DR.RUDOLF STEINER

ODGOJ DJETETA SA

v

STANOVISTA DUHOVNE ZNANOSTI

NAPISANO 1907.GODINE

H3N131S ~lOOmn:IG

Dr R. Steiner

• ODGOJ DETETA

BA STA,NOVIŠ':CA.

DUHOVNE ZNANOSTI - l'4oi\r l ':>AN.O {~oi, C:>(1)iI(E

Prevela: Prof. Dunja Gojkovi6

Zagreb, 1982.

~ ,

- l ­

-. ODGOJ DJETETA BA STAJALIŠTA DUHOVNE ZNANOSTI

Današnji život dovodi u pitanje mnoge vrijednosti koje je čovjek naslijedio od svojih pradaka.-Zato današnji život i ~ostavlja tolika pitanja: socijalno pitanje, pitanje položaja zene, odgo ja i obrazovanja, pravna pitanja, problem zdravstva itd. Na ta se pitanjanastojiodgovoriti na najrazličitije

načine. Velik je broj onib koji ib nastoje r~ješiti ;ili bar djelomično doprinijeti njibovom rješenju. Pri tom dolaze do izražaja. najrazličitiji stavovi i ra·spoloženja: radikalizam. sa svojom revolucionarnom pozom, umjerena Btruj~, koja bi'btjelarazviti nešto novo poštujuci ona štovec jeste, konzervativizam pada uvatru čim se dotaknustara načela i tradici,je. Ostm ovih oanovnib strujanja postoji čitav niz medUstupnjeva.

I

Suočeni s tim pojavama, idublje zagledadu6i u život, ne možemq se oteti dojmu da današnje vrijece Dije doraslo z8htjevima koji mu se namecu. Mnogi bi btjeli reformirati život iako ne poznajunjegove osnove.Tko želi utjecati na buducnost .ne može se zado...; voljiti s površnim poznavanjem života, treba upoznati njegovuQubiDU. . Citav je život poput biljke i ne sadrži samo ono što se pokazujeoku, nego usvojim dubinama krije nešto od buducib sadržaja.Ako promatramo biljku koja lista, ZDamo da ce uskoro uslijediticvjetovi i plodovi. Biljka, dak!e, vec u listanju ima svojstvada cvjeta i da donol3i plodove. Sto bi, medUtim, netko mogaounaprijed reci o tim cvjetovima i plodovima, kad bi proučavao

samo ono što trenutno vidi. Poput biljke i čitav ljudski život sadrži u klici svu svoju buducnost. Da bismo o toj buducnosti mogli nešto reci moramo prodrijeti u skrovitunarav čovjeka, u njegovu bit. Naše vrijeme, medUtim, nema za to pravog smisla. Ljudi proučavaju vanjske pojave i postaju nesigurni čim treba goprijeti do njihove biti. S biljkom je mnogo jednostavnije.Covjek zna da je takva biljka i do sada u više navrata davala plodove. Covjekov je život sano jednom tu a plodovi koje ce do-

Inijeti još nikada nisu rodili. Bez obzira na to, ti se plodovi na1aze u njemu u zametku kao i plodovi biljke koja tek lista.

Ako zavirimo ~od površinu ljudske prirode, moci cerno nešto reci i O buducnosti. Aktualne ~eforme biti ee praktične. i korisne samo onda ako temeljito prouče ljudski život. Tu za­dacu treba preuzeti duhovna znanost. Treba u prvom redU sagle­dati bit duhovne znanosti i njenu važnost. Ona ne smije biti siva teorija koja zadovoljava puku znatiželju, a niti sredstvo onlula koji iz sebičnih pobuda žele napredovati. Duhovna znanost

~: <,:/< 2 ­

može biti pomoc u rješavanju najvežnijih zadaca današnjeg čov­jeka, denašnjeg čovječanstve. Tu misao ne treba 8hvatiti tako kao da se duhovna znanost bavi samo velikim pitanjiilla. Kao što je istina 'da je na teoelju vec rečenog pozvana da pokuša ri­ješiti ta pitanja, 'jednako je tako istina da duhovna znanost svakom pojedincu, na ma kom mjestu u životu on bio, može biti izvor iz kojeg ce crpsti snagu, utjehu, pouzdanje n život i rud, i dati mu odgovore na svakodnevne pitanja. Ona nože biti pomoc u razumijevanju velikih zagonetki života ali i· u najobičnijirJ.

životnim potrebama. 1 upravo zato što preuzima tu zadacu, du­hovna nauka mora računati· s različit1m prigovorina i sum.njiče-·

njima. Najrqzličitije snruje, od radikalaca ao konzervativeca, . pružati ce joj otpor. U početku nece mo6i udovoljiti ni jednojstruji jer su njena načela daleko od svakog pripadništva.

Načela duhovne nauke temelje se jedino na istinskoj spoznajiživota. Samo onaj tko spozna život, znat ce kakvesu m~ zadace. Takav čovjek nece donositi samovoljne programe jer zna da u buducnosti nece biti drugih životnih zakona osim vec posto~ecih.

Duhovnom ce se ietraživanju pridruži~i poštovanje prema vec postojecini zakonima. 1 ma koliko oni bili nesavršeni, duhovno ce istraživanje ipak u. njima nazrijeti klice buducnosti. Du­hovna nauka zna da jesvako postoja~je povezano s razvitkom i rastom, adapostojeci oblici vec sadrže klice buducib.Duhovnr. znanost ne_ izmišlja. progra.me, ona ih očitava u onom što jeste, a to što očitava vec je svojevrsan program jer ima obilježjerazvitka. Upravo ce radi toga duhovno-znanstveno udubljivar.~9

u suštinu čovjeka najbolje moci riješiti najvažnija danešn~e

pitan ja. . .

Sve što je rečeno primijenit cemo sada na pitanje odg o j ~.

U tom smislu nece bit~ ni nekih z~htjeva ni programa, u sre­dištu ~ažnje bit ce naprosto 9ječja~priroda. Odgojna ce načela

proizaci iz same biti mladog covjeka urazvitku. Zelim.o li spoznati suštinu čovjeka u razvitku~ moramo poci od skrivene ljudske prirode uopce.

Ono što o čovjeku saznajemo osjetim!). , . a što r:w.terijalizam jedino i ~riznaje, samo je jedan dio ljudske prirode - to je nje­govo fizicko tijelo. To tijelo pocliježe zakonitostima fizičkog

života i sastoji se od istih tvari i snaga kao i cjelokupn2 neživa priroda. Zeto duhovno nauka kaže da je čovjekovo fi­zičko tijeloistovrsnosa čitavim niineralniiJ ca.rstvom. Ze. nju je fizičko tijelo samo ono što iste tvari po istim zakonima dovodi do miješanja, spajanja, oblikovanj~ irastvaranja kac i u mineralnom svijetu.

Osim fizičkog tijela, duhovna znanost poznaje jaš jednu bitnu komponentu čovjekovog bica - životni ili eterički dia - eterj,člca

tijelo. Neke ovo. oznaka. ne SlJeta fizičara. Ovdje "eter" znoči

nešto drugo neGo hipotetski eter u fizici. ovu riječ ~zi~2mo

Sa~o kao ozn2ku za ono što slijedi. 1L" St ~C~

- 3 ­

Unovije vrijeme " e teričko tijeio ll počelo se smatrati pot­puno nenaučnim. Medutim, krajem l~. i početkom 19. stolje6anije se tako mislila. Učenjaci sp smatrali da tvari i sile koje djeluju u mineralim~nisu ·dovoljne. da budu noeioci ž,i ­vota, nego da je potrebna ješ jedna naročita "sila II. Nazivali su je "životnom snagom". Zamišljali eu da djeluje u bilj- " ci, životinjii čovjeku, uvjetujuci životne pojave, kao što magnet izaziva ma€,';net~ko privlačenje. JU 'narednom materija­1~stičk6m 'razdoblJu 'taje predodžba uklonjena!. Po tom ae shvacanju živo bice izgrad:uje na isti način kao i ta.kozvano neživo bice; u orga,nskom svijetu ne djelu jU druge sile negoli u mineralnom, O1i,e U organskom samo suz.e,mršenije. vDanas samo najkruci niaterfja.listi poriču lI životnu snagu ".' Cinjenice su mnogim učenjacima pokazale de ipak treba pretpost3viti neku životnu snagu, neki životni princip.

Tako ee novija znanost približava onome št6 duhovna znanost govori o eteričkom tijelu. No, izme~ ta dve ehvacanja po­stoj i znatna re zlika. Današnja nauka pri-·hvaca" neku vrst ži ­votne snage na osnovi činjenica osjetilