno donijela jelo. Dok je stav- ljala šunku i gin na stol, Brennan joj se prijateljski obrati:

33

»Izgleda da danas nema mnogo gostiju?«»Tokom tjedna je ovdje uvijek mrtvo,«

reee konobarica, »ali zato smo subotom i neđjeljom pretovare- ni. Tada treba imati đeset ruku i naj- manje deset nogu «

»To mora da je strašnc za tako zgodnu mladu djevojku. Citavu sed- micu sama, bez razgovora, zabave.«

Konobarica je bila zaista ljepuš- kasto djevojče. Imala je pravilno lice sa bistrim velikim smeđim očima kao u srne i svježa mala usta. Moglo joj je bili otprilike 23 godine.

DjevojVa je to sve već upoznala: taj prijateljsk; ton i razgovor o sa- moći, to, gotovo bi se moglo kazati, sažaljevanje. Ovj gost, koji je zbog nekog odredenog razloga, koji njoj nije bio poznat, doputovao u Epping, nije izgledao loše. Po njegovim ru- kama moglo se zaključiti da ne obavlja fizičke poslove, a auto ... da taj izgleda prilično jadno ... pa mogao bi biti, djevojka je pokuša- vala biti psiholog, recimo — agent osiguravajućcg diuštva. Ali bez ob- zira Sto su svi oni nastupaju gotovo jednakom iaktikom — pričama o sa- moći i konstatacijom da se samoća lakše podnosi udvoje. A ovaj je jos uz to nosio vjenčani prsten, a sa ože- njenim čovjekom ona se ne upušta. Iz toga nastaju na kraju samo ne- ugodnosti. Za vrijeme rata radila je u kantini Kraljevskog zrakoplovstva. Ima ona svoja iskustva.

»Imam ja dovoljno posla,« odvrati ona tiho.

»Rad nije razonoda,« mislio je Brennan, iako je u svojim roma- nima tvrdio upravo suprotno. »Ali vi ne radite valjda svaki dan. Imate svoje slobodne dane Idete li tada u London? Ta ovdje nema ni kina!«

»Da, koji put idem u London,« objasni konobarica službenim glasom. »Јоб jedan gin?«

Brennan kimnu glavom i ispije na dušak ljuti napitak. Još nije učinio ni koraka dalje i došlo je vrijeme da stupi u odlučnu ofenzivu.

>: Recite mi-, molim vas gospodi- ce .. . gospodice ... započe on.

»Kitty,« dovrši konobarica. I taj potez joj nije bio nepoznat. Tako bi gotovo svi započimali »napadaj«.

»Dakle, recite mi, gospodice Kitty,« nastavi Brennan, »razumijete li, ja sam pomalo premoren i prenapet, ovaj mir ovdje je divan, prava okre- pa za živce stanovnika milijunskog grada ...«

»Svakako,« reče Kitty, »ali što da vam kažem?«

»De li iznajmljujete sobe,« izbaci Brennan.

Djevojka se malo trgne.»Da,« odgovori ona hladno, »ima- mo

jednu sobu za iznajmljivanje «Brennanu najednom padne na pa- met da

su Charles i Jane po svoj pri- lici bili odsjeli u hotelu u samom mjestu. Da, vjerojatno je uzaludno gubio vrijeme. Ali Kitty je nastavi- la: »Nedavno su ovdje kod nas no- ćili jedan gospodin i jedna dama. Bili su vrlo zadovoljni.«

»Mogu li vidjeti sobu?« upita Brennan. Možda će uspjeti nešto ot- kriti, pronaći bilo kakav dokaz da su Charles i Jane ovdje boravili.

Konobarica ga odvede na gornji kat i otvori jedna vrata. Brennan ude u jednostavno namještenu pro- storiju čiji su zidovi bili upravo oba- suti neukusnim slikama.

»Vrlo lijepo,« reče Brennan, »kao stvoreno za ljubavni par. Na žalost ja sam došao sam.«

»Vaša žena je u Londonu?« upita Kitty i bez ustrueavanja pokaže na vjenčani prsten.

Brennan je za trenutak pogleda, malko razmisli i tada pusti u pogon svoju pjesničku fantaziju.

»Ja imam i nemam ženu,« ustvrdi on. »Jadnica je doživjela potpuni živčani slom nakon jednog bombar- diranja Susjedna kuća je dobila di- rektni pogodak .. . moramo zahva- liti čudu što smo ostali živi. Sada se nalazi u jednom sanatoriju.«

34

»Ako ste razgledali sobu, možemo poći dolje.« reče Kitty koja nije vje- rovala nijednu rijec Sto ju je izrekao pisac.

Nakon slijedećeg gina upita Brennan:»Simpatični ljudi. .. ovi koji su noćili kod

vas?«Kitty se posprdno nasmiješi.»Oh, to je uopće bila jedna smi- ješna

pripovijest,« započe ona, »do- šli su u troje sa dva automobila On je izgledao kao stranac, imao je ne- ke smiješne brkove i da, moglo bi se kazati, upravo zle oči. A dvije žene...«

»Dvije žene!« viknu Brennan. »Kako su izgledale?«

Kitty postade nepovjerljiva.

»Niste li vi iz policije?«

Brennan je umiri.»Ni govora. Htio sam samo kazati da je

muškarcu jedna žena potpuno dovoljna. Ja, na primjer, nemam nijednu....« On napravi ža- losnu grimasu.

»Jedna je bila plava, a druga crn- ka,« nastavi Kitty. Nisu mi se svi- dile već na prvi pogled. Uobražene, parfimirane, namazane i premazane. Bog im je dao lagodan život a da se za to nisu morale truditi ni mučiti. Jeli su i pili kao da čitavu sedmicu nisu ništa okusili. Kada su konačno bili gotovi, muškarac me upitao dali imamo sobu gdje bi mogli preno- ćiti. Ostala sam bez riječi. Jedan muškarac i dvije žene, pomislila sam. »Imamo samo dva kreveta,« rekla sam. Covjek se nasmijao: »Naravno!« odgovorio je. Nisam se is- prva mogla snaći, ali kasnije se jedna odvezla sa svojim automobilom . .. ona crnka ...«

»Crnka,« ponovi Brennan kao u snu. Uhvati se za glavu. Sada više uopće nije ništa shvaćao. Ta tko jo bila ta plavojka?

»Da, i tada su ostali do jutra,« za- ključi Kitty značajno naglašujući svaku riječ. »Žena je uost'alom za- boravila ovdje svoju dozu za puder. Do sada nije došla po nju, iako je kutija od srebra. Ali ta žena ima vje-

rojatno toliko toga, da možda uopće nije ni primijetila da joj nešto manj- ka, Te žene iz visokog društva ...« dobaci konobarica prezirno. »Eto ku-li je.«

Ona izvuce ladicu iz stola i iz hr- pe papira, raznih ostataka i koje- kakvih svaštarija, izvuce dozu za puder u koju je bio utisnut monogram.

Policijski stroj je u meduvremenu bio u punom pogonu. Nakon što se pomirio sa činjenicom da Charles Auge kao i njegova žena posjeduju besprijekorni alibi — nije bilo ni- kakvog razloga za pretpostavku da je francuska policija izvršila svoj za- datak nesavjesno Scotland Yard upravio je istragu na četvero ljudi.

Robert French je svoje prvo miš- Ijenje temeljito korigirao. Na listi sumnjivih bili su sada i Grace Brennan, čak i Brennanov sin iz prvog braka Michael. Naravno, njegova glavna pažnja usmjerila se na direk- tora kazališta koji je nestao bez tra- ga i koji je zbog kupovine revolvers bio najteže osumnjičen.

»Tražiti motive kod Terrinija ne- пи nikakvog smisla,« reče on in- spektoru Whitingu. »Njegovi odnosi sa Jane Erlington potpuno su nam nepoznati. Pravu istinu zna samo Terrini, a nju vam sigurno nije is- pričao. Samo jedno ne mogu nikako objasniti: na k o j i n a č i n je Terrini počinio umorstvo? T/agove nis- mo našli, a osim toga po mojem miš- Ijenju potpuno je nemoguće da je provalio u kuću i ustrijelio Jane, a da to Brennan i njegova žena ne bi vidjeli.*

Brennan je nekoliko trenutaka zu- rio u dozu kao opčaran, tada zatvo- ri oči i spusti glavu.

35

Ne, nije se prevario: ova doza za puder pripadala je Grace, njegovoj ženi.

»Potpuno mutna pripovijest,« mrmljao je Whiting. »Ja bih se slo- žio s onim što ste već prije izjavili: Brennan ili njegova žena, a po svoj prilici oboje, poznaju ubojicu — osim u slučaju da sami nemaju na savjesti Jane Erlington.«

»Ostanimo dakle kod toga,« pred- loži French. »Kakav je po vašem mišljenju Brennan mogao imati raz- log da ubije Jane Erlington?«

»Kazao sam to već prilikom našeg^ posljednjeg razgovora,« odgovori inspektor. »Možda je umorio Jane po volji svoje prve zone, da bi spasio njen brak.«

Frenchu se nije svidiela ta verzi- ja. Sumnjičavo je vrtio glavom.

»Da li je to bio razlog, saznat će- mo uskoro,« reče on. »Naravno, u tom slučaju nam je gospoda Brennan odigrala dobru komediju.«

»Da, komediju Sto ju je režirao njen muž,« doda Whiting.

»Da bi zbacio sa sebe sumnju. Ako mu nisu poznate brakolomne veze Charlesa Augea i Jane Erlington, otpada svaki motiv kod njega. Grace Brennan naravno šuti, iako zna da je ubojica njen muž To joj ne možemo zamjeriti To je nagon za samoodrzanjem — konačno on je otac njenog djeteta.«

31

»Jednoga,« odvrati French. »A što mislite o Michaelu Brennanu kao ubojici. Dorothy Auge je njegova majka Michael je otkrio da Charles Auge ima odnos sa Jane Erlington., te ju je ubio da bi sačuvao cast i brak svoje majke. Naravno njegovi roditelji šute.«

»Ova teorija nije svakako za od- baciti,« potvrdi Whiting.

»Ali u nijcdnom slučaju, bilo da držimo pisca za ubojicu, bilo da sum- njamo na njegovog sina, ne možemo uklopiti Terrinija. Kakvu je ulogu on igrao? Bez razloga nije pobje- gao!«

French slegne ramenima.»Kako se, uostalom, Auge držao prilikom

preslušavanja na francus- koj policiji? Јоб nisam dobio proto-kol.«

Nadinspektor pokaže na svoj pi- saći stol.»Eto ga ovdje. Bez daljnjega je priznao

svoje brakolomne veze sa ubijenom, takoder nije zanijekao da je otac njenog djeteta. Tvrdi da ju je ljubio.«

»Da li će to njegova žena saznati?«»Mi joj to svakako nećemo saop- ćiti. To

je upravo ono što sam prije mislio. Ako je Brennan počinio uboj- stvo za volju svoje prve žene, držat će sada jezik za zubima. Ako bi, na- protiv, izdao Augea, njegov bi čin bio besmislen.«

»A Garce Brennan?«»Za nju ne mogu, ni uz najbolju volju,

pronaći motiv,« reče French »Vjerujem da ćemo je jednog dana ipak optužiti — zbog zavodenja po- licije u budnju, zbog zavodenja u budnju što je u ovom slučaju zlo- čin, obzirom da njime prekriva umorstvo.«

»Dakle: Michael Brennan, Anthony Terrini, James Brennan. Velikog nepoznatog znnči isključujete iz kombinacije?«

»Na svaki način,« odvrati French sigurnim glasom.

»Uhvatite najprije Terrinija. Vjerujem da ćemo od njega mnogo do- znati.«

Uskoro će nadinspektor morati ustanoviti

da su sve njegove nade u pogledu iskaza Anthony Terrinija bile uzaludne.

* * «

Brennan je polagano vozio u prav- cu svoje kuće. Jedva je uspijevao upravljati volanom. Drhtao je od boli, bijesa i razočaranja. Iako je sada znao ono što nikada ne bi ni na- slutio, osjećao se kao da mu je svi- jest pomračena nekim velom.

Prije svega morao je doći do za- ključka da svojoj ženi vise uopće ne može vjerovati. Morao je bez daljnjega prihvatiti da ona ne preže čak ni pred krivoklestvom. Morao je shvatiti, što je bilo zaista teško, da ju je krivo prosuaivao. Da je potpuno krivo ocijenio njen korakter, njenu cud. Da joj je sam dao kvalitete što ih ona uopće ne posjeduje. Da je ona, Grace, bila plod njegove mašte. Vje-rojatno je također bila laž mislio je uzbudeni pisac, kada je kazala da je Jane ustvrdila da joj je on, Brennan, nudio ljubav. Dalje, moglo se pret- postaviti da je sakrila telegram i pisma od Dorothy. Jedino što joj se moglo vjerovati jeste da je znala za odnose Charlesa i Jane. Sada je iz- gledalo jasno zašto mu je to pre- šutjela.

Po njegovom mišljenju zločin su počinili ili Charles ili Grace. Ako je ubojica bio Charles, Grace jc to, naravno, znala. Da ga nije izdala bilo je sada i suviše jasno: ta bio je njen ljubavnik!

Ali kako je Jane mogla podnijeti da Charles ostane sa Grace u Eppin- gu? To je bilo potpuno nejasno.

Brennan je mislio da će mu glava pući, a što se vise približavao svojoj kud, to je njegov bijes rastao. Uskoro će saznati istinu! Ako je potrebno tud će je, tući će je sve dok ne priz- na! Njegov je život bio upropašten, upropašten za sva vremena!

Kada je Brennan izašao iz kola, Grace je stajala u vrtu.

»Dolaziš kasno,« primijeti ona mirno.Brennan bez rijed uđe u kuću ne

osvrnuvši se na ženu.

3 RR 36

»Da li se opet nesto desilo?« upita Grace problijedivši. Po izrazu svoga muža primijetila je da nešto nije u redu.

»Dodi gore,« reče Brennan.Grace je polako ušla u njegovu radnu

sobu. Promatrala je svoga muža nesigurno, bojažljivo.

»Gdje si bila navečer 1. rujna? Prvoga rujna, kada sam se ja nalazio u Chelmsfordu (Celmsford)! Kao što se zacijelo sjećaš, stigao sam kud tek 2. rujna prije podne.«

»Bila sam kod kuće,« odvrati Grace. Kazala je to potpuno mirno. Brennan je za trenutak ustuknuo. Iako je sada sve znao, još uvijek nije mogao pravo vjerovati. Tada ga obuzme strahovit bijes.

»Lažeš!« vikne. »Bila si u Eppin- gu.«»Da,« reče ona potpuno tiho. »Ta zašto

pitaš kada i sam znaš?!«»Zašto pitam? Zato što smatram da još

imam pravo da te zovem na odgovornost!« Brennan se prijeted približavao svojoj ženi koja je sve vise odmicala prema zidu.

»A Sto si radila u Eppingu, Grace? S kime si bila u Eppingu?«

»Ne mud me, kada ionako sve znaš!« Zvučalo je prkosno. »Bila sam tamo s Charlesom i Jane «

»A Sto je bilo dalje?« Brennan jc sada stajao posve blizu svoje žene i stiskao Sake.

»Da!« viknu Grace. »Frcvarila sam te! Ja ljubim Chaslesa. Lju- bim ... i znaj uvijek ću ga ljuiti!«

Ispružila je obje ruke da zaštiti lice.Brennan se okrene i nemoćno pad- ne u

naslonjac.»Jesi li ti ubila Jane?« upita on.»Ne.«»Da li je Charles ubojica?«»Ne.«»Tko je onda podnio zločin?«»Ne znam. Pretpostavljam da je podnila

samoubojstvo. Grace udari u plač. »Oh bože! Sto mogu kada ne mogu živjeti bez nje?a!«

»Jesi li ti sakrila pisma i telegram Sto sam ih primio od Dorothy?«

»Da. Nisam htjela da se s njome sastaneš.

Ta ti je još uvijek ljubiS! Nisi li uvijek davao prednost Mi- chaelu pošto je njeno dijete?«

»Davao prednost Michaelu? Ti si izgubila razum! Da, ti si polud'^la! Kako možeš biti ljubomorna na Dorothy ako ljubiS Charlesa?« vikao je on sav izvan sebe.

»U tome je i stvar!« izbad Grace naglo. »Ti si me natjerao u Charle- sov zagrljaj Uvijek i uvijek si pri- čao o njoj O nienoj Ijepoti, njenim vrlinama. Htio si od mene učiniti drugu Dorothy ... nikada je u stva- ri nisi zaboravio «

Nastala je stanka.»Morat ćemo se razvesti Grace.« reče on

umorno.Nakon nekoliko trenutaka nasta- vi: »Ti si

s njime provela noć! Kako je Jane to mogla podnijeti?«

»Ah, Jane!« đobaci ona prezirno. »U to vrijeme među njima vise nije bilo ništa. Charles je se zasitio.

Postojala je joS neka vrsta prija- teljstva, a to je sve.

»Dakle lsgala si inspektoru, kada si kazala da je bila tvoja želja da Charles i Jane vidiš sretne?«

Grace se ironično nasmije.»Naravno. Koristila bih svaku pri- liku da

naškodim njihovoj vezi. Ali to nije bilo osobito teško. Charles se nije htio razvesti. I tako je ta idila morala završiti,« reče ona gotovo po- bjcA -nosno.

»Isto si tako izmislila,« nastavi pisac, »da sam ja udvarao pokojnici, da sam je čak htio oženiti i što sve ne . ,,?«

Nekoliko trenutaka je izgledalo da Grace razmišlja.

»Ne,« odvrati ona tada >To je za- ista kazala «

»Lažeš . . i ponovo lažeš,« govo- i'io je pisac. Bio je gotovo potpuno rezigniran.

»1 to sve nakon mnogih godina sretnog braka! Zar nisi nikada pomi- slila na djecu, Grace?«

»Pokazat ću ti nešto, James,« reče ona. »Počekaj me trenutak.«

Brennan umorno kimnu glavom. Njegova

88

srdžba se pretvorila u bes- krajnu tugu. Ta ima li život još ka- kvog smisla? Nakon svih tih razoča- ranja! Oh, taj nitkov, taj zločinac Charles Auge! Ubit. će ga! Uklonit će ga. Povukao je u propast toliko Iju- di, a sve zbog . . .

Poznati sum prene Brennana iz razmišljanja. Netko je upalio motor njegovog automobila!

Baci se na prozor i ugleda kako njegova kola polagano klize prema cesti. U njima je sjedila Grace Pored nje na sjedalu nalazio se kov- čeg.

3 RR 36

88

XI

3 RR 36

88

U isto vrijeme u kancelariji in- spektora Whitinga odigravala se bur- na scena.

Gospodin Terrini kolutao je svo- jim velikim crnim očima, nervozno lamatao rukama, i kao sumanut Set- kao gore, dolje po sobi.

»Vi ste raspisali za mnom potjer- nicu! Vi ste porušili moj ugled! Vi ste čak objavili u novinama, da sam ja ... oh, vi ćete platiti za to! Bit će to najveća kazna svih vremena! Mo- rat ćete platiti tisuću funti, pedeset tisuća, ne, sto tisuća! Ja ću uništitiScotland Yard! Oh, pa to je nevje- rojatno!«

Whiting je uzaludno pokušavao doći do riječi.

»Sve ću to prijaviti vladi!« vikao je razjareni direktor. »Svi koji su u tome imali udjela moraju biti ot- pušteni! Svi! Svi bez razlike! Morat će mi se javno ispričati! Ovakva sra- mota!«

Sav zajapuren zaustavi se pred inspektorom i snažno udari nogom u pod.

37

»U zatvor ću ih strpati!« prodera sc svom snagom.

»Nećete li sjesti maestro Terrini?« upita Whiting mirno.

Citav taj teatar što ga je tempe- ramentni Talij an pred njim izvodio nije napravio na njega nikakav uti- sak. U čitavoj stvari jedino ga je ču- dilo što Je Terrini svojevoljno do- Sao u Scotland Yard.

Teško dišući Terrini se bad na jednu sto’icu.

»A sada rrti se ispričajte!« navali direktor ponovo na inspektora.

Whiting je s najvećom mukom sa- vladavao smijeh.

»Vi ste najednom nestali, gospo- dine Terrini,« započe inspektor.

Ova izjava izazva novu provalu bijesa.»Ah, ta gdje živimo?« siktao j(.'. »Ne

živimo li u slobodnoj zemlji? Zar ne mogu otići kad mi se to proh- tije? Zar ne smijem otputovati a Ameriku kada mi se to svidi? Zar sam dužan da vas o tome obavijes- tim? Pa zar ja moram polagati ra- čune Scotland Yardu?-*

»Bili ste u Americi?« upila Whiting mirno.

»Da. Da angažiram Consalvi za svoje kazaliste. Dusolinu Consalvi! Potipisala je ugovor . .. ah, št.o vi znate o tome!«

*A zašto nislc nikome kazali da putujete u Ameriku? Nitko u vašem kazalištu nije imao ni pojma gdje se nalazite. Čak niti vaša tajnica!«

»Madre santissima!« jecao je Terrini. »Ta što znate vi o kazalištu! Zar se mogu povjeriti svojoj tajnici? Kome mogu vjerovati?! Sva kazališ- ta svijeta se jagme za Dusolinom Consalvi. Nitko nije smio znati da je Zelim đovesti u London. A meni je to uspjelo!«

Direktor se udari rukom u prsa.»I to je hvala za moj grandiozni čin!

Umjesto priznanja, da, umjesto ordena, dobivam — potjernicu?«

Inspektor je na čas pomislio cla će maestro Terrini udariti u plač.

»Vaš nestanak nije bio razlog da smo raspisali potjernicu, gospodine Terrini,« suprotstavi mu se Whiting mirnim i odmjerenim glasom. »Mi smo za to imali potpuno konkretnihi . . . za istragu vrlo važnih razloga.«

»A koji su to razlozi, inspektore, ako smijem saznati?!«

»Revolver s kojim je Jane Erling- lon ubijena,« odgovori Whiting na- glašajući svaku pojedinu riječ, »kup- ljen je deset dana prije umorstva u nekoj trgovini u ulici Greek. Znatcli tko ga je kupio, gospodine Terrini?«

Terrini široko raskolači oči.»Razumijem,« reče on j^dva sa-

viadavajući novu provalu sr«Kbe. »Da, ja sam kupio revolver za Jane. Ona me to zamolila. I sada vjeru- jete da sam je ja ubio! Koje li lu- dosti! Madre santissima! Ja da sam ubio svoju malu slatku djevojeieu, moju nedužnu Jane ... oh, bože mili!

»A zašto, inspektore, a zašto bih je ja ubio?«

»To mi moratc vi objasniti, gospodine Terrini,« odvrati Whiting hlad- no.

Terrini izbaci smijeh koji bi uči- nio cast svakom tenoru. Bez ikakve muke dohvatio je visoki c.

»Oh, oh, on zaista vjeruje u to, on xaista vjeruje! A kako sam to izveo, inspektore? Sada ću vam sve objasniti. Eto ... Usuljao sam se kroz ključanicu, ustrijelio je, i kroz klju- čanicu se ponovo iskrao napolje. I zamislite nitko me pri tome nije primijetio. Čak ni gospođa Brennanili njen muž! Terrini ncvidljivi, Tc- rrini sablast dvadesetog vijekaU

Ponovo ga uhvati hijes.»Ali kajat ćet se zbog toga! Ja sam

naiugledniji kazališni direktor u cijelom Londonu. Ja se ne dam ga- ziti «

»Nitko to i ne čini, gospodine Terrini,« priimijeti Whiting, koji se najednom osjetio ponešto razoružan.

»Kupili ste dakle oružje po želji Jane Erlington? Da li vam je ona kazala zaSto joj

38

je potreban revolver?«»Naravno da mi je kazala,« reče Terrini

»Mislite li da bih ga inače nabavio. Pričala mi je da je u po- sljednje vrijeme bilo nekoliko pro- vala u Kingsbury Greenu Kako vam je poznato ona je stanovala sama . . . i, naravno, bojala se.«

Inspektor se mut.no sjećao da je u onom nasrliu zaista u posljednje vrijeme zabilježeno nekoliko provala. Objašnjpnie direktora zvučalo je vjerojatno Da li je sada trebalo uklo- niti T^rriniia sa liste osumnjieenih?

»U tom slufaju nam opmstite,« rere Whiting ljubaz^m glasom »Sve ostalo ohnvit će podpredsjednik Samo se po sebi razi’tnije da ćete biti potn- no ’-phahilitirani «

»To se i nadim « Terrini ustane sa stolice i navuče svoje elegantne erne rukavire.

»TTostalom sve to nije ni bilo tako str- ’10 Moram priznati da je to za mene dohra reklama. Iskoristit ću to u vezi s anr'izmanom Dusoline Consalvi Ak" želite kartu za premi- jeru, inspektore, nazovite me. Ali pravovremeno!«

* * *

»A 4to sada?« reče Whiting svom pretpostavljenom.

French je ncrvozno trljao ruke.»Dokazi.. . dokazi nam manjka- ju. Krade

u Kingsbury Greenu o ko- jima je govorio Terrini zaista su po- stojale. Nemamo razloga da mu ne vjerujemo. Prema tome, on vjerojatno otpada Ostaje nam dakle još samo troje Jedan od njih bit će usko- ro ovdje. Najavio je telefonski svoj posjet «

»Tko?« upita Whiting iznenadeno.»Brennan. Bio je vrlo uzbuden i kazao mi

da nam mora saopćili ne- što vrlo važno. Uredio sam da ga sa- slušamo u mojoj sobi. Vi nemate ni- šta protiv?«

Whiting odmahne glavom.»Uostalom . . Shaw je otkrio ne- što vrlo

zanimljivo. Michael Brennan, dijete, posjeduje revolver i umi- je s njime vrlo

dobro rukovati Dva- naest puta uzastopce pogada u crno.«

»Ta to je zanimljivo!« uzviknu Whiting »Odakle Shawu ta infor- maoija?«

»U Kingsbury Greenu se svašta priča,« odvrati nadinspektor. »Ogo- varanja su na dnevnom redu. Gda Ramsey, Sena direktora banke, vodi još uvijek glavnu riječ o cijelom slu- čaju Ona je, navodno, vidjela kako mladi Brennan vježba strijelianje iz revolvera u okolici kuće Ona tako- der tvrdi da je Jane Erlington bila pravi vamp i da je pokusavala za- vesti niz muškaraca, dakle upravo suprotno od onoga što su nam aru- gi ispripovijedali.«

Whiting je upravo htio odgovo- riti. ali u tom času neki službenik uvede u sobu Jamesa Brennana Bio ie bliied kao krpa.

»Vi nam želite saopćiti nešto važ- no, gospodine Brennan?« upita French »Da, da ne bih zaboiavio — čestitam vam za novi roman! Zaista sjajna stvar Na to rješenje ne bih nikada nadošao.«

Pisac umorno odmahnc rukom.

»Mislim da je Charles Auge umo- rio Jane Erlington,« izbaci tada nag* lo.

»Nemoguće«, odvrati Whiting ra- zočarano,« on posjeduje besprijekor- ni alibi.«

»Ne, nema ga!« viknu Brennan. »Prvog rujna bio je u Londonu. Njegov alibi je izmišljen!«

Brennan tad° ispriča sve što je saznao, nije preš"tio ni najmanju pojedinost Inspektori su ga napeto slušali Kada je Brennan ispričao kako je otvorio od Dorothy Auge, u njihovoj svijesti munjevito sjevne: Brennan dakle takoder nije bio!

»I vi nemate ni pojma kuda je va- ša žena mogla otići?« upita Whiting kada je pisac zašutio.

Brennan bez riječi zatrese glavom.

»To svakako otvara potpunr nove perspektive,« objasni Whiting. »Per- spektive koje u jednu ruku, zbog vas lično, žalim Ali htio bih istad da sam vam vrlo zahvalan za vašu is- tinoljubivost Bilo je za

39

vas najbolje da podete do nas, iako potpuno shva- ćam da vam taj put nije bio lagan. Ali prije ili kasnije istina bi prodr- la na danje svjetlo.«

»Istina?« U Brennanovim odma mogla se prodtati duboka, i^krena tuga »Ali zar znamo istinu? Da li ćemo je ikada saznati? Tko je dakle umorio Jane Erlington? Charles ili moja žena? Ako Grace povuče kon- sekvence iz svojih kobnih djela, os- tat ćemo zauvijek u tami.«

»Vi mislite...?* upita French iz- nenadeno. Iskreno mu je bilo žao pisca i usebi je zahvaljivso bogu Sto se nije nikada oženio.

»Bojim se za nju ... bojim se us- prkos svemu Sto mi je udnila,« reče Brennan prigušenim glasom.

* * 3

Dvanaest sati kasnije francuska policija je još jednom preslušala Charlesa Augea Uslijedilo je oštro unakrsno ispitivanje i nakon izvjes- nog oklijevanja priznao je da

se 1. rujna nalazio u Londonu. Takoder nije zaniiekao da je svoju ženu za- molio da nikome ne govori o tom boravku. Kao razlog za to naveb je da se radilo o nadnsve važnoj po- slovm.j konferenciji, te je nastnjao sprijedti da konkurencija sazna o njegovom putovanju u britansku pri- jestolnicu. Naravno, to mu nitko nije povjerovao.

Njegov alibi za 2 rujna se medu- tim i prilikom ovog ispitivania nije mogao oboriti Bio je potpuno čvrst. Auge doduše nije mnrrao dokazati gdje se nalazio toknm dana — tvrdio je da se otišao kupati — ali za od- sudno vremensko razdoMje imao je tri svjedoka. Tri čovjeka u čiju fast se nije mo^lo posumniati, bili su spremni posvjednriti pod zakletvom da se Au"e nalazio u niihovom druš- tvu Znači on niie m o g a o ubiti ple- sačicu, iako je sve govorilo protiv njega.

Potraga za Grace Brennan nije do- nijela nikakvih rezultata, iako je Scotland Yard u tu svrhu angažirao veliki aparat

XII

40

Kao što se i nagadalo, stari Er- lington je zaista preselio u Kings- bury Green i uselio u kuću svoje kćeri. Poduprt o svoj štap poduzi- mao bi dan za danom duge šetnje u okolici i vodio samotne razgovore — sam sa sobom. Djeca bi trčala za tim osebenjakom, dobacivala mu »šepa- vac« i vrištala od zadovoljstva Sto su našla novu zabavu. Kad bi se okrenuo i zaprijetio im štapom, ra- ziila bi se u smijehu i hihotu. Tae- nošću poštanskog autobusa polazio hi Erlington uvijek istim putevima, ali ne samoJ.o\ na svojim šetnjama utvrdio je odredene »stanice« gdje bi se kraće vrijeme zađržavao i uvijek jednako tačno do njih stizao. Bio je tačan na minutu. U devet sati sti- gao bi dc Brennanove vile, upravo kad bi Betsy izlazila u kupovinu. Tzuzev gospode Ramsey, Betsy je bila jedina osoba u Kingsbury Greenu s kojom bi stari izmijenio koju ri- ječ Od vremena na vrijeme zapo- djenuli bi oni razgovor o pokojnicii tom bi prilikom dolazila do izra- žaja njihova upravo čudnovata rav- noduSnost. Kao da su htjeli kazati dogoriilo se što se moralo, sama je za 1,o kriva. Bez sažaljenja, bez ijednr riječi koja bi nagovijestila da se zgra^aju nad gnjusnjm zločinom.

Jednom je stari rekao:»Nikada joj neću oprostiti što sc nije

udala: Zone dobivaju svoju važ- nost tek u braku Kada postanu maj- ke. Kako bi inace domovina dola zila do vojnika?«

»Mislim,« kazala je Betsy, »da je imala dovoljno prilika da se uda, ali ona ja i suviše birala. Ja nisam bila takva.«

»Vi ste bili udati?« upita Erlington strogo.»Naravno,« odvrati Betsy hitro. »Moj

muž je umro prije sedamnaest godina. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći. Bio je vozač kamiona.«

»Steta za njega,« rečc stari. »Na- prasna smrt pristaje muškarcu samo na bojnom polju. A djece? Jesteli li imali i djecu?«

»Sina i kćer. Ann (En) je udata za jednog konobara u Darleyeu (Darli), a John (Džon) služi u mor- narici. Prošlog ljeta me posjetio. Dotjerao je već čak do narednika.«

Errlington zadovoljno kimnu glavom.U taj tren izade iz kuće Brennan

i stari se nakon kratkog pozdrava uput:

dalje.»Sto hoće taj stari od vas? Svako jutro

održavate s njim' neke konfe- rencije!« brecne sc on na guvernan- tu.

Betsy koja je poslije nestanka svo- je gospodarice preuzela cijelo doma- ćinstvo u svoje ruke, odvrati prkos- no:

»Zar ne smijem s jednim starim, pristojnim čovjekom izmijeniti po koju riječ?«

»Radite što god vas volja,« pro- mrmlja pisac ljutito. Prode pored Betsy i stupi na cestu. Još je uspio vidjeti kako stari Erlington nestaje iza ugla.

»Izgleda kao neki stari grenadir,« psovao je i mrzovcijno vrtio glavom.

Nov! aut.imobil »Austin« (Ostin) stajao je još od prcđašnjeg danapred kućom i Brennan sjedne za vo- lan i potjera kola. To je u posljednje; vrijeme činio često — odvezao bi so bez plana, bez odredenog cilja vozio sc naokolo — naprosto nije znao što bi započeo svojim vremo nom. O vadu nije moglo biti niti go- vora. On sam je čak bio osvjedočen da mu vise nikada nećo uspjeti na- pisati roman.

Kad je prošao i posljednje kuće Kingsbury Greena ponovo naide na starog Erlingtona. Projuri pokraj njega, ali u istom trenutku začuje majorov glas:

»Idete li u London?« vikao je stari.Brennan zaustavi auto i počeka da ga

Erlington sustigne.»Zelite li u London?« upita on.»Nije nuzno,« glasio jo Erlingto- nov

odgovor. »Ali ako idete u grad, povezite me sa sobom. Htio bih u Londonu kupiti psa.«

»Psa?« začuđi se Brennan.»AH ne takvog kao što ga vi ima- te,«

reče stari grubo.

41

»Spic nije pas, to je igračka. Ja trebam velikog i snažnog psa.«

Izuzev djece, dva Spica bila su Brennanu jedino što mu je preosta-lo iz prijašnjeg života. Tko bi uvri- jedio njegove pse, uvrijedib bi isto- dobno i njega samoga.

Bijesno pritisne pedalu za gas i novi Austin živahno, i moglo bi se kazati gotovo iznenadeno, poskoCi.

»Ja se naime... bojim,« dobaci Erlington.Začuđeni pisac ponovo zaustavi kola.

Prema pričama koje su ko- lale o Erlingtonu, bio je on neustra- šiv. Ta tko bi se inače usudio spa- vati ц sobi umorene?!

Major primijeti njegovo iznenade- nje i nadoveže:

»Na bojnom polju nisam naravno nikada upoznao strah,« objasni on. »АИ sada ... nemam ni najmanje volje da so dadem pretući u kreve- tu.«

»Ta tko bi to učinio?« upita zapa- njeni pisac.

»Kamo idete u stvari,« postavi Erlington protupitanje.

»Nemam ništa protiv da krenemo u London. Nemam odredenog cilja. Dodite, udite unutra, hajde da kupi- mo psa.

Nenaklonost što ju je osjećao prema starcu bila je slabija od njegove znatiželje.

Erlington se hitro i za njegove go- dine neobično spretno, uvuče u kola.

»Imam vrlo lagan san,« pričao je stari dok se auto droncao po praš- njavoj-y i kvrgavoj lokalnoj cesti, »dovoljan je i najmanji Sum da me probudi. Prije četiri dana naglo sam se probudio, a ove nodi takoder. Netko je bio u kući.«

»Možda ste se prevarili.«»To je potpuno isključeno,« su- protstavi

se Erlington.»Vi možda mislite ... prenapeti živcj i

tako dalje. Oh, ja uopde nemam živaca Kada sam prve nodi za- čuo Sum, skočio sam iz kreveta i po- hitao u predsoblje. Ali bilo je pre- kasno. Mogao sam još samo razabra- ti korake što su se udaljavali. Ne- poželjni gost

je tada uz tresak za- tvorio vrata.«»Ta zar ih ne zaključavate?« ču- dio se

Brennan.»U tome je i stvar,« glasio je Er-

lingtonov odgovor.»Osoba koja je htjela provaliti mora da

posjeduje ključ. Još sam istenoći pregledao bravu. Nije prova- Ijena

silom, već otvorena ključem.«»Tada bih na vašem mjestu pro- mijenio

bravu.« predloži mu pisac.»To neću učiniti,« suprotstavi mu se

Erlington tvrdoglavo, »nije mi na- mjera da osobu kojn posjeduje ključ mojc kuće jednom zauvijek potje- ram; želim jo uhvatiti Na vjerujem da so radi o običnom provalniku.«

»A vaši razlozi?« upita Brennan.»Spretnom i iskusnom provalniku ne

predstavlja problem otvoriti obič- nu bravu otpiračem. Ulazna vrata moje kuće snabdjevena su međutim patpnt^om bravom, i stručnjak, s koiim sam se posavjetovao, uvjerio me da se može otvoriti samo ođgo- varaiućim ključem «

»To je vrlo zanimljivo.® primijeti Brennan. »To dakle znafi da je osoba koja je provalila u vašu kuću ukrala ključ.«

»Ili morda... dobila,« objasni Er- lin<?ton. »Dobda od moje kćeri. Mo- žda mi ovdje možete vi pružiti neki putokaz.«

Brennan zatrese glavom.»Ne, to ne mogu Osim toga ja ne

vjerujem da je vaša pretpostavka tafna Jane nije ovdje poznavala ni- koga tako dobro da bi mu izručila ključ svoje kuće, isključivši, naravno, dvorkinju.«

»Ona mi je predala ključ. Osim toga, ^dja Wavne ne bi provalila u kuču Ako se hoće domoći izvjesnog predmeta ona ima ->bilno prilike da to učini po danu.«

»Dakle ukradeno nije ništa,?« upita pisac.»Ah, jeste, jeste Prvi pokuSaj provale niie

uspio Ali ovaj današ- nji jeste Ovc'a pu'^ čuo <^rn korake iznad sebe, u sobi u kojoj je spavaia moja kćer. Mogao sam razabrati ka-

42

ko se otvara ormar, cvilenje bagla- ma čulo se vrlo jasno. Pojurio sam gore svom brzinom, koliko mi to naravno đopušta noga, upalio svjetlo, ali u sobi nije vise bilo nikoga. Po- što sam potpuno uvjeren da ne trpim od prividenja ili halucinacija, skočio sam do prozora i ugledao neku spo- dobu kako trči po travi. U ruci je držala knjigu.«

»Knjigu? Ta to jo nevjerojatno!«»To sam i ja u prvi čas pomislio. Ali

danas ujutro sam morao promi- jeniti mišljenje. Provalnik je naime ukrao dnevnik moje kćeri.«

»Dnevnik? Za koga može taj dnevnik imati neku vrijednost? Slučajno mi je poznato da ga je inspektor Whiting pomno pregledao. Kasnijc mi je saopćio da ne sadržava ništa bitno i da ne dovodi na neke zakljue- ke. Jane ga je nekom prilikom na- bavila vjerojatno s namjerom da opisuje dnevna zbivanja ili mozda .. . svoje osjećaje, medutim upisala je u njega svega nekoliko beznačajnib rečenica.«

»To je tačno,« potvrdi stari. »I ja sam pregledao dnevnik. Uglavnom sadržava nacrte haljina što ih je Jane vidjela na nekoj modnoj reviji.«

»Sto bi to dakle moglo značiti? Možda je provalnik htio ukrasti ne- Sto drugo! Dnevnik vaše kćeri! Cud- novato!«

Brennan utone u razmišljanje; a kako i stari Erlington nije izustio vise ni rijee, preostali dio putovanja proSao je u šutnji. Obojica su bili zabavljeni svojim mislima.

Erlington se nije mogao lako od- lučiti k^kvog psa da nabavi Birao je d'"’T i neobi^no precizno. Raspi- tivao se pomno o njihovim osobina-

«1

ma, kvalitetima, manama ... Na kra- ju se odlučio za irskog vučjaka. Bila je to snažna životinja prilične veli- čine. Veseo, što se dočepao slobode pas hitro skoči na automobilsko sje- dalo.

»Taj je upravo za mene,« uživao je major. »Sjajan momak! Nazvat ću ga »Tigar«. Neka se samo ponovo pojavi provalnik. Neće mu biti ugod- no da sc upozna s Tigrovim zubima.« Zadovoljno je trljao ruke.

Brennan bez riječi upali motor svojih novih kola. »Austin« je nasu- prot starom »Fordu« radio besprije- korno, ali pisac se nekako nije mogao na njega priučiti. Taj novi auto kao da je simbolizirao novo razdob- Ije njegovog života, razdoblje osame i bola Bio je neraspoložen. Sada mu jc bilo gotovo žao Sto je starog do- vezao u London. Uznemirio ga je tim svojim nevjerojatnim pričama o provalnicima. Na povratku jedva su i izmijenili koju riječ. Ali kad su stigli u Kingsbury Green, Brennana dočeka novo iznenadenje.

Stari se polako izvukao iz kola, pozvao psa i obratio se tada Brenna- nu:

»Vrlo ljubezno od vas što ste me odvezli u

London. Troškove ću vam, naravno, nadoknaditi. Benzin je da- nas vrlo skup.«

Brennan je htio ljutito protesti- rati ali mu stari nije dopustio da dode do riječi.

»Ova vožnja automobilom bila je za menc nešto posebno,« nastavio je. »Možda mi nećete vjerovati, ali ja sam danas prvi puta u životu sjedio u automobilu. Mrzim automobile, sada kad sam jednog iskušao u praksi, mrzim ih još i vise. Nabavit ću ko- nje i kola i bit će mi veliko zado- voljstvo ako mi se jednom pridru- žite u vožnji, gospodine Brennan.«

»Gospodine Erlington, započe pisac, »ja...«

Stari sc povjerljivo sagne do njega-»Pošto nc dopuštatc da vam na- doknadim

troškove, pokušat ću vam na drugi način biti na usluzi,« rcče stari i tajanstveno se nasmiješi.

»Vidio sam lice žene koja je proš- lc noći upala u moju kuću.

»Zvižnuo sam i ona sc naglo okre- nula. To je prastari trik, ali uvijek pali.«

»2ene?« upita Brennan zapanjeno.»Vaše žene,« odgovori stari i pras- nc u

bezumni smijeh.

«1

«1

XIII

«1

«1

Brennanov stari vjerni automobil pronaden jc u Coui't Yellow (Koort Jelou) ulici. Po njegovom stanju moglo sc zaključiti da je tamo stajao dulje vrcmena. Ljubazni stanari uli- ce »posudili« su iz automobila raz- ne stvari, pogotovu alat, tako da ga je policija našla gotovo praznog.

Cinjenica da je Grace ostavila kola upravo u tom kraju, navela je Brennana na izvjesne zaključke. Nc- gdje u blizini Philadelphia Marketa (Filadelfije Markit) stanovala je gda Susan Moore-Baxter, (Sjuzn Muur Bakster), njena prijateljica iz djevo- jačkih dana, s kojom je, usprkos piš-

44

čevim protestima, održavala žive veze tokom čitavog braka, Bivša treće- rc.zredna glumica, koja se kasnije uđala za nekog policijskog agenta, bila mu je uvijek trn u oku. Možda sc sada Grace sklonula kod nje.

Nekome koji nije bio upoznat sa činjenicama vjerojatno bi se činilo nevjerojatno da se osoba, za kojorn traga policija, sakrila u kući policij* skog agenta, ali tko je gospođina Baxtera poznavao pobliže, taj je znao da je to posve mpguće. Bio je to čovjek koji je bio u svako doba spre- man za novae ueiniti sve Sto se od njega traži. Ljudi koji su stanovali u njegovom susjedstvu tvrdili su da je u uskoj vezi sa podzemljem i da za dobre pare dojavljuje zločincima namjere policije.

Bijeg gde Brennan bio je brižljivo i dulje vremena pripreman To nije dokazivao samo unaprijed pakirani kovčeg, već i činjenica Sto je Grace ponijela sa sobom pozamašnu svotu novaca Mogla se dakle Iako pretpo- staviti da ju je Baxter (Bakster) lju- bezno primio i ponudio joj sklonište.

Brennanu nije bilo teško utvrditi gdje stanuje uvaženi bračni par Baxter, i tako se, dakle, ponovo upu- tir u London. Kola je ostavio u bli- zini Philadelphie Marketa i posljed- nji komad puta prevalio pješke.

Bilo je kišno, neprijazno veče i sjene klimavih kuća davale su ma- loj, zamazanoj ulici izgled neke pod- zemne špilje. Topli, neugodni vjetar nemilosrdno je puhao i gotovo zlu- rado obasipavao pisca prašinom.

Bio je prvi puta u tom kraju, iako ga je dobro poznavao iz Stampe Zlo- čini su ovdje bili gotovo na dnev- nom redu, a neke od njih opisao je on sam u svojim romanima. Koračao je brzo. Kao da nastoji umaknuti ne- kom neugodnom osjećaju što ga je čitavog zaokupio. Osjećaju predsto- jeće opasnosti. Pred Baxterovom ku- ćom se zaustavi. Kao da je časak oklijevao. Tada pojuri stepenicama.

Gda Baxter se odmah odazvala na kucanje. Bila je neuredno obućena, a njena

kosa, mislio je Brennan, toga dana još nije vidjela češalj. Iako je sada imala podbulo lice posuto bubuljicama, moglo se, unatoč tome, Iako utvrditi da je svojedobno bila vrlo privlačna žena.

Zena je nekoliko časaka znatiželj- no promatrala došljaka a tada isceri lice.

»Oh, oh, koga vidim! Našeg slav- nog pisca kriminalističkih romana! Gospodin James Brennan licno na pragu našeg skromnog doma! Koje li časti!«

Žena se očito vrlo dobro zabav- Ijala promatrajući zbunjenog Brennana. Unatoč tome nije dala ni naj- manji znak koji b: se mogao shvatiti kao »dozvolu ulaska«.

»Htio bih s vama govoriti,« reče Brennan, »hoćete li mi dopustiti da na časak udem unutra.«

»Ne, na žalost to nije moguće,« požuri se gda Baxter. »Danas još nisam stigla da pospremim, a osim toga ...« ona se nasmije ... »kako vi- dite nisam ni obučena.« Ona priteg- nu svoj jutarnji ogrtač.

»Ali gdo Baxter,« suprostavi se •Brennan, »svega nekoliko minuta! Naravno vrlo mi je neugodno Sto sam upao u tako nezgodno vrijeme ... ali radi se zaista o vrlo važ- noj stvari ...«

»Ne, to je isključeno!« reče ona pomalo nervozno i nestrpljivo »Oproslitr mi ali vas zaista ne mogu primiti . . budite ljubazni i svra- tite drugi puta.« To je bio odlučan

a

»ne*, i žena je očekivala rla ćo so ncželjeni dofljak povući.

Brennan sc nvdutim nije micao. Slutio je da gda Baxter nešto krijo. Odlučio јг da promijeni taktiku, da pokuša s Ijubaznošeu, možđa udva- ranjem ... ali u tom trenu začuje iz stana njemu vrlo poznati glas. Snaž- по gurne ?,emi u stranu i sjuri se u stan.

Pred Jamesom Brennanom stajala je njegova žena Grace a u pozadini loše osvijetljene prostorije sjedio je na kauču Charles Augč. Kad je ugle- dao pisea problijedio je i brzo se di- gao. I dok je Grace tupo zurila u svog muža ne vjerujući vlastitim oči- ma, Auge nije dugo razmišljao. Jed- nim skokom našao se kod vrata i pored Brennana pojurio u hodnik. lllazna vrata zatvoriše se uz tre- sak.

»Daklo li si ovdje!« izbaci Brennan.Grace se začudujuće brzo snašla. Iz njenih

očiju sijevala jo sada ne- ograničena mržnja.»Ostavi me na miru!« poviče ona i

azdraženo. »Uhodiš me, zar ne? Ne- stani odavde! Podi svojoj slatkoj Dorothy!«

Brennan se borio da dode do đa- ha. Pred oči mu se spustila crvena magla. Mislio je da će mu pozliti.

»Ti preljubnice.« provali najednom iz njega. »Ti nisi žena, ti si beštija!«

»A ti ubojica! Zar zaista misliš da ne znam da si ustrijelio Jane Erlington?!« Grace je govorila potpuno mirno.

Brennan se sada vise nije mogao svladati. Naglo skoči na svoju ženu i svom snagom zarine prste u njen vrat.

»Gospodine Brennane Sto to radi- te’« vikala je gđa Baxter ali pisac je nije čuo. Njegovi prsti sve su sna- žnije stezali grlo mlade žene. Bio jc kao u nekom transu. Kao da su nji- me upravljale neke nadnaravne sile. Grace se borila za svoj život. Očaj- niokom snagom je udarala napadača čas po obrazima, čas po ramenima, ali zahyat je bio i suviše snažan. Njen dah koji je izlazio kroz grkljan iz pluća bio je ispunjen jezovitim Su- movima. Svom snagom je stisla nok- te u

ruke pobješnjelog čovjeka.»Ali eovječe, ubit ćete je!« derala se gda

Baxter. U tom trenutku Grace je uprla svoje posljednje snage u očajničkoj borbi za život. U divljem rvanju s Brennanom uspjela se do- moći neke komode na kojoj je sta- jao mjedeni svjećnjak. Vršcima pr- stiju ga dohvati i posljednjim sna- gama udari napadača.

To ga je osvijestilo. On naglo is- pusti njeno grlo. Tijelo mlade ženo je nekoliko trenutaka glavinjalo, nje- ne ruke izvodile su čudnovate kret- nje. Glava s plavim otečenim licem bila je potpuno nakrenuta u stranu. Tada se tijelo svom dužinom ispru- ži po podu.

Brennan je stajao kao okamenjen.»Grace, ustani!« šaptao je on.Grace se nije ni pomakla. Njeno tijelo nije

odavalo ni najmanji znak života.Gda Baxter se spusti do mlade že-

ne.»Je li mrtva?« upita Brennan bez daha.»Mislim da još živi,« reče ona nakon što

je osluhnula srce.U taj cap vrata se naglo otvore.»Sto jo to? Zar su ovdje svi pomrli?

Kakva je to mis! . : iozna ti- šina?«Bio je to policijski agent Roger (Rodžer)

Baxter.

46

• * •

»Zakoni ne opraštaju,« reče Baxter samouvjereno Brennanu. »I po njima ste odgovorni za počinjeni zlo- čin iako« — on pokaže na Grace koja је Iežala na kauču teško đišući i još uvijek bez svijesti — »je niste umorili Inače, između nas, smatram da ste bili potpuno u pravu što ste je dobro prođrmali. To je drska pre- Ijubnica. Ali đođite sada, Auge se može svakog časa vratiti to bi bilo po vas opasno. Imate li kođ sebe svoju čekovnu knjižicu?«

Brennan zatvori oči. Nije vjerovao u nebo i pakao, ali je sada upoznao pakao na zemlji. Ova neprijatna, slabo osvijetljena, zađimljena pro- storija; ovi ljuđi s iscerenim ružnim, da ružnim, licima, koji kao da su uživali u cijeloj ovoj situaciji — sve je to bilo tako neobično i istodobno tako strašno i ponižujuće Još pred kratko vrijeme bio je on sretan muž i otac. Sve, zaista sve je bilo tako lijepo, sretno, bezbrižno. A sada . ..

»Da,« odvrati on a da i sam nije bio svjestan svojih riječi.

»Tim bolje,« mislio je Baxter ne sakrivajući zadovoljstvo.

»U protivnom vam ne bih mogao pomoći. Do sutra ujutro ona neće podnijeti prijavu, ako je uopće uči- ni, a do toga vremena možemo po- dignuti sav vaš novae Kasnije to vi še пебе biti moguće. Vi poznajetr uzrečicu: »Bez novaca nema muzi ke.« Tako je to u životu «

On snažno prodrma Brennana koji je urio preda se kao neki som nam*' 1.

»Ta doflite, ionako se ništa nije dogodilo!«

»Ništa se nije dogodilo,« ponovi Brennan za njime automatski kao neka navinuta lutka.

Vani je i nadalje kišilo. Vlažni vjetar upravo ie ponirao u sve pore nezaštićene kože Nebo je bilo oba- sjano nekim čudnim crvenilom koje se širilo sa istoka.

»Neko skladište se opet upalilo,« promrmlja Baxter i podigne okovrat- nik

kaputa »Podimo!« reče.»Kuda?« upita Brennan koga su kiša i

vjetar malko priveli k svijesti.»Mojoj sestri u Limehouse (Laim- hauz).

On?, ima dolje na rijeci malu gostionu. Tamo ste, barem za izvjes- no vrijeme, sigurni. Kasnije ćemo urediti sve drugo.«

Dok su prolazili ulicom Walker (Vcker) primijetili su da negdie u blizini dokova na Temzi gori Cule su se sirene vatrogasnih kola pomi- ješane zvukovima zvona obalnih ča- maca.

»To je dobro,« promrmlja Baxter kroz zube »Sada neće nitko obratiti pažniu na nas. Svi, naravno, tree da vide požar.«

Imao je pravo. Neprimjetno su stigli do stanice Stepney (Stepni). Ulice kao da su izumrle. Policije nije bilo na daleko i široko.

»Sada na desno,« zapovijedi Baxter »Odmah ćemo stići. Ući ćemo odostraga i odmah gore uz stepeni- ce «

Brennan se najednom dosjeti svog uitomobila On saopći Baxteru gdje ga je ostavio.

»Odlično,« odgovori ovaj. »Dajte :ni ključ« Daljnja objašnjenja pri- držao je za sebe.

»A što će biti sa mnom?« upita Brennan čija svijest je počela ponovo funkcionirati.

»Ođvest ću vas iz zemlje,« odvrati policijski agent.

»Jer ako vas zgrabc, sudit će vam. naravno, zbog ubojstva.«

»Zbog ubojstva? Ta ona nije mrtva. «»Ne pretvarajte se.« Baxter pri- jateljski

udari Brennana po ramenu »Zbog ubojstva Jane Erlington, naravno. Ta potpuno jo jasno da ste vi ustrijelili djevojeicu. Vi, dragi moj,« doda uz ironieni smijeSak agent, »imato, čini se, malo suviše tempei amenta «

»Ja je nisam ubio,« Brennan sta- ne i zagleda se u Baxtera.

Baxterov glas zvučao jc povjer- 1 ji vo.»Meni ne trebate glumiti. Ta ja vam želim

dobro,« odvrati on rav- nodušno. »Ta ja sam to znao već od samoga počelka. Vi ste pisali

47,

Jane Erlington da ćete je uHti. Grace ima pismo.«

48

49,

XIV

50

51,

Iz svoga skrovišta Brennan jc pro- matrao mali dio Temzc: čamce koji su kružili amo, tamo, šlepere, remor- kere i ogromnc prekooceanskc bro- dove koji su ponosno i elegantno klizili tmurnom rijekom. Pisac se u -sjećanju vratio mnogo, mnogo godi- na unazad kad je u kratkim hlača- ma stajao na obali mutne Temzc i gledajući brodovc sanjario i priželj- kivao nepoznate, egzotične zemlje koje su za njega, nedozrelog dječaka, obilježavale neku, njemu nejasnu, slobodu Njegova čežnja bila je tako snažna da je čak jednom naumio da se potajno ukrea na neki trgovački brod koji je plovio za Juzpu Ameri- ku, ali su ga roditelji u tome na vri-jeme spriječili. Sve je to sada ovdje, u ovoj oskudnoj sobi, kod maloga prozora, ponovo doživljavao. I ponovo se u njemu probuđi čežnja da ode, da napusti sve, da zaboravi ovu zemlju u kojoj se sudbina s njime tako okrutno poigrala.

Baxter se pojavio već rano ujutro s torbom punom novčanica.

»Podigao sam sav vaS novae,« cbjasni on. »Sigurno jc sigurno. Nc- što sam zadržao i za scbc. Za stan i hranu.«

Rekavši to okrcnc sc i napusti sobu. Oko podneva vrati se ponovo.

»Gracc je bila u Scotland Yardu,« rečc Baxter umjesto pozdrava. »Po- digla je prijavu protiv vas. Pozna- jem dobro narednika Shawa koji ra- di za inspektora Whitinga u komisiji za umorstvo, te sam od njega izvu- kao neke podatke. Naravno potpuno neupadljivo Mogu vam kazati, dragi prijatelju, da za vama juri naj- manje pola Scotland Yarda. Zele vam privjesiti i drugo umorstvo.«

»Bit će najbolje da se sam prija- vim i pokušam sve objasniti,« reče pisac nakon dulje stankc.

Baxter slegne ramenima.

»Kako vam drago. Na vaiem mje- stu to ne bih ucinio PokuSaj umor- stva svoje žene ne možete nikako zanijekati, a pismo što ga

Grace po- sjeduje bit će dovoljno da dokaže umorstvo Jane Erlington.*

»Prokletstvo!« Brennan bijesno udari nogom u pod.

»O kakvom to pismu neprestano bulaznite?«

Baxter se naceri.»Nema smisla da sa mnom zbijatc šegu!

Ta nećemo se igrati skrivače! Ja sam sam vidio i pročitao oba pisma. Vi sto pisali toj plesačici da će- te je ubiti... ako ne pristano da po- stane vaša ljubavnica, i ona vam je ođgovorila da će vas čekati drugog rujna u Londonu. U kavani. Kako se ono zove? Da, sjetio sam se... ka- vana »Bristol« na Russel Squareu.«

»I vi ste zaista vidjeli oba pisma?« promuca Brennan ne shvačajući.

»Naravno,« Baxter se ponovo po svojem običaju isceri pokazujući svoje pokvarene zube.

»Ta pisma su krivotvorena,« iz- baci Brennan konačno.

»Ne mislim da će Scotland Yard u to povjerovati,« odvrati agent hlad- no. »Oba rukopisa su tačna. I potpisi potpuno odgovaraju. Slušajte me ko- načno čovječe. Ne mislite li da bi za vas bilo najbolje da izdimite? Južna Amerika ili tako nešto — ta vi imate dosta novaca Možete početi ponovo iz početka. Ostaje vam i suviše: kad odbijem svoje usluge.«

On pohlepno pogleda torbu s nov- cima koja je ležala na podu.

»Ja ću otići na policiju i sve ob- jasniti,« reče Brennan otsutno.

Baxter širom otvor' vrata.»Lijepo. Samo izvolite! Ne mogu vas

spriječiti. Ako ste već naumili poći u vlastitu propast, vi samo po- dite. Ali ako izbrbljate da sam vas ovdje sakrivao, pobrinut ću se da vas u ćeliji malko obrade « On učini kretnju koju je pisac potpuno tačno shvatio.

Nastane duga stanka.»Ta vi me ne možete prebaciti u Južnu

Ameriku,« reče konačno Brennan.»Tko vam to kažc! Učinio sam ja već i

52

mnogo težih stvari!« hvalio se agent. »Ako se pouzdate u mene vi ste za nekoliko dana u predjelu Azo- ra. Znam za simpatični teretni brod koji plovi izravno u Trinidad. Ka- petan je moj stari prijatelj te će vas rado primiti. Naravno, putovat ćetc s lažnim dokumentima. To nije problem. To ću Iako nabaviti.«

»Azori... Trinidad,« ponavljao jc Brennan. Nije bio u stanju da kon- centrira misli.

»Kada jednom zasjednete u Trinidad, postoj'7 raznovrsne mogućnos- ti,« nastavi Baxter. »Venezuela je velika. Tamo se nitko neće brinuli za vas. Svatko tko tamo ima para i dobro je obrijan smatra se za gen- tlemana.«

»Moram o svemu razmisliti,« odvrati Brennan.

»Razmisliti! Sto tu ima za raz- mišljati! U vašem položaju!« Baxter učini grimasu. »Morali biste okovati zlatom dobrcg starog Baxtera. Sto biste bez njega? Sto? Reći ću vam: Sjedili biste, i to čvrsto, u zatvoru, u Old Baileyeu (Beili).«

»Old Bailey«, promrmlja Brennan.Baxter zatrese glavom i 1 jutito na- pusti

sobu.Kada je ostao sam Brennan poku- ša da

smireno o svemu razmisli. Da li je njegov položaj bio zaista tako beznadan, kako je to opisao ovaj nitkov? Baxter je jedino nastojao da iz njega iscijedi Sto vise ijovaca! Kako se Grace dokopala tih pisama ko- je nije nikada pisao niti primio? Tko je taj koji ga hoće pod svaku cije-

52

nu uništiti? Je li to Grace? Je li se iza svega sakriva onaj francuski lu- pež Charles Auge?

Koliko god se trudio da riješi ovu zagonetku sva njegova muka bila jc uzaludna. Ali u njemu je pomalo sa- zrijevalo jedno saznanje, jedno straš- no, jezovito saznanje. Nikada vise neće moći ovdje živjeti kao prije! Ako i bude oslobođen optužbe, ka- kav će to biti život?! Sve će ga pot- sjećati na zločin, na Grace koju je— morao je to sam sebi priznati — usprkos svemu još uvijek ljubio. Da je ubio Charlesa Augea bio bi on potpuno pripravan da stane pred svoje suce i prihvati kaznu, bila ona i najteža. Ali... da odgovara za dje-lo sto ga nije počinio? Ne, nikada! Mračne sile što ga hoće uništiti nećc trijumfirati! Možda Baxter ipak ima pravo. Da, bit će najbolje da napu- sti ovu zemlju, da ode u inozemstvo! Ali zar bijeg ne bi značio priznanjc krivnje? I Sto bi se u tom slučaju dogod’lo s njegovom djecom? Ne, on ne smije izručiti svoju djecu neiz- vjesnoj sudbini — i takvoj majci.

Južna Amerika! Bio jc jednom u Buenos Airesu. Prisustvovao je pre- mijeri nekog filma za koji je napi- sao scenario. Kakav divan grad! Sve mu se činilo kao u nekoj priči — bistro more, uvijek plavo nebo, i ljudi, tako prirodni, gostoljubivi, pri- jatni... Koje li razlike od ovog ve- legrada okrvavljenog od silnih zlo- čina! Pa ovi ljudi! Ne znaš što se sa- kriva iza tih ukočenih lica! Ne možeš više vjerovati ni najboljim prijate- ljima! Da, zaista, prijestonica vječ- nog sunca neka bude njegova nova domovina!

Kasnije će pozvati svoje dječake! Pružit će se prilika da ih dovede. Djecu neće nitko optužiti. Neče 11 i za njih biti najbolje da ode?! Neće li oni time izbjeći mračnu budućnost? Ako ga uhapse, neće li svi prstom upirati na njih? »Gledajte, to su djeca kažnjenika, ubojice!«

Na podu su ležali razasuti razni listovi i

časopisi što ih je donio Baxter. Bili su tu i razni prospekti o zemljama Južne Amerike! Kako je taj policijski agent prepreden! Kako je vješto umio baciti udicu! Iz pri- zemlja kuce dopirali su razni šumo- vi. Brennana najednom obuzme nc- lagodni osjećaj da je izgubio dar go- vora. Počeo je šaptati pojedine ri- ječi, zatim ih sve glasnije izgova- rati da bi se uvjerio da još možc govoriti — i da nije izgubio razum.

Netko se brzo uspinjao stepenica- ma. Policija? Nc, bio je Baxter. Pod pazuhom držao je čitav svežanj no- vina i po svom običaju se cerekai:).

»Eto!« viknu. »Citajte, što kaže štampa o slučaju »Brennan«!«

Pisac pomamno uzme novinc i po- če ih prelistavati.

»Poznati pisac počinio zlocin<s »Rješena zagonetka misteriozne smr- 1i Jane Erlington«, »Razočarani lju- bavnik odlucio se za umorstvo.<, »Autor »Puste ulice« — zločinac!« »Tajna Kingsbury Greena rješena*— Ovi naslovi poskakivali su pred Brennanovim očima kao neke erne zloslutne životinjice. I svuda je sta- jalo crno na bijelo da je on ubio Jane Erlington. Nitko nije sumnjao u njegovu krivnju?

»Donijet 6u vam nešto za jelo,« reče Baxter i nastavi:

»Vjerujete li još uvijek da bi bilo najbolje da odete tamo i sve objas- nite?«

Brennan nije odgovarao, čitao je dalje. Neke novine su pisale da je on izmišljavao to svoje pripovljesti

50

о zločinima samo zato da bi jednoga dana sam nadošao na ideju o »savr- šenom zlocinu« i iskoristio je u svoje podle svrhe. Neke druge su na istaknutom mjestu donijele njegovu sliku i pokušale ustvrditi da već ob- lik njegove glave govori o zločinač- kim sklonostima. Neke su pisale takoder da mu je policija za tragom, da je samo pitanje sata kada će ga uhvatiti i privesti zasluženoj kazni

Baxter mu je donio jelo, ali ga Brennan nije ni okusio. Kada je agent otišao pisac se ponovo baci na novine sve dok nije te članke znao naizust. Tresla ga je zimica. U njo^a se počeo uvlačiti strah, strab za život.

Bilo mu je potpuno jasno da se nalazi u Baxterovoj vlasti, da mu je prepušten na milost i nemilost. A što je mogao znati on što se zbiva u agentovoj svijesti? Scotland Yard je obeeao nagradu onome tko uhvati »zločinca«, dakle njega — Brennana. Možda je ta svota bila za Baxtera privlačivija od one što bi je mogao dobiti od njega za spasenje odnosno prebarivanje u Južnu Ameriku.

Od Scoland Yarda mogao je dobiti novae bez opasnos'i. bez rizika Policija j$ ponudila stotinu funti, prema tome bi on morao dati pel stotina!

Spusti se sumrak i magla sa rije- ke obavila je čitav kraj Brennanov strah bivao je sve jači Ta gdje se Baxter samo zađržao tako dugo?! Neće li se na kraju pojaviti — u pratnji kojeg policijskog agenta?

Od vremena na vrijeme mu se uči- nilo da čuje korake Preolašeno bi se za^lf’dao u vrata, ali ništa ... Bile su to halurinacije izazvane prena petim živcima Tada se malko umirio. možda još ima nade, možda će Baxter donijeti povoljne vijesti... Ko- načno — bilo jc već potpuno tamno— pojavi se Baxter. U ruci je držao đžepnu svjetiljku koju upravi u Brennanovo lice.

»Dakle?« upita.»Razmislio sam o svemu,« odvrati pisac

hitro, pristajem ... odvedite me iz zemlje.«

Baxterovo lice nije se moglo ra- zaznati u tami ali je pisac tačno znao da se ovaj zadovoljno cereka.

»Znao sam to odmah,« reče agent tobože mirno, »te sam več poduzeo određene mjere Citav dan sam trčao okolo zbog vas. Kapetan Ibanez je pripravan da vas povede sa sobom. Sutra ću dobiti putnicu za vas i za tri dana ... magla. Što kažete nisam li brz? Ali dragi moj, postoji još je- dan neriješeni problem. Koliko ćete mi platiti ako vas izvučem odavde čitave glave? Vjerojatno ste proči- tali da Scotland Yard nudi za vašu glavu vrlo pristojm* svoticu .. . stotinu funti!«

»Pet stotina,« odvrati Brennan spremno.»Ne,« objasni policijski agent. »Vi

morate shvatiti moju situaciju. Ona je vrlo delikatna. Ako budem optu- žen za saučesništvo ... izletjet ću naglavce iz policije « Baxter se pos- prdno nasmiješi. »A onda zbogom mili moji slatki honorari koje pri- mam za razne usluge...«

»Budite kratki,« prekine ga Brennan. »Koliko tražite? Pet stotina funti je ogromna svota.«

Citavo to natezanje bilo je Bren- nanu ponižavajuće. Nikada nije ni slutio da će se naći u rukama ne-

og idlog ucjenjivača.»Tisuću,« začu pisac Baxterov glas iz

tame. »Troškovi putnica nisu, na- ravno, uračunati.«

»Tisuću,« ponovi Brennan tupo. Odjednom mu je postalo sve svjed- no. Vise nije ni znao da li je to mnogo ili malo novaca. A uostalom što će mu novci? Za koga da ih čuva?

»Dobro. I za tri dana mogu zaista putovati?«

»Za tri dana ste na palubi »Lu- xora«. Da budem iskren, to nije luk- suzni brod, možda vam komfor neće u potpunosti odgovarati. Ali u sva- kom sludaju to je čvrsta, pouzdana lada. Plovi izravno u Trinidad.

Za trenutak zastane i tada do- metne:

3 RR 36

»Znate li uostalom kakvo sam ime izmislio za vas?«

»Ime?« odvrati Brennan otsutno. »Ah, da, za putnicu... koje?«

»Jim Smith.«

Brennan se zagleda u njega.»Ta to je ime glavnog junaka u

mojem romanu »Čovjek s tuđim li-cem!«

Baxter se kratko nasmije.»Ja sam bio uvijek oduševljeni či- talac

vaših romana, Brennan«, do- baci on

ironično. »Uvijek sam se di- vio kako rafinirano izmišljate svoje zločine. Ali vjerujte mi, zaista nisam odekivao da cete ih jednom provesti i u praksi Ali dođite sada, ovdje ne možete dulje ostati.«

»Kuda me vodite?« upita Brennan nepovjerljivo.

»To dete uskoro vidjeti«, odgovori Baxter. »Ne zaboravite svoju tor- bu « Tada, nakon što je nekoliko ča- saka razmišljao, nadoveže: »Dajte mi odmah mojih tisudu funti Ako vas uhvate, ostao sam na suhom A vi ih i onako u tom slučaju nedete trebati.«

52

3 RR 36

XV

54

3 RR 36

Sa sjevera puhao je ledeni vjetar. Presvukao je krovove s injem, a dah onih rijetkih pojedinaca što su po takvom vremenu milili ulicom pre- tvorio u male, neobične oblačiće. Iz- gledalo je kao da svi puše. Na svodu tamnocrnog neba, hladno i udaljeno, sjale su zvijezde.

Put je vodio kroz labirint siću.š- nih uličica, pored skladišta, pojata i neuglednih kuda. Brennan je duboko zavukao ruke u džepove i podigao okovratnik. Ođlučan da se Dotpuno prepusti neizvjesnoj sudbini, hodao je pognute glave pored Baxtera.

Nakon dvadeset minuta brzog ho- da stigoše do nekog raskršća. Ugle- daše visoke zidove magazina, još od bomba razrušene zgrade 1 neku ga- ražu. Tu i tamo svjetlucalo je koje slabo svjetlo, inafe je cijeli kraj po- čivao u tami i tišini.

»U blizini je neka gostionica«, šap- ne Baxter. »Jedan whisky nam nede škoditi .«

»U redu«, reče pisac ravnodušno.»Dođite!« Baxter prođe pored ga- raže i

zaista nakon nekoliko minuta stigoše do male gostionice koja se smjestila pored magazina za pokuc- stvo i nakog gradilišta.

Baxter gurne vrata i oni uđoše. Za šankom je nekoliko muškaraca pilo pivu. Neka jedra žena crvenog nosa srkala je gin. Nitko nije ni po- gledao pridošlice.

Baxter naruči dva whiskyja. Pili su šuteći.»Još jedan?« upita policijski agent.Brennan kimnu glavom.Ponovo nisu izmijenili nijednu riječ.»A sada platite«, šapne Baxter.Brennan se maši za lisnicu i izva- di

novčanicu od pedeset funti. Nije imao sitnog. Pruži novae gostioni- čaru.

»Pedeset funti«, promrmlja ovaj. »Prokletstvo, ovako veliku novčani- cu već odavno nisam vidio. Nc znam da li ću vam to moći uzvratiti!«

Neki mali, guravi čovjek koji je slajao do Brennana i glasno žvakao svoj sendvic uvuče kažiprst medu zube i pažljivo promotri pisca.

»Neki imaju«, drugi nemaju«, pro- cijedi

zlovoljno. I ostali gosti posta- doše znatiželjni.

»Pedeset funti je masu love«, do- baci jedan. »Onaj koji ih ima može platiti jednu rundu. Na pošten na- čin nitko se ne može đomoći toliko para.«

Gostioni'ar je u meduvremenu sa- brao novae i pružio ga Brennanu.

»Dakle, placate li rundu?« upita on.Brennan kimnu glavom.»Zađržite novae,« istisne bojažlji- vo. »Za

ovu gospodu ovdje.«To je bio nesretan potez.»Zacijelo ih je ukrao,« dobaci ne- ka

spodoba u crnom izlizanom odije- lu. »Bog zna koliko mu je toga joS ostalo u džepu?«

Brennan problijedi, pogleda Bax- tera koji je potpuno mirno stajao kod šanka i uputi se prema izlazu. Nije učinio ni dva koraka kada ga netko snažno zgrabi za kaput.

»Hajde da malko zavirimo u tvoj 'džep, prijatelju,« reče neki gorostas s razdrljenom košuljom koji mu se sada sasvim blizu primaknu i prije- teći ga gledao.

Baxter sc konačno sada ipak od- lučio na intervenciju. Očito je htio demonstrirati piscu svoju moć.

»Pusti ga na miru, Billy (Bili),« dobaci on oštrim glasom. »Mogao bih postati neugodan.«

Onaj koji se zvao Billy obrati se Baxte.ru.»Otkuda me poznaješ?« reče pola- gano.

Baxter nije odgovarao već ga je hladnokrvno promatrao.

»Ja sam ti postavio pitanje,« rečc čovjek prijeteći. Kada se potpuno približio agentu u ruci mu sjevne boxer.

Gostioničar je počeo bojažljivo sklanjati čaše i boce sa šanka a ostali se odmakoše očekujući okršaj.

»Jesi li s ovom spravom umlatic noćnog čuvara robne kuće, Billy?« odazva se Baxter. »Billy, Billy, vrlc si neozbiljan za svoje godine! Ja bih na tvome mjestu utopio tu stvar u Themzi... na vrlo, vrlo dubokom mjestu.«

Billy problijedi kao krpa.

56

»Neceš me uhvatiti, huljo«, viknu tada i potrči prema izlazu.

Baxter prasne u smijeh kao da je ova čitava scena bila samo odličnr 2ala.

Sala je zamuknula. Sve oči upra- više se u Baxtera.

»Dečko je izletio bez kaputa,« smi- jao se Baxter, »jo.š ću na kraju jt biti kriv za njegovu prehladu.«

Naglo se uozbilji i pogleda goro- stasa koji je pokušao zadržati Brennana.

»Zar me ne poznaješ Arthure?«Gorostas ga je zbunjeno proma trao kao

da očekuje presudu.

56

»Prokletstvo,« istisne. »Ta gdje sam te vidio? Tvoja faca me potsje- ća .. .« Vidjelo se da pokušava evo- cirati neku situaciju, ali mu to nije uspjevalo.

»Cini mi se da imam nešto bolje pamćenje od tebe,« reče Baxter. »U Harveyeu (Harviju) smo se sreli dra- gi moj Freddie. Prije otprilike pola godine. Kazali su mi tada da si ukrao prsten nekom pijanom gostu. Bilo je to »Kod debelog Henryja.«

»Oh, bože,« prodere se Fredy »Ta to je Baxter, momci! Kako ga nisam odmah prepoznao!«

»Baxter,« ponavljao je gostioni- čar, »Baxter...«

»Baxter,« ponoviše sada i drugi i odmah se vratiše na svoja mjesta.

»Zašto to nisi odmah kazao?«Baxter slegne ramenima.»Imam svojih razloga,« odgovori on.

»Ako netko od vas slucajno na- iđe na inspektora Whitingi — niste me vidjeli. Razumijete li? A niti ovoga također!« On pokaže na Bre- nnana.

»U redu,« uslijedio je odgovor u zboru.Baxter ustane, mahnu rukom u znak

pozdrava i lagano gurne Bren- nana.»Pođimo,« reče on »A vi, momci,

»dovikne,« nemojte se suviše nacu- gati... moglo bi vam naSkoditi.«

Brennan je teturajući koračao iza Baxtera. Kada su stigli do vrata čuo je kako je netko iz grupe primijetio:

»S^da znam odakle poznajem ono- ga drugoga Raspisali su za njime potjerniou. Ustriiplio je svoju ženu, ... a mislim joS neku također.

Baxter zastane pred nekom ne- uglednom jednokatnicom i pokuca na prozor Bio je to očito dogovore- ni znak: cjtiri brza kratka udarca i tada stanka. Nakon nekoliko trenu- taka iz unutrašnjosti kuće začuše se koraci i jedna ruka otškrine prozor.

»Tko je?« začu se mamurni ženski fe'las.»Ja sam Christie (Kristi),« odvrati

policijski agent, »doveo sam ti gosta. Zadrži ?a do prekosutra, tada dola- zim po njega

Pošteno će ti platiti. To je fini momak.«»Ti nećeš unutra?« upita Christie.»Moram sada kući,« objasni Baxter. »A vi

Brennan, ne pravite glu- posti. Kod Christie ste sigurni.« Kratko pozdravi i nestane.

Prošlo je dobrih deset minuta pri- je nego što je Christie otvorila ulaz- na vrata. Cinilo se kao da stanuje potpuno sama. Brennan ju je šutke slijedio, a da pri tome nije mogao ustanoviti kako u stvari izgleda njegova nova stanodavka. Najednom ga nešto stegne oko srca: možda srlja u stupicu. Svakog časa može netko is- kočiti iz tame i odnijeti njegovu tor- bu.

Prostorija u koju je ušac nije dje- lovala prijazno. Svjetiljka na noć- nom ormariću bacala je tmurno svjetlo, parketi su bili prljavi i vrlo trošni, a zidovi vlažni Bilo je lede- no hladno... ili mu se barem tako učinilo. Christie, kao da je procitala njegove misli, priđe plinskoj peći i odvrne prekidač.

»Za čas će biti prijatnije,« reče krati- v Tada prido. do toaletnop sto- lića, sjedne pred oglerlalo i porne si šutke uređivali kosu U ogledalu je promatrala svog posjetioca.

Brennan je ostao stajati blizu vra- t.. Pogled mu se šetao zidovima Ni-

54

je bilo mnogo toga za vidjeti: neka uljena slika prikazivala je nagu že- nu, ne osobito lijepu i privlačnu; bila je tu i slika Franka Sinatre (Frenk Sinatra) iz mladih dana, dok još nije ispunjavao novinske stupce sen- zacijama. I to je bilo sve.

Brennan je mirno stajao, kao da se plaši ođložiti kaput i prići bliže ženi.

Za Christie to vladanje nije pred- stavljalo novost. Mnogi njeni po- sjetioci ponašali su se tako: Kao da se žele prvo upoznati s atmosferom.

Nakon što je počešljala kosu i na- mazala usta, Christie se okrene i do- baci Brennanu: »Zar ćeš vječno ču- čati kod vrata? «

Brennan slegne ramenima, ali se ne pomakne. Njegovo tijelo bacalo je eudesne sjenke na zid što su is- punjavalc čitavu sobu.

»Ta sjedni do peći«, reče Christie ponovo.Brennan promrmlja nekoliko rije- či što je

trebalo obilježiti »hvala« i sjedne na malu stolicu do peći. Sut- ke, utonut u misli, zurio je u pla- men.

»Ta skin! kaput,« reče Christie.»Hvala, hvala ... nemojte se bri- nuti za

mene, molim vas ...»Znači da mogu ponovo u kre- vet...

spavati.« Ona zijevne.»Vrlo mi je žao što sam vas pro- budio ...

uopće mi je neugodno što sam tako upao i...«»Ah, ti si jedan od finih,« prekine ga

djevojka.»Slabo bih ja živjela kad bi se svi

ispričavali što su »nenadano upali«, гебе ona i zahihoće.

Rastvori malo kaput. Prozirna nylon spavaćica jasno je otkrivala nje- ne obline.

Brennan se nije ni pomakao.Djevojka je bila iznenadena. Ta- kav

»slučaj« još nije imala.»U redu,:< reče naposljetku. »Sto da

radimo onda?« Da donesern nešto za piti?«Brennan umorno kimnu glavom. Citav

svijet pio je sada na njegov račun. Bez riječi pruži ženi novča- nicu od deset funti.

Christie je zurila u поуас velikim očima,

»Smijem li nešto donijeti 7.a jelo?« upita ona.

»Radite što vas je volja! Ne tre- bate mi vratiti kusur.«

»Ali prvo skini kaput. Prehladit ćeš se... još ću ja biti ođgovorna.«

Pisac šutke posluša i baei kaput nu otvoreni, razbacani krevet. Tada ponovo sjedne na stolicu.

Christie stane iza njega i poee .se odijevati.

»Ti si jedan od mirnih,« govorila je. »Ne tiče me se. Ako želiš knja- vati, samo se ispruži. Ali moram pri- znati da vise volim one veselije momke.«

Ove dvije zadnje riječi je poseb- no naglasila i pri tome glasno za- hihotala.

»Možda kasnije«, odvrati Brennan tupo.Najednom mu pade na pamet da je u svom

prijašnjem životu bio po- znat kao duhovit čovjek koji je u društvima briljirao lucidnim dosko- eicama. Dame su ga zbog toga imale naročito rado. Sada ie sjedio u sobi ove djevojčure poput neke vreće ja- da, nemoćan da se upusti u razgovor ili da joj protuslovi. Bio joj je prc- pušten na milost i nemilost.

Christie bez riječi napusti sobu. Brennan je mogao jasno čuti kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju. Za trenutak svlada ga pomisao da pobjegne. Ne, ne bi bilo teško sko- čiti kroz prozor i jednostavno ... po- bjeći. Ali odmah uvidi besmisao ove ideje. Ako ga i posluži sreća da ne padne u ruke policiji, kamo da ode, kome da se obrati? Ne, nije mu ništa drugo preostalo već da svoju sud- binu prepusti Baxteru ...

Christie se vrati sa dvije boce vi- na i nekoliko zamotaka. Bad kaput na krevet i započne prostirati stol. Kada je završila posao natoči vino u case.

»Kupila sam najbolje,« reče ona E>-ennanu. »Već na prvi pogled sam primijetila da si razmažen. Jedi i pij! Bit ćeš bolje volje.«

Brennan ispije malko vina i usta- novi da je kapljica zaista odlična. Osjećao se sada znatno bolje. Ona ukočenost koja ga je

55

cijelog obuzela kao da se počela omekšavati. Počeo je promatrati svoju novu »gazda- ricu«.

Morao je odmah ustanov'ti da ne izgleda ni izživljeno a niti vulgarno. Kosa joj je bila tamnoplava, mjesti- mično prelazeći u crveno. Lice je imala usko, nježno Oči su bile sjaj- ne a usta upravo divno oblikovana. Ruke su bile iznenađujuće dobro njegovane. Ali ono što je moglo pri- vući, a i zaluditi, i najrazmaženijeg muškarca bilo je njeno mlado svje- že tijelo. Grudi su joj bile dosta male, ali krasnog kruškastog oblika i izazovno se nadimale ispod pamuč- ne haljine.

Christie je primijetila da je njen posjetilac pažljivo promatra.

»Zadovoljan?« reče smiješeći se. »Već sam kazala da si razmažen, ali mislim da baš nisam za odbaciti.«

Ona položi svoju ruku na Brenna- novu. »Ali ti nc jodeš nišla «

»Jeo sam već prije,« lagao je on. »U nekoj krčmi. Baxter me tamo odveo.«

»Baxter je ogavan tip,« reče Christie. »Ne mogu ga podnijeti. Ali s njime treba čovjek biti u dobrim odnosima, inače može stradati «

»I ja sam toga mišljenja,« odgovori Brennan.

Bila je to prva suvisla rečenica koju je izgovorio otkako je stupio u svoje novo utočište.

»Što si zapravo zabrljao?« upita Christie. »Zacijelo pronevjera Ne iz- gledaš kao

kradljivac ili provalnik «»Ništa nisam počinio U tome je upravo

stvar. Ali ne bih htio o tome govoriti.«Christie se tiho nasmije i otvori drugu

bocu.»Imaš pravo. Ja nisam znatiželj- na.«Ona kucne svoju čašu o Brenna- novu.

»Za prijateljstvo! Steta da ne možeš dulje ostati. Mislim da bih mogla s tobom izdržati.« Ona ponovo zahihotće.

»Prijatno je kod vas,« glasio je Brennanov ponešto oklijevajući odgovor. Nije se još uvijek mogao potpuno osloboditi nekog nejasnog osje- ćaja straha i nepovjerenja. Nakon nekog vremena Christie se zijeva- jući ispruži na divanu koji se nala- zio do kreveta.

»Natoči mi još jednu času vina i sjedni do mene,« obrati se ona Bre- nnanu.

Ovaj joj pruži punu čašu, ali se odmah vrati za stol. Nakon što je prošlo nekoliko minuta a da nije pa- la nijedna riječ, Brennan ustane i ponovo sjedne do peći.

Christie ga je znatiželjno proma- trala. Ne, tako čudnu životinju još nije imala kod sebe. Ta on je zgo- dan, relativno mlad čovjek ... zar je moguće da je tako ravnodušan prema njenim dražima... ili je možda neiskusan te... Christie se morala u sebi nasmijati. Sa obližnjeg tornja zvono je najavilo ponoć. Christie još jednom zijevne a kada se Brennan ni ovoga puta nije pomakao okrene mu leda.

Nije ni primijetila da je uzbudeni i izmoreni pisac zaspao.

56

57

XVI

58

59

Unatoc monotonom zvuku plinske peći Christie je mogla jasno raza- brati da njen posjetilac hrče. Bijes-110 skoci na noge i pristupi mu. Po- loži ruku na njegovo rame, ali Brennan se nije micao. Glava mu je klonula na prsa a lice mu je dobilo neki potpuno smiren, gotovo bi se moglo reći blažen izraz. Christie us- tukne. Nekoliko trenutaka ga je pro- inatrala. Pisac je u njoj probudio osjećaj koji se mogao definirati kao neka mješavina sažaljenja i prezi- ra. Prezir je medutim nadvladao i postepeno se pretvorio u želju za osvetom. Јоб nitko nije u tolikoj rnjeri povrijedio njen ponosl Nije- dan muškarac se do sada nije usu- dio da je odbije. Nju ... Christie ... v.a kojom su ludovali svi sefovi pod- zemlja!

Ona klekne pred Brennana i po£e pretraživati njegove džepove. U hla- čama nije pronašla ništa. Svojim spretnim tankim prstima izvuče tada iz kaputa pišćevu lisnicu. Bila je aazočarana. Iznos što ga je pronašla bio je jedva spomena vrijedan. Christie stane na noge i poče pre- kapati po kišnom kaputu svojeg po- sjetioca. Ništa. Nekoliko novina, ali to je naravno nije zanimalo.

Već je odlučila da napusti »istra- gu« kad joj pogled pade na torbu koja se nalazila na podu, odmah do stola. Već joj je prije upalo u oči da je Brennan stalno nastojao da mu torba bude na dohvat ruke.

Ona je polako otvori — i raskolači oči. Jedva je potisnula glasan krik. Ta tu ... pred njom ležale su potpuno nove novčanice ... svaka u vri- jednosti od stotinu funti. Sada je ko- načno znala što je taj neobični Co- vjek počinio: bio je krivotvoritelj!

Tilio i oprezno Christie izvuce iz torbe pet novčanica i sakrije ih u iz- rez svoje haljine. Tko ima toliko no- vaca taj zacijelo neče primijetiti da mu manjka pet komada! Tada za- tvori torbu i vrati je na svoje mje- sto. Končano uzme jedne od Brenna- novih novina što ih je pronašla u njegovom kaputu

i ponovo legne na otoman. Kada je ugledala sliku na prvoj strani i, pročitala slovimn štampani članak ispusti tihi zvižduk. Dakle ipak nije krivotvoritelj!

Brzo ustane i dohvati preostale novine. Požudno pročita sve članke što su se odnosili na pisca. Kada je završila, upali cigaretu i započne grozničavo razmišljati. Grižnju sa- vjesti nije osjećala, ali se bojala Baxtera.

Vrlo brzo međutim Christie je do- žla do uvjerenja da Baxter neće predstavljati opasnost... ako ... ako

8T

ga ona pretekne. Pet stotina funti je ogroman novae!

Christie ponovo ustane, pristupi Brennanu i pogladi ga po obrazu. Or se nije ni pomakao. Izmoren od silnih uzbuđenja duboko je spavao. Glupan! pomisli Christie. Mogao si me imati i zadržati slobodu! Ali sad a . . . Ona hitro prebaci na sebe kaput i na prstima napusti prostoriju. Iz opreza i sigurnosti zaključa sobu i ulazna vrata kuće. Tada se uputi u obliznju gostionicu »Debelom mor- naru«. Koliko se sjećala telefonska kabina se nalazila neposredno do ulaza ...

* * *

Brennan se naglo probudi. Netko je nervozno i svom snagom udarao na prozor. Odmah primijeti da se nalazi sam u sobi. Christie je otišla na po1;ciju i sve-odala! To mu je bila prva pomisao.

»Tko je vani?« upita on bojažlji- vo.»Ja sam, otvorite! Brzo!« Bio je to

Baxter, Brennan pohita do prozora i otvori ga.

»Sto se dogodilo?« jedva istisne.»Hajde! Napolje s vama! Iskačite kroz

prozor! Christie nas je otkuca- la. Prokleta kurva!«

Brennan prebaci na sebe kaput, uzme svoju skupojenu torbu i poee se verati.

»Sto sada?« obrati se agentu. Dr- htao je od zime i uzbuđenja.

Baxter se resko nasmije.»Moramo naći neko skrovište do

prekosutra. Ako nam to uspije tada smo se izvukli iz kaše. Prekosutra smo već na brodu a onda nam mogu staviti soli na rep. I ja moram sada nestati iz Londona. Polazim s vama za Trinidad.«

»Mislio sam da ste pošli kući,« rote Brennan nastojed držati korak s Baxterom koji je brzo odmicao.

»Sreća da to nisam učinio,« odvrati ovaj, »rekao sam to zbog Christie. Ne, nisam pošao kući. Imao sam dogovor s kapetanom »Luxora« i s čovjekom koji vam uređuje

pasoš.« »Da li će to uspjeti?« upita Brennan napeto.

»Naravno,« umiri ga policijski agent. »Thomas nije samo spretan već i pouzdan. Ali da se vratim na tu beštiju ... Kada sam zavrSio s Thomasom skočio sam još jednom »Debelom mornaru«. Tamo su mi momci saopćili da je Christie telefo- nirala Scotland Yardu. Nastojala je to učiniti neprimjetno ali Freddie je ipak sve čuo. Zenska ima kod sebe masu love te je otišla s nekim tipom. Očito nije htjela osobno dočekati Whitinga.«

»A što ćemo sada?« upita Brennan koji je postajao sve očajniji.

»Moramo se probiti do Poplara,« istisne Baxter kroz zube.

»Prokleta bila! Sve je išlo savrše- no! U Poplaru imam prijatelja koji će nas sakriti sve dok se »Luxor« ne otisne na more. Srećom brod će is- ploviti noću.«

»Sto je to bilo?« Brennan se trg- ne i stane kao ukopan. I Baxter pro- blijedi. Bio je bjeo kao stijena.

-»Oni su za nama,« viknu on »Whiting je izdao potjernicu za nama. Ali ne ćemo se tako lako predati.«

On posegne rukom u džep kaputa i izvuče revolver.« Bježimo Brennan ovdje više ne možemo ostati Moramo stići u Poplar prije zore.«

Bez riječi pohitali su u pravcu is- toka. Iz daljine mogao se razabrati zvuk policijske zviždaljke. Bježali su, sakrivali se u svim mogućim ve-

58

žama i prolazima, ali policijska zviž- daljka bila je neprestano za njima. Njen zvuk kao da se zalijepio za njih i đovođio ih do očaja. Da si- tuacija bude za njih još teža, kiša je nemilice pljuštala; kao da se i ona pridužila progoniteljima.

Konačno se pred njima ukaže ve- lika zgrađa plinare. Kada su htjeli skrenuti prema jugu, najednom se, kao iz zemlje, pred njima stvori nekoliko policajaca. Ugleđali su ih još na vrijeme.

»Brzo natrag!« viknu Baxter, zgra- bi zbunjenog Brennana i povuče se s njime natrag u tamu.

Neko su vrijeme trčali ali Brennan ubrzo stane sav iznemogao. Koljena su mu klecala od napora.

»Moramo doći do crkve Sv. Ane.« šaptao je Baxter.

»Tamo postoji jedan prečac za koji nitko ne zna. Kuća mog prijatelja .se nalazi u blizini stanice Poplar, do nje je tada svega nekoliko minuta.«

Ponovo su koračali tamom, ali već nakon kratkog vremena ugledaše u blizini nekog zapuštenog skladišta reflektore.

»Opkoljeni smo?« procijedi Baxter kroz zube.

»Ne mogu vise,« jecao je Brennan. »Noge su mi otkazale poslušnost.«

Baxter se isceri.

»Uskoro ih više nećete ni osjećati. Šteta za ovu svu lovu. Cini se da smo u škripcu «

On se povuče do zida i poče se oprezno šuljati prema naprijed. Brennan je oklijevajući stajao.

Najednom se Ba'xter posklizne i ispruži po mokrom kamenu kako je dug i širok. Pri padu promrsi tešku kletvu.

»Što je to?« začuše se glasovi.Na policijskom automobilu mon- tirani

reflektor pretvorio je mračnu ulicu u danje svjetlo.

»Baxter! Brennan!« Agenti koji su bili udaljeni oko trideset koraka od- lučno stupiše naprijed.

Lica iscerenog od bola Baxter se polako podigne. Znao je da mu je došao kraj bez obzira da li ga sada uhvate ili ne. Podigne revolver i opali.

Agenti se baeise na tlo.»Baxter, vi ste uhapšeni,« poviče jedan.

»Bacite revolver ili pucamo.«»Proklete budale.. . liaučit ću vas

parnet5,« poviče Baxter i poče pucati kao mahnit. Ali agenti nisu oklije- vali. Jedva je prošlo nekoliko se- kundi a Baxter se uhvati za grudi, zanjiše i pade na tlo.

Brennan, drhteći od straha, pode u susret agentima nesigurnih koraka i uzdignutih ruku. Kada je stigao do njih sruši se onesvi>:šten na tlo.

60

XVII

62

Brennan je zlobno promatrao lju- de koji su bili pozvani da mu sude. Poznavao ih je sve, neke osobno, a neke samo po čuvenju.

Tu je bio Sir Edward Wilson (Ser Edvard Wilzn), predsjedatelj, s bi- jelom kozjom bradicom koju je tako rado milovao svojim dugim uskim

»

prstima. Bio je to čovjek sine ira et studio i bezgranično tašt. Do sada je objektivno vodio raspravu.

Sir Robert Young (Ser Robert Jang), državni tužilac: nalazio se pred unapređenjem te mora uložiti sve snage da dobije proces. Od sa- mog početka je nastojao da tok ras- prave dobije Sto senzacionalnije ob- like. Bio je veliki prijatelj dama i nije mu bilo osobito teško da za svoju tezu pridobije ženski svijet. Za nekoliko minuta držat će svoj ple- doaje, pravo remek djelo na kojem je radio četrnaest sati.

Porota: valjani ljudi iz naroda, neosjetljivi na suptilne treptaje ljud- ske duše. Bili su odlučni da presude onako kako to želi državni tužilac. Javni tužilac je predstavnik države i ima uvijek pravo.

Svi svjedoci su već bili preslušani. Sada su, za vrijeme stanke, prije pledoajea đržavnog tužioca, napu- stili sudsku dvoranu. Vjerojatno sto- je okupljeni u hodniku i pričaju o sinoćnjem televizijskom programu.

Svi su bili ponosni sto su mogli doprinjeti da zločinac dobije »za- služenu kaznu.«

Branilac Sir Arthur Benson (Ser Arthur Bensn) ustane sa stolice i protegne se kao da želi ponovo do- vesti u red prekinutu cirkulaciju krvi.

»Nadam se da sam uspio polučiti za vas doživotnu,« obrati se on Bre- nnanu. »Da ste me poslušali kazna bi, naravno, bila minimalna. Način na koji ste se branili bila je prava ludost.«

Brennan slegne umorno rameni- ma.»Istina je uvijek ludost,« pro- mrmlja on

apatično.»Odlično ste to izveli, zaista česti- tam.

Uspjeli ste pridobiti sve sim- patije za svoju ženu, a na sebe pri- vući neprijateljstvo.« govorio je Sir Arthur ljutito.

»Ta ja mogu izgubiti na vama svoj renome. Trebali ste imati malo viš'e obzira.« Nakon kratke stanke na- stavi:

»Gledajte ovu nemoguću odoru državnog tužioca. Dao ju je izraditi po mjeri. Ali ništa mu ne pomaže. Ne uspijeva sakriti svoj trbuh.«

On se tašto nasmije i pogleda svoj stas. Kako je samo vitak i dobro graden!

Brennan je prečuo zadnju pri- mjedbu.»Imate pravo,« odvrati on. »Vi mo- žete

izgubiti svoj ugled, a ja svoj život. Jasno mi je da vam je potpuno svejedno da li če me objesiti ill ne.«

Benson je smatrao najprikladnijim da uopće ne odgovori na tu zlobnu primjedbu. Okrenuo je svom klijen- tu leda i počeo preturati po papiri- ma Sto su ležali pred njim.

• • •

Rasprava je nastavljena.Sir Robert ustane, počeka dok se dvorana

potpuno umiri i zapocne:»Ispričat ću vam kako je počinjen zločin

za koji je James Brennan op- tužen i tada ćete — on se obrati po- roti — donijeti pravednu presudu«.

Onoga dana kada je Jane Erlington bila ubijena Brennan se odvezao u London. Svojoj ženi kazao je da ima sastanak sa svojom prvom ženom Dorothy Auge. To je bila laž. U stvari je imao dogovor sa ženom koju će nekoliko sati kasnije umoriti. Ja sam u mogućnosti da to i doka-

64

fern. OptuSeni je postupao neoblCnorafinirano. On je čekao otprilike jedan sat u maloj kavani »Bristol« na Russel Squareu iako je tačno znao da Dorothy Auge neće nikada tamo stići. Ona ga je naime putem brzo- java obavijestila da će ga čekati u kavani hotela Claridge. Brennan tvr- di da taj brzojav nikada nije primio, što je naravno čista laž. Optuženi jeste primio taj brzojav!

Nakon toga Brennan je posjetio Svog izdavača, ali tamo se zadržao svega četvrt sata. I tada se sastao s .Tane Erlington! Optuženi tvrdi da je bez plana i odredenog cilja vozio po gradu i da se tu i tamo zadržao u nekom lokalu. Ali u gostionicama i buffetima koje nam je spomenuo nitko se njega ne sjeća!

Alt ja sam u posjedu mnogo opip- Ijivijih dokaza. Mi imamo ovdje dva pisma, pisma kojih je sadržaj za či- tav slučaj vrlo relevantan. S vašim đopuštenjem ja 61 ih, gospodo po- rotnici, sada pročitati.

Eto što piše James Brennan umo- renoj Jane Erlington:

Ja ne mogu bez vas više živjeti, Jane. Pomisao da ljubite drugog Co- vjeka, čovjek koji je također ože- njen mi je nepodnosiva. Ako me ne ćete saslušati, ubit ću sebe ili — vas. Dopustite mi da vas vidim nasamu! Morate me saslušati! Morate!

James Brennan

A Jane Erlington odgovara:

Iako vam je moj stav dobro po- znnt, te stoga smatram da je svaki daljnji. razgovor nepotreban, odlu- Cila sam da se s vama sastanem kako bi se konačno i definitivno objas- nili. Sačekajte me sutra poslije pod- ne u četirl sata u kavani »Bristol« na Russel Squareu.

Jane Erlington

Optuženi tvrdi da su oba ova pisma krivotvorena. Grafolozi su su- protnog mišljenja. Nadam se i vi, gospodo porotnici.

Vjerojatno će vas zanimati kako je sud došao do ovih pisama. Izruči- la nam ih je Grace Brennan. Pismo koje je Jane Erlington uputila piscu našlo se u ladici Brennanovog pisa- ćeg stola. Drugo je umorena sama predala gospodi Brennan. Jane Er- lington se tom priUkom potužila — kao uostalom već u nekoliko navra- ta prije toga — da je Brennan uhodi i proganja ponudama. Izjavio je da je spreman da se odmah rastane sa ženom u slučaju da pokojnica prista- ne na njegove prijedloge. Rekao bih da ovo osvjetljava karakter optuže- nog.

Ali vratimo se sada na đogođaje onog kobnog drugog rujna. Nakon posjeta kod nakladnika, optuženi se vratio u kavanu »Bristol« na Russel Squareu. Sto je tamo razgovarao sa Jane Erlington to ne znamo, to ne ćemo nikada ni znati. Ali jedno je potpuno jasno: već tamo je sazrela u Brennanovoj svijesti zločinačka pomisao da umori ženu koja ga neće uslišati! I sada dolazi jedan od naj- jezovitijih trenutaka ove drame: u b o j i c a a u t o m o b i l o m s l i - j e d i s v o j u ž r t v u k o j a n i i z d a l e k a n e s l u t i S t o j o j s e s p r e m a !

Brennan je počekao dok Jane Erlington nije nestala u unutrašnjosti njegove vile. Tada se ušuljao u svoju spavaću sobu koja se nalazi na prvom katu i do koje vode odvojene stepenice. Nije se usudio da još jed-

«

nom pogleda u oči ženu koja ga je odbila i koju je namjeravao umoriti! Tada mu padne na pamet pomisao da prisluškuje razgovor što su ga vodile žene. Spustip se dakle dolje u sobu svoga sina, koja, kao što ste mogli vidjeti iz predočenog plana, posjeduje vlastiti ulaz iz predsoblja. I tamo je Brennan čuo kako Jane Erlington pripovijeda njegovoj ženi što se zbilo u Londonu. Uhvatio ga je bezgranični bijes!

Već je prije pripremio plan da ubije Jane Erlington. Najednom mu se ukaza povoljna prilika. Udarci gromova će spriječiti da se u obliž- njim vilama čuju hici. Slučaj mu je bio sklon. Njegova žena je napustila prostoriju u kojoj je razgovarala s •Tane Erlington. Otišla je pripremiti čaj.

Optuženi je znao da će joj za to biti potrebno nekoliko minuta. I to vrijeme je iskoristio. Ušao je u sobu u kojoj se nalazila žrtva!«

Sir Robret zastane i ispije malko vode iz čaše koja je stajala pred nji- me i na svoje zadovoljstvo ustanovi da oči porotnika i publike napeto očekuju nastavak. Tada reče:

»Sada dolazimo do važnog pitanja: kako je optuženi došao do oružja, koje je, kako znamo, pripadalo Jane Erlington? Odgovor na to pitanje vrlo je jednostavan! B r e n n a n u j e b i l o p o z n a t o d a n j e g o v a ž r t v a n o s i s a s o b o m r e v o l v e r . Možda ga je prilikom sa- stanka u Londonu čak vidio u tor- bici Jane Erlington!

Samo izvrSenje zlofina bio je čin od svega nekoliko minuta. Brennan je došao u posjed revolvera — mo- žda lukavštinom, a možda i silom — i opalio smrtonosne hice na svoju žrtvu. Počekao je dok nije pala na tlo i tada položio revolver pored 1c- ša. Tada je pobjegao u susjednu sobu. Kada je čuo korake svoje žene, stupio je u predsoblje i pošao u svoju sobu na katu. Odande se spustio dolje, naravno, kao da mu ništa nije poznato.

Л sada dolazimo do vrlo spretnog poteza ovog prepredenog ubojice, moje dame i

gospodo, gospodo po- rotnici! Brennan šalje svoju ženu i guvernantu Betsy, koja je u među- vremenu stigla kući, u njihove sobc. A zašto molim vas lijepo?! Ta to je jasno kao sunce! Da bi zabašurio svoje djelo. Da bi uredio sve potreb- no i stvorio utisak da je Jane Erlington počinila samoubojstvo. Već je prije položio žrtvu u poželjni po- ložaj, ali možda je nešto previdio! Kada je uskoro zatim stupio u sobu svoje žene, n o s i o j e r u k a v i c e i v u n e n i š a l u r u c i ! žena ga je upitala čemu je to potrebno, a on je odgovorio: »Zbog otisaka prstiju. Da- ne bi bili izbrisani tragovi.«

Netko se u auditoriumu nasmijao, i predsjedatelj je spremno reagirao udarivši čekićem po stolu. Državnom tužiocu međutim kao da je taj smi- jeh bio upravo potreban. »Ja se ne čuđim ako se .netko tome smije,« na- stavi on, »mi z n a m o z a š t o s u o p t u ž e n o m b i l e p o t r e b n e r u k a v i c e i v u n e n i š a l . Ne zbog toga da bi spriječio da se iz- brišu tragovi, već da ih on sam iz- briSe. Jer to je ubojica i počinio. On ih je čak tako dobro izbrisao del je policija izvjesno vrijeme zaista sma- trala da se radi o samoubojsfvu. Samo je balistički stručnjak od samog početka sumnjao. Njegovo izlaganje ste uostalom čuli.

Ali koliko god je Brennan postu- pao rafinirano, on je već u to vrl-

jeme počinlo svoju prvu grešku: n a- veo je g u v e r n a n t u B e t s y d a d a d e l a ž n i i s k a z . Učinio je to vrlo lukavo. Stvorio je atmo- sferu kao da se njegova žena nalazi pod sumnjom da je počinila umor- stvo. U stvari je medutim Betsy svo- jim iskazom, da je svojevoljno pošla u kino, zbacila sumnju sa Brennana na njegovu Senu. Jer nitko nije po- vjerovao ovoj vjernoj dobroj duši, koja je tako odana svojoj gospoda- rici, da je sama odlučila da pode u kino. Moralo se dakle zaključiti, da ju je Grace Brennan natjerala na lažan iskaz! Optuženi se nije ska- njivao da ovu dobru, priprostu že- nu dovede u konflikt sa zakonom. Naravno, shvativši to, nisam podigao optužnicu!«

Neka žena u prvom redu zajeca, a činilo se da i Young jedva sakriva svoje uzbudenje zbog ove velikoduš- nosti. Ponovo ispije malko vode, i podižući glas nastavi:

» G r a c e B r e n n a n z n a l a j e o d p r v o g t r e n u t k a t k o j e u b i o J a n e E r l i n g t o n . Nepo- sredno nakon što je policija napu- stila kuću, izrekla je Brennanu u lice svoju sumnju. On je medutim šu- tio. Naravno da je šutio.

Sto bi i mogao učiniti?!Sto se dalje dogodilo nije potreb- no

ponavljati u pojedinostima. Policija je dugo vremena tapala u mra- ku. Fotografija Charlesa Augea, pro- nadena u vili umorene, znatno je do- prinijela da je policija skrenula s pravoga traga. Brennan je naravno lagao kada je tvrdio inspektoru Whi- tingu da nije znao da Charles Auge poznaje Jane Erlington. Unatoč tome, to ga nije ni najmanje smetalo da poslije nekoliko dana optuži Charlesa Augea za umorstvo.

O samom životnom putu i viada- nju žena i muškaraca upletenih u ovu dramu ne bih htio ovdje sada govoriti. Ako vi, gospodo porotnici, to zahtijevate, morat ću zatražiti is- ključenje javnosti. Ali, moje je

miš- ljenje, obzirom da to ne pridonosi daljnjem osvjetljavanju ovog gnjus- nog zločina, da to prepustimo zabo- ravu. U svakom slučaju njihov život karakterizira moral tzv. »više klase.«

Sa galerije netko je povikao »Bravo« i Sir Arthur se šaptom obrati Brennanu: »To je bio spretan potez. Porotnici su gotovo listom iz nižih društvenih slojeva!«

Državni tužilac je počekao dok predsjedatelj nije ponovo zaveo mir u dvorani.

»Sada dolazimo do bijega Grace Brennan,« objasni on.

»Kako i zašto je pobjegla od svo- ga muža?! Kada se Brennan vratio sa svojeg kratkog putovanja u Ep- ping, on joj je zaprijetio H t i o j o j j e o d u z e t i ž i v o t . U Eppingu je shvatio pravu istinu: da njegova žena vise za njega ništa ne osjeća. M o r a o s e s t o g a b o j a t i d a ć e n j e g o v a ž e n a p o ć i n a p o l i c i j u i i z d a t i ga. Ako svo - joj ženi zatvori usta, mogao bi ži- vjeti mirno i bez straha! Kratko vrijeme iza toga uspjelo mu je da saz- na za prebivalište svoje žene, i samo zahvaljujući slučaju ona je uspjela ostati na životu. Ovaj pokušaj umor- stva identičan je umorstvu, jer sva- kako nije bila Brennanova zasluga što nije svoju namjeru uspio spro- vesti u djelo.

No, i sada konačno i posljednje poglavlje, jedno vrlo žalosno poglav- Ije: Brennan pada u ruke korumpi- ranog policijskog agenta, ucjenjiva- ča, prepušta mu se na milost i ne- milost jer nema drugog izbora. Taj ga hoće, naravno za visoku svotu novaca, prebaciti u inozemstvo. Da to nije uspjelo i zasto nije uspjelc« znate i sami. Gdje je optuženi na- šao svoje zadnje utočište također vam je poznato. U kuči jedne pro- stitutke! Ali to neka ostane prekn- veno šutnjom. Ja imam medutim jedno drugo pitanje: AKO je Brcn- uan tako nevin kao što tvrdi zašto nije tada pošao policiji već se umje- sto toga dao ucjenjivati? Zašto je pripremao bijeg u

6G

inozemstvo?«Sir Robert baci najprije pogled na porotu

a tada na mnogobrojnu pu- bliku. Nalikovao je bojovniku nakon dobivene bitke.

»Ja ću vam odgovoriti. Zbog toga Sto je znao Sto ga očekuje!« poviče on. »Zbog toga Sto je imao Jane Erlington na savjesti. Zbog toga Sto mu je postalo jasno da će njegova žena poći do nas!«

Državni tužilac je po posljednji puta posegnuo za čašom vode. Tada zaključi:

»Gospodo porotnici! Vjerujem da sam vam uspio dati tačnu sliku o či- njenicama Sto su se zbile. Moja je jedina želja bila da ustanovim isti- nu. VaS je zadatak da potvrdite ili odbacite moje navode. Pronadite pravu istinu i presudite kako to za- htijeva pravda. Imajte na umu da je

optuženi inteligentan čovjek i da je bio potpuno svjestan svojeg čina.«

Sir Robert se nakloni i ponovo zauzme svoje mjesto. Zamor u publi- ci mu potvrdi da su njegove riječi djelovale.

U njegovim očima optuženi je već bio mrtav.

« * *

Govor branioca predstavljao je pravi vatromet retorike. Unatoč tome nije naiSao na odjek ni kod po- rote a niti kod publike. Argumenti koje je Sir Arthur podastro nisu bili uvjerljivi. Osim toga, stekao se uti- sak da ni on sam nije uvjeren u ne- vinost svoga klijenta. Poroti je bilo potrebno svega trideset minuta da donese odluku:

Presuda je glasila: smrt vješanjem.

6G

XVIII

6G

»Ćelija smrti« u britanskim za- tvorima je strašna, paklena nakaza ljudske bezosjećajnosti i tuposti Ona je ono najgore Sto mogu stvoriti ljudski um i kruti zakon zajednič- kim snagama. Osuđeni ne biva samo pogubljen, on doživljava tisuću smrti još prije izvršenja presude. Celija smrti baca jadnu sliku na civiliza- ciju koja se toliko busa u prsa svo- jim dostignućima.

Celija smrti je prostorija iz beto- na i čelika. Ima dvoja vrata: jedna vode na hodnik, a druga izravno na gubiliSte.

Otprilike 5 metara iznad poda na- lazi se prozor s reSetkama kroz koji prodire mlaz svjetla. Noću je ćelija osvijetljena s hodnika snažnim ne- onskim rasvjetnim tijelima. Osuđe- nik ne smije ni jednog jedinog tre-nutka prebivati u tami.

M

Ali najstrašnlju muku predstavlja ključanica onih vrata što vode na gubilište. Ako osuđeni na smrt pogleda kroz nju može vidjeti vješala. Neposredno prije njegovog posljed- njeg časa omogućeno mu je da prati sve priprema koje se poduzimaju za njegovo pogubljenje. I ako dan ra- nije bude netko drugi obješen, on može vidjeti izvršenje kazne.

U toj ćeliji osuđenik ne smije pri- mati posjete. U tu svrhu odvode ga u drugu ćeliju obavijenom žičanom mrežom. Između mreže i ćelije sjedi stražar tako da je svako rukovanje, poljubac ili bilo kakav drugi đodir potpuno onemogućen. Oni koji se smatraju pozvanima da drugima odu- zimaju život strogo zabranjuju osu- đenom čak i najmanju utjehu prije smrti: poljubac majke ili žene.

Kada je James Brennan stupio u ćeliju za posjete, stari Erlington ga je jedva prepoznao. Da li je čovjek u robijaškoj odori s izbrijanom glavom, upalim očima i blijedim obra- zima bio zaista James Brennan, onaj isti Brennan koji ga je još pred kratko vrijeme odvezao u London?

Izuzeviš Sir Arthura koji je do- lazio u ovu ćeliju po službenoj duž- nosti da razgovara sa svojim klijen- tom, nitko živ nije posjetio pisca u njegovom posljednjem prebivalištu. Tim više je Brennan bio iznenaden kada je ugledao oca umorene. Iako ga nije podnosio, osjećaj da ga ipak nisu svi zaboravili predstavljao je malo -zadovoljstvo.

»Ne izgledate dobro.« započe stari. »Tko bi rekao da će na kraju tako ispasti?!«

Brennanovom umorttom svijpSeu prostruji strašna pomisao. Da li je stari došao da se nasladuje njego- vim mukama?

»Sto želite od mens?« upita pisac grubo.Vrijeme lijepog ponašanja i dobrih

manira otišlo je u nepovrat. U očeki- vanju smrti sve konvencije su su- višne.

»Zelim vam pomoći,« odgovori Er-

lington.Brennan ga je sumnjičavo proma- trao.»Meni se ne može vise pomoći,« odvrati

on.Erlington zatrese glavom.»Možda ipak,« reie stari. »Tačno sam

pratio cijeli tok rasprave, uopće znam sve o vašem slučaju. Zbog toga znam takoder da ste nevini. Mo- žda sam jedini čovjek u cijeloj En- gleskoj koji vjeruje vašim iskazima.«

Pisac se gorko nasmije.»To je vrlo prijazno od vas, ali ne

vjerujem da mi to može mnogo pomoći. Možda će se moja nevinost dokazati poslije moje smrti.«

»Ja ću vam pomoći prije nego što umrete.« To je zazvučalo vrlo od- redeno i stražar dobaci Erlingtonu podrugljivo — sažalni pogled.

Erlington ga oštro pogleda.»Jeste li služili?« navali. on na stražara.»U sedamnaestoj u Yorkshireu

(Jorkširu)« odvrati ovaj potpuno za- tečen.»Tako«. Ovaj »tako« bio je ispa- ljen kao

hitac iz puške.»U sedamnaestoj. Vjerojatno ćete se tada

sjećati pukovnika Richarda Clava (Ričard Klej)?«

Stražar bez riječi kimne glavom.»A ja sam major Erlington,« na- stavi

stari »Znate li kakav sam po- ložai zauzimao?«

»Bili ste pukovnikov ađutant,« re- če stražar zabezeknuto Njegovo na- duveno vladanje se u trenu izmije-

a

nilo. Sada je nalikovao gumenoj lut- ki iz koje je ispušten zrak.

»U redu«, reče Erlington odsječe- no. »Tako da se znate ravnati.«

I kada je stražar izbacio svoj »Ra- zumijem gospodine majore«, obrati se on ponovo Brennanu: »Hoćete li mi odgovori ti na nekoliko pitanja?«

Brennan odgovori potVrdno. Nje- govo nepovjerenje prema došljaku sve je više iščezavalo. A ne bi ni bio prvi čovjek od krvi i mesa kada se ne bi uhvatio za slamku koja mu je ponuđena.

»Kada ste se onomadne vraćali iz Londona kući,« započne stari pola- gano. »vidjeli ste automobil moje kćerke.

Da li ste tom prilikom vidjeli i moju kćer?«

Brennan ga je gledao očito ne shvaćajući.»Ne razumijem što mislite,« pro- mrmlja

on.»Da li ste vidjeli da moja kćer upravlja

kolimaZ« ponovi major svoje pitanje.»Ne, to nisam vidio. Ali sam si- guran da

su to bila njena kola.«»U to uopće ne sumnjam. Dakle vi

sigurno niste vidjeli da Jane sjedi za volanom?«

Brennan zatrese glavom. Nije imao ni pojma što i kamo smjera Erlington.

»Vi također niste vidjeli da je uš- la u vašu kuću?«

Brennan zaniječe.»To uopće nije bilo moguće,« objasni on.

Kada sam zavinuo na put koji vodi do moje kuće njen auto- mobil je već stajao tamo.«

Erlington zadovoljno razvuče usta.»A sada, molim vas slijedeće pitanje.

Kada ste stupili u prostoriju u kojoj je ležala moja kćer, da li ste je dodirnuli?«

Pisac je nekoliko trenutaka raz- mišljao.»Ne,« odvrati tada sa sigurnošću.

»Prignuo sam se i osluhnuo njeno srce. Dodirnuo je nisam, to znam pozitivno.«

»Odlično.« Erlington je zadovoljno trljao' ruke.

»Ja sam naime posredstvom svo- jih veza

nabavio prepis komisijskog zapisnika učinjenog prilikom obduk- cije. Liječnici nisu bili u stanju da tačno odrede vrijeme kada je nastu- pila smrt. Ji sam uvjeren da je Jane bila već potpuno hladna kada ste čuli oba pucnja.«

Brennan je počeo drhtati od uz- buđenja.»Vi valjda nećete reći,« profnuca on s

mukom, »da Jane uopće nije bila . . . « Dalje nije smogao ni riječi.

»Ona nije bila ubijena u Kingsbury Greenu,« odvrati Erlington mirno. »U automobilu koji ste vidjeli ležao je njen leš.«

»A tko je upravljao kolima?« upi- ta Brennan sav izvan sebe.

Erlington zanihoće.»Naravno njen ubojica. Ja z n a m tko je

on, ali ne mogu d o k a z a t i . Još ne.«»Tko je to?« pokuša Brennan is- tisnuti

od svoga posjetioca koji mu je sada izgledao kao neki nebeski glasnik.

Ali Erlington odmahne rukom.»Pouzdajte se samo u mene,« odvrati

on. »Dokazat ću da je vojska u svemu bolja i korektnija od policije.«

On ustane.»A znate li na kraju tko je kri- votvorio

pisma?« Brennan nije po- puStao.Erlington se tašto smiješkao.

6«

»Naravno. To nije bilo tako teško iznaći. To je uradila vasa žena. Z b o g t o g a j e u k r a l a d n e v n i k o d J a n e . Bio joj je potreban uzorak za pismo. Brennan, Brennan, zar ste zaboravili što je vaša ženn bila prije nego se udala?'

»Crtačica-г, odvrati pisac zabezek- nuto• • *

U susjednoj ćeliji nalazio se neki Talijan koji je nožem umorio svoju ženu. Njegovo pogubljenje bilo je odredeno za 17. siječanj. James Brennan trebao je biti obješen idućeg dana, 18. siječnja.

Erlington se nije ponovo pojavio. Brennan je svoj neobični razgovor ispričao svome braniocu, ali ovaj je smatrao da je to prosto fantaziranje, bez ikakvog temelja. Osuđeni je sada izgubio i posljednji zračak nade.

Nakon besane noći Brennan začu- je kako se otvaraju vrata susjedne ćelije. Culi su se koraci. Sada je mogao razarati žamor mnogih glasova. Neki visoki glas prekrio je ostale i govorio: »Smiluj nam se gospodine, smiluj nam se Kriste. »Bio je to sve- ćenik

koji je pratio osuđenog na po- sljednjem putu.

Brennan je drhtao po cijelom ti- jelu. Nije se usudio da pogleda kroz ključanicu. Koraci su se sada uda- ljavali.

Nastupila je grobna tišina. Brennan se baci na krevet i zarije lice u jastuk. Drhtao je od zime i straha. Htio je plakati, ali suze mu nisu dolazile na oči.

Nije ni čuo kada su se otvorila vrata njegove ćelije. Kada ga je nje- gov branilac Sir Arthur dodirnuo skočio je kao da ga je netko ubo nožem.

»Zar ćete me odvesti?« poviče on. »Ja neću, ja neću!« Sa podignutim pesnicama okomi se na odvjetnika koji se preneraženo povukao do zi- da.

»Ali Brennan,« reče Benson, »zar ste poludili? Ja vam donosim slobo- du. Pravi ubojica je priznao.«

Kada ga je Brennan zabezeknuto pogledao ništa ne shvaćajući, doda on uz kiseli smiješak:

»Da, stvarno morate sve zahvaliti majoru Erlingtonu. On je pronašao krivca. Ta ja sam bio uvijek osvje- dočen da ste nevini.«

б RR 87

6«

XIX

б RR 87

6«

Brennan se ponovo nalazio u Kingsbury Greenu. Odazvao se pozi- vu majora Erlingtona i sjedio mu sada sučelice. U kaminu je veselo plamsala vatra a u čašama je svjet- lucao izvanredni Cherry.

»Bio je to veliki trijumf za mene,« reče major,

»Da, vojska je ponovo pokazala Sto umije i potpuno je nadvisila po- liciju. Pogubili bi vas kao pseto i jedan nitkov bi ostao nekažnjen na svijetu.«

»I njegov zločinački ortak.« Erlington ozbiljno kimnu glavom »Ona je bila demon koja je uprav- Ijala svim zbivanjima.. Zločinačkadjela imaju gotovo u pravilu svojkorijen u zamisli neke pokvarene žene. Zavirite samo malo u histori- ju. Sve žene koje su nastupile u na- šoj drami bile su davoli u ljudskom obliku. Ni moja kćer nije bila an- deo... naprotiv...«

»Izuzevši Dorothy. Ona nije imala ni pojma što se oko nje događa.«

»Hoćete li je sada oženiti?« upita Erlington.

Brennan se tiho nasmije.»Vi mislite: ponovo oženiti. К‘г vjerujem.

Ako bih se na to odlučio, uči- nio bih to samo za ljubav Michaela.

Ali... čini mi se da mi je dosta Sena... za dugo vremena. Vjerojatno za cijeli život. Sto mislite kada je ovo dvoje zasnovalo plan o uboj- stvu?«

»Nakon one ljubavne noći u Eppingu,« odgovori stari bez okolišanja. »Jane je postala i suviše opasna za Grace i Augea. Mogla je progovoriti. Znali su što bi se moglo desiti ako Dorothy ili vi saznate za njihovu divnu romansu.«

»Razumijem . . . « Brennan umorno kimnu glavom. Strahovita zbivanja prošlih mjeseci ponovo mu prođoše kroz svijest.

»Bilo je to jedno od najrafinira- nijih umorstava našeg stoljeća,« na- stavi major.

»Grace je zatajila brzojav što vam ga je uputila Dorothy Auge pošto je računala da ćete posvuda tražiti svoju prvu ženu i prema

tome se dulje vremena zadržati u Londonu. Da li joj je ideja, da izazove utisak da ste se prilikom boravka u Londonu sa- stali s Jane, već tada pala na pamet ili je to izmislila kasnije, ne bih mogao reći. U svakom slučaju je po- stigla da je u Kingsbury Greenu zrak postao čist. Ali... svakako nijeraSunala da ćete se tako brzo vra-titi iz Londona.«

»A samo umorstvo?« upita Brennan tiho.»Kola moje kćeri nisu, naravno, došla iz

Londona,« odgovori major, »već iz Child Hilla. U tom kraju ste ih i vi prvi puta ugledali. Grace se dogovorila s Jane da se sastanu u Child Hillu. To zacijelo nije bilo teš- ko. Vjerojatno joj je predložila neki kratki izlet. Žene su legnule u travu i Jane je zaspala. Grace je tada oprezno izvukla revolver iz njene torbice i sada se na scenu, prema dogovoru, pojavio Aug§ sa svojim kolima...«

Stari zastane, značajno pogleda Brennana i reče: »Auge je naime imao u Londonu stalno na raspolo- ženju kola. Automobil se nalazio u nekoj garaži u Stepneyu (Stepni). Ali vlasnik se nije zvao Auge, već Allan Smith. (Alan Smis). .. Dakle ovaj nalickani i parfimirani Francuz, dobrog odgoja i savršenih manira hladnokrvno je ustrijelio moju kćer. Mrtvo tijelo su bacili u njen auto, u prostor za prtljagu, i dok je Francuz jurio natrag u pravcu Londona, Grace se sa kolima umorene uputila natrag u Kingbury Green. Možete si zamisliti njeno prenaraženje kada je u zrcalu automobila ugledala — vas.«

»A što bi se dogodilo da sam je prestigao?« postavi pisac daljnje pitanje.

»Grace to, naravno, ne bi dopus- tila. Pritisnula bi gas! Sa svojim starim Fordom niste bili dorasli jednom Chrysleru! Naravno da je Grace bila iznenadena, nije računala da ćete se tako brzo vratiti, stoga je bila prisiljena da izmijeni prvobitni plan. Kao što znate ova kuća leži potpuno usamljeno. Grace je namie-

ravala da leš donese o v a m o . Ovdje bi za nju bila stvar laka! Svi bi povjerovali u samoubojstvo. Ključ od kuće trebala je jednostavno iz- vući iz Janine torbice.«

»I slijedećeg jutra dvorkinja bi ot- krila »samoubojstvo« i nitko ne bi ni pomislio na zločin,« dometne Brennan. Cak kada bi policija i po- sumnjala na umorstvo, ne bi to ništa promijenilo na stvari.«

Erlington ispije malko vina i na- stavi:»Grace je dakle morala drugačije

djelovati. Ovamo nije mogla doći vise. Odvezla je leš u svoju kuću.«

»A da sam umjesto u svoju sobu izravno unišao u dnevnu sobu?« upita Brennan.

»U to vrijeme je već vjerojatno sve bilo gotovo. Janino samoubojstvo bilo je već inscenirano. Ali vašim odlaskom gore u sobu, Grace je do- bila na vremenu, što joj je, naravno, vrlo odgovaralo.«

»Ali ja sam čuo dva hica?« upad- ne Brennan.

Stari se nasmije.»Jeste li zaista toliko uvjereni u to? Bio je

to zračni revolver vašeg đječaka iz kojega je Grace opalila dva hica. Vani je divljala oluja i prekrila sve šumove.

Brennan se uhvati za glavu.»Tako strašno jednostavno, a ipak tako

đavolski rafinirano,« promrm- lja on.Erlington potvrdi.»Postupala je stvarno neobično tačno i

hladnokrvno. Služavka je bila otpuštena, Betsy poslata u kino. Nije željela imati svjedoke koji bi mogli reći kada je stigla kući. Kada je kasnije primijetila da inspektor Whiting nije potpuno osvje- dočen da se radi o samoubojstvu

W počela je mijenjati taktiku i na- vraćati sumnju na vas. Za zlo- čince bio je straian udarac kada je policija ubrzo saznala za odnose iz- medu Jane i Augea. Oni su, u brzini, potpuno zaboravili također da se u ovoj kući nalazi fotografija Francu- za. Vašoj supruzi svakako ne bi bilo teško da je ukrade i uništi. Ta ona je psjedovala ključeve Janine kuće!«

»I kada se tada pojavio kod nas inspektor

sa fotografijom,« dometne Brennan, »smatrala je za najpriklad- nije da kaže istinu. Dopustila je čak da sumnja padne na Augea. Ovaj je, po njenom mišljenju, posjedovao ne- oborivi alibi.«

Erlington zadovoljno kimnu gla- vom.»Prethodno vas je pokušavala uvjeriti, iz

razloga koji nam je sada potpuno razumljiv, da se moja kćer tužila da je proganjate ljubavnim ponudama. Kada ste nazvali Augea, ovaj je, naravno, poricao da pozna- je Jane. U to vrijeme on uopće nije imao pojma kako se stvari razvijaju. Kasnije ste otkrili cijelu istinu svo- joj prvoj ženi. To je bio drugi udarac za zločinački par Sada se radiloo alibiju za Augea! Ali time što ste primijetili njen pogrešan korak, i čak joj ga stavili do znanja, potpi- sali ste svoju smrtnu presudu!«

»Da, danas razumijem sve,« odgovori pisac. »Grace je tada govorila potpuno otvoreno. U njenim očima bio sam već mrtvac. Osim toga — govorili smo u četiri oka. Nije bilo svjedoka. Zar je moguće da se s ne- kime tako dugo živi, a da ga se u stvari ne poznaje! Ja sam se tada u svojoj naivnosti čak pribojavao da ne počini samoubojstvo.«

»To ne bih nikada pretpostavio,« usprotivi se Erlington. »Ja sam to- kom svoga života imao posla r.glav- nom samo sa vojnicima, ali sam una- toč tome ođličan poznavalac ljudskih karaktera. Kada sam vašu ženu рг- vi puta ugledao na pogrebu svoje kćeri dobro sam je ocijenio. Već tada rekoh sebi: Takva žena ne bi bez dobrog razloga pala u nesvijest.«

»I vi ste zaista vidjeli Grace kako bježi s dnevnikom vaše kćeri?«

»Naravno. Istražitelj se zabavljao na moj račun kada sam mu to saop- ćio. Vjerojatno me držao sa — staru budalu. Ali činjenica da je Grace provalila u ovu kuću nije mi dala mira. Uvijek nanovo postavljao sam pitanje zašto je ukrala dnevnik. A činjenica da nije ponovo dolazila, potvrdila je moju pretpostavku da ju je zanimao isključivo dnevnik i ništa drugo u kući.«

69

»Prije nego što mi saopćite kako ste otkrili istinu, morate mi još reći na koji je način Auge, taj nitkov, izmajstorio svoj alibi,« zamoli Brennan.

»Ništa lakše od toga!« viknu Er- lington. »U pola devet čuli ste oba hica. U deset sati sjedio je Auge u kavani u Parizu. Znate li već objaš- njenje?«

Brennan se udari rukom po čelu.»Naravno! Jane je bila već. prije ubijena!

Ako ju je Auge ustriielio u sedam sati, mogao je u pola osam uhvatiti avion i u devet sati već udobno sjediti u svojem stanu u Parizu. Iz izvjesnog razloga, koji ne znamo, Grace je oklijevala sa svojim povratkom Kingsbury Green. Vjerojatno je htjela sačekati da pad- ne mrak.«

»A za mene su sumnje postale stvarnost kada sam ustanovio da je Charles Auge 2. rujna noćnim avio- nom letio iz Croydona (Kroidn) u Pariz,« zaključi Erlington.

»Tada sam se dao na posao. Sjeo sam i opisao cijeli zločin. Tačku po tačku. Ništa nisam izostavio. Sto je dalje bilo, znate i sami. Francuz se ustrijelio i kada su idućeg jutra na- šli njegov leš, moje pismo se nala- zilo na pisaćem stolu mrtvoga. Aug§ ga je potpisao:

To je i s t i n a . Aug6.Neko vrijeme muškarci su sutjeli.

Brennan je zurio kroz prozor utonuo u sumorne misli. Erlington je ispuš- tao kolute iz svoje lule. Major je prvi prekinuo šutnju.

»Da, da. Sve zlo dolazi od žene,« razmišljao je glasno. »Unatoč tome u svojoj mladosti nisam im mogao odoliti. Kada sam služio u Indiji upoznao sam jednoga dana neku kra- soticu. Bio sam tada još poručnik . . .« Brennan ispije na dušak sadržinu svoje čaše i ustane. Koliko god je bio obavezan i zahvalan Erlingtonu, osjećao je da naprosto nije u stanju da ovu pripovijest sluša po treći puta.

»Moram poći,« kazao je. »Gotovo sam zaboravio da sam obećao Mi- chaelu da ću mu pregledati mate- matički zadatak. Ali bit će mi veoma drago ako me jedno veče posjetite.«

»Vrlo rado,« odvrati Erlington. Tada ću vam ispričati do kraja do- godovštinu s tom ženom. Bila je Mješanka i zvala se Lakšmit. U nje- nim zlatnosmeđim očima . . . «

»Već ste mi pričali o Lakšmit.« reče Brennan i posegne za svojim šeširom.

Major ga čvrsto primi za ruku. Njegove oči su zlokobono svjetluca- le. Potpuno se približi piscu i zasik-

će mu u uho: »Budalo' Prokleta bu- ustrijelio ... da, isto kao što .sam idalo! Pravu istinu ove pripovijesti svoju kćerku Jane uklonio sa ovogajoš niste č u l i . . . ja sam Lakšmit svijeta.«

XX

71

»

72

Kućom se razlijegne prasak.Brennan se uplašeno trgne i sjed- ne u

svome krevetu. Bio je sav u znoju. Vani je bijesnila oluja, gro- movi su tutnjali. Pisac je trljao oči ne shvaćajući.

»James!« Netko ga je zvao iz do- nje prostorije. Ta to je bio glas njegove žene Grace!

Grace je bila u kući? Zar su je pustili na slobodu? Zar je policija već saznala da je stari Erlington ubio svoju kćer? Ali zato će se ona usu- diti da mu ponovo stupi pred oči?

Brennan potrči niz stepenice i go- tovo obori svoju ženu koja je stajala na podnožju. Ponovo protrlja oči, Zar sanja?

Grace je zurila u njega kao da vidi sablast. U njenim obrazima nije bilo ni kapi krvi.

»James,« jedva izbaci ona. »Dogo- dilo se nešto užasno. Jane Erlington sc ustrijelila!«

RICHARD WILLIAMS

M A L I

73

Cim je prošle večeri ušao u ćeliju znao sam potpuno tačno Sto 6e kazati. To mu je pisalo na lieu. Brani- telji dobiju neki posebni izraz kada moraju izreći... »Ono«. Dugo vas promatraju, tada spuste glavu do- puštajući da šutnja učini svoje i tek onda prozbore...

Ja sam u brzini izmislio neki drugi razlog njegovog dolaska: majka mi je bolesna, poruka mog najboljeg prijatelja ili naprosto posjet. Sekun- du dvije čak sam se uspio zavarati da je donio dobre vijesti, da je sve u najboljem redu . ..

»2ao mi je, Clark (Klark),« reče on .»Da,« rekoh. Trudio sam se da taj »da«

zvuči što hladnokrvnije.Nastojao sam da se emotivno iz- vučem iz

čitave te scene, kao da to sa mnom nema baš nikakve veze. lgrali smo domino kada je on uni- Sao. I ja sam sada, tobože, u misli- ma pratio svoj posljednji potez.

»Žao mi je, vrlo mi je žao .. . zaista,« reče on.

Ponovo stanka.»Dužnost mi je,« reče i zastane, »nesretna

dužnost...« Sve sam znao. Mogao sam sam odrecitirati cijelu tu pravničku tiradu. Potpuno sam se psihički pripremio za taj po-sjet ... a ipak nisam izbjegao šok.

Jer sada nije postojalo ništa dru- go osim gole stvarnosti, tačno utvr- đenih činjenica: Moia molba za po- milovanje je odbijena i prekosutra ću biti obješen.

I sada, kada je sve jasno kao na dlanu, smatram da nema nikakvog razloga da vam ne isprićam cijelu istinu o Carol (Kerol) i sebi...

Prvi puta sam je ugledao kada sam otišao u njenu kuću da bih je intervjuirao. Kratko

vrijeme prije toga bila je izabrana »najljepšim manekenom godine« na nekom od mnogobrojnih natjecanja što ih pri- reduju velike modne kuće da bi pri- mamile mušterije.

Kada mi je glavni urednik povje- rio taj zadatak, bio sam, priznajem, pomalo zbunjen. Nisam još obavljao poslove te vrsti. Moja zbunjenost je porasla kada sam se našao pred nje- norn kućom. Zamišljao sam da »naj- Ijepši manekeni godine« žive u ot- mjenim gradskim četvrtima ili vila- ma sa divno njegovanim engleskim travnjacima i obaveznim bazenima. Da, svakako nisam očekivao staro- modnu kuću koja se nalazila do pru- ge, sa visokim prozorima, da, i sa travnjakom, ali taj je bio sve prije nego »divno njegovan.« Ponavljam, dakle, bio sam pomalo začuđen i zbog toga rekoh taxi-soferu da pri- ćeka, da bih provjerio adresu.

Nisam bio dugo u sumnji. Ona je sama otvorila vrata. Naš fotorepor- ter već ju je snimio i sa slika mogao sam vrlo Iako prosuditi da j e . . . »famozna«. Vidio sam da ima velike

74

tamne oči, kdatko pošišanu crnu ko- su i divno oblikovane usne. Ono štoslike nisu mogle uhvatiti bio je sjaj njenih tamnih očiju, pies njenih boko va kada je koračala i izazov nje- ne puti.

Ona je stajala i čekala. Cekala da joj se zadivim. Ja sam to i učinio.

»Moje ime je Jim Clark. Iz »Evening Posta« (Ivning Poust). Mislim da me očekujete?!«

»Naravno,« reče ona. »Uđite.«Ušli smo u konvencionalno namje- Stenu

dnevnu sobu gdje je bezbojna građanska udobnost još snažnije na- glasila njenu blještavost. Činilo mi se kao da sam ugledao rajsku pitu u — kokošincu. Zaključio sam da vjerojatno još uvijek stanuje s raa- mom i tatom.

Ona pride ormaru i izvadi iz njega bocu whiskija i čašu. Bez ijedne ri- ječi natoči mi omašnu količinu. Dok mi je dodavala piće posmatrao sam njene vitke ruke i duge nokte, ruži- časte poput bademovog cvijeta.

»Zao mi je što ste morali doći tako kasno poslije podne,« reče ona. »Ja radim sve do pet.«

»Ne mari. Zadovoljstvo vas je vi- djeti u bilo koje vrijeme,« rekoh. »Zar vi ne pijete?«

Ona se uhvati za struk. »Ne smi- jem,« reče i kratko se nasmije. »Ka- žite mi sada što želite znati?«

Ona se graciozno zavali u naslo- njač i fa započnem serijom pitanja, već uobičajenih za takve zgode. Nje- ni odgovori bili su hitri i poslovni. Bilo joj je 25 godina; maneken je postala sa dvadeset; radi slobodno tj. nije stalno vezana 7.a neku modnu kuću, voli svoj posao, hobi: putova- nja u inozemstvo; o honorarima nije

htjela dulje razglabati ali je prizna- la da je pošteno plaćaju. Ambicije?

Prvi puta je zastala prije nego što ;je odgovorila: »Voljela bih to zadr- žati za sebe.« Cudno me i značajno pogleda — kao da mi je željela sta- viti do znanja da ćemo uskoro za- jednički podijeliti njenu veliku taj- nu. Kada smo završili već je pao mrak. Bilo mi je žao što sam iscrpio sva pitanja. Zelio sam ostati što du- že u njenoj blizini.

Pokušao sam ...»Da li imate kakvih obaveza kas- nije ...

navečer?« upitah.»Zašto?«

»Ako nemate ... bilo bi mi veliko zadovoljstvo da izađete sa mnom.«

Bacila mi je dug pogled, pozo- ran ... ispitujući. Kao da me želi prozrijeti dokučiti kakav sam, što vrijedim ... Prije nego što je odgovorila začuh da je automatska brava na ulaznim vratima škljocnula.

»To će biti Bob,« reče ona bežboj- nim glasom-.

Ne znam zašto me zapanjila činje- nica da je udata. Ništa nije odavalo da nije... Ali ja sam od samog po- četka smatrao potpuno jasnim i ra- zumljivim da je slobodna, bez obaveza ...

Bob je bio vrlo običan, čak pomalo priprost momak. Bio je dvadeset godina stariji od Carol i dva centime- tra manji od nje. Kada mu je objas- nila pošto sam došao u kuću, zasjao je od zadovoljstva, ponovo mi nato- čio čašu i nastojao me pod svaku ci- jenu zadržati.

Rekao mi je da mi mora toliko toga ispričati o Carol pošto zna da ona to nikada ne bi sama kazala . .

Oženjeni su sedam godina ... Ne, nikada prije nije ni pomislila da bi se posvetila zvanju manekena ... on,Bob, morao ju je moliti na kolje- nima ... Uspio ju je ugurati jer ima velikog utjecaja ... direktor je tvor- nice konfekcijske ođjeće... a sada, je na vrhu ... sada je drugi moraju preklinjati na koljenima da nastu- p i . . . ali uspjeh joj nije zavrtio glavom ... ostala je skromna kao što je uvijek bila ... žive sretno u ovoj ku- ći koju je kupio prije vjenčanja ...«

Dok je govorio pogledao sam Carol. Ona mi je uzvratila pogled. Ponovo je u njenim očima bio veliki upitnik.

Idućeg jutra stavio sam na papir svoj intervju. Tada sam počeo misli- ti o njoj. Nakon dužeg razmišljanja nazvao sam je.

»Dakle danas ne radite?« rekoh kada se javila.

»Tko je na telefonu?«»Jim Clark.«

75

»Oh,« reče. »Ne.«»Dobro,« rekoh. »Ne mogu zavr- šiti svoj

članak. Neke stvari mi nisu potpuno jasne. Ako mi dozvolite ra- do bih ga s vama redigirao.«

»U redu,« reče ona. »Citajte!«»Ne mogu na telefonu. Moram vas

vidjeti,« rekoh.»Molim?«»Moram vas vidjeti,« rekoh nagla- šujući

svaku pojedinu riječ.Nastupila je dulja stanka. Tada se

nasmijala. Razumjela me je.»Dakle ako mora biti... Dodite danas u

isto vrijeme.«»Mogu li prije šest?« rekoh. »Da li ste

kod kuće poslije podne?!«Ona se ponovo nasmije. »U redu, dođite u

pet.«Stigao sam u pola pet. Clanak sam

zaboravio ponijeti. Nikada nisam imao iluzija kako i zažto želim Carol.

Ne, to nipošto nije bila romantič- na ljubav, ni iskrena naklonost. Ja je čak nisam ni volio.

Bio je to naprosto biološki afini- t e t . . . imala je za mene gotovo ži- votinjsku privlačnost Svi drugi ele- menti bili su potpuno isključeni. Carol je to dobro znala. I tu je počela nesreća.

Evocirajući sada one dane potpuno mi je jasno da ona za mene nije uopće ništa osjećala. Dostigla je akutnu fazu potisnute pobune protiv svoga muža i života koji je on sim- bolizirao; alternative je dakle pred- stavljala — tajni ljubavnik; slucaj- no sam se pojavio na sceni u, za nju, pogodno vrijeme; nisam joj bio od- vratan i ona тџ uzela.

Dok bismo ležali u ljubavnom za- grljaju ona bi prekidala ljubavni ša- pat ogorčenim napadajima na Bo- ba: njegovu glupost, neinventivnost, manjkave društvene manire i naro- čito njegovo tvrdoglavo odbiianje da se iseli iz kuće i primitivne okoli- ne koja joj je zagorčavala život.

Njene izjave su me zbunile. Za- što mu ne kaže otvoreno što želi? Ta njoj nije potrebno da ovisi o nje- mu?! Ali ona je odvratila da se neće moći zauvijek baviti svojim sađaš-

njim zvanjem i dodala da je Bob vrlo bogat, da su njegovo nasljedstvo i police osiguranja prepisane na nju i da ona to, naravno, ne može samo tako Iako napustiti.

Tada sam prvi puta osjetio onu zlokobnu lukavost što je bila, kako ću kasnije spoznati, glavna crta nje- nog karaktera.

Naši ljubavni sastanci odvijali su se bez smetnji. Nismo imali stalno radno vrijeme i ja bih u bilo koje doba dana, kada bi to Carol odgova-

76

ralo, đošao do nje. Bob bi se vraćao sa posla oko pola sedam. Cesto sam namjerno ^stajao da ga sačekam. Objasnili smo mu da radim na pu- blicitetu za Carol i to ga je potpuno zadovoljilo. Nije bio sumnjičave prirode.

Carol je izgleda bila mnogo više zabrinuta zbog susjeda. Objasnila mi je da su to priprosti, primitivni ljudi skloni ogovaranju. Zbog toga bih dolazio različitim putevima. Naj- češće bih ulazio kroz prozor u straž- njem dijelu kuće. Taj prozor nije me samo štitio od znatizeljnih pogleda vee je i povećavao slast zabranjenog voća.

I tako je to išlo tri mjeseca. Bio sam zadovoljan i što se mene tiče moglo se tako nastaviti u nedogled, ali Carol je najednom učinila prvi veliki korak u svojoj kampanji.

Toga poslijepodneva — bilo je vruće ljeto i sunce je žarilo naša na- ga tijela — ona se naglo izvinula iz zagrljaja.

»Tako ne može đalje ići, Jim,« reče ona.

Ne razumijem.«

»Mislim ... ovako ... nas troje . . . «

Nisam odgovorio. Mirno sam ležao i čekao.

»Ne mogu vise ni spavati... po č'itave noći razmišljam,«: nastavi ona. »Znam da sam u pravu. Moram od- lučiti... ti ili Bob.«

Bio sam zapanjen ovom promje- nom

njenog vladanja. Osjetio sam neku nejasnu

prijetnju ... opasnost za moju udobnost.

Počeo sam joj na- brajati argumente sto sam

ih naučio od nje. Misli na novae, rekoh joj,

osiguranje, nasljedstvo.

»Sve će to otići u nepovrat ako se rastaneš.«

»Nisam mislila na rastavu,« reče Carol.

Nisam je odmah shvatio. U stvari nisam uopće obratio naročitu pažnju njenim riječima. Tada sam se zami- slio.

»Sve je to šala, mračna šala do- duše, ali ipak šala,« pokušao sam se uvjeriti. Ali nije mi polazilo za ru- kom. U svijest mi je počela sve sna- žnije nadirati gola," nepokrivena is- tina: ona namjerava umoriti Boba.

Da, imate pravo, trebao sam od- lučno reći: »Ne, to ne smiješ. To je zločin. Ja neću učestvovati. Na mene nemoj računati! Ali, shvatite me, bio sam duboko zaglibio u cijelu tu aferu, i ne bih se bio mogao izvući a da pri tome r.e ispadnem kukavi- ca ili izdajica i l i . . . da ne izgubim nju.

Carol mora da je zasnovala plan do ubije

Boba već prije dugo vremena; u protivnom

ga ne bi bila objasnila tako precizno, tako

detaljno. Te pojedinosti nije mi objasnila

najednom, već malo po malo, tokom ne-

djelje... da bih se potpuno uživio u svoju

ulogu. .Ter . . naravno po- gađate, ja sam

trebao biti izvršilac zloiina.

гз

Njena iđeja bila je da to učinim u kući, pod okolnostima koje bi uka- zale na običan grabež. Ona će kazati mužu da će biti kod kuće, a u stvari neče biti; ja ću svratiti njenoj kući kao što to često činim; kad sam iz- vršio... ispraznit ću njegovu lisnicu i odnijeti dvije, tri dragocijenosti iz kuće. A kako ću neopaženo doći i otići? Zar to već ne činim?

Zar nisam naučio sve moguće tri- kove da se nezapažen ušuljam u njenu sobu?

Moji Sivci su igrali. Citavo mi se tijelo treslo.

»Objesit ćete zbog umorstva,* rekoh.

»Ako te uhvate,* reče ona.

Uznemireno sam počeo koračati sobom.

»Ti govoriš kao da je to sve naj- jednostavnija stvar na svijetu Kao da će on mirno sjediti i čekati dok ga...

A kako ću to počiniti a da ne osta- vim tragove?«

Carol me sažalno pogleda.

»Učinit ćeš to ... s maljem.*

»Ti mora da si luda.«

»Sjećaš li se Rattenbury slučaja? Tako je postupio Stoner. Nikada ne bi bili otkrivenii da ona nije brblja- la. Prići ćeš mu iza leda On se neće okrenuti Nema razloga da posumnja da mu rađiš o glavi Mi imamo malj u alatnoj radioni Ja ću ga ostaviti negdje u predsoblju. Ispit ćeš nekoliko čašica s Bobom ... potom ćeš se ispričati zbog nekog razloga i napus- titi sobu. Svi naslonjači okrenuti su stražnjim dijelom prema vratima. Tada ćeš ponovo doći ,.. s maljem.«

*A alibi,« rekoh slabim glasom.• Гко je naš alibi?« Ona utisnu svo- ja razdvojena usta u moja.

»Mi ćemo jedan drugome biti alibi.'*

Najveeom pažnjom odabrali smo večer. Prošlo je gotovo tri mjeseca prije nego što se

ukazala povoljna prilika. U meduvremenu jr sam se vladao kao čovjek kome je Hjecnik odbrojao dane. U stvari još uvijek nisam mogao vjerovati da jr\ treba da počinim ... Ne, čak niti dok sam slušao kako Carol slatko cvrkuće u telefonsku slušalicu dobro izvježba- nu pjesmicu: »Bob, mnogo posla, morat ćii se zadrSati .. . Doći ću oko10 3 0 . . . Obećaj mi da ćeš biti kod kuće ... znaš da mrzim dolaziti noću u praznu kuću ... niti dok sam po- smatrao kako sakriva malj ispod or- mara u predsoblju ... ili dok sam joj pomogao spakovati najnužnije stvari za no6 u malu putnu torbu ... Ne- što poslije sedam sati upisali smo se u hotelsku knjigu gostiju Namjerno sam izbacio neke otrcane viceve da bih nasmijao Cinovnika u recepoiji. Upisali smo se kao G. i Gda Clark i dodao svoju adresu. Nisam izmije- nio svoj rukopis.

Uveli su nas u sobu koju smo već ranije

rezervirali Vererali smo u so- bi i upu ‘ili se

u ?ivahan VTgovor s konobarom. Poslije

večere smo otiš-

78

li u krevet, pozvonlli sobarici i za- molili

je da nam ujutro donese do- ručak.

Cim je otišla, ustao sam i iz kov- čega izvukao svoje večernje odije- l o . . ,

Cinilo se kao da ćemo morati 2e- kati satima ... U sali za bankete iz- ravno ispod nas neki poznati lovački klub održavao je banket poslije go- dišnje skupštine. Mogli smo čuti, ma da nerazgovjetno, povike nazdravi- čara, smijeh, aplauz. Govori su se re- dali jedan za drugim. Netremice sam gledao na sat i od vremena na vrijeme dobacivao poglede na Carol. Tada ... konačno... iz sale za bankete jasno je dopro zvuk komešanja. Vrata su se zatvarala i otvarala Banket je završio i gosti su se počeli razilaziti.

IzaSao sam na hodnik i nježno za- tvorio vrata za sobom.

U hodniku nije bilo ni žive duše. Da sam nekoga sreo, vratio bih se; plan bi propao Ali — na moju ne- sreću nitko se nije pojavio. Sišao sam stepenicama i ubrzo se ugurao u mnoštvo lovaca.

Nitko nas nije ni pogledao kad smo izlazili. Bili smo naprosto amorfna masa. Gosti sa banketa. Portiri su dobacili »laku noć« i zi- jevnuli.

Našao sam se na ulici... Bio je rujan ali dovoljno hladno da oprav- da visoko podignuti okovratrik mo- ga kaputa Hodao sam brzo. Ne sje- ćam se da li sam bilo Sto osjećao.Mislim da ne. Ne, čak niti strah Bio sam prezaposlcn razmišljanjem kako ću obaviti... zadatak. Nakon pola sata ukazala se kuća. Vidio sam svjetlo u dnevnoj sobi što je značilo da je Bob kod kuće. Kada sam ušao u vrt jasno sam ga ugledao kroz po- maknute zavjese. Jedan pristojan, bezazlen momak strpljivo čeka svoju ženu. Registrirao sam to bez emo- cija.

Nisam se usudio poći na glavni ulaz oVsjan uličnom svjetiljkom. Bob naravno nije znao da sam se služio vrtn'm putem, ali mogao sam iznaći već nešto... da sam zvonio i da mi nitko nije otvorio i da sam pošao obilaznim putem da vidim dali su svi živi i zdravi. Bob to ne bi skopeao... a da i jeste, to više nije bilo važno. Pokucao sam na prozor i ušao unutra.

»Hej, kako je stara momčino?« re- koh.

Rano poslije podne primio sam iz- vještaj u redakciji. Dvorkinja je pozvala policiju čim je stigla. Našli su ga kako leži na pcdu dnevne so- be. Lubanja mu je bila razbijena. Nedaleko je ležao malj. Izvještaj pa- tologa bit će dostavljen tek kasnije, ali je smrt očito nastupila nekoliko sati ranije.

Pažljivo sam proučavao te pojedi- nosti. Bez osiećaja krivnje, sažalje- r”'a, kaianja Obuzela me samo jed na pomisao: Da li će nas otkriti?

Iako su najveće prepreke bile za nama — moje угз^лје u hote1 sa posjetiocima noćnog kabareta i oni

Tt

teški časovi kada sam bez daha po- lazio stepenicama — očekivalo nas je preslušavanje policije. Dogovorili smo naime da će Carol, čim budu objavljeni novinski izvještaji, poći izravno iz hotela u policiju i kazati s kime je i gdje provela noć. I to će ih, naravno, dovesti i do mene.

Bio sam ponosan, moram priznati, što sam uspio sve tako inscenirati kao da se radilo o grabežu.

Došli su u moj ured oko šest. Inspektor Wilson (Wllzn) i njegov po- moćnik. Uveo sam ih u malu sobu koja služi za intervjuiranje. Inspektor je objasnio tko su, da istražuju slučaj umorstva i da je Carol stupila s njima u kontakt. Da li bih bio vo- ljan da odgovorim na nekolkio pita- nja? Naravno.

»Kazala je da je provela prošlu noć s 'ama u Oxford Hotelu.«

»To je tačno.«

»Shvatio sam da se to desilo prvi p u t a . . . da je prvi puta provela s vama cijelu noć, te se nije vraćala kući.«

»To je tačno «

»Tačno znamo da je smrt nastu- pila poslije deset prošle noći « Inspektor me pogleda. »I ne poslije dva sata izjutra.«

»Bili smo u krevetu prije deset,« rekoh. »Možete pitati sobaricu.«

»Pitali smo je,« reče inspektor. »Da li ste obadvoje ostali u sobi to- kom cijele noći?«

»Dok nam nisu donijeli doručak u osam.«Inspektor me ponešto tupo pro- matrao. »Kako dugo već traje vaš odnos s tom gospodom?«

»Šest mjeseci.«

»Da li je mrtvac znao za to?«

»Ne.«»U kakvim ste odnosima bili s nji- me?«»Odličnim,« rekoh.

»Kada ste ga posljednji puta vi- djeli?«Trebao sam očekivati to pitanje, ali me ono gotovo zateklo.

»Oh ... ranije ove sedmice,« rekoh. »Videvao sam ga dosta često.«»Strašan kraj,« reče inspektor.

»Strašan,« rekoh.

»Dakle, hvala vam gospodine Clark.«Kada su otišli imao sam utisak da su zadovoljni.Nisam ih vidio tokom iduća dva, tri dana. Carol, naravno jeste ali samo iz formalnih razloga. Vladali smo se kao što smo pretpostavljali da se očekuje od žene koja je skre- nula s pravog puta i njenog ljubav- nika.Carol je ostala do daljnjega sta- novati u hotelu.Ja sam spavao u svom stanu. Iako nije bilo smisla da sakrivamo či- njenicu da smo ljubavnici — to je u stvari postalo naše zadnje okrilje — osjećali smo da diskrecija zahtijeva da se ne razmećemo dok ne bude- mo sigurni da je istraga završena.

80

Bio sam dakle sam te večeri kada je netko pozvonio na vrata. Kada sam ih otvorio ugledao sam Wilsonai njegovog pomoćnika.

»Jim Clark,« reče inspektor.

Otišao sam mirno. Ta imao sam neoborivi alibi-

Javni tužilac nije bio naroćito ne- ugodan. Radilo se o mutnom pitanju identiteta što ga je pokrenuo neki stariji bračni par koji je živio u su- sjedstvu. Ispostavilo se, naime, da moji tajni posjeti i nisu bili baš tako tajni. Ovaj bračni par me sa svo- ga prozora posmatrao kako prola- zim vrtom, i osjećajući da se nešto zbiva, postavio nešto kao stražu. Znaju me vrlo dobro po viđenju, ka- zali su, kao da sam im rođak; vidjeli su me dolaziti i odlaziti nebrojeno puta tokom ovih posljednjih mjese- ci. Vidjeli su me također kako do- lazim i odlazim one noći, došao sam oko jedanaest — neobično kasno —i izašao otprilike pola sata kasnije, a velikoj brzini.

Zar nije bio mrak? upitao je moj branitelj. Da, ali svjetlo je dolazilo kroz prozor. Zar odlaze spavati tako kasno? U jedanaest. Ta bilo je pola dvanaest kada sam izašao. Da, ostali su namjerno čekati. Da bi uhodili? Da, ako to baš želi tako nazvati. Ali oni se nipošto ne varaju. Oni su si- gurni da sam to bio ja.

Ipak, kao što je kazao moj brani- telj u svojoj izjavi, ništa lakše nego učiniti grešku u identitetu. Primije- tio sam kako je jedan porotnik kim- nuo glavom u znak odobravanja. Ci- mlo se da je potreban samo još jedan dobar argument i da sve bude u redu.Iskazi svjedoka iz hotela išli su potpuno meni u prilog. Bio sam u krevetu u deset sati te noći i ponovo u osam sati idućeg

jutra. Optužba u to nije medutim ni sumnjala. Je- dino pitanje bilo je: Da li sam izasao u meduvremenu.Moj branilac je pozvao Carol.

Nastalo je komešanje kada je stu- pila u sudnicu. Bila je dražesnija no ikada.»Bit ću vrlo kratak,« reče moj branilac. »Sjećate li se dana kada ste saznali za smrt svoga supruga?-< »Da.«

»Gdje ste proveli prošlu noć?«

»U hotelu Oxford.«

»S kime?«

»Sa ... gospodinom Clarkom.«Ruke su joj drhtale i nije me gle- dala.»Kada ste pošli u krevet?«

»Rano. Prije deset.«

»Da li ste zajedno doručkovali idu- ćeg jutra?«»Da.«

»Da li je g. Clark napustao sobu tokom noći?«Carol zatrese glavom.

»Molim vas odgovorite glasno, zbog zapisnika. Da li vas je ostav- ljao te noći?«Carol ponovo zatrese glavom i ko- načno prošapče: *Ne.«

81

To uopće nije bila Carol koju sam očekivao. Posjetila me u zatvoru nekoliko dana prije proccsa i bila je potpuno sabrana i mirna. Sada su je očito napustili živci. Na sreću nije imala mnogo toga da se prisjeti...ili zaboravi; tako dugo dok naprosto ponavlja df je nisam tokom noći na- pustao nitko mi ne može ništa uči- niti. Cini se da je i javni tužilac bio tog mišljenja. Počeo je ispitivati Carol bez zanosa, kao da Je i sam uvje- ren da ne može uspjeti.»Da li imate dubok san?«

»Ne naročito,« reee Carol.

»Sjećate li se kada ste usnuli proš- le noći?«»Kasno,« reče Carol i neki mali reporter se naceri.»Prije ili poslije dva sata? <

»Poslije,« reče Carol.

»Dakle da vas je optuženi ostavio prije dva, vi biste to znali?«

»Da,« reče Carol.

Pretpostavljalo se da je Bob umro najkasnije u dva sata.

Optužba je stigla do mrtve tačke.

»I vi se kunete da je bio s vama u hotelu bez prekid a od deset do dva?«

Nije vise znao što da je pita. Po- ravnavao je svoju odoru u namjeri da sjedne. Ona je morala reći svega jednu riječ da bi potkrijepila moj alibi.Ali ona je nije izrekla. Micala je ustima, ali nije progovorila. Ruke su joj još snažnije drhtale. Bespomoč no sam je promatrao.> Da li se kunete?«

Tužilac joj se približi.

»Da li se kunete da je bio s vamj u hotelskoj sobi bez prekida od de- set do dva? Bez p f e k i d a — džli se možete zakleti?Tužilac je bio sam iznenaden. Nijt mu bilo jasno što se dogada. Jedno- stavno je naslutio simptome neks pukotine i navalio.

»Vi niste odgovorili na moje pitanje. Da li se možete zakleti?«Carol je drhtala kao prut na vodi Ništa se nije desilo što ju je moglc uznemiriti, nije bila uhvaćena, nije bila u stvari ni podvrgnuta pravoir unakrsnom ispitivanju ... ali ona S€ nalazila pred slomom.»Da li se kunete, gospodo?«

U dvorani je vladala grobna ti-Sina.

»Neću se zakleti,« reče ona neraz- govjetnim, zatomljenim glasom. »Ne znam. Ne sjećam se.«Tada je sva slomljena zarinula lice medu ruke.Sudac je nešto kazao što nisam mogao razumjeti a potom je odve- doše iz dvorane.Moj neoborivi alibi u jednom je trenu nestao. Postavilo se pitanje dali ću umaći užetu.Na redu je bila moj a izjava. Sa- kupio sam svu preostalu snagu. Nije je mnogo ostalo.Cini mi se da je dobro zvučilo. Možda me nadahnuo očaj. Ne znam.

M

U svak'om slučaju jasno sam odgo- varao na svaki prepad javnog tu- zioca.

Carol je ostavio za kraj — vjerojatno da bi mi zadao odlučan udarac. Bili smo strastveni ljubavnici zar ne, upitao je. Zajedno smo proveli prvu našu zabranjenu noć? Da li bih mogao otkriti bilo kakav razlog, u tim uvjetima, zašto se Carol ne bi sjetila da li sam ostao s njome ili ne?

»Vi me želite pitati zašto je Carol doživjela slom na sjedalu za svje- doke i ja ću vam to objasniti. Ona je bila jedina koja je mogla jamčiti za mene te noći, jer smo bili sami, jer smo se ljubili. Da bi dokazala znoju nevinost ona je to morala ob- javiti javnosti, dio svoga intimnoga života morala je podastrijeti masi.I vi se čudite da njeni živci nisu iz- držali?! Kada bih ponovo morao pro- laziti kroz cijelu ovu sudsku procedure, nikada vise ne bih dopustio da bude podvrgnuta takvoj torturi.«

To je djelovalo. Pročitao sam to sa lica tužioca i zadovoljnog smiješ- ka moga branitelja.

Ali iako sam možda riješio miste- riju Carol za druge, ja još uvijek nisam shvaćao njeno držanje. Carol nije bila nervozan tip, a ni stidljiva. Ta osobina nije bila svojstvena nje- noj profesiji.

Sto je moglo uništiti njenu samo- uvjerenost koju je još posjedovala kad me je posjetila u zatvoru? Da li ju je ponovni povratak kući tako naglo izmijenio? Da li je tek sada po- Etala svjesna svoga čina? Nisam imao taj utisak. Kada me je posje* tila bila je neobično svježa, zado- voljna. Izjavila je odmal) na početku našeg razgovora da joj je Bob ostavio otprilike 30.000 funti u gotovi- n i . . .

Ali bez obzira što se desilo, zbog njenog držanja moje šanse su sada bile jedva 50:50.

Porota se povukla blagog sunča- nog poslijepodneva. Noć je pala prije nego

Sto se ponovo pojavila...Na brzinu sam se zahvalio svojim

braniocima. Nisam htio gubiti vri- jeme. Zelio sam Carol i keda sam čuo da je otišla kući pošao sam za njom.

Automatski sam se uputio uobiča- jenim putem.

Stigao sam do vrta. Zanimalo me da li će prozor biti otvoren.

Hodao sam na prstima u želji da je iznenadim. Iz sobe se čuo neki is- prekidani glas.

Nisam mogao razabrati riječi ali sam znao da je Carol. Očito je raz- govarala s nekim na telefon. Glas joj je bio toliko uzbuden da sam za trenutak zastao.

Nježno sam pritisnuo kvaku. Prozor je popustio. Otvorio sam tek toliko da bih čuo ...

» . . . ne mari sada,« govorila je Carol. »Nije bila moja grsška ... U re- du, u redu, ali tako je ispalo, budale su ga pustile ... Dragi, nemojmo se svadati, nemamo vremena... On može biti ovdje svakog časa i što će se onda desiti? .,. Ne, slušaj me dra-

83

gi, đođi s automobilom na uobičaje- no mjesto ... Neću ponijeti kofer, odmah odlazimo ... Bilo kuda ... Brighton (Brajton) ili... bilo kuda ... Da, dragi, za pola sata; moj najdraži, najdraži dječače.

IsLustila je onaj smiješan zvuk koji treba označiti poljubac. Bio mi je i predobro poznat.

Pokucao sam na prozor i ušao unu- tra, kao što sam to i učinio one noći prije nekoliko sedmica.

Ona je poskočila i užasnuta me po- gledala. Njeno lice bilo je sada ruž- no, neizrecivo ružno.

»Jim,« rekla je. »Jim.«Ja nisam odgovorio.Vi to možete nazvati pravdom. Ali ja to ne

osjećam tako. Osjećam izjesnu grižnju savjesti što sam ubio toga čovjeka. Ali se ne kajem zbog žene koja je umorila mene, i poći ću na gubilište proklinjući njeno lijepo, slomljeno tijelo.

Koto-roman, Zagreb, Irg bratstva i |edin$h/G 6 - lzaa|e» Keaakcija »Studioc.Za izdavoča: Nenad Brixy - Starrpcrija »Vjesnik«, Zagreb, Odranska bb - Zagreb 1968.

85

* * *