KAZALO

Djetinjstvo na selu (1861. - 1872.)

DONJI KRAUEVEC

POTTSCHACH

NEUDORFL

Gimnazija u Wiener-Neustadtu 11872. -

Studij u Becu (1879. - 1890.)

Boravak u Weimaru r1890. - 1897.)

iivot u Berlinu (1897. - 1913.)

MARIE VON SIVERS

DJELOVANJE U TEOZOFSKOM DRUSTVU

OSNIVANJE CASOPISA

MINHENSKI KONGRES

NAKLADNICKA DJELATNOST

EURITMIJA

RASKID S TEOZOFSKIM DRUSTVOM

OSNIVANJE ANTROPOZOFSKOG DRUSTVA

Smrt u Dornachu !1913. - 1925.)

PRVI GOETHEANUM

POKRET ZA TROCLANOST

WALDORFSKA PEDAGOGIJA

OBLIKOVANJE GOVORA

ANTROPOZOFSKA MEDICINA

ZAJEDNICA KRSCANA

SLABUENJE ANTROPOZOFSKOG POKRETA

OBNOVA ANTROPOZOFSKOG POKRETA

DRUGI GOETHEANUM

UCENJE 0 KARMI

BIOLOSKO-DINAMICKA POUOPRIVREDA

ZDRAVSTVENA PEDAGOGIJA

9

9

I I

I 5

1879.) 25

39

77

103

126

132

134

142

144

148

149

154

161

161

169

174

179

183

187

189

193

200

203

206

210

r ;

r'OOn)i.Kraljevec

~'I\

i

D

o

p: k; pi

k kl

P vi u m d 1

jE

) l

1=

2 s l

S ,

1861 . - 1872.

DONJI KRALJEVEC

Donji Kraljevec, malo selo u srcu Medimurja, oduvijek se nalazilo na razmedu kulturnih utjecaja Istoka i Zapada. Postoje podaci koji potvrduju da je ovaj prostor u kontinuitetu bio naseljen jos od 8. stoljeca prije Krista. Krajem 4. stoljeca dolaze Kelti da bi se postupno stopili sa starosjediocima, pripadnicima ilirsko-panonskih plemena s kojima su doce­kali rimska osvajanja. U 15. stoljecu poceH su pljackaski pohodi Osmanlija, pa je na ovoj najistaknutijoj tocki Ugarske krajine organizirana obrana jednaka onoj na prostoru Vojne krajine. Jos od predrimskih vremena ovdje su se krizali vazni prometni pravci, a osobito ziva cestovna komunikacija raz­vila se u vrijeme borbe protiv Turaka. Sredinom 18. stoljeca, u doba vladavine carice Marije Terezije oblikovala se cestovna mreza, a kroz danasnju opcinu Donji Kraljevec vodila je drzavna cesta koja je Pozun (Bratislavu) preko Varazdina i Zagreba spajala s lukom u Rijeci. Godine 1860. pustena je u promet prva zeljeznicka pruga na hrvatskom tlu koja je iz Budimpeste preko Kotoribe i Cakovca do Pragerskog prolazila krol Donji Kraljevec.

Uprava Austrijske zeljeznice pocela je u novootvorenim zeljeznickim postajama zaposljavati svoje sluzbenike. Tako se dogodilo da se u malu kucicu pokraj opcinske zgrade u Donjem Kraljevcu doselio telegrafist Johann Steiner sa svojom mladom suprugom Franziskom. Ubrzo im se 27. veljace 1861. rodio prvi sin, Rudolf, a dva dana poslije

9

krsten je u katolickoj crkvi Sv. Mihaela u susjednom selu I Draskovcu.*

Cinjenica da je roden na razmedu Istoka i Zapada, na ]

sjecistu putova, na mjestu susreta razlicitih kultura ostavila je dubok trag u Steinerovoj svijesti. Kad se danas osvrnemo na njegov zivot, uvidamo da je taj snazan impuls susreta i mijesanja kultura i duhovnih strujanja koji je primio s prvim dahom obiljeiio cijelo njegovo djelovanje kao covjeka cija je zadaca bila rasvijetliti, osvijestiti i objasniti smisao polarnosti, smisao suprotnosti, smisao bogatstva koje lezi u razlicitosti unutar Ijudskog postojanja.

Otac Rudolfa Steinera Johann Steiner (1829. - 1910.) roden je u mjestu Geras u Donjoj Austriji. U djetinjstvu i mladosti sluzio je u sjen1eniStu premonstratenzijanaca** u kojem je mnogo naucio od tamosnjih redovnika. Potom se zaposlio kao lovac i sumar grofa Hoyosa cija je obitelj imala jedno od imanja u Hornu. U grofovskoj sluzbi upoznao je svoju buducu suprugu Franzisku Blie (1834. - 1918.) koja je potjecala iz stare hornske obitelji. Kad se odlucio ozeniti, zanimanje koje ga je ispunjavalo osjecajem slobode i srece zamijenio je stabilnijim, ali njemu mrskim i dosadnim poslom telegrafista. Uprava Austrijske juzne zeljeznice postavila ga je na jednu malu postaju u juznoj Stajerskoj, a potom je premjesten u Donji Kraljevec u Medimurju. U to se vrijeme vjencao s Franziskom Blie i dobio sina.

* jedan od Steinerovih biografa Christoph Lindenberg navodi da je pravi datum Steinerova rodenja 25. veljace 1861., a da se datum krstenja, dakle 27. veljace obicno navodi kao datum rodenja, sto je ucinio i sam Steiner u svojoj autobiografiji.

** Premonstratenzijanci (lat. pratum monstratum = pokazana livada) iIi norbertinci su pripadnici crkvenog reda osnovanog 1211. koji se bavio pokrstavanjem najvise u sjevernoj i istocnoj Europi. Red je dobio ime prema legendi jer je u Premontreu u Francuskoj sv.

Norbertu pokazana livada na kojoj treba osnovati samostan.

10

POTTSCHACH

Kad je Rudolf Steiner navrsio sarno godinu i pol dana njegov otac je dobio posao u Mbdlingu kod Beca, a potom na zeljez­nickoj postaji Pottschach u Donjoj Austriji gdje je Steiner boravio do svoje osme godine. Ondje su rodeni njegova sestra Leopoldina (1864. - 1927.) i brat Gustav (1866. - 1941.).

Obitelj Steiner zivjela je u kolodvorskoj zgradi u neposrednoj blizini zeljeznicke pruge. Tako je mali Rudolf od najranijeg djetinjstva bio u bliskom dodiru sa za uno vrije­me vrlo naprednom tehnikom zeljeznice. Huktanje parnih lokomotiva, zvonjava signala, kuckanje telegrafskog aparata pobudili su u njemu zanimanje za svijet mehanike.

Promet kroz Pottschach bio je rijedak. Stoga je dolazak vlaka, osobito onog iz Beca, u zeljeznicku postaju maloga mjesta za mjestane bio veliki dogadaj. Razbijajuci monotoniju u njihovu je jednolicnu svakidasnjicu unosio dah pejsaza, gradova i sela iz kojih je dolazio. U slobodno vrijeme mjesta­ni su se rado okupljali na zeljeznickoj postaji. Najcesce su to bili ucitelj, svecenik, blagajnik, a cesto i nacelnik opcine okruzeni mnostvom seoske djece. Tako je mali Steiner cesto bio u srediStu susreta mjesnih uglednika, seljana i svojih vrsnjaka', ponekog prispjelog putnika i onih u prolazu koji su se nazirali kroz prozore vagona.

Prekrasan krajolik Pottschacha, mjestasca okruzenog zelenilom iz kojeg izviru brda koja spajaju Donju Austriju sa Stajerskom ispunjavao je osjecajem radosti najranije godine djetinjstva Rudolfa Steinera. U zivom sjecanju ostali su mu ogoljeli vrhunci Schneeberga obasjani jutarnjim suncanim zrakama koje su se zrcalile prema maloj zeljeznickoj postaji, a koje su mu za lijepih ljetnih dana bile prvi jutar­nji pozdrav. Nasuprot Schneebergu stajala je u ozbiljnom kontrastu siva strana Wechsela, a u njihovoj blizini uzdizali su se vrhunci Raxalapea i Semmeringa. Tako je svoje prve godine Steiner proven usred ljepote velicanstvene prirode

11

ciju je idilu povremeno narusavao siloviti prodor ieljeznickih kompozieija. a

Vee kao malo dijete Steiner je imao potrebu za istica­ D njem svoje jake osobnosti jednom vragolijom. Otkad se poceo d sam hraniti, roditelji su ga morali neprestano nadzirati jer je II

nakon jela obicavao tanjur ili salieu baeiti is pod stoIa gdje U

bi se razbili u komadiee. Kad bi se pojavila majka, ponosno s; bi povikao: "Mama, gotov sam!" s]

avo nestastvo moiemo shvatiti prije kao potrebu malog b Rudolfa za istieanjem njegove jake osobnosti nego kao p njegovu destruktivnu prirodu jer je svoje igracke brizljivo cuvao i dugo su mu trajale. Osobito je volio knjige, i to sli­kovniee s likovima koji bi oiivjeli kad bi se povukla uzica za koju su bili pricvrseeni. Zajedno sa sestrom Leopoldinom provodio bi sate igrajuci se tim slikovnieama iz kojih je naucio prva slova.

Njegovu je ocu bilo vaino da sto prije nauci citati i pisati. Tako je Steiner cim je navrsio potrebnu dob krenuo u mjesnu skolu. Ucitelj je bio dosadni starae koji je pouca­vanje djeee smatrao dosadnim poslom. testo je posjeeivao njegovu obitelj sa svojom suprugom i sinom, koji je bio Steinerove dobi i, pren1a njegovim rijecima, prava niStarija. Steiner je od samoga pocetka osjeeao da nikada niSta neee nauciti od covjeka koji je tako dosadan i kojemu je sin takav

Frnevaljalac. jednoga dana nakon sto je veeina djece otiSla kueama Steiner je ostao u skoli s uciteljevim sinom i jos dvojieom djecaka. Mala se nistarija zabavljala prolijevajuei tintu iz svih tintarnica. Kad je to primijetio, njegov je otae poceo galamiti i toboze pitati tko je to ucinio. Cuvsi buku iz svojega stana, koji je bio pokraj ucioniee, dotrcala je uciteljeva zena uzrujano masuCi rukama. Njoj je bilo savrseno jasno da njezin sincic ne bi mogao takvo sto uciniti te je za sve optuiila Steinera. Kad je to kod kuee ispricao oeu, ovaj je pobjesnio. Pri sljedeeem posjetu uciteljeve obitelji objavio mu je da je njihovu prijateljstvu dosao kraj te da Rudolf viSe nikada neee nogoIn stupiti u njegovu skolu.

12

Tako je brzo okoncan pocetak skolovanja u seoskoj skoli, a otac je odlucio da ce od sada sam poucavati svojega sina. Dok je u uredu obavljao poslove, Steiner je uz njega provo­dio sate citajuci i pisuci prva slova. Njegova je pozornost, medutim, bila mnogo viSe usmjerena na rad zeljeznickih uredaja i promatranje razlicitih predmeta oko sebe nego na sarno ucenje i vjezbanje. ViSe je volio imitirati oca kako radi sluzbene biljeske. Svoju bi zadacu brzo napisao da sto prije bude gotov. Zacas bi ispunio stranicu, a potom bi pomno pratio kako se tinta mijesa s prahom za susenje koji je

')

Johann Steiner

Franziska Steiner

Leopoldina i Rudolf Steiner

prosuo po slovima te promatrao koliko je vremena potrebno d_a se slova osuse. Proucavao je oblik drzala i elasticnost pera gurajuci ga u rupicu od ravnala sve dok se ne bi iskrivilo. Na kraju eksperimenta poravnao bi pero koje time svakako nije pridonosilo Ijepoti njegova rukopisa. Stoga njegovo pisanje nije zadovoljilo oca, ali kako je bio dobrohotan, sarno bi ga blago ukorio nazivajuci ga malim lupezom.

13

U blizini njihove kuce nalazio se mlin ciji su vlasniei 12 bili krsni kumovi Steinerovu bratu i sestri. Tu je uvijek jE bio dobrodosao, pa bi za cestih posjeta tumarao uokolo n proucavajuci mehanizme za mljevenje ili bi promatrao mli­ d nara kako radi. Jos mu je bli:ze bila predionica u koju mu o je, medutim, pristup bio strogo zabranjen. Mogao je sarno s' promatrati kako vlakovi dovoze sirovine koje su u njoj nesta­ d jale te kako iz nje izlaze posiljke s gotovim proizvodima koje V

su odvozili. Katkad bi vidao strogog upravitelja s bijelim jE zaliseima kad bi dolazio njegovu oeu zbog posla. Govorio je P mehanicki, isprekidano, hrapavim glasom. Steinera je mucilo P pitanje kakva to tajna veza povezuje toga eovjeka sa svime Ii sto se dogada iza tvorniekih zidova. Tako je zivio izmedu b prijateljskog mlina i neprijateljske tajanstvene tvorniee. v

Obitelj je eesto posjecivao svecenik iz susjednog sela n St. Valentina koji je bio vedar, Ijubazan i duhovit. Dolazio t bi gotovo svakog dana i dugo se kod njih zadrzavao. Taj t krupan covjek, sirokih ralnena bio je jednostavan i pun prak­ s ticnih savjeta. Volio je biti okruzen Ijudima koji se smiju, 1

rado je pricao vieeve te je znao s humorom i bez fanatiene C

ostrine kritizirati stanje u vlastitoj crkvi. Bio je tip liberalnog S

katolickog svecenika, a Steinera se osobito dojmilo to sto je njegova Ijudskost dominirala nad tradicionalnom ulogom dobrog pastira uzdignutog iznad svojega stada. Umjesto da govori 0 stvarima kojima se, prema Steinerovu miSljenju; r trebao baviti jedan svecenik, viSe je volio razgovarati 0

kuhanju i finim knedlima. I

U osmoj godini, 1868., jednog dana dok je sam sjedio I u praznoj cekaoniei male seoske zeljeznicke postaje u ,

Pottsehaehu, prvi je put dozivio nesto vrlo neobicno. Vidio je kako u cekaonieu kroz vrata nijemo ulazi sasvim nepozna­ta zena koja je, medutim, bila osobito sliena jednom clanu njegove obitelji. Gledao je kako dolazi do sredine prostorije te mu se obraca rijecima: "Pokusaj sada i poslije uciniti za mene koliko ti to mozes". Zena se jos malo zadrzala u prostoriji, a potom krenula prema peci u kojoj je nestala.

14

lake je bio potpuno uvjeren u realnost videnoga, vee mu je tada bilo jasno da to nije bilo tjelesno ljudsko biee te nije znao kako bi si protumacio one za sto je bio siguran da je vidio. U obitelji nije imao nikoga s kime bi mogao o tome porazgovarati, a da ne bude grubo prekoren zbog svojega glupog praznovjerja. Nakon nekoliko dana cuo je da je jedan njegov daljnji rodak, upravo u vrijeme njegova videnja, izvrsio samoubojstvo i saznavsi to bio je uvjeren da je ugledao dusu umrloga koja ga moli za pomoe. Taj njegov prvi snazan nadosjetilni dozivljaj koji nije mogao ni skim podijeliti potaknuo ga je da sam sebi pokusa razjasniti je li rijec 0 stvarnom bicu te u kakvom je odnosu jedno takvo biee prema materijalnom svijetu. Nakon toga poceo je sve vise obraeati pozornost na svoje dusevne dozivljaje te je naucio zivjeti s duhovin1a prirode. Buduci da je i dusevno i tjelesno bio zdravo dijete, zbog svojih dozivljaja nije izgubio tlo pod nogama niti se okrenuo fantaziji. Naprotiv, zbog svoje snazne i zdrave osobnosti uspio ih je pred drugima presutjeti i razmisljajuei 0 njima sam ih u sebi preraditi promatrajuei dojmove koje su na njega ostavljali, pokusavajuei ih povezati s cinjenicama materijalnog svijeta i objasniti si njihov odnos prema stvarnosti.

NEUDORFl

Iste 1868. godine njegov je otac premjesten na zeljeznicku postaju u madarsko selo Neudbrfl udaljeno sat vremena voznje od Wiener-Neustadta, nevelikog, ali jakog industrijskog srediSta.

Time se mladi Rudolf Steiner jos vise priblizio suvreme­noj civilizaciji. Alpski vrhunci okruzeni sumama ostali su sarno kulise na horizontu, a idilican krajolik Pottschacha zamijenile su padine brda Rozalije nasuprot kojima su posumljeni brezuljci zaklanjali madarske stepe.

15

Cesto je s roditeljima, bratom i sestrom adlazio u setnje eest na svoje omiljeno brdo na kojemu se nalazila kapeliea sa sa :i

slikom svete Rozalije. Putem bi brali kupine, maline i jagode cij il veseleci se sto ce time upotpuniti skromnu veceru koja se ora obicno sastojala od kruha s maslaeem ili komadicem sira. sku Rado je sam odlazio u sume u kojima su seljaei skupljali nis' drva za ogrjev. Sprijateljio se s tim dragim Ijudin1a koji su Pos uvijek nalazili vremena da popricaju sa Steiner Rudolfom, uzi kako su ga zvali. Cesto zaboravljajuci da pred sobom imaju spt dijete, govorili bi mu 0 svemu sto se dogadalo u selu. Na pr~

svojim bi setnjama katkad susretao tajanstvene, sutljive re­ sta dovnike iz obliznjeg samostana, zarko prizeljkujuci da mu zel se obrate, sto se, medutim, nikada nije dogodilo. Mislio je na da oni znaju vazne tajne povezane s njihovim redovnickim sa duznostima koje bi on sam tako rado htio razumjeti. Zelio je bi,

saznati odgovore na brojna misticna pitanja koje mu nitko a,

nije mogao dati te se zbog toga osjecao vrlo usamljenim. os Steinerov je otae bio krajnje dobrostiv, ali se katkad znao

lako rasrditi, osobito u mladosti kad se obicavao strastveno pl raspaliti. Nije volio svoj posao zeljeznickog sluzbenika, ali ga J iz je unatoc tomu predano obavljao kako bi mogao uzdrzavati ~ CE

I svoju obitelj. testo je na poslu ostajao po tri dana i tri noci IT

zaredom da bi potom 24 sata bio slobodan. Sivilo svakidas­njeg zivota razbijao je zivim interesom za politiku, 0 cemu je znao zustro raspravljati sa svojim prijateljima i poznanieima. Majka se s mnogo ljubavi brinula za sve njih obavljajuci kucanske poslove, sto joj s obzirom na njihovo materijalno stanje nije bilo nimalo lako. Odrastanje u skromnim uvjetima r uz pozrtvovne roditelje, koji su bili spremni dati sve za I dobrobit svoje djeee, te uz brata Gustava koji je bio gluho­nijemo dijete s teskocama u razvoju omogucilo mu je da od najranijeg djetinjstva u sebi odnjeguje osjecaje za potrebe svojih bliznjih.

Zeljeznicka postaja u Neudbrflu bila je nekoliko koraka udaljena od erkve, a izmedu njih se nalazilo erkveno dvoriSte. IzJ. crkve bila je sela koje se sastojalo od dva reda kuca uz

16

i

cestu. jedan je red poclnJao sa skolskom zgradom, a drugi sa zupnim dvorom. Uz jedan red kuca tekao je potok na cijim su se obalama nalazila velika stabla oraha. Kad bi orasi sazreli, skolska djeca bi kanlenjem gadala drvece skupljala orahe za zimu. Ujesen gotovo ni 0 cemu drugom nisu razgovarali nego 0 tome koliko je tko skupio oraha. Postojalo je nepisano pravilo da onaj tko skupi najvise uziva najveci ugled i postovanje kod ostalih. Hijerarhija se spustala sve do n1alog Steinera koji kao dosljak nije imao pravo sudjelovati u njihovu nadmetanju. U sredini sela stajale su kuce imucnijih seljana, a prema kraju, sve do zeljeznicke postaje zivjeli su oni siromasniji. Put se dalje nastavljao izmedu polja i vinograda. Svake je godine Steiner sa siromasnijim seljanima isao u berbu grozda, a jednom je bio pozvan i na seosko vjencanje. Vrlo rijetko u Neud6rflu, a cesto u obliznjem gradicu Sauerbrunnu slusao bi dirljivu, osjecajnu glazbu madarskih cigana.

Hodajuci uz prugu, a potom prolazeci lijepim sumskim predjelom od svoje je kuce za pola sata mogao doci do izvora mineralne vode te je za skolskih praznika jutronl cesto odlazio po nekoliko litara kako bi njegovi ukutanij mogli uzivati u njezinu finom okusu.

Na obroncima Alpa nalazio se dvorac Frohsdorf u kojem je zivio grof Chambord koji se smatrao Henrikom V. te je polagao pravo na francusko prijestolje. testo je sa svojom pratnjom odlazio na putovanja smale zeljeznicke postaje u Neud6rflu. Steineru je osobito upadao u oci jedan od clanova njegove pratnje koji je u dvoboju izgubio uho. Tada je prvi put CUO za dvoboj.

Buduci da je u ono vrijeme bilo malo skolovanih ucitelja, nastava je bila u nadleinosti opcinskoga biljeznika kojega je u skoli mijenjao pomocni ucitelj. Ovaj je grofa Chamborda, opcepoznatog dobrotvora, neprestano obasipao molbama za pomoc siromasnim mjestanima. Na svaku molbu dobio bi odgovor s donacijom od jednog guldena od kojega je mogao zadrzati sest krajcara za svoje usluge, cime je upotpunjavao

c - .~

t 7>­

l' : . ,

1

svoju skromnu placu. Osim skolskih obveza dodatno je poucavao desetak darovitijih ucenika, medu kojin1a je bio i Steiner, za sto bi zaradio jos po jedan gulden na mjesec.

Pomocni se ucitelj zvao Heinrich Gangl. Svirao je violinu i glasovir, k tomu je mnogo crtao. Pod njegovim se utjecajem u Steineru pocela razvijati sklonost prema umjetnickom izrazavanju, a vee u devetoj godini poceo je crtati ugljenom.

U knjiznici pomocnog ucitelja pronasao je jednu knji­gu 0 geometriji koja je bitno utjecala na njegovo daljnje obrazovanje. Udubio se u razmiSljanja 0 podudarnosti i jednakostima trokuta, cetverokuta, mnogokuta, mozgao 0

tome gdje bi se mogli sjeei paralelni pravci, ocarao ga je Pitagorin poucak. Pomoeu geometrije prvi je put osjetio unutarnju sreeu da moze nesto shvatiti cisto u duhu. Bio je djecak za kojega je duhovni svijet bio jednako stvaran kao i materijalni te je razmiSljao 0 tome kako znanje 0

duhovnom svijetu covjek treba u sebi nositi na isti nacin kao i znanje geometrije. Shvatio je da kroz geometriju dobiva spoznaje koje sarna dusa dozivljava vlastitom snagom te je u tom dusevnom osjeeaju nalazio opravdanje da se 0 du­hovnom svijetu moze govoriti isto tako odredeno kao i 0

fizickom jer je vee od svoje osme godine sasvim jasno mogao razlikovati stvari i biea "koja se vide" od onih "koja se ne vide". Steiner je volio prebivati u tom nevidljivom svijetu u kojemu se dobro osjeeao, dok je fizicki svijet dozivljavao kao neku vrstu duhovnog mraka iz kojega nije moglo doprijeti nikakvo svjetlo.

U Neudbrflu je obitelj stanovala u zgradi zeljeznicke postaje u gornjem dijel u naselja. Ondje je Steiner poha­dao seosku skolu smjestenu na jednoj poljani. Nastava za svih pet razreda djevojcica i djecaka odrzavala se u istoj prostoriji.

Put do skole vodio je pokraj crkve koja se nalazila na polovini uzvisine okruzena grobljem. Sve sto se dogadalo u skoli bilo je povezano s crkvom. Pon1oeni se ucitelj brinuo

18

. (

]

o svecenickim haljinama i erkvenom priboru. Takoder je pomagao sveceniku pri odrzavanju mise te je svirao na erk­venim orguljama. Steiner je s ostalim ucenieima sudjelovao kao ministrant i pjevac u zboru za bogosluzja u erkvi i na pogrebima. Njegova se djecacka dusa s osjecajem ugode prepustala obrednilll eeremonijama i zvuku latinskog jezika, a oni su, spojeni s glazbom, na sugestivan nacin pokretali u njegovom duhu pitanja 0 zagonetki postojanja. Bogosluzje za njega nije bilo sarno puka formalnost vee ga je dozivlja­vaG duboko u dusi kao posredovanje izmedu osjetilnog i nadosjetilnog svijeta. Nastava Biblije i Katekizma, s druge strane, mnogo mu se manje svidala. Zbog slobodarskog duha njegova oea u obitelji Steiner nije vladalo religiozno ozracje tako da on svoje osjeeaje nije mogao podijeliti u krugu obiteljL Steinerov se otae, koji je kao djecak i mladie bio vrlo religiozan, u ono vrijeme smatrao "slobodnim mislioeem" te nikada nije odlazio u crkvu kojoj je Steiner bio toliko privrzen. Cak je pronasao nekakve nesuvisle razloge kako bi mu zabranio ministriranje. Tek je kao starac u mirovini ponovno postao pobozan.

Mjesni zupnik Franz Maraz je bio impresivna, snaz­na osoba koja je na Steinera ostavila dubok dojam i kojoj se vracao u mislima tijekom cijeloga zivota. Bio je gorljivi madarski rodoljub te je aktivno sudjelovao u procesu madarizacije koja je onih godina bila u punom jeku. 0 tome je pisao clanke na madarskonl jeziku. Pomoeni ih je ucitelj morao umnazati i cesto je 0 njima znao raspravljati sa Steinerom unatoc njegovoj djecackoj dobL

No, zupnik je takoder predano radio za crkvu i brinuo se 0 moralu svojih zupljana. U ono su se vrijeme pogranicna mjesta smatrala pogodnima za sjedista masonskih loza. jedna se takva loza nalazila u Neud6rflu. Za mjestane je ona bila obavijena velom tajne i 0 njoj su se raspredale najnevjerojatnije price. Vodeeu ulogu u lozi imao je upravitelj tvornice sibica s kraja sela. Osim njega tu su bili upravitelj jos jedne tvornice te trgovac odjecom koji je uvijek uokolo

19

hodao pognute glave. Mjestani su ga zvali "prikazom" jer njegova izoliranost nije nikomu dopustala da mu pristupi. U njegovu se domu nalazila loza. Sve su te price izazivale Steinerovu znatizelju, ali se zbog tajanstvenog drzanja onih koji su 0 tome govorili nije usudio niSta pitati. Sokirale su ga pogrde koje je upravitelj tvorniee sibica upucivao na racun erkve. To je razbjesnilo zupnika te je ovaj jedne nedjelje odrzao ostru propovijed 0 neprijateljima istine tako da je svima bilo jasno kako pritom nlisli na lozu. Na vrhuneu je uslijedio savjet: "Dragi krscani, cuvajte se onoga tko je neprijatelj istine, primjeriee masona ili zidova". Steinera je potresla golema snaga kojom su bile izrecene te rijeci.

Franz Maraz

Zupnik, ciji se zupni dvor nalazio nasuprot skoli, bio je zaduzen za nadgledanje nastave, a dvaput na tjedan odrzavao je vjeronauk. jednog je dana upoznao zrelije ucenike, medu kojima je bio i Steiner, s Kopernikovim sustavonl svijeta. Pokazao im je erteze koje je sam izradio govoreci 0 kretanju Zemlje ako Sunea, okretanju Zemlje oko svoje osi, 0 njezinu kosom palozaju, 0 ljetu i zimi. Steiner je danima nakon toga preertavao njegove slike, molio ga za dopullska objasnjenja 0

. 1 :2

j

j

I

\

\

1 (

I

I

I

1 1

1 (

20

pomreini Sunca i Mjeseca. Te nove spoznaje cijelu su njegovu zudnju za znanjem usmjerile u spomenutom smjeru. Zupnika je smatrao najvaznijom osobom koju je do tada upoznao. On je za njega bio eovjek koji je odredio njegovo usmjerenje prema duhovnom sVijetu.

Mjesto nije imalo vlastitog lijeenika tako da ih je povremeno posjeeivao doktor Carl Hickel iz Wiener­-Neustadta. Dosao bi pjesice, a nakon posjeta pacijentima vraeao bi se vlakom. Smatrali su ga neobienim tipom. Nije volio govoriti 0 svojoj profesiji. Njegova je omiljena tema bila njemaeka knjizevnost. Bilo je to nesto 0 eemu Steiner dotada nije mogao nista euti ni u svojem domu, a ni u mjesnoj skoli. Ueitelja i sveeenika, madarske nacionaliste, nimalo nisu zanimali velikani njemaeke literature. Djeci su nastojali utuviti sto vise podataka iz madarske povijesti. Iz lijeenikovih usta Steiner je prvi put CUO za Lessinga, Goethea i Schillera. Nakon sto bi se kratko odmorio pod lipom, setao bi sa Steinerom gore-dolje ispred zgrade zeljeznieke postaje odusevljeno prieajuei 0 njemackoj literaturi, objasnjavajuci sto je lijepo, a sto ruzno. Steineru se za cijeli zivot usjekla u pameenje slika visokog mrsavog doktora, uvijek s kiSobranom u ruci, nasuprot desetogodisnjem djeeaku koji u tisini upija svaku njegovu rijec.

_]ednom je zgodom njihovog skretnicara zabolio zub, pa su pozvali doktora koji je takoder bio zaduzen za zeljeznieare. Kako je htio brzo obaviti posao, poslao je brzojav da stize vlakom i neka ga skretnicar doeeka na postaji. Kako ne bi izgubio mnogo vremena, dok je vlak stajao brzo je iziSao, izvadio zub, a kad je vlak krenuo, doktor je vee bio u njemu. Nakon sto je otisao, skretniear je uzviknuo: "Izvadio mi je zdravi zub", a potom dodao, "ali ni ovaj bolesni me viSe ne boli". Drugom je zgodom skretnieara zabolio zeludac. Doktor je opet rijesio problem na sliean nacin. Ovaj je put dolazio brzim vlakom koji se nije zaustavljao u Neudorflu. Stoga je porueio skretniearu neka na postaji prieeka vlak te dok ovaj bude prolazio, neka isplazi jezik kako bi ga mogao

21

vidjeti, a on ce mu se javiti sa sljedece postaje. Tako je i Grac

bilo. Dok je vlak prolazio, skretnicar je stajao na postaji . s isplazenin1 jezikom, a lijecnik mu je sa sljedece postaje telefonom dojavio recept. To su bile tek neke saljive strane doktora Carla Hickela, ali je on ustvari bio tankocutan covjek prijateljski nastrojen pren1a svim ljudima i odlican poznavatelj zivota.

22

Gradska vijecnica

E

J 1 (

r

t

(

I (

1

1872. - 1879.

Buduei da je Steiner bio iznimno bistro dijete, za njegovu je obitelj bilo samorazumljivo da ee nastaviti skolovanje kako bi se osposobio za obavljanje nekog modernog zvanja. Otae je trebao odluciti hoce Ii sina poslati u gimnaziju ili realku. Gimnazija je pruzala temeljitiju naobrazbu, koja je ukljucivala ucenje klasicnih jezika, dok su realku pohadaIi oni koji su se htjeli posvetiti nekoll1 prakticnom zvanju. Kako bi iskristalizirao svoja stajalista otae je u to vrijeme cesto izmedu svojih omiljenih rasprava 0 politiei zapocinjao rasprave 0 tome sto bi bilo najbolje za njegovog sina. No, mali Rudolf, kojemu je bilo sasvim svejedno gdje ce ga upisati, dobro je znao da njegov otae moze 0 svemu porazgovarati i saslusati tuda misljenja, ali da ee na kraju uvijek sam donijeti odluku. A odlucio je da te Steiner postati inzenjer na zeljezniei, sto je znacilo da ee pohadati realku.

9drastanje na zeljeznickim postajama i sati provedeni u uredu njegova oea pobudili su u njemu veliko zanimanje za sve sto je povezano sa zeljeznieom. Proucavanjem telegrafa stekao je osnovna znanja 0 elektrieitetu te je vee znao telegrafirati. No, njegovo osnovnoskolsko znanje steceno u seoskoj skoli nije bilo osobito. Kao djecak lako je naucio citati. Mogao je brzo citati i brzo shvatiti procitano. S pisanjem je, medutim, imao problema jer nije mogao razlikovati citanje od pravilnog pisanja. Odrastao je u sredini u kojoj se govorio dijalekt istocne Donje Austrije uz madarsku granieu, koji se Steineru duboko uvukao u uho i tesko ga se mogao rijesiti. Kako je rijeci pamtio po njihovom zvuku, a uglavnom je govorio u dijalektu, tako su njegove zadace, koje su sadrzajno daleko

25

odskakale od zadaea ostalih ucenika, bile pune gramatickih i Le pravopisnih pogresaka koje su katkad bile uzasno smijesne. k<J Uzrok tomu bio je u njegovu dusevnom ustroju jer je viSe ill zivio u svojim unutarnjim dozivljajima nego u suodnosu s vanjskim svijetom.

Planovi 0 nastavku njegova skolovanja nisu ga odviSe u zanimali. Izgarao je od zelje da pronade odgovore na brojna je pitanja koja su ga lTIucila, za koja je, medutim, bio svjestan da nj ih jos ne zna niti ispravno postaviti. Obuzet razmisljanjima k, o dusi, 0 zivotu, 0 svijetu htio je sto ,prije steti odgovarajuee znanje kako bi si sve to mogao objasniti. Bilo mu je sasvim gI svejedno kojom ee vrstom naobrazbe to postici.

z~

Prvo su ga odveli u Wiener-Neustadt na prijamni ispit za 0' gradsku skolu u kojoj je trebao provesti jednu godinu prije U upisa u realku. Steiner je sa sobom ponio sve svoje crteze koji ci su se toliko dojmili ucitelja da je previdio njegovo nedovoljno znanje iz ostalih predmeta. Tako je zahvaljujuei svom daru 01 za crtanje ispit polozio ocjenom "briljantno", sto je izazvalo s\ val odusevljenja i ponosa kod njegovih roditelja, pomoenog ri ucitelja, sveeenika i brojnih uglednika u Neud6rflu koji su u: njegov uspjeh protumacili kao dokaz da se u nojdorflskoj skoli s, moze takoder ponesto nauciti. Ponosni otac opijen uspjehom v; svojega sina dosao je na ideju da Steiner zapravo ne bi ni Sl

trebao provesti pripremnu godinu u gradskoj skoli vee da st se odrriah treba upisati u realku. Stoga ga je nakon nekoliko SE

dana ponovno odveo u Wiener-Neustadt ovaj put na prijamni IT

ispit za realku. Sada, medutim, sin bas i nije briljirao, ali je k ipak primljen. Tako je s jedanaest godina, u listopadu 1872., k krenuo u realnu gin1naziju u Wiener-Neustadtu. i:.i

Svakog je jutra u skolu jedan sat putovao vlakom, ali g se poslijepodne morae vraeati pjesice jer u to doba nijedan vlak viSe nije vozio u njegovu smjeru. Povratak kuei u ljetnim d mjesecima pretvarao bi se u prelijepe setnje zelenim poljima p i livadama. No, zimi, kad su putovi bili zameteni morae d je prtiti snijeg do koljena tako da bi se kuei vraeao bijel p poput snjegoviea. Katkad mu je u susret izlazila sestrica u

26

Leopoldina da mu pomogne nositi tesku skolsku torbu. U kasnijim je godinama znao reci da upravo ovim naporima moze zahvaliti za svoje dobro fizicko zdravlje.

Za podnevne stanke ostajao je, naravno, u Wiener­-Neustadtu. Stjecajem okolnosti njegovi su roditelji na postaji u Neudorflu upoznali neku zenu iz Wiener-Neustadta koja je, saznavsi da se Steiner ondje skoluje, ponudila da kod nje svaki dan sasvim besplatno ruca te da moze navratiti kad god to zazeli.

Nacin zivota i odnosi medu ljudima u industrijskom gradu bili su za njega nesto sasvin1 novo. Koristio je svaku zgodu da 0 tome ponesto nauci iz razgovora sa suprugom ove dobrostive gospode, koji je radio u tvornici lokomotiva. U ono doba prvih zamaha industrijalizacije ta mu se tema cinila osobito vaznom.

Poslije djetinjstva provedenog u idilicnom seoskom okruzju, u sumama i poljima gdje se u miru mogao prepustati svojim unutarnjim dozivljajima i oblikovanju jasnih misli, ritam gradskog zivota bio je nesto u sto se nije mogao lako uZivjeti. U svojem unutarnjem svijetu osjecao se sigurno, ali sada je trebao uspostaviti jednako siguran odnos prema ovom vanjskom u kojemu je sve vrvjelo ljudima i dogadajima koji su se odvijali mnogo brze nego sto se bio naviknuo. Podnevne stankekoristio bi za upoznavanje nove sredine. U svojim bi se lutanjima najradije dugo zadrzavao pred izlozima knjizara mastajuci kako bi bilo lijepo da si moze priustiti poneku knjigu. Sa zanimanjem bi upirao pogled u procelja zbijenih kuca pokusavajuCi dokuciti kako to :live gradski ljudi skriveni iza njihovih zidova. Osjecaj nesigurnosti u gradu pratit ce ga jos sljedecih dvadesetak godina.

U skoli je zbog nedovoljnog predznanja tijekom prva dva razreda tesko svladavao gradivo. Tek bi mu u drugim polugodiStima postajalo lakse pa bi tek onda postajao "dobar dak". Istodobno je osjecao golemu potrebu za muskim uzorom primjerenu djecacima njegove dobi. Ceznuo je za uciteljem u kojega bi se n10gao ugledati ne sarno zbog znanja nego

27

izi zbog njegovih ljudskih osobina, ali na takvoga, u prve prldvije godine svojega skolovanja, nije naisao. No, uslijedio poje dogadaj koji ga se duboko dojmio. Direktor skole, profe­ip:sor Heinrich Schramn1 bio je cudnovat covjek koji je u ono

vrijeme na podrucju prirodnih znanosti bio u sredistu po­pozornosti zbog svojih pokusaja da na vlastiti nacin objasni

svijet. U svojem je godiSnjem izvjescu objavio raspravu pod ne

naslovom: Privlacna siJa promatrana kao posljedica pokreta tel

- Die Anzieh ungskraft betrach tet als eine Wirkung der os njlBewegung. ]edanaestogodisnji Steiner isprva nije mogao

razumjeti niSta od ovog sadrzaja koji se temeljio na visoj uz ra,matematici. Ipak je, iz ponekih recenica, kad bi ih povezao

s onime sto je CUO od svecenika u Neudorflu 0 postanku ra

svijeta, uspio ponesto dokuCiti. Rasprava je upucivala na u

ravnateljevu knjigu Opce kretanje materije kao osnovni su ihuzrok svih prirodnih pojava - Die al1gemeine Bewegung skder Materie als Grundursache al1er Naturerscheinungen. U vjlspomenutim je spisima Heinrich Schralnm pokusao objasniti Stprivlacenje izmedu nebeskih tijela kao i ono izmedu molekula uti atoma bez upucivanja na sUe koje ga uzrokuju. Njegovo se nc:objasnjenje sastojalo od toga da izmedu dva tijela postoji vjmnogo manjih tijela koja svojim kretanjem guraju veca tijela. mTvrdeci da su ta pogurivanja brojnija s vanjskih strana tijela zinego u njihovu meduprostoru, Schramm je zakljucio kako je nto uzrok njihova privlacenja, a ne neka posebna privlacna rc:sila. Tako je na temelju svojih pretpostavki da postoji prostor

u kojem traje neprestano kretanje, da su vrijen1e i prostor o

neprekidne homogene mase te da se materija sastoji od o

odvojenih cestica - atoma izveo zakljucak kako ovakvim z

pokretanjem il1anjih i vecih dijelova materije nastaju sve ikemijske i fizikalne pojave u prirodi. Steiner je jasno osjecao dda ne maze prihvatiti ovakvo objasnjenje, ali je takoder kznao da ce to pitanje za njega biti iznimno vazno kad bude rmogao potpuno razumjeti sadrzaj profesorovih navoda te dje cinio sve kako bi to postigao. Pokusavao si je na njega

odgovoriti koristeci svaku zgodu kad bi dosao do kakve knjige s

28

iz matematike ili fizike. To je bio dugotrajan i mukotrpan proces. Neprestano iznova iScitavajuei tesku literaturu, kojoj po svojem tadasnjem znanju nije bio dorastao, svaki je put ipak uocavao da pomalo napreduje.

Tijekom skolovanja u realnoj gimnaziji Steiner je pokazivao osobito zanimanje za prirodne znanosti ne za­nemarujuci pritom ostale predmete. Najvise je zavolio ma­tematiku i nacrtnu geometriju prema kojoj je vee otprije osjeeao sklonost. U pocetku je imao teskoea s razumijeva­njem integrala, ali ih je prevladao neumornim radom te uz pomoe profesora Laurenza ]elineka koji je predavao racunanje, geometriju i fiziku. U njemu je napokon, u treeem razredu, pronasao ucitelja koji je ispunjavao njegov ideal i u kojega se mogao ugledati. jelinekovo je poucavanje bilo sustavno i temeljito. Njegovi su izvodi bili toliko jasni da ih je bilo uZitak slijediti. U sljedecem godisnjem izvjestaju skole objavljen je njegov iznimno zanimljiv clanak 0 zakonu vjerojatnosti u vezi sa zivotnim osiguranjem. U tu se raspravu Steiner takoder udubio ne razumijevajuei je sasvim, ali je ubrzo poceo shvaeati smisao zakona vjerojatnosti. Iz nje je naucio kako se ljudi osiguravaju prema pravilima zakona vjerojatnosti, sto je bilo izneseno vrlo pregledno. No, mnogo mu je vaznije bilo to sto je egzaktnost kojom je njegov najdra­zi ucitelj obradio temu postala modelom za njegov vlastiti nacin razmiSljanja u matematici. Izmedu njega i profesora razvio se prekrasan odnos i Steiner je bio presretan sto mu je on u svim razredima predavao matematiku i fiziku. Pomoeu onoga sto je od njega naucio sve se viSe priblizavao rjesenju zagonetke koju n1U je nametnula ravnateljeva rasprava.

No, Steinerova prava Ijubav bila je nacrtna geometrija, i to zahvaljujuei profesoru Georgu Kosaku u kojem je tako­der pronasao sjajnog ucitelja. Iako mu je on vee predavao konstruktivnu geometriju u drugom razredu, tek je u treeem razredu na satovima nacrtne geometrije s njilTI uspostavio dublji duhovni odnos. Njegova su preJ.avanja bila savrseno sredena i transparentna, svi su mu izvodi bili jasni tako

29

da je s osjeeajem ugode pratio njegov tijek misli. Posebno ga se dojmio nacin na koji je profesor Kosak dr:lao svoja ob

predavanja koja su bila uzor jasnoee i reda. Knjige za njegov u' predmet nisu bile potrebne. On bi sam izdiktirao cijelo po

m(gradivo poprativsi ga crtezima na ploci tako da su ucenici mogli uciti sarno iz svojih biljeznica. Steiner je tada shvatio crl

da je najbolji nacin za ucenje kad ucenik sam sudjeluje u bu stvaranju predlozaka iz kojih ee uciti. Kod nacrtne geomet­

vrlrije najviSe mu se svidalo to sto je racunanje mogao spojiti s crtanjem, a crtanje pomoeu sestara, ravnala i trokuta pod Pr~

utjecajem stvaralackog entuzijazma profesora Kosaka postalo vr: u.mu je najdrazi posao. Stoga je od cetvrtog razreda iz crtanja

i nacrtne geometrije imao ocjenu visu od tesko dostizne izl

odlicne ocjene: "ausgezeichnet" sto znaci izvrstan. uv jeSve sto je naucio od direktora skole, od profesora po]elineka i Kosaka pokrenulo je u njemu na djecji nacin niz upitanja 0 tome sto se zapravo dogada u prirodi. Osjeeao je bieda najprije mora upoznati prirodu kako bi nasao polaziste

za istrazivanje duhovnog svijeta koji je vee tada svjesno ali

opazao. Shvatio je da moze zauzeti ispravan odnos prema fit

iziskustvima svoje duse u duhovnom svijetu sarno ako svojim misljenjem moze dokuciti realnost biea koja se nalaze u prirodnim pojavama. Stirn je osjeeajem zivio tijekom treceg i cetvrtog razreda realke. Sve svoje ucenje usmjeravao je tako da bi ga dovelo blize cilju koji si je postavio: sto bolje razumjeti pojave i zakonitosti duhovnog svijeta.

]ednog je dana prolazeci ispred knjizare u izlogu ugledao oglas za Kantovu Kritiku (~istog uma - Kritik der reinen

\lernunft. lako tada jos niSta nije znao 0 Kantovu mjestu u povijesti kulture covjecanstva, trudio se da tu i tamo ustedi pokoji krajcar kako bi se sto prije domogao ove knjige. U one vrijeme nije bio upucen u miSljenja pristalica i protivnika njegove filozofije. Steinerovo zanimanje za Kanta proizislo je iskljucivo iz njegova vlastitog duhovnog zivota. Na svoj se djecacki nacin naprezao da shvati kako to Ijudski razum moze proniknuti u bit stvari.

30

No, njegov svakidasnji zivot bio je ispunjen brojnim obvezama, pa nikako nije mogao odvojiti vrijeme da se udubi u citanje literature za kojom je toliko zudio. Svaki je dan po tri sata izgubio na putovanje do skole i kuci. Uvecer je morae pisati zadace i uciti. Nedjeljom bi se sasvim posvetio crtanju za nacrtnu geometriju trudeci se da njegovi crtezi budu savrseno precizni i besprijekorno uredno iscrtkani i obojeni. Za citanje Kritike L"istog uma nije uopce imao vremena. Ipak, kao domisljat djecak pronasao je rjesenje. Profesor povijesti drzao je svoja predavanja tako da je cijelo vrijeme na dosadan nacin prepricavao one isto sto je pisalo u knjizi ili bi iz nje citao. Steiner je zakljucio da od takvih izlaganja nema nikakve koristi. Buduci da je svladao vjestinu uvezivanja knjiga, izmedu stranica knjige iz povijesti ulijepio je stranice Kantove Kritike cistog uma te je tako na satovima povijesti, dok je profesor cijelo vrijeme sjedio za katedrom, u miru mogao citati. Sa stajalista skolske discipline ovo je bio tezak prekrsaj zbog kojega je mogao biti izbacen iz skole, ali kako time nije nikoga ometao, Steiner je smatrao da si moze dopustiti ovao nestastvo. Unatoc nepaznji na satovima iz povijesti je, naravno, imao ocjenu odlican.

Tijekom praznika, kad je imao dovoljno vremena, na­stavio je uzbudeno citati Kanta procitavsi mnoge stranice i dvadesetak puta zaredom. Ovakvim naprezanjem miSljenja htio je u sebi oblikovati pregledne, jasne misli koje ne moze pomutiti nikakav maglovit, neodreden osjetaj. jasno miSlje­nje, koje je razvio pomocu matematike i nacrtne geometrije, shvacanje da misli moraju biti pregledne i transparentne bilo je nesto sto je osjecao kao zivotnu nuznost. Imao je potrebu da takvo miSljenje dovede u suglasje s vlastitom percepcijom duhovnog svijeta i religijskim ucenjima kojima je u one vrijeme bio obuzet. Pritom treba imati na umu da je Steiner sarno u prva cetiri razreda svojega skolovanja pohadao religioznu nastavu i nikad vise poslije toga te da nije sudjelovao ni u prvoj pricesti. Procitao je, medutim, mnogo knjiga 0 religioznoj simbolici i dogmama, crkvenim

31

obredima i povijesti crkve. Bilo mu je jasno da ljudski duh Sv( moze svjesno dokuciti nadosjetilno, a da pritom svjesna per­ Bic cepcija duhovnog svijeta nimalo ne pomuti osjeeaj dubokog ta~ stovanja koji prema njemu treba gajiti. sal

Osim toga nastojao je otkriti dokle seze ljudsko miSljenje. po Smatrao je da se misljenje moze razviti u dusevnu sposob­ ke nost koja moze ovladati svime sto postoji i sto se dogada pa: u svijetu. Shvaeanje prema kojemu moze postojati nesto za sto se ne bi moglo obuhvatiti misljenjem za njega je bilo je neodrzivo. Neprestano si je ponavljao da sve sto postoji moze ku biti sadrzajem ljudskih misli. Takvu je njegovom uvjerenju protuslovilo ona sto je procitao kod Kanta, ali mu to nije Ca smetalo jer je Kritiku cistog uma citao prije svega zato da -NI bi mogao zauzeti cvrsto stajaliste pomoeu kojega ee ovladati vu vlastitim misljenjem. to

Tako je Steiner vee s petnaest godina dobro proucio na Kantovu Kritiku cistog uma. U svojoj sesnaestoj, sedamna­ bi estoj godini vee se bio toliko razvio da je mogao shvatiti oC: njegova i Fichteova djela. Ona su zapravo bila namijenje­ nij na intelektualcima, ali su postal a dostupna sirokoj publici va preko dzepnih knjiga "Reclamove univerzalne biblioteke", Po pa ih je Stainer unatoc svojem losem financijskom stanju Le mogao pribaviti. Njegovo zanimanje za ovu vrstu literature je postajalo je sve veee tako da se zagrijao i za djela ostalih di' filozofa, a svojim skromnim sredstviil1a nekako je uspijevao se1 kupiti brojne knjige s podrucja logike i psihologije kako bi do ih mogao temeljito proucavati. Osobito su mu se svidjele one te Lindnerove koje su mu priblizile psihologiju, a prije nego po sto je zavrsio realnu gimnaziju, postao je dobro upueen u sv Herbartovu filozofiju. ok

Iako je najviSe volio citati i stjecati nova znanja, ipak se je nije odvajao od obavljanja svakidasnjih poslova i razvijanja prakticnih sposobnosti. U vrijeme njegova skolovanja bilo je uobicajeno da se knjige kupuju neuvezane te se uvezivanje m; moralo posebno plaeati. Buduei da on za to nije imao dovoljno ku novca, jedan ocev pomoenik naucio ga je da sam uvezuje i i

32

h svoje knjige, cime se zabavljao tijekom skolskih praznika. '- Bio je ponosan sto je ovladao tom vjestinom i osjecao je da g takav praktican i koristan rad pridonosi razvoju njegova

samopouzdanja. Najprije je sam naucio stenografirati iako je ..• poslije stenografiju ucio u petom razredu. U blizini zeljeznic­1- ke postaje njegovi su roditelji obradivali mali vocnjak i malu a parcelu krumpira. Volio je iskapati krumpire, pripremati ih o za sadnju, brinuti se 0 vockama, obradivati zemlju. Kad god D je za to imao vremena, s velikim je veseljem odlazio u selo u e kupnju nanlirnica za kucanstvo. 1 U dobi od oko petnaest godina postupno se zblizio s e Carlom Hickelom, onim istim lijecnikom koji je iz Wiener­a -Neustadta dolazio lijeciti Ijude u Neudbrfl i koji ga je pri ­i vukao nacinom na koji je govorio 0 njemackoj literaturi. tes­

to bi prolazio kraj njegova stana koji se nalazio u prizemlju ) na uglu dviju uskih ulicica. S dubokim postovanjem kriomice

bi ga promatrao kroz prozor kako sa zelenim sjenilom pred ocima sjedi zadubljen u svoje stivo sve dok ga jednoga dana nije zatekao na prozoru. Ugledavsi Steinera, doktor ga je poz­vao u svoj dom te ga uveo u svoju knjiznicu prepunu knjiga. Ponovno je poceo govoriti 0 knjizevnosti. S police je izvadio

1 Lessingovu knjigu Minna von Barnhelm, rekao Steineru neka je procita te ga pozvao da opet dode. Poceo mu je posu­

1 divati jednu knjigu za drugom i povremeno ga pozivati k ) sebi. Pri svakom novom susretu Steiner bi mu ispricao svoje

dojmove 0 procitanom, a doktor bi iznosio svoja misljenja e te mu savjetovao na sto treba obratiti pozornost. Tako je ) postao njegov pravi ucitelj poezije s kojom se do tada ni u 1 svojem domu ni u skoli nije susretao na ovakav nacin. Pod

okriljem ovog dragog covjeka koji je imao osjec~j za sve sto e je lijepo posebno je dobro upoznao Lessinga. a los je jedan dogadaj ostavio dubok trag u njegovu e zivotu. Dosao je do knjiga koje je Ltibsen napisao za ucenje e matematike kod kuce. One su mu pomogle da nauci analitic­D ku geometriju, trigonometriju, pa cak i diferencijalni racun e i integrale mnogo prije nego sto ih je ucio u skoli. To mu

33

je omogueilo da se vrati na citanje ravnateljeve knjige Opce UO}

kretanje materije kao osnovni uzrok svih prirodnih pojava mjEkoju je sada, s novousvojenim znanjem mogao mnogo bolje razumjeti. pje

U meduvremenu su mu predavanja iz fizike i kemije sto nametnula nove zagonetke 0 granicama spoznaje. Osobit da dojam na Steinera je ostavio njegov profesor kemije Hugo Grc von Gilm, brat u ono vrijeme poznatog tirolskog misaonog te pjesnika Hermanna von Gihna. On je malo govorio. Njegovo se da poucavanje sastojalo uglavnom od izvodenja pokusa. Pus tao

UCE je da prirodni procesi govore sami za sebe. Svim ucenicima bio je jedan od najdrazih ucitelja. Osiovijavali su ga sHerr Doctor jer im se cinilo da je on dublje povezan sa svojom znanoseu od ostalih profesora.

]ednog je dana Steiner u antikvarijatu pronasao Rot­teckovu Povijest svijeta. Buduei da je iz povijesti uvijek imaa najviSe ocjene, do tada se njome nije previSe bavio, ali otkrivsi ovu knjigu, pocela ga je sve viSe zanimati. Preplavila ga je toplina kojom je Rotteck opisivao povijesne dogadaje. Tada jos nije obraeao pozornost na njegovu jednostranost. Uronia je u proucavanje tridesetogodiSnjeg rata. Poslije toga bilo mu je jos teze sa zanimanjem pratiti skoiska predavanja, ali ih je nastojao ozivjeti pomoc:u znanja stecenog iz ostalih izvora. Rotteckova povijest ga je uputila na knjige ]ohannesa von Miillera i Tacita koje su ga ocarale svojim stilom i zivopisnim prikazivanjem povijesnih dogadaja.

Onaj dosadni uciteIj povijesti pod cijim je satovima kal Steiner citaa Kanta pokazao se, medutim, kao odlican pro­ pet fesor zemljopisa. U jednom godiSnjem izvjeseu skole objavijen svc je njegov (:lanak Ledeno doba i njegovi uzroci - Die Eiszeit pr< und ihre Ursachen. Steiner ga je pohlepno citao sve viSe uCE se zanimajuti za problematiku ledenog doba. U viSim je zb( razredima isti profesor tumacio geolosko-geografsku evolu­ svc cUu Aipa ilustrirajuei predavanja crtezima na pIocL Tada nje Steiner ni slucajno ne bi citao Kanta vee se say pretvorio u do oci i usi. Taka je od uciteIja cija ga predavanja iz povijesti pn

34

ce uopce nisu zanimala na satovirna zemljopisa dobio neiz­va mjerno mnogo.je U petom se razredu upoznao s grckim i latinskim

pjesnistvom iz njemackih prijevoda te je prvi put pozalioje sto ga otac nije upisao u klasicnu gimnaziju jer je osjetio lit da prijevodi ovih djela nisu mogli prenijeti pravi duh stare ~o Grcke i staroga Rirna. Stoga je kupio latinski i grcki rjecnikJg te je potajice ucio oba jezika kojima je tako dobro ovladao se da je poslije, kao student, mogao davati pouku gimnazijskim ao ucenicima. l1a

rr 1m

>t­

ao rsi je da lio

I1U

ih ~a.

Dn Rudolf Steiner, maturant

lm

Da bi upotpunio skromne prihode svojih roditelja i ne­na kako dosao do viSe novca za potrebe vlastitog obrazovanja, od '0­ petnaeste je godine poceo davati lekcije iz razlicitih predmeta en sYojim kolegama i ucenicima nizih razreda. Njegovi bi gafit profesori uvijek rado preporucili jer je bio poznat kao dobar lse ucenik. Ovo je poucavanje, medutim, za njega bilo dragocjenoje zbog sasvim drukcijeg razloga. Sada kad je bio u situaciji da

lu­ sYoje znanje mora prenijeti drugin1a, shvatio je da ono kod da njega u svim predmetima nije doYoljno osvijesteno. Znanje

u do kojega je dosao vlastitim naporima te ono koje su mu sti prenijeli njegovi "duhovni dobrotvori", kakav je bio doktor

35

Carl Hickel, bilo je uVijek zivo prisutno u njegovoj budnoj svijesti. No, sve ostalo izgledalo mu jc kao da je pohranjeno u snovitim slikama polubudnog stanja. Poucavajuei druge bio je prisiljen ponovno oZivjeti vlastito znanje i dovesti ga u punu budnu svijest. Tako ga je ovo iskustvo primoralo da se vee vrlo ranG pocne baviti prakticnom pedagogijom, a preko svojih ucenika poceo je shvacati na koje sve teskoee nailazi ljudski un1 u svojem razvoju.

testo bi se nasao u nezgodnom polozaju kad je uceni­cima iz svojeg razreda pomagao u pisanju sastavaka jer bi svoju zadaeu napisao tek nakon sto je ostalima iznio razlicite varijacije najboljih ideja. I dok je njima ukratko izdiktirao sadrzaj, njegovi su sastavci uvijek bili neuobicajeno dugi. Na proslavi mature jedan od profesora, kojega su tada ucenici prvi put vidjeli u dobrom raspolozenju, priznao mu je kako su ga njegovi dugi sastavci uvijek zivcirali.

Bio je osobito uzbuden kad je na polaganju mature iz fizike dobio pitanje koje je bilo sasvim suvremeno i pr­vi je put postavljeno u jednoj austrijskoj skoli. Morao je objasniti kako funkcionira telefon koji se u ono doba tek poceo upotrebljavati te crteiom na ploci prikazati kako se telefonira s jednog mjesta na drugo.

Sa osamnaest godina, 5. srpnja 1879. polozio je maturu s odlicnim uspjehom. Iz sest prirodoznanstvenih i mate­matickih predmeta, kao i iz povijesti dobio je odlican, a iz njemackog i prostorucnog crtanja ocjenu zadovoljavajuee.

KavCl!1

36

)j

lO

~e

~a

la a

:e

.1­

bi

te

to

ia

ci

co

re

r­je

~k

se

ru e­IZ

D~

St do do no st;

sn pr

ta gr vo m;

u ni id,

Dc ni: co mj

zb Po za st,

m< ja on ne

1879. - 1890.

Da bi mu omogucio nastavak skolovanja, unatoe siromastvu, Steinerov je otac zamolio upravu Austrijske juzne zeljeznice da ga premjesti blize Beeu kako bi njegov sin mogao svaki dan putovati na fakultet. Tako je dobio posao u Inzersdorfu nadomak Beea. Mala zgrada zeljcznieke postaje u kojoj je stanovala obitelj nalazila se na osami, daleko od mjesta, smjestena u krajoliku u kojem se gubila Ijepota netaknute prirode, a poeinjalo je predgrade bez vlastitog identite­ta s jedinim smislom da bude u funkciji potreba velikoga grada. Seosku idilu zamijenilo je okruzje podredeno raz­voju industrije i kapitalizma 19. stoljeca. Surova stvarnost materijalizma osjecala se na svakom koraku.

Ljeti, nakon polozene mature, Steiner je prvi put otiSao u Bee. Prije toga je prodao sve svoje srednjoskolske udzbe­nike kako. bi mogao kupiti knjige velikih filozofa njemaekog idealizma: Fichtea, Hegela, Schellinga, a poeeo je eitati i Darwina. Fichteova "ja-filozofija" pokrenula je u njemu niz pitanja 0 polozaju eovjeka u svemiru: u kojoj je mjeri covjek samostalno bice koje provodi svoju volju, a u kojoj mjeri ovisi 0 svemu sto ga okruzuje. Docio je da se eovjek zbog svoje jezgre, svojega "J a" nalazi u posebnom polozaju. Pokusao je proniknuti u to kakva je njegova misija, koja je zapravo njegova uloga u svijetu. Proucavanje prirodoznan­stvenih pojmova navelo ga je da u Ijudskom j a vidi jedino moguce ishodiste za pravu spoznaju. Otkrio je da ako je ]a nesto djelatno, a eovjek moze promatrati tu djelatnost, onda on zapravo u svojoj svijesti moze neposredno imati nesto duhovno.

39

Potpuno se predao izucavanju Fichteove Teorije znanosti pr

WissenschaftsJehre. Da bi procistio vlastita stajalista, za

preradivao ju je stranicu po stranicu. Otprije si je nastojao objasniti ljudsko Ja pomocu shvacanja prirodnih pojava.

ko Sada je htio uciniti suprotno: pomocu Ja prodrijeti u tijek

nc prirodnih procesa u nastajanju. Bilo mu je savrseno jasno

vo da postoji svijet duhovnih bica te da Ja pripada tom svijetu,

prmedutim, kao njegovu suprotnost osjecao je svijet prirode te

kc nije znao kako pomiriti ta dva svijeta. U kakvom se odnosu

pcnalaze fizicki i duhovni svijet? S jedne strane duhovni svijet

ju za njega je bila stvarnost u kojoj se dobro snalazio. S lako­

vr com je uocavao duhovnu osobnost svakog covjeka. Bilo mu

kc je jasno da su fizicka tjelesnost i njezino djelovanje sarno

u oblici i nacini izrazavanja covjekova duha koji se spaja s

ptonim tjelesnim sto proizlazi iz roditeljske klice. S druge je strane tijekom studija trebao poceti izucavati matematiku i prirodne znanosti, koje ce ga uputiti u zakonitosti fizic­koga svijeta. Osjecao je da istinu treba potraziti u filozofiji te da odgovore na svoja pitanja mora postaviti na sigurne filozofske temelje.

Ujesen 1879., po zelji svojeg oca, Rudolf Steiner se upisuje na Visoku tehnicku skoJu - Technische HochschuJe u Becu, koja je u ono doba bila jedna od najnaprednijih znanstvenih institucija na svijetu. Njegova je prva zelja bila da postane ucitelj matematike i deskriptivne geometrije u realnoj gimnaziji. No, kako je ovaj studij zahtijevao velik broj sati crtanja i prakticnoga rada, a Steiner je bio svjestan da ce se morati baviti poucavanjem kako bi zaradio nesto novca jer skromni prihodi njegova oca nisu mogli podmi­riti sve troskove studija, odlucio je upisati predmete s cijih ce predavanja moci povremeno izostajati, a propusteno ce

gposlije moci nadoknaditi samostalnim ucenjem.

i U svoj indeks Visoke tehnicke skoJe upisao je kao glavne s

predmete: kemiju, fiziku, zoologiju, botaniku, biologiju, s'

geologiju, matematiku, geometriju i cistu mehaniku. Kao p

student beckoga SveuciliSta mogao je neobvezno pohadati n 140

predavanja s podrucja drustvenih znanosti. Najvise su ga zanimale knjizevnost i filozofija.

V zimskom semestru 1879.180. Steiner je poceo slusati kolegij Karla ]uliusa Schroera, profesora njemacke knjizev­nosti na Visokoj tehnickoj skoJi, 0 Goetheovom i Schillero­vom zivotu i djelu. Ponajprije ga je privukla osobnost ovog profesora. Bio je ocaran vee njegovim prvim predavanjem u kojem je iznio pregled kulturnog zivota Njemacke u drugoj polovini osamnaestog stoljeea dramaticno ga suprotstavlja­juei pojavi Goethea i utjecaju koji je izvrsio na kulturu svojega vremena. Zbog topline profesorova izlaganja i odusevljenja kojim je citao djela pjesnika osjeeao je da studente uvodi u poeziju na produbljeni nacin. To ga je potaknulo da prvi put s velikim zanimanjem pocne citati Goetheovog Fausta.

Karl Julius Schroer Rudolf Steiner 1881.

Bio je presretan sto je upoznao nekoga koga je mo­gao duboko postovati kao ucitelja, znanstvenika, pjesnika i covjeka. Vee nakon nekoliko sati predavanja zblizio se s profesorom Schroerom tako da ga je ovaj cesto pozivao svojoj kuei. Razgovarali bi 0 gradivu, a tijekom razgovora profesor bi prosirivao svoja predavanja te je rado odgovarao na brojna Steinerova pitanja. Savjetovao mu je sto da cita i posudivao mu knjige iz svoje knjiznice.

41

Jedno od podrucja Schrberova djelovanja bila su (stra­ fi: zivanja narjecja njemackog jezika i njemackog folklora. SE

Nastojao je spasiti od zaborava bozicne igre koje su izvodili lil

njemacki seljaci iseljeni u okolicu Presburga u Madarskoj, GI

pa je objavio knjigu pod istim naslovonl. Steiner je poslije p4 obnovio te igre te se one i danas svake godine izvode u di

Goetheanurnu. No, tema Schrberova zivota bio je Goethe. On je tako ni

snazno :livio u Goetheovom bicu i njegovim djelima da si fi je pri svakom osjecaju iii ideji koja bi mu se pojavila u p~

dusi postavljao pitanje: "Bi li Goethe tako osjecao i mislio I"~ el

Tijekom razgovora s njim, koji su znaIi potrajati satima, Fl

Steiner je uvijek osjecao toplu prisutnost Goetheova duha. Profesor Schroer je od svojih studenata zahtijevao da Sc

vjezbaju usmeno i pismeno izrazavanje. Morali su sami drzati predavanja ili pred svima procitati one sto su napisali dok Vl

bi im on davao nefornlalne sugestije vezane za njihov stil i oc nacin izlaganja. Steiner se medu ostalim potrudio pripremiti SE

opsirno izlaganje 0 temi: Do kojeg je stupnja covjek u svojem U.

djelovanju slobodno bite? oslanjajuci se na Herbartovu* S'

H d

* Johann Friedrich Herbart (1776.-1841.), njemacki filc,zof, psiholog t< i pedagog; u Steinerovo vrijeme osobito cijenjen u beckim filozof­ jeskim i pedagoskim krugovima. Herbartova se filozofija suprotstavlja analizama iskustva te obuhvaea logiku, metafiziku i estetiku kao

o dravnopravne elemente. Njegova se pedagogija temelji na psihologiji kkoja treba pruZiti znanje 0 Ijudskom umu i etici na kojoj trebaju biti

utemeljeni socijalni aspekti obrazovanja. Herbart je prvi znanstve­ n nik koji razIikuje proces poucavanja od predmeta poucavanja. Kaze a da proces poucavanja treba biti uskladen s prirodnim sklonostima, P sposob'nostima i interesom ucenika pri kojem se novo znanje treba b nadogradivati na uno vee postojece kako bi se poboljsala motivacija. n Herbartovi su sljedbenici na temelju njegova ucenja uspostavili metodu ucenja u pet koraka: 1. Pripremanje ucenika za novu lekciju,

t

2. Predavanje nove lekcije, 3. Povezivanje nove lekcije S onim sto r: se prije ucilo, 4. Upotreba primjera da bi se ilustriralo uno glavno, s

S. Propitivanje ucenika da bi se utvrdilo jesu Ii svladali gradivo. r

42

filozofiju cije postavke Schroer nije prihvacao tako da mu se ovaj Steinerov uradak uopce nije svidio. On nije dije­lio entuzijazam austrijskih filozofa i sociologa. Bio je odan Goetheovu nacinu razmiSljanja te mu se Herbart cinio suviSe pedantnim i prozaicnim, iako mu je priznavao odredenu discipliniranost u misljenju.

Steiner se, medutim, odusevio Herbartovim sljedbe­nikom Robertoln Zimmennannom, profesorom prakticne filozofije na beckoln SveuciliStu. Prisustvovao je njegovim predavanjima u kojima je bilo govora 0 osnovnim nacelima etike. Neko je vrijeme usporedno slusao istu temu profesora Franza Brentana. Bio je ushicen cinjenicom da filozofiju moze uciti direktno iz usta samih filozofa. Do tada je to cinio sarno citajuci njihova djela.

Robert Zimmermann bio je naocit covjek kojeg su resili visoko celo i duga filozofska brada. U svemu je bio vrlo odmjeren. Kad bi otvorio vrata i usao u prostoriju, cinilo se da mu je svaki korak strogo odreden, ali on je u svoj toj ukocenosti djelovao sasvim prirodno. Izgledalo je kao da je svoj stay i pokrete dugo disciplinirano oblikovao u skladu s Herbartovim estetskim nacelima. Polako bi sjedao na stolac, dugim pogledom kroz naocale obuhvatio bi auditorij, a po­tom bi ih polako i precizno skinuo. Uputio bi slusateljima jos jedan dugi pogled bez naocala na ocima te bi pomno oblikovanim umjetnicki doradenim recenicama poceo pre­davati bez ikakva predloska. U njegovu je govoru bilo nesto klasicno. No, zbog duzine recenica slusatelji bi cesto gubili nit. Steiner je bio zadivljen logikom njegova izlaganja, ali ostali slusaci nisu tako mislili. Na pocetku semestra predavaonica je bila puna studenata jer je prakticna filozofija bila obvezan predmet za studente prve godine prava. No, nakon pet-sest predavanja vecina ih je prestajala dolaziti tako da se nerijetko dogadalo da mu je Steiner bio jedina publika. On je Zimmermannova predavanja smatrao duboko stimulativnim, a osobito je bio zaokupljen proucavanjem razlika izmedu njegovih i Schrberovih stajalista.

43

Schroera sustavnost uopee nije zanimala. Mislio je i govorio intuitivno, ali bi osobitu pozornost pridavao naeinu na koji je svoje misli oblikovao u rijeei. Zbog toga gotovo nikada nije predavao bez pisanoga predloska. I dok je Schroer po pomogao Steineru da shvati ljepotu kroz mnoge konkretne je primjere, Zimmermann mu je pruzio razvijenu teoriju lje­pote. Schroer je bio izrazito intuitivna osoba koja je osjeeala stanovit prezir prema sustavnosti, dok je Zimmermann bio rigidno sustavan teoretiear ljepote.

Iz ovakvog odnosa prema drukeijim, a eesta i suprot­nim stajalistima svojih profesora mozemo vidjeti kako je Steinerova teznja prema istini bila duboko usadena u njego­vo biee. Vee od najranije mladosti nosio je u sebi sposobnost zrelog znanstvenika da prihvaca i postuje razlicitosti kako bi mogao nepristrano spoznavati svijet u njegovim raznolikim pojavnim oblicima. A u one je vrijeme bio zaokupljen ide­jom pronalazenja istine pomotu filozofije.

Za svakidasnjeg putovanja vlakom Steiner se sprijateljio s jednim priprostim eovjekom sa sela koji se bavio skupljanjem ljekovitog bilja. jednom na tjedan odlazio je u Bee gdje ga je prodavao beekim Ijekarnicima. Steiner ga je zavolio vee pri prvom susretu. Bio je to pobozan eovjek neupueen u one ot sto se ueilo u skolama. No, dobro je poznavao svaku biljku U te je imao u'vid ne sarno u njezino Ijekovito djelovanje nego 01 i u njezino duboko okultno znaeenje. Biljke su mu same O( govorile 0 tome koje bolesti mogu izlijeeiti, a minerali su ul mu pricali 0 povijesti nasega planeta i cijeloga svemira. s\ Procitao je mnogo mistienih knjiga, ali sarno zato da bi kod drugih pronasao one isto sto je vee i sam znao. Njegovo je znanje 0 nadosjetilnom bilo utemeljeno na vlastitom iskustvu. U njemu je Steiner prvi put pronasao osobu s ze kojom je mogao razgovarati 0 duhovnom svijetu, ten1i koja s' ga je najviSe zanimala. Sve sto je ovaj eovjek govorio bilo je P plod njegova djelovanja u skladu sa zakonitostima duhovnog I svijeta te njegova dusevnog zivota obiljezenog elementarnom Sl

stvaralaekom mudroscu. Skupljajuei trave u svojE:.m je srcu b o

44

skupljao bogatstva objava duhova prirode. Steiner je u njemu vidio dusu iz drevnih vremena koju nisu dotaknule civilizacija, znanost i suvremena stajalista, dusu koja mu je posredovala instinktivna znanja proslosti, a pomocu kojih je stekao siguran uvid u dubine postojanja.

Felix Kogucki

Ovaj skroman covjek, clJe ime Steiner nikada nije htio otkriti, bio je Felix Kogucki, roden u Becu 1. kolovoza 1833. U vrlo skromnim, ali sredenim uvjetima zivio je sa svojom obitelji, suprugom i petoricom sinova, u selu Trumau, juzno od Beca, gdje je i umro 1909. u sedamdeset sestoj godini. Na ulazu u njegov dom stajao je natpis: "S Bozjim blagoslovom sve su stvari dobre".

Njegova je soba bila puna misticno-okultnih knjiga. Kad bi ga Steiner posjetio, uvijek bi ga ponudio s velikom zdjelom kaye i golemim kOlnadom kruha. Unatoc njegovu neobicnom zanimanju i cudnim sklonostima, nije bio predmetom poruge svojih suseljana. Znao je s dozom zdravog humora srdacno porazgovarati sa starima i mladima. Svi su ga rado slusali. I tako dok su Steiner, naocit becki student, i Felix Kogucki, seljak s naramkom ljekovitog bilja na ledima, zajedno koracali beckim ulicama, prolaznici bi ih promatrali s blagonaklonim osmijesima.

45

Felix Kogucki bio je pun Ijubavi prelna svemu na ovome svijetu, ali njegovoj bi Ijubavi dosao kraj na spomen bilo koje vrste klerikalizma, odnosno nastojanja da se cjeloku­pan drustveni zivot podvrgne utjecaju crkve i klera. Ovaj eovjek u kojem su drugi osjecali da postoji nesto sasvim

01 razlieito od njih samih zauvijek je ostao usko povezan sa Sl Steinerovom dusom. Njemu je posvetio lik Felixa Balde u jednoj od svojih misterijskih drama.

No, Felix Kogucki bio je tek navjestitelj jos jednog iznimno vaznog eovjeka s kojim je Steiner u Beeu dosao u rc doticaj, a koji je u vanjskom svijetu obnasao sasvim bezna­eajno zanimanje. On se takoder najostrije suprotstavljao svakom obliku klerikalizma. Ovaj ga je eovjek potaknuo na pravilno i sustavno shvacanje zakonitosti duhovnoga svijeta. Sam Steiner nikada nije htio niSta viSe otkriti 0 ovom svojem

St duhovnom ueitelju niti 0 eemu ga je poueavao. Njegovo je

Vl ueenje, medutim, prozelo cijelo Steinerovo bice i nastavilo dl je zivjeti u njegovim djelima. Zahvaljujuci njemu Steiner si je mogao objasniti neke Fichteove postavke, na eemu je utemeljio svoju Tajnu znanost. sc

U ono je vrijeme osjecao da mu je zadaca povezati d znanost i religiju. No, ponajvise ga je mucilo pitanje kako n pomocu duhovne spoznaje obuzdati zmaja materijalistieke 01 intelektualnosti. Njegov mu je ueitelj savjetovao da ako hoce

SE pobijediti zmaja, treba ga najprije razumjeti, a ~:azumjet ce jE ga jedino onda ako se sam uvuee u njegovu kozu. d

Steiner je bio na pravom putu. Studij prirodnih K znanosti u okruzju velegrada nije ga vodio sarno usvaja­

SI nju prirodoznanstvene slike svijeta nego takoder dubokom

Ppronicanju u intelektualnu svijest suvremenog eovjeka. No, v cijelo avo vrijeme nikada nije dopustio da njegov uvid u k duhovni svijet pomuti njegova nastojanja u razumijevanju k suvremenih znanstvenih postignuca. Prije svega morao je

P mnogo uciti da bi uredno polagao ispite na Visokoj tehniekoj n skoli kako ne bi ostao bez stipendije. Zbog vlastite potrebe s za prolicavanjem prirodnih znanosti jedno je vrijeme eak o

46

pomisljao na to da uplse studij medicine. Duboko u sebi nosio je nadu da ce jednoga dana lTIoci povuci paralelu izmedu prirodnih znanosti i svojih duhovnih spoznaja.

Cjelokupna znanost 0 organskoj prirodi bila je u ono vrijeme prozeta darvinizmom cije su osnovne ideje Steineru izgledale znanstveno neopravdane. Malo-pomalo u sebi je izgradio koncepciju "unutarnjeg covjeka" za koiega je bio uvjeren da pripada duhovnom svijetu. Ovaj duhovni covjek zacet u duhovnom svijetu postupno je u­ranjao u prirodu ujedinjujuci se s njezinim organizmom da bi pomotu njega mogao opazati i djelovati u osjetilnom svijetu. Unatoc stanovitom postovanju prema nekim po­stavkama evolucionisticke teorije, Steiner nije bio spreman zrtvovati niSta od navedenih stajalista. Ideju prema kojoj su visi organizmi izvedeni iz nizih smatrao je samu po sebi vrlo plodonosnom, ali je nikako nije mogao poistovjetiti s duhovnim svijetom kakav je on poznavao.

Skupina znanstvenika predvodenih dr. josephom Ktir­schnerom 1882. godine zapocela je s objavljivanjem Goetheovih djela u okviru impozantne biblioteke: Njemacka nacionaJ­

na literatura - Deutsche NationaJ-Literatur, koja je trebala obuhvacati reprezentativna djela njemacke knjizevnosti od sedmog do devetnaestog stoljeca. Profesor Schroer zamolio je Steinera da napiSe eseje 0 Goetheu i Newtonu i odlucio da ce ga, ako budu dobri kao sto se nadao, preporuciti Kiirschneru za urednika Goetheovih prirodoznanstvenih spisa. Tako je Steiner sa sarno dvadeset jednom godinom postao daleko najmladi suradnik, ali vise nego dorastao velicini zadatka. Napisao je uvod na sezdeset stranica u kojemuje pokazao duboko razumijevanje, u znanstvenim krugovima do tada neshvacenih i neprihvacenih Goetheovih prirodoznanstvenih teorija, a Goethea je nazvao Koper­nikom i Koeplerom organskog svijeta. Ovo se djelo i danas smatra najboljim i najrazumljivijim komentarorll Goethe­ovih botanickih i zooloskih razmatranja ikada objavljenim.

47

(Godine 1925. ovaJ Je Uvod izasao u samostalnom izdanju I

pod naslovom Goetheovi prirodoznanstveni SpiSl - Goethes (

Na turwissenschaftliche Schrifte). '­U svojim dvadesetim godinama Steiner je takoder pisao j

znanstvene clanke s podrucja geologije i minE:ralogije za I

Piererovu enciklopediju koju su obiljezavali jezgrovitost i objektivnost, a pisana je s namjerom da sumira sve znanje onoga vremena te je Slnatrana jednom od najvrednijih i I najpouzdanijih enciklopedija na njen1ackom jeziku.

Ova svoja prva djela Steiner je pisao u iznimno teskim t uvjetima. Njegova je cijela obitelj zivjela na maloj zeljeznic­ 2

koj postaji u Inzersdorfu, u dvjema sobama od kojih je veca r bila kuhinja, prostorija za boravak i spavaonica njegovih 2 roditelja, brata i sestre, dok je on radio u maloj, uskoj sobici r koja se nije grijala, kao u redovnickoj celiji. Stoga nije cudo r sto je u ono vrijeme mnogim svojim suvremenicima izgledao s kao poluizgladnjeli student teologije.

~ Da bi se mogao skolovati, unatoc nedovoljnim sred­ j

stvima, Steiner je bio primoran poucavati iz mnogo razlicitih i predmeta. Tako se, primjerice, pojavio jedan pruski casnik i koji je iz odredenih razloga moran napustiti sluzbu u nje­ C mackoj vojsci te se htio pripremiti za casnika inzinjerije u s austrijskoj vojsci. Steiner mu je davao pouku iz matematike r i fizike, a o'sim njega poucavao je iz istih predmeta brojne studente koji su se pripremali za doktorate. Buduci da je '­neprestano iznova morao ponavljati iste predmete, bio je 1 upoznat s vecinom novih otkrica na razlicitim podrucjima. (

Mnoge je stvari morao sam prethodno nauciti da bi ih poslije mogao tumaciti svojim ucenicima. Tako je, medu ostalim, I

potpuno sam naucio knjigovodstvo. Cesto je moran potrositi I nekoliko sati za pripremanje jednog sata nastave.

los od gimnazijskih dana Steiner je zaradivao dajuci lekcije svojim kolegama iz razlicitih predmeta. Ta prva iskustva u poucavanju i te kako su pridonijela njego­vu razvoju u vrsnog pedagoga, sto ce poslije dovesti do osmisljavanja waldorfske pedagogije. No, posebno mjesto u

48

njegovu pedagoskon1 radu imali su satovi pouke Qua Spechta, desetogodisnjeg djecaka koji je zbog bolesti hidrocefalusa zaostao u razvoju. Na svemu sto je pritom naucio utemeljio je zdravstvenu pedagogiju kao pravac kojim je dokazao da nacin odgoja i poucavanja mogu dovesti do ozdravljenja ne sarno dusevnog bica nego i fizickog tijela.

Nairne, u listopadu 1883. Steiner se nasao u teskom polozaju jer nije u roku diplomirao na Visokoj tehnickoj skoli te je izgubio pravo na stipendiju. Razlozi za to bili su brojni. S jedne si je strane morao neprestano osiguravati zaradu dajuci pouke iz najrazlicitijih predmeta za koje se morao dodatno pripremati. S druge strane njegova neutaziva zed za znanjem tjerala ga je da pohada razlicita predavanja na SveuciliStu mimo onih obveznih, koja su bila u sklopu njegovog studija. Uza sve to pisao je clanke za casopise i suradivao s izdavacima Goetheovih djela, za sto je morao proucavati brdo literature. Profesor Karl Julius Schroer bio je pun razumijevanja za njegovu situaciju te ga je preporucio imucnom beckom poslovnom covjeku Ladislausu Spechtu i njegovoj supruzi Paulini da bude kucni ucitelj njihovim cetirima djecacima. Tako je od srpnja 1884., odnosno od svoje dvadeset trece do dvadeset devete godine Steiner mogao besplatno stanovati u njihovoj kuci.

Trojicu djecaka trebalo je pripremati za osnovnu i poslije za srednju skolu. Zbog malog Qtta SU, medutim, roditelji bili vrlo zabrinuti. S deset godina bio je tek pocetnik u citanju, pisanju i racunanju. Smatrali su ga tjelesno i dusevno zaostalim, nesposobnim za redovito skolovanje te su sum­njali da moze steci bilo kakvu naobrazbu. Ipak su Steineru povjerili da ga poucava iz svih predmeta koliko moze. Qttovo misljenje bilo je sporo i tromo, a najmanji duhovni napor uzrokovao bi mu glavobolju, malaksalost i bljedilo. Bio je slabasan i plasljiv. Steiner je zamolio njegove roditelje da mu potpuno prepuste njegov odgoj, a kako je majka imala u Steinera veliko povjerenje, to su i ucinili. Kod Qua se susreo s jednom uspavanom svijesti koju je trebalo probuditi kako

49

bi postupno mogla ovladati fizickim tijelom. Bio je uvjeren da u djecaku drijemaju velike mentalne snage. Najprije se

~ potrudio da zadobije njegovu ljubav i povjerenje, sto mu {

je omogueilo pristup njegovoj dusi iz koje su malo-pomalo j na povrsinu pocele izranjati prave djecakove sposobnosti. Nakon sarno dvije godine, zahvaljujuei Steineru, Otto je uspio nadoknaditi zaostatke iz osnovne skole i pripremiti se za upis I u gimnaziju. Njegovo se tjelesno zdravlje bitno popravilo. i Povukla se hidrocefalnost, pa je Steiner predlozio roditelji­ s rna da ga upisu u redovitu skolu. Bio je uvjeren da mu je u I ovoj fazi njegova ravoja za bolji napredak potrebno drustvo c druge djece. Zavrsio je gimnaziju uz Steinerovu pomoe sarno j u nizim razredima jer mu poslije ona viSe nije bila potrebna. z Nakon gimnazije zavrsio je studij medicine. Poginuo je kao vojni lijecnik na fronti tijekom Prvog svjetskog rata.

Kroz ovaj rad u kojem se sasvilli konkretno morae posvetiti problemima bolesti i zdravlja Steiner je stekao spoznaje 0 covjekovu bicu za koje je vjerovao da ih nikako drukcije ne bi mogao steeL

Ladislaus i Pauline Specht, osim zahvalnosti i postovanja koje su osjeeali prema Steineru kao kuenom ucitelju njihovih sinova, prigrlili su ga i kao dragog prijatelja koji je s njima dijelio sve radosti i tuge. Omogucili su mu da postupno moze napustiti poucavanje ostalih daka i tako se viSe posvetiti vlastitom studiju. Svako bi ga ljeto vodili sa sobom na odmor u prekrasne alpske predjele Gornje Austrije. U svojem zivotu

(Steiner nije imao mnogo vremena Za igru s djecom. To je sada nadoknadio u obitelji Specht kad je, brinuei se 0 djecacima, s velikim uzitkom sudjelovao u njihovim igrama. Kaze da je najprije morae sam nauciti igrati se kako bi potom mogao t upravljati njihovom igrom. Naposljetku je zakljucio da se u t zivotu zapravo naigrao kao i svako drugo dijete sarno sto S je one sto je propustio oko svoje desete godine nadoknadio p

poslije, izmedu dvadeset trece i dvadeset osme. r Buduei da se s Paulinom Specht cesto morae dogova­ c

rati 0 odgoju njezine djece, malo-pollialo se medu njima I<

50

razvilo osobito prijateljstvo. Steiner je i nju poucavao isprva geomerriji, a potom zajedno s njezinom sestrom estetici. U njoj je vidio Ijudsku dusu jedinstvene ljepote u kojoj je majcinska Ijubav dostizala svoje vrhunce. S najvecim je zadovoljstvom s ovom majkom, potpuno predanom odgoju svoje djece, razgovarao 0 pojedinim problemima koji bi se pojavili, a koje mu je Paulina Specht s mnogo Ijubavi i s inteligentnim zakljuccima pomagala rjesiti. Osim toga silno se zanimala za Steinerov znanstveni rad, kao i za njegov privatni zivot, pa je Steiner cesto osjecao veliku potrebu da s njom porazgovara 0 svemu sto ga je tistilo. Pred njom je mogao govoriti i 0 svojim duhovnim iskustvima jer ga je zahvaljujuci svojoj inteligenciji mogla donekle slijediti.

Pauline Specht Otto Specht

Ladislaus Specht

U domu obitelji Specht Steiner se druzio s njihovim brojnim rodacima, poznanicima i prijateljima. jedan od njih bio je dr. Breuer, Paulinin prijatelj iz djetinjstva, koji je s dr. Sigmundon1 Freudom suradivao na stvaranju psihoanalize. Paulina je voljela razmiSljati 0 pitanjima koja su se odnosila na podrucje medicine. Yjerovala je da su moraIne osobine covjeka ovisne 0 zdraviju i boiesti njegova fizickog tijela. Kad joj se dr. Breuer jednom zgodom pozalio kako ga je

51

jedan njegov pacijent, ovisinik 0 morfiju, iznevjerio te je unatoc danom obecanju ponovno poceo uzimati morfij i Scl ocajan uskliknuo: "Kako mogu lijeciti covjeka koji ne drzi je svoja obecanja!" - Paulini je cijela zgoda bila vrlo smijesna. bel Nije mogla vjerovati da tako ugledan lijecnik moze biti toliko ku naivan i pomisliti da ce ovisnik 0 morfiju odrzati svoju rijec MCl te da ce pomocu obecanja izlijeciti nesto sto je bilo duboku int ukorijenjeno u ljudsku dusu. Njoj, naravno, nije bila poznata bel u one vrijeme jos eksperimentalna terapija sugestijom, ali nj~

Steiner nije mogao osporiti da njezina zdrava logika takoder stc ima smisla. reI

Isto tako lijepi prijateljski odnos razvio je Steiner s kd ocem obitelji Ladislausom Spechtom koji je trgovao indij­ Skl

skim i americkim pamukom. Tijekom njihova druzenja Sv; upoznao se s poslovnim svijetom, mnogo naucio 0 uvozu UIT

i izvozu, povezanosti izmedu industrije i trgovine te je StE mogao promatrati odnose medu poslovnim partnerima. No, ScI nad njihovo se prijateljstvo nadvila sjena nesporazuma koji i p Steiner nikada nije uspio izgladiti. Bile su to godine u kojima kOl

se Austrijom sirio val antisemitizma. Ladislaus Speht bio je "aI Zidov koji je sebe smatrao neopterecenim rasnim i sektaskim prE predrasudama, ali je vjerojatno zbog novonastalih okolnosti Ugl

postao osjetljiviji kad je bila rijec 0 njegovu narodu. Steiner pri je s druge 'strane u one vrijeme rasp ada Austro-Ugarske An aktivno sudjelovao u borbi austrijskih Nijemaca za njihov an nacionalni identitet, a osim toga se bavio proucavanjem povi­ ni2 jesnog i drustvenog polozaja Zidova. Napisao je jedan clanak to~

u kojem je prelna svojem stajalistu govorio 0 Zidovima sasvim SV(

objektivno. No, njegov prijatelj shvatio je to kao poseban istl oblik antisemitizma, sto ga je duboko potreslo. Njegov iskren OS(

prijateljski odnos prema Steineru nije se nikada promijenio, ali je ova nit nesporazuma zauvijek ostala tinjati medu nji­ pri rna. S druge strane neki od Steinerovih prijatelja koji su po postali izraziti antisemiti zamjerali su mu sto zivi u kuci od jednog Zidova, dok je Ladislaus Specht u njegovu druzenju lju s takvim Ijudima vidio sarno potvrdu vlastitih uvjerenja. po

52

U vrijeme svojeg intenzivnog prijateljstva s protestantom Schrberom koje se odvijalo u Goetheovu ozracju Steiner je istodobno pripadao jos jednom, ali potpuno razlicitom beckom kulturnom krugu, koji je obiljezavala neka vrsta kultiviranog katolicizn1a. Bio je to kruzok mlade knjizevnice Marije Eugenije delle Grazije koja je zbog svoje iznimne inteligencije i umjetnickog dara bila visoko cijenjena medu beckim intelektualcima i umjetnicima. Procitavsi nekoliko njezinih epova i pjesama Steiner je 0 njima napisao feljton, sto mu je otvorilo vrata njezina salona. Stanovala je u kuci rektora beckog Sveucilista, katolickog svecenika i profesora krscanske filozofije Laurenza Miillnera. Miillner se ocinski skrbio za mladu knjizevnicu, kao ucitelj i kao prijatelj. Svake se subote kod njih skupljalo drustvo vodecih beckih umjetnika i znanstvenika razlicitih duhovnih preokupacija. Steiner ih je prvi put posjetio 1886. u drustvu profesora Schrbera i njegove supruge kojima je to, medutim, bio prvi i posljednji posjet tome krugu. Razlog je bio u tome sto se kod delle Grazije, prema Steinerovim rijecima, mogao osjetiti "antigeteanizam", nesto poput duboke osobne antipatije prema Goetheu. Na njezinim okupljanjima prevladavao je ugodaj pesimizma u njegovoj neposrednoj zivotnoj snazi kroz prikazivanje Ijudskih patnji kao u romanima Dostojevskog. Analizirali su se realisticni zlocinacki likovi Shakespe­areovih drama, njihove zablude i slabosti. Suocavalo se s nizim dijelovima Ijudske prirode. Pjesnikinja je bila srediSte toga drustva. Citala bi odlomke svojih pjesama i govorila ° svojem shvatanju Ijudskoga zivota. Ideje su joj bile prozete istodobno gorkim i plemenitim caron1 njezine produhovljene osobnosti.

Steiner je bio neizrecivo zahvalan na svemu sto je primio iz ovoga kruga sklonog naturalizmu, koji je bio u potpunoj suprotnosti s Goetheovim romantizmom. Njegova odlucna predanost spoznaji omogucavala mu je da s iskrenom Ijubavlju i postovanjem prigrli istinu u svakom njezinom pojavnom obliku. Naravno, njegovi prijatelji koji su imali

53

potrebu da se u zivotu odrede za nesto iii protiv necega kacnisu ga 1110gIi razumjeti. Tako je uza svu bliskost koja je

postojala izmadu njega i profesora Schroera medu njima oti~

opeistodobno postojao rascjep. Profesor je zamjerao Steineru njesto je rekao da su mu draza stajalista koja ne iskljucuju

neprijateljska djelovanja prirode na covjekove ideale od nac prepovrsnog optimizma koji sam sebe zasljepljuje odvodeci

u ponor ljudsko postojanje. Nije uocio da Steiner govori o Ijudskom duhu koji iz sebe prevladava prepreke sto ih pred njega postavlja priroda. Uvrijedilo ga je kad je Steiner rekao da vanjska priroda sarna po sebi ne moze biti uzrokom pravog unutarnjeg zadovoljstva. Schroer je bio idealist. Za njega je svijet ideja bio pokretacka snaga prirode i ljudskoga stvaralastva. Za Steinera je ideja bila sarno sjena duhovnog svijeta ispunjenog zivotom.

Spomenutom krugu pripadao je i profesor teologije, jedan od najvaznijih katoIickih ucenjaka na beckom Sve­ucilistu, a od 1899. godine i njegov rektor, nositelj odIicja svetog cistercitskog* kriza Wilhelm Neumann, u ono vrijeme priznat u znanstvenim i crkvenim krugovima. Steiner je s njim cesto razgovarao pri povratku kuci. Govorio mu je o svojem shvacanju prema kojem je Isus iz Nazareta u sebe primio duhovno bice Krista, koje je nakon Golgotskog misterija ostalo zauvijek povezano s razvojem covjecanstva.

istiSpomenuta je tema za Steinera bila neizmjerno vazna. No, cijelo se vrijeme nije mogao oteti dojmu da je profesorov teo

ziv(vjerni pratilac bila personifikacija katolicke dogme koja bi ga,

se 1

nac uci

* Cisterci ti (lat. Ordo cisterciensis), ogranak benediktinskog reda dut sa strozim redovnickim pravilima nazvan _po opatiji Citeaux je ~(Cistercium) u Francuskoj, gdje ga je 1098. osnovao Robert, opat

samostana Molesmes. Ovom redu pripadao je i Bernard iz Clair­ iZl1l

vauxa (l090. - 1153.), glavni predstavnik misticnog smjera u skolastici. Pripadnici reda zive strogim asketskim zivotom, hrane se oskudno raz: i slijepo se pokoravaju papinskim odlukama. Utjecali su, osobito kar u Spanjolskoj, na razvoj viteskih redova, primjerice templara. je,

mal 54

kad bi na temelju ostroun1ne logike znanstvenika predaleko otisao u slaganju sa Steinerovim slobodoumnim idejama, opominjuci udarala po ramenu. Kod njega se osjecalo kako njegovu visoku inteligenciju sputava predanost katolickom nacinu zivota, sto je imalo kao posljedicu da mu je cesto prethodna recenica proturjecila sljedecoj.

Maria Eugenia delle Grazia

Wilhelm Neumann

Dvadesetpetogodisnji Steiner u svojoj gorljivoj teznji za istinom nije se mogao suzdrzati, a da s uglednim profesorom teologije ne pokusa porazgovarati 0 ponovljenim zemaljskim Zivotima. Profesor ga je pomalo zbunjeno slusao ukoceno se prisjecajuci literature u kojoj se 0 tome n10glo ponesto naci, lagano bi klimao glavom, ali nije imao snage poblize uti u sadrzaj teme koja mu je izgledala cudnom. Steineru se duboko urezala u pamcenje profesorova nelagoda s kojom je strpljivo slusao njegova priopcenja suzdrzavajuci se od iznosenja vlastitih stajalista.

Poslije se pokazalo da ce te dvije teme 0 kojma je razgovarao s Wilhelmom Neumannom: kristologija i rein­karnacija, koje uz samospoznaju cine temelj antropozofi­je, jos dugo izazivati nelagodu kod poklonika etabliranog materijalistickog shvacanja.

55

U vrijeme dok se u njemu oblikovala jasna svijest 0 do ponovljenim zemaljskim zivotima Steiner se upoznao s zn teozofskim pokretom Helene Petrovne Blavatsky. ]edan od m,

prijatelja s kojim je mogao razgovarati 0 toj temi posudio mu je knjigu Alfreda Percyja Sinneta Ezotericki budizam - Esoterischen Buddhismus. Bila je to prva teozofska knjiga te koju je procitao, ali koja ga se uopce nije dojmila. Bilo mu pI je dapace drago sto je nije procitao prije nego sto je sam pc

poceo opazati duhovni svijet. Sadrzaj knjige bio mu je od­ kc

bojan te je osjecao duboku antipatiju prema nacinu na koji to se u njoj opisuje nadosjetilni svijet. ja

Zahvaljujuci ugledu koji je stekao radeci kao urednik kt Goetheovih prirodoznanstvenih spisa u okviru Ktirschnerove m biblioteke: Njemacka nacionalna literatura, Steiner je 1886. za pozvan na suradnju pri objavljivanju Goetheovih djela u ok­ pc

viru biblioteke Sophien-Ausgabe. Prije nego sto ce pripremiti ot ostale sveske Goetheovih prirodoznanstvenih spisa, odlucio se je sam pokusati skicirati vlastitu spoznajnu teoriju jer je n, zakljucio kako ni jedna dosadasnja ne odgovara Goetheovom je

nacinu spoznavanja. Tako je nastala njegova prva knjiga VI

pod naslovom: Osnove spoznajne teorije Goetheova pogleda se na svijet s posebnim osvrtom na Schil1era - Grundlinien nE

einer Erke,nntnistheorie der Goetheschen Weltanschauung mit u~

besonderer Riicksicht auf Schiller u kojoj je iznio vlastite VI

ideje 0 novoj organici. Htio je da ona prije svega bude prilog kI

spoznajnoj teoriji, a ne prilog istrazivanju Goethea. Nije na­ cc mjeravao dati prikaz Goetheova svjetonazora vee prikazati vi

tendencije Goetheova nacina promatranja svijeta. tc

Na temeljima Goetheovih i Schillerovih znanstve­ u

nih izlaganja postavio je principijelne osnove za njihove o~

svjetonazore koji uvjetuju odredeno miSljenje te je nasto­ je

jao objasniti posljedice koje takav nacin pronlatranja ima zi

na suvremeni pogled na svijet i suvremeni zivot. Da bi k;

mogao dokazati Goetheovu prirodoznanstve:lu metodu, n1orao je uciniti one sto je Goethe stalno propustao: morae u

je misliti 0 vlastitom miSljenju. Steinerova narnjera je bila d

56

dati filozofsko obrazlozenje svojeg uvjerenja da duhovna znanost 0 organskom svijetu moze biti mocnija od egzaktne materijalisticke znanosti na tom podrucju.

U vrijeme dok je bio zaokupljen Goetheovom spoznajnom teorijom, sudbina ga je dovela u obitelj u cijem je krugu proveD n1nogo lijepih sati za koje kaze da su cinili sretno poglavlje u njegovu zivotu. Njegov stari prijatelj Walter Fehr kojega je osobito volio zbog vesele i svijetle naravi, zbog tocnosti u promatranju zivota i ljudi, zbog otvorenosti i 10­jalnosti poveo ga je zajedno s jos nekolicinom prijatelja svojoj kuci. Ondje je upoznao njegove dvije sestre, stariju ]ohannu i mladu Radegunde, koju su od milja zvali Gundi, te ]ohannina zarucnika. Za cestih druzenja u njihovu se domu osjecalo da postoji nesto sto gosti nikada nisu mogli vidjeti. Bio je to otac obitelji koji kao da je bio i nije bio prisutan. Isprva ga brat i sestre uopce nisu spominjali, ali su postupno poceli 0 njemu nabacivati pokoju primjedbu. 1z svake njihove rijeci zracilo je istinsko postovanje. No, moglo se zakljuciti kako je rijec 0

vrlo neobicnom, ali istodobno i vrlo vaznom covjeku. Osjecalo se takoder kako se njegova djeca plase da ga njihovi prijatelji ne bi slucajno susreli. U ovom prijateljsko-obiteljskom krugu uglavnom se razgovaralo 0 knjizevnosti, pa su s vremena na vrijeme djeca znala odlaziti u ocevu knjiznicu po neku od knjiga. Tako se Steiner malo-pomalo upoznavao s onime sto je covjek u susjednoj sobi citao, ali ga nikada nije imao prilike vidjeti. Sarno je iz razgovora brata i sestara, koji su n1nogo toga tajili, a istodobno mnogo toga otkrivali, mogao postupno u sebi izgraditi sliku 0 ton1 zanimljivom, vrlo obrazovanom osobenjaku kojega je cak pornalo i zavolio. Cinilo mu se da je on netko koga su teska zivotna iskusenja navela na to da zivi sarno u vlastitom unutarnjem svijetu te da lzbjegava bilo kakvo opcenje s Ijudima.

]ednoga dana receno im je da se covjek razbolio, a uskoro potom i da je umro. Brat i sestre zamolili su Steinera Ja mu na pogrebu uputi posljednji pozdrav. Bio jc to pogreb

57

kojernu je prisustvovala sarno rodbina, Jahannin zarucnik i He najuzi krug prijatelja. Steiner je iz srca govorio 0 nekorne ve; koga je poznavao sarno preko opisa drugih ljudi. No, brat i su sestre bili su duboko ganuti. Rekli su rnu da je njegov govor StE odrazavao istinitu sliku covjeka kakav je njihov otac doista stc bio. Po nacinu na koji su to rekli i suzarna u njihovirn ocirna cij znao je da govore istinu. kir

Izrnedu Steinera i rnlade sestre postupno se razvilo pre­ me krasno prijateljstva. Gundi je bila tipicna izvorna njernacka

ot~

djevojka koja u svojoj dusi nije nosila nista od onoga sto je se stekla odgojern vee je njezino ponasanje bila iskreno i oca­ poravajuce prirodno, ali s dozorn otrnjene suzdrzanosti, sto je jeSteinera navelo na to da i on ostane suzdrzan. Oboje su bili no potpuno svjesni toga da se vole, ali se nijedno nije usudilo do uciniti prvi korak da to izgovori. Tako je njihova ljubav m) zivjela izrnedu rijeci, a ne u rijecirna koje su razrnjenjivali. Os Steiner je ovo prijateljstvo dozivljavao kao Sunce svojega na zivota. Sudbina ih je ubrzo razdvojila, a ostalo je sarno ne­

sV' koliko pisarna ispunjenih melankolicnirn sjecanjirna na prosle sretne trenutke koji su povrerneno izranjali iz njegove duse G( tijekorn cijeloga zivota. vo

Godine 1888. Steiner je postao urednik Njemackog tjed­ n( nika - Deutsche Wochenschrift koji je uterneljio povjesnicar pr

or * Heinrich Friedjung (Roschtin u Ceskoj 1851. - Bee 1920.), bio je njemaeki S\i

nacionalistieki povjesniear i publicist, osnivae i nakladnik easopisa Njemacki tjednik - Deutsche Wachenschrift te glavni urednik easopisa Njemacke navine - Deutsche Zeitung, organa Njemaeke nacionalne stranke iz koje je iskljueen zbog rastuceg antisemitizma. Od 1891. do 1895. bio je vijecnik u beekoj Skupstini. Poznat je po procesu koji se protiv njega vodio pred Porotnim sudom u Beeu u prosincu 1909. zato sto je u sluzbi austro-ugarskog ministarstva vanjskih poslova optuzio za veleizdaju Frana Supila i hrvatsko-srpsku koaliciju. Tijekom postupka

".moran je priznati da su dokumenti na temelju kojih jt: to ueinio bili lazni, sto je osramotilo i tesko kompromitiralo ne sarno njega nego i p cijelu beeku vladu te prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, koji su s stajali iza napada na hrvatsko-srpsku koaliciju i Supila. i

58

Heinrich Friedjung*. Tjednik je zastupao liberalna stajalista u vezi s austrijskim javnim zivotom. Bilo je to vrijeme u kojem su medunacionalni odnosi u Austriji postali osobito napeti. Steineru nije bilo lako da svaki tjedan napiSe (:lanak poglavito stoga sto je njega prije svega zanimao razvoj kulture u funk­ciji napretka covjecanstva, dok se nije mnogo bavio stranac­kim zivotom i medustranackim odnosima. (Janak ,:e, medutim, moran napisati tako da ne izgleda kao da ga piSe osoba sasvim otudena od svijeta. Zbog premalo zivotnog iskustva Steiner se zapravo osjecao potpuno nespremnim za ovaj urednicki posao koji, na njegovu srecu, nije dugo potrajao. No, on mu je s jedne strane pomogao da stekne dragocjeno iskustvo u novinarskom nacinu prikazivanja dnevnih politickih dogadaja, dok mu je s druge strane omogucio da stupi u kontakt s mnogo vaznih osoba austrijskog kulturnog i politickog zivota. Osjecao je da se oslobodio golemog tereta kad je vlasnik napokon, zbog nerijesenih financijskih odnosa, moran prodati svu imovinu lista.

Iste 1888. godine odrzao je predavanje u Beckom Goetheovu udruienju - Wiener Goethe- Verein pod naslo­vom: Goethe kao otac nove estetike - Goethe, als Vater einer neuen Asthetik. Nasuprot Hegelu i Fichteu za koje je ljepota predstavlJala ideju pretocenu u oblik dostupan osjetilnom opazanju, za Steinera je ljepota bila prikazivanje osjetilnog svijeta u duhovnom obliku.

Za Steinerova boravka u Becu mnoga su se koplja lomi­la oko Wagnerove glazbe. On je sam koristio svaku zgodu kako bi unaprijedio svoje poznavanje glazbene umjetnosti. Svijet tonova sam po sebi za njega je znacio objavu esencije realnosti. Ideja Wagnerovih sljedbenika da bi glazba trebala izrazavati jos nesto osim tonskih formi cinila mu se potpuno "nemuzikalnom". S jednim od svojih prijatelja s kojim je pohadao Schroerove govorno-pismene vjezbe, a koji je bio sasvim obuzet wagnerizmom, posjecivao je mnoge koncerte i operne predstave 0 kojima bi njih dvojica uvijek imali

59

oprecna stajalista. Zbog toga je njihovo prijateljstvo za Ra obojicu smatrao izrazito poticajnim. Tijekom dugih setnji i st~

ispijanja brojnih salica kaye vodili bi beskrajne razgovore je u kojima je Steiner ostro branio svoja stajalista. Za njego­ su va plavookog, plavokosog prijatelja tek je s Wagnerovom bi: pojavom bila rodena prava glazba dok je sve prije toga m4 bila samo priprema. Za Steinera je ona bila barbarska i po­ sv gubna za svekoliko shvaeanje ove umjetnosti. S godinama je rasla njegova ljubav prema cistoj glazbi. Pristalice Wagnera kojima je bio neprestano okruzen nisu uspijevali promijeniti njegova stajalista. Tek se nakon mnogo godina teska srca poceo truditi da ga shvati. U one mu je vrijeme, medutim, predstava Tristan i Izolda, na koju je morae pratiti jednog od svojih ucenika, bila smrtno dosadna.

Steiner je uvijek bio raspolozen za drustvo. Zbog toga je vee u Wiener-Neustadtu, a pogotovo u Becu stekao brojne prijatelje. Znao je njegovati prijateljstva unatoc brojnim razmimoilazenjima u stajalistima. No, ta su ga razmimo­ilazenja natjerala na neku vrstu dvostrukog zivota. Borba koju je u sebi vodio kako bi rijesio zagonetku spoznaje zaokuplja­la ga je viSe od svega. Qna je kod njegovih prijatelja izazi­vala veliko zanimanje, ali vrlo malo aktivnog sudjelovanja. Stoga se rjesavajuei ovu zagonetku osjeeao vrlo usamljenim. S druge je strane, medutim, on sam zivo sudjelovao u svemu sto se dogadalo u njihovim zivotima. Tako je osjeeao da u njemu teku dvije usporedne struje: jedna koju je slijedio kao suo usamljeni putnik i druga koju je dijelio s Ijudima uz koje bit je bio emotivno vezan. Takav je dvostruki zivot duboko i kn trajno obiljezio njegov razvoj. pa

po Jedno je vrijeme aktivno sudjelovao u beckom student­ Po

skom zivotu. Postao je clanom Njemackog citalackog kluba u pri Visokoj skoli. Na skupstinama ili manjim okupljanjima po iscrpno se raspravljalo 0 aktualnin1 politickim i kulturnim Kll pitanjima. Tijekom rasprava iznosile su se sve vrste mogueih su i nemogueih stajalista svojstvenih samo mladim ljudima. ga

60

Rasprave bi postajale osobito grube u vrijeme izbora. Sve sto je mladez tada govorila 0 javnom zivotu u Austriji bilo je vrlo uzbudljivo i stimulativno. Bilo je to vrijeme u kojem su se sve viSe profilirale nacionalne stranke i u kojem je bila polozena klica svemu sto je poslije dovelo do raspada monarhije, a rezultati eega su postali vidljivi nakon Prvog svjetskog rata.

Rudolf Steiner 1888.

