RUČNI UVEZ KNJIGE KOMBINACIJOM MEKOG

I TVRDOG UVEZA

HANDMADE COMBINED SOFT AND HARD BINDED BOOKS

Juraj Baškarad, Aleksandra Birta, Petra Franjić

Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Getaldićeva 2, Zagreb, Hrvatska

E-mail: juraj.baskarad@grf.hr, aleksandra.birta@grf.hr, petra.franjic@grf.hr

Mentorica: Suzana Pasanec Preprotić

E-mail: spasanec@grf.hr

ABSTRACT

Postpress is part of the final graphic production. In the aforementioned section book gets its

final form and functional value. Finishing operations are very important for the book because

it must also satisy in aesthetic view. In this paper, attention is paid to operations of hand

binding books through combining soft and hard binding. There are procedures of hand

binding books, from concept inception to finalization, through a binding. With workflow, the

theme also refers on the bookbinding materials whose properties affect the process of

development and quality binding. The combination of soft and hard binding is often used in

small runs and digital printing.

Key words: hard binding, soft binding, text block, glue, bookbinding materials

SAŽETAK

Knjigoveška dorada je dio završne grafičke proizvodnje. U spomenutom odjelu knjiga dobiva

svoj finalni oblik i upotrebnu vrijednost. Za knjigu su veoma važni doradni postupci jer ona

mora zadovoljiti i u estetskom pogledu. U ovom radu pozornost je posvećena operacijama

ručnog uveza knjige kombinacijom mekog i tvrdog uveza. U radu su navedeni svi postupci

ručnog uveza knjige, od idejnog začetka do finalizacije putem uveza. Uz tijek izrade, tema se

dotiče i knjigoveških materijala koji svojim svojstvima utječu na proces izrade i kvalitetu

uveza. Kombinacija mekog i tvrdog uveza se najčešće koristi prilikom malih naklada i

digitalnog tiska.

Ključne riječi: tvrdi uvez, meki uvez, knjižni blok, ljepilo, knjigoveški materijali

1 UVOD

Cilj i svrha ovog rada je prikazati, definirati i približiti postupak ručne izrade kombiniranog

uveza knjige te tako i materijale koji se upotrebljavaju za njezinu izradu.

Ručna izrada uvezivanja knjige se koristi prilikom malih naklada radi ekonomičnosti, ali je

njezina produktivnost znatno manja nego kod strojnog uveza. Cijena ručno izraĎene knjige

većinom je u konačnici veća jer je svaki gotov proizvod unikat, tj. majstorsko djelo jednog

grafičara. Knjiga je najkompleksniji knjigoveški proizvod te sama njezina izrada spada meĎu

najzahtjevnijim procesima u knjigoveškoj tehnologiji. (1) Ona je cjelina koju tvori veći broj

listova tj. knjižnih slogova koji su meĎusobno povezani nekom od tehnika uveza te zaštićeni

koricama. U složeni tip uveza spadaju meki i tvrdi uvez. Tematika ovog rada je kombinacija

složenih tipova uveza te se time mora definirati da su njezini osnovni dijelovi knjižni blok i

korice te da prilikom ovakve vrste uveza su mnogi segmenti varijabilni. Kvaliteta uveza je

meĎu značajnim specifikacijama neke knjige te paralelno s tom spoznajom se treba uskladiti

odabir uveza sa njezinom namjenom. Kombinirani uvez knjige se primjenjuje prilikom

uvezivanja knjiga kod kojih se želi postići odreĎeni nivo kvalitete i estetike.

2 RAZRADA

2.1. Materijali

Glavni grafički materijali koji se koriste i koji su neophodni prilikom izrade kombiniranog

uveza knjige su papir i karton, ljepilo te konac ili žica.

Papir je tanka plosnata tvorevina temeljito izraĎena ispreplitanjem tankih vlakanaca te

predstavlja najčešće susretanu tiskovnu podlogu. On se proizvodi na papir stroju u

kontinuiranoj traci te tako papir ima, nepoželjno, dvostrano svojstvo, odnosno, pustenu i

sitenu stranu. Sitena strana je ona strana papira koja se nalazila na mrežici prilikom njegove

proizvodnje te je ona hrapavija i upojnija dok je gornja strana pustena i ona je glatka. Treba

napomenuti da kod premazanih papira nema dvostranosti. Ovo svojstvo je bitno za tiskare

dok je za knjigoveže najvažniji tok vlakanaca u papiru koji uvijek mora biti paralelan sa

hrptom. (2)

Papir se sastoji od celuloznih vlakanaca i raznih dodataka, poput punila, keljiva, premaza i

sl., koji poboljšavaju svojstva papira. Papir mora imati dimenzionalnu stabilnost jer bi inače,

pod utjecajem vlage, došlo do promjene dimenzija papira. Taj problem se najbolje uočava u

ofsetnom tisku višebojnih reprodukcija, tj. dolazi do pogreške u paseru i registru.

Gramatura ili površinska masa je vrlo važno svojstvo papira. To je masa jednog m2 izražena

u gramima. Prema gramaturi papiri se dijele na papire, kartone i ljepenke. Najčešća podjela

koja se susreće je podjela prema Klemmu koja govori da su:

Papiri : 6-150g/m2

Kartoni: 250-500g/m2

Ljepenke: 600-5000g/m2

Najčešće vrste papira, koji se koriste prilikom ručne izrade knjige, su voluminozni, premazani

i nepremazani papir. Premazani se još dijele na mat i sjajne papire. Voluminozni papir je

papir koji u sebi sadrži lignin jer se postupkom prerade iz drvenjače on ne uklanja. Njegova

prisutnost uzrokuje kratak period svjetlostalnosti papira, tj. dolazi do tamnjenja papira kao

posljedica oksidacije lignina. Papir zato poprima žućkasto – smeĎi ton, a sama vlakna

postaju krta. Iz tog razloga se voluminozni papir najčešće koristi za izradu kartona i ljepenki.

Ljepilo se koristi za spajanje dvaju ili više dijelova u jednu cjelinu metodom lijepljenja.

Sljepljivanje je posljedica prisutnosti sila adhezije i kohezije. Adhezija je privlačna sila koja

djeluje izmeĎu različitih molekula ili dijelova različitih tijela ( ljepilo - papir ). Kohezija je

privlačna sila izmeĎu molekula iste tvari (papir - papir ili ljepilo - ljepilo). Za ručnu izradu

knjige koristi se hladno ljepilo. Glavna karakteristika hladnog ljepila je ta što je ono elastično,

a meĎu najčešće upotrebljavanim hladnim ljepilima je PVAc (librokol) ljepilo. Elastična

svojstva hladnog ljepila doprinose povećanju mehaničke čvrstoće knjižnog bloka. Sastavni

dio takvog ljepila je voda zbog koje se mora obratiti pozornost na vrijeme sušenja koje traje

dok voda u potpunosti ne ispari, tj. za potpunu čvrstoću ljepila potrebno je sušenje u trajanju

od jednog dana. Ljepila koja sadrže vodu imaju gustoću veću od 1g/cm3. (3)

2.2. Metode kombiniranog uveza knjige

Kombinacija mekog i tvrdog uveza za rezultat ima grafički proizvod, knjigu, koja nosi

karakteristike mekog i tvrdog uveza. Takva kombinacija otvara široku paletu različitih

proizvoda koji izradom ovise o svojoj namjeni.

Najčešći oblik kombinacije jest knjižni blok čija je uvezna jedinica list papira, a korice su

višedijelne i načinjene od ljepenke te presvučene jednodijelnom presvlakom. Ovakva vrsta

kombiniranog uveza se koristi kada želimo postići estetski izgled tvrdog uveza s knjižnim

blokom karakterističnog za meki uvez. Tako je knjiga više zaštićena od mehaničkih

oštećenja. Česta je i kombinacija knjižnog bloka čija je uvezna jedinica knjižni slog, a

uvezivanje takvog bloka može biti riješeno slijedećim postupcima:

šivanje koncem

šivanje žicom postrance hrpta

šivanje žicom kroz hrbat

Za finalizaciju proizvoda možemo se koristiti jednodijelnim kartonskim koricama. Takve

korice, ako je u pitanju šivanje žicom postrance hrpta , žlijebimo na četiri mjesta, tako

koricama prekrivajući dio hrpta na kojem je žicom uvezan knjižni blok. Direktna neposredna

veza izmeĎu takvog knjižnog bloka i korica se vrši metodom uljepljivanja u korice. Spomenuti

načini su najčešći, ali izvedbe su mnogobrojne a time i raznovrsnog izgleda. Kod

kombiniranog uveza knjiga može ''trpjeti'' više umjetničkog izražavanja preko korica nego je

to slučaj s jednim od ostalih vrsta uveza.

Spomenuti uvezi nam omogućavaju opsežniji izbor uveza s obzirom na namjenu i svrhu

proizvoda, odnosno knjige. Ovakvim postupcima izrade knjige ona dobiva na kvaliteti, a

njezina cijena ostaje pristupačnija širem tržištu.

2.2.1 Proces ručne izrade kombinacijom mekog i tvrdog uveza knjige

Kako je već rečeno, proces ručne izrade se sastoji od dva osnovna segmenta, a to su knjižni

blok i korice koji se izraĎuju zasebno, tj. neovisno jedan o drugome. Korice mogu biti

jednodijelne meke odnosno višedijelne tvrde. Dobiveni produkti se nazivaju poluproizvodima.

Sjedinjavanjem poluproizvoda stvara se gotov proizvod.

Izrada knjižnog bloka

Slika 1 Skica knjižnog bloka

Za prvi primjer uzet je knjižni blok za meki uvez, odnosno uvezna jedinica je list papira.

Izrada knjižnog bloka prvo polazi od razrezivanja knjižnih araka na stroju koji se zove

brzorezač, na zadani neobrezani format. Nakon toga se broje, odnosno sabiru. Listovi se

broje u slučajevima kada redoslijed nije bitan, a sabiru se kada je on bitan, tj. kada su

stranice numerirane. Oba postupka se vrše ručno. Kada smo sabrali listove u knjižni blok, on

se poravnava u glavi i na mjestu linije veza, odnosno hrpta. Kako bi fiksirali sabrane listove

za daljnje rukovanje, oni se stavljaju pod uteg. Potom se narezuje hrbat skalpelom

dijagonalno kako bi se osiguralo kvalitetnije lijepljenje. Na tako obraĎeni hrbat knjižnog bloka

kistom se nanosi ljepilo. Pravilni nanašanje ljepila se vrši od sredine hrpta prema gore, a

zatim prema dolje. Ljepilo se takoĎer nanosi dijagonalno kako bi se spriječio prodor ljepila

izmeĎu listova papira jer bi time došlo do njihovog sljepljivanja, tj. do nemogućnosti listanja

knjige. Suvišni dio ljepila se uklanja prstom kojim se prolazi po hrptu, a potom i po rubovima

hrpta uz prisutnost pritiska. Time se osigurava optimalna količina ljepila i kvaliteta

sljepljivanja. Zatim se aplicira knjigoveška gaza na hrbat knjižnog bloka te se ponovno

nanosi ljepilo. Uloga knjigoveške gaze služi za postizanje boljeg povezivanja listova i ona

sprječava njihovo ispadanje iz knjižnog bloka. Dobiveni poluproizvod je gotov knjižni blok koji

se po prilici suši dvadesetak minuta. Nakon toga on je spreman za daljnje rukovanje,

odnosno za sjedinjavanje s tvrdim koricama.

Postupak koji slijedi nakon izrade knjižnoga bloka jest izrada tvrdih korica kao drugog

onsovnog poluproizvoda. IzraĎuju se na način da se iz ljepenke izrežu prirezi stranica i

hrpteni uložak. Segmenti se lijepe na presvlaku koja je od svakog prireza, odnosno hrptenog

uloška šira i duža za 1,5 cm. Nakon sljepljivanja rubovi presvlake se moraju odrezati pod

kutom od 45o te se prvo lijepe horizontalni pa vertikalni rubovi presvlake. Dobiveni

poluproizvod je višedijelna tvrda korica (Slika 2). Kada se dobiju dva poluproizvoda slijedi

njihovo ujedinjavanje u gotovi proizvod. Prvi dobiveni poluproizvod, knjižni blok, se obrezuje

na brzorezaču ili trorezaču na zadanu obrezanu veličinu. Gotov proizvod se dobiva

uljepljivanjem knjižnog bloka putem podstave u višedijelne tvrde korice. Podstavu je

potrebno načiniti od nešto veće gramature papira nego što je onaj od kojeg je izraĎen knjižni

blok te se formira s obzirom na veličinu knjižnog bloka. Ona se lijepi s prednje i stražnje

strane knjižnog bloka.

Slika 2 Skica višedijelnih tvrdih korica

Na Slici 3 skicama je prikazano formiranje prireza (a), hrptenog uloška (b) i šablone (c).

Slika 3 Prikaz formiranja prireza, hrptenog uloška i šablone

Na slijedećem primjeru objašnjena je priprema knjižnog bloka čija je uvezna jedinica knjižni

slog. Prethodno obrezani i razrezani knjižni arci savijaju se ručno kako bi se dobili knjižni

slogovi neobrezanog formata. Sabiranjem knjižnih slogova, slog na slog izraĎen je

pripremljeni knjižni blok za uvez. Kada radimo slaganje slog na slog, tada se orijentiramo na

povezivanje uveznih jedinica u knjižni blok putem šivanja koncem ili šivanjem žicom

postrance hrpta. Prilikom slaganja slog u slog, preostaje nam povezivanje putem šivanja

žicom kroz hrbat. Za postupak šivanja koncem potrebno je definirati dužinu potrebnog

ŠIRINA HRPTENOG ULOŠKA

VIS

INA

PR

IREZ

A

6-7 mm

FORMIRANJE ŠABLONE FORMIRANJE

HRPTENOG ULOŠKA

ŠIRINA HRPTA KNJIŽNOG

BLOKA + 1 DEBLJINA

LJEPENKE

VIS

INA

PR

IREZ

A

ŠIRINA KNJIŽNOG BLOKA – 1mm

VIS

INA

KN

JIŽN

OG

BLO

KA

+ 6

mm

A

FORMIRANJE PRIREZA (a) (c)

(b)

materijala, u ovom slučaju konca. Količina konca koja je potrebna za šivanje se definira na

način da se pet puta uzme visina knjižnog bloka kojoj se nadoda 5cm. Prije početka

uvezivanja potrebno je na zadnji knjižni slog brojkama označit šest točaka kroz koje će igla

prolaziti, te definirati razmak izmeĎu njih. Navedene točke je potrebno prenijeti duž cijele

širine hrpta. Šivanje započinjemo s prvim knjižnim slogom. Kada se doĎe do zadnje točke

učinjeno se fiksira čvorom. Zatim se uzima idući knjižni slog te se cijeli proces ponavlja dok

svi ne budu sašiveni u knjižni blok. Dobiveni poluproizvod je knjižni blok.

Prije izrade korica, spomenut ćemo još dvije izvedbe knjižnoga bloka. To se, naravno odnosi

na knjižni blok koji je povezan žicom, odnosno šivan žicom kroz hrbat ili postrance hrpta.

Arci papira se savijaju kako bi se izradili knjižni slogovi koji se sabiru arak na arak te tako

tvore knjižni blok. Na prednju i stražnju stranu lijepe se letvice te se knjižni blok šiva žicom

postrance hrpta (kroz letvice). Dobiveni poluproizvod je knjižni blok.

Za šivanje žicom kroz hrbat, slažu se slogovi arak u arak te se dobiveni knjižni blok stavlja u

korice i sve se zajedno prošiva žicom kroz hrbat. Na taj način smo dobili gotov proizvod koji

ima karakteristike jednostavnog mekog uveza, više nego kombinacije.

Za izradu korica koristimo kartone koji mogu biti prethodno otisnuti. Korice su žlijebljene na

četiri mjesta (slika 4), a knjižni blok, zadnjom stranicom, se smješta pod pravim kutom na

treći žlijeb. Kada smo ostvarili vezu izmeĎu knjižnoga bloka i korica putem lijepljenja,

poluproizvod obrezujemo s tri strane na brzorezaču. Ovakav poluproizvod možemo

obrezivati nakon uljepljivanja u korice iz razloga što su korice i knjižni blok jednakih

dimenzija.

Slika 4 Skica jednodijelnih kartonskih korica za kombinirani uvez

3 ZAKLJUČAK

Pomoću ovoga rada objašnjen je proces ručne izrade knjige kombinacijom mekog i tvrdog

uveza i pomno su prikazani postupci s kojima se grafičari susreću u odjelu dorade. Iznesena

teorija, potkrijepljena grafičkim prikazima, uvelike pomaže realizaciji proizvoda kako u samoj

firmi tako i svakom laiku koji se odluči za ručnu izradu osobnog primjerka. Unutar poglavlja

razrade navedeni su i materijali koji se koriste u procesu izrade. U svakom slučaju knjiga je

najkompleksniji grafički proizvod, a kombinacija tvrdog i mekog uveza knjigoveži pruža veliki

raspon mogućnosti finalizacije. Na taj način je otvoreno veliko područje raznolikosti i izgleda

gotovog proizvoda. Kombinacija tvrdog i mekog uveza se najviše upotrebljavaju za izradu

knjiga s posebnom namjenom, pri čemu funkcija te knjige odgovara razini kvalitete uveza.

4 LITERATURA

1. Babić, D. (1998). Uvod u grafičku tehnologiju, Grafički centar za ispitivanje i projektiranje,

953-97441-0-5, Zagreb

2. Golubović, A. (1973). Tehnologija izrade i svojstva papira, VGŠ, Zagreb

3. Solić, J. (1973). Knjigoveštvo 1, Uvod i uvezi, Grafički srednjoškolski centar, Zagreb