Steinera su isprva izabrali za knjiznicara. Obracao bi se suvremenim autorima, za eija djela je smatrao da bi trebala biti u studentskoj knjiznici, s molbom da im doniraju svoje knjige. Cesto bi u jednom tjednu poslao i po stotinu molbi, pa se njegovom zaslugom opseg knjiznice uskoro znatno povecao. No, ovaj je posao za Steinera irnao i povratni ucinak. Postao je revan citatelj novoprispjelih izdanja i dobro upucen u sve sto se dogadalo na podrueju znanosti, urnjetnosti, povijesti kulture i politike. Poslije je izabran za predsjednika Kluba, sto rnu je, rnedutirn, postalo velika opterecenje. Poceli su ga, nairne, salijetati pristalice razlieitih stranaka nastojeci ga pridobiti u svoje redove. Svatko ga je uvjeravao u potpunu

61

ispravnost sarno njegove partije. Svi su ga htjeli imati na ces svojoj strani. No, kad su vidjeli da na skupstinarna uvijek od] zagovara pravdu bez obzira na stranaeka naeela, svi su se okrenuli protiv njega. zneJ

Kao student beekog SveueiliSta mogao je s galerije pratiti u s rasprave u Predstavnickom domu ili u Senatu austrijskog na2 Parlamenta. Osim rasprava 0 zakonin1a osooito su ga Do zanimali zastupnici kao osobe. Medu njima je bilo gorljivih zen filozofa koji bi se teskim optuzbarna okomili na pojedino aps ministarstvo, branitelja germanizma u Austriji i onih koji na su grmjeli protiv politike pojedinih nacionalnosti, govornika kaz koji bi na suhoparan nacin raspravljali 0 financijama zbog od, cije bi se hladne proracunatosti svi smrznuli. Pojedini su se dal zastupnici znali vrlo inteligentno svadati na seljacki-tetralan nacin. Neki bi s neskrivenim samozadovoljstvom odasiljali koj otrovne strelice na sve strane s izrazitom antipatijom prema raz samom ministru. Bilo je i takvih koji su prorocki govorili 0 jay: buducnosti Austrije, a cija su se gorka prorocanstva nazalost da ostvarila. Unatoc tomu sto se nije mogao potpuno uZivjeti Au~

u austrijski politicki zivot, Steiner je nastavio promatrati pit, iznimno slozene drustvene odnose koji su ga prozimali. nac

Becke su kavane u ono vrijeme bile nadaleko poznate izg] kao mjesta na kojinla su se znamenite osobe priznate u pos znanstvenim, kulturnim i politickim krugovima mogle su­ je ~

sretati u drustvu pjesnika, pisaca, slikara i boema koji su atIT zivjeli na rubu egzistencije. U njima se razgovaralo 0 politici su i umjetnosti, donosile su se politieke odluke, pisale pjesme na~

i romani. Ljudi su se ondje sretali slucajno, neposredno, mB neoptereceni strogirn pravilima ponasanja beckog visokog k t(

drustva devetnaestog stoljeca. Steiner je najcesce zalazio u rno poznatu Griensteidlovu kavanu na Michaelovom trgu. Nju su je 1847. otvorio becki Ijekarnik Heinrich Griensteidl i ubrzo cak je postal a okupljalistem beckih pisaca i politicara. Bila je takoder neformalno sjediSte radnickog pokreta i njegovih voda. U nju je najvise voljela zalaziti becka mladez, ali i GOE

konzervativni umjetnici iz grupe Iduna. Steiner je bio tako na

62

(est gost da ju je katkad cak navodio kao svoju adresu jer odlazak u Griensteidl nikada nije dolazio u pitanje.

Za pripremanja drugog sveska Goetheovih prirodo­znanstvenih spisa osjecao je veliku potrebu za povlacenjem u sebe kako bi mu misli mogle biti kristalno jasne. To mu, nazalost, zbog okolnosti u kojima je zivio nije bilo moguce. U one je vrijeme, medutim, mogao sjediti usred kavane okru­zen zamorom i zivim gestikulacijama gostiju, a istodobno biti apsolutno miran u svojoj nutrini s mislima usredotocenim na pisanje osnovnih ideja za svoj uvodnik. Time je sebi do­kazao da moze voditi samostalan unutarnji zivot potpuno odvojen od vanjskog svijeta premda su njegovi interesi i dalje ostajali u prisnoj vezi s tim svijetom.

Vazan dio Steinerova zivota cinila su druzenja s Ijudima koji su u to vrijeme u Becu nesto znacili, s kojima je mogao razgovarati 0 svemu sto se tada dogadalo na svim podrucjima javnog zivota. Mnogi su od njih usmjerili sve svoje snage da bi se opredijelili glede rjesavanja nacionalnog pitanja u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Drugi su bili obuzeti socijalnim pitanjem, dok su se neki nalazili usred borbe za ozivljavanje nacionalnog umjetnickog zivota. Steineru su sve te borbe izgledale besplodne jer su bile odvojene od duhovnih snaga postojanja. Bilo je to vrijeme prije Prvog sVjetskog rata kad je stara Austrija razbijena u komadice. Posvuda se osjecala atmosfera raspadanja, ali to nitko nije zelio priznati. Svi su se, uvijek u skladu s vlastitim nacionalnim ili kulturnim nagnucima, zavaravali da tomu ilna lijeka. Steinerovo miSljenje bilo je da ideali koji nastaju u doba propadanja, jos k tomu rodeni iz same dekadencije bez zelje da je zaustave, moraju postati tragicni. Prema Steinerovu n1iSljenju, takvi su tragicni ide ali u one vrijeme nazalost djelovali u srcima cak i najboljih Austrijanaca i Becana.

Godine 1889. Karl Julius Schroer predlozio je rukovodstvu Goethe-Schillerova instituta u Weimaru da obrati pozornost na mladog istrazivaca Goetheovih djela - Rudolfa Steinera. U

63

kolovozu iste godine Steiner na njihov poziv odlazi u Weimar five kako bi s ondasnjim direktorom Arhiva Bernhardom Supha­ je j; nom dogovorio uvjete njihove buduee suradnje. Dodijeljeno ako mu je izdavanje Goetheovih prirodoznanstvenih spisa u okvi­ru biblioteke Sophien-Ausgabe pod pokroviteljstvom velike vojvotkinje Sophie von Sachsen. Steiner je bio presretan. Bio je to njegov prvi posjet Njen1aekoj. U njegovu je zivotu bilo malo trenutaka koji bi se mogli mjeriti s ushicenjem koje je dozivio za posjeta Wartburgu i Lutherovoj sobi. Pred dvojnim spomenikom Goetheu i Schilleru osjecao je da sve ono sto je 0 njima umovao i razmiSljao na weimarskom tlu dobiva novi zivot, kao da je iznad svega toga prostrujio jedan sasvim osebujan oZivljavajuei dah. Stanovao je u neposrednoj blizini Goetheove kuee te je uzivao u svakidasnjim jutarnjim setnjama do Arhiva.

Na povratku u Bee Steineru se napokon ostvarila velika zelja da osobno upozna Eduarda von Hartmanna. Ovaj njemaeki "filozof nesvjesnog", roden 1842. godine u Berlinu, isprva je stekao naobrazbu potrebnu za karijeru easnika u artiljeriji koju je, medutim, 1865. morao napustiti zbog bolesti koljena. Nakon kratkotrajne dvojbe izmedu glazbe i filozofije odlueio je postati filozofom te je 1867. doktorirao od na SveueiliStu u Rostocku. Vee je svojom prvon1 knjigom nae Filozofija nesvjesnog - Philosophie des Unbewusstn 1869. Nas stekao veliki ugled medu filozofima. Bavio se privatnim spa poueavanjem i pisanjem knjiga. Steiner se s njime godinama vol'dopisivao, a pri njihovu prvom susretu u Berlinu medu nji­

)

Har rna je doslo do zivahne razmjene miSljenja. nog

Steiner je bio dobro upoznat s Hartmannovom spoznaj­ poi nom teorijom koja je u njemu izazivala kontinuirano protiv­ svo Ijenje. Stajaliste da se ono "istinski stvarno" kao nesvjesno tao nalazi ispod svjesnog iskustva, a da svjesno iskustvo nije nista 'na~ drugo nego nestvarni slikovni odraz stvarnosti bilo mu je u stn potpunosti odbojno. Steiner je naprotiv Slnatrao da eovjek sa do svojim svjesnim iskustvom, ako unutarnje ojaea svoj dusevni dot

64

zivot, maze uroniti u ono sto je "istinski stvarno". Bilo mu je jasno da ce se bozanski-duhovno objaviti u covjeku sarno ako on sam svojim unutarnjim zivotom to ucini mogucim.

Eduard von Hartmann

Rudolf Steiner 1889.

Za Hartmanna je ovaj svijet, iako nesretan, bio najbolji od svih mogucih svjetova jer njegov razvitak ima svoj ko­nacni smisao u oslobodenju covjeka od nesvjesne volje. Nasuprot Schopenhaueru koji je drzao da te covjek postici spasenje ugusenjem volje, on je vidio spasenje u zasicenju Yolje kulturnim vrednotama. Ovaj pesimizam Eduarda von Hartmanna Steiner je smatrao posljedicom potpuno pogres­nog preispitivanja Ijudskog zivota. Prema Steinerovom poimanju, covjek tezi svome cilju tako da izvlaCi iz izvora sYoje nutrine ono sto mu zivot ispunjava zadovoljstvom. Pi­tao se: "Ako je covjeku svjetski poredak odmah dodijelio 'najbolji zivot', kako da on ovaj unutarnji izvor pretvori u struju koja tece?" Za njega je vanjski svjetski poredak dosao do stupnja razvoja na kojemu mora zanemariti postojanje dobra i zla u stvarima i u cinjenicama. Tek ce se tada

65

ljudsko biee probuditi do samosvijesti i nastaviti upravljati odt razvojem, ali tako da ovaj razvoj neee imati ishodiste u u n stvarima i cinjenicama vanjskog svijeta nego u unutarnjem pOt:izvoru ljudskog bica te ce biti usmjeren prema slobodi. polDaljnje otvaranje pitanja pesinliznla i optimizma, cinilo mu nei: se, iskljucuje slobodu covjekova biea. testo si je postavljao na pitanje: "Kako covjek moze biti slobodan kreator vlastite najviSe sreee ako mjerila te sreee odreduje vanjski svijet?"

S druge je strane u Hartmannovoj Fen omenoIogiji je ~ moraIne svijesti - PhanomenoIogie des sittJichen Bewusstseins pro pronasao da je covjekov moralni razvoj zacrtan onime sto kolj se moze empirijski promatrati. Steinerovo miSljenje bilo je svijda ne treba nastojati shvatiti nepoznatu bit koja se nalazi san: s onu stranu svijesti (kao sto je navedeno u Hartmannovoj raz] spoznajnoj teoriji i metafizici) vee ono sto se moze dozivjeti

nje~ kao moralnost treba shvatiti u njegovoj pojavnosti. Steineru sto je bilo jasno da ni jedno filozofsko umovanje 0 pojavnosti nes' ako zeli dokuciti "istinski stvarno" ne moze misliti izvan sve predmeta opazanja, a predmet opazanja objavit ee iz sebe je I­ovo "istinski stvarno" cim osvijestena dusa bude spremna prelprimiti njegovu objavu. Tko god u svoju svijest prima sarno u vI ono sto se moze opaziti osjetilima, pravu bit moze traziti je, 1 sarno s onu stranu svijesti; tko duhovno shvaca u njegovoj a de pojavnosti, govori 0 njemu, u smislu spoznajne teorije, kao sval o ovostranom, a ne 0 onostranom.

Hartmannova razmatranja moralnog svijeta bila su Waf Steineru simpaticna jer je u njima tocku promatranja

U S\ onostranosti sasvim povukao u zalede te se ogranicio na pa i ono sto se moze opazati. Prema Steineru se, medutim, do spoznaje prave biti ne dolazi razmiSljanjem 0 onome sto se nalazi iza predmeta opazanja nego udubljivanjem u predmet POCE opazanja do stupnja na kojem on sam otkriva svoje duhovno prer biee. Buduei da je Steiner uvijek nastojao gledati ljudska shve ostvarenja s njihove pozitivne strane, filozofiju Eduarda von i ne] Hartmanna smatrao je korisnom zato sto je, unatoc cinjenici glas da su mu njezine osnovne postavke i njezina koncepcija bili Zbo!

66

odbojni, duboko rasvjetljavala mnoge pojave. Tako je eak u njegovim djelima, s kojima se nije slagao, kao i u nekim popularnim napisima 0 kulturno-povijesnim, pedagoskim i politiekim problemima nalazio mnogo toga sto je smatrao neizmjerno poticajnim. Kate da je kod ovog pesimista naisao na zdravo shvacanje zivota kakvo se nije moglo naci kod mnogih optimista.

Za cijelo vrijeme njihova dugaekog razgovora Hartmann je .sjedio na sofi s ispruzenim nogama. U tom je polozaju proven veci dio svojega zivota otkad su nastupili problemi s koljenima. Bio je to eovjek krutih stajalista. Svoje shvacanje svijeta sveo je na nekoliko osnovnih misli kojima oi s velikim samopouzdanjem sve objasnjavao, a svako bi stajaliste razlieito od njegovoga smjesta podvrgnuo ostroj kritici. Za njega se bit stvari nalazila u nesvjesnom kao prauzroku svega sto postoji i moral a je ondje zauvijek ostati. Za Steinera je nesvjesno bilo nesto sto mora s jaeanjem dusevnoga zivota sve viSe ulaziti u svijest. I tako je Steiner mirno sjedio dok je Hartmann kritizirao njegova stajalista, a da ga zapravo prethodno nije ozbiljno ni saslusao. Na povratku kuci, dok se u vlaku prisjecao susreta koji je godinama zarko zelio, a koji je, unatoe svemu, za njega bio osobito dragocjen, nije mogao a da ne osjeti hladnocu u dusi koja bi njime prostrujila pri svakoj pomisli na Hartmannov naein razmisljanja.

Njemu ce poslije posvetiti knjigu Is tina i znanost ­

Wahrheit und Wissenschaft, a s njim ce takoder raspravljati u svojoj Filozofiji slobode - Die Philosophie der Freiheit,

pa i duga nakon njezina objavljivanja.

Nakon povratka u Bee stjecajem okolnosti Steiner se poeeo druziti sa skupinom ljudi koje je povezivalo divljenje prema mistiearki i teozofkinji Marie Lang. Njezino ozbiljno shvacanje zivota i zivotnih iskustava odlikovalo se vitalnoscu i nekom vrstom otmjene ljepote, a njezin sonoran i prodoran glas bio je odraz njezinih dubokih unutarnjih proiivljavanja. Zbog zivota provedenog u teskoj borbi sa samom sobom i

67

sa svijetom oko sebe jedino zadovoljstvo pronalazila je u ko misticnim istrazivanjima, iako su ona bila nepotpuna. Gotovo stv da je bila stvorena za to da bude dusa drustva ljudi sklonih neprestanom trazenju. U ovaj je krug teozofija usIa preko bil Franza Hartmanna*, clana Teozofskog drustva koji je postao za( nadaleko poznat po svojim brojnim teozofskim knjigama. do Marie Lang je djelomicno prihvacala njihovu teozofiju ciji se osj nacin misljenja umnogon1e podudarao s njezinim. No, ono do sto je prihvatila na nju je djelovalo samo izvana jer ona je u U( sebi nosila misticne sadrzaje koji su na sasvim jednostavan nis nacin iz njezina srca bili uzdignuti u podrucje svijesti i koji su su bili provjereni u zivotnoj praksi. Hb

Na kraju prvog razdoblja svojega zivota Steiner je osjecao tOJ unutarnju potrebu da se jasno odredi prema misticizmu, koji nji se u ono doba sirio kao emotivna teznja za sjedinjenjem do s bozanskim svijetom u cis tom zanosu, milno razuma. S du obzirom na vlastita uvjerenja uz najvece se teskoce uspio oja uzivjeti u pojedine epohe razvoja ljudske svijesti kao sto ga su orijentalna mudrost, neoplatonizam, srednjovjekovno nij krscanstvo, istrazivanja Kabale. Mistike je smatrao ljudima svi nesposobnim da stupe u pravi odnos prema svijetu ideja SV( u kojemu se moze pronaci duhovno. Spoznaju pri kojoj rijE se nastoji dosegnuti duhovna stvarnost bjezeci od ideja, oj

----------_._--_... -------_.._--------- ­ isk

* Franz Hartmann roden je 1838. u Bavarskoj. Sluzio je u Bavarskoj un artiljeriji, a potom zavrsio studij medicine te postao lijecnik. svi Godine 1865. emigrirao je u Ameriku koju je proputovao raded pal kao lijecnik. Spiritizam ga poCinje zanimati nakon susreta s jednim medijem u Denveru. Bio je aktivan u spiritistickim krugovima New bie Orleansa, a istodobno je proucavao religiozna vjerovanja americkih

Ed:Indijanaca. Pukovnik Olcott pozvao ga je 1883. da posjeti vodstvo

HuTeozofskog drustva u Adyaru u Indiji. Nakon smrti H. P. Blavatsky od1891. vodi jednu od triju frakcija Teozofskog drustva. Nakon

odlaska iz Indije neko je vrijeme zivio u Engleskoj, a potom je u gal Becu radio u sanatoriju za tuberkulozne bolesnike. Medu ostalima djE napisao je knjige 0 alken1iji, rUlokrizarima te biografije Jacoba je Boehmea i Paracelzusa. Umro je 1912. godine. ko]

68

kojima ona sarna, doduse, ne pripada, ali kroz koje duhovna stvarnost ulazi u Ijudsko iskustvo, smatrao je slaboseu.

No, ono sto mu je kod misticara ipak bilo zanimljivo bila je njihova teznja za unutarnjim iskustvom. Oni se nisu zadovoljavali sarno vanjskirn prornatranjem vee su zeljeli doei u zivi doticaj s izvorima Ijudskog postojanja tako da ih osjete u sebi. Steineru je, rnedutim, bilo savrseno jasno da se do unutarnjeg iskustva duhovnog svijeta dolazi uranjanjem u dubine duse pri punoj i jasnoj svijesti. Mistici, medutim, nisu bili sposobni shvatiti duh koji se nalazi u idejama, pa su bili u panicnom strahu da ee ih ideje ohladiti iznutra. Hladnoea koju su osjeeali u idejama primoravala ih je da toplinu koja je bila potrebna njihovoj dusi potraze bjezeei od njih. Za Steinera je, naprotiv, ziva povezanost s idejama koje dolaze iz duhovnog svijeta oduvijek znacila osobno opeenje s duhovnim svijetom. Prerna njegovu su miSljenju mistici sarno ojacali materijalisticki nacin promatranja prirode umjesto da ga oslabe. Jer, onaj tko ulazi u dubine svoje duse, a sa sobom nije ponio ideje, umjesto u duhovni svijet ulazi u unutarnji svijet vlastitih emocija. Njegova priopeenja 0 svijetu duha svode se na sasvim osobnu, subjektivnu, fantasticnu igru rijeci koje ne znace nista stvarno. One umjesto da govore o istinama duhovnog svijeta izrazavaju sarno subjektivna iskustva u covjekovoj nutrini. Steinerov cilj nije bio opisivati unutarnja iskustva vee pokazati kako se istinski duhovni svijet objavljuje covjeku. Na ovakvom nacinu razmiSljanja pociva njegova Filozofija slobode.

Steiner je u domu Marie Lang u Belvederegasse u Becu bio uvijek rado viden gost. Njezin je suprug, odvjetnik Edmund Lang, bio skolski prijatelj austrijskog skladatelja Huga Wolfa, rodenog u Windischgrazu (Slovenjgradecu) 1860. od majke Slovenke i oca Nijemca. Otac ga je vee u cetvrtoj godini poceo uciti svirati violinu i glasovir. Od najranijeg djetinjstva nije ga zanimalo niSta osim glazbe, zbog cega je imao teskoea sa skolovanjem. Uspio se upisati na Becki konzervatorij unatoc ocevu protivljenju jer nije vjerovao da ee

69

Hugo glazbom uspjeti zaraditi za zivot. Nije, medutim, uspio da zavrsiti studij jer je bio izbacen zbog nedostatka discipline. so] Njegova se buntovna narav nikako nije mogla pomiriti sa tes skolskim konzervativizmom. Wolfova slobodoumnost u glazbi zn;

ocitovala se u njegovu stovanju \t\Tagnera kojega je jedno je vrijeme pokusavao imitirati bas u sven1U, pa je cak osamnaest mE mjeseci bio vegetarijanac. Njegova zestoka narav cesto bi ga pn udaljavala od prijatelja i pokrovitelja, ali bi mu njegov sarm i p pomogao da opet zadobije njihovu naklonost.

U napadajima depresije dogadalo se da s vremena na vrijeme prestane skladati. U jednom se takvom razdoblju bavio glazbenom kritikom kad je zbog intenziteta s kojim je zastupao svoja uvjerenja i zajedljivosti prozvan "divljim vukom" - "Wild Wolf". U svojim je kritikama osobito nemilosrdno napadao osrednja djela koja su preplavila glazbenu scenu, a strastveno je podrzavao genijalnost Lisz­ta, Schuberta i Chopina. Uzrok njegovih neplodnih razdob­lja bila je i bolest, sifilis, s njezinim popratnim efektima sve do potpune demencije. No, u svoje je vrijeme bio vrlo popularan skladatelj. Njegova su djela izvodena sirom Austrije te prihvacana i od publike i od kritike. Njegova najjaca izrazajna forma i najplodniji dio njegova opusa bio bie je Lied _. popjevka, a osim toga napisao je tri opere, pisao tal< je korale i prigodnu glazbu te rjede izvodenu orkestralnu, je 1

komornu i klavirsku glazbu. Sill

Njihovom krugu pripadalo je mnogo zanimljivih ljudi kat medu kojima je bilo arhitekata, pisaca, glazbenika, novinara, i b a jedan od njih bio je Friedrich Eckstein, sin industri­jalca, koji je proputovao cijeli svijet. Njegovi suvremenici smatrali su ga iznimno ucenim covjekom i univerzalnim ge­nijem. Posjedovao je temeljitu naobrazbu iz najrazlicitijih znanstvenih podrucja. Bio je izvrstan poznavarelj filozofije i naj vise matematike, astronomije i kemije, bio je teozof, mistik tor te dobro upuceni ljubitelj glazbe. co,

Na prvi Wagnerov festival u Bayreuth uputio se kao OC(

hodocasnik pjesice iz Beca, da bi svoje iznosene cizme potom pn

70

darovao Wagnerovom muzeju. Financirao je tiskanje prvih solo pjesama Huga Wolfa koji se zbog svoje depresivne naravi tesko probijao kroz zivot, pa mu je ova gesta njegova prijatelja znacila neizmjerno mnogo. Kad je bio bez novca, mjesecima je stanovao kod Ecksteina. Eckstein se kao mistik dulje vrije­me bavio spiritizmom, ali kako na brojna pitanja nije mogao pronaci odgovore, povezao se s teozofima te je poslije postao i predsjednik austrijske sekcije Teozofskog drustva.

Hugo Wolf Friedrich Eckstein

Bio je opclnJen s Marie Lang koju je opisao kao neo­bicno drazesno mlado bice kestenjastosmede kose i isto takvih ociju iz kojih su strujili valovi topline. Gearala ga je njezina put boje svjezeg cvijeca, milozvucan glas i srebrni smijeh. Za njega je bila besprijekorno odjevena u pripijenu karmin crvenu englesku flanelsku vestu sa zlatnim gumbima i bijelom kravatom.

A najveca zelja Marie Lang bila je da Rudolfa Steinera upozna sa svojom bliskom prijateljicom, sjajnom slikaricom akvarela, pjesnikinjom i knjizevnicom Rosom Mayreder.

Marie Lang je u veselon1 raspolozenju svojoj prijateljici napisala pismo u kojem s vatrenim odusevljenjem govori 0

tome da je mora upoznati s jednim iznimno dragim i finim covjekom s kojim je nedavno razgovarala. Taj s nestrpljenjem ocekivani trenutak dosao je u vrijeme kampanje za zenska prava koju je organizirala u dvorcu Bellevue, a na koju

71

je Steiner dosao zajedno s Hugom Wolfom i Friedrichom za

Eeksteinom. Ondje zaceto prijateljstvo s Rosom Mayreder Lal

ostavilo je najdublji trag u Steinerovom zivotu. Fn Rosa Ivlayreder bila je jedna od najobrazovanijih zena

poondasnje Austrije te je dala veliki doprinos suvremenim ie;strujanjima u austrijskom kulturnom zivotu. Stoga ne cudi Fn da se njezin lik jedno vrijeme nalazio na novcanici od petsto Sehillinga. Rodena je u Becu 1858. u obitelji bogatog vlasnika restorana i barova. Imala je dvanaestero brace i sestara. Njezin je konzervativni otae smatrao da djevojkama nije potrebna nikakva forn1alna naobrazba, ali je ipak dopustio da Rosa bude na satovima grckog i latinskog jezika jednog od svoje brace. Osim toga omogucio joj je privatne satove franeuskog, glasovira i slikanja. Tako je jedna od najobrazovanijih zena ondasnje Austrije stekla doduse neformalnu, ali temeljitu naobrazbu iz razlicitih podrucja. Prilike u njezinoj obitelji ocito su je potaknule na to da postane aktivan borae za ravnopravnost zena. Intenzivno je radila u Opcem austrij­skom udruienju iena - Allgemeinen osterreichischen Frauenverein osnovanom 1902. Izmedu nje i Steinera ubzo se razvilo duboko prijateljstvo, koje se nastavljalo razgo­ Rc

vorima u njezinu domu s mnogo darovitih ljudi. Njima je cesto bio nazocan i njezin suprug Karl Mayreder, arhitekt bi i profesor, a jedno vrijeme i rektor Visoke tehnicke skole

n(J

kojega je Steiner zavolio kao covjeka i kao umjetnika. Njih su i

dvoje imali, prema Steinerovu miSljenju, vrlo skladan brak, ni ali bez djeee. Poznato je, medutim, da je Rosa Mayreder

n< imala dvije ljubavne afere koje je detaljno opisala u svojem nc dnevniku te da je Karl Mayreder sve do svoje smrti patio

ot od depresije. Za Rosu Mayreder Steiner je rekao kako je bila

Ul osoba prema kojoj je osjecao najvete postovanje u svojem

plzivotu, a da je on najvise utjeeao na njezin razvoj. U ono je vrijeme bila poznata po djelu Uz kritiku ienskosti - Zur St Kritik der Weiblichkeit, koje je napisala inspirirana operom tc Huga Wolta Der Corregidor, a poslije i po knjizi Spol i kultura

p: - Geschlecht und Kultur u kojoj kritizira dvostruka mjerila

u

72

za muskaree i zene te diskriminaeiju zena. Zajedno s Marie Lang izdavala je casopis Zenski dokument - Dokumente der Frauen. Za Prvog sVjetskog rata angazirala se u mirovnom pokretu te je 1919. postal a predsjedniea Medunarodne lige

iena za mir i slobodu - Internationalen FrauenJige fur Frieden und Freiheit.

Rosa Mayreder Marie Lang

Za razliku od Marie Eugenie delle Grazie, Rosa Mayreder bila je osoba izrazito pozitivne stvaralacke snage, suvreme­na, nekonveneionalna, simpatican borae za oslobodenje zena i ravnopravnost spolova. S nekim se Steinerovim idejama nikako nije mogla sazivjeti, osobito s unosenjem znanstve­nog pristupa u duhovna iskustva. Bila je potpuno preda­na napredovanju ljudske individualnosti, a da pritom nije obracala ni najlnanje pozornosti na duhovne snage koje unutar nje djeluju. Na svoj je nacin dala do tada najvazniji prikaz zenske prirode i njezinih vitalnih potreba.

No, Rosa Mayreder nikako nije mogla prihvatiti Steinerovo shvacanje umjetnosti. Smatrala je da on zbog toga jer iza svega vidi duhovno ne moze dovoljno dobro prodrijeti u objave osjetilnog svijeta i doprijeti do prave umjetnosti. Ova neslaganja ipak nisu nimalo utjeeala na

73

njihovo duboko prijateljstvo i einjenicu da je Steiner s njom proven najdragocjenije trenutke svojega zivota. U to je vrijeme Steiner razvijao vlastitu spoznajnu teoriju poslije iznesenu u knjizi Filozofija slobode. Njih su dvoje bili srodne duse zbog svojih slobodarskih teznji, pa je s Rosom Mayreder mogao podijeliti svoja razmiSljanja i razgovarati 0 pravom smislu slobode. Ona je tezila uvidu u pravu Ijudsku osobnost, a Steiner uvidu u objavu svijeta koju takva osobnost iz dna svoje duse kroz otvorene duhovne oei moze pronaci. Mnogo toga ih je vezalo. Govorio je kako je Rosa Mayreder preuzela jedan dio njegove unutarnje usamljenosti u kojoj je zivio. Njihovo se njezno prijateljstvo nastavilo i nakon Steinerova odlaska iz Beea.

..- ,',..

Gti~-th ..... ".... \

74

l

u fa fa je

oc se

pr

VC

na VJI

je

fa pr

je iZI

CO i ]

pr ci'

nj

dt nc pc

ta N~

1890. - 1897 .

U rujnu 1890. Steiner se preselio u Weimar. Pocetak njegova rada u Goethe-Schillerovom arhivu u svojstvu stalnog su­radnika bio je zabiljezen u Goetheovom godiSnjaku: "Njemu je dodijeljeno (osim osteoloskih dijelova) cijelo podrucj'e morfologije, prema predvidanjima pet ili sest svezaka drugog odjeljka, koji trebaju sadrzati rukopisnu ostavstinu u kojoj se nalazi vrlo vazan materijal".

Posljednji Goetheov nasljednik Walther von Goethe predao je Goetheovu ostavstinu velikoj vojvotkinji Sophie von Sachsen koja je osnovala Arhiv kako bi je na dostojan nacin predstavila svijetu. Gustavu von Loeperu bilo je po­vjereno da okupi najbolje poznavatelje Goetheova djela te je bio neka vrsta posrednika izmedu njih i weimarskog dvo­ra. On je, nairne, obnasao visoku duznost u administraciji pruske kraljice, sestre velike vojvotkinje, a osim toga bio je jedan od suradnika na do tada najpoznatijim, Hempelovim izdanjima. Steiner je za njega rekao da je bio jedinstven covjek koji je u sebi uspio ujedini ti osobine kozmopolita i pustinjaka.

Najistaknutiji medu suradnicin1a bio je Herman Grimm, profesor povijesti umjetnosti na berlinskom SveuciliStu, cija je rijec bila odlucujuca u Goethe-Schillerovu arhivu. U njenlu su njegovi suvremenici vidjeli neku vrstu Goetheova duhovnog potomka, osobu koja svojim bicem i sudbinom nosi sjecanje na veliko klasicno doba Weimara. Kad bi se on pojavio, osjecala se nekakva duhovna otmjenost, veza koja je tajanstvenom niti spajala Goethea s njegovom ostavstinom. Nairne, Herman Grimm je bio ozenjen Giselom von Arnim,

77

keeri Bettine von Arnin1*, koja je u svijesti poznavatelja A Goethea bila predstavnica ostatka Goetheova zivotnog o kruga. Steiner je prema Hermanu Grimmu osjeeao duboku naklonost jos otkad je u Becu procitao njegovu knjigu 0 o Goetheu. No, unatoc velikom postovanju koje prema njemu Sl

nije gajio samo zato sto je Grimm bio dobar poznavatelj V' Goethea nego i stoga sto je bio neka vrsta Goetheova du­ P hovnog potomka, Steiner je znao da medu njima postoji nepremostiv ponor. On je zbog svojeg iznimnog senzibiliteta u pronicanju Goetheova djela dopirao mnogo dublje i dalje od Grimma ciji je dusevni pogled obuhvaeao Goetheovu stvaralacku duhovnost, ali koji nije mogao spoznajno shva­titi samostalni zivot te duhovnosti vee se zadrzavao u podrucjima u kojima se duhovno izivljavalo kao fantazija. Grimm je mogao Goetheovo djelo procjenjivati samo kao povjesnicar umjetnosti. Steiner je, naprotiv, vjerovao da zna na koji je nacin u Goetheu djelovala nadosjetilna duhovnost. Docio je Goetheovu nesklonost da misli 0 misljenju te da ispituje objektivan karakter misli i ideja koje se izrazavaju na subjektivnom podrucju Ijudske duse.

Prijatelje Grimma i Loepera povezivalo je zajednicko zanimanje za Goethea koje, medutim, nije prelazilo grani­ gl ce Ijudskog razumijevanja, dok je njihova strucnost bila ill

u drugom planu. Obojica su morali priznati da je najveei zi strucnjak za Goethea bio William Scherer, profesor njemacke Ze knjizevnosti na beckom Sveucilistu, koji je isprva upravljao

* Bettina von Arnim (1785. - 1859.), njemacka knjizevnica, supru­ Sl ga knjizevnika Ludwiga Achima von Arnima i sestra knjizev­ ZI nika Clemensa Brentana. Kretala se u drustvu najvecih imena dl njemackog ramantizma (Tieck, Grimm, Schleiermacher, Humboldt), a posebno su vazne njezine veze s krugom ako Gaethea. Bila O~

bije pabornica pokreta za emancipaciju zena, a nakon Srpanjske revolucije prihvatila je ideje socijalizma. Bila je autorica knjige A Goetheovo dopisivanje s djetetom - Goethes Briefwechsel mit dl einem Kinde. pl

78

Arhivom. Loeper je to cinio djecji iskreno, dok se u Grimmu osjecalo izvjesno unutarnje protivljenje.

William Scherer je nazalost umro mlad, ubrzo nakon osnivanja Arhiva, a naslijedio ga je Bernhard Suphan profe­sor na jednoj berlinskoj gimnaziji. Kad je Steiner dosao u Weimar, on je bio na celu Arhiva. Od prvog su dana postali prijatelji i Steiner je cesto boravio u njegovu domu.

Herman Grimm Bernhard Suphan

Suphan je u svojem zivotu prosao bolno iskustvo gubitka dviju supruga koje su bile sestre i umrle vrlo mlade. Zivio je u Weimaru sa svoja dva sina bez imalo zivotnog veselja prepustajuci se tuzi za suprugama. Jedino zadovoljstvo osjecao je zbog naklonosti velike vojvotkinje koju je zato iskreno volio i duboko postovao. Bio je tako­der vrlo odan Hermanu Grimmu. Tugu koja je dominirala njegovin1 n1islima pokusavao je prebroditi nekom vrstom suhog humora. Cak i razgovore 0 vrlo uzvisenim stvarima znao je zaciniti gorcinom koja bi povremeno izranjala iz dubine njegova bica. Covjek u njegovoj blizini nije mogao osjetiti nikakvu toplinu. Prema Steineru je, lnedutim, uvijek bio blagonaklon te se iskreno zanimao za njegov rad u Arhivu, kao i za njegov privatni zivot. Uza sve njegove dobre ljudske osobine i njegove sposobnosti u njemu je ipak prevladavala patnja koja ga je sve vise vodila u mrzovolju.

79

Kad je Goethe-Schillerov arhiv premjesten u novu zgradu, rekao je da se osjeca poput zrtve koju bi u primitivnim IT

vremenima zazidali kraj vrata kako bi posvetili zgradu. Sve h se vise uzivljavao u ovu ulogu "tovarne zivotinje", kako je d volio reci, radeci na zadatku s kojim se nije mogao dokraja o stopiti. I nakon odlaska u Berlin, kad bi navracao u Weimar, 0:

Steiner ga je uvijek nalazio u istom raspolozenju. U jednom h naletu depresije Bernhard Suphan je okoncao svoj zivot M samoubojstvom. n

Gustav von Loeper bio je njegova susta suprotnost. u Steiner ga je opisao kao personifikaciju ljubaznosti. Svi koji su radili u Arhivu bili su sretni kad bi se on pojavio. Uputio bi poneku ljubaznu primjedbu, zatrazio gradu koja mu je 01 bila potrebna, sjeo i radio satima s koncentracijom kakva se n rijetko mogla naci. Ne bi podizao pogled bez obzira na to pi sto se oko njega dogadalo. Njegov je cijeli unutarnji zivot tr bio obiljezen jednom jedinom mislju: kako omoguciti svijetu p; da istinski shvati Goethea. pc

B\ U Arhivu se istodobno mogla osjetiti atlnosfera znan­ zr

stveno-kulturne ustanove i drustvenog zivota weimarskog S, dvora. Svi su se dobro osjecali kad bi ih posjetio veliki kl vojvoda Karl Alexander. Njegov iskren entuzijaza:n za sve s1 povezano s Goetheom koji se ocitovao kao neka vrsta otmjene R; nehajnosti bio je dio njegove prirode. Zbog njegove visoke dj zivotne dobi te zbog dugogodisnjeg sudjelovanjc:. u svim H, vaznim dogadajima u kulturnom zivotu Njemacke, kao i Rc zbog njegove privlacne ljupkosti svima je bilo drago sto je kl on zastitnik rada u Arhivu. k,

U Arhiv je cesto navracao njegov nasljednik Carl August bi poglavito stoga sto se volio druziti sa Steinerom 1 ostalim til

suradnicima. Svoje zanimanje za kulturna dogadanja vise k; je dozivljavao kao duznost, dok se, za razliku od njega, n njegova sestra Paulina raspitivala 0 radu s mnogo topline. ill

Steiner je s njom cesto razgovarao 0 Goetheu, osobito 0

njegovoj poeziji. *

80

Vlasnicu Arhiva, veliku vojvotkinju Sophiju von Sachsen moglo se vidjeti sarno za posebnih svecanosti. Kad im je nesto htjela priopeiti, dala si je pozvati Suphana koji bi joj potom doveo odredenog suradnika koji joj je bio predstavljen. Ona se, medutim, iznimno reyno brinula a radu te je sarna osobno obavila sve pripreme za podizanje nove zgrade kako bi Goetheova poetska ostavstina bila sto bolje smjestena. Mnogo je ljudi iz razlicitih drustvenih slojeva sa zanima­njem pratilo sto se dogada u Arhivu, a u njemu je kolao uzbudljiv i poticajan stvaralacki zivor.

Unatoc tomu sto je najvise bio zaokupljen svakidasnjim obvezama, Steiner je u skladu s unutarnjim procesom razvoja njegova odnosa prema zivotu i svijetu oko sebe osjeeao potrebu da napiSe doktorat s podrucja filozofije. U dobi od trideset godina nije bio sputan nikakvim vanjskim zvanjem, pa cak si ni radom u Arhivu nije namjeravao osigurati stalan posao nego ga je obnasao u svojstvu slobodnog suradnika. Buduei da je duboko uronio u filozofiju, smatrao se dovoljno zrelim da napiSe disertaciju upravo s tog podrucja. Na beckom Sveucilistu nije mogaa doktorirati zato sto nije zavrsio klasicnu gimnaziju i zata sto njegova formalna akadem­ska naobrazba nije bila s podrucja filozofije vee tehnike. Razmisljajuei 0 doktoratu, njegovu je pozornost privuklo djelo Sedam knjiga platonizma - Sieben Bucher Platonism us

Heinricha von Steina, profesora filozofije na Sveucilistu u Rostocku. * Odlucio je da tom dragom starom filozofu, ciju je knjigu visoko cijenio, podnese svoju disertaciju. Opisao ga je kao smirenu osobu u dubokoj starosti, blagog pogleda koji je bio sposoban tiho, ali prodorno pratiti razvojni put svojeg ucenika. Rekao je Steineru: "Vasa disertacija nije onakva kakva se obicno trazi; na njoj se vidi da je niste radili pod rukovodstvom profesora; ali one sto ona sadrzi on1ogucuje mi da je rado prihvatim". Naslov disertacije bio je Osnovni

* SveuciliSte u Rostocku osnovano je 1419. godine.

81

C F

c 1

s

problemi spoznajne teorije s osobitim osvrtom na Fichteovu o teoriju znanosti - Die Grundfrage der Erkenntnistheorie li mit besonderer Riicksicht auf Fichtes Wissenschsftslehre, u a Rudolf Steiner je 1891. promoviran u doktora filozofije je Sveucilista u Rostocku. Veselio se usmenom ispitu u nadi da C ce pitanja biti iz Sedam knjiga platonizma, medutim sva su i se odnosila na Kantovu filozofiju. Godine 1892. njegova je disertacija objavljena u prosirenom izdanju pod naslovom: n Istina i znanost. Uvod u FiJozofiju slobode - Warheit und z Wissenschaft. Vorspiel einer PhiJosophie der Freiheit. Knji­ e ga je posvecena dr. Eduardu von Hartmannu u znak toplog s postovanja. p

p Steiner je u Becu bio kod kuce, a u Weimaru je bio n

1 ostao gost. Kao Austrijanc imao je srdacnu i pomirljivu K narav. Njegovi drustveni kontakti u Weimaru nisu bili poput d onih u Becu, ali ipak je i ondje pronasao krug knjizevnika, g znanstvenika i umjetnika koje je smatrao drustvenim ljudima o medu kojima je bio dobro primljen i osjecao se ugodno. j(

p

jc

F P

d s

1=

Gabriela Reuter Rudolf Steiner 1894.

U kuci knjizevnika Hansa Oldena Steiner je upoznao r spisateljicu Gabrielu Reuter dok je pisala roman 1z dobre

obitelji - Aus guter Fami]je kojim se poslije proslavila. J Divljenje koje je Gabriela Reuter izazivala u drustvu \

82

okupljenom kod Oldenovih imalo je u sebi nesto neizrecivo lijepo, a sam Steiner je vrijelne provedeno u njE:zinu drustvu ubrajao u najljepse trenutke svojega zivota. Rekao je da je ona bila osoba koja je u sebi nosila dubine problema covjecanstva u koje je uranjala s nekim radikalizmom srca i osjecaja. Prema svemu sto joj je u drustvenom zivotu izgledalo proturjecno postavila bi se cijelom svojom dusom na pol a puta izmedu tradicionalnih predrasuda i iskonskih zahtjeva ljudske prirode. Ona je bila plemeniti borac za emancipaciju i dostojan polozaj zena u drustvu. Razgovori s njom bili su carobni. testo bi se na uglu neke ulice, po najvecoj Ijetnoj vrucini satima zadrzali u raspravi 0 pitanjima koja je ona pokrenula. Steinera je fasciniralo njezino smireno drzanje i to sto nikada nije;Jovisila glas. Kada je htjela nesto ostro istaknuti, cinila je to svojom dusevnom snagom. Ovu vjestinu glasovno ujednacenog govora koji se artikulira sarno dusevno Steiner je smatrao osobitom karakteristikom njezina stila te mu se cinilo da je ona taj stil s mnogo drazi uspjela odnjegovati i u svojim pisanim djelima.

Tegobama Steinerova san1ackog zivota u Weimaru dosao je kraj kad se doselio k obitelji Eunike. Kapetan Eugen Friedrich Eunike umro je 1882. ostavivsi za sobom suprugu Annu rodenu Schultz s petero djece; cetiri djevojcice i jednim djecakom. Prelijepa Anna Eunike s kojom se Steiner blisko sprijateljio vrlo se pozrtvovno brinula a njernu. On joj je pomagao u odgoju njezine djece, koja su ga prihvatila kao clana obitelji. Osjecao se ugodno u obiteljskoj atmosferi. Rucao bi izvan kuce, a doruckovao i vecerao s obitelji. jedan dio njezina stana pripadao je san10 njen1u te je uvijek mogao k sebi pozvati prijatelje iz Berlina koji su dolazili u Weimar na sastanke Goetheova drustva, kao i one iz Weimara. Svi su se kod njega vrlo ugodno osjecali. jedan ad njih bio je Otto Erich Hartleben. Steiner je najljepsi dio boravka u Weimaru prozivio u okrilju doma obitelji Eunike. Jednom

83

je napisao Anne: Kada si u mojoj blizini, u cijelom svojem sv bicu osjecam takav sklad otkako znam da pripadas meni. sa Kada udes u moju sobu dok radim, osjecam: doslo je jedino nt bice koje zelim vidjeti, koje

Rudolf Steiner 1904.

me raduje. bi je ta kc ue pc

re ak kc sa pt idAnna Eunike su

No, duhovna usamljenost koju je Steiner poceo sve go viSe osjecati u Weimaru bila je uzrokovana prije svega time sto je bio neshvacen u svojem radu i svojim idejama, sto or nitko nije imao ni najmanje razulnijevanja za ono sto ga ljt pokrece iznutra, sto nosi njegov duh. Cesto je razmisljao Bi o tome kako mu je u djetinjstvu i mladosti bilo tesko ni pomocu osjetila upoznavati vanjski svijet. Nikada nije lako vI pamtio gole cinjenice, suhoparne podatke koji su potrebni u znanosti. Osjetilni svijet dozivljavao je poput slika sjena M koje prolaze mimo njega. Tek kad bi se te slike povezale sa s duhovnim cinjenicama, za njega su dobivale pouzdani St karakter stvarnosti. n)

U Weimaru je boravio u zivotnoj dobi izmedu dvadeset OJ devete i trideset seste godine i tek tada se njegova dusa T pocela intenzivno okretati prema svijetu izvan sebe, osjecajuci fa potrebu da se cvrsto poveze s vanjskim zivotom. Stajalista fa Nietzschea i Heckela, koja je u ono vrijeme proucavao, za njega su predstavljala dozivIjaje vanjskog svijeta te je poceo n shvacati kako je prije zapravo premalo zivio s tim vanjskim Ti

51

84

svijetom. (inilo mu se kao da mu je do tada bio povjeren sarno duhovni svijet koji je mogao spoznavati u svoJoJ nutrini, a s kojim se mogao lako spojiti. Osjecao je da svoje bice mora uVijek povlaciti u sebe te mu je izgledalo kao da je njegov vlastiti zivot odvojen od vanjskog svijeta nekim tankim zidom. Sa svojom je dusom intenzivno zivio u svijetu koji je dopirao do granica osjetilnog i kad god bi morao nesto uciniti izvan njega, uvijek mu se cinilo kako mora svjesno poduzeti posebne napore da bi presao granicu.

To, medutim, ne znaci da je Steiner zivio sam i zatvo­ren u sebe, odvojen od svoje okoline. Njegove svakidasnje aktivnosti bile su povezane s obicninl iivotom i s ljudima s kojima se nalazio u zivom suodnosu. No, svako je opcenje sa svijetom izvan sebe dozivljavao s punom svijescu. Svaki put kad bi prelazio u vanjski svijet, izgledalo mu je kao da ide u goste, stu ga, medutim, nije sprecavalo da najzivlje sudjeluje u njegovim dogadajima, tako da se, ustvari, u gostima osjecao kao kod kuce.

Ova sposobnost da jasno razluci granice izmedu svjetova omogucavala mu je siroku i nepristranu komunikaciju s Ijudima koji su imali sasvim razlicita stajalista od njegovih. Bio je tako siguran u svoja duhovna videnja da mu se nije moglo dogoditi da potpadne pod tudi utjecaj lisen vlastitoga misljenja. Nlogao se, medutim, s lakocom unijeti u dusevno stanje sugovornika kako bi ga bolje razumio. Mogao je stoviSe bolje zastupati njegova glediSta od njega samoga. U svojoj biografiji Moj iivot - Mein Lebensgang

Steiner pise: "Tko porice istinitost svega sto nije na liniji njegova nacina misljenja, nije sposoban uvidjeti relativnu

opravdanost razlicitih pogleda na svijet koja u njima postoji.

Tko to moie, taj je u stanju bez ustezanja osjetiti ono sto fascinira u nekom odredenom nacinu nlisljenja. To sto

fascinira u intelektualizmu iivi u velikom broju Ijudi. Oni su spremni brzo proglasiti zabludom ono sto je smisljeno

na drukciji nacin. Onaj, medutim, tko moie uociti svijet

razlicitih shvacanja, koji kao duhovan mora postojati, taj

85

ii

uvida opravdanje postojanja razlicitih 'tocaka gledista' te bi se mora, stalno, u nutrini svoje duse braniti da se ne opre­ M dijeli za ovo iii ono glediste." No, njegove Ijudske vrijednosti kao sto su otvorenost, toleraneija i prihvaeanje razlicitosti fL nisu bile sarno posljediea njegova toplog srca vee takoder posljediea njegove razvijene inteligeneije i visokog stupnja

Z1 svijesti. HI

Na isti se nacin Steiner odnosio prema svjetonazorima kl Heckela i Nietzsehea. Shvaeao je relativnu opravdanost

SL njihovih ideja, ali nije mogao zauzeti stajaliste kojim se piopredjeljuje za neku ili protiv neke od njih, odnosno tvrditi u( da je jedno ispravno, a drugo neispravno. Ono sto je zivjelo u st tim idejama za Steinera je bilo nesto strano, pri celllu jedno kl nije mogao osjeeati viSe stranim od drugoga. Bio je siguran i , sarno u vlastite spoznaje, u one sto je SalTI iScitao iz duhovnog svijeta. Nije bio sljedbenik ni Heekela ni Nietzsehea, ali dok su obojiea bili izlozeni ostroj kritiei svojih protivnika, na prvome mjestu erkve, Steiner je bio na strani napadnutih.

D vrijeme njegova boravka u Weimaru kulminirala je borba za darvinizam. Steinerovo uvjerenje bilo je da svijest novoga doba mora prihvatiti teoriju evolucije ciji su pioniri bili Charles Darwin i spomenuti Ernst Heckel, profesor iz ]ene. Dnatoc, tomu sto su njihovi prikazi postanka vrsta prema njegovu misljenju bili primitivni i nedovrseni, a uzroei koji djeluju na razvoj nedovoljno objasnjeni, Steiner je ipak smatrao da treba prihvatiti osnovnu ideju evolueije zivih biea. Govorio je da njezini protivniei ne zele vidjeti cinjeniee koje nameee priroda te da su stoga bespomotni pred shvaeanjima 0 razvojnom putu prirode i eovjeka proizislim iz bi prirodnih znanosti. Ernst Heckel bio je borae protiv jednog iz prezivjelog svjetonazora za nova znanja 0 bieu i postanku ar prirode, koja su trebala utemeljiti sasvim novi pogled na jo svijet. Njegov je problem, medutim, prema Steineru, bio u kt tome sto nikada nije studirao filozofiju te ne sarno da je pj u njoj bio diletant nego je bio pravo dijete. To je razlog "c zbog kojega iz svojih epohalnih filogenetskih studija nije u

86

bio u stanju izvesti naJVlse spiritualne zakljucke. U knjizi Moj iivot Steiner kaie: "Nasuprot svoj njemackoj filozofiji,

nasuprot svoj ostaloj njemackoj naobrazbi, Heckelove filogenetske ideje su najvainije djelo njemackog duhovnog

iivota u drugo} polovini devetnaestog stoljeca i nema boljeg

znanstvenog obrazloienja okultizma od Heckclove teorije. Heckclovo u(~enje jc veliko, ali je Heckel njegov najgori

komentator. Kulturi, medutim, neL~emo koristiti ako svojim

suvremenicima pokazujemo Heckelove slabosti nego ako im pokaiemo velicinu Heckelove filogenetske misli. ja sam to ucinio u svoja dva djela: 'Pogled na svijet i iivot u 19. stoljecu' - 'Welt- und Lebensanschauung im 19. jahrhundert'

koje sam posvetio Heckelu i u mojem malom spisu 'Heckel i njegovi protivnici' - 'Haeckel und seine Gegner'''.

Ernst Heckel

Ernst Heinrich Philipp August Haeckel (1839. - 1919.) bio je poznati njemacki biolog, odnosno zoolog i filozof, izobrazeni umjetnik i ilustrator te profesor komparativne anatomije na Sveucilistu u jeni. Najvise se bavio teori­jom evolucije i opcenito razvojem iivotnih procesa, sto je kuIminiraIo u prekrasno ilustriranoj knjizi Umjetnicki oblici prirode - Kunstformen der Natur. Njegova je teza da je "ontogeneza rekapituIacija filogeneze", odnosno da jedinka u svojem razvoju ponavlja razvoj cijele vrste.

87

Osim biologijom bavio se filozofijom, antropologijon1, o psihologijom i kozmologijom. Iz teorije evolucije izveo je sl

filozofski pravac nazvan "monizam" u kojen1 ekonomiju, b politiku i etiku reducira na primijenjenu biologiju. Smatra j€ se da su teoreticari rasizma, nacizma i socijalnog darvinizma k podlogu i opravdanje za svoje ideje nalazili upravo u ovom is njegovom ucenju. d

Haeckel je bio jedan od prvih znanstvenika koji je smatrao da psihologija treba biti grana fiziologije. Takoder je predlozio mnoge danas opceprihvacene termine medu s'i

kojima je "ekologija". Bio je iznimno popularan medu u

svojim suvremenicima, dok su znanstvenici mnogenjego­ve "znanstvene" dokaze i teorije smatrali u najmanju ruku upitnima.

Svesrdno je u Njemackoj zastupao Darwinovo djelo. Zanimljivo je da u vrijeme kad je objavljena Darwin·)va knjiga o podrijetlu vrsta pomocu prirodnog odabira - On the Origin of Species by Means of Natural Selection nisu jos nigdje u svijetu bili pronadani ikakvi ostaci ljudskih predaka. Haeckel je pretpostavio da se u istocnoj Indiji, danasnjoj Indoneziji, nalaze dokazi za ljudsku evoluciju i tocno je opisao kako oni izgledaju. Svom je pracovjeku dao ime Phitecanthropus s, alalus te je zaduzio svoje studente da ga pronadu. Jedan od njih, mladi Nizozemac Eugen Dubois pronasao je '.1 istocnoj Indiji tzv ~ "covjeka s Jave". Ovaj prvi ljudski predak koji je ikad pronaden tocno je odgovarao Haeckelovom opisu, pa je stoga prema njemu dobio ime Phitecanthropus alalus, a III

tek poslije je preimenovan u Homo erectus. 0: Godinama je odnos izmedu Steinera i Heckela bio

ogranicen na dopisivanje, a Steiner nije osjecao potrebu da ga osobno upozna. Kad je Heckelu 1894. povodonl njegova sezdesetog rodendana priredena proslava, medu uzvanicima P je bio i Rudolf Steiner, a Heckelov sin ga je tom zgodom G predstavio svojem ocu. Steiner ga je dozivio kao ocaravajucu B

osobu naivna, meka pogleda, osobu koja je mogla podnijeti o sarno osjetilne utiske, ali ne i ono sto se u njima misaono '}

88

objavljuje. Cinilo mu se da bi se njegov blagi pogled mogao slomiti kad bi ga proiela ostrina misli. Kaze da je Heckel bio Ijudska zagonetka koja se mogla sarno voljeti kad ga je covjek gledao, ali na koju bi se covjek moran naljutiti kad bi 0 njoj prosudivao. Odlikovao se njeznim i ljubavlju ispunjenim smislom za prirodu iza kojega se nalazila sjena djelomicno osmiSljenih i usko ogranicenih ideja koje su odisale fanatizmom.

Steiner se nikada nije prestao baviti Heckelom sve do svojih posljednjih godina zivota. Heckelovo se ime spominje u njegovih dvadeset pet spisa te u brojnim predavanjima.

Nakon sto je Steiner doktorirao, njemacki akademski krugovi vidjeli su u njelnu filozofa cije vrijeme tek dolazi i koji ce popuniti prazninu koju je za sobom ostavio Nietzsche. Steiner je svojim misljenjem 0 misljenju, razumijevanjem duhovne svijesti same sobom oznacio pocetak nove filozofije. Proucavajuci Goetheovo djelo, koje je unatoc svemu zauvijek nosio duboko u sebi, ujedno je oznacio kraj Goetheova pogleda na svijet. Goetheov je svjetonazor, kao i svjetonazor njemackih klasicnih filozofa izrastao iz njihova bica kao sam po sebi razumljiv, kao neka vrsta instinktivne intuicije. Nova filozofija, medutim, prema Steineru, trebala bi biti spoznata imaginacijon1 jer sposobnostima i snagama obicne svijesti ne mozemo ni najpomnijim promatranjem vlastite duse proniknuti u bit miSljenja ili predocavanja niti njima mozemo spoznati svijet koji se razvija iza covjekova miSljenja, osjecanja i htijenja.

Godine 1894. objavljena je Filozofija slobode. Temeljne

crte modernog pogleda na svijet. Rezultati promatranja duse prirodoznanstvenom metodom - Die Philosophie der Freiheit.

Grundzilge einer modernen Weltanschauung. Seelische

Beobachtung resultate nach naturwissenschaftlicher Metode. o njoj Rudolf Steiner piSe u svojoj autobiografiji: "Moja

'Filozofija slobode' utemeljena je na doiivljaju razumijevanja

89

ljudske svijesti same sobom. Htijenjem se sloboda ostvaruje, dut osjecanjem se ona doiivljava, misljenjem se ona upoznaje. kao Samo, da bi se to postiglo, misljenje ne smije izgubiti svoj opa iivot". Zivo misljenje je nesto na cemu je Steiner inzistirao kao cijelog svojeg zivota kao na preduvjetu za bilo kakav zdrav, pre a time i istinit uvid u duhovni svijet. pril

Cim je knjiga izisla iz tiska, Steiner je odmah jedan primjerak poslao Eduardu von Hartmannu koji ju je pomno pod proucio te ubrzo Steineru vratio kopiju s brojnim detaljnim de, marginalnim komentarima od pocetka do kraja knjige. Poslao

mOl mu je i pismo u kojem je medu ostalim napisao da bi se pry knjiga trebala zvati Teorijskospoznajni fenomenalizam i eticki nih individualizam - Erkenntnistheoretischer Phanomenalismus Nas und ethischer Individualismus po cemu je Steiner zakljucio bolj da je Hartmann sasvim pogresno shvatio izvor njegovih ideja i njegove ciljeve. za ~

Steiner je ovom knjigom nastojao pokazati da se iza doz osjetilnog svijeta ne nalazi nesto nepoznato vee da se u­ ant: nutar njega nalazi duhovno, a da svijet ideja ima svoju stje postojbinu u duhovnom svijetu. Stvarnost osjetilnog svijeta u d bit ce skrivena za covjekovu svijest tako dugo dok njegova obli dusa prima utiske sarno pomocu osjetila. Kad uz osjetil ­ hoY no opazanje covjek bude mogao unutarnje dozivjeti ideje, bio tek ce onda njegova dusa moci obuhvatiti osjetilni svijet u tak' njegovoj objektivnoj stvarnosti. Koliko ce se dugo osjetilni pos svijet ocitovati covjeku sarno u pojavama ovisi 0 napretku njegove svijesti. Za Steinera je osjetilni svijet istodobno i duhovni svijet, ali spoznati duhovni svijet je onaj s kojim 188 dusa zivi tako sto je preko njega prosirila svoju svijest. ku11 Smisao spoznajnih procesa jest u tome da se pomocu njih obj, moze svjesno dozivjeti duhovni svijet. Ovakvim je shvacanjima mel Steiner, nasuprot fenomenalizmu, postavio svijet duhovne stvarnosti. arh

NaCin na koji su oblikovane ideje u knjizi Filozofija -NiE slobode proizisao je iz ondasnjeg Steinerovog dusevnog sta­ jer nja. Tijekom procesa samospoznaje direktnim promatranjem je v

90

duhovnog svijeta u Ijudsku dusu ulazi moralni svijet, ali kao njezin sasvim osobni dozivljaj. Kroz iskustvo izravnog opazanja duhovnog svijeta priroda se Steineru objavljivala kao duh, pa je sukladno tomu misli u svojoj knjizi oblikovao prema duhovnom izvoru. Htio je stvoriti prirodnu znanost primjerenu duhu.

Za Steinera je Filozofija slobode prije svega bila djelo s podrucja antropozofije, duhovne znanosti proiziSle iz priro­de, iz covjekovog polozaja u prirodi te iz njegova vlastitog moralnog bica. U njoj je iznio ideje do kojih je, tijekom prvog razdoblja svojega zivota, dosao putem iskustva stece­nih rjesavanjem prirodoznanstvenih zagonetki postojanja. Nastavak njegova rada bit te posvecen nastojanju da na sto bolji nacin prikaze sam d uhovni svijet.

Spoznaje koje covjek osjetilnim opazanjem prima izvana za Steinerovu su dusu bile unutarnji antropozofski duhovni dozivljaj. Razlog zbog kojeg tada jos nije koristio termin antropozofija bio je u tome sto je bio viSe usredotocen na stjecanje uvida u duhovni svijet, dok mu je terminologija bila u drugom planu. Smatrao je svojom zadacom da sto bolje oblikuje ideje koje mogu izraziti iskustva Ijudske duse u du­hovnom svijetu. lzmedu svoje tridesete i cetrdesete godine bio je potpuno posvecen unutarnjoj borbi za oblikovanjem takvih ideja. No, njegov vanjski zivot u to ga je vrijeme postavljao pred sasvim drukcije izazove.

S Nietzscheovim se djelima Steiner upoznao jos u Becu 1889. kad je uvidio da je rijec 0 jednoj od najvainijih pojava kulturnog zivota koju treba ozbiljno shvatiti. Godine 1895. objavio je knjigu Friedrich Nietzsche. Borac protiF sFojega Fre­

mena - Friedrich Nietzsche. Ein Kampfer gegen seine Zeit.

U Weimaru se jednoga dana 1896. u Goethe-Schillerovom arhivu pojavila Nietzscheova sestra Elizabethe F6rster­-Nietzsche. Htjela se upoznati s nacinom uredivanja arhiva jer je imala namjeru osnovati Nietzscheov arhiv. U Steineru je vidjela simpaticnog komentatora djela njezina brata te ga

91

je zamolila da uredi Nietzscheovu knjiznicu sto je on rado Be prihvatio. Bilo mu je zadovoljstvo imati u rukama knjige, N; iz kojih je citao sam Nietzsche, a na cijim su marginama p] bili ispisani brojni strastveni kriticki komentari u kojima d~

su se mogli nazrijeti zaceci njegovih ideja. Rezultat ovoga p( rada bio je katalog s 227 stranica. Elizabethe je bila toliko zt impresionirana Steinerovim poznavanjem filozofije da ga je zr zamolila da joj dva put na tjedan daje satove.

U znak zahvalnosti jednom ga je pozvaia svojoj kuci u Naumburg, u kojoj je stanovaia sa svojim bratom, te ga uvela u sobu velikog Nietzschea. Duboko ganut onime sto je vidio Steiner je poslije napisao: "Tu na jednoj sofi leiao je on,

pomracena uma, s prekrasnim celom istodobno umjetnika i mislioca. Bili su prvi poslijepodnevni sati. Te ugasle oci, koje

su unatoc tomu jos uvijek djelovale produhovljeno primale su sliku okoline koja nije dopirala do duse. Mi smo stajali ovdje, a Nietzsche 0 tome nije nista znao. Ipak se moglo povjerovati da je produhovljeno lice nosilo izraz duse koja je cijelo prijepodne u sebi stvarala misli i da se sada ieli

jedino odmoriti. Unutarnji nemir je zahvatio moju dusu koja se sva pretvorila u razumijevanje za ovoga genija ciji je

pogled bio uperen u mene, ali me nije dostigao. Pasivnost dugo ukocenog pogleda oslobadala je razumijevanje mojeg vlastitog pogleda koji je osjecao dusevnu snagu njegovih ociju iako se s njima nije susreo. hi

U svojim sam mislima mogao samo mucati 0 onome sto m sam tada gledao. I sadriaj moje knjige 'Friedrich Nietzsche. V' Borac protiv svojega vremena' samo je mucanje. To sto je £1 ta knjiga ostala samo mucanje skriva pravu cinjenicu da nle n je inspirirala opisana Nietzscheova slika". d

Steiner je napisao nekoliko clanaka 0 Nietzscheu 01

medu kojima su Filozofija Friedricha Nietzschea kao psiho­ IE patoloski problem - Die Philosophie Friedrich Nietzsches als psychopathologisches Problem te Osobnost Friedricha

Nietzschea i psihopatologija - Friedrich Nietzsches Per­

sdnlichkeit und die Psycho-Pathologie, koji su objavljeni u

92

Beckom klinickom pregledu - Wiener Klinischen Rundschau.

Nakon Nietzscheove smrti odrzao je 0 njemu nekoliko predavanja, medu inima 13. rujna 1900. u krugu Kommen­

den, u Berlinu. Steiner je s iskrenom sueuti pratio njegova postena nastojanja puna patnje koja su ga dovela do sloma zbog nemoguenosti da u vremenu vladavine prirodnih znanosti u njima otkrije pravi duh.

Friedrich Nietzsche

Elizabethe Forster-Nietzsche

Druzenje s Nietzscheovom sestrom, koja mu je u pocetku bila simpaticna zbog svojeg dinamicnog i ljubaznog duha, medutim, nije zavrsilo onako srdacno kako je zapocelo. Vee je u vrijeme rada na sredivanju knjiznice pisao Anne Eunike kako je s njom tesko suradivati jer neprestano mije­nja svoja raspolozenja i odluke. Tako je iznenada odlucila da Nietzscheov arhiv premjesti iz Naumburga u Weimar, ocito smatrajuei da ee imati koristi od blizine Goethe-Schil­lerova arhiva. 0 svojoj odluci nije obavijestila cak ni glav­nog urednika Nietzscheovih djela Fritza Koegela ni bilo kog drugog. Uz to je u nekoliko listova prosirila glasine kako ee Steiner zamijeniti Koegela. Unatoc tomu sto je istina bila da je Steiner nekoliko puta odbio njezinu ponudu, dovela ga

93

je u neugodan polozaj prema Fritzu Koegelu kojega je jedva uspio uvjeriti da njezine tvrdnje nisu istinite te da je rijec a me klevetama. Konacno je sarna Elizabethe priznala da je lagala na objasnjavajuci poslije svoje priznanje time sto se bojala da je ce Koegel pozvati Steinera na dvoboj. U tim je sukobima s r Steiner neizmjerno patio tako da su lijepi trenuei koje je bli proveo s njom u Naumburgu i Weimaru ostali prevuceni u ~

velom gorcine. bie

co' Slikarska skola, kazaliste i brojni glazbeni dogadaji svj

prozimali su zivot Weimara umjetnickom atmosferom, sta sto je Steinera ispunjavalo osjecajem osobitog dusevnog vel zadovoljstva i duboke unutarnje ugode. Profesori. studen­ sta ti slikarstva napustajuci stare tradieije borili su se za nova na neposrednija shvacanja zivota i prirode. Istrazivali su nacine su na koje bi boje svojih paleta mogli nanijeti na povrsinu taka pre da njihove slike budu odraz stvaralastva zive prirode. Za je njih je to hila zagonetka koju su neprestano iznova rjesavali ali na razlicite originalne i mastovite nacine, sto je rezultiralo na cestim izlozbama u weimarskim galerij ama. izf,

Steiner jos tada nije imao mnogo slikarskog iskustva, ali sja je tijekom brojnih druzenja s umjetnieima zajednc s njima en istrazivao duhovni smisao svega umjetnickog. Tragao je za lui duhovnom supstaneijom boja u svjetlu. los kao student na do beckom Sveucilistu izvodio je pokuse iz optike vezane za ko teoriju boja. Kao i danas vecina se fizicara onoga vremena tre priklanjala Newtonovoj teoriji prema kojoj su boje nastale iz njE svjetla, dok je Steiner bio uz Goethea za kojeg boje nasta­ bit ju iz odnosa sVjetla i tame, odnosno kad tama ne dopus­ u ta svjetlu da se slobodno razvije, sto su obojiea uspjeli i lju eksperimentalno dokazati. Steiner ce poslije objasniti i razviti Goetheovu teoriju boja u svojim brojnim predavanjima Bit od boja - Das Wesen der Farben koja ce tijekom 1914., 1921. pI' i 1924. biti odrzana u Dornaehu, a u kojima ce govoriti 0 gl, tehniei slikanja te 0 moralnom dozivljaju boja sve do njihova kozmickog znacenja. pI'

94

Nacin slikarskog izrazavanja svojstven ondasnjim modernim slikarima cije su duhovne teznje potjecale iz najprimitivnijih dusevnih snaga nije bio blizak Steineru, sto je uostalom vidljivo iz njegovih slika. Najvise se sprij ateljio s mladim slikarom Ottom Frohlichom cije je slikarstvo bilo blisko Steinerovoj umjetnickoj masti. Provodili su sate sjedeei u Steinerovoj sobi ili na dugim setnjama i izletima. Nla gdje bio, Otto Frohlich je uvijek slikao u dusi. U njegovoj blizini covjek je zaboravljao da na svijetu postoji ista drugo doli svjetla i boja kojima su prstale njegove slike. Kad bi slikao stablo, na platnu se ne bi vidjele linije koje mu daju oblik vee ono sto svjetlo i boje objavljuju sami iz sebe kad im stablo dopusta da se izive. jednom su obojica bili pozvani na vjencanje kao prijatelji nevjestine obitelji. Od Steinera su zbog njegove elokvencije i sposobnosti da u tople rijeci pretoci ugodaj trenutka svi ocekivali da odrzi govor, sto je on i ucinio. To od mladog slikara nitko nije ocekivao, ali je on iznenada ustao i, kao da je potpuno zaboravio na slavljenicko veselje oko sebe, poceo slikati u duhu: " ... iznad svjetlucavih vrhunaca prepun Ijubavi izlijeva se suncev sjaj. Oblaci diSu nad brdima u suncevom bljestavilu; uzareni crveni obronci okrenuti prema suncu stapaju se u trijumfalni luk duhovnih boja darujuei zemlji stazu za svjetlo koje tezi dolje ... " Njegov bi se govor nastavio unedogled da ga netko komu je bio vrlo drag, ali tko je bio svjestan da bi uzvanici trebali poceti uzivati u pecenju, nije konacno povukao za rep njegova fraka. I tako, dok je Steiner pokusavao istraziti tajnu biti boja, pokraj sebe je imao covjeka koji je instinktivno u sebi nosio iskustva 0 tome kako svijet boja izranja iz Ijudske duse.

Steiner je u Weimaru osjeeao veliku potrebu da navecer odlazi na mjesta na kojima su se okupljali umjetnici i njihovi prijatelji. Profesori i studenti likovne akademije, glumci i glazbenici sastajali su se u romanticnom Klubu umjetnika

- Kiinstlervereinshaus, staroj kovacnici nasuprot kazalistu preuredenoj u gostionicu. Ovdje je upoznao umjetnike iz

95

svih drustvenih slojeva. A poznavanje nekog umjetnika kojil u Weimaru onog vremena bilo je od zivotne vaznosti jer slag:tradicija weimarskog dvora i iznimno simpatican veliki kao vojvoda Karl Alexandar udarili su gradu umjetnicki pecat zbog cega su u Weimar dolazili svi koji su se tada bilo na koji nacin bavili umjetnoscu. 95 c

Weimar je, doduse, bio grad klasike, ali je istodobno knji:bio otvoren prema svemu sto je novo. Ondje se slaganje s ung.novotarijama izrazavalo s mnogo ljubavi, a neslaganje vrlo Sch(pristojno i bezbolno tako da je svaki stvaralac na najljepsi Cotl moguci nacin dobio iskrenu kritiku svojega djela.

Najistaknutije mjesto u weimarskom umjetnickom zivotu prirzauzimalo je kazaliste, koje je ostajalo vjerno svojoj tradiciji udn i nije bilo sklono prihvacanju naturalizma koji je u ano Goe vrijeme preplavio umjetnost. U njemu se moderna shvacanja, kriti kad bi se i uspjela probiti na povrsinu, nikada nisu uspjela zala previse udaljiti od dobre stare tradicije. prir

No, glazbeni zivot Weilnara pokazao se skloniji novo­ priztarijama. Bilo je to vrijeme kad se Richard Strauss, radeci kao drugi dirigent, tek probijao u Weimaru gdje su izvedene na njegove prve skladbe. Njegova glazbena traganja bila su spissastavni dio weimarskog kulturnog zivota. Takvo radosno egze:bezrezervno prihvacanje necega sto je u umjetnickom smislu filol bilo u najmanju ruku problematicno bila su moguca sarno u pog Weimaru. Stoga je ondje izveden njegov Zaratustra, pa cak fors i njegova muzika za lakrdijase, a Steiner je prisustvovao za I prvoj izvedbi njegova Gunthrama na kojoj je sjajni pjevac non Heinrich Zeller gotovo ostao bez glasa. uno

Brojni glazbeni festivali dovodili su u Weimar naj­ u " poznatije glazbene umjetnike. Steiner je slusao mnoge

kla~ izvedbe Wagnerovih glazbenih drama te Gustava Mahlera sed kako dirigira na jednom festivalu na samom pocetku tern njegove karijere. Nakon mnogo godina sa zahvalnoscu je gledao na ovo weimarsko razdoblje u kojem si je, ziveci medu umjetnicima i druzeci se s njima, mnogo toga mogao nje: objasniti. U Weimaru je upoznao umjetnicka ostvarenja 0 ziv(

96

kojima je izgradio vlastita stajalista, koja se vrlo cesto nisu slagala sa stajalistima ostalih, ali do kojih mu je bilo stalo kao i do vlastitih.

Njegov sedmogodiSnji boravak u VVeinlaru rezultirao je s 95 objavljenih publikacija, a zavrsio je 1897. objavljivanjem knjige Goetheov pogled na svijet - Goethes Weltanschau­ung. Osim toga napisao je 1894.195. uvod djelima 0

Schopenhaueru te 1897. 0 Jean Paulu, koja su objavljena u Cottaschen Bibliothek der Welt1iteratur.

Nakon sto je lZlsao posljednji tom Goetheovih prirodoznanstvenih spisa, u godisnjem izvjescu Goetheova udruzenja odano je sluzbeno priznanje Steinerovu radu u Goethe-Schillerovom arhivu. Zahvalili su mu na njegovoj kriticnoj i produktivnoj djelatnosti te na njegovu nesebicnom zalaganju. Iza sebe je ostavio dobro sredenu Goetheovu prirodoznanstvenu gradu, sto je osiguralo potpunije i vece priznavanje Goethea kao prirodoznanstvenika.

Ovim je radom Steiner stekao ugled najveceg autoriteta na podrucju poznavanja Goetheovih prirodoznanstvenih spisa. Jedine primjedbe bile su upucene njegovoj filoloskoj egzaktnosti. Sam je priznao da se nikada nije ponosio svojom filoloskom djelatnoscu te da su mu se stoga potkrale pojedine pogreske. U Goethe-Schillerovom arhivu, medutim, upravo se forsirala pedantna filologija, dok je bilo malo razumijevanja za njegove originalne ideje. Steiner se zbog toga s vreme­nom poceo osjecati usamljeno i neshvaceno. Splasnulo je one prvotno odusevljenje koje je pratilo njegovo hodocascc u "njemacku Atenu" i sada je u Weimaru vidio sarno grad klasicnih mumija u kojem se osjecao kao stranac. No, u sedam godina "weimarskog progonstva" Steiner je postavio temelje svoje duhovne znanosti - antropozofije.

Napustajuci Weimar postao je svjestan da se u dubini njegove duse, sasvim neovisno 0 promjeni njegovlh vanjskih Zivotnih okolnosti, dogodio preokret koji je za ~:1jega imao

97

presudno znacenje. Cijelo svoje djetinjstvo i mladost osjecao je teskoce da osjetilni svijet dozivi s istin1 intenzitetom s kojim je dozivljavao svijet ideja i duhovni svijet. Ziveci u duhu osjecao se potpuno budnim, a zivot u fizickom svijetu boja, oblika i tonova dozivljavao je poput sna. Tesko je opazao i shvacao osjetilni svijet. (inilo mu se da se njegovo dusevno dozivljavanje, tako djelatno na podrucju nadosjetilnog, ne moze u dovoljnoj mjeri uliti u osjetilne organe da bi dusa mogla dozivjeti njihov puni sadrzaj. Opisano se stanje u njegovoj trideset sestoj godini pocelo iz temelja mijenjati. Odjednom je zadobio sposobnost preciznog i jasnog pro­matranja stvari, bica i dogadaja fizickog svijeta. U njemu se napokon probudila pozornost za osjetilne opazaje.

U Ijudskom je zivotu uobicajeno da se takav preokret dogada u djetinjstvu, polako i neprimjetno kad malo dijete iz vlastitog svijeta ulazi u svijet koji ga okruzuje. No, Steiner je u svojem odnosu prema vanjskom svijetu dulje vrijeme ostao dijete. To sto se ovaj preokret dogodio u njegovoj zreloj dobi omogucilo mu je, medutin1, da prati svoj razvoj s punom svijescu. Shvatio je da Ijudi koji nesvjesno prelaze iz dusevnog dozivljavanja duhovnog svijeta u dozivljavanje fizickog svijeta cesto ne mogu jasno razluciti ta dva svijeta. Qni im se neprestano mijesaju. U takvim se Ijudima sasvim instinktivno'mijesa ono sto stvari govore njihovim osjetilima S onim sto dusa dozivljava pomocu duha i onim sto dozivljava pomocu sebe same. Zbog toga oni ne mogu jasno razumjeti ni fizicki ni d uhovni svij et.

Steineru se nakon svjesnog prijelaza na jasno i dojmlji­vo promatranje osjetilnog svijeta cinilo da je stekao uvid u jedan sasvim novi svijet. No, ova novostecena jasnoca nije se odnosila sarno na objekte osjetilnog svijeta. Sada je takoder mogao bolje uocavati dusevna stanja drugih Ijudi. Trudio se da tocno vidi sto neki covjek dozivljava, ali istodobno, da hi sacuvao nepristranost te da ne bi upao u zamku stvaranja simpatije ili antipatije, nastojao je ne kritizirati ono sto su Ijudi cinili. Htio je jednostavno pustiti da na

izm, ga j

tim, pon rjes zagl

CO~

98

njega djeluje covjek onakav kakav jest. Ubrzo je shvatio da takvim promatranjem moze uti u pravi duhovni svijet.

Postao je sposoban da svjesno i sigurno prelazi granicu izmedu unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ovaj posljednji za nje­ga je bio pun zagonetki koje je htio rijesiti. Znao je, medu­tim, da ih ne moze rijesiti pomotu misljenja. Misljenje moze pomoti dusi pri njihovom rjesavanju, ali one same ne sadrzi rjesenja. Rekao je sebi: "Cijeli svijet izvan covjeka jedna je zagonetkaJ prava svjetska zagonetka J a rjesenje je - sam

covjek". Time je stekao istinsko razumijevanje zivota.

99

"

N2 U

dv Ii ot'

sv po tal

ni: mE

do je(

pr ka su be na su do je

sa:

bi Ni to po M;

to

1897 . - 191 3.

Nakon sto je dovrsio posao u Goethe-Schillerovom arhivu u Weimaru, Steiner 1897. godine odlazi u Berlin. Vee se dulje vrijeme podvrgnuo intenzivnom preispitivanju treba Ii sutjeti 0 svojim duhovnim spoznajama iIi bi ih trebao otvoreno iznositi u javnosti. To ga je pitanje progonilo na svakom koraku jer koje se god teme dotaknuo s bilo kojeg podrucja znanosti ili umjetnosti, uVijek su njegova stajalis­ta, koja su osim intelektualnog uvida bila prozete duhov­nim spoznajama, odstupala od stajalista ostalih. Osjeeao je, medutim, da ipak ima Ijudi koji bi ih mogli prihvatiti. Za donosenje odluke bio je presudan razgovor koji je vodio s jednim vrlo uglednim fizicarem koji je s velikim zanimanjem proucavao Goetheove prirodoznanstvene radove. Izjavio je kako je Goetheova teorija boja tako koncipirana da je za suvremenu fiziku potpuno neupotrebljiva. Steiner je ostao bez rijeci. Bio je duboko svjestan cinjenice da ne postoji nacin na koji bi se ova teorija mogla objasniti u okviru suvremene fizike te je upravo u tome vidio znak da je doslo vrijeme za duhovnoznanstvena objasnjenja. Odlucio je progovoriti.

Ovom su odlukom njegove vanjske aktivnosti zadobile sasvim novi smjer. Vee se dulje vrijeme bavio miSlju da bi svoja priopeenja najbolje mogao iznijeti u nekom listu. Nije, medutim, mogao pokrenuti vlastiti casopis jer su za to bila potrebna znatna novcana sredstva. Kad mu je 1897. ponudeno da bude jedan od urednika uglednog tjednika Magazin za literaturu - Magazin fur Literatur, Steiner je to objerucke prihvatio.

103

Bio je to casopis koji je 1832. na godiSnjicu Goetheove i smrti u Berlinu pokrenula skupina njegovih poklonika. U su njemu je objavljivana poezija te prikazi i kritike kojima os su se velikom broju pretplatnika s njemackog govornog bi podrucja pruzale sazete informacije 0 svemu sto se doga­ ve dalo u intelektualnom i kulturnom zivotu. Tijekom 80-ih i bi 90-ih godina devetnaestog stoljeca sve su ga vise uredivali do mladi Ijudi sukladno suvremenim kulturnim kretanjima. va U vrijeme kad ga je Steiner preuzeo, bio je obojen novim ci' usmjerenjima u literaturi, ali bez velike opozicij '2 prema sv starim shvacanjima. Buduci da se casopis nije mogao sam ni financirati postao je glasilom Slobodnog Jiterarnog drustva iz' - Frei jiterarische Gesellschaft koje je bilo revolucionarni go protivnik tradicionalnoga Literarnog drustva ~ Literarische kc Gesellschaft. n,

Vlasnici casopisa procijenili su da je Steiner vrlo os obrazovan, ozbiljan, ali samo donekle praktican mladi covjek koji je ipak prije svega idealist. Stoga je jedan od njihovih VI

uvjeta bila obveza da kao drugog urednika prihvati Otta kc Ericha Hartlebena, s kojim se sprijateljio jos u Welmaru, a in koji ce se, prema njihovu miSljenju, bolje brinuti 0 tome Ii1 da casopis donosi dobit. ra

No, njihove su se procjene pokazale sasvim pogresnima. dl Ova je suradnja od samog pocetka pred Steinera postav­Ijala nesavladive prepreke. On sam nije neometano mogao dosljedno provoditi svoje zamisli, a Otto Erich Hartleben radio je povremeno, stihijski i bez ikakve vizije. U ono je vrijeme imao mnogo obozavatelja zbog svoje najnovije drame Odgoj za brak - Erziehung zur Ehe, sto je dodatno otezavalo Steinerov polozaj. Inace dobar i drag Steinerov prijatelj bio je pretjerano obuzet estetikom. U njegovoj je cisto esteticarskoj filozofiji bilo, doduse, i necega privlacnog, pa cak i u njegovim profinjenim gestama koje su potpuno odskakale od boemskog miljea u kojem se obicno kretao. No, u njegovu se radu, kao i u njegovoj popularnoj drami cesto znalo osjeti ti pretjerivanje, stanovita neobuzdanost

104

i povrsnost koju su mogli uociti sarno njegovi najblizi suradnici. Zbog svoje ljubavi prema Ijepoti svako malo je osjetio potrebu da nekoliko mjeseci provede u Italiji, a kad bi se vratio, say bi odisao "necim talijanskim". I tako unatoc velikoj osobnoj privrzenosti koju je Steiner za njega osjecao bilo mu je jednostavno nemoguce raditi s njim. Umjesto da se usmjeri na to da zadovolji interese citatelja i clano­va Slobodnog literarnog drustva, Hartleben je pod svaku cijenu nastojao nametnuti svoje estetske osjecaje. Unatoc svoj njegovoj zreloj estetskoj filozofiji, Otto Erich Hartleben nikada nije uspio u sebi prerasti studenta. Buduci da je cesto izbivao, cijeli urednicki posao bio je prepusten Steineru koji ga je, naravno, obavljao u skladu s vlastitim uvjerenjima, a kad bi se Hartleben napokon vratio iz Italije, inzistirao bi na svojim urednickim pravima. Stoga se u profilu casopisa osjecala stanovita nedosljednost u orijentaciji.

Navedene teskoce toliko su zaokupljale Steinera da vise nije imao vremena za ugodna druzenja s prijateljima kojima je bio okruzen u Weimaru. U Magazinu je pokraj sebe imao sasvim drukciju vrstu Ijudi koji su prije svega bili ili literati ili slikari ili skulptori, a tako su razmisljali, osjecali i razgovarali, dok su njihove Ijudske osobine bile potisnute u drugi plan. No, sve ove muke Steiner je s velicinom duhov­nog istrazivaca prihvacao kao izazove koje mu je na put postavila sudbina.

Steinerova neodoljiva unutarnja potreba da svoja ezotericka iskustva podijeli s drugima navela ga je da 2. kolovoza 1899. na sto pedesetu obljetnicu Goetheova rodenja u Magazinu objavi clanak pod naslovom Goetheova tajna objava - Goethes Geheime Offenbarung kao osvrt na njegovu Bajku 0 zeJenoj zmiji i Jijepoj Ljiljani - Das Marchen von

der granen Schlange und der schdncn LiJie. Proteklih deset godina ta mu je bajka bila neprestano pred ocima te nije prestajao 0 njoj razmisljati. Gna je za njega bila sasvim ezotericko djelo nastalo iz ezoterickog raspolozenja. (Janak je, medutim, bio sarno blago ezotericki jer od svoje publike

105

Z

2

nije mogao ocekivati da prihvati nesto viSe od toga. U njemu p je nastojao objasniti put od pronlatranja vanjske prirode do p promatranja nutrine ljudske duse koji Goethe nije shvacao r u pojmovima nego u duhovnim slikama jer su mu pojmovi izgledali suvise siromasni, suvise mrtvi da bi mogli izraziti E zivot unutarnjih snaga koje djeluju u ljudskoj dusi. P

Uz Magazin za literaturu Steiner je s Ottom Erichom z Hartlebenom kao dodatak easopisu objavljivao Dramaturske S

listove - Dramaturgische Blatter koji su se bavili kazalis­ l

nom umjetnoscu. Nairne, odreden krug ljudi okupljenih oko C

Magazina bio je aktivan u Dramskom drustvu - Dramatische Gesellschaft, a Steiner je odmah nakon dolaska u Berlin r

bio izabran za elana njegova upravnog odbora. Svrha ovog t

drustva bila je izvodenje predstava koje su zbog osebuinog f sadrzaja, forme i estetskih kriterija iskakale iz ustaljenih okvira, pa ih "ozbiljna" kazalista nisu htjela na svojem re­ (

pertoaru. Nije bilo lako redatelju postaviti na pozornicu t

"neshvacenu" predstavu jer je ona pred njega postavljala I

niz dramatskih zamki i izlagala ga brojnim kusnjama. Njihova se glumacka druzina najvecim dijelom sastojala

od umjetnika koji su glumili po najrazlieitijim berlinskim kazalistima. Stoga su se predstave morale izvoditi prije podne na unajmljenim pozornicama iii u kazaIistima kOj~l bi, imajuci razumijevanja za njihovu avangardnu djelatncst, besplat­no ustupila dvoranu. Zbog ogranieenih sredstlva glumci, naravno, uglavnom nisu bili placeni. Svima je bilo jasno da bi ovakve predstave da su izvedene u uobicajenom terminu pred uobieajenom kazalisnom publikom ubrzo upropastile svako kazaliste te su se tjesili time kako publika jos nije dovoljno zrela da prihvati ideje koje su iskljueivo u funkciji umjetnosti.

Pri izvedbi izrazito avangardnih djela, kako bi njihov unljetnieki smisao sto bolje priblizili publici, obicavali su, prema uzoru na francusku praksu, prije pojedinih pred­stava uprilieiti uvodne govore koje je, naravno, drzao Stei­ner. Ta mu je zadaca bila draga osobito stoga sto mu je

106

pruzala priliku da govori 0 duhovnoj podlozi djela i to pred publikom koja inace nije imala osjecaj za takav nacin razmiSlj anj a.

Rad na predstavama veselio je Steinera. On i Otto Erich Hartleben osjecali su se kao pravi kazalisni redatelji. Postavljajuci predstave Steiner je shvatio da sva teorijska znanja nisu ni od kakve koristi ako ne proizlaze iz zivog srnisla za umjetnost kojen1u treba pustiti da se intuitivno ulije do u najmanje pojedinosti. Znao je da se pn postavljanju ovakvih predstava mora odlucno oduprijeti cvrsto uvrije­zenim pravilima. Je Ii predstava bila dobra, losa ili osred­nja pokazat ce publika ako u gestama, modulaciji glasa, uredenju scene te kroz opci dojam koji ostavlja cjelovita forma umjetnickog izraza prepozna siguran osjecaj za stil. Znao je da ce sve sto kao redatelj radi iz svojeg unutarnjeg osjecaja blagotvorno djelovati na umjetnike koji bi reziju utemeljenu sarno na razumu osjecali kao ogranicavanje njihove umjetnicke slobode.

Steineru je izrazito odgovarao ovakav nacin rada kojim se zajednickim zalaganjem svih sudionika oblikovala ziva umjetnost. Prizeljkivao je da iste kreativne odnose uspostavi sa suradnicima na Magazinu cime bi, nadao se, izbjegao da tjednik bude obiljezen hladnim teoretskim raspravama i suhim prosudbama. Htio je da autori clanaka ne budu sarno kriticari u ulozi sudaca koji stoje po strani te osuduju, sazalijevaju ili cak preziru i mrze nego da kroz pozitivno predstavljanje umjetnosti postanu pravi pisci koji ce aktivno sudjelovati u oblikovanju umjetnickog zivota svojega vremena. Steiner je i sam pisao dramske kritike koje su, medutim, zbog njegova jedinstvenog pozitivnog pristupa nailazile na slabo razumijevanje. Drzao se, nairne, svojeg uvjerenja da je sasvim nepotrebno da kriticar iznosi svoje subjektivne ocjene vrijednosti djela. Smatrao je da to treba uciniti publika. On je svojim citateljima htio dati sliku umjetnickih ideal a koji su doveli do stvaranja djela te im objasniti smisao igre maste iz koje je ono nastalo.

107

Potkraj devetnaestog stoljeca Steiner je upoznao pjesnika Ka Ludwiga jacobowskog. Dozivio ga je kao dragog mladica

m~

prepunog ideja koji je znao zabavljati drustvo profinjenim Oc plemenitim humorom. No, unatoc tomu njegova je dusa odi­ ur saia dubokolTI unutarnjom tragikom. U godinama rastuceg M; antisemitizma tesko je podnosio svoju sudbinu Zidova. kc Predstavljao je odjel koji je pod vodstvom nekL1 liberalnih st. zastupnika u austrijskom Parlamentu upravljao Zajednicom je za obranu od antisemitizma - Abwehr des Antisemitismus je te je objavljivao njihov glasnik. Taj mu je posao bio osobito je bolan jer se svakog dana morae suocavati s naletima gru­ ii' bog neprijateljstva prema svojem narodu.

jacobowski je u svojem kratkom zivotu uspio uciniti nevjerojatno mnogo na najrazlicitijim podrucjima. Bavio se skupljanjem svega sto je mogio posluziti proucavanju raz­voja naroda od primitivnih vremena. Kao dobar poznava­teIj narodne tradicije napisao je brojne zanimljive clanke koji su u pocetku odisali materijalistickim shvacanjem, ali se u njima takoder osjecala odredena teznja prema duhov­nome. Osim toga pisao je pjesme, koje nisu uvijek bile sasvim originalne, ali su bile odraz njegovih dubokih osjecaja i snaznih dusevnih iskustava. Svoje lirske pjesma nazivao je "blistavim danima" - "leuchtende Tage" jer su ga u njegovu tragicnom zivotu, u trenucima kad bi njime ovladalo mrac­no raspolozenje, ispunjavale duhovnim suncem. Takoder m je pisao novele, primjerice Werther Zidov - Werther der K jude u kojoj je pohranio svu svoju unutarnju tragiku, k;

a Loki roman jednoga boga - Loki, Roman eines Cottes s1 odrazavao je njegovu Ijubav prema germanskoj mitologiji. d Bio je urednik mjesecnika Drustvo - Die Cesellschaft. Uza s: sve spomenuto druzio se s mnogo Ijudi i imao mnogo oda­ k nih prijatelja. Strastveno je uiivao u zivotu te je iudno c upijao njegovu bit kako bi svojim prozivljavanjima mogao s' dati umjetnicki oblik. f;

Ludwig jacobowski znao je privuci Ijude. Bio je srediSte v kruga koji se sve viSe povecavao. Svi su mu bili privrzeni. a

108

Kad je u prosincu 1900. u tridesetoj godini umro od upale mozdane ovojnice, njegova je smrt duboko potresla Steinera. Odrzao je svom prijatelju posmrtni govor te se prihvatio uredivanja njegovih preostalih literarnih radova, Prijateljica Marie Stona objavila mu je u spomen knjigu s tekstovima koje su mu posvetili njegovi prijatelji. Steiner je volio sve sto je bilo povezano s Ludwigom Jacobowskim; nacin na koji je prozivljavao svoju unutarnju tragediju i nacin na koji ju je nastojao nadici pomocu svojih "blistavih dana". U svojem je srcu zauvijek sacuvao odanost prema svojem prijatelju i Ziva sjecanja na njihovo kratkotrajno druzenje.

Ludwig jacobowski

Potkraj zivota Ludwig Jacobowski je osnovao drustvo pod, mladim Ijudima privlacnim, nazivom Ljudi buducnosti - Die Kommenden. U njemu se jednom na tjedan, na drugom katu kavane na berlinskom Nollendorfplatzu, okupljala sarolika skupina pjesnika, arhitekata, snobova i novinara, mladih djevojaka u pratnji umjetnika, ruskih studentica, svijet]okosih Skandinavki koje su dosle usavrsiti svoj njen1acki te Ijudi koji su potjecali iz svih dijelova Njemacke. Povremeno su se (itale pjesme ili drame, a mladi bi umjetnici ondje donosili svoje prve radove. Na tim se opustenim vecernjim sastancima raspravljalo 0 svemu i svacemu. Odrzavale su se razlicite vrste predavanja i intelektualnih kruzoka na kojima je Steiner aktivno sudjelovao, najcesce u svojstvu predavaca. Do travnja

t

109

1903. odrzao je dvadeset i sedam predavanja 0 temi: Od mal Zaratustre do Nietzchea. Povijesni razvoj covjecanstva prema dru pogledima na svijet od najstarijih orijentalnih vremena dru do sadasnjosti jJi Antropozofija. - Von Zarathustra bis pti( Nietzsche. Entwicklungsgeschichte der Menschheit an Hand kor der Weltanschauungen von den filtesten orientalischen Zeiten je ( bis zur Gegenwart, oder Anhtroposophie. Tom je zgodom koj prvi put upotrijebio rijee antropozofija* kojom ce poslije nazvati svoju duhovnu znanost. Steiner je jedno vijeme mb bio predsjednik Drustva. U njemu je proveD mnoge sate u je ugodnim razgovorima s berlinskim umjetnicima medu kojima izn je bio i poznati knjizevnik Stefan Zweig. prl

Kad je Steiner kao doktor filozofije dosao u Berlin u eijem po~

se bogatom kulturnom zivotu jos osjecao duh Alexandera bOE von Humboldta**, Hegela i Schleiremachera***, od njega se ne] ocekivalo da ce se ukljueiti u zivot berlinskih intelektu- pal alnih krugova. No, on je umjesto stalozenih obrazovanih eer

ma rijE

* Rijec antropozofija (od grcke rijeci anthr6pos = covjek i sofia = nij mudrost) nalazimo jos kod Imanuela Hermana Fichtea, sina Johanna i t Gottlieba Fichtea, a jedan od Steinerovih profesora na SveuCilistu u Becu, Robert Zimmermann, dao je svojem temeljnom djelu 0 estetici

u ' naziv Antropozofija U obrisima - Anthroposophie im Umriss. Ova poje rijec, medutim, zazivjela u svojem punom znacenju tek u vezi mE sa zivotnim djelom Rudolfa Steinera.

Ml kr** Alexander von Humboldt (1769. - 1859.), njemacki prirodoslovac

i jedan od osnivaca moderne geografije i geobotanike. D~

]0 *** Friedrich Ernst Daniel Schleiremacher (1768. - 1834.), njemac­ Gi

ki filozof i teolog, propovjednik i sveucilisni profesor u Halleu zl i Berlinu koji je utemeljio modernu protestantsku teologiju u

Ul kojoj je zagovarao spontani odnos prema Bogu bez posrednika. tc Poznat je kao komentator i prevoditelj Platonovih djela. Osnivac

Hhermeneutike, grane filozofije koja se bavi umijecem tumacenja, Ivdokazivanja i razumijevanja. U djelu 0 vjeri - Uber die Religion asustavno je interpretirao sve krscanske dogme.

110

rnalogradana i berlinske sveucilisne inteligencije za svoje drustvo odabrao boemsku avangardu prezrenu od visih drustvenih slojeva. Bili su to originalni osobenjaci, "nocne ptice", kreativni ljudi koji se nisu pokoravali drustvenim konvencijama. Njegovu bogatom unutarnjem svijetu trebalo je okruzje koje ga nece sputavati, sarenilo slobodnih duhova koji zive punim zivotom.

Na sastancima drustva Die Kommenden medu mnostvom rnladih ljudi, koji su razmetljivo oponasali boerne, obicno je sjedio bradati oronuli cetrdesetogodisnjak u sivom iznosenom kaputu koji je skrivao pohabano odijelo i vrlo prljavu kosulju. U ovom je krugu uzivao ljubav i iskreno postovanje jer on je bio Peter Hille, pravi pjesnik i pravi boem. Izgledao je poput Djeda Bozicnjaka. Nakon sto bi ga neko vrijeme bodrili, izvadio bi iz dzepa zguzvani komad papira i poceo recitirati svoje pjesme koje su bile neujedna­cene improvizacije lirskoga genija. Pisao bi ih po tramvaji­rna i kavanama i odmah zaboravljao. Recitirao ih je trazeci rijeci na zguzvanim zamrljanim komadicima papira. Nikad nije imao novca, a nije ni mario za njega. Prespavao bi tu i tame kod ponekog prijatelja ili gdje bilo.

Peter Hille roden je 11. rujna 1854. godine u Erwitzenu u Westfaliji. Otac mu je bio ucitelj i rentijer, a dvojica brace postali su ugledni profesori teologije. Njegov zivotni put, medutim, znatno se razlikovao od njihovog. U gimnaziji u Munsteru pripadao je tajnom udruzenju ucenika na cijim su se kruzocima citala djela Karla Marxa, Augusta Bebela, Charlesa Darwina, ali takoder Johanna Georga Hamanna, Pierrea Josepha Proudhona, Karla Gutzkowa i Ludwiga Btichnera. Gimnaziju je morae napustiti prije polaganja zavrsnog ispita zbog nedovoljnog uspjeha. Otac ga je zaposlio kao pisara u uredu drzavnog tuzitelja, ali on ubrzo nalazi posao korek­tora u nekoj tiskari u Leipzigu. Prijatelji Julius i Heinrich Hart primili su ga za suradnika u njihovu casopisu Deutschen Monatsblatter za koji piSe istrazivacke priloge 0 knjizevnosti, a u kojem takoder objavljuje svoje prve pjesme.

111

Nakon majcine prerane smrti 1879. godine zapocela su njegova lutanja Europom. ]edno je vrijeme radio u Bremenskim socijaldemokratskim novinan1a Bremer Tageblatt. Godine 1884. zivio je po slamovima Londona gdje se druzio sa socijalistima i anarhistima. Iste je godine nasljedenim novcem financirao jednu nizozemsku glumacku druzinu i s njom otisao u Ruin. Neko je vrijeme zivio kao beskucnik, ali je unatoc tomu igrao vaznu ulogu u naturalistickom pokretu. Neuredan boemski zivot ostavio je traga na njegovu zdrav­Iju tako da je 1888. godine tesko obolio od tuberkuloze. Prijatelj Karl Henckell spasio ga je da ne umre od gladi i poveo ga sa sobom u Zurich. No, Hille se ni ondje nije mogao dugo zadrzati te dvije godine provodi u lutanju Svicarskom i Italijom. Kad se napokon vratio u Njemacku, pocinje ga navodno slijediti policija zbog njegovih socijaldemokrat­skih uvjerenja, pa on pred njom bjezi po cijeloj Njemackoj da bi se napokon 1895. skrasio u Berlinu. Prijatelji su mu sredili da ondje svakoga ponedjeljka cita svoje pjesn1e u jednom literarnom kabareu u srediStu grada, za sto su mu placali 100 maraka. No, on bi svoju mjesecnu zaradu odmah velikodusno potrosio sa svojim prijateljima. Tesko naruseno zdravlje neprestano se pogorsavalo zbog kronicne plucne bolesti tako da 7. svibnja 1904. umire u cetrdeset devetoj godini zivota.

Beskucnik i lutalica Peter Hille, cija se sva imovina sastojala od iznosenog sirokog ogrtaca i vrece u kojoj je drzao svoje pisane radove, u berlinskim je un1jetnickim i li­terarnim krugovima prihvacen kao veliki i genijalan pjesnik, moderni Diogen, simbol knjizevnog prijeloma na prekretnici stoljeca. Prijateljevao je s umjetnickom avangardom svojega vremena medu kojom su bili Stefan Zweig, Edvard Munch te slikar Lovis Corinth koji ga je portretirao na jednoj od svojih najuspjelijih slika. Osobito duboko prijateljstvo vezalo ga je s, prema nekima najvecom liricarkom moderne njemacke knjizevnosti, Else Lasker-Schuler koja ga je obozavala i stovala poput sveca.

jo dl o dl

SE

Pi

T

112

i

Ovom je krugu takoder pripadao Otto Erich Hartleben, jos jedan odmetnik koji je uzivao moralnu osudu gradanskog drustva i koji nije volio veceri provoditi u svojem domu. On je jednostavno morao nekamo izaei. No, cak i nakon dugih sati provedenih u kavani nije mu se islo kuei. Kad bi se vraeao to je cesto bilo vee u zoru. Stoga ne cudi sto je po cijele dane spavao, iz kreveta ustajao tek poslije podne i stvarao Steineru probleme u radu na Magazinu. jednom je zgodom u sitne sate na svojem uobicajenom putu kuei kroz Tiergarten ugledao kako u parku na klupi spava Peter Hille.

Otto Erich Hartleben

Probudivsi ga rekao mu je da nema smisla da spava vani na vlaznoj klupi te da bi se trebao malo pricuvati jer ima jos mnogo toga dati covjecanstvu. Stoga mu je odlucio pronaei prikladan smjestaj. U nekom su lokalu s vozacima noenih fijakera pricekali da se n1alo razdani, a potom su krenuli u potragu za jeftinom sobom. Konacno su je pronasli na peton1 katu jedne kuee. Otto Erich je platio stanarinu za dva mjeseca unaprijed, a Peter Hille je mastajuei kako ee ovdje smjesti­ti urednistvo svojega "svjetskog casopisa" odmah pohrlio jednom prijatelju po svoju vreeu u kojoj su na zguzvanim ceduljicama bila njegova "sabrana djela". Obojca su bili

113

sretni. Sljedeceg jutra otpriIike u isto vrijeme Hartleben se s, istim putem vracao kuci, a na istoj klupi opet je lezao Peter

I: Hille. Hartleben se razljutio i pitao ga sto ondje radi. Hille J mu je odgovorio: "Jesi Ii zapisao onu adresu?" Hartleben je r morao priznati da nije. "E, pa nisam ni ja", rekao je Hille. c

Nitkonije znao zasto je Peter Hille odnekud dosao u ~

veliki Berlin. Svi su znali da to nije ni zbog uspjeha ni (

zbog slave. Tiho bi sjedio u drustvu usred buke i zivih r gestikulacija svojih prijatelja te ih mirno slusao nikomu ne

(

protusloveci. Povremeno bi prema nekome podigao casu na­zdravljajuci, ali gotovo nikada nije sudjelovao u njihovim

(

raspravama. Zaboravljivost i potpuni nedostatak ambicije t

davali su njegovoj osobi poseban sarm. Ovaj dobrohotni, prostodusni plavooki "sredovjecan starac" kojega su svi vo­Ijeli bio je prototip berlinskog boema i maskota drustva Die Kommenden.

U ono vrijeme Steiner nije bio zadovoljan ni svojim clancima u Magazinu ni svojim predavanjima. Osjecao je kako svojim idejama tesko probija uvrijezena tvrda materijalisticka shvacanja, koja su prihvacanjem mehani­cizma prirodoznanstveni nacin razmisljanja dovela do kraj­njih granica. Prema mehanicistickom ucenju, osnovni kemijski i fizikalnizakoni na isti nacin na koji pokrecu strojeve pokrecu i zive organizme; biljne, zivotinjske i ljudske, sarno sto u njima djeluju neizmjerno slozenije i teze ih je shvatiti. Steiner je znao da se ovakvim nacinom razmiSljanja, koji i zivo i nezivo podvrgava istim zakonitostima, koji se slijepo drzi golih cinjenica, a kad nesto ne moze objasniti onda to jednostavno proglasi "neobjasnjivim", nikada nece moci doprijeti do razumijevanja zivota. Znao je da se to moze uciniti sarno pomocu visih zakona koji nemaju mehanicki karakter, a za cije je shvacanje potrebno uciniti vece napore od onih kojima se dolazi do razumijevanja strojeva.

Prema Steineru, da bi covjek mogao shvatiti zivot, da bi mogao uociti duh koji djeluje u prirodi, nije dovoljno

114

svijet promatrati sarno vanjskim osjetilima vee treba razviti posebnu vrstu osjetila za ono sto se nalazi iza materije. ]edino ee na taj nacin iskustvima stecenim u fizickom svijetu moei pridruziti religiozna iskustva koja je stekao u svijetu duha, a koja su povezana s njegovim osobnim moralnim kodeksom. ]er, sadrzaj religioznih iskustava potjece iz svijeta duha, a do njih covjek moze doei tek onda kad dovoljno razvije svoju dusu da u nju moze primiti slike istinskog duhovnog svijeta. Prema tradicionalnom shvaeanju religije, svedenom na vjerovanje u nadnaravno biee, objave covjeku dolaze izvana. Prema Steinerovu shvaeanju, objave su plod unutarnjeg iskustva kad covjek toliko razvije svoje dusevno­-duhovno biee da cinjenice duhovnog svijeta moze opazati isto tako pouzdano i stvarno kao sto vanjskim osjetilima moze opazati cinjenice materijalnog svijeta. Ovakva su razmatra­nja dovela Steinera do ideje "etickog individualizma" prema kojemu moral nije skup pravila nametnutih izvana nego se do njega dolazi unutarnjim uvidom u duhovni svijet u kojem zivi ono bozansko.

U skladu sa spomenutim promijenio se njegov odnos prema krseanstvu. Sva njegova dotadasnja tumacenja krs­eanstva odnosila su se na crkvena vjerska ucenja. Sada je shvatio da se krseanstvo koje on trazi ne moze pronaei u pukoj vjeri vee da se u njega mora uZivjeti kao u svijet iz kojega govori duh. Ovakav je pristup za njega predstavljao veliko iskusenje koje je njegovu nutrinu ispunilo teskom, ali nepokolebljivom dusevnom borbom. Za Steinera ni religija ni krseanstvo nisu bili znanja 0 duhu prenesena drevnom tradicijom, crkvenim, gnostickim iii bilo kojim drugim ucenjima. On je svoje krseanske spoznaje stekao potpuno sam vlastitim uvidom u svijet duha, cime je pravi sadrzaj krseanstva poceo otkrivati kao objavu koja dolazi iz dubine njegova vlastitog biea.

Razvoj njegove duse pocivao je na cinjenici da je Golgotski misterij dozivljavao kao najunutarnjiju, najozbilj­niju spoznajnu svecanost. Za njega je to bio dogadaj koji je

115

na prekretnici vremena eovjeeanstvu donio novo duhovno sal

svjetlo. Smatrao je da bi se nesto slieno moglo dogoditi u je sadasnje vrijeme na prekretnici stoljeca. Bio je uvjeren da idE u procesu razvoja ljudske svijesti mora doci do preokreta, je i to bas sada kada je razdvajanje misljenja i volje od duha po dosegnulo vrhunac. Mnogi su osjecali isto, ali nisu shvacali sa' da ce eovjek svoju pozornost koju je do tada usmjeravao CO iskljueivo prema materijalnoj prirodi poeeti usmjeravati vo prema pravom duhovnom svijetu. Naivno su mislili da ce du do obrata doci subjektivnim preustrojem duse koja ce otkriti da jedan sasvim novi objektivni svijet sliean do sada poznatome, sv ali sarno malo razrjedeniji. st(

Osvrnuvsi se na devetnaesto stoljece Steiner je zakljueio on

da su s Goetheom i Hegelom nestale sve predodzbe duhovnog sv svijeta do kojih se moglo doci pomocu miSljenja. No, njihove pr se predodzbe nikako ne smiju pobrkati s onima koje su nastale kao plod vjere i mistienih iskustava, a koje su bile d\ karakteristiene za ono doba. Steiner je, medutim, znao da se kc

duhovni svijet moze upoznati san10 vlastitim iskustvom. Pri u tomu ne pomazu nikakva teoretska razmatranja jer se pukim nE

, razmisljanjem ne moze uci u njega. Unatoe tomu sto je Hegel vc smatran najvecim misliocem novijega doba, za Steinera je s on ipak ostao samo "mislilac" koji se nije znao uzdici iznad ZI

podrueja miSljenja te je zivio u zabludi da duhovni svijet St pripada tom podrueju. Unatoe beskrajnom divljenju prema g< naeinu na koji je Hegel oblikovao svoje misljenje, Steiner je o smatrao da on nema pravi osjecaj za duhovni svijet, koji se is

moze objaviti tek iza misljenja, i to onda kad se misljenje ir toliko osnazi da postane dozivljavanje koje se, doduse, i dalje sastoji od misli, ali koje ce poput duse u sebe moci n

primiti duh svijeta. Buduci da je Hegel sve duhovno sveo na jE misao, za Steinera je on bio osoba koja je unijela posljednji n sumrak starog duhovnog svjetla u razdoblje u kojem je duh jE ostao u mraku skriven od ljudskog znanja. R

No, sada se pojavio jos jedan filozof - Max Stirner, u poznati anarhist, koji je pripadao istom duhovnom mraku v

116

sarno na sasvim drukciji nacin. Hegel je bio covjek misli koji je u svojim unutarnjim razotkrivanjima tezio misljenju koje ide sve dublje te produbljivanjem siri svoja obzorja. Takvo je miSljenje produbljivanjem i prosirivanjem trebalo na kraju postati jedno s miSljenjem duha svijeta koje u sebe ukljucuje say sadrzaj svijeta. Stirner je, naprotiv, smatrao da sve sto covjek sam iz sebe otkrije uzima iz svoje individualne osobne volje. Dakle, nasuprot Hegelovu jednostranom obdarivanju duha svijeta cistim znanjem, pojavila se Stirnerova tvrdnja da je covjek iskljucivo biee volje. Za Steinera su filozofi svojim nacinom razmisljanja odrazavali duh vremena kao sto toplomjer pokazuje temperaturu prostora tako da je ono sto je nesvjesno zivjelo u nekom vremenu postajalo svjesno u filozofima. A kontradikcija izmedu Hegela i Stirnera pripadala je vremenu devetnaestog stoljeea.

Tako se za Steinera devetnaesto stoljeee izrazilo kroz dva spomenuta ekstrema: Hegelovo impersonalno misljenje, koje se zanosi time da ee omogueiti kontemplaciju 0 svijetu u kojoj covjek sa svojim unutarnjim stvaralackim snagama nema nikakva udjela, i Stirnerovu u cijelosti individualnu volju koja gotovo uopee nema smisla za harmonicnu suradnju s ostalim Ijudima. Za Hegela ee misli 0 moralu zajednickim zivotom Ijudi poprimati sve veeu objektivnost, dok je za Stirnera svaki pojedinac osteeen svime onime cime bi mo­gao pridonijeti harmonicnom suzivotu s ostalim Ijudima. Osim ovih shvaeanja pojavili su se kod drugih mislioca, istina, svi moguei "socijalni ideali", ali oni, nazalost, nisu imali nimalo snage da utjecu na stvarnost.

Steinerova promiSljanja 0 Stirneru bila su povezana s njegovim prijateljstvom s ]ohnom Henryjem Maccayem koji je bio dobar poznavatelj Stirnerove anarhisticke filozofije, njegov biograf i nakladnik njegovih djela. Sa Steinerom ga je jos u Weimaru upoznala zajednicka prijateljica Gabriella Reuter i vee su tada postali veliki prijatelji. Maccay je uvjerljivo branio svjetonazor Maxa Stirnera koji je naz­vao "individualisticki anarhizam". Steiner je jedno vrijeme

•

117

priznavao da postoji velika podudarnost izmedu njegova Ki "etickog individualizma" 0 kojem govori u Filozofiji slo­ be bode i Macceyeva "individualistickog anarhizma". Njihovo vI prijateljstvo pripada razdoblju u kojem je Steiner bio u fazi

U agresivnog zalaganja za apsolutnu autonon1iju slobodnog Sf covjeka i odbijanja svakog autoriteta. Sam priznaje da se oc tih godina njegova dusa nasla u skripcu zbog njegova cistog je"etickog individualizn1a" koji je, medutim, morae umjesto d; sasvim unutarnjeg postati vanjski "eticki individualizam", se dakle, od ezoternog je morae skrenuti prema egzoternom. U s\ svojoj autobiografiji opisao je tadasnje dusevno stanje svojeg n; prijatelja kroz koje je i sam prosao: "Maccayeva p1emenitost plproiz1azi iz osnovnog osjeeaja da svaka osoba ima veliku plodgovornost prema samoj sebi. Skrusene prirode predane janekom bogu, nekom idea1u koji one oboia vaju, mogu m u se moliti... One ne mogu same sebi dati svoju vrijednost te je stoga hoee primati izvana. Ponosne prirode priznaju sebi samo ono sto su napravi1e same od sebe... Stoga su one osjet1jive na svaki vanjski napad u svojem iivotu. Njihovo vlastito fa hoee biti svijet za sebe kako bi se mog10 nesmetano razvijati. Samo iz te svetosti v1astite osobe moie proiziei postivanje tudeg la ... Maccay je plemenita priroda sigurna u sebe. U onome tko s takvom ozbiljnoseu kao on side u ponore v1astite duse bude se strasti i ze1je 0 kojima oni koji nisu slobodni nemaju nikakve predodzbe... ".

John Henry Maccay roden je 6. veljace 1864. u Gree­nocku u Skotskoj. Kad je navrsio tek devetnaest mjeseci, umro mu je otac, Skot, a majka se s njim vratila u svoju rodnu Njemacku. Kad je imao devet godina majka mu se udala za n jednog pruskog casnika koji je imao sina Maccayeve dobi. b No, on se nije nikada dobro slagao ni s ocuhom ni sa svojim k "novim" bratom. Stoga je gimnaziju pohadao u drugom gra­ s du gdje je zivio u nekom pansionu. Majci je, medutim, ostao odan do kraja zivota. S devetnaest godina napustio je skolu i zaposlio se kao segrt u jednoj izdavackoj kuci. Poslije toga je pet semestara samo slusao predavanja na sveucilistima u

118

Kielu, Leipzigu i Berlinu. Buduci da mu je majka potjecala iz bogate trgovacke obitelji, mogao si je priustiti da u potrazi za vlastitim identitetom proputuje svijetom. Zivio je neko vrijeme u Americi te u raznim europskim zemljama. Sebe je oduvijek smatrao piscem. Njegovo vanjsko i unutarnje bice, koje je odrazavalo iskustva stecena zivotom u inozemstvu, prozimao je pravi kozmopolitski duh. To mu je u Steinerovim ocima davalo posebnu vrijednost. Rekao je da je John Maccay "u sebi nosio svijet", a da je iz njegova bica progovaralo iskustvo svijeta. Bio je beskrajno draga i Ijubazna osoba. Od 1898. nastanio se u Berlinu gdje se nastavilo njihovo prekrasno prijateljstvo zapoceto u Weimaru. Ono se nazalost ipak prekinulo stjecajem zivotnih okolnosti te zbog Steinerovih javnih antropozofskih istupa.

John Henry Maccay

Rudolf Steiner 1899.

Maccay je duboko mrzio svaki oblik nasilja u drustve­nom zivotu. Prema njegovu miSljenju najveci je promasaj bilo uvodenje sile u upravljanje drustvom. U "komunistic­kom anarhizmu" vidio je socijalnu ideju koja je u najvisem stupnju opaka zato sto napredak za covjecanstvo hoce postici primjenom sileo Stoga je svoje sasvim oprecne socijalne stavove nazavao "individualisticki anarhizam". Napisao je roman Anarhisti - Die Anarchisten u kojem kroz sudbinu pojedinca daje duboku i zivu sliku socijalnih

119

prilika najsiromasnijih slojeva drustva. Opisao je takoder kako covjek moze pronaei izlaz iz ovakvog stanja postane li odan dobrim snagama svoje prirode te ih razvije tako da one mogu biti djelatne u slobodnoj asocijaciji Ijudi u kojoj neee biti potrebna nikakva prisila. Zivio je u plemenitom uvjerenju da covjek sam iz sebe moze stvoriti harmonican p zivotni poredak, sto ee se dogoditi onda kad sam u sebi dovrsi duhovnu revoluciju. Pritom su napredniji Ijudi duzni upoznati sve ostale s idejom duhovnog puta koju je smatrao B socijalnom idejom koja se sluzi duhovnim sredstvima. P

Osim nakladniStvom bavio se pisanjem romana i Ijubavne n poezije ciji su stihovi nedvosmisleno upueivali na istospolnu o Ijubav. Zato je sud 1909. zabranio neke njegove pjesme 1

proglasivsi ih opscenima. Nisu pomogla zalaganja mnogih ".

uglednih literata koji su sVjedocili 0 cistoei i umjetnickoj z; vrijednosti ovih djela. Maccay je bio duboko povrijeden, v ali se nastavio boriti za priznavanje Ijudske slobode rna u u kojem obliku ona dolazila. Svaka je Ijubav za njega imala v jednaku vrijednost. Neke njegove stihove uglazbio je Richard 51

Strauss i oni su u studenom 1899. izvedeni na veceri poezije. ii Otpjevala ih je Straussova supruga Anne koju je skladatelj tl

pratio na klaviru. Steiner je tom zgodom odrzao uvodni U

govor 0 umjetnickoj vrijednosti Maccayeve poezije. v John Maccay bio je Steiner0v kum na vjencanju u 5

povjerenstvu za sklapanje brakova opeine Berlin-Friedenau k kad je njegovo prijateljstvo s Annom Eunike 31. listopada 1899. preraslo u gradanski brak. Anna Eunike se, nairne, iz ( Weimara preselila u Berlin prije Steinera. Steiner je nakon preseljenja isprva stanovao sam u Karlsbadu gdje je, kako (

kaze, iskusio svu bijedu stanovanja u vlastitom stanu. U to­ I plini doma Anne Eunike mogao je nesmetano raditi i razvijati se. On mu je bio baza za djelovanje u vanjskom svijetu.

Magazin za literaturu postajao je Steineru sve veee optereeenje jer je bio u neprestanoj brizi hoee li ga moei odrzati. Unatoc svim teskocama ipak mu je nekako uspijevalo

120

da brojevi izlaze na vrijeme. Steiner je, medutim, ulazuci goleme napore uspio zaraditi tek za najosnovnijezivotne potrebe, a nije vidio nikakve mogucnosti da Magazin ucini popularnijim te da mu poveca nakladu koja je bila ista kao onog dana kad ga je preuzeo. Stoga je u rujnu 1900. odlucio prekinuti svoju urednicku djelatnost.

U ovom teskom razdoblju njegova zivota izvrsni odbor berlinske Skole za obrazovanje radnika - Arbeiter­Bildungsschule zamolio ga je da kod njih drzi predavanja iz povijesti i vjezbe govorniStva. Tako je godine 1899. postao nastavnikom na skoli koju je osnovao Wilhelm Liebknecht* otac, na kojoj je uz mnoge lidere radnickog pokreta susreo i Rosu Luxemburg. Bilo je to vrijeme popularne krilatice "znanje je moe" kad su mnogi radnici odusevljeno tezili za obrazovanjem i stjecanjem znanja, vrijeme osvjesta­vanja proletarijata, njegove klasne borbe za emancipaciju u smislu ostvarenja temeljnih Ijudskih prava. Steinero­vo razumijevanje za radnicki pokret nije bilo optereceno socijalnim predrasudama. Smatrao je, medutim, da su ljudi iz viSih klasa za taj pokret trebali imati vise razumijevanja te pokazati viSe zanimanja za pozitivna nastojanja radnika usmjerena usvajanju opceljudskih vrijednosti. Umjesto toga vise klase, izgubivsi svaki osjecaj za Ijudsko zajedniStvo, ostale su zatvorene u svoje okvire, a posljedica njihove nemilosrdne konkurentske borbe bilo je sirenje i jacanje egoizma.

Mogucnost da zrele muskarce i zene zeljne znanja (medu dacima je bilo malo mladih Ijudi) poucava povijesti i knjizevnosti za Steinera je bila novi izazov. Prilikom dogovora s upravom skole jasno je dao do znanja da ce, preuzme Ii duznost predavaca, poucavati iskljucivo na svoj

* Karl Liebknecht (1871. - 1919.), sin Wilhelma Liebknechta, bio je jedan od osnivaca njemacke komunisticke partije, a ubijen je zajedno s Rosom Luxemburg nakon sto je 1918. ugusen "ustanak spartakovaca" koji su se protivili sudjelovanju Njemacke u Prvom svjetskom ratu te su pozivali na socijalisticku revoluciju.

121

nacin u skladu s vlastitim shvaeanjima evolueije i povijesti, a ne u skladu s marksizmom i socijaldemokratskim ucenjem. O~

Sukladno svojim videnjima obradivao je ten1e iz povijesti kl

srednjeg vijeka, Franeuske revolucije, novoga vijeka sve St

do razvoja svemira, soeijalnog zivota zivotinja i Ijudske u

anatomije. Morao se, naravno, prilagoditi mentalnom sklopu "I

svojih "ucenika" i govoriti jednostavnije kako bi ga oni mogli razum.jeti. Vrhunac njegova djelovanja u proleterskoj sredini bio je govor 17. lipnja 1900. u jednom velikom berlinskom eirkusu ispred 7000 slovoslagaca i tiskara povodom petstote' d: obljetniee Gutenbergova jubileja pod naslovom Gutenbergovo Lt

djelo na razmedu kulturnog razvitka - Gutenbergs Tat als pl

Marksteine der Kultur-Entwicklung koji je medu slusateljima R. izazvao golemo odusevljenje.

U to su doba radniei radili deset do dvanaest sati na kI

dan u teskim uvjetima. Tim je jaca bila njihova volja da u Fl

vecernjim satima od dvadeset jedan do dvadeset tri, a katkad pl

i do ponoei stjecu nova znanja. Steiner je svoja predavanja bi

drzao i do pet veceri u tjednu. I dok je na nekim predava­njirna ostalih predavaca bilo sarno nekoliko radnika, koji bi

S,shrvani urnorom pozaspali i glasno zahrkali, broj slusaca Steinerovih predavanja znao se popeti i na dvjestotinjak. tE

U sijecnju 1900. poceo je poucavati radnike vjestini b

govornistva i drzanja predavanja. Svaki je slusatelj mogao P doei na pozornieu i govoriti 0 terni po vlastitorn izboru, a Sl

Steiner bi ga ispravljao ako je to bilo potrebno. Zadivila ga je spretnost kojom su ovi priprosti, neobrazovani ljudi umjeli govoriti.

Kao sto je vee receno, Steiner se od samoga pocetka uspio distaneirati od politickih eiljeva i materijalistickog svjetonazora uprave skole. Uspio je zadrzati svoj neovisni polozaj da sam odlucuje 0 nacinu prikazivanja pojedinih tema. Njegov je pristup, naravno, uvijek bio utemeljen na duhovnoznanstvenim i humanim osnovama te je neizbjezivo u dusama radnika budio svijest 0 vlastitoj vrijednosti i potrebi ,r

za siobodom. No, pocetkorn 1905. dosao je kraj toleranciji

122

politicke uprave skole ciji je cilj na prvonl mjestu bio klasno osvjestavanje radnika i njihovo ukljucivanje u politicku i klasnu borbu. Kad su shvatili sto se zapravo dogada na Steinerovim satovima, dali su mu jasno na znanje da oni u proleterskom pokretu ne zele "slobodu pojedinca" nego "razumno pokoravanje" te su protiv volje ucenika ukinuli njegova predavanja.

Iste 1900. godine Steiner se osvrnuo na proteklo stoljece djelom Pogledi na iivot j svijet u 19. stoljecu - Welt und Lebensanschauungen im 19. jahrhundert koje je 1914. prosireno i objavljeno u knjizi Zagonetke filozofije - Die

Ratsel der Philosophie. Krajem devedesetih godina Steiner se povezao s

krugom Ijudi okupljenih u drustvu poznatom pod nazivom Friedrichhagener koje su vodili Bruno Wille i Heckelov prijatelj Wilhelm B6lsche te se medu njima razvilo ne osobito blisko, ali dugotrajno i vrijedno prijateljstvo. Bruno Wille napisao je knjigu Filozofija oslobadanja cistim sredstvima - Philosophie der Befreiung durch das reine Mittel (koja samo po nazivu podsjeca na Steinerovu Filozofiju slobode) te vrlo vaznu knjigu Objave smrekinog drveta - Offen­

barungen des Wachholderbaumes koja je postala vrlo popularna. Rijec je 0 filozofskoj knjizi proizisloj iz najljep­sih osjecaja za prirodu prozetoj uvjerenjem da iz svega sto postoji u materijalnom svijetu govori duh. Wilhelm B6lsche je bio poznat po brojnim napisima s podrucja prirodnih znanosti, koji su bili iznimno dobro prihvaceni kod najsire citalacke publike. On i Bruno Wille su odlucili osnovati Slobodnu visoku skolu - Freien Hochschule u kojoj je Bruno Wille poucavao filozofiju, Steiner povijest, Wilhelm B6lsche prirodne znanosti, a Theodor Kappstein, teolog liberalnih shvacanja, znanost 0 religiji.

Steiner im se takoder pridruzio kad su osnovali aktivno udruzenje Savez Giordano Bruno - Giordano Bruno-Bund. Sredisnja ideja koja je povezivala njihove

123

s

poklonike bila je duhovna monisticka filozofija prema kojoj p1

ne postoje dva osnovna principa: materijalni i duhovni, S1 vee sarno jedinstveni duhovni princip koji upravIja svime n'

)

sto postoji. Osmi listopada 1902. Steiner je ondje odrzao n: poznato predavanje pod naslovom Monizam i teozofija ­ E( Monismus und Theosophie koje je u gradanskim krugovima B;

odjeknulo poput eksplozije. Monizam koji istodobno priznaje VJ

materijalno i duhovno prelazio je njihove bgranicene P spoznajne sposobnosti. Savez Giordano Bruno postao je d

ishodistem Steinerove antropozofske djelatnosti. S\

n

Prije donosenja odluke da antropozofiju kao znanje gl

o duhovnom svijetu iznese u javnost Steiner je pomno Sl

razmotrio sve okolnosti kako bi bio siguran u njezinu P ispravnost: Uzeo je u obzir cinjenicu da je covjecanstvo Sl

tijekom svojega razvoja, sve do pocetka modernog doba, r;

oduvijek raspolagalo nekom vrstom znanja 0 duhovnom S:

svijetu ovisno 0 dusevnom ustroju ljudi pojedine epohe. 1

Oko 14. stoljeea stara su znanja postupno izblijedjela, a Z

Ijudi su gotovo sasvim izgubili kontakt s duhovnim svijetom. Mogli su se jos sarno sluziti "starim mudrostima" koje su u d

slikovnom obliku bile zapisane u njihove duse te su im bile dostupne jos sarno kao sirrlboli. U pradavna se vremena ovim 11

starim znanjem sluzilo tijekom posebnih obreda ­ misterija, v

a primjenjivali su ga sarno oni koji su za to bili dovoljno ~

zreIi - posveeenici, i to unutar strogo ogranicenog kruga t

Ijudi koji su za to morali proei posebne pripreme. Buduei da je ovo znanje trebalo sluziti razvoju covjecanstva, u njegove su tajne mogli biti upueeni sarno oni za koje se znaIo da (

ga neee zIoupotrijebiti. No, ovakva su znanja bila nesto sasvim razlicito od antropozofije, duhovne znanosti koja je prilagodena spoznajnin1 sposobnostima danasnjeg covjeka.

]ednog od najveeih poznavatelja stare mudrosti Steiner je upoznao jos u Becu u krugu Marie Lang. Bio je to vee spomenuti Friedrich Eckstein roden u Becu 1861. u kojem je 1939. i umro. Bio je svestrano obrazovan covjek,

124

prijatelj Sigmunda Freuda, pisac i mecena s kojim se Steiner sprijateljio i cesto susretao u razlicitim prigodama. U salonu njegove supruge Berthe okupljala su se najveca imena ondas­njega beckog kulturnog zivota. Franz Hartmann upoznao je Ecksteina s teozofijom te je on uz dopustenje Helene Petrovne Blavatsky osnovao ogranak Teozofskog drustva u Becu. U ono vrijeme nije napisao il1nogo, ali sve sto je napisao bilo je prozeto duhom. Po sadrzaju njegovih zapisa nitko ne bi rekao da je rijec 0 tako dobrom poznavatelju starih mudrosti i samo su znalci mogli uociti kako ona izbija iz duhovne podloge njegovih djela. Friedrich Eckstein dijelio je cvrsto uvjerenje gotovo svih tadasnjih ezoterika da se ezotericko znanje ne bi smjelo siriti kao obicno znanje. (Ovo je pravilo ipak bilo prvi put prekrseno u Teozofskom drustvu.) Friedrich Eckstein je smatrao da onaj tko raspolaze takvim znanjem treba strogo razgraniciti egzoterno od ezoternog, a ovo posljednje iznositi samo u najuzem krugu pred ljudima koji to mogu razumjeti i znaju cijeniti, dok javnosti takva znanja mogu biti prika­zana samo uvijeno i u prenesenom znacenju.

Steiner je, naprotiv, bio svjestan da zeli li razviti javnu djelatnost u vezi s duhovnom spoznajom, mora prekinuti s tom tradicijom. Morao se suociti sa zahtjevima suvremenog intelektualnog zivota za koji je tajnovitost primjerena starim vremenima bila nezamisliva. Shvacao je da zivi u vremenu u kojem svako znanje ma koje vrste ono bilo zahtijeva javnost te je stajaliste prema kojem se nesto treba drzati u tajno­sti smatrao anakronizmom. Njemu je jedino bilo vazno da se duhovna znanja stjecu postupno te da nitko ne moze doci na visi stupanj dok nije svladao onaj nizi kao sto je to, uostalom, praksa u skolovanju bilo koje vrste. Sve u svemu, zakljucio je da on sam ni prema kome nema nikakve obveze jer je sve njegovo znanje bilo plod njegova vlastitog rada i njegova vlastitog uvida u duhovni svijet. Stoga je imao pravo sam odluciti hoce Ii ga dalje prenositi ili nece. Nakon ovakvog preispitivanja bilo mu je savrseno jasno da ce ispravno postupiti ako svoje spoznaje iznese u javnost.

125

MARIE VON SIVERS je nc

U Teozofskoj knjiznici grofa i grofice Brockdorff svakog se d(tjedna okupljalo drustvo neumornih tragaca za istinskim

njzivotnim vrijednostima. Ondje su se odrzavala najrazlicitija

gapredavanja 0 zivotu i svim podrucjima znanja. Steiner je

pc u ono vrijeme drzao predavanja po mnogim berlinskim salonima, ali za ovaj krug nije znao sve dok nekoliko

m tjedana poslije Nietzscheove smrti (25. kolovoza 1900.)

at nije pozvan da odrzi jedno predavanje u vezi sa svojom gEknjigom 0 Nietzscheu. Naslov je bio Pogledi na svijet i tivot

p< u 19. stoljecu, posveceno Ernstu Haeckelu - Welt- und

grLebensanschauungen im 19. jahrhundert, gewidmet: Ernst a(HaeckeJ. Medu ovim slusateljima vladalo je veliko zanimanje

de za duhovni svijet, pa je Steiner osam dana poslije ponovno u pozvan da izlozi temu Goetheove tajne objave - Goethes jegeheime Offenbarungen. Bio je sretan sto pred ovom publikom gcnapokan moze govoriti sasvim ezotericki. Prvi su se put u 0, njega nesmetano mogle ulijevati rijeci iskovane u duhovnom

kl svijetu, dok se u cijelom dotadasnjem berlinskom razdoblju

Ii: usudio dopustiti da u njegova izlaganja tu i tamo zasvijetli

ci tek poneki tracak duhovnog sVjetla. v:

Brockdorffovi su vodili neformalni berlinski odjel z;Teozofskog drustva. Osobito im se svidjelo Steinerovo o ezotericko tumacenje Goetheove Bajke 0 zelenoj zmiji i tjlijepoj Ljiljani zbog cega su ga pozvali da svoja predavanja

b redovito odrzava pred njihovim clanovima. Kao sto je to

il uvijek cinio, Steiner je i ovom zgodom jasno naglasio da

U ce govoriti sarno iz vlastitih spoznaja na temelju vlastitog

Z uvida u duhovni svijet. Drukcije zapravo nije ni mogao. Do

k tada je procitao vrlo malo teozofske literature, a i to malo

jbilo mu je sasvim neprihvatljivo, kako s obzirom na pristup

\ ezoterici tako i s obzirom na njihove metode. Stoga ucenja

Iondasnjih teazofa ni na koji nacin nije mogao povezati sa

Isvojim izlaganjima.

1

126

7

U zimi 1900.11901. u dvadeset sedam veeeri izlozio je sadrzaj koji je poslije objavljen u knjizi Mistika u osvitu novovjekovnoga duhovnog iivota - Die Mystik im Aufgange des neuzeitlichen Geisteslebens u kojem je govorio 0 znaee­nju mistika od Majstora Eckharta do Jacoba Bbhmea. Jedno­ga dana 1900. godine na ovim se predavanjima u publici pojavila Marie von Sivers.

Marie von Sivers rodena je 14. ozujka 1867. godine u mjestu Wlotzlawek u ruskom dijelu Poljske gdje je njezin otac Jacob von Sivers, podrijetlom iz Litve, sluzbovao kao general-poruenik ruske vojske. Majka Carolina rodena Baum potjecala je iz rajnske lijeenieke obitelji iz sjevernoruskog grada Arhangelska. Imala je trojicu brace i jednu sestru od koje su dvojica brace i sestra preminuli u ranoj djeejoj dobL Negdje oko njezine osme godine otac joj je premjesten u Rigu, glavni grad Latvije, a dvije godine potom napustio je vojnu sluzbu i s obitelji se preselio u St. Petersburg gdje je Marie von Sivers pohadala njemaeku privatnu skolu. Od poeetka skolovanja pokazivala je veliku sklonost prema knjizevnosti, osobito poeziji, i zarko je zeljela studirati lingvistiku i usporednu znanost 0 religijama. No, zbog revolu­cionarnih strujanja koja su s,e poeela osjecati na ruskim visokim skolama konzervativna obitelj nije dala pristanak za njezino daljnje skolovanje. Bila je zaokupljena trazenjem odgovora na pitanje 0 smislu zivota i osjecala se sputanom tjesnocom konvencionalnog petrogradskog drustva. Njezin je brat imao sHena gledista. Pripadao je pokretu ondasnje ruske inteligencije koji se posvetio prosvjetiteljskom djelovanju u narodu te je odlueio otici zivjeti na jedno napusteno i zapusteno dobro u novgorodskom okrugu. Marie von Sivers, koja je vee u St. Petersburgu krace vrijeme poueavala na jednoj njemaekoj skoli za proletarijat, ovdje je preuzela vodenje nedjeljne skole te je seosku mladez ueila eitati i pisati, a radila je takoder u nekoj vrsti ambulatorija na poboljsavanju zdravstvenih i higijenskih uvjeta. Nakon ne­koliko godina njihovog manje iii vise bezuspjesnog truda

127

pokazalo se da za poboljsanje zivotnih uvjeta se1jaka, na naza1ost, nije dovo1jna samo dobra volja nekolicine poje­ jo dinaca. Ondje je Marie von Sivers zadesio tezak udarac m l

sudbine ­ iznenada joj je umro brat, a ona se morala vratiti ut u St. Petersburg. Nakon svega sto je prozivjela obite1j se pI pokazala blagonaklonom i dopustila joj da "na dvije godine se otputuje u Pariz gdje se napokon mogla posvetiti kazalisnoj gr umjetnosti recitacije i glume. Prisustvovala je predavanji- Nj ma glume na svjetski poznatom pariskom Konzervatoriju iz kojeg je potjeca1a glumacka elita Comedie Fran<;aise. Pocela je je uzimati privatne satove kod jedne bivse glumice Comedie pI Fran<;aise, a za nju se takoder zainteresirao upravite1j skole nj iz koje se mog1a prijaviti za studij na Konzervatoriju. U n( Parizu je mnogo naucila 0 velikoj umjetnosti francuskog vc kazalista. de

Nakon povratka u St. Petersburg nastavila je uzimati is,

privatne satove glume kod jedne bivse glumice njemac­ to kog carskog kazalista, koja je bila uvjerena da je Marie von Sivers iznimno darovita kazalisna umjetnica. Kad su s1.: joj bile 32 godine, 1899. njezina je profesorica uspje1a pl ishoditi pristanak obite1ji te je posredova1a u berlinskom zi Schillertheateru da Marie von Sievers ondje debitira u ulozi st Djevice Orleanske. No, ona je odbila sudjelovati u predstavi S\

jer se njezino shvacanje idea1nog kazalista bitno razlikova1o T od onoga u Schillertheateru. i

Sarno godinu dana poslije toga uVjerila se u ispravnost d svoje od1uke. Za nju je idea1no kazaliste buducnosti treba­ b 10 biti hram u kojem ce se spajati osjetilni i nadosjetilni S svijet. Pronas1a ga je u 1jeti 1900. u Theatre de L 'Ame d tijekorn izvedbi dje1a Edouarda Schurea. Procitavsi njegove c drame Luciferova djeca - Les enfantes de Lucifer i Veliki c posvecenici* - Grands Inities zamo1ila ga je da joj dopusti ~

prevesti ih na njemacki jezik. On je pristao i njih je dvoje j (

* Knjigu Ve]iki posvecenici objavila je CID NOVA, Zagreb, 2001., a knjigu Evo]ucija boianstva, CID NOVA, Zageb, 2005.

128

nakon toga razvilo intenzivno dopisivanje. Zamolila ga je da joj savjetuje kojem bi se suvremenom ezoterickom drustvu mogla prikljuciti, a on je preporucio Teozofsko drustvo. Ubrzo je postala njegova iznimno aktivna clanica te je, prema Steinerovim rijecima, cvrstom rukom vodila njemacku sekciju. Tako je u studenome 1900. u Teozofskoj knjiznici grofa i grofice Brockdorff prvi put srela Rudolfa Steinera. Njoj su bile 33, a njemu 40 godina.

Rudolf Steiner je medu teozofima koji su u ono vrijeme jedini bili ozbiljno zainteresirani za duhovne spoznaje pronasao publiku koja je s razumijevanjem mogla pratiti njegova izlaganja. ViSe nije bilo razloga da 0 tim spoznajama ne govori na vlastiti nacin. Pritom se nije htio ogranica­vati nikakvim sektaskim dogmatizn10n1. Namjera mu je bila da prema svojem uvjerenju jednostavno priopci ono sto je iScitavao iz svijeta duha. Tada jos uopce nije pomisljao na to da osnuje vlastito ezotericko drustvo.

Susret s Marie von Sievers, medutim, pokazao se pre­sudnim za nastavak njegova ezoterickog rada. Ona je u njegovim predavanjima napokon pronasla istinu za kojom je tragala cijelog Zivota. Na proslavi godiSnjice osnivanja Teozofskog drustva 17. studenoga 1901. iskoristila je priliku da mu postavi za njega suclbonosna pitanja. Najprije ga je upitala zasto se ne bi prikljuCio Teozofskom drustvu. Steiner je odgovorio da izmedu orijentalne i zapadnjacke mistike postoji velika razlika. Kad bi on bio clan drustva koje se odlikuje neshvacenom orijentalnom mistikom, tada bi ono sto zastupa bilo izlozeno pogresnim prosudbama. Marie von Sivers je upitala ne bi li upravo stoga bilo nuzno da u Europi zazivi duhovni pokret, na sto je Steiner odgovorio da je takav pokret doista potreban, ali da bi se on trebao nadovezati na zapadnjacki okultizam utemeljen na krscanstvu koje bi trebao nastaviti razvijati. Mnogo godina poslije Steiner je izjavio da je to pitanje koje mu je Marie von Sivers postavila na "cajanki krizantema", kako ju je ana poslije nazvala, bilo pitanje koje je obiljezilo nastavak njegova zivota. Prema rijeCima njegove dugogodiSnje suradnice Johanne Miicke koja je prisustvovala spomenutom razgovoru, rekao je:

129

"Time mi je bila pruiena mogucnost da djelujem onako kako sam ot oduvijek ielio. Bilo mi je postavljeno pitanje i ja sam u skladu s nc duhovnim zakonima poceo na njega odgovara ti" . sl.:

je Nakon nekoliko tjedana voditelj berlinskog odjela or

Teozofskog drustva grof von Brockdorff pozvao je Steinera ljl

da preuzme njegovo mjesto. Steiner je odlucio pristati pod uvjetom da Marie von Sivers postane njegova suradnica. ill

Buduci da se ona suglasila, sredinom sijecnja 1902. Steiner ke je postao clan Teozofskog drustva ivoditelj njegova berlin­skog odjela, a Marie von Sivers se prihvatila organizira­ nc nja Steinerove intenzivne predavacke djelatnosti u zemlji ta i inozemstvu. ra

Unutar ove sekcije Steiner je mogao nesmetano nasta­ sk viti svoju antropozofsku aktivnost pred sve vecim brojem n(J

slusaca. Na istom je mjestu i pred istom publikom u zin1i Be 1901.11902. odrzao dvadeset i pet predavanja koja je poslije dt

sazeo u knjigu Krscanstvo kao misticna cinjenica i misteriji starine - Das Christen tum als mystische Tatsache und die or Mysterien des Alterstums. ra

Godine 1902. zajedno s Marie von Sivers otiSao je u de London na trinaestu godisnju skupstinu Europske sekcije is] Teozofskog drustva na kojoj je upoznao Annie Besant, koja ja' jos u ono doba nije potpala pod nezdrave utjecaje fantazije i kc

dogmatike, te Alfreda Percyja Sinneta, Henryja Steela Olcotta uc i mnoge vodece ljude teozofskog pokreta. Leadbeatera je samo slusao, ali kaze da na njega nije ostavio osobit dojam. pr Sve sto je CUO na kongresu bilo mu je vrlo uzbudljivo i sn zanimljivo, ali nije nimalo utjecalo na njegova stajalista. nc

U vrijeme kongresa jedan od voda Teozofskog drustva ht

rekao mu je da se u njegovoj knjizi Mistika u osvitu ot novovjekovnog duhovnog iivota nalazi prava teozofija. is Steiner je sa zadovoljstvom prihvatio tu ocjenu jer ju je Zc

shvatio kao sluzbeno priznanje rezultata svojih duhovnih s\ istrazivanja. On se nikada nije drzao nikakvih dogmi niti is je htio da njegovo ucenje postane dogmom. Cilj mu je bio ill

130

obznaniti svoja uvjerenja do kojih je dosao sasvim sam na temelju vlastitog iskustva. Stoga ni od slusatelja ni od sugovornika nikada nije zahtijevao slijepo prihvaeanje vee je znao da svatko na svoj nacin moie u sebe primiti sarno ono sto je najbliie njegovu srcu. Zato se uvijek obraeao ljudskim srcima.

Vee je u Londonu bilo izvjesno da ee se osnovati nje­macki ogranak Teozofskog drustva s Rudolfom Steinerom, koji je tek odnedavno bio clan, kao generalnim tajnikom.

To se dogodilo 19. i 20. listopada 1902. u Berlinu u nazocnosti Annie Besant. Marie von Sivers je izabrana za tajnicu Teozofske knjiinice. Zanimljivo je da je Steiner mo­rao napustiti osnivacku skupstinu kako bi pred neteozof­skom publikom govorio 0 duhovnom razvoju covjecanstva. U naslovu tih predavanja bila je rijec "antropozofija" i Annie Besant je znala da je ono sto je u njima govorio 0 svijetu duha govorio pod tim naslovom.

Njemacka sekcija Teozofskog drustva bila je upravo ono sto je trebalo Rudolfu Steineru da nesmetano moie razvijati svoju antropozofsku djelatnost, a na njegovo za­dovoljstvo, pred sve veeim brojem slusatelja. No, njegov iskorak iz tradicionalne znanosti i posveeivanje razvoju i

javnoj prezentaciji duhovnih istraiivanja sokirali su mnoge koji su ga do tada smatrali ozbiljnin1, nadaleko postovanim, ucenim i visoko izobraienim intelektualcem.

Izmedu Steinera i Marie von Sivers razvilo se iskreno prijateljstvo utemeljeno na dubokom razumijevanju. Oboje su smatrali da njihova djelatnost ne smije ni najmanje podsjeeati na bilo kakvu sektu. Oni nisu traiili sljedbenike vee su htjeli da njihov rad pozitivno utjece na razvoj duhovnosti i obrazovanja ljudi. Steiner je oduvijek tvrdio da za razliku od istocnjacke ezoterike, koja je na prvo n1jesto stavljala osjeeaj, zapadnjacka ezoterika mora sadriati istinski uvid u duhovni svijet popraeen zdravim razumom. Zato rezultate svojih istraiivanja nije iznosio u tesko razumljivom, misticnom, maglovitom obliku nego u svjetlu intelektualne jasnoee.

131

Marie von Sivers usIa je u Steinerov zivot kao iznimna S( osoba koja ga je u mnogocemu nadopunjavala i mogla slijediti A na njegovu putu. U potrazi za istinom isprva ju je privukla S: i odusevila orijentalna teozofija, ali ona joj ipak nije bila p dovoljno uvjerljiva. U Steinerovim je predavanjima, medutim, Sl

pronasla istinu za kojom je tezila. Neovisna i slobodna poput z; mnogih Rusa iz visokog drustva bila je u potrazi za ideal­nim zanimanjem kojem bi se cijela mogla posvetiti. Pronasla T ga je u ulozi Steinerove bliske suradnice kad je on postao generalni tajnik Teozofskog drustva. Izrazito rafinirane k aristokratske prirode, istodobno skromna i ponosna, tan­ A kocutna, siroke i uravnotezene inteligencije, darovita u­ IT

m.jetnica savrseno se snasla u ulozi Steinerove pomocnice. P Neumorno radeci na sirenju antropozofije pokazala se kao h genijalna organizatorica. Njezina vjera, odanost i upornost u snazno su utjecale na Steinera da profilira nastavak svojeg v zivotnog odredenja, davale su mu snagu da ustraje i polet s: za daljnji rad.

s'

b

DJElOVANJE U TEOZOFSKOM DRUSTVU o b

Godine 1903. Marie von Sivers i Rudolf Steiner ponovno su n

prisustvovali kongresu Teozofskog drustva u Londonu. Ovom r: je zgodon1 Steiner bolje upoznao njegovog predsjednika t

pukovnika Henryja Steela Olcotta koji se vratio iz Indije. s

Smatrao ga je dragom osobom te je shvatio da je zbog svoje c velike energije i organizacijskih sposobnosti bio idealan S

suradnik Blavatskoj. Zajedno s njom je uten1eljio, planirao \

i vodio Teozofsko drustvo koje je ubrzo preraslo u izvrsnu ,organizaciju s impresivnim brojem clanova diljem svijeta. Buduci da su odsjeli u kuci gospode Bright s kojom

je Annie Besant zivjela u Londonu, imali su mogucnost da se s njom bolje upoznaju. Gospoda Bright i njezina kci Esther bile su olicenje ljubaznosti, a boravak u njihovu d01TIU ispunjavao je Steinera unutarnjom radoscu. Osjecao

132

se pocaseenim sto je bio njihov gost. Kao odane prijateljice Annie Besant Brightove su nastojale da se Steiner i Marie von Sivers s njom sto vise zblize. To im, medutim, nije odvise polazilo za rukom. Steiner se, nairne, nikako nije mogao suglasiti s odredenim stajalistima gospode Besant, sto je za Brightove bilo bolno jer su zbog velike povezanosti sa svojom prijateljicom bile potpuno nekriticne prema vodstvu Teozofskog drustva.

Za Steinera su njihova razmimoilazenja bila suvise krucijalna da bi mogao popustiti zbog kurtoazije. On je Annie Besant smatrao zanimljivom osobom koja je s pravom mogla govoriti 0 svojim unutarnjim duhovnim iskustvima. Priznavao joj je sposobnost da svojom nutrinom ude u du­hovni svijet, ali je smatrao da njezine spoznaje postupno uzmicu pred vanjskim ciljevima koje si je postavila. Kao vjerna sljedbenica Helene Petrovne Blavatsky ona je takoder smatrala opravdanim upotrebu opojnih sredstava.

Steiner je cvrsto branio stajaliste da covjek mora razviti svoje sposobnosti tako da u duhovni svijet moze uei potpuno budan. Za njega je snovita svijest u kojoj se duhovni svijet objavljivao u slikama pripadala proslosti. Razlog tomu je bio sto se ovakve slike nisu pomoeu volje za spoznavanjem mogle razviti pri punoj razboritosti vee bi se nekontrolirano pojavljivale u dusi kao snovi iz kozmosa. Smatrao je da je takav nacin duhovne spoznaje prestao biti primjeren jos u srednjem vijeku. To je, nairne, bilo vrijeme pocetka razvoja duse razuma kad covjek vise nije trebao imati spoznajne snove vee je trebao ideje unositi u dusu pomoeu spoznajne volje uz prisutnost razuma. Sposobnost miSljenja koja se isprva razvila u odnosu prema osjetilnom svijetu svoj je vrhunac dostigla u prirodnim znanostin1a kao vrsta osjetilne spoznaje osjetilnog svijeta. Steiner je smatrao da je zadatak suvremene duhovne spoznaje da pomoeu volje spoznavanja pri punoj jasnoei uma iz duhovnog svijeta donese ideje­-iskustva. Staro snovito znanje 0 duhovnom svijetu trebao je zamijeniti uvid u duhovni svijet pri punoj svijesti.

133

Ondasnje Teozofsko drustvo odbijalo je ovakav suvre­meni pristup. Na spomen povezivanja budne svijesti s duhov­nim svijetom svi bi postajali sumnjicavi jer je, prema njihovu uvjerenju, budna svijest pripadala iskljucivo osjetilnom svi­jetu. Annie Besant prihvacala je ove stare nacine ulaska u duhovni svijet te jedva da je bila sposobna shvatiti su­vremene nacine spoznavanja. No, ipak one sto je govorila 0

duhovnom svijetu doista je potjecalo iz toga svijeta. Zato je Steineru bila neizbjezno zanimljiva. Mnogi od ostalih voda Teozofskog drustva takoder su se suprotstavljali duhovnoj spoznaji pri budnoj svijesti. lako se s njima rado druzio, Steineru su njihova stajalista ostala strana, a on je nastavio svoja predavanja drzati na temelju vlastitih iskustava pri punoj dnevnoj svijesti.

OSNIVANJE CASOPISA

U vrijeme osnivanja njemacke sekcije Teozofskog drustva 1903. godine Steiner je smatrao da bi trebao imati vlastiti casopis, pa je s Marie von Sivers pokrenuo mjesecnik Lucifer - Luzifer. Ime casopisa jednostavno je trebalo znaciti "svjetlonosa" i u one vrijeme nije imalo nikakve veze s jednostranim duhovnim principom ciju je ideju Steiner razvio tek poslije s napretkom antropozofije. Marie von Sivers koja je dolazila iz bogate obitelji ulagala je u antropozofsku djelatnost uza svu svoju radnu sposobnost i znatna materijalna sredstva. U pocetku su njih dvoje radili u najprimitivnijim uvjetima. Vecinu je clanaka pisao sam Steiner, dok je Marie von Sivers obavljala poslove korespondencije. Kad bi casopis iziSao iz tiska, zajedno su ga pakirali, adresirali i lijepili marke te ga nosili na postu u kosari za rublje.

Zbog naglog povecanja broja pretplatnika suradnja je prosirena na becki casopis Spoznaja - Gnosis te je caso­pis nastavio izlaziti pod jedinstvenim nazivom Luzifer­

134

~

L

r

g c c C

l g

L

r

r

J

-Gnosis. U isto se vrijeme Steinerova predavacka djelatnost prosirila diljem Njemacke. Neprestano je dr:zao predavanja u Berlinu, Weimaru, K61nu, Hamburgu, Stuttgartu, Mtinche­nu i Heidelbergu, a Stuttgart i Mtinchen postali su 1904. godine najjaci centri. Uskoro su zaredali pozivi iz vecine ostalih europskih zemalja. Tako se dogodilo da zbog pre­opterecenosti vise nije imao dovoljno vremena za pisanje clanaka te nije mogao osigurati redovito izlazenje casopisa. Unatoc tomu sto je broj pretplatnika nastavljao rasti, Steiner ga je 1908. bio primoran ukinuti.

Rudolf Steiner 1904.

CIanci i predavanja objavljeni u spomenutom casopisu ubrajaju se medu prva tiskana djela antropozofske misli. U njemu su cesto u nastavcima objavljivana neka od najvred­nijih Steinerovih ostvarenja. Godine 1903. Reinkarnacija i karma u smislu modernih prirodoznanstvenih razmatranja

- Reinkarnation und Karma, von Standpunkte der modernen Naturwissenschaft notwendige Vorstellungen, Kako djeluje

karma - Wie Karma wirkt, 1905.11906. Duhovna znanost i socijalno pitanje - Geisteswissenschaft und sozial Frage, 1907. Odgoj djeteta sa stajalista duhovne znanosti - Die Erziehung

des Kindes vom Gesichtspunkte der Geisteswisswnschaft.

135

Ovdje je Steiner napokon mogao slobodno pisati 0 razvoju Ijudske svijesti te 0 nacinu na koji covjek moze ojacati svoju za dusu da bi sam mogao doci do duhovnih spoznaja. Tako je dl objavljena serija u nastavcima pod naslovom Kako se stjecu K, spoznaje visih svjetova? - Wie erlangt man Erkenntnise der hoheren Welten, koja je 1904.11905. iziSla u obliku knjige, o a 0 antropozofskoj kozmologiji niz clanaka Iz akasa kronike te - Aus der Akasha-Chronik. te

g(Godine 1903. Steiner u Berlinu drzi seriju predavanja Pc

o dusevnom (astralnom) svijetu, zapocinje s javnim teozof­ iz skim djelovanjem u Weimaru, K61nu i Hamburgu te pocinje planirati predavanja 0 duhovnoznanstvenoj kozmologiji. je

Godine 1904. drzi serije predavanja 0 duhovnom Si svijetu (devahanu), tri predavanja 0 teozofskoj kozmo­ te logiji, dvanaest predavanja 0 razyoju planeta, predavanje g< o Kabbali te 0 simbolima kao izrazu stare mudrosti. Prvi je put govori u Stuttgartu, Luganu, Nurnbergu, Hannoveru, o Munchenu, Dresdenu, Regensburgu, Karlsruheu, Heidel­ in bergu, Dusseldorfu. Dana 21. lipnja 1904. na medunarod­nom teozofskom kongresu u Amsterdamu govori 0 temi Matematika i okultizam - Mathematik und Okkultismus.

U Iste 1904. godine iz tiska izlazi djelo u kojem je postavio i2

temelje antropozofije: Teozofija. Uvod u nadosjetilnu spoznaju s1 svijeta i covjeka - Theosophie. Einfilhrung in ilbersinnliche U Welterkenntnis und Menschenbestimmung. U njoj je nastojao sustavno prikazati duhovni svijet u skladu sa znanstvenim nacinom misljenja, ali tako da citatelj primi njezin sadrzaj kao unutarnji dozivljaj iz kojega ce u sebi postupno moci izgraditi razumijevanje. Smatrao je da antropozofske knjige osim pruzanja odredene kolicine podataka trebaju u citatelju s probuditi duhovna iskustva koja ce u njemu izazvati pokret, k tenziju i opustanje. n

Na teozofskom kongresu u Londonu 10. srpnja 1905. govori 0 Okultnim temeljima u Goetheovom stvaralastvu

136

- Die okkulte Grudlage in Goethes Schaffen, a iste godine zapocinje pisati knjigu Stupnjevi vise spoznaje - Die Stufen

der Hoheren Erkenntnis koja je svojevrsni nastavak knjige Kako se stjecu spoznaje visih svjetova?

Godine 1906. u Munchenu je odrzao osam predavanja o temi Ivanovog evandelja - johannes-Evangelium, a na teozofskom kongresu u Parizu, na zahtjev sudionika, izlaze temu pod naslovom Teozofija u Njemackoj prije stotinu

godina - Theosophie in Deutschland vor hudert jahren. Potom je uslijedio prvi veliki ciklus predavanja odrzanih izvan Berlina.

Bio je to ciklus od osamnaest predavanja u Parizu gdje je napokon upoznao Edouarda Schurea s kojim se Marie von Sivers vee godinama dopisivala, ali su se prvi put vidjeli tek ovom zgodom. Njihovo je poznanstvo preraslo u dugo­godisnje prijateljstvo. Edouard Schure je u svoje vrijeme bio jedna od najmarkantnijih osoba europskog kulturnog zivota. Osim svoje svestrane naobrazbe i kozmopolitskog duha, imao je razvijen smisao za ezoterno shvaeanje zivota, sto je nesumnjivo igralo presudnu ulogu u njihovu zblizavanju.

Edouard Schure roden je 21. sijecnja 1841. u Strasbourgu u Alsaceu, u lijecnickoj obitelji. Njegov je pradjed dosao iz sjeverne Njemacke. Odrastao je dvojezicno od djetinj­stva slusajuei majku kako uz klavir pjeva njemacke pjesme. U njegovoj su se kuei podjednako njegovale francuska i njemacka kultura. Zanimljivo je da je, unatoc tomu sto se vee od rane mladosti na prvom mjestu osjecao Francuzom cijeli zivot aktivno sudjelovao u kulturnom zivotu Njema­eke. Prema ocevoj zelji morao je studirati pravo, ali je uz to dvije godine slusao predavanja iz germanistike te je kroz samostalni studij stekao temeljitu naobrazbu iz njemacke knjizevnosti. U svojim dvadesetim godinama poceo je citati mitologiju, Bhagavadgitu i Ramayanu.

Nakon zavrsenog studi.ja na dvije je godine otisao u Njemacku kako bi poblize upoznao zemlju i kulturu. U Bonnu i Heidelbergu je posjeeivao neka predavanja na ondasnjem

137

sveuciliStu, dok su ga u Munchenu VISe zanimali muzeji i kazalista. U poznatim salonima njemacke kulturne elite druzio se s mnogo znamenitih Ijudi onoga doba. ]ednom mu je zgodom u njegovu minhenskom hotelu ponudena jeftina karta za premijeru baleta Tristan i Izolda - Tristan und Isolde malo poznatog i nepriznatog suvren1enog kompozitora Richarda Wagnera. Schure je bio toliko odusevljen predsta­yom da mu je odmah poslao pismo u kojem je izrazio svoje najdublje postovanje prema njegovu djelu. Wagner, koji u ono vrijeme bas i nije bio razmazen ohrabrivanjima, pokazao je pismo svojem zastitniku kraiju Ludwigu II. uz primjedbu da jos nije sve izgubijeno. Ubrzo nakon toga Schure je pozvan na vrlo privatnu vecernju priredbu koju je Ludwig II. uprilicio u pocast tumaca uloge Tristana, kojoj je prisustvovalo sarno deset osoba, a na kojoj je Wagner sam dirigirao svoju glazbu. Tako je zapocelo njihovo plodonosno prijateljstvo koje, medutim, nije uvijek prolazilo bez problema.

U Parizu je 1867. objavijena Schureova prva knjiga o povijesti njemackih narodnih pjesama Povijest Lieda iJj njemacke popularne pjesme - Historie du Lied ou la chanson populaire Allemagne. Ona mu je pribavila veliki ugled i pristup pariskim kulturnim krugovima, a njezin ga je njemacki prijevod ucinio poznatim i u Njemackoj.

Godine koje je Schure proven u Milnchenu bile su ispu­njene druzenjima s Wagnerom, prisustvovanjem njegovim predstavama i pisanjem hvaIospjeva njegovoj glazbi. Zadivio ga je Wagnerov stvaralacki genij. Smatrao ga je fantastic­nim idealistom koji u svojim djelima na velicanstven nacin simbolicki progovara 0 velicini covjekove prirode. Odlucio je o njemu napisati knjigu s namjerom da njegovo neprestano pogresno shvacano djelo vrednuje na ispravan nacin.

U Parizu je pozvan da bude suradnik Revije dvaju svjetova - Revue des deux mondes u kojoj su nekoliko godina prije objavljivane ostre polemike protiv Wagnera. Schure ga je smatrao obnoviteljem misterijske drame te je u travnju 1869. napisao clanak Richard Wagner i muzicke

(

e ~

L

(

(

S 1

\

1 i

I

I

I

J f

138

drame - Richard Wagner et le drame musical kojim se etablirao kao strucnjak za Wagnera, a zbog odusevljenja s kojim je 0 njemu pisao prozvan je "stjegonosom wagnerizma u Francuskoj".

Osim intenzivnog bavljenja Wagnerom, cesto je posje­civao muzeje i proucavao umjetnost razlicitih civilizacija. Osobito ga se dojmila statua Isis izradena u crnom mramoru, sto ga je potaknulo da napiSe dramu Svecenica Isis - Die Isispriesterin.

Cosin1a Wagner uvela ga je u salon kontese d'Agoult, visokokultivirane, slobodoumne i druzeljubive stare dame, koja je s njim podijelila svoje bogato blago sjecanja na velika imena poput Delacroixa, Heinea, Chopina, Paganinija, Berlioza, Baudelairea, Victora Hugoa te napose oca Cosime Wagner - Franza Liszta. Godine 1870. prisustvovao je u Weimaru izvedbi Beethovenove Misse Solemnis kojom je dirigirao Franz Liszt s kojim se poslije neko vrijeme dopisivao.

Godine 1870. francuski car Napoleon III. zapoceo je rat s Pruskom, sto je njezin kancelar Otto von Bismarck jedva docekao. Ujedinjena njemacka vojska brzo je porazila francusku. Napoleon III. je pao u zarobljenistvo, a njemacki su vladari u zanosu pobjede usred Versaillesa proglasili novo njemacko carstvo pod krunom Hohenzollerna. U ovim danima kad je francuski nacionalni ponos bio tesko povrijeden Wagner ga je pokusao navesti da se deklarira kao Nijemac. Schure, koji je kao i ostali Alzasani imo svijest 0 svojem njemackom podrijetlu, ali nikada nije dovodio u pitanje svoju francusku nacionalnu pripadnost, vrlo se uvrijedio. Time je njihovo prijateljstvo bilo prekinuto na gotovo tri godine. Pod dojmom ratnih sukoba objavio je clanak Alzaski i pruski zahtjevi - Das Elsass und preussischen Anspriiche u kojem za rat ne optuzuje njemacki narod nego pruski hegemonizam. Taj je clanak poslao Wagneru, ali je Cosima u jednom pismu Nietzscheu ismijala njegova shvacanja.

]edina Njemica s kojom je Schure u vrijeme rata odrzavao kontakt bila je Malwida von Meysenburg, najotmjenija osoba

139

koju je ikada upoznao, koja se protivila ratu i osjeeala se jednako kod kuce u Njemackoj, Engleskoj, Francuskoj i Italiji, gdje ju je zajedno sa suprugom posjetio 1871. Ona ga je j poslije upoznala s Nietzscheom cije je djelo Rodenje tragedije c iz duha glazbe - Geburt der Trag6die aus dem Geiste der C

Musik procitao s divljenjem i ono je znatno utjecalo na E

njegovu knjigu Muzicke drame - Drame musical. Odmah t

nakon izlaska iz tiska poslao ju je Nietzscheu kojem se vrlo svidjela, a to je Schure smatrao najboljom plaeom. r

Italija koja je tek nedavno postigla svoje nacionalno 1 jedinstvo za njega je bila blagoslovljena zemlja umjetnosti, r glazbe i latinske kulture. U salonu Malwide von Meysenburg t upoznao je dvadeset godina stariju Margueritu Albana­ r -Mignaty, Grkinju s Krfa gdje je njezin otac bio engleski guverner, udovicu grckog slikara Mignatyja s kojim je zivjela s u Rimu, Firenci i Livornu. U tren oka medu njima se pojavila i magnetska privlacnost te se rodila Ijubav na prvi pogled. (

Schure je, unatoc griznji savjesti koju je osjecao zbog svoje 1 vjerne i privrzene zene, potpao pod utjecaj duhovno-erotskih s zracenja Marguerite Albana-Mignaty koja je postala muzom njegova zivota i njegova stvaralastva. Otada je sam putovao I u Italiju kako bi ondje nekoliko mjeseci proboravio sa svojom (

muzon1. Ona ga je kao dobra poznavateljica uputila u grcku kulturu, talijansko slikarstvo i knjizevnost.

Godine 1873. Cosima Wagner ga je pozvala da sa suprugom posjeti Bayreuth gdje su proveli nekoliko dana u drustvu Wagnerovih, a cime je njihovo prijateljstvo obnovljeno i nastavljeno. No, Wagneru, koji je pod svaku cijenu htio da njegov prijatelj bude Nijemac, smetalo je sto Cosima s njim po starom obicaju govori francuski, tako da se u zraku cijelo vrijeme osjeeala neka napetost. Ipak mu je osobno pokazao zgradu svoga kazalista u izgradnji. Dvije godine poslije pozvan je na prvi Bajrojtski festival kao prominentan pisac vrijednih djela 0 Wagneru prema kojima je i sam kralj Ludwig II. izrazio svoje divljenje, a koja je takoder pohvalio, sad vee stari, Franz Liszt.

140

Njegova muza Marguerita, okultistica po osjecaju 1

iskustvu, potaknula je u njemu zanimanje za nadosjetilni svi­jet i misterijsku tradiciju, sto je presudno utjecalo na njegovo daljnje stvaralastvo. Poceo je citati njemacka i engleska djela 0 okultizmu i tajnim ucenjima te proucavati indijsku, egipatsku, zidovsku i grcku kulturu i religiju. Godine 1884. u Parizu je upoznao Helenu Petrovnu Blavatsky. Unatoc tomu sto je bio zgrozen njezinom pojavom i njezinim ponasa­njem, ubrzo je pristupio Teozofskom drustvu. Poceo je pisati knjigu 0 velikim posvecenicima, pri cemu ga je Marguerita neumorno podupirala, a njezino sudjelovanje i inspiracija bitno su utjecali na to da je dovrsi. Ona nazalost nije dozivjela njezino objavljivanje 1889. Ovom je knjigom Schure istrazio povijest religije sa stajalista procesa posvecenja otkrivsi jedan sasvim novi svijet. U osam je poglavlja kroz mitove, religiju i duhovnu povijest opisao Ramu, Krishnu, Hermesa, Mojsija, Orfeja, Pitagoru, Platona i Isusa. Shvacanja iznesena u ovoj knjizi bila su u izravnoj suprotnosti s do tada uvrijezenim stajalistima opterecenim materijalizmom, pozitivizmom i skepticizmom koji su krajem 19. stoljeca stvarali pogresan pojam istine i napretka. Njegova je knjiga pripadala sasvim drukcijem svijetu. Schureova zelja je bila da religija, znanost i umjetnost dozive duhovnu obnovu.

Steiner je u svojem predgovoru njezinu drugom izdanju napisao da knjiga govori 0 dusama koje ceznutljivo zele uz­dici pogled prema velikim putokazima ljudske intuicije kako bi se ispunili idejama koje ce im objaviti povijesno nastajanje, a koje moze u svakom covjeku probuditi slutnju 0 rjesavanju zagonetke postojanja. Ova je knjiga postigla veliki uspjeh i do danas je dozivjela vise izdanja te je ocito potaknula Steinera da se nekoliko godina poslije u ciklusu predavanja nazvanom Prekretnice duhovnog iivota - Wendepunkte des Geisteslebens sam pozabavi ovom vaznom temom. U njima je dao prikaz utjecaja koji su izvrsili Buddha, Zaratustra, Hermes, Mojsije, prorok Ilijai Krist na razvoj svijesti covjecanstva.

141

MINHENSKI KONGRES

Kongres Teozofskog drustva 1907. u Munchenu koji je organizirala njemacka sekcija po mnogocemu se razlikovao od dotadasnjih na kojima se u predavanjima i diskusi­jama raspravljalo sarno 0 teozofskim i administrativnim problemima. Ovaj se kongres odrzavao u velikoj koncertnoj dvorani koju su organizatori dekorirali tako da odgovara umjetnickom raspolozenju usmenog dijela programa. Namjera im je bila da se umjetnicko okruzenje i duhovne aktivnosti stope u harmonicnu cjelinu. Prikazana je Sveta eleuzijska drama - Das Heilige Drama von Eleusis* Edouarda Schurea koju je s francuskog prevela Marie von Sivers, a Steiner ju je priredio za prikazivanje te je odrzao uvodni govor. Marie von Sivers igrala je ulogu Demetre.

Do tada se u Teozofskom drustvu gotovo uopce nije njegovao smisao za umjetnost. Njegovi clanovi bili su usredo­toceni napronalazenje stvarnosti u duhovnom svijetu, dok je za njih covjek u osjetilnom svijetu bio sarno u prolazu, odvojen od duhovne stvarnosti, a umjetnost je, prema njihovu miSljenju, pripadala ovoj odvojenoj egzistenciji. Steineru i Marie von Sivers bilo je, medutim, vazno da u Teozofskom drustvu potaknu umjetnicki zivot. Smatrali su da iskustvo duhovne spoznaje ima utjecaja na cijelo covjekovo postojanje te da bi ona trebala pokrenuti sve dusevne snage tako da iz oblikotvorne maste moze zasvijetliti svjetlo duhovnih dozivljavanja. Vecina umjetnika, medutim, osjecala je neku vrstu sumnjicavosti prema ustrujavanju duhovnog svjetla u stvaralacku mastu. Oni nisu htjeli biti svjesni dominacije duha nad dusom. Steiner je smatrao da su bili u pravu ako nisu zeljeli da njihovu mastu potice intelekt jer bi to imalo smrtonosni utjecaj na umjetnost. No, kad n1astu obasja

* Eleuzinije, antiCke kultne svecanosti koje su se svake pete godine odrzavale u Eleuzini (nedaleko od Atene) u cast bozice Demetre.

i

(

1

t

1

!

142

istinski duhovni sadrzaj, dogada se nesto sasvim suprotno - podizu se sve stvaralacke snage koje su ikada covjecan­stvo vodile prema umjetnosti.

Stoga je Steiner htio da se kongres odvija u umjetnickom ozracju, a ne da kao do sada d uhovni zivot Drustva bude lisen umjetnosti. Mnogi stari clanovi iz Engleske, Francuske, a osobito iz Nizozemske nisu bili odusevljeni ovim krea­tivnim promjenama. Tako se pokazalo da je antropozofska struja Teozofskom drustvu donijela sasvim novo unutarnje shvacanje, sto je zapravo bio jedan od razloga zbog kojeg antropozofija vise nije mogla zivjeti u njegovim okvirima. Mnogi su, medutim, uzrok tomu nalazili u beskonacnim svadama medu clanovima koje su znale voditi do apsurda.

Pripadnici antropozofske struje u Teozofskom drustvu koji su bili sposobni razvijati umjetnost zajedno s duhov­nom spoznajom sve su vise urastali u istinu modernog uvida u duhovni svijet. Umjetnost je, naravno, proiziSla iz izvor­nih snovitih, nesvjesnih duhovnih dozivljaja. No, u vrijeme razvoja covjecanstva u kojem je duhovno dozivljavanje nazadovalo ona je moral a za sebe pronaci novi put. Morala se ujediniti sa svjesnim duhovnim dozivljavanjem kad ono u novom obliku pocne ulaziti u razvoj kulture. Recitiranje Marie von Sivers na teozofskim priredbama bilo je polaziste za unosenje umjetnickog sadrzaja u antropozofiju te je izravno vodilo dramskim predstavama koje su se, zajedno s antropozofskim predavanjima, odrzavale u Munchenu. Steiner je na ovom kongresu govorio 0 posvecenju ruzokrizara.

Iste je godine u Baselu odrzao niz predavanja 0 Ivanovom evandelju i prvi se put susreo sa studentima medicine kojima je odrzao predavanje pod naslovom Odgoj djeteta sa stajalista duhovne znanosti - Die Erziehung des Kindes vom Gesichtspunkte der Geisteswissenschaft, a osim toga je predavao u Kasselu i Hannoveru.

Godine 1908. Steiner je tijekom ozujka 1 travnja nekoliko tjedana boravio u Skandinaviji te je odrzao

143

svoje prvo predavanje u Kristijaniji (danasnjem Oslu) u Norveskoj, a potom u gradovima Lund, Malmo, Stockholm, Upsala, Goteborg, Kopenhagen. Uslijedila su predavanja u Nizozemskoj, a u svibnju u Hamburgu dvanaest predavanja o lvanovom evandelju te u lipnju u Nurnbergu Teozofija na

osnovi Apokalipse - Theosophie an Hand der Apokalypse. U srpnju je ponovno otputovao u Skandinaviju da bi u Kristij anij i odrzao ciklus od petnaest predavanj a 0 temi Ivanovog evandelja te predavanja u Stuttgartu, Leipzigu i Berlinu gdje ga je slusao slikar Vasilij Kandinski koji je, inspiriran njegovim rijecima, izradio sliku Arijel.

NAKlADNICKA DJElATNOST

Steinerova bogata predavacka djelatnost, koja se povecala njegovim pristupanjem Teozofskom drustvu, a osobito otkad je Marie von Sivers postala njegovom suradnicom, iz godine u godinu postajala je sve intenzivnija. Odrzao je niz vecih i manjih ciklusa predavanja od kojih su neka bila namije­njena uzem krugu slusatelja, teozofa, za koje je smatrao da imaju potrebno predznanje za prihvacanje sadrzaja duhovne znanosti, a ostala su bila za javnost. Marie von Sivers je na sebe preuzela sve poslove oko organizacije predavanja te svu korespondenciju koja je neprestano rasIa, a u ono se vrijeme vodila sarno rukon1. U pocetku je Steiner putovao sam, ali se ubrzo pokazalo da mu je prijeko potrebna prat­nja, pa mu je Marie von Sivers bila prevoditeljica, a katkad bi prevodila i predavanja. Nastojala ga je u svakom smislu sto vise rasteretiti kako bi se on mogao sasvim posvetiti svojoj duhovno-znanstvenoj djelatnosti.

Slusatelji predavanja sve su vise izrazavali zelju da ih stenografski zabiljeze kako bi se ona mogla sacuvati i obja­viti u pisanom obliku. Steiner im je u pocetku nerado izlazio u susret svjestan stilske razlike izmedu pisane i govorne rijeci. Ipak je, medutim, naposljetku popustio. On sam nije

144

imao vremena pregledavati zapise, pa je svu djelatnost oko uredivanja tekstova s povjerenjem prepustio Marie von Si­vers, a ona je utemeljila i organizirala kompletno filozofsko­-antropozofsko izdavastvo od prepisivanja i pripremanja za tisak do distribucije.

Prvi pisani rnaterijali bili su mali pamfleti koji su se sastojali od biljezaka s predavanja odrzanih na berlinskoj Slobodnoj visokoj skoli. Sljedeci je zadatak bio da Steiner i Marie von Sivers sami preuzmu objavljivanje Filozofije

slobode koju dotadasnji izdavac vise nije mogao distribu­irati. Stoga su otkupili preostale primjerke i izdavacka prava. Cijelu izdavacku djelatnost bilo je isprva tesko obavljati jer gotovo uopce nisu imali nikakav izvor financiranja. No, s porastom djelatnosti polako su pocela dotjecati i sredstva.

Steiner je svoja predavanja u pocetku odrzavao uglavnom na njemackom govornom podrucju, ali je zbog velikog zanirnanja ljudi s osjecajem za duhovnost moran prosiriti krug djelovanja na veci broj europskih zemalja, sto je, na neko vrijerne, prekinuo Prvi svjetski rat. Buduci da je popustio zahtjevima svojih slusatelja i dopustio zapisivanje predavanja, zahvaljujuci brojnim znanim i neznanim vrijednim stenografima i prepisivacima stenograma sacuvano je golemo blago njegovih spoznaja s podrucja duhovne znanosti. Odrzao je oko 6000 predavanja od kojih je zabiljezeno oko 4000.

U svojem berlinskon1 stanu u Motzstrasse 17 Marie von Sivers je 1908. osnovala Filozofsko-teozofsko - Philosophisch­Theosophischer, poslije Filozofsko-antropozofsko izdavacko poduzece - Philosophisch-Anthroposophischer Verlag, koje je sarna vodila i cije je sjediste tek 1923. premjesteno u Dornach u SVicarskoj. Buduci da sam nije imao dovoljno vrernena, Steiner joj je s punim povjerenjem prepustio op­sezan posao redakture tako da je ona, uglavnom sarna, a katkad sa suradnicirna, redigirala sva objavljena izdanja. Kao Steinerova oporucna nasljednica punih je dvadeset godina nakon njegove smrti priredivala za objavljivanje njegova pisana djela, kao i zabiljezena predavanja. Tijekom dvadeset

145

godina prirediIa je oko petsto manje iii Vise opseznih publikacija. Za mnoge od njih sarna je napisala predgovore koji takoder sadrze sjecanja na zajednicki rad s Rudolfom Steinerom tako da su oni ujedno i dragocjen izvor saznanja o povijesti antropozofskog pokreta.

Nekoliko godina prije svoje smrti Marie Steiner je osnovala Upravu ostavstine Rudolfa Steinera - Rudolf

Steiner-Nachlassverwaltung koja se nastaviIa brinuti 0 Stei­nerovoj literarnoj i umjetnickoj bastini. Nakladnicka kuca Rudolf Steiner Verlag u Dornachu u SVicarskoj objavila je sva Steinerova djela u 330 svezaka pod zajednickim nazivom Sabrana djela - Gesamt Ausgbe od kojih se u 45 svezaka nalaze njegova pisana djela, knjige i casopisi.

t

(

Godine 1909. Steiner putuje s predavanja na 1 predavanje. U Rimu drzi ciklus od sedam predavanja, a u Budimpesti od deset. U Berlinu u ozujku govori 0 Tajni t ljudskih temperamenata - Das Geheimnis der menschli­

\ chen Temperamente. Slijede predavanja u Dusseldorfu i t Munchenu. U Kaselu govori 0 Ivanovom, a u Baselu 0 Lukinom c evandelju. Drzi novi ciklus predavanja u Kristijaniji (Oslu)

(

pod naslovom Teozofija na osnovi Apokalipse. U sijecnju t

upoznaje pjesnika Christiana Morgensterna koji postaje clan <;

Teozofskog drustva i Steinerov bliski prijatelj. ....

j Godinu 1910. Steiner zapocinje predavanjem 0 Ivanovom 1

evandelju u Stockholmu. U ozujku drzi ciklus predavanja 1 u Becu, a potom putuje u Klagenfurt. Izlazi knjiga Tajna

znanost u obrisima - Die Geheimwissenschaft im Umriss. * I

Nastaje njegova prva misterijska drama Dveri posvecenja - Die Pforte der Einweihung, praizvedena iste godine u Munchenu. Slijede ciklusi predavanja 0 stvaranju svijeta, Matejevom i Ivanovom evandelju u Bernu, Stockholmu, Rimu, Palermu i Munchenu. Slikar i knjizevnik Albert Stefen <

L

, * U nas objavljena pod naslovom Osnove tajne znanosti.

146

pristupa Teozofskom drustvu, a u Hornu u Austriji umire Steinerov otac Johann Steiner.

Godine 1911. na IV. filozofskom kongresu u Bologni Steiner je odrzao izlaganje 0 temi Psiholoski temelji i

spoznajno-teoretski poloiaj teozofije - Die psychologischen

Grundlagen und die erkenntnistheoretische Stellung der Theosophie, a potom je uslijedilo predavanje u Kopenhagenu Duhovno vodstvo covjeka i covjecanstva - Die geistige

Fiihrung des Menschen und der Menschheit te objavljivanje knjige pod istim naslovom. U Munchenu je izvedena druga misterijska drama Ispit duse - Die Priifung der Seele. Osim u Munchenu, Karlsruheu i Hannoveru Steiner, drzi predavanja u Luganu, Milanu i Bernu te u ozujku u Pragu novi ciklus od osam predavanja pod naslovom Okultna fiziologija - Okkulte Physiologie gdje upoznaje Franza Kafku i Huga Bergmanna.

Na kongresu u Zenevi 1911. vodstvo Teozofskog drus­tva u posljednji je cas gotovo bez objasnjenja otkazalo dva vee prije najavljena Steinerova predavanja na kojima je trebao govoriti 0 Buddhi u dvadesetom stoljecu te 0 Kristu u dvadesetom stoljecu. Njihova je ocigledna namjera bila da mu onemoguee da pred svima iznese svoja neslaganja, osobito u vezi s proglasavanjem Krishnamurtija novim Kristom. Steiner je bio duboko potresen zbog ovih nesuglasica. Morao je neprestano naglasavati kako nece dopustiti da drustvo koje on vodi zapadne u uobicajenu pogresku kojoj cesto lako podlijezu okultna drustva kad dopuste da zavedeni na stranputicu tastine i ambicije skrenu sputa ciste istine. U njegovim se odlucnim rijecima u koje je unio cijelo svoje srce mogla osjetiti duboka bol.

Nakon jednog odvajanja od Steinera 19. ozujka 1911. umrla je Anna Steiner-Eunike u pedeset osmoj godini zivota. Svojoj kceri Wilhelmini rekla je da je vrijeme koje je provela sa Steinerom bilo najljepse koje je prozivjela u zivotu. Njihova veza imala je svojih uspona i padova, ali njihov brak nikad nije bio razveden.

147

EURITMIJA

U prosincu 1911. Steineru se obratila udovica Clara Smits s molbom da za njezinu kcer Lori, koja je duboko emotivno prozivljavala nedavni gubitak oca, pronade kakvo zani­manje. Buduci da je Lori Smits bila tinejdzerka zaokupljena 1

plesom, Steiner joj je savjetovao da pocne raditi na novoj I

urnjetnosti pokreta. Za pripremu predlozio joj je da prouci I

anatomiju, istrazi Ijudski korak, da razmislja 0 kretnjama \

grckih skulptura i plesova te da sarna pronade pokrete ko­ ~

jima bi mogla opisati sa'svim jednostavne recenice. Tako c je rodena nova umjetnost u kojoj se pokretom izrazavaju v

zakonitosti govora i glazbe. Marie von Sivers nazvala ju je r

euritmija prema grckoj rijeci eurythmfa koja je u antickoj 1

Grckoj imala znacenje ritmickog reda i ritmickog pokreta. ~

Njome se takoder oznacavala primjerenost i pristojnost u 1\

ponasanju, dok je pridjev euritmijski oznacavao nesto sto je k

obiljezeno skladom sto je harmonicno i uravnotezeno. a

Euritmija, umjetnost vidljivoga govora i vidljive glazbe, javila se kao impuls za kultiviranjem ljudskog pokreta koji n

prije svega ukljucuje Ijudsku svijest. Nasuprot suvremenoj n

plesnoj umjetnosti koja se razvijala pod utjec:ajem africkih i e

americkih ritmova te je na prvom mjestu izrazavala ono sto je k

podsvjesno i nesvjesno u covjeku, pokreti i geste u euritmiji e nisu proizlazili iz proizvoljnosti Ijudske duse vee su oblikovani R

u skladu s kozmickim impulsima. Steiner je rekao: "Covjek, Sl

onakav kakav se pred nama pojavljuje, ima dovrseni oblik, U

a taj dovrseni oblik je proizisao iz kretanja ... Kad izvodimo euritmiju, vracamo se u prakretanje... Bog euritmizira, a iz

njegova euritmiziranja kao rezultat nastaje ljudski lik". R On je u rujnu 1911. u Bottmingenu kraj Basela odrzao

prvi tecaj euritmije za Lori Smits, a poslije toga su uslijedila G njegova brojna predavanja 0 toj temi. Tako je Lori Smits d postala prva euritmistica i prva uciteljica euritmije, a bilo o je jos mladih ljudi koji su se poceli zanimati za ovu vrstu n izrazavanja pokretima. v

148

Dok je Steiner pocetkom 1912. za ljetni festival pisao svoju treeu misterijsku dramu Cuvar praga - Der Hiiter der Schwelle, prvi je put novu umjetnost uklopio u predstavu. Tako u sestoj slici "Biee misli", slijedeei rijeci Lucifera i Ahrimana, izvodi plesne pokrete koji se mogu oznaciti kao klica euritmije. Ubrzo je mala skupina Ijudi pod vodstvom Marie von Sivers pocela raditi na razvoju ove umjetnosti neprestano pripremajuei nove predstave. U godinama u vrijeme Prvog svjetskog rata Steiner je u Ruskinji Tatiani Kissleff otkrio darovitu umjetnicu koja se potpuno posvetila ovoj umjetnosti te je prerasla u vodeeu euritmisticu svojeg vren1ena. Marie von Sivers je takoder osmislila umjetnost recitacije prikladnu za praeenje pokreta euritmista. Godine 1919. njezin ansambl je imao turneju po SVicarskoj, Nizozemskoj i Njemackoj. Euritmijski ansambli iz Stuttgarta, Njemacke i Goetheanuma ubrzo su se etablirali u europskom kulturnom zivotu, a na Svjetskoj izlozbi Expo u Parizu1938. ansamblu iz Goetheanuma dodijeljena je zlatna medalja.

Za Marie von Sivers izvoditi euritmiju znacilo je kret­njarpa pjevati. Za nju euritmija nije bila ni pjesma ni pIes ni n1imika nego pjevanje pokretima. Njezinim zalaganjem euritmija se razvila u tri smjera: kao scenska umjetnost, kao pomoena disciplina u odgoju djece te kao zdravstvena euritmija. Danas u SVicarskoj, Njemackoj, Velikoj Britaniji i Rusiji postoje fakulteti na kojima se mogu studirati sva tri smjera euritmije, a u Europi djeluje nekoliko vrlo uspjesnih umjetnickih druzina.

RASKID S TEOZOFSKIM DRUSTVOM

Godine 1913. neslaganje s vodstvom Teozofskog drustva dosegnulo je vrhunac. Vee od 1906. pocela se u njemu osjeeati sve veea prisutnost spiritizma, pa je Steiner moran neprestano naglasavati da on nema apsolutno nista s tak­vim poimanjem duhovnosti. Razlike u stajalistima izmedu

149

C

C

s o

S

C

njemaeke sekcije sa Steinerom na eelu i medunarodnog drustva osobito su se poveeale kad je 1907. Annie Besant r

postala njegovom predsjednicom. Steiner je od samoga r

poeetka njihove suradnje bio svjestan da se njegovo L

shvaeanje vee i samog pojma teozofije u mnogoeemu raz­ t

likuje od shvaeanja ondasnjih lidera Teozofskog drustva i Helene Petrovne Blavatsky, eiji utjecaj nije izblijedio ni nakon njezine smrti. Za Steinera je teozofija, kao sto joj i C

samo ime govori, imala znaeenje "bozanske mudrosti" jer a

se ono najviSe prema cemu covjek moze uzdici svoj pogled n

oduvijek nazivalo "bozanskim". Stoga je smatrao da mudrost C

koja nadilazi osjetilni svijet, koja covjeku otkriva njegovo n

istinsko biee i njegovo odredenje s punim pravom moze P nositi ime teozofija. No, Steiner je u svakoj prilici isticao Ii

da ce govoriti sarno 0 onome sto zna iz svojeg neposrednog d

duhovnog iskustva. U rezultatima svojih istrazivanja nije dopustao ni najmanju netoenost te je od sebe zahtijevao 1(

najstrozu disciplinu. Smatrao je da duhovna znanost mora r,

biti isto tako egzaktna kao i materijalna, a da on kao duhovni istrazivac mora do rezultata svojih istrazivanja s

dolaziti jednako strogim metodama kao sto su to one r

priodoznanstvene. ]edina je razlika u tome sto u duhovnoj znanosti objekt spoznaje nije ogranicen na osjetilni vee k

takoder zahvaca nadosjetilni svijet. Teozofija Helene Petrovne Blavatsky i njezinih sljed­ i:

benika bila je mjesavina okultnih predaja i istocnjacke mudrosti zaeinjena nepouzdanim spoznajama Blavatske sklone fantaziranju, koje su ponekad i bile toene, ali ih je ona cesto pogresno tumaeila. Opee je poznato da je Blavatska 1

neprestano imala u ruci cigaretu od indijske konoplje koja s

ju je dovodila u poviSeno stanje svijesti. Steinerovo je (

principijelno stajaliste bilo da suvremeni ezoterik mora imati L

uvid u duhovni svijet pri punoj budnoj dnevnoj svjesti, a da se u poviSeno stanje mora dovesti vlastitim snagama, koje' je razvio pravilnim ezoteriekim skolovanjem, a ne pomocu bilo kakvih opojnih sredstava ili tehnika.

150

Druga razlika bila je u odnosu prema orijentalnoj mudrosti cije je blago znanja 0 kozmologiji i pretpovijesnim razdobljima covjecanstva Steiner neizmjerno cijenio. Cak se u pocetku svoje predavacke djelatnosti sluzio istocnjackom terminologijon1 kako bi ga slusatelji sto bolje razumjeli. S vremenom je, medutim, izgradio ezotericku terminologiju i nacin izlaganja primjeren suvremenoj svijesti zapadnog covjeka. Postivao je izvorne vrijednosti indijske kulture, ali za njega je to bila proslost koja nadopunjuje i pripre­rna buduenost. Smatrao je da covjek zapadne civilizacije, cije je obrazovanje utemeljeno na prirodoznanstvenom materijalizmu, svoj put u duhovni svijet moze pronaei sarno pomoeu suvren1ene zapadnjacke duhovne znanosti. Staja­liste vodstva Teozofskog drustva, medutim, bilo je da se do duhovnih spoznaja dolazi opeom sintezom svih religija i njihovih ravnopravnih istina. U tome su vidjeli visoki ideal za koji su naivno mislili da ga mogu ostvariti pomoeu razumijevanja i tolerancije.

Sljedeea principijelna razlika bila je u odnosu prema suvremenoj znanosti. Steiner je isticao da prirodne mate­rijalisticke znanosti nisu rezultat pogresnog razvoja covje­canstva vee da su dio razvojnog puta Ijudskog intelekta, koji nakon poniranja u materiju treba uskrsnuti pomo­eu oduhovljenog miSljenja, misljenja koje za svoj objekt istodobno ima cinjenice materijalnog i duhovnog svijeta. Sluzbeno vodstvo Teozofskog drustva nije moglo shvatiti ove njegove ideje.

No, neposredan povod Steinerovoj odluci da napusti Teozofsko drustvo bilo je potpuno neshvaeanje krsean­stva i Kristove uloge u zemaljskom razvoju. Annie Besant i Charles Webster Leadbeater su na jednom od svojih pohoda u Indiju otkrili cetrnaestogodisnjeg djecaka blistave aure te su u svojem zanosu zakljucili da to ne bi mogao biti nitko drugi nego ponovno utjelovljen Krist. Steiner je tu njihovu ideju smatrao potpunom besmislicom te je s veeim brojem suradnika istupio iz Teozofskog drustva i poceo stvarati

151

temelje za upoznavanje javnosti s antropozofijom. 0 tome piSe u svojoj autobiografiji: "Dd 1906. poceJi su se u Drustvo, na cije vodenje nisam imao ni najmanje utjecaja, pojavljivati

dogadaji koji su podsjecaJi na spiritisticke izopacenosti i zbog

kojih sam morao stalno naglasavati da onaj dio Drustva koji

se nalazi pod mojim rukovodstvom nema s time apsolutno nista zajednicko. Te su pojave dostigle svoj vrhunc kad se za

jednog indijskog djecaka pocelo tvrditi da je on osoba u koju

ce Krist stupiti u novi zemaljski iivot. Za sirenje te besmislice osnovano je u Teozofskom drustvu posebno drustvo pod nazivom 'Zvijezda istoka '. Meni i mojim prijateljima kao

clanovima njemacke sekcije bilo je sasvim nemoguce uclaniti

se u 'Zvijezdu istoka', kako je to predvidala Annie Besant kao predsjednica Teozofskog drustva. I buduci da to nismo mogJi uciniti, bili smo 1913. godine iskljuceni iz Teozofskog drustva. To nas je prisili10 da osnujemo Antropozofsko drustvo kao samostalno drustvo".

Djecak jiddu Krishnamurti kojeg su Annie Besant i Leadbeater najavili kao novog Krista roden je 12. svibnja 1895. u Madanapalleu u drzavi Andhra Prades u Indiji u obitelji iz najvise kaste: brahmana. Annie Besant je u zelji da mu pruzi sto bolju ezoternu i egzoternu naobrazbu smatrala da ga treba uzeti pod svoje okrilje te ga je posvojila i odvela u Englesku gdje ga je na svoj nacin pripremala za buducu ulogu "svjetskog ucitelja" - "Krista Zapada i Buddhe Istoka". Godine 1911., kad je Krishnamurtiju bilo sarno sesnaest godina, ustolicila ga je na celo religiozne organizacije Zvijezda istoka - Star of the East gdje je trebao propovijedati i ispunjavati svoju zadacu novog mesije. No, Krishnamurti se nakon dugogodisnjeg preispitivanja u svojoj tridesetcetvr­toj godini uspio oduprijeti pritiscima svojih zastitnika. Na godiSnjoj skupsitni Zvijezde istoka u Ommenu u Nizozemskoj bez ikakve je prethodne najave priznao pred 3000 Ijudi da nije niSta drugo doli obican smrtnik te je napustio njihovu sektu vrativsi im svu imovinu koju su mu poklonili. Vodstvo Teozofskog drustva vidjelo je u njegovom odlasku njegovu

152

nedoraslost i nezrelost, a raspustanje ZVijezde istoka za njih je bio uzrok sto se svijet nakon toga nasao u jos do tada nevidenom vrlogu ratova i nasilja. Gotovo je nevjerojatno da je unatoc golemim pritiscima svojih "dobrotvora" i svoje okoline Krishnamurti ipak uspio sacuvati zdravi razum te je nastavio diljen1 svijeta odrzavati predavanja u skladu s vlastitim uvjerenjima koja su bila sasvim suprotna od uvjerenja Ijudi koji su ga skolovali i postavili za mesiju. Umro je 1986. godine u Californiji ostavivsi za sobom mno­ge poklonike.

Krishnamurti je svoje ucenje temeljio na uvjerenju da je istina beskonacna i bezuvjetna te da joj se ne moze priei pomoeu unaprijed odredenog puta, religije ili sekte. Prema njegovu misljenju, ne bi smjela postojati nikakva organi­zacija koja si daje za pravo da ljude vodi prema istini. Covjek mora biti potpuno i bezuvjetno slobodan, a do istine ne moze doei pomoeu nikakve reiigije, dogme, sveeenika ili ritual a niti pomoeu filozofskog znanja ili psihickih tehnika. Isti­nu mora pronaei promatranjem i razumijevanjem sadrzaja vlastitog uma bez ikakvog gurua ili organizirane religije, bez intelektualnih analiza iii introspektivnih seciranja. Smatrao je da gdjegod postoji autoritet bilo u kojem obliku, ne moze se nista nauciti jer da bi se mogao razvijati, covjek mora biti svoj, vlasti ti guru.

Teozofi su Steineru cesto predbacivali da je njihovo drustvo iskoristio samo kao odskocnu dasku za postizanje svojih ciljeva. Njemu, medutim, kad je zapocinjao svoju djelatnost u njihovoj sredini, takvo sto uopee nije bilo na umu. Da nije bilo principijelnih neslaganja, on i njegovi prijatelji ne bi se povukli vee bi unutar Teozofskog drustva osnovali antropozofski ogranak kao posebnu sekciju. Medu clanovima Teozofskog drustva Steiner je naiSao na mnoge koji su vrlo dobro mogli razumjeti njegove duhovne spoznaje. No, velik dio clanstva pripadao je fanaticnim sljedbenicima pojedinih voda koji su se slijepo drzali dogmi i ponasali

153

C

C

se kao pripadnici sekte. Stajalista ovih Ijudi Steineru su bila izrazito odbojna zbog njihove povrsnosti i diletantizma. ]edino je u engleskih teozofa pronasao unutarnji sadrzaj koji se, medutim, ipak oslanjao na Blavatsku, a pod utjecajem Annie Besant doslovno je prihvaeao njezine ideje. Steiner j

nije nikako mogao predavati na njihov nacin ponavljajuei tude spoznaje. No, smatrao je da se treba povezati s onim sto (

je medu njima zivjelo kao zdravi duhovni centar iz kojega bi potom mogao dalje siriti svoje duhovno znanje. Stoga on i Marie von Sivers prilikom odvajanja nisu racunali s r

C

ujedinjenim clanstvom Teozofskog drustva vee poglavito s pojedincima koji spoznaje 0 duhovnom svijetu nisu prihvaeali 1

samo srcima nego i zdravim razumom. Takvi su ljudi cinili S

jezgru dijela Teozofskog drustva od koje je poslije nastalo J Antropozofsko drustvo. Predavanja za clanove Teozofskog l drustva bila su samo pocetak. Za Steinera je bilo mnogo vaznije da njegova predavanja slusaju Ijudi koje na prvom J

mjestu zanima njihov sadrzaj. J­

OSNIVANJE ANTROPOZOFSI<OG DRUSTVA ],

I­Sam je Steiner oduvijek smatrao da ezoteriku nije potrebno t nikakvo drustvo kako bi isao putem duhovnog razvoja. Stoga I­njegovo sudjelovanje bilo u kojem od ovih organizacijskih e: oblika treba shvatiti samo kao nuznost prihvaeanja okvira t koje je nametnuo suvremeni drustveni zivot kako bi mogao l

promicati ideje 0 covjekovoj potrebi za izobrazbom vlastite ]

duse. Na osnivanje Antropozofskog drustva pristao je zbog r pritiska Ijudi kojima je trebao takav okvir. 1.

U posljednjim danima prosinca 1912. u Kblnu su zapocele pripreme za osnivanje Antropozofskog drustva (

uz predavanja Bhagavad Gita i Pavlove poslanice - Die s Bhagavad Gita und die Paulusbriefe. Na svrsetku zadnjeg r predavanja ovog kelnskog ciklusa 1. sijecnja 1913. Steiner se s svojim slusateljima u smislu novogodiSnjeg poklona obratio J.

154

flJeClma sa zeljom da- one obiljeze njihove zivote tijekom nastupajuce godine. Cilj fiU je prije svega bio da zastiti antropozofski orijentirani duhovni pokret od iznenadnih nap ada i okultne politike vodstva Teozofskog drustva koje je svojom pogresnom interpretacijom istocnjacke mudrosti u Ijudskom, kao i u duhovnom smislu potpuno zastranilo. Ovaj je govor trebao biti pocetak antropozofske duhovne struje pomocu koje bi se sve vise trebalo prepoznavati kako ce covjek u sebi postici samospoznaju, sto nece moci uciniti ako se bude izdvajao iz vanjskog svijeta. "Bog je odredio da svijet bude uronjen u materijalnoJ a za.datak je Ijudskih dusa i pitanje viseg stupnja samospoznaje nesto sto covjek mora sam spoznati u svojem covjestvu; to je pitanje antropozofije pomocu koje moiemo uvidjeti sto teozofija (kao znanost 0

boianskom) moie znaciti za covjecanstvo. To bi trebao biti osjecaj najvece skromnosti koji nagoni covjeka da pripada antropozofskom pokretuJ skromnosti koja ce 111U govoriti: Ako ielim brzo upoznati Ijudsku dusu i odmah se pribliiiti najvisem stupnju boianskog, poniznost ce vrio Iako nestati iz mene, a na njezino ce mjesto doei ponos; tastina ee se vrio Iako ustoliciti. Antropozofsko drustvo bi takoder trebalo biti polaziste na putu za vise moraIne sfere, a iznad svega trebalo bi sprijeciti sve ono sto se tako Iako uvuklo u teozofski pokret kao ponosJ tastina, ambicija i ieIja da se na brzinu dospije do najveee mudrosti. Antropozofsko bi drustvo trebalo sve ovo izbjeei jer je od samog pocetka vee uzelo u obzir da je nagodba s mayom posao same Ijudske duse. Trebalo bi se osjetiti da je Antropozofsko drustvo proizisio iz najdubije Ijudske skromnosti. fer, iz ove bi skromnosti trebaia izvirati duboka ozbiljnost kao stovanje svete istine u koju ce ona prodrijeti ako se uputimo u podrucje nadosjetiinog, duhovnog. Stoga prihvacanje imena 'Antropozofsko drustvo' shvatimo u istinskoj skromnosti, u istinskoj poniznosti i recimo sebi: Neka sve sto je ostalo od ponosa, nedostatka skromnosti, tastine, ambicije i neistinitosti sto se dogadalo pod imenom teozofija bude iskorijenjeno ako sada pod

155

znakom i sredstvom skromnosti ponizno uzdignemo pogled prema bogovima i boianskoj mudrosti, a ako s druge strane budemo predano proucavali covjeka i ljudsku mudrost, ako puni postovanja pridemo duhovnoj znanosti i ako se predano posvetimo antropozofiji. Takva ce antropozofija voditi bogu i boianskom. Ako uz njezinu pomoc naucimo u najvisem smislu skruseno i istinito pogledati u same sebe te uvidimo kako se pomocu samoodgoja i najstroie samodiscipline moramo boriti protiv sve maye i svih pogresaka, tada iznad nas mogu staja ti rijeci kao da su upisane u broncanu plocicu: antropozofija. Neka nam to bude opomena da iznad svega pomocu nje trebamo teiiti stjecanju samospoznaje, skromnosti i da na taj nacin nastojimo podici zgradu utemeljenu na istini jer istina moie cvjetati samo onda ako samospoznaja ovlada ljudskom dusom u dubokoj ozbiljnosti."

Novo je Antropozofsko drustvo trebalo biti organizirano U skladu s dusevnim potrebama njegovih clanova. Steiner nije htio donijeti nikakav apstraktni program u kojem bi se unaprijed odredilo sto ce se raditi. Smatrao je da program treba proizlaziti iz samoga zivota te iz zivotnih potreba clanova Drustva. Za njega je u antropozofiji kao duhovnoj znanosti trebao biti sadrzan sam zivot. Bilo mu je jasno da se Ijudi bave antropozofijom zbog svojih unutarnjih potreba; neki u potrazi za religijom, neki za znanoscu, neki za umjetnoscu, a drustvo im je trebalo omoguciti da pronadu ono sto traze. Tako je, primjerice, Munchen bio osobito pogodan za razvijanje umjetnickog elementa. Ova je sredina bila otvorena za primanje umjetnickih slika koje su duhovnije od racionalnih pojmova. Nasuprot tomu berlinski su poklonici antropozofije bili viSe skloni racionalnosti i intelektualizmu. Ondje se od samog pocetka osnovao jedan jedinstven ogranak Drustva jer su interesi onih koji su trazili antropozofiju bili istovrsni. U Munchenu su umjetnicki osjecaji oblikovali razlicite individualne potrebe.

Ovdje u Kblnu priznati ruski umjetnik Andrej Bjelyi (Boris Bugajev), slikar te pisac novela i eseja, prvi je put

~

C

c c E ~

}

a C

(

s s

156

susreo Steinera, a tijekom sljedece cetiri godine s jos nekoliko ruskih pisaca slusat ce mnoga njegova predavanja.

Godine 1912. odrzana su predavanja u Norveskoj, Munchenu, Baselu, Kblnu, St. Gallenu, Becu, Klagenfurtu, Grazu, Pragu, Stockholmu, Kopenhagenu, Milanu i Bernu.

Dana 2. i 3. veljace 1913. u Berlinu je, u nazocnosti oko 3000 clanova, odrzana prva Generalna skupstina novo­osnovanog Antropozofskog drustva. Marie von Sivers, Michael Bauer i Karl Unger cinili su upravu Drustva unutar koje je Marie von Sivers preuzela sve organizacijske poslove. Steiner je odlucio da ce obnasati duznosti predavaca i savjetnika, ali u skladu sa svojim uvjerenjem nije htio postati njegovim clanom.

Godine 1913. objavljen je Antropozofski kalendar duse. Tjedne izreke. - Anthroposophischer Seelenkalender. Wochenspruche. U ovom jedinstvenom djelu Steiner je svakom tjednu u godini pridruzio po jednu izreku koja bi se trebala misaono i meditativno obraditi da bi se covjek povezao s astralnim utjecajima koji u tom trenutku djeluju

157

iz kozmosa, a koji se neprestano ritmicki izmjenjuju kako bi tijekom godine dovrsili cijeli ciklus. Kroz ovaj intelektualno­-n1editativan rad covjek moze u svojoj dusi probuditi snage kojima ce se sjediniti sa snagama kozmosa i tako u vlastitom bicu osjetiti harmonicno jedinstvo sa stvaralackim snagama svijeta.

Tjedne izreke Kalendara duse su se u vrijeme Prvog svjetskog rata, u dogovoru s Emilom Molteon1, direktoron1 tvornice duhana Waldorf-Astoria, stavljale u paketice cigareta koji su se dijelili njemackim vojnicima na ratiStima kako bi u kalvariji rovovskog rata, pod granatama i puscanim mecima osim duhana primili i malo duhovnosti.

158

G d

Sl

zi g< n;

dl

m

k< se

d< sr

pc vc os Nj

te vc iZl

irr

PJ

u mi

ok

gr

191 3. - 1925.

Godine 1913. izvedena je cetvrta misterijska drama Budenje duse - Der Seelen Erwachen.

Cetiri misterijske drame u kojima se prikazuju ljudske sudbine kako se medusobno ispreplicu kroz vise zen1aljskih zivota Steiner je napisao u razdoblju izmedu 1910. i 1913. godine. U njima se govori 0 ljudima u potrazi za duhom koji na putu samospoznaje, svaki na svoj nacin, dolaze na prag duhovnog svijeta. Tijekom meditacija u svojim dozivljaji­ma u nadosjetilnom svijetu prolaze kroz razlicita iskusenja koja prelaze granice obicnih zemaljskih dozivljavanja. Da bi se rasvijetlile okolnosti koje su likove dovele do pojedinog dozivljaja u sadasnjosti, price se protezu unatrag preko srednjeg vijeka sve do staroegipatskih vremena.

Svoje misterijske drame Steiner je sam postavljao na pozornicu te je sudjelovao u svim pripremama za njiho­vo prikazivanje. Birao je glumce, kojima bi tumacio tekst, osmisljavao je kostime i scenografiju, sudjelovao u reziji. Njegovu su glumacku ekipu Cinili profesionalni glumci i ama­teri. Neizmjeran doprinos njihovu izvodenju davala je Marie von Sivers, skolovana glumica, obdarena osebujnim glasom s iznimnim senzibilitetom za ljepotu govora. U njoj je Steiner imao dostojnu suradnicu.

PRVI GOETHEANUM

U pocetku su se misterijske drame izvodile na pozornicama rninhenskih kazalista, ali one nisu bile dovoljno prikladan okvir za njihov duhovni sadrzaj. Tako se rodila ideja 0

gradevini ciji bi ambijent bolje odgovarao ugodaju ovih

161

drama, a koja bi ujedno mogla biti srediste antropozofske d djelatnosti u Njemackoj. S tom je namjerom 1911. osno­ S

vano gradevinsko poduzece johannes-Bau Verein koje je u II

Munchenu trebaIo sagraditi zgradu nazvanu johannes-Bau ri

s odgovarajucom pozornicom za umjetnicke predstave i pri­ s1

redbe, a u kojoj je takoder trebala biti smjestena Slobodna i2 visoka skola za duhovnu znanost - Freien Hochschule far

Geisteswissenschaft te centar antropozofske djelatnosti u n

Njemackoj. Ovaj se plan, ll1edutim, izjalovio zbog protiv­ljenja nekih vlasnika susjednih zemljista i podrucnih vlasti. k Steineru je ubrzo nakon toga ponudena velika parcela u n

Dornachu pokraj Basela u SVicarskoj. Tako je u rujnu 1913. s; poloien temeljni kamen nove gradevine koju je Steiner, da Zl

bi naglasio povezanost antropozofije s velikim Goetheovim n

djelom, nazvao Goetheanum. zi Sam Steiner nikada prije nije osjecao potrebu da sa­ d

gradi nekakvo sjediste za svoju djelatnost. Vainije mu je K

bilo da svoje snage usmjeri na vlastiti unutarnji duhovni rad P i razvoj antropozofije tako da je isprva sebe vidio sarno u bl

ulozi opunomocenika koji ce nadgledati radove i namjensko st

trosenje doniranih sredstava. No, kako se ova inicijativa nastavila razvijati, sve je viSe poceo shvacati da je umjetnicko n:

oblikovanje gradevine stvar unutarnjeg duhovnog rada te je p:

ponesen tom mislju za nju izradio idejno rjesenje. O~

NjegoYo zanimanje za arhitekturu pocelo je jos u vrijen1e k( studija na Visokoj tehnickoj skoli u Becu gdje je slusao St

predavanja iz umjetnosti i povijesti arhitekture Semperovog* ill

sljeclbenika, profesora Josepha Bayera te dekana von Ferstela st koji je obicavao reci: "Stilovi u arhitekturi nisu izmisljeni S\

nego proizlaze iz svojega vremena". Vodeci arhitekti onoga ci o(

tr * Gottfried Semper (1803. - 1879.), njemacki arhitekt, umjetnicki fu

kriticar i profesor arhitekture, jedan od eminentnih pripad­ Y,nika poznate Drezdenske skole. Projektirao je mnoge znamenite gradevine od kojih su najpoznatije Drezdenska opera, Royal Albert

Hall u Londonu te Wagnerova Bayreuth Festspielhaus. se

162

doba smatrali su da kao sto se organizmi u prirodi razlikuju s obzirom na njihovu funkeiju, tako i stilovi u arhitekturi moraju biti manifestaeija speeificnih funkeionalnih karakte­ristika koje proizlaze iz smisla i namjene zgrade. Za njih je stil bio rezultat organskih proeesa koji nastaju kroz odnose izmedu materije, konstrukeije, lokaeije, vremena i funkeije.

Steinerova je ideja bila da njegova gradevina kroz naglaseni soeijalni moment u sebi ujedini prirodu, materiju i duh. Ona je trebala biti simbol i utjelovljenje antropozofije kao duhovne znanosti i primijenjene zivotne filozofije. Prema njegovim rijecima, svi njezini detalji morali su izvirati iz sadrzaja koji zivi u antropozofski orijentiranoj duhovnoj znanosti. Antropozofi sa svojim antropozofskim zivotom u njoj se ne bi smjeli osjecati kao da su okruzeni nekim cudnim zidinama vee bi zgrada trebala nalijegati na njih i njihovu djelatnost kao sto Ijuska oraha nalijeze na njegovu jezgru. Kao sto je Ijuska oraha svojim oblikom potpuno prilagodena plodu, tako bi svaka pojedina linija, svaki pojedini oblik i boja ove zgrade trebali biti prilagodeni onome sto izvire i struji iz antropozofskog duhovnog pokreta.

Ovako koneipirana Steinerova organska arhitektura nije se svodila samo na preuzimanje oblika koje je stvorila priroda jer bi time bila ogranicena na puku transformaeiju osjetilnih utisaka. Njegova ziva organska arhitektura bila je kombinaeija dvaju nacela koja djeluju u zivom organizmu. To su nacelo metamorfoze i nacelo funkeionalnosti. Prema nacelu metamorfoze, snaga koja pokrece sve prirodne pojave tezi stvaranju jedinstva suprotnosti, organskoj evolueiji materije, sve visim i sve izdifereneiranijim razinama, odnosno obli­cima. U skladu s nacelom funkeionalnosti, struktura materije odrazava funkeiju objekta, pa stoga obliei slijedeci funkeiju trebaju proizlaziti iz speeificne snage same materije. Forma, funkeija i materija moraju ciniti jedinstvo. One su jednako vazne te ne bi smjele biti hijerarhijski podijeljene.

Prema Steinerovoj ideji tioert Goetheanuma sastojao se od dva kruga koji se sijeku. U manjem je trebala biti

163

sn1jestena pozornica, u vecem gledaliste, a u zoni presjeka nalazilo se mjesto za govornicu. Svaki je detalj bio dizajni­ran u odnosu prema cjelini koja je trebala biti vise od sume pojedinaenih dijelova. Tako su, primjerice, prozori osmisljeni kao dio zida, sto je postignuto pojaeanom plastikom dijelova zida koji ih okruzuju. Kapiteli na stupovima bili su vizuali­zacije organskih linija kao primarnih izvora energije. Slike na stropovima prikazivale su metamorfoze Zemlje, plane­ta i eovjeka. Estetsko-plastiena i strukturno-funkcionalna obiljezja zgrade trebala su biti stopljena u cjelinu. Zbog integracije arhitekture, dekorativnih i vizualnih umjetnosti prvi je Goetheanum bio olieenje jedinstvenog umjetnickog

djela - Gesamtkunstwerk.

I

t

I t

t 1

Goetheanum

t Od 1913. godine Steiner je naizmjenieno zivio u I

Dornachu u kuci poznatoj pod in1enom "Villa Hansi" i u I berlinskom stanu u Motzstrasse 17, odakle je odlazio na l

brojna putovanja diljem Europe, a od lipnja 1914. godine (

Dornach je postao njegovo stalno sjediste. Najvise je vreme­ S na provodio u svojem studiju u blizini kuce; jednostavnoj l drvenoj gradevini nadogradenoj na tesarsku radionicu u j kojoj su se izradivali drveni dijelovi za prvi Goetheanum. s Ondje je primao brojne posjetitelje s takvom susretljivoscu da bi se svatko u njegovoj blizini osjecao sasvim prirodno. s Uveo bi ih netko od nazoenih prijatelja, a Steiner bi ih S

164

uvijek sam ispraeao na odlasku. Sjedeei na jednostavnom pletenom stolcu s prekriienim nogama ostavljao je dojam da nema nikakvog drugog posla na svijetu vee da slusa nezrela pitanja svojih sugovornika. Istodobno smiren i aktivan cijelo bi vrijeme bio savrseno opusten i potpuno budan.

U ovoj je radionici godinama izradivao poznatu, devet metara visoku drvenu skulpturu koju je nazvao Predstavnik covjecanstva - Menschheitsreprasen tan t, a koja prikazuje Kristov lik izmedu dva jednostrana principa; duhovnog: Lucifera i materijalnog: Ahrimana. Slikarica i kiparica Assya Turgenieff pomagala mu je pri njezinoj izradi. Njoj i ostalim skulptorima koji su radili arhitrave i kapitele u Goetheanumu Steiner je znao cesto pomagati savjetima kad bi se nasli pred nekim problemom i ne bi znali kako nastaviti s radom. Govorio im je, primjerice, da pri rezbarenju unaprijed ne oznacavaju bridove gdje bi se trebale susresti dvije plohe vee da radije pri izradi ploha promatraju gdje ee se tijekom procesa pojaviti njihove granice. Rekao bi: "Radeci skulpturu covjek treba osjecati plohu, mora biti svjestan plohe u prostoru bas kao sto biljka u svojem rastu slijedi smjer plohe u prostoru. U skulpturi bridovi trebaju postojati samo kao rezultat, kao granice oni ne smiju biti prethodno odredeni. (;ovjek treba biti radoznao glede bridova; to mnogo pomaie".

U travnju 1914. zapoceli su prvi gradevinski radovi. Na betonskim temeljima podignuta je drvena gradevina koja je po svojen1 stilu, organizaciji prostora i statickim rjesenjima predstavljala novost u arhitekturi. Pod Steinerovim vodstvom u gradnji su sudjelovali brojni umjetnici iz razlicitih zemalja. Gradevina je bila nadsvodena kupolama koje su se proiimale, sto je zahtijevalo iznimno sloieno arhitektonsko rjesenje. Kupole su bile osobito impresivno konstruirane zbog toga jer su se presijecale bez cvrstog luka medu njima, a osnovne staticke proracune napravio je sam Steiner. Osim sto je izradio idejno rjesenje cijele gradevine, prema njegovin1 predloscima su oslikani zidovi, pri cemu je djelomicno i sam sudjelovao. Sam je napravio nacrte s motivima za staklene prozore te

165

za sredisnju skulpturu Predstavnika covjecanstva, na cijoj s je izvedbi radio zajedno s Assyom Turgenieff. Troskovi iz­

ugradnje Goetheanuma iznosili su oko 7 000 000 svicarskih

o franaka, a namireni su donacijama clanova Antropozofskog

S drustva.

Arhitekti, skulptori i slikari koji su sudjelovali u grad­nji prema nacrtima i uputama Rudolfa Steinera svojim su djelima postavili temelje antropozofske arhitekture, kipar­stva i slikarstva.

U okolici Goetheanuma pocele su malo-pomalo nicati stambene i namjenske zgrade koje su slijedile novi stil u arhitekturi, a za mnoge od njih kao sto su Glashaus, Haus

Duldeck, Heizhaus, Verlagshaus, Transformatorenhaus idejna rijesenja dao Ie sam Steiner. Brijeg na kojem je smjesteno seoce Dornach postalo je umjetnickom kolonijom u kojoj su se nastanili brojni umjetnici, osobito ruski.

]edna od njih bila je slikarica Margarita Voloschina koja je izradila freske na svodu male kupole. Isprva je bila u ne­doumici kako naslikati andele, arkandele i ostala duhovna biea koja nikada nije vidjela. Steiner joj je savjetovao neka pri slikanju bude potpuno opustena i slobodna, neka ne radi skice vee neka pusti duhovnim bieima da se tijekom procesa intuitivnog slikanja sarna objave. Rekao je kako ni on unaprijed ne priprema svoja predavanja vee se dovede u odredeno stanje iz kojeg moze govoriti 0 odredenoj temi.

p

" Smatrao je da se u slikarstvu umjetnik na prvom mjestu

Ptreba prepustiti radu s bojom ne odredujuei unaprijed d

konture svojih likova jer su ostri obrisi koji ogranicavaju formu rezultat pretjeranog intelektualizma. Ni pravi zivot z, u prirodi ne odvija se unutar ostrih granica vee se u njoj

Sl sve mijenja i pretapa kroz gradacije. Zato je ostre obrise

je u slikarstvu smatrao lazima, a intelektualne koncepcije

n u umjetnosti necim mrtvim, nepokretnim, smrznutim u

T vremenu i prostoru. Naglasene konture mogu predstavljati

b sarno proslost, one sto je bilo, ali nikada zivu sadasnjost

d koj a se neprestano kreee prema bud uenosti, prema onome

d

166

sto ce biti. Stoga, prema njegovim flJeclma, upotreba linije u slikarstvu nije pogodna za izrazavanje pokreta, a kamoli osjecaja. ISao je toliko daleko da je rekao kako linije u slikarstvu ne dopustaju ni mrtvom da osjeti da je mrtvo.

Margaritu Voloschinu zanimalo je kako da se postavi prema chiaroscuru i sjenama, na sto je Steiner odgovorio: "Zatamnjenja se ne smiju koristiti za sjene da bi se postigao plasticni obiik nego samo za to da bi se stvorio dojam fizickoga; primjerice, mogu se koristiti za nesto sto ce rezultirati osjecajem izvora iii dubine". Voloschinu je zabrinjavalo sto krila njezinih andela u kupoli strse u povrsinu sllsjednog podrucja koje je oslikavao drugi umjetnik. Steiner je rekao da to nije vazno jer "u duhovnom svijetu stvari nisu posloiene jedna pokraj druge vee ulaze jedna u drugu. Tako se i u siikarstvu forme mogu protkivati, a boje trebaju biti transparentne, trebaju imati dubinu". "Siike ne smiju davati efekt plohe nego moraju stvarati prostor s namjerom da anuiiraju zidove."

167

Tesko ce se pronaci ljepsi opis prvog Goetheanun1a od onoga Margarite Voloschine: "Plohe poput kristala stvaraju organske oblike. jedan oblik proistjece iz drugoga i vodi u sljedeci. jedan oblik svjedoci za drugi dopunja vajuci ga i usavrsavajuci gao Trodijelni prozori cine jedinstvo. Stube stubista rasprostiru se poput vodenih krugova koji pred nama izrastaju pozivajuci nas. Kao da kroz mnogostruke geste bice ocituje svoju Ijubav, Ijubav koja u iivoj metamorfozi sve okruiuje i u sve prodire. Ovdje dusa odise slobodom". Voloschina je u vrijeme revolucije otiSla u Rusiju, a vratila se u Dornach dan nakon sto je izgorio Goetheanum tako da nikada nije vidjela svoje djelo u dovrsenom zdanju.

U ozujku 1914. u Italiji je od tuberkuloze umro Steinerov bliski prijatelj Christian Morgenstern. Bio je pisac, dramaturg, novinar i prevoditelj. Pod velikim utjecajem Schopenhauerove filozofije, Nietzschea, a osobito Steinerove antropozofije pisao je misaonu liriku, groteske i aforizme. Proveo je sretno djetinjstvo uz oca slikara pejsaza koji mu je omogucio privatne ucitelje tako da nije morao redo­vito pohadati skolu. Kad mu, medutim, u njegovoj desetoj godini umire majka, otac ga salje u internat, sto je on kao njezno i osjecajno dijete tesko podnio. No, ubrzo mu se otac opet ozenio tako da se Christian Morgenstern vratio kuci u Breslau gdje je pohadao gimnaziju. Poceo je studirati pravo i ekonomiju, ali je ubrzo morao prekinuti studij jer je obolio od tuberkuloze te je vecinu vremena provodio u sanatoriju. Od 1894. nastanio se u Berlinu gdje je isprva radio kao slobodni pisac, a potom kao urednik i novinar nekih casopisa, poslije i kao dramaturg, nakladnik casopisa Teatar - Das Theater te kao lektor u jednoj izdavackoj kuci. Objavljivao je vlastita djela, a prevodio je i djela Strindberga i Henrika Ibsena, kojeg je u vrijeme jednog posjeta Skandinaviji imao priliku osobno upoznati zajedno s kompozitorom Edvardom Griegom. Steinera je upoznao 1909. godine te je slusao njegova brojna predavanja, postao clanom Antropozofskog drustva, a cijelo njegovo knjizevno

s s (

(

r 1

1 I r

(

j

168

stvaralastvo odtada je prozeto duhom antropozofije. Njegova supruga Margareta nastavila je s objavljivanjem njegovih djela i nakon njegove smrti. Njegova urna polozena je u Goetheanum u Dornachu.

Na Badnjak 1914. godine Rudolf Steiner se ozenio s Marie von Sivers. Iste godine izasla je knjiga Zagonetka [ilozo[ije - Die Ratsel der Philosophie kao povijesni preg­led filozofskih smjerova. Steiner je odrzao predavanja u Berlinu, Hamburgu, Munchenu i Dornachu te u Parizu i Nbrrkopingu 0 temi Krist i ljudska dusa - Christus und die menschliche Seele.

Godine 1915. uslijedio je ciklus predavanja 0 sudbini covjeka i sudbini naroda u Berlinu, 0 putovima duhovne spoznaje i obnovi umjetnickog pogleda na svijet u Dornachu te brojna predavanja u Njemackoj, Austriji i SVicarskoj.

Godine 1916. Alexander von Bernus osnovao je casopis za duhovnu znanost i umjetnost Carstvo - Das Reich u ko­jen1 je uz Rilkea, Daublera i Else Lasker-Schuler objavljivao i Steiner. Iste je godine odrzao predavanja u Bernu 0 duhovnom ujedinjenju covjecanstva kroz Kristov impuls, 0 bieu svijeta i jastvu te u Dornachu 0 povijesnim razmatranjima.

POKRET ZA TROClANOST

U vrijeme Prvoga svjetskog rata Steiner je odrzao brojne govore, osobito u godinama 1914., 1915. i 1916. iz kojih se vidi da unatoc tomu sto ostro osuduje nastojanje Antante da "uniSti" Njemacku ne sudjeluje u njemackom sovinizmu. On je jos 1910. u Kristijaniji opsezno govorio 0 misiji pojedinih dusa naroda kad je s aspekta duhovne znanosti objasnio koji su zadaci pojedinih naroda s obzirom na njihove duhovno­d usevne osobine te njihovu ulogu u razvoju covjecanstva. Poslanje njemackog naroda nije vidio u teznjama Wilhelma II. da prosiri njemacku moe, vee je smatrao da se od naroda

169

koji je covjecanstvu dao jednog Goethea, Schillera, Fichtea, Schelinga i Hegela i nadalje ocekuje da uvelike pridonese

1 razvoju civilizacije.

Godine 191 7. u knjizi 0 zagoneci eovjeka - Vom

Menschenratsel te osobito u knjizi 0 zagonetkama duse

- Von Seelenratseln Steiner je iznio teoriju 0 troclanosti Ijudskog organizma u kojem djeluju zivcani sustav, ritmicki sustav i sustav izmjene tvari. Analogno tomu razvio je ideju 0

troclanosti socijalnog organizma u kojemu bi takoder trebala djelovati tri spomenuta sustava kao kultura, pravni sustav i gospodarstvo. Iste godine odrzava predavanja u Berlinu, Munchenu i Dornachu.

Krajem Prvog svjetskog rata, 1918. izlazi knjiga Goetheova duhovnost u njezinoj objavi kroz Fausta i Bajku o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani - Goethes Geistesart in ihrer

Offenbarung durch seinen Faust und durch das Marchen von der Schlange und der schaner LiJie te slijede predavanja u Berlinu 0 vjecnom u covjekovoj dusi, u Zurichu 0 dopuni danasnje znanosti kroz antropozofiju te u Dornachu 0

osnovnim socijalnim zahtjevima nasega vremena. Na dan revolucije u Njemackoj, 9. studenoga 1918.

Steiner je u Dornachu zapoceo niz predavanja 0 povijesnoj podlozi nastanka socijalnog rasudivanja.

Nakon sloma Njemacke 1919. te razgovora S politicarem Gttom Grafom Lerchenfeldom 0 situaciji u Srednjoj Europi uputio je Apel njemaekom narodu i kulturnom svijetu ­

Aufruf an das deutsche Yolk und an die Kulturwelt: "Prije pola stoljeca njemaeki je narod vjerovao da je posta vio

sigurnu gradevinu svoje driave. U kolovozu 1914. smatrao je da ce se ova gradevina u ratnoj katastrofj na eijem je

poeetku tada stajao pokazati nepobjedivom. Danas moie

gledati samo njezine rusevine. PosJije ovog dogadaja mora nastupiti samoosvjestavanje. ]erJ taj dogadaj nosi u sebi

uvjerenje eita ve polovine stoljecaJ a osobito pokazuje da

je misao koja je vladala u vrijeme rata bila zabluda s tragienim posljedicama. Gdje su temelji ove fatalne zablude?

170

Ovo pitanje mora se pojaviti pri samoosvjestavanju dusa pripadnika njemackog naroda. Mogucnost nastavka iivota njemackog naroda ovisi 0 tome postoji Ii snaga za takvo samoosvjestavanje. Njegova buducnost ovisi 0 tome je li on sposoban sebi ozbiijno posta viti sljedece pitanje: Kako sam upao u svoju zabludu? Ako to pitanje sebi postavi danas, sinut ce mu spoznaja da je on prije poia stoljeca osnovao driavu, ali je propustio toj driavi postaviti zadacu koja proiziazi iz sadriaja bica njemackog naroda".

Potom je uslijedio njegov poziv da se do tada kompaktna drzavna gradevina rasclani u tri sustava: duhovni, politicki i gospodarski jer je smatrao da se jedino time moze sprijeciti nastanak kaosa. Poziv je zakljucio sljedecim rijecima: "Ili cemo se potruditi da se sa svojim misIjenjem uklopimo u zahtjeve stvarnosti iii necemo nista nauciti od ove nesrece te cemo ono sto se sada dogodilo do beskonacnosti povecati onime sto ce se dogadati u buducnosti".

Ovaj je poziv bio poslan na nekoliko adresa najutje­cajnijih politicara u Njemackoj, primjerice KOhlmanna i princa Maxa von Badena te u Austriji caru Karlu, a potpisale su ga mnoge znamenite osobe. Medu imenima tridesetak uglednika nalazimo ime Berna Hermana Hessea.

Neposredno nakon ovog poziva, dok se Njemacka nala­zila u dubokoj moralnoj krizi i socijalnim nemirima, Steiner je osnovao pokret pod nazivom Trocianost - Dreigliderung vjerujuci da ce time pridonijeti rjesavanju socijalnog pitanja.

Nakon Prvog sVjetskog rata Srednja je Europa zivjela u atmosferi poraza i beznada. Steiner je, gdje god je to bilo moguce, nastojao svojim djelovanjem siriti svijest 0 n10­gucnosti rjesavanja problema i ozdravljenja drustva govo­reci 0 Srii socijainog pitanja - Kernpunkte der sozialen Frage. Kako bi stekao bolji uvid u bit problema, a s druge strane kako bi sto bolje objasnio provedivost svojih zamisli, odrzao je veliki broj sastanaka s predstavnicima radniStva i industrijalcima. S raznih je strana, primjerice iz WOttenberga,

171

dobivao pozive da govori radnicima koji su bili spremni prihvatiti njegove ideje. Tako se u travnju 1918. u uzavreloj atmosferi izbora za pogonske savjete i radnicka vijeea obratio tisueama radnika Bosch-Delmonteova i Daimlerova poduzeea u Stuttgartu. Radi promicanja svojih socijalnih stajalista osnovao je Savez za troclanost drustvenog organizma - Verein fur DreigJiderung des sozialen Organiznlus koji je nasao brojne pristalice i izvan antropozofskih krugova. U srpnju 1919. objavljen je prvi broj casopisa za troclanost socijalnog organizma s Clancima 0 troclanosti socijalnog organizma - Aufsatze iiber die Dreigliderung des sozialen Organizmus, a iste je godine objavljena knjiga Sri socijalnog pitanja kao iivotna potreba sadasnjosti i buducnosti - Die Kernpunkte der sozialen Frage in den Lebensnotwendigkeit der Gegen wart und Zukunft.

Steinerov pokret za troclanost na prvom se mjestu temeljio na nacelu humanosti i postivanja Ijudskog dosto­janstva radnika ciji se rad ne bi smio degradirati do stupnja ropstva. Smatrao je da samostalnim Ijudskim osobnostima viSe nije primjereno da priznaju svemoe drzave koja odozgo upravlja drustvenim zivotom vee da drustveni zivot moze postati zdrav samo ako ga Ijudi svjesno rasclane. Stoga je starim idealima Francuske revolucije - slobodi, jednakosti i bratstvu - u skladu sa zahtjevima koje nameee zivotna stvarnost, pridruzio nove sadrzaje:

1. Drzava treba napustiti svako nastojanje da upravlja duhovnim zivotom svojih gradana, u cemu je SAD mnogo viSe uznapredovao od europskih zemalja. Nacelo slobode u duhu mora se ostvarivati na svim podrucjima povezanim s umjetnoseu, znanoseu, skolstvom i religijom.

2. Zadatak drzavnih institucija je da se drze okvira pravne drzave i svima omoguee jednakost u pravima. Drzava treba njegovati javno pravo, zadatke politickog zivota i zastitu gradana od unutrasnjih i vanjskih neprijatelja u okviru prava na brigu i zastitu, radnog i kaznenog prava te institucija vojske i policije potrebne za njihovo provodenje.

172

3. U gospodarstvu drzava ne smije imati ulogu po­duzetnika i ne smije se u pravilu uplitati u rjesavanje gospodarskih problema. Nacelo bratstva u gospodarstvu treba se ostvariti na temelju suradnje svih sudionika u gospodarskom zivotu, u proizvodnji, prometu i potrosnji dobara osnivanjem savjeta proizvodaca i potrosaca.

U suvremenom drustvu trebala bi vladati: sloboda u duhu, jednakost u pravima i bratstvo u gospodarstvu. No, ove ideje Steiner nikada nije smatrao ideologijom koju pod svaku cijenu treba provesti u zivot. Za njega je ovakav troclani sustav drustvenog organizma -bio nuznost koja se sarna po sebi namece, ali koja treba postupno izrasti iz stvarnih cinjenica drustvenog zivota, a koja moze zazivjeti sarno ako ljudi potpuno svjesno shvate razloge zbog kojih trebaju izvrsiti spomenute promjene.

U stvarnom se zivotu, medutim, pokazalo da u ono vrijen1e ljudska svijest jos nije bila dorasla ovakvom shvacanju. Tako je unatoc brojnim pristalicama koji su rnogli razumjeti smisao njegovih gledista naisao na otpor egoisticnih poduzetnika, nepovjerenje sindikalnih funkcionara te napade politicara koji nisu bili sposobni prihvatiti nove ideje. Uvidjevsi to Steiner je naprecac obustavio svako djelovanje pokreta za troclanost i pozvao suradnike da prestanu s radom kako zbog tenzija medu klasama koje su u ono vrijeme uzimale sve vise maha ne bi doslo do nemira.

Od brojnih Steinerovih inicijativa da u skladu s duhovnom znanoscu ne sarno osmisli nego i provede u djelo inovacije na pojedinim podrucjima Ijudskoga zivota jedino pokret za troclanost nije nikada u izvornom obliku zazivio u praksi. Tek danas mozemo vidjeti da se njegove postavke postupno ostvaruju u naprednim civiliziranim drustvima. Steinerove ideje ipak su naisle na veliko odobravanje i razumijevanje kod brojnih uglednih strucnjaka na ton1 podrucju sirom svijeta. Njemacki ministar vanjskih poslova dr. Simons nazvao je troclanost jedinim mogucim lijekom protiv boljsevizma. Steinerova knjiga 0 troclanosti socijalnog

173

organizma - Zur Dreigliederung des sozialen Organism us prodana je u viSe od 100 000 primjeraka sirom Europe te u velikoj nakladi u Engleskoj. Danas su njegove ideje 0

svjesnoj troclanoj rasclambi drustvenog organizma poticaj u radu jednog od dobitnika Alternativne Nobelove nagrade 2003., Nicanora Perlasa, predsjednika Centra za alternativne razvojne inicijative - Center for Alternative Development Initiatives - CADI u Manili te brojnim ostalim aktivistima civilnog drustva.

WALDORFSKA PEDAGOGIJA

Sve prakticne grane antropozofije nastale su na zahtjev pojedinih strucnjaka ili zainteresiranih osoba koje bi za­molile Rudolfa Steinera da im dade smjernice kako bi svoje djelatnosti mogli obavljati na duhovnoznanstvenim temeljima. Tako je waldorfska pedagogija nastala u suradnji s Emilom Moltom, generalnim direktorom tvornice cigareta Waldorf-Astoria.

Pocetak 20. stoljeca obiljezili su brojni radnicki nemiri i revolucije do kojih je doslo zbog teskog polozaja radnika koje su nemilosrdno iskoriStavali njihovi poslodavci kojima je profit bio j'edini zivotni credo. Postojao je, medutim, ne n1ali broj uglednih tvornicara diljem Europe koji su bili svjesni da mogu uspjesno poslovati sarno ako svojim radnicima omoguce zivotne uvjete dostojne covjeka.

jedan od takvih velikih Ijudi bio je Emil Molt. On je svojim radnicima i sluzbenicima nastojao pruziti svestrano obrazovanje te ih podrzati u ostvarenju njihova ljudskog dostojanstva. S tom je svrhom organizirao tecajeve opceg obrazovanja, objavljivao je casopis na vrlo visokoj razini, osnovao je vrtice za radnicku djecu te je provodio niz mjera socijalne podrske. Osim toga nastojao je da sto viSi stupanj obrazovanja ne osigura sarno svojim radnicima nego i njihovoj djeci.

174

Prvo Steinerovo predavanje slusao je jos 1903. godine, a osobito ga je odusevio ucinak Steinerovih vjezbi za poboljsanje koncentracije. Kad ga je 1918. cuo kako govori 0 uzrocima koji stoje iza pojedinih dogadaja te 0 socijalnim potrebama, bio je duboko ganut. Stoga je zamolio Rudolfa Steinera da mu pomogne pri ostvarenju njegova davnog sna da osnuje skolu za radnicku djecu. Steiner je odmah pristao, ali uz cetiri uvjeta: 1. da skola bude otvorena za svu djeca, a ne sarno za djecu zaposlenika; 2. da treba imati jedinstveni nastavni plan za dvanaestogodiSnje obrazovanje, a ne da se nakon jedanaeste godine odvajaju djeca koja ce studirati od one koja ce uciti zanat; 3. da u razredima budu zajedno djevojcice i djecaci; 4. da ucitelji koji su preuzeli odgovornost za odgoj djece budu slobodni u poucavanju i upravljanju skolom bez bilo kakve vanjske kontrole.

~~

.~

.;~

'.~ -­

Emil Molt'\"~~~~~cJ' .~ <-'~'~'.%'$~,"¥i"W~~~:'H~~~yt~,>;~~r-+fr%.~i~-~W'~Y:>~'9~~::'''-.

Molt je za svoj projekt dobio podrsku radnickog savjeta Waldorf-Astorije, ali ga nisu podrzali dionicari i upravni odbor. Ipak su mu dopustili da svoj plan u okrilju tvornice provede na vlastitu odgovornost kao vlastiti projekt. Molt je najprije kupio jedan restoran u Stuttgartu te je u njemu, nakon potrebnih preinaka, u rujnu 1919. otvorena prva Slobodna waldorfska skola - Freie Waldorfschule. Tvornica cigareta Waldorf-Astoria kratko je vrijeme financirala skolu, a pouka i pribor bili su besplatni za svu "waldorfsku djecu",

175

tj. djecu njihovih radnika ili onu ciji je neki bliski rodak radio u tvornici.

U pocetku je skola ekonomski i pravno potpadala pod tvornicu cigareta Waldorf-Astoria, a Molt je zaposljavao i placao ucitelje. No, ucitelji koji nisu bili dovoljno dobro upoznati sa situacijom napadali su Molta jer su se osjecali ovisnim 0 kompaniji. Istodobno se znatno smanjio broj "waldorfske djece"; od sedamdeset pet posto u prvoj godini na pedeset posto u drugoj godini, pa cak i manje u trecoj. Prihod od skolarine za "ne-waldorfsku djecu" nije bio velik jer se ona odredivala sukladno mogucnostima roditelja, odnosno njihovoj procjeni vlastitih mogucnosti. Molt nije uspio nagovoriti upravni odbor tvornice da financijski podupre skolu. Stoga je za prikupljanje sredstava u svibnju 1920. osnovano Drustvo waldorfske skole koje je preuzelo vlasniStvo zgrade i ostale imovine te je postavilo upravni odbor cime se skola i pravno odvojila od tvornice. Napetost izmedu Molta i nastavnika je i dalje rasla jer ovi nisu shvacali da je Molt utemeljio skolu kao privatna osoba, a ne kao generalni direktor tvornice te da je veliki dio troskova namirivao iz vlastitog dzepa. Stoga im je Steiner morao objasnjavati da je Molt zastitnik skole i nesebicni pomagac koji donira svoja sredstva te da nije ondje kako bi pokazivao moe kompanije nad njima. Postupno su ucitelji poceli shvacati i postivati Moltovu jedinstvenu povezanost sa skolom. Kad je Waldorfsko drustvo otkupljivalo skolu, Molt je uspio u kupoprodajni ugovor staviti (:Janak prema kojem ce tvornica najmanje sljedecih deset godina placati skoli iznose kao da se u njoj skoluju "waldorfska djeca".

Buduci da je Steiner trazio da se na skolovanje primaju djeca koja uopce ne mogu placati skolarinu, zatrazena je pomoc donatora. Osnovano je Svjetsko waldorfsko drustvo u nadi da ce ono prikupljati sredstva za sve waldorfske skole. Ova se inicijativa, medutim, nije pokazala plodonosnom tako da do danas svaka waldorfska skola ima svoje drustvo koje se brine 0 njezinom financiranju.

176

U vrijeme osnivanja prve waldorfske skole u Stuttgartu u Njemackoj gotovo uopce nije bilo privatnih skola. Drzavni odbor za obrazovanje imao je kontrolu nad cijelim skolskim sustavom i nije bio sklon da svoju vlast ispusti iz ruku. No, Steiner je ipak uspio postici neke ustupke kako bi waldorfska skola mogla neometano raditi u skladu s njego­vim idejama. Dogovoreno je da Ministarstvo prosvjete mo­ra dati dopustenje za rad skole, da uciteljske svjedodzbe moraju biti sluzbeno priznate prije nego sto oni pocnu s poucavanjem, ali waldorfski ucitelji nisu morali polagati drzavni ispit. Svaki je ucitelj ipak morao podnijeti na uvid detaljnu biografiju i proci osobni intervju u ministarstvu prosvjete, koje je prihvatilo sve ucitelje koji su podnijeli zahtjeve. Poslije se ipak trazilo da ucitelji imaju drzavnu uciteljsku diplomu.

Nastavni plan waldorfske skole donosen je neovisno o drzavnoj kontroli. Kompromisni zahtjev bio je da djeca moraju postici iste rezultate kao sto su oni u drzavnim skolama, i to na kraju treceg, sestog i osmog razreda. jedno je vrijeme u Njemackoj bio na snazi zakon da se ele­mentarno obrazovanje do cetvrtog razreda moze provoditi sarno u drzavnim skolama tako da waldorfska skola viSe nije mogla primati nove ucenike u nize razrede. No, 1926. godine inspektor za skolstvo Hartlieb proven je iscrpnu kontrolu nad waldorfskom skolom nakon cega se pohvalno izrazio o njezinom radu, a ministarstvo je priznalo skoli osobite pedagoske vrijednosti i uklonilo sva ogranicenja. Time je uspjesno okoncana bitka za prvu waldorfsku skolu.

Zadivljujuci je broj uglednih skolskih pedagoga koji su bili zainteresirani da budu clanovi kolegija prve waldorfske skole. Bili su to Stockmayer, dr. Eugen Kolisko, dr. Walter Stein, prof. von Baravalle, dr. Hahn, dr. Lehrs, dr. Schwebsch, dip!. ing. Alexander Strakosch, Ernst Bindel, Ernst Dehli, Maria Roschel, Caroline von Heydebrand, slikar Max Wolfhugel, glazbenik Paul Bauman te mnogi drugi koji su poslije postali poznata imena na svojem podrucju.

177

1 Steiner je preuzeo ulogu direktora i mentora koju je

brizno i pozrtvovno obnasao sve do svoje smrti. U kolovozu 1919. odrzao je za prve waldorfske ucitelje predavanje pod I

naslovom Opca znanost 0 covjeku kao temelj pedagogije - Allgemeine Menschenkunde als Grundlage der Padagogik,

a od 1919. do 1924. odrzao je nastavnicima i odgajate­ljima u Njemackoj, Engleskoj i Nizozemskoj petnaest ciklusa predavanja iz pedagogije utemeljene na antropozofskoj spoznaji.

Krajem kolovoza 1922. pozvan je da kao gost sudjeluje na engleskom savjetovanju 0 obrazovanju u Oxfordu. Tema savjetovanja bila je Duhovne vrijednosti u obrazovanju i

drustvenom iivotu - Spiritual Values in Education and Social Life. U srediStu pozornosti cijeloga savjetovanja bila je Steinerova osoba i njegovo ucenje. Ondje mu je odano priznanje i zahvalnost sto je na zivi nacin prikazao ljudski ideal obrazovanja, sto je uciteljima i nastavnicima govorio o tome kako se slobodno i u zajednistvu razvijaju odgojne metode iskljucivo na temelju tocnog poznavanja covjekove prirode, neovisno 0 vanjskim propisima i zakonin1a. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka priznanja struke koje je Steiner dobio za zivota.

Danas u svijetu djeluje oko osamsto waldorfskih skola koje su svagdje priznate kao elitne skole u kojima ucenici ne sarno dobivaju najbolju naobrazbu nego im se pruza mogucnost da se individualno razvijaju kao cjelovite osobnosti.

Godine 1919. izvedena je u Ziirichu, pod vodstvom Marie Steiner, prva predstava euritmije, a Steiner je svoja predavanja nastavio ciklusima 0 misiji arhandela Mihaela te 0 duhovnoznanstvenom videnju socijalnih i pedagoskih pitanja. U Dornachu dezi predavanje SvjetJosni dusevni

proces - Der LichtseeJenprozess.

Godine 1920. u Stuttgartu i Dornachu odrzava tecajeve pod naslovom Ucenje 0 svjetlosti - Lichtlehre (deset

178

predavanja) te Ucenje 0 topJini - Warmelehre (cetrnaest predavanj a), cetrnaest predavanj a pedagoskog tecaj a u Ba­selu, a potom i tecaj 0 duhovnoznanstvenom shvacanju govora.

OBllKOVANJE GOVORA

Susret s Marie von Sivers imao je dalekosezne posljedice osobito na jedno od vaznijih podrucje prakticne antropo­zofije, a to je obJikovanje govora - Schprachgestaltung. Steiner je smatrao da govoru kao nezaobilaznom sredstvu komunikacije koje je neprekidno prisutno u nasem zivo­tu treba obratiti osobitu pozornost. Docio je da Ijudima u svakidasnjem zivotu gotovo potpuno nedostaje osjecaj za Ijepotu govora i jos vise za izrazajno govorenje te da se govor rijetko dozivljava kao umjetnicko djelo. Zato je htio razviti svijest 0 znacenju sposobnosti umjetnickog oblikovanja govora.

Steiner je jos 1898. u casopisu Dramaturski listovi koji je bio dodatak Magazinu za literaturu upozorio da je onaj tko zeli ovladati vjestinom govornistva vise nego bilo na kojem drugom podrucju sasvim prepusten sam sebi ili slucaju. U suvremenon1 se zivotu, medutim, gotovo svatko cesto nade u prilici da mora govoriti u javnosti. Ipak, uzdizanje obicnog govora na stupanj umjetnosti prava je rijetkost. Nitko nece nekomu tko se ne razumije u umjetnost pjevanja priznati pravo da pise 0 sposobnostima nekog pjevaca. Na podrucju dramske umjetnosti nametnuti su uvjeti, naprotiv, mnogo blazi. Rijetki su Ijudi koji pouzdano znaju je Ii neki stih izgovoren pravilno ili nije, a mnogi na umjetnost govora gledaju kao na promaseni ideaIizam. Do toga nikada ne bi doslo da su Ijudi bili svjesni edukativnih sposobnosti govora.

Uzdici govor na razinu umjetnosti bio je Steinerov dugogodiSnji san koji je mogao postati stvarnost tek kad je

179

Marie von Sivers usIa u njegov zivot. Qna je cijelim svojim a: bicem osjecala svaku izgovorenu rijec. Studijem glume u o Parizu svoju je prirodnu darovitost nastojala nadopuniti n znanjem 0 razlicitim metodama govornih umjetnosti. P Posvetila se osobito deklamaciji i recitaciji. Njezina imucna jE obitelj omogucila joj je svestranu kozmopolitsku naobrazbu, IT

pa je, osim ruskog, podjednako dobro govorila francuski, o njemacki i engleski. Imala je istancan osjecaj za upotrebu s( rijeCi, sto se vidi iz njezinih pisanih uradaka. Na samom n pocetku suradnje sa Steinerom odmah se posvetila razvoju ove nove antropozofske discipline. o

Prema Steineru, rijec nastaje na temelju dvaju as­ 0;

pekata iskustva koja proizlaze iz razvoja duse svijesti. 0'

Ona u drustvenom zivotu sluzi za sporazumijevanje i za z; priopcavanje onoga sto je logicki-intelektualno spoznato, p ali na obje strane zapravo gubi svoju vrijednost. Sama bi n rijec morala odgovarati smislu koji hoce izraziti. Morala tc bi dopustiti da se u tonu, u zvuku, u oblikovanju zvuka d pronade prava stvarnost. Ljepota kojom sjaje samoglasnici p i markantne karakteristike suglasnika izgubila se iz govora jer su samoglasnici ostali bez duse, a suglasnici bez duha. n Tin1e je govor sasvim napustio sferu duhovnog svijeta iz jE kojega je potekao, a to ga je potpuno udaljilo od umjetnosti. a Nekad duhovno opazanje i dozivljavanje rijeci postalo je j( sasvim instinktivno. Covjek bi kroz zvucanje vokala koje n donosi dusa te kroz duhovnom snagom prozeto oslikavanje c konsonanata trebao osjetiti rijeci u svojoj nutrini kako bi C duhovnin1 opazanjem mogao doci do razumijevanja tajni u evolucije govora. Tada bi znao da su nekoc pomocu rijeci r covjeku govorila bozansko-duhovna bica.

U danasnje vrijeme, medutim, rijeci su svedene na puki instrument za sporazumijevanje u okvirima fizickoga svi­ t

jeta. Da bi rijeci ponovno vratio u sferu duha kojoj izvorno r pripadaju, covjeku je potreban entuzijazam rasplamsan (

njegovim duhovnim uvidom. Marie von Sivers imala je 1

takav entuzijazam. Snagom svoje osobnosti unijela je u \

180

antropozofski pokret mogucnost umjetnickog njegovanja i oblikovanja rijeci. Zahvaljujuci njoj kultiviranje umjetnosti recitacije i umjetnickog kazivanja preraslo je u aktivnost pomocu koje se mogu priopcavati istine iz duhovnog svi­jeta, a koja je sve viSe utjecala na predstave koje su svoje mjesto pronasle unutar antropozofskog drustva. Tako je oblikovanje govora postalo podrucje umjetnosti na kojem se mogla testirati plodonosnost antropozofskih duhov­nih uvida.

Razumljivo je da je Steiner, koji je tijekom zivota odrzao oko 6000 predavanja, vlastitom nacinu izrazavanja pridavao osobitu pozornost. Njegov je govor bio izraz njegove cijele osobnosti. Imao je topao glas s beckim akcentom koji je zadrzao do kraja zivota. Kako bi duhovni sadrzaj sto bolje priblizio svojim slusteljima, osebujnim nacinom oblikovanja recenice cesto je narusavao stroga pravila njemacke sin­takse. Zbog ritma u kojem je nizao recenice i sposobnosti da govori Ijudskim srcima mogao je slusace satima drzati pri punoj koncentraciji.

Buduci da se njegov cijeli opus sastojao od izlaganja 0

nadosjetilnom svijetu, razumljivo je da je nailazio na teskoce jer su znacenje i oblik rijeci prilagodeni materijalnom svijetu, ali se morao njima sluziti kako bi se nadovezao na one sto je poznato. Smatrao je prirodnim sto nase rijeci mogu sarno netocno prenijeti dogadaje duhovnog svijeta. Zbog toga se cesto sluzio poredbama kao sredstvom koje covjeka upu­cuje na vise svjetove i koje ce unaprijediti njegovo vlastito uzdizanje k njima. Smatrao je da se viSi svjetovi moraju najprije upoznati pomocu usporedbi, a da se tek potom moze pomisljati na stjecanje vlastitih uvida.

Za razliku od vecine duhovnih istrazivaca koji su se unaprijed pomirili s cinjenicom da se nadosjetilna iskustva ne mogu izraziti rijecima te su stoga svoje spoznaje 0

duhovnom svijetu davali u nedorecenim nagovjestajima ili im se dogadalo da se za opisa svojih istinitih videnja u njih uvuku svakojake obmane maste, Steiner je cvrsto vjerovao da

181

se sve sto covjek dozivi u svojoj dusi moze izraziti rijecima jezika osim najviSeg stupnja sjedinjenja s duhovnim svijetom kad rijeci viSe nisu potrebne. ((... Samo sto je kod prikazivanja

duhovnog svijeta, za pronalaienje prave rijeci, odgovarajucih

izricaja koji trebaju izraziti neku cinjenicu, neki doiivljaj, iJ covjek ovisan 0 putu kojim ide dusa. Na tom se putu, kad n (dode pravi trenutak', sam pojavljuje izraz koji covjek uzalud o traii tada kad ga hoce namjerno dokuciti. JJ i

Svladavanje ovih prepreka i ovladavanje vjestinom n izrazavanja bilo mu je osobito vazno i stoga sto je sn1atrao l...

da kao promatrac nadosjetilnog govori 0 stvarin1a koje se z ticu svih Ijudi, a ne sarno duhovnih istrazivaca. StoviSe, n smatrao je da nitko bez odredene spoznaje ovih stvari ne d moze biti "covjek" u pravom smislu rijeci. Pritom je uvijek imao u svijesti da postoje razliciti stupnjevi razumijevanja za ono sto ima reei te je stoga morao govoriti tako da ga mogu razumjeti i oni koji su jos daleko od trenutka kad ee c im se otvoriti moguenost vlastitoga uvida u duhovni svijet. t Polazeei od cinjenice da osjeeaj i razumijevanje za istinu n

postoji u svakom covjeku, u svakoj zdravoj dusi, on se s najprije obraeao upravo tom osjeeaju i tom razumijevanju jer je smatrao da u njima lezi snaga koja postupno vodi viSim stupnjevima spoznaje. c

Prilikom postavljanja misterijskih drama glumcima je da­ r vao precizne upute kako trebaju izgovarati pojedinu ulogu. J Primjere svojega govornog bogatstva izlozio je u predavanju I o oblikovanju govora i dramskoj umjetnosti u rujnu 1924. I

Razvoj umijeea obJikovanja govora - Sprachgestaltunga (

prepustio je Marie Steiner. Uz njezinu je pomoe kroz teca­jeve za oblikovanje govora i dramske prikaze Steiner ovo podrucje podignuo na razinu umjetnosti. Tako je u Dornachu u okviru sekcije za umjetnost govora i glazbe nastala skola za oblikovanje govora na kojoj se vee desetljeeima skoluju glumci, ucitelji i nastavnici.

182

ANTROPOZOFSKA MEDICINA

Nekolicina lijecnika potaknuta sve veeom krizom na podrucju djelotvornosti sluzbene medicine zamolila je Steinera da im pomogne kako bi unaprijedili svoje sposobnosti lijece­nja bolesnika. On je jos 1911. u Pragu odrzao predavanje o okultnoj fiziologiji, a 1920. za tridesetpetoricu lijecnika i studenata medicine odrzao je dvadeset predavanja pod naslovom Duhovna znanost i medicina - Geisteswisseschaft

und Medizin. Od samoga pocetka Steiner nije zelio da se zbog velikog zanimanja laika za medicinu njegov rad svede na diletantizam. Stoga je, osim rijetkih iznimaka, dopustao da njegovim predavanjima 0 toj temi prisustvuju sarno li­jecnici i studenti medicine. Njegov je cilj bio unaprijediti vjestinu lijecenja prosirenjem spoznaja 0 svijetu i covjeku. No, ni jednoga trenutka njegova stajalista nisu bili u opozi­ciji prema sluzbenoj medicini cija je nacela u potpunos­ti postovao. Namjera mu je bila da priznate znanstvene metode suvremene medicine dopuni duhovnoznanstvenim spoznajama do kojih je dosao drukcijim metodama iz perspektive antropozofskog pogleda na svijet.

Njegovo je osnovno polaziste bilo da je tjelesni covjek odraz nadosjetilnog covjeka. Za ovakav pristup, medutim, nisu bile dovoljne uopeene price 0 dusi i duhu vee je li­jecnicima trebalo dobro objasniti kako su pojedini organi povezani s duhovnim i dusevnim zivotom. U svojim ih je predavanjima upoznavao s moguenostima antropozofske dijagnostike i terapeutskih metoda.

Steinerova najistaknutija suradnica na ovom podrucju bila je Maria Ita Wegman. Rodena je 22. velj ace 1876. godine na jednoj plantazi seeera u mjestu Kravang na ]avi u Indoneziji, u nizozemskoj kolonijalnoj obitelji. Na prekretnici stoljeea otisla je u Europu kako bi se obrazovala za terapeutsku gimnasticarku i masazerku. U dobi od dvadeset sest godina, 1902. upoznala je Rudolfa Steinera, a pet godina nakon toga pocela je studirati medicinu na Sveucilistu u Zurichu. Tada

183

je ana bilo jedno od rijetkih sveuciliSta na kojima je zenama Iz

bio dopusten studij medicine. Diplomirala je 1911. godine sl

kao specijalist za zensku medicinu te je odmah zapocela raditi, a godine 1917. otvorila je vlastitu ordinaciju. Od 1919. 01

jedno je vrijeme obavljala praksu u zajednickoj ordinaciji s P:

jos dvije lijecnice, da bi 1920. kupila zemljiste u Arleshein1u. a

Ondje je vee sljedeee godine otvorila KJinicko-terapeutski F

institut - KJinisch- Terapeutisches Institut na kojem su joj se pridruzili mnogi kolege koji su dijelili njezina stajalista, G

a institut je prerastao u prvi centar antropozofske medicine. s (Iste je godine neovisno osnovan klinicko-terapeutski insti­ u

tut u Stuttgartu.) Godine 1922. otvorila je terapeutski dom s za mentalno hendikepiranu djecu nazvan Haus Sonnenhof Ii

takoder u Arlesheimu. d

U vrijeme Steinerove bolesti zajedno su pisali knjigu n

Osnove za prosirenje umijeca Jijecenja prema duhovnoznan­stvenim spoznajama - Grundlagendes Fur eine Erweiterung der Heilkunst nach geisteswisenschaftlichen Erkenntnisen koju k

je sarna dovrsila nakon njegove smrti. Ova Steinerova posljed­ I

nja knjiga objavljena je 1925. godine, a u njoj su postavljene j

teoretske osnove nove medicine koju su zajedno razvijali. Godine 1926. Ita Wegman je osnovala medicinski casopis I

Natura, a 1936. otvorila je jos jednu kliniku u Asconi u SVicarskoj. Ubrzo nakon toga zapocele su njezine nesuglasi­ce s predsjednistvom Antropozofskog drustva. Zamoljena je da napusti predsjednistvo, a s njom su iz Drustva istupili i njezini istomiSljenici. No, njezina djelatnost antropozofske lijecnice bila je u procvatu tako da je intenzivno putovala kako bi podrzala rad svojih kolega na prosirenju granica lijecenja. U to je vrijeme osobito bila aktivna u Nizozemskoj i Engleskoj. Urnrla je 4. ozujka 1943. u Arlesheimu, u dobi od sezdeset sedam godina.

Na institutu u Arlesheimu i danas djeluje Udruzenje za ispitivanje raka ciji je cilj usavrsavanje lijeka i metode lijecenja te bolesti. Rijec je 0 lijeku koji je Rudolf Steiner razvio u suradnji s Itom Wegman pod irnenom Iskador.

184

C

Izraduje se od razlicitih vrsta imele, a danas se nalazi na sluzbenim listama lijekova u vecini zemalja.

U Njemackoj se svake godine 0 Uskrsu u Comburgu odrzava savjetovanje za dvjestotinjak antropozofskih lijecnika. Psihijatar dr. Friedrich Huzemann osnovao je na nacelima antropozofske medicine sanatorij Wiesneck - Buchenbach bei Freiburg und Breisgau. Ljekarnik dr. Schmiedel osnivac je centra za proizvodnju lijekova u Arlesheimu i Schwebisch Gmindu pod nazivom Weleda. Ita Wegman bila je takoder suosnivac ove farmaceutske tvrtke koja je do danas prerasla u vaznog proizvodaca lijekova i medicinskih proizvoda. Na slicnim je temeljima pokraj Stuttgarta nastala proizvodnja lijekova i kozmetickih sredstava Dr. Hauschka. Danas u svijetu djeluje viSe od tisucu lijecnika koji se bave antropozofskom medicinom.

Godine 1921. odrzan je u Stuttgartu prvi medunarodni kongres antropozofskog pokreta s temom Antropozofija, njezini spoznajni korijeni i iivotni plodovi - Anthroposophie, ihre Erkenntniswurzeln und Lebensfriichte. U Dornachu je osnovan tjednik Goetheanum - Das Goetheanum koji je redovito objavljivao Steinerove Clanke i priloge. Na Steinerov sezdeseti rodendan u Stuttgartu je izasao prvi broj casopisa Tri - Drei. Ondje je Steiner odrzao predavanje Odnos razlicitih prirodoznanstvenih podrucja prema astronomiji - Das Verhaltnis der verschiedenen naturwissenschaft­lichen Gebieten zur Astronomie i tecaj govornistva te pre­davanje Matematika, znanstveni eksperiment. Promatranje rezultata spoznaje sa stajalista antropozofije - Mathematik, wissenschaftliches Experiment, Beobachtung und Erkenntnis­ergebnis yom Gesichtspunkt der Anthroposophie. Odrzana su dva tecaja medicine i tecaj zdravstvene euritmije te predavanje Antropozofija i znanost - Anthroposophie und Wissenschaft na visokoj skoli u Darmstadtu, a u Dornachu je odrzano sesnaest predavanj a u okviru Boiicnog tecaja za ucitelje - Weihnachtskurs fur Lehrer.

185

U prvoj polovini 1922. godine Steinerova javna djelatnost dosegnula je vrhunac. U sijecnju je odrzao preda­vanja u dvanaest velikih njemackih gradova. U ozujku je u Berlinu organiziran Antropozo[ski tecaj za visoke skole - Anthroposophischer Hochschulkurs na kojem je sudjelo­valo petnaestak antropozofskih predavaca. Steiner je odrzao cetiri predavanja i sest uvodnih govora. U travnju je naj­prije u Haagu odrzao jos jedan tecaj za visoke skole, da bi potom otputovao u Stratford upon Avon gdje je za odrzavanja Shakespeareovog festivala odrzao tri predavanja. U svibnju su uslijedila predavanja u devet njemackih gradova.

U Becu se ad 1. do 12. lipnja 1922. godine odrzao drugi medunarodni kongres antropozofskog pokreta pod nazivom Kongres lstoka j Zapada - West-Ost-Kongress. Antropozofi, strucnjaci na razlicitim podrucjima drzali su predavanja, vodili studijske grupe i rasprave s podrucja kemije, fizike, biologije, psihologije, medicine, obrazovanja, sociologije i ekonomije. Dvanaest veceri zaredom Steiner je pred oko dvije tisuee slusatelja govorio a znanosti, psihologiji, odnosu i problemima izmedu Istoka i Zapada, razvoju svijeta s geografskog stajalista i kozmologiji. Pet je veceri bilo posveeeno socijalnim problemima, a posljednja vecer izgradnji Goetheanuma.

Postalo je uobicajeno da nakon predavanja uslijede rasprave na kojima se Steiner cesto moraa suociti sa svojim oponentima kad je znao zapanjiti slusatelje detaljnim poz­navanjem najrazlicitijih podrucja, kao i svojom prisebnoseu. No, njegov cUj nije bio da pred drugima pokazuje znanje i govornicku snalazljivost vee da Ijudima pomogne u rjesavanju njihovih najunutarnjijih problema koji su ih tistili. Nije se obraeao sarno ljudskom razumu nego je govorio cijelom covjekovom bieu. Kongres je bio otvoren za javnost i privukao je neocekivano veliku pozornost tiska. Steiner je njime bio iznimno zadovoljan ocijenivsi ga najuspjesnijim kongresom koji su do tada odrzali.

}

r

1

b

1

(

i

j

I t

186

U kolovozu iste 1922. godine u sklopu kongresa Oxford­

Holiday-Conference Steiner je odrzao dvanaest predavanja pod naslovom Osnovne duhovno-dusevne snage umijeca odgaja­

nja - Die geistig-selische Grundkrafte der Erzieh ungskunst

koja su sadrzala opsirne odgovore na didakticka i metodicka pitanja s razlicitih odgojno-obrazovnih podrucja.

ZAJEDNICA I<RSCANA

Posljedice Prvog svjetskog rata odrazile su se i na Evan­gelisticku crkvu u Njemackoj. Skupina mladih teologa po­zalila se Steineru da studij teologije nije ispunio njihova ocekivanja te da ne mogu u skladu sa svojim uvjerenjima djelovati u okviru postojece crkve. Zamolili su ga neka im pon10gne u religioznoj obnovi krscanske crkve. Tako je on u Stuttgartu pocetkom ljeta 1921. godine odrzao prva dva tecaja za teologe, a potom ujesen za sto dvadeset teologa petnaest predavanja popracenih s cetrnaest krugova intenzivnih rasprava.

Medu slusateljima na koje su Steinerove rijeci ostavi­Ie dubok dojam bio je dr. Friedrich Rittelmeyer, jedan od najvaznijih propovjednika Evangelisticke crkve u Berlinu. Roden je 5. listopada 1872. u Dillingenu na Dunavu, a od­rastao je u jednoj luteranskoj zupi u Schweinfurtu. U Erlangenu i Berlinu je studirao teologiju i filozofiju. Bio je istinski religiozan covjek, a zbog nacina na koji je govorio na njegovim su propovijedima crkve uvijek bile pune. Godine 1921. postao je clanom Antropozofskog drustva.

Ujesen 1922., zajedno s Emilom Bockom, okupio je znatan broj njemackih teologa koji su u sebi nosili impuls za religioznom obnovom krscanske crkve. Tako je pod njihovim vodstvom u rujnu 1922. u Stuttgartu osnovana Zajednica krscana - Christengemeinschaft, a Rittelmeyer je bio njezin prvi voditelj sve do svoje smrti 1938. Medu njegovim prvim suradnicima bili su njegov brat Heinrich Rittelmeyer, rektor

187

Herfordskog uciteljskog seminara, profesor indologije na berlinskom Sveucilistu Hermann Beckh, svecenik August Pauli s, te mnogi mladi teolozi, umjetnici i pedagozi. S1

Steiner je smatrao da antropozofija kao duhovna znanost zbog svojeg opceljudskog karaktera treba u sebi obuhvacati a'

i religiozni element, ali u njegovu bitnom smislu, a ne u g: obliku konfesije. Stoga je potrebno naglasiti da se Zajednica N krscana ne moze ubrojiti u prakticne grane antropozofije. t, Ovdje je rijec 0 Steinerovoj pomoci teolozima koji su htjeli A na suvremeni nacin religiju pribliziti Ijudima vodenim im­puisom da u sebi na prvom mjestu razvijaju ja-svijest te se zato nisu mogli sazivjeti ni s jednim od postojecih religioznih smjerova. n

Vazno je reci da je Steiner uvijek isticao kako ne A namjerava biti osnivac bilo kakve religije jer je zadatak p antropozofije kao duhovne znanosti trazenje istine i spoznaje. G Prema njegovim rijecima u Beslau 1917.: "Antropozofija se k neposredno ne moie uciniti nekom religijom. No, iz stvarno u shvaeene antropozofije nastat ee prava, istinska, nelicemjerna P reJigiozna potreba. fer, ljudskoj su dusi potrebni razJiciti (I

putovi da bi dosla na put koji vodi njezinom cilju. Ljudskoj i dusi nije potreban samo put koji jaca njezine spoznajne n snage vee se ona treba proiariti na nacin koji ee je prema s.

duhovnom svijetu posta viti tako kako to omogueuje religiozno uvjerenje i pravo reJigiozno 6sjeeanje JJ Nastavlja: "Ovo ne v•

treba shvatiti tako kao da su duhovnoznanstvena nastojanja }

zamjena za religioznu praksu i reJigiozni iivot. Duhovna znanost moie u najveeoj mjeri biti oslonac reJigioznog iivota j religiozne prakse osobito u vezi s Kristovim misterijem. sCovjeku, medutim, treba biti jasno da religija u svojem religioznom iivotu i praksi u ljudskoj zajednici raspaljuje

su dusi svijest 0 duhu. Da bi ta svijest 0 duhu u covjeku bila iiva, on ne moie ostati pri apstraktnim predodibama 3

Boga i Krista nego uvijek iznova mora biti u reJigioznoj C

praksi, u reJigioznoj djelatnosti, koja kod razlicitih Ijudi S

mote poprimiti najrazlicitije oblike".

188

Glavno obiljezje Zajednice krscana je da obavlja sedam sakramenata ne priznavajuci nikakve dogme te da djeluje u smislu Ivanove crkve bez Petrove sukcesije.

Prvo sjediste Zajednice krscana bilo je u Stuttgartu, ali su ubrzo osnovane brojne zajednice u vecim njemackim gradovima te u SVicarskoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Austriji, Norveskoj, Svedskoj, Cehoslovackoj. Osim spon1enutih danas takve zajednice djeluju jos u Francuskoj, Kanadi, SAD-u, Argentini i Brazilu.

U Dornachu je 1922. za studente ekonomije Steiner odrzao cetrnaest predavanja Tecaja 0 nacionalnoj ekonomiji, zadace

nove znanosti 0 gospodarstvu - National okonomischer Kurs, Aufgaben einer neuen Wirtsch aftswissenschaft, a osim toga poceo je redovito predavati radnicima zaposlenim na gradnji Goetheanuma. Do ovih je predavanja doslo sasvim spontano kad su mu radnici poceli postavljati najrazlicitija pitanja u vezi sa svakidasnjim zivotom, i to od pitanja 0 higijeni, prehrani i prirodnim pojavama pa sve do onih 0 razvoju covjeka i svemira, duhovnosti te kulturnoj povijesti. Svjezina i neposrednost ovih priopcenja ucinila je Radnicka predava­

nja - Arbeiter-Vortrage popularnim uvodom u antropozof­ski svjetonazor i rezultate antropozofskih istrazivanja.

Pod vodstvom ~1arie Steiner u Stuttgartu je 1922. osno­vana prva skola euritmije, a iste godine objavljena je knjiga Filozofija, kozmologija, religija - Phi]osophie, Kosmologie

und Religion.

SlABlJENJE ANTROPOZOFSKOG POKRETA

Steiner se cijelo vrijeme sam aktivno zalagao za razvoj antropozofije i sirenje Antropozofskog drustva ciji se broj clanova nakon Prvog svjetskog rata naglo povecao. Cak su studenti na razlicitim sveucilistima osnivali antropozofske grupe. No, s ekspanzijom antropozofskog pokreta poceli su se

189

2 s

g

ubrzo povecavati problemi. To su prije svega bile teskoce u meduljudskim odnosima unutar Drustva. Dolazilo je, naime,

~ do konfrontacija izmedu revolucionarno raspolozenih mIa­dih clanova i starijih koji su tesko napustali stare navike stecene jos u teozofskom razdobiju. Zbog povecanja clanstva

l u pokretu se pocelo osjecati siabijenje njegove ezotericke r osnove, a zbog otvaranja prema javnosti moralo se prihvacati

t clanove koji nisu uvijek bili sposobni shvatiti bit antropo­ t zofije kao duhovne znanosti. Ucianjivali su se, primjerice, znanstvenici koji nisu mogli nadici uvrijezeni materijalisticki t nacin razmisIjanja, Ijudi koji su pokret dozivljavali kao

t sektu te neuravnotezene osobe skione misticizmu. Sve je to n pridonosilo razaranju i iskrivijavanju njegove osnovne ideje. r Osim toga su se u razlicitim krugovima sklonim jednoumlju i fanatizmu, izvan antropozofije, prije svega konfesionalnim

g

v i nacionalistickim koji zbog svoje ogranicenosti nisu mogli s prihvatiti Steinerovu osnovnu ideju 0 svetosti temeIjnih Ijudskih vrijednosti i Ijudske slobode poceli javljati zestoki

p

protivnici. n

n Velika berlinska koncertna agencij a Sachs & Wolff h

izrazila je zelju da organizira turneju Rudolfa Steinera po Njemackoj. Tako je on od 16. do 31. sijecnja 1922. govo­

p

k rio u prepunim dvoranama dvanaest njemackih gradova 0

temi Bice antropozofije te Antropozofija i zagonetka duse

- Das Wesen der Anthroposophie i Anthroposophie und die o R/:itsel der Seele. Ova javna predavanja pobudila su veliko

5' zanimanje, a slusateIji bi ih napustali pod dubokin1 dojmom 2 koji su na njih ostavile Steinerove rijeci. Stoga je ista agencija n organizirala jos jedan cikius u devet gradova u sVibnju 1922. o temi Antropozofija i duhovna spoznaja - Anthroposophie

? Q

und Geisteserkenntnis. jedno od predavanja trebalo je biti S

odrzano u Milnchenu 15. svibnja. Nekoliko dana prije neke C su Iokaine novine objavile kako se nadaju da ce se naci pravih Nijemaca koji ce sprijeciti "ovoga covjeka" da stupi t: na minhensko tio.

Q

190

Predavanje je trebalo biti odriano u hotelu Cetiri

godisnja doba - Vier jahreszeiten. Sluteci nerede organizatori su odmah pojacali sigurnosne mjere angaiirajuci kao stra­iare odreden broj boksaca i hrvaca, sto je u ono doba bila uobicajena praksa. Mladi clanovi Antropozofskog drustva rasporedili su se na sva bitna mjesta u predavaonici. Osim toga u dvorani je bilo i desetak policajaca. Sve su ulaznice bile rasprodane. Nakon sto je Rudolf Steiner dulje vrijeme govorio, iznenada je nastao mrak. Mladi je cuvar, da bi bolje cuo predavanje, napustio sobu s prekidacima, a za to je vrijeme netko ugasio svjetla. Ostala je gorjeti sarno mala lampica kod stenografa pokraj govornice. Steiner se nije ni najmanje smeo nego je s istom pribranoscu nastavio govoriti kao da se niSta nije dogodilo. Cuvari su se zurno vratili na svoja mjesta i nakon nekog vremena svjetla su se ponovno upalila, a Steiner je neometano mogao zavrsiti predavanje.

No, kad se uputio prema garderobi, na podij je nasrnula nekolicina Ijudi koja je krenula prema njemu. Nastao je metei i doslo je do tucnjave u kojoj su pobijedili Steinerovi hrabri prijatelji. Uspjeli su nadjacati napadace i udaljiti ih s pozornice. Ovaj je dogadaj za Steinera bio prvi vanjski po­kazatelj da antropozofska misao ima ozbiljne protivnike.

U studenom 1922. Steiner je odriao predavanje 0

odnosu svijeta zVijezda prema covjeku i covjeka prema svijetu zvijezda koje je produbio za boiicnih blagdana od 24. prosinca 1922. do 6. sijecnja 1923. predavanjima pod naslovom Trenutak nastanka prirodne znanosti u svjetskoj povijesti i njezin daljnji razvoj - Der Entstehungsmoment der Naturwissenschaft in der Weltgeschichte und ihre

seitherige Entwickelung te predavanjem 0 duhovnoj pricesti covj ecans tva.

Posljednje Steinerove rijeci u Goetheanumu u silves­trovskoj noci 1922. bile su: "Nas je veliki zadatak da uvi­dimo kako je ugodaj novogodisnje noci ugodaj odlaienja,

191

ugodaj umiranja koji u srcima Ijudi svjesnih svojega pravog Sl

covjestva, svojega bogocovjestva, mora biti ugodaj novoga A vremena, ugodaj ponovnog oiivljavanja". Slusatelji su na­ n pustili Goetheanum, da bi ubrzo potom sluzbeni cuvar na z gornjem katu juznog krila u tzv. Bijeloj sali primijetio dim. n Izbio je pozar. Oglasili su se alarmni uredaji, protupozarna tE straza je odmah pocela gasiti vatru, a pridruzile su joj se stotine pomagaca. Plamen je velikom brzinom gutao drvenu gradevinu pa je bilo jasno da se pozar nece moci ugasiti. c Stoga su Ijudi pokusali iznijeti sto viSe stvari sve dok im Rudolf Steiner nije rekao neka prestanu. Oko ponoci su N

se srusile kupole, a ujutro su gorjeli jos posljednji ostaci d

stupova dok od cijeloga Goetheanuma nisu ostali sarno ic

betonski temelji. Steiner je do jutra stajao pred izgorje­ G lim Goetheanumom brinuci se da netko nije ozlijeden. d

Sarno je rekao: "Mnogo rada i mnogo godina". Njegova U

velicina, dostojanstvo i dobrota davali su snagu ostalima da n

prebrode gubitak. Na novogodisnje jutro odlucno je izjavio: k

"Svoj unutarnji zadatak cemo nastaviti obavljati na mjestu P koje nam je preostalo". Tako su bez prekida nastavljena planirana predavanja u irnproviziranom prostoru stolarske sl

radionice. Poslije podne 1. sijecnja 1922. prema planu je jE odrzana Oberrufska predsta va Tri kralja - Oberruferer tI

Dreikonigsspiel te je svaki dan bez prekida nastavljen kl

ciklus predavanja 0 nastanku prirodne znanosti u svjetskoj o povijesti i njezinu daljnjem razvoju. o

Ovaj je dogadaj bolno odjeknuo u Steinerovoj dusi ne D

sarno zbog gubitka jedinstvenog arhitektonskog zdanja i urnjetnickih djela kojirna je bilo ispunjeno. Bilo je ocigled­no da antropozofija ima neprijatelje, ali i to da je pokret u posljednjim godinama izgubio svoju unutarnju snagu. I tako je u skladu sa Steinerovim zavrsnim rijecima novogodiSnja noe 1922./23. bila takoder novi pocetak za antropozofiju.

Nakon spomenutih dogadaja Steinerovo se zdravlje Sl

pocelo naglo pogorsavati. Gubitak Goetheanuma u koji su bila ulozena golerna materijalna sredstva i veliki dio njegove h

192

stvaralaeke snage odrazio se na njegovo zdravstveno stanje. Assya Turgenieff napisala je u svojim sjecanjima kako je nestalo njegovog mladenaeki-vedrog smijeha koji je eesto znao ozariti njegovo ozbiljno lice, a uzurbane, lake kretnje njegova ritmienog hoda zamijenila je napetost u pokretima te se osjecalo da ulaze velike napore da ne bi klonuo.

OBNOVA ANTROPOZOFSKOG POKRETA

Nakon pozara u Goetheanumu mnogi elanovi Antropozofskog drustva htjeli su da se sagradi nova gradevina. Steinerova ideja je isprva bila da to bude neka vrsta spomenika prvom Goetheanumu. No, zbog velikog sirenja antropozofske djelatnosti pokazala se potreba za mnogo vecom zgradom. Uzrok unistenja prvoga Goetheanuma Steiner je vidio u nedovoljnoj snazi samog antropozofskog pokreta te je za­kljueio da bilo kakva obnova ima smisla sarno onda ako pokret ojaea iznutra.

Prije svega je nastojao osvijestiti njemaeke antropozofe skrecuci im pozornost na neke njihove pogreske. S tim je ciljem 1923. sarno u Stuttgartu, sjedistu njemaeke an­tropozofije, boravio osamnaest puta. Smatrao je da treba konstituirati samostojna zemaljska drustva, pa je odlazio u Oslo, London, Bee i Den Haag kako bi pornogao pri njihovu osnivanju. Ostala zemaljska drustva nastala su u Francuskoj, Danskoj, Finskoj, Italiji, Cehoslovaekoj i SAD-u. Ova vanjska reorganizacija bila je najmanji preduvjet za pravi zadatak razvijanja antropozofije.

Na Generalnoj skupstini Antropozofskog drustva u Svi­carskoj u osam predavanja govorio je 0 povijesti i odnosu antropozofskog pokreta prema Antropozofskom drustvu te je iznio svoja oeekivanja glede ozdravljenja Drustva. Ona su se na prvom mjestu odnosila na otklanjanje sektastva, razvijanje sn1isla za stvarnost na svim podruejima zivota i hrabrog istupanja protiv svih zastranjivanja od osnovnih

193

antropozofskih ideja. Katkad je morae izgovoriti i ostre rijeci. Ii: Neprestano je naglasavao da sto antropozofi budu manje Ze govorili 0 bratstvu i opeoj Ijudskoj Ijubavi, antropozofija ee ot viSe zivjeti u njihovim srcima. Ozdravljenje moze nastupiti b( san10 ako ee antropozofi djelovati s izrazitim osjeeajem za DI istinu i stvarnost, pa neee morati posebno dokazivati da je nesto istinito i stvarno. GI

Nakon svih ulozenih napora Steiner nije bio zadovoljan bI onime sto je vidio na terenu. Pokazalo se da svaki od voda je pojedine grupe zeli djelovati na vlastiti nacin izdvojeno u pI svojoj sredini, bez osjeeaja za zajednistvo antropozofskog o pokreta. Kod mnogih je clanova nailazio na slijepu poslusnost ti' koja je granicila s fanatizmom. Od njega su svi ocekivali da pI kaze sto treba dalje ciniti, ali on to nije htio jer je iz is­ dr kustva znao da se svaka njegova uputa, svaki njegov savjet shvaea kao dogma i provodi bez razmisljanja. Stl

Krajem ozujka je zakljucio da zapravo ne zeli viSe niSta dr imati s takvim Antropozofskim drustvom i da mu je sve sto Ita poduzimaju njegovi vode krajnje odbojno. Razmisljao je 0 do moguenosti da se potpuno povuce te da nastavi rad s malom do skupinom najblizih suradnika. za

No, bilo je nekoliko Ijudi koji su ulozili sve svoje du snage da bi predano radili na razvoju antropozofije. To je na prvom mjestu bila Marie Steiner koja se cijela posvetila 19 antropozofiji i koja je sada upravljala govorno-euritmijskim je radom energicno i svrhovito te je uspjesno vodila izdavacku njl djelatnost. Dr. Ita Wegman nesamo da je radila na razvoju sv antropozofske medicine vee je takoder pomagala Steineru pri pil rjesavanju mnogih pitanja povezanih s antropozofijom. za

Osim ovih dviju zena tu je bio svicarski knjizevnik i os slikar Albert Stefen, vjeran prijatelj i pozrtvovni radnik Stl koji je svojin1 radom bitno pridonio odrzanju i razvoju ele Antropozofskog drustva. Roden je 10. prosinca 1884. u Wy­ po nauu kraj Berna u lijecniekoj obitelji. S antropozofijom se upoznao 1907. dok je studirao u Berlinu gdje je CUO jedno zil Steinerovo predavanje. Otada je cijelo njegovo knjizevno i pr

194

likovno stvaralastvo inspirirano i obiljezeno antropozofijom. Za njega je Goetheanum predstavljao gradevinu ciji su oblici uzeti iz kozmickog svijeta. U njemu se osjecao prozet bozanskom ljubavi. Od 1920. godine trajno se nastanio u Dornachu.

Od 1921. godine Steiner je uredivanje casopisa Goetheanum potpuno povjerio Stefenu i gotovo nije bilo broja u kojem ne bi izisao po koji Stefenov prilog. Uocio je da unutar Drustva nedostaje komunikacija, sto je uspio prebroditi time da je u svakom broju Goetheanuma pisao o Steinerovim predavanjima, dogadajima u Drustvu i ak­tivnostima njegova vodstva. Bio je sjajan slikar i nadasve plodan knjizevnik. Objavio je sedamdesetak publikacija: drama, romana, pripovijetki, eseja i aforizama.

Osobito je vaznu ulogu odigrao u teskim danima nakon Steinerove smrti kad je doslo do raskola u Antropozofskom drustvu. Marie Steiner je nastojala napustiti ezoteriku. Dr. Ita Wegmann je s druge strane htjela da se u Drustvu zadrzi dominantno ezotericko ozracje predsjednistva. Osim toga doslo je do sukoba generacija. Njezinu su struju, koja se zalagala za nastavak tecajeva u Slobodnoj visokoj skoli za duhovnu znanost, nazvali okultnim hegemonistima.

Godine 1926. Drustvo se rascijepilo na dva dijela, a 1936. poptuno se odvojila grupa oko Marie Steiner. Ona je prema Steinerovoj oporuci iz 1915. bila nasljednica svih njegovih djela te je zadrzala Nachlassverwaltung. Unatoc svemu, zahvaljujuci Stefenu, u Drustvu se nastavila razvijati plodna umjetnicka djelatnost cak i onda kad su 1939. zatvorene svicarske granice, a Dornach je ostao izoliran od ostatka antropozofskog svijeta. Izmedu svega toga Albert Stefen je nastavio obnasati svoje duznosti i ostao je vjeran clan sve do svoje smrti 1963., nakon cega se osjetio rez u povijesti Antropozofskog drustva.

I tako je zahvaljujuci odanosti i pozrtvovnosti najbli­zih suradnika Steiner ipak, nakon velike unutarnje borbe, prihvatio njihovu zelju da nastavi s radom unutar Drustva

195

te da se sagradi novi Goetheanum. Bio je, medutim, svjestan 1

Cinjenice da do toga moze doci sarno pod uvjetom temeljite 1 obnove Antropozofskog drustva: II Ponovna izgradnja ima neki <

'­

smisao sanlO ako iza nje stoji cvrsto Antropozofsko drustvo (

kaje je unutar sebe svjesno svojih zadataka". (

Na Bozic 1923. okupilo se u Dornachu oko osam 1

stotina clanova iz cijele Europe kako bi prisustvovali bo­ 1 zicnom zasjedanju, koje je odrzano u stolarskoj radionici u I neposrednoj blizini izgorjelog Goetheanuma u vrlo teskirn uvjetima. Radionica je bila jedva dovoljno velika da prirni 1

sve pristigle clanove, a medu ostalim teskocama prostor se t nije mogao dovoljno zagrijati. I

To su bile okolnosti pod kojima je 25. prosinca 1923. 1 osnovano Opee antropozofsko drustvo - Allgemeine anthropo­sophische Gesellschaft, a Steiner je postao njegov predsjednik te je pokrenuo osnivanje Slobodne visoke skole za duhovnu znanost - Freie Hochsch ule fur Geistewissenschaft. (

Pri osnivanju Antropozofskog drustva 1913. Rudolf (

Steiner imao je funkcije predavaca i savjetnika, ali nikada nije htio biti njegovim clanom ni vodom. Sada je 1923., promijenio ustroj drustva i svoju ulogu u njemu. Shvatio je da ce drustvo opstati sarno ako on sam preuzme njegovo rukovodenje te ako za to preuzme punu odgovornost. Odlucio ga je koncipirati u skladu s nacelirna i potrebama civilnog drustva primjereno stupnju svijesti suvremenog covjeka, a ta je svijest zahtijevala potpunu javnost za sve sto se dogada.

Do tada su, nairne, Steinerova stenografirana predavanja bila dostupna samo clanovima. U pocetku je Steiner smatrao da svoje spoznaje treba iznositi sarno usmeno. Tim vise sto je svako predavanje odrzavano pred specificnin1 auditorijem s odredenim stupnjem predznanja, pod odredenim okolnostima i na odredenom mjestu. testa se znao obracati pojedinom slusatelju potaknut njegovim pitanjem iii zivotnom situacijom. Spomenute su okolnosti cesto imale presudan utjecaj na nacin misljenja, izrazavanja i cijelu atmosferu predavanja. Buduci da su sadrzaji predavanja zanimali i one koji im

196

nisu mogli prisustvovati, poceli su kolati razliciti sazeci u kojima su se cesto mogle pronaci ozbiljne greske, sto je za Steinera bilo vrlo nezgodno. Zbog toga je najprije dopustio da se prijepisi stenograma koje je pregledala Marie Steiner distribuiraju uz obveznu napomenu: "Samo za clanove". No, nije se moglo sprijeciti da ave brosure dodu u ruke onih koji to nisu bili. S vremenom je antropozofija postajala sve poznatija, pa je taka raslo zanimanje za nju, kako onih koji su stvarno htjeli nesto nauciti taka i protivnika koji su trazili nacine da se suprotstave Steineru i njegovim idejama. Kroz to je Steiner uvidio da je veca steta aka se sadrzaji njegovih predavanja drze u tajnosti nego aka se distribuiraju, pa ma­kar dosli i do onih koji mu nisu skloni. Stoga je dopustio

(

njihova objavljivanje, ali je na svakom primjerku morala stajati upozorenje da je namijenjen samo clanovima Visoke skole za duhovnu znanost te da prosudbe a sadrzaju ne maze donositi nitko tko nije upucen u te stvari. Steiner je dopustio da ih objavljuje sarno Filozofsko-antropozofska izdavacka kuca koju je 1908. u Berlinu osnovala Marie Steiner, a koja je 1923. premjestena u Dornach. Od iste su se godine tiskani materijali mogli slobodno kupiti u obicnim knjizarama.

Steiner je htio da Antropozofsko drustvo postane javno drusvo u kojem ce biti izbrisan i najmanji trag sektastva. Antropozofske djelatnosti kao sto su euritmija, oblikovanje govora, antropozofska medicina, koje su za ostatak svijeta predstavljale novost i mogle su mu se ciniti neobicnim njihovi su nositelji trebali zastupati javno, hrabro i beskom­promisno jer bi, prema Steinerovu uvjerenju svako prikriveno zastupanje antropozofije moglo biti stetno.

Opce antropozofsko drustvo trebalo je biti sVjetsko drustvo sa sjediStem u Dornachu, a njegovim clanom mogao je postati svatko tko je zelio upoznati antropozofiju. Steinerova zelja je bila da to bude drustvo u kojem covjek susrece covjeka, pa je priznavanje opravdanosti postojanja Visoke skole za duhovnu znanost postalo jedinim uvjetom za clanstvo. U nacelima Drus­tva stoji: "Antropozofsko drustvo nije nikakvo tajno druc~tvo

197

vee potpuno javno. Njegovim clanom moie postati svatko bez obzira na nacionalnost, poloiaj, religiju, znanstvena iIi umjet­nicka uvjerenja tko smatra opravdanim postojanje institucije kao ito je Goetheanum u Dornachu kao slobodne visoke skole za duhovnu znanost". Rekao je da statuti Drustva trebaju biti napisani jednostavno i konkretno tako da odrazavaju stvar­no stanje te moraju biti prilagodeni Ijudskim potrebama bez previse nacelnih stajalista i bilo kakvih dogmi.

I Rudolf Steiner

Ita Wegman

Gunter Wachsmuth

Istodobno s preobrazbom Antropozofskog drustva osno­vana je Slobodna visoka skola za duhovnu znanost - Freie Hochschule fur Geisteswissenschaft zamiSljena kao srediSte u kojem ce se razvijati antropozofska djelatnost utemeljena na samospoznaji i iz koje ce se dalje siriti. Steiner je za cilj Drustva postavio razvoj istrazivanja na duhovnom podrucju, a Slobodna visoka skola za duhovnu znanost trebala je biti sarno to istrazivanje.

Steiner je odredio clanove uprave Antropozofskog drustva koji su ujedno vodili pojedine odjele na Slobodnoj

198

visokoj skoli. Marie Steiner postala je rukovoditelj Odjela

za govorne i glazbene umjetnosti. Dr. Ita Wegman preuzela je vodstvo Medicinskog odjela kojemu je pridruzila kliniku u Arlesheimu. Dr. Elizabetha Vreede postala je voditeljica Matematicko-astronomskog odjela. Dr. Gunter Wachsmuth postao je tajnik, blagajnik i voditelj Prirodoznanstvenog odjela. Knjizevnik i slikar Albert Stefen postao je zamjenik predsjednika i voda Odjela za lijepe znanosti.

~~~%'

"l ' I I I

Elizabetha Vreede

Marie Steiner

Albert Stefen

Na zahtjev mnogih suradnika Steiner je u prosincu 1923. zapoceo s pisanjem svoje autobiografije koja se u tjednim nastavcin1a objavljivala u casopisu Goetheanum pod naslovom Moj iivot - Mein Lebensgang.

Tijekom 1923. godine Steiner je zapoceo intenzivnu suradnju s dr. Hom Wegman na knjizi Osnove za prosire­

nje umijeca Jijecenja prema duhovnoznanstvenoj spoznaji

- Grundlagendes Fur eine Erweiterung der Heilkunst nach geisteswisenschaftJichen Erkenntnisen.

199

DRUGI GOETHEANUM (

Osnivanjem novog Opceg antropozofskog drustva i odlukon1 0

izgradnji novog Goetheanuma Steiner je ostvario svoj cilj da stvori javni ezotericki centar primjeren zapadnoj civilizaciji iz kojega ce strujiti impulsi i ozdravljujuce snage za novi suvremeni pristup samospoznaji, umjetnosti i znanosti, lisen fraza, rutine, patosa, zanesenjastva i misticizma. Naglasio je da bi Antropozofsko drustvo trebala prozeti zdrava ezoterika povezana s pravom ljudskoscu.

Humanost u najvisem smislu te rijeci bila je Steinerov zivotni credo i ona je zracila iz svake njegove aktivnosti. Osjecala se u svakom razgovoru koji je vodio, na sva­kom sastanku kojem je prisustvovao ili njime predsjedao, u njegovoj neprestano rastucoj korespondenciji pa sve do naizgled beznacajnih sitnica. Tijekom cijelog svojeg ezoterickog rada, koji je na prvo mjesto stavljao samospoz­naju i razvoj vlastite osobnosti, uvijek je upozoravao da covjek na putu ka spoznaji nikada ne smije smetnuti s uma da se prema svijetu oko sebe, a osobito prema drugim ljudima odnosi s postovanjem te da uvijek mora paziti da ga ne zavedu vlastiti egoisticni interesi.

Bozicno zasjedanje dovrseno je 1. sijecnja 1924. "pola­ganjem kamena temeljca" novog suvremenog ezoterickog centra zapadne civilizacije. Iste je veceri Steiner osjetio prve bolove koji su do jeseni postajali sve jaci i koji ce ga u rujnu baciti u bolesnicku postelju iz koje vise nece ustati.

Posljednja godina Steinerova zivota obiljezena je nevjerojatnim brojem predavanja. U 272 dana odrzao je 338 predavanja i 68 govora. Neprestano je i neumorno radio. U njegovoj bi sobi po cijele noci gorjelo sVjetlo tako da su se ljudi pitaIi spava Ii uopce, a ujutro bi prije svih bio na poslu. Te je godine putovao u Prag, Pariz, Nizozemsku i Englesku kako bi tamosnjim antropozofima prenio nove impulse s

200

"bozicnog zasjedanja". Na svakom su ga odredistu cekala dodatna putovanja automobilom, susreti s odborima za do­cek, s predstavnicima tiska, brojni razgovori i rasprave te susreti sa znamenitim osobama, a osim svega jos i povremeni napadi neistomiSljenika, protivnika i pojedinih novinara. No, sve ovo Steinera nije nimalo zabrinjavalo. Mozda bi ga kat­kad malo umorilo, ali on se nikada nije zalio. Sam je odredio svoj put i odlucio je njime ici do kraja.

U sijecanjskom broju Goetheanuma pisao je 0 nacinu na koji antropozofija treba zivjeti i biti njegovana u Drustvu. U veljaci su pocele izlaziti Antropozofske smjernice ­Athroposophische Leitsatze u kojima je jos jednom razradio osnovne antropozofske ideje. Od travnja je u casopisu Goetheanum poceo izvjestavati citatelje 0 savjetovanjima i tecajevima koje je odrzavao tako da su clanovi diljem Europe mogli biti upoznati s onime sto se dogadalo u samom Goetheanumu i biti povezani zajednickim duhom razvoja antropozofije.

U sijecnju 1924. odrzao je tecaj za lijecnike i studente medicine 0 duhovnoznanstvenim spoznajama na ton1 pod­rucju s osobitim naglaskom na moralna i ezotericka shva­canja lijecnika.

Nastavio je s predavanjima za radnike koji su sudjelovali u gradnji Goetheanuma s temama iz prakticnog duhovnog zivota koja su oni s lakocom mogli pratiti.

Za Novu godinu je izradio prve skice drugog Goethe­anuma koji je poslije detaljno razradio, da bi u ozujku gradevina dobila svoj konacni vanjski oblik ponovno kao "jedinstveno umjetnicko djelo". Tlocrt je jos vise nego kod prvog Goetheanuma podsjecao na ljudsko tijelo. jedna cjelina je predstavljala glavu, druga ostatak tijela s udovima, a tocno na mjestu gdje bi se trebao nalaziti grkljan postavljena je govornica. Organizacija prostora bila je, medutim, mnogo dinamicnija, u skladu sa Steinerovim vjerovanjem da je jedno od temeljnih nacela arhitekture osjecaj za prostor kao direktni rezultat kretanja kroz prostor ili oko volumena

201

u prostoru. To je usporedio sa skulpturom cije plasticne kvalitete mozemo potpuno razumjeti tek onda kad je opipa­mo. Stoga je Goetheanum zamislio kao oblik u razvoju, oblik u pokretu, kao utjelovljenje zivoga duha koji nam se skrovito objavljuje dokle god zivimo.

Za razliku od prvog Goetheanuma ovaj je cijeli tre­bao biti sagraden od armiranog betona zbog dva razloga. Prvo sto je Steiner duboko vjerovao u povezanost izmedu funkcije, prostora i vremena koji su za njega bili prirodni pokretaci varijacija unutar opce, univerzalne koncepcije arhitekture. Armirani beton bio je u ono doba relativno novi materijal, nastao oko 1900. za gradnju u industriji. Buduci da je nakon Prvog svjetskog rata Njemacku trebalo prakticki ponovno izgraditi, poceo se koristiti u stambenom graditeljstvu. Steiner je smatrao da je njegovoj arhitekturi kao arhitekturi buducnosti primjeren armirani beton kao materij al buducnosti. Drugi je razlog bio taj sto ga se moglo mnogo lakse plasticno oblikovati, odnosno izlijevanjen1 postici najizrazajnije moguce forme koje je zahtijevala kompleksna konstrukcija zgrade.

Novi ce Goetheanum biti dovrsen tri i pol godine nakon Steinerove smrti. U njegovoj je gradnji takoder sudjelovalo mnostvo umjetnika iz cijeloga svijeta. Assya Turgenieff, koja je za prvi Goetheanum rezbarila drvene stupove i poma­gala Steineru pri izradi Predstavnika covjecanstva, za drugi je Goetheanum radila gravure na plavo, zeleno, ljubicasto, crveno i bojom breskve obojenim prozorima na kojima, ovisno 0 dubini reza, staklo propusta vecu ili manju kolicinu svjetlosti. Za graviranje se sluzila specijalnim alatom koji je dizajnirao sam Steiner po uzoru na zubarsko svrdlo.

Gradevina se svojim oblikom, vrlo neobicnim s obzirom na dotadasnja shvacanja, skladno uklopila u krajolik Dornacha i predstavlja pocetke onoga sto se danas naziva organskom arhitekturom.

202

U Dornachu se 1924. odrzao Ton-euritmijski tecaj s osam predavanja pod naslovom Euritmija kao vidljivo pjevanje

- Eurythmie als sichtbarer Gesang, a cetitri mjeseca poslije novi tecaj Euritmija kao vidljivi govor - Eurythmie als

sichtbare Sprache. U Stuttgartu je pred oko 2000 slusatelja Steiner odrzao pet predavanja Metodika poucavanja i iivotni uvjeti odgoja - Die Methodik des Lehrens und die

Lebensbedingungen des Erziehens.

UCENJE 0 KARMI

NajveCi doprinos Rudolfa Steinera razvoju svijesti covjecanstva je njegovo ucenje 0 reinkarnaciji i karmi. U veljaci 1924. kao kruna njegova stvaralastva zapoceo je veliki ciklus od osamdeset jednog predavanja posvecenih ovoj temi, koja su odrzavana u Dornachu, Breslau, Londonu, Parizu i Pragu. Njegov novi, suvremeni pristup karmi polazi od cinjenice da je u danasnje vrijeme nuzno da svaki covjek ima osvijesten odnos prema ponovnim utjelovljenjima.

Ucenje 0 karmi od pradavnih je vremena bilo poznato na Istoku, ali je ono tek kroz djelo Rudolfa Steinera dobilo novu dimenziju primjerenu razvoju zapadne civilizacije. Sam Steiner je cijeli smisao postojanja antropozofije vieio upravo u tome da svijetu donese istinu 0 reinkarnaciji i karmi. Prema njegovim rijecima, jedina novost koju je antropozofija dala covjecanstvu jest nuznost spoznaje reinkarnacije i karme jer sve se ostalo ipak moze pronaci i u prijasnjim ezoterickim ucenjima. U jednom od svojih predavanja jos 1912. godine kaze: "Govorimo li cak i 0 onome sto je

temeljno glede evolucije, primjerice 0 pitanju Krista, to s obzirom na antropozo[ski pokret kao takav nije najosnovnije;

najosnovniji je oblik sto ga zadobiva pitanje Krista time

sto se reinkarnacija i karma primaju u Ijudska srca kao istine. Bitno je osvjetljenje sto ga zadobiva pitanje Krista

uz pretpostavku istinitosti reinkarnacije i karme".

203

Temeljno pitanje, najvaznlJe za spoznaju i religiozne potrebe zapadnjackih dusa, dakle, bila bi istina 0 Kristu koja se moze pronaci tek u svjetlu istine 0 reinkarnaciji i karmi. Sarno onaj tko je iskusio bogacenje svoje duse spoznajom reinkarnacije i karme nastojat ce spoznati ovu istinu na nov nacin. Smisao proucavanja karme nije u tome da bi se covjek prozeo ceznjon1 za proslim zivotom, vee da bi stekao razumijevanje za ono sto ce se jednom pojaviti u cijelom covjecanstvu kad oni koji danas zive budu opet ovdje. Tvrdio je da se jedva moze zamisliti veca razlika izmedu dviju susljednih epoha od one koja ce biti izmedu razdoblja u kojem sada zivimo i onoga u kojem cemo zivjeti u nasoj sljedecoj inkarnaciji.

Buduci da nacin na koji se oblikuju duhovne sposob­nosti pojedinog covjeka ne ovisi samo 0 njemu nego prije svega 0 citavom smislu zemaljskoga razvoja, svi ce Ijudi, neovisno 0 tome jesu li njihova nastojanja duhovna ili rnaterijalisticka, u svojoj sljedecoj inkarnaciji biti rodeni s jakorn predispozicijom da osjete svoje proslo utjelovljenje. Steiner je shvacao da ce danasnji Ijudi tim manje biti skloni prihvatiti novi nacin razmisljanja sto su njihove rnisaone navike udaljenije ad spiritualnih istina. U danasnje su vrijeme, nairne, Ijudi najmanje skloni tomu da vjeruju u ponovljena utjelovljenja i to stoga sto rade i uce sarno zato da bi razvili svoje intelektualne sposobnosti. Shvatimo li karrnu kao zakon poravnanja, zbog spomenute ce se cinje­nice kod takvih Ijudi u njihovoj iducoj inkarnaciji pojaviti nesto sasvim suprotno. Rodit ce se s jakom ceznjom da nesto doznaju 0 svojoj prosloj inkarnaciji.

Mi se sada nalazirno na vremenskoj prekretnici koja ljude iz utjelovljenja u kojem ponajmanje zele znati 0 reinkarnaciji i karrni vodi u takvo u kojem ce snazno osjecati da im cijeli zivot visi u zraku ako ne uzmognu barem nesto doznati 0

svojem proslom zivotu. Oni koji se danas bave samospoznajom i proucavanjem

karme dijelit ce s drugima ovu sposobnost da se zele sjecati

204

proslog utjelovljenja, ali ee tomoei i razumjeti, zbog cega ee njihov dusevni zivot biti ispunjen unutarnjom harmonijom. Oni koji danas odbijaju ovakvo shvaeanje osjeeat ee unutarnju potrebu da 0 tome nesto doznaju, ali kako u proslom zivotu zbog negiranja ideje 0 reinkarnaciji nisu izgradili snage koje ih mogu povezati sa sljedeeim zivotom, oni ee glede svoje prosle inkarnacije osjeeati sarno nesto kao unutarnju muku, ali neee moei razumjeti sto ih to muci. U svojoj ee nutrini biti bespomoeni i disharmonicni.

Oni koji sada najviSe upueuju ostre prijekore na racun reinkarnacije i karme u sljedeeem ee se zivotu doslovce grciti u mukama, a da neee sebi moei objasniti zasto im je zivot postao bas takav kakav jest. Stoga ee im se u njihovoj sljedeeoj inkarnaciji morati reei da ee tek onda shvatiti uzrok svojoj muci ako si prvo priznaju da su mozda to najozbilj­nije sami htjeli. Ako oni koji su danas materijalisti poslusaju savjet Ijudi koji ee im u njihovoj sljedeeoj inkarnaciji moei objasniti da su sami htjeli ovaj zivot od kojega sada zele pobjeei, pocet ee shvaeati uzroke svoje unutarnje skrhanosti. Tek kad pocnu razmiSljati 0 tome moei ee si objasniti kako postoji moguenost da su u prosloj inkarnaciji bili uvjereni da se jedan zivot ispunjava u sebi san1ome, da je zaokruzen u sebi te da zbog toga nisu slali nikakve snage u onaj slje­deei. Zato sto su onda bili uvjereni da je ideja 0 postojanju sljedeeeg zivota nistavna i besmislena, taj ee zivot za njih doista postati nistavan i besmislen. Upravo su takvu misao u sebe usadili kao snagu sto ee im zivot ciniti pustim i praznim. Iduea ee inkarnacija, naprotiv, biti smislena onima koji zive u uvjerenju da njihov zivot, kakav je sada, ipak nije do kraja ispunjen i dovrsen, vee da u sebi sadrzi uzroke za sljedeei.

U svojim je predavanjima Steiner sasvim jasno istaknuo da svatko do spoznaje 0 vlastitoj karmi mora doei sam. To se moze uciniti egzaktno i pouzdano sarno pomoeu duhov­ne znanosti. Takav pristup, osloboden svake mistifikacije i praznovjerja, zahtijeva dugogodiSnji predani ezotericki rad

lOS

na samospoznaji lisen bilo kakvih fantaziranja i magijskih tehnika.

Prema Steineru tek je u danasnje vrijeme, pomocu antropozofije kao duhovne znanosti, moguce postici to da se reinkarnacija i karma prihvate kao sastavni dio Ijudske svijesti, da ih covjek primi u svoje srce i svoju dusu kao spoznaje. Do svih ostalih spoznaja, kao manje ili viSe samorazumljivih, covjek ce doci ovisno 0 tome kako se postavio prema ovom kljucnom pitanju. A glavni zadatak antropozofije jest da istina 0 reinkarnaciji i karmi postane dio svakidasnjice, kao sto su to postale i ostale istine.

BIOLOSKO-DINAMICKA POlJOPRIVREDA

Grof Keyserlingk vlasnik jednog od najvecih poljoprivrednih gospodarstava u Njemackoj, koje je obuhvacalo trideset tisuca jutara zemlje a nalazilo se u Koberwitzu kod Breslaua (polj. Koberzyn i Wroctaw), pozvao je Rudolfa Steinera da u njegovom dvorcu odrzi ciklus predavanja kojima bi poucio poljoprivrednike kako na antropozofskim osnovama mogu unaprijediti svoju djelatnost. Steiner je nacelno pristao, ali nikako nije nalazio vremena sve dok grof napokon nije poslao svojeg necaka na Bozicno zasjedanje u Dornach na­redivsi mu da se ne vraca kuci dok od Steinera ne dobije cvrsto obecanje da ce odrzati tecaj. Tako je 0 Duhovima od 7. do 16. lipnja 1924. godine odrzan poljoprivredni tecaj pod nazivom Duhovnoznanstvene osnove za napre­dak poljoprivrede - .Geisteswissenschsftliche Grundlagen zum Gedeihen der Landwirtschaft na kojem su se okupi­Ii poljodjelci, veleposjednici i poljoprivredni strucnjaci iz razlicitih dijelova Njemacke.

Grof i grofica Keyserlingk su uz Rudolfa i Marie Steiner, dr. Elisabeth Vreede i Guntera Wachsmutha na svojem ima­nju ugostili brojne clanove Antropozofskog drustva, dok je vecina ostalih slusatelja svaki dan automobilima dolazila iz

t t j

t

206

Breslaua. Predavanja su pocinjala u jedanaest sati, potom je bio pripremljen obilan dorucak za sve sudionike, pri cemu im je bio stavljen na raspolaganje gotovo cijeli dvorac. Poslije toga su razgovarali 0 poljoprivrednim temama i obilazili gospodarstvo koje je bilo iznimno dobro vodeno.

Tijekom deset dana Steiner im je govorio 0 ratarstvu, stocarstvu, sumarstvu i ostalim poljoprivrednim granama s posebnim naglaskom na umijeee gnojidbe.

Vee je u ono doba bilo ocigledno, a to su pokazale i ondasnje statistike, da covjek svojim postupcima uniStava zemlju. Svaki je prosjecni poljoprivrednik mogao izracunati da ee ako se nastavi s takvom djelatnoscu, za nekoliko deset­ljeea proizvodi biti toliko degenerirani da neee biti za Ijud­sku upotrebu. Ondasnji strucnjaci su priznavali postojanje ovih problema, ali i svoju nemoe da ih rijese.

Steiner je tom problemu prisao na svoj nacin postavivsi ga kao kozrnicko-zernaljsko pitanje. Zemlju je prikazao kao zivi organizam na koji osim covjeka utjecu snage i ritmovi iz svemira. Ustvrdio je da se upravo u poljoprivredi moraju iz duha crpsti snage koje su danas sasvim nepoznate. One nisu sarno vazne za poboljsanje poljoprivredne djelatnosti i podizanje kakvoee poljoprivrednih proizvoda vee prije svega za to da covjek uopee moze nastaviti svoj· zivot na Zernlji. Najprije je opisao uvjete pod kojim se razvijaju najrazlicitije vrste biljaka i zivotinja da bi potom presao na neka od goreeih pitanja. Dao je up ute kako bi se trebali reformirati dosadasnji nacini gnojidbe, suzbijanja korova, stetocina i nametnika na bilju te kako se treba boriti protiv biljnih bolesti.

Prema ovirn Steinerovim smjernicama Prirodoznanstveni odsjek na Goetheanumu trebao je osmisliti nacela uzimajuei u obzir specificne okolnosti kao sto su geoloska svojstva tla, mogucnosti hranidbe i gnojidbe te geografske cirnbe­nike, primjerice: blizinu suma, klimatske uvjete itd. Osirn toga trebao je izvoditi pokuse kako bi se u praksi provjerile upute dane na tecaju. Tako je citav niz antropozofskih

207

poljoprivrednika poceo suradivati s Prirodoznanstvenim odsjekom i s dr. Elisabeth Vreede koja je njihov rad nado­punjavala astronomskin1 podacima.

Steiner je posebno istaknuo da su sva mineralna gnojiva ponajvise uzrokom degeneracije bilja i kvarenja poljoprivrednih proizvoda. Ljudi, nairne, misle da je za rast bilja potrebna sarno odredena kolicina tvari, a pritom zanemaruju zivotne snage. Tako, primjerice, znaju da je biljkama potreban dusik, ali in1 je sasvim svejedno odak­Ie taj dusik dolazi. No, to uopce nije svejedno jer postoji golema razlika izmedu mrtvog dusika koji je u zraku pove­zan s kisikom i onoga koji se nalazi u zemlji. Ovaj u zraku mora biti mrtav jer kad bismo udisali zivi zrak, bili bismo neprekidno bez svijesti. Nesto sasvim drugo je zivi dusik koji se nalazi u zemlji i koji u nju treba uci s gnojivom, a u cijem stvaranju sudjeluje cijeli kozmos. Takav dusik mora biti ziv. Naposljetku je zakljucio da je razlika izmedu ove dvije vrste dusika ista kao i razlika izmedu zivog covjeka i Ijudskog lesa jer jedan je ziv i produsevljen, a drugi mrtav.

Njegova osnovna ideja bila je da svako poljoprivredno imanje mora biti zaokruzen i sam sebi dovoljan organizam na kojem mora postojati ravnoteza izmedu broja zivotinja i poljoprivrednih povrsina. Posebno je naglasio nuznost po­stivanja plodoreda i raznolikosti kultura nasuprot mono­kulturi koja iscrpljuje tl0 i dovodi do njegova odumiranja. Objasnio je da je zadaca gnojidbe da oZivi humus i time stvori zdravu i otpornu biljku, dok sve stetocine treba uklanjati prirodnim sredstvima. Stoka se mora sto viSe uzgajati na otvorenom, a njezin broj mora odgovarati velicini imanja.

Susret u Koberwitzu, zahvaljujuci velikodusnon1 za­laganju grofa i grofice Keyserlingk, prerasao je u pravu antropozofsku svecanost. U deset dana moglo se vidjeti neko­liko umjetnickih i euritmijskih predstava, a Marie Steiner je odrzala tecaj umjetnickog oblikovanja govora. Svaki je dan u Breslau zavrsio s po jednim antropozofskim predavanjem za clanove Antropozofskog drustva u kojima su se ponajviSe

208

razmatrala karmicka pitanja. Posljednja vecer u Breslau bila je posveeena zajednickom druzenju tristo sedanldeset clano­va Antropozofskog drustva koje je grof Keyserlingk pocastio vecerom u jednoj gostionici.

Steiner je bio presretan i neizmjerno zahvalan grofu i grofici na ulozenim naporima. 0 cijelom je skupu sam na­pisao izvjestaj koji je objavljen u casopisu Goetheanum.

1z ovih su predavanja proiziSli temelji biolosko-dinamicke poljoprivrede ciji je osnovni cilj ozdravljenje zemlje i nje­zinih plodova, 0 cemu ovisi zdravlje covjeka i svega zivota na nasem planetu. Steiner je osim ovoga odrzao brojna pre­davanja 0 nacelima zdrave prehrane. Bio je vizionar koji je jos pocetkom stoljeca predvidio kravlje ludilo jer mu je bilo jasno da ee, budu li se zivotinje hranile hranom koja potjece od njihove zivotinjske vrste, morati doei do bolesti njihova srediSnjeg zivcanog sustava.

Medu najmladim slusateljima Poljoprivrednog tecaja u Koberwitzu bio je jedan od vlasnika susjednog imanja Almar von Wistinghausen. Poslije je sanl priznao da u dobi od osamnaest godina nije nlnogo razumio od onoga sto je Steiner tada govorio. No, duboko u sebi je osjeeao da je to pravi nacin na koji se treba razvijati poljoprivreda, pa se nastavio baviti antropozofijom i u praksi provoditi biolosko­-dinamicki nacin gospodarenja. S vremenom je postao jedan od najboljih strucnjaka na ovom podrucju. U Njemackoj je cetrdeset godina bio predsjednik Demeter saveza, a svoja znanja i Ijubav prema zemlji prenio je na sinove Eckarda i Christiana koji su zajedno sa svojim obiteljima cijeli zivot posvetili razvoju biolosko-dinamicke poljoprivrede. Obitelj von Wistinghausen je 1945. godine prognana iz tadasnjeg poljskog dijela 1stocne Njemacke, a 1951. bjezi u Zapadnu Njemacku ostavivsi iza sebe svu svoju imovinu.

Danas Eckard von Wistinghausen na svojem imanju Rengoldshausen u blizini Bodenskog jezera vodi jedno­godiSnju poljoprivrednu skolu za mlade Ijude koji traze novi zivotni put. To zove Osnovnom poljoprivrednom godinom.

209

Cilj toga jednogodisnjeg skolovanja jest da se oni osposobe za upravljanje gospodarstvom prema biolosko-dinamickim nacelima, u okviru antropozofije.

Dr. Christian von Wistinghausen je diplomirani agronom, savjetnik za biolosko-dinamicko gospodarenje te drzavni kontrolor za ekolosku poljoprivredu i vrtlarstvo u Njemac­koj. Danas zivi i radi na svojem imanju Brunnenhof u oko­lici Mausdorfa. Zahvaljujuci antropozofskom obrazovanju te iznimno dobrom poznavanju biolosko-dinamicke metode, utemeljenom na obiteljskoj tradiciji, postao je svjetski priznat strucnjak. Do danas je odrzao brojna predavanja sirom svi­jeta. Osobito se posvetio proucavanju proizvodnje i primjene biolosko-dinamickih pripravaka, a na svojem imanju nekoliko puta na godinu odrzava radionice. Tijekom dvadeset pet godina bio je poslovoda u zadruzi za proizvodnju i prodaju biolosko-dinamickih pripravaka.

Biolosko-dinamicka metoda u cijelom je svijetu priznata kao najprestiznija metoda ekoloske poljoprivrede. Primjenjuje se u viSe od pedeset zemalja na svim kontinentima, a njezini proizvodi zasticeni su robnom markicom Demeter.

ZDRAVSTVENA PEDAGOGIJA

Troje mladih studenata ciji je zadatak bio da njeguju djecu s teskocama u razvoju obratili su se Rudolfu Steineru za pomoc. Tako je u srpnju 1924. odrzan tecaj zdravstvene pedagogije za lijecnike i pedagoge. Ubrzo nakon toga osno­van je u blizini ]ene prvi institut za zdravstvenu pedagogiju Lauenstein, a potom je klinika u Arlesheimu takoder osno­vala institut za djecu kojoj je potrebna dusevna njega.

Steinerova zdravstvena pedagogija polazi od cinjenice da su sudbinska (karmicka) djelovanja dovela duse ovakve djece u nepravilno razvijena tijela. No, njihova inkarnacija nije ni u kojen1 slucaju promasena jer svako utjelovljenje pruza mogucnost za stjecanje odredenih dozivljaja i iskustava koja

210

su covjeku potrebna u njegovu razvoju, a koja ce poslije smrti biti preradena u duhovnom svijetu tako da ce izrasti u nove snage za sljedecu inkarnaciju. Naglasavao je da takva djeca mogu osobito dobro napredovati ako se kod njih njeguje smisao za umjetnost, ako ih se potice da rade rukama te ako im se nastoje pobuditi religiozni osjecaji. Neprestano je ponavljao da svaki i najmanji napredak moze imati najvecu vrijednost za razvoj njihove osobnosti. Stoga je potrebno da se poglavito prema takvoj djeci covjek odnosi s najvecim razumijevanjem i Ijubavlju te da im se tijekom odgoja pruzi prije svega mnogo zivotnog humora i vedrine.

Nakon Drugog sVjetskog rata dr. Karl Konig osnovao je u Skotskoj, Engleskoj i ]uznoj Africi organizirane zivotne zajednice u kojima zive odgajatelji i strucno osoblje s njihovim obiteljiJ;na, a svaka se obitelj u vlastitom domu skrbi za odredeni broj djece s teskocama u razvoju. Takve su zajednice poznate pod imenom Camphill. Njihova je velika prednost u tome sto u njima djeca mogu nastaviti zivjeti i kad odrastu jer im je omoguceno da obavljaju pojedine poslove primjereno svojim sposobnostima. Danas diljem svijeta postoji vise stotina takvih zajednica.

U kolovozu 1924. Steiner posljednji put putuje u Englesku gdje u mjestu Torquay za clanove engleskog Antropozof­skog drustva odrzava pedagoski tecaj pod nazivon1 Umijece

odgajanja proizislo iz shvacanja covjekova bica - Die Kunst des Erziehens aus dem Erfassen der Menschenwesenheit.

Pocetkom rujna 1924. odrzao je za glumce tecaj Oblikovanje govora i dramska umjetnost - Sprachgestaltung und Dramatische Kunst te je zapoceo s tecajevima za lijec­nike i teologe na koje je doslo vise od tisucu polaznika.

Steiner se jos pocetkom 1924. godine ozbiljno razbolio. Patio je od djelomicnog prekida digestivnih procesa. S vre­menom se poceo sve losije osjecati i svakim se danom sve teze kretao. U predvecerje Miholja, 28. rujna 1924. morao

211

je nakon dvadeset minuta prekinuti predavanje jer mu se zdravstveno stanje iznenada znatno pogorsalo. Ostatak zi­vota proveD je u bolesnickoj postelji.

Tijekom posljednja tri tjedna u kojima je drzao u pro­sjeku cetiri predavanja na dan, prin1ao je po 400 posjetitelja koji su ga trazili razlicite savjete. Sam je jednom izjavio da je imao dovoljno snage za rad koji si je sam zadao, ali ne i za onaj koji su mu drugi nametnuli. Ljudi bi mu dolazili sa svojim problemima bilo u koje doba dana, pa cak i noeu. Nakon cjelodnevnog rada te nakon vecernjih predavanja, kad bi prije odIaska na spavanje dovrsavao pismeni dio po­sIa, mnogi bi jos cekali pred njegovim vratima da ih primi na razgovor. Tako je u vrijeme Kongresa Istoka i Zapada 1922. u Becu pred njegovin1 hotelom danonoeno stajao red koji se protezao od recepcije hotela Imperial, u kojem je odsjeo, po stubistu sve do njegove sobe. Steiner bi se s dubokom koncentracijom upustio u svaki razovor jednako pozorno saslusavsi svakog sugovornika. Na kraju bi :.nu dao savjet po kojemu se vidjelo da se sasvim sazivio s njegovim problemom. Tako je uz mnogo lijepih trenutaka prozivlja­vaG mnoge tragedije i patnje, pa su ovi privatni razgovori uvelike pridonijeli potkopavanju njegova zdravlja.

No, Steiner tijekom cijeloga zivota, pa i onda kad je bio vezan za postelju, nije izgubio svoju punu uravnotezenost ni smisao za humor. Njegovali su ga prijatelji dr. Ludwig Nola i dr. Ita Wegman s kojom je gotovo do samog kraja nastavio intenzivno raditi na zapocetoj knjizi s podrucja medicine.

Buduci da vise nije mogao predavati, mnogo je citao i pisao. Njegova korespondencija iz tog vremena bila je e­normna. Dopisivao se s Marie Steiner koja je bila na turneji sa svojom euritmijskom druzinom. Iz tog razdoblja takoder datiraju Pisma clanovima - An die Mitglieder koja su svaki tjedan izlazila u casopisu Goetheanum, a koja sadrze novi i obuhvatni pregled antropozofskih spoznaja 0 covjeku i svijetu. I daIje je radio na zapocetoj autobiografiji. Zadnje poglavlje 0 minhenskom kongresu i prekidu s Teozofskirn

212

drustvom napisao je u posljednjem tjednu oiujka 1925. neposredno prije sn1rti, jedino poglavlje koje nije dovrsio, kako je obicavao, rijecima "nastavak slijedi".

Jedna od posljednjih fotografija Rudolfa Steinera

Leiao je u svojem jednostavno uredenom ateljeu ispod impozantne drvene skulpture Predstavnika covjecanstva koja je spasena iz goreceg Goetheanuma. S veseljem je slusao buku koja je dolazila s gradilista novoga Goetheanuma. Njegov prijatelj Gunter Wachsn1uth bio je u Dornachu uz dr. Itu Wegman nazocan njegovim posljednjim trenucima koje dirljivo opisuje kao (( ... trenutke slobodne od borbe s fizickim, slobodne od svake neizvjesnosti. Rudolf Steiner je 30. oiujka 1925. sam zatvorio oci, a iz njegova je lica zracila uzviSena, blistava budnost".

213

BIBLIOGRAFIJA

Aus Rudolf Steiner-Nachla'&verwaltung: Aus dem Leben von Marie Steiner-von Sivers. Dornach 1956

Bax, Marty: The Building Impulse of Rudolf Steiner

Belyi, Andrei, Margarita Voloschin & Assya Turgenieff: Reminiscences of Rudolf Steiner New York 1987

Blaser, Werner: Nature in Buildings: Rudolf Steiner in Dornach 1913 - 1925 Basel 2002

Bock, Emil: Rudolf Steiner, Studien zum seinem Lebensgang und Lebenswerk Stuttgart 1985

Brown, Malcolm: The December Crisis at the Nietzsche Archive Dartmouth College 2003

Carlgren, Franz: Rudolf Steiner Dornach 1972

Enciklopedija Leksikografskog zavoda Zagreb 1969.

Heidenreich, Alfred: Rudolf Steiner - A Biographical Sketch London 1961

Hemleben, Johannes: Rudolf Steiner Hamburg 1963

Horvath, Michael, Fritz Panzer: Erweiterte Wohnzimmer. Leben in Wiener Kaffeehaus Wien 1990

214

Hrvatski enciklopedijski rjecnik Zagreb 2004.

Kennedy, Hubert: Anarchist of Love The Secret Life of John Henry Mackay San Francisco 2002

Krishnamurti Foundation of America www.kfa.org

Ladwein, Michael: Edouard Schun~ - eine biographische Skizze Novalis 1, 2004

Lindenberg, Christoph: Rudolf Steiner eine Chronik Stuttgart 1988

Lindenberg, Christoph: Rudolf Steiner - Eine Biographie Stuttgart 1997

Losert, Heribert: Anthroposophischen Gesellschaft in Deutschland Munchen 1961

Marshall Allen, Paul: Mysticism at the Dawn of the Modern Age South Egremont, Massachusetts 1960

Milner, Richard: The Encyclopedia of Evolution: Humanity's Search for its Origins Henry Holt, 1993

Rath, Wilhelm: Rudolf Steiner Freiburg 1971

Schmidt, Hans: Das Vortragswerk Rudolf Steiners Dornach 1978

215

Schure, Edouard: Knowledge of the Higher Worlds and Its Attainment ­The Personality of Rudolf Steiner Macoy Publishing Company book 1910

Staley, Betty: Faculty Meetings with Rudolf Steiner

Steiner, Marie: In Memory of Rudolf Steiner London 1932

Steiner, Rudolf: Antropozofij a Zagreb 2002.

Steiner, Rudolf: Aspekti waldorfske pedagogije Zrenj anin 2001.

Steiner, Rudolf: Biographien und biographische Skizzen 1894 - 1905 Dornach 1992

Steiner, Rudolf: Die Bhagavad Gita und die Paulusbriefe Dornach

Steiner, Rudolf: Mein Lebensgang Dornach 1982

Steiner, Rudolf: o bicu boja Zrenjanin 2001.

Steiner, Rudolf: Poljoprivredni tecaj Zagreb 200l.

Steiner, Rudolf: Reinkarnacija i karma Zagreb 2002.

Steiner, Rudolf: Skizze eines Lebensabrisses (1861 - 1893) www.anthroposophie.net

216

Steiner, Rudolf: Srz socijalnog pitanja Zagreb 1993.

Steiner, Rudolf: Teozofija Zagreb 2000.

Wachsmuth, Gunther: Rudolf Steiners Erdenleben und Wirken Dornach 1964

Wagner, Arfst: Dokumente und Briefe zur Geschichte der Anthroposophischen Bewegung und Gesellschaft in der Zeit des National-sozialismus Rendsburg 1992/93

Wagner, Arfst: Falsche Christuserscheinungen im 20. ]ahrhundert Flensburg 1992

Wagner, Arfst: Zur Begrundung der Anthroposophie Tellingstedt 2001

Washington, Peter: Madame Blavatsky's Baboon: A History of the Mystics, Mediums and Misfits Who Brought Spiritualism to America New York 1995

Wiesberger, Hella: Marie Steiner-von Sivers Eine biographische Dokumentation Dornach 1988

Wiesberger, Hella: Marie Steiner-von Sivers. Ihr Weg zur Erneuerung der Buhnenkunst durch die Anthroposophie Dornach 1973

Wikipedia, the free encyclopedia www.wikipedia.org

Zweig, Stefan: Die Welt von Gestern Frankfurt 1976

217

RENATA SAKOTA

rodena je u Zagrebu 4. sijecnja 1955. Nakon dvadeseto­godisnjeg bavljenja ezoterikom 1998. godine susrece se s opusom Rudolfa Steinera. U uvjerenju da je rijec 0 djelima iznimne vrijednosti te svjesna potrebe danasnjeg covjeka za sadrzajima koji nisu ograniceni samo na osjetilni svijet, jedan je od pokretaca izdavacke djelatnosti u Antropozofskom drustvu u Zagrebu. Osim toga sudjeluje u radu Antropo­zofskog drustva kao predavac te kao voditeljica grupe Kako

se stjecu spoznaje visih svjetova? Buduci da opus Rudolfa Steinera do sada nije bio do­

stojno predstavljen hrvatskoj citalackoj publici, kao ured­nica biblioteke Djela Rudolfa Steinera nastoji osigurati najkvalitetnije n10guce prijevode kako bi pobudila zanima­nje ne samo suvremenih ezoterika nego i ostalih citatelja.

Radi kao urednica i suradnica na prijevodima knjiga: Kako se stjecu spoznaje visih sVjetova?, Teozofija, Duhovno

vodstvo covjeka i covjecanstva, Stupnjevi vise spoznaje, Filozofija slobode, Reinkarnacija i karma koje je objavilo Antropozofsko drustvo te knjiga Antropozofija, Poljoprivredni

tecaj i Filozofija, kozmologija religija objavljenih u suradnji s izdavackom kucom AGM iz Zagreba.

Godine 2003. kao samostalni nakladnik pokrece bi­blioteku Rudolf Steiner Book sa zeljom da se citateljima priblize djela Rudolfa Steinera koja sadrze poveznicu sa suvremenom kulturom i kulturnom tradicijom. U vlasti­tom prijevodu s njemackog jezika objavljuje prvu knjigu iz spomenute biblioteke: Tajna ljudskih temperamenata, a potom Prekretnice duhovnog iivota (Zaratustra, Hermes, Buddha, Mojsije, prorok Ilija, Krist i 20. stoljece) te Metamorfoze dusevnog iivota (Misija gnjeva, Misija istine, Misija poboznosti, Ljudski karakter, Bice egoizma, Ljudska savjest, Misija umjetnosti).

218

Od 1999. godine suraduje s proizvodacima zdrave hrane koji se bave biolosko-dinamickom poljoprivredom proizislom iz antropozofije, licenciranom najprestiz­nijom svjetskom robnom markicom s podrucja ekoloske poljoprivrede: Demeter. Godine 2001. jedan je od osni­vaca Drustva za biolosko-dinamicko gospodarenje Duga, a 2005. godine Drustva za razvoj biolosko-dinamickog gospodarenja Duga plus u Cakovcu. U okviru oba drustva te za bioloskodinamicke poljoprivrednike i siru javnost u Republici Sloveniji drzi predavanja s podrucja antropozofije. Urednica je knjige Desimira Ivanoviea: Biolosko-dinamicka

poljoprivreda. NajviSe radi na promociji biolosko-dinamicke poljoprivrede kako bi poljoprivrednim strucnjacima i svima koji se bave poljoprivredom omogueila upoznavanje s tom metodom i njezinim temeljnim nacelima.

Kao samostalni nakladnik pokreee biblioteku 0 biolos­ko-dinamickoj poljoprivredi. Urednica je i priredivac preda­vanja Dr. Christiana von Wistinghausena: Biolosko-dinamic­ka poljoprivreda poljoprivreda buducnosti, prevoditeljica i nakladnik knjige istog autora Pripremanje bioloslo-dinamic­kih pripra vaka.

Ova biografija, kao rezultat sedmogodisnjeg proucava­nja antropozofije te zivota i djela Rudolfa Steinera, napisana je sa zeljom da se siri krug Ijudi upozna s njegovim djelom koje i danas zivi u cijelom svijetu ne samo kroz antropozofiju vee osobito kroz njezine prakticne grane.

219

Sipar d.o.o., Gajdekova 24, 10 000 Zagreb� tel.: 01 46 36 442�

e-mail: m.udiljak@inet.hr�

ISBN 978-953-6415-53-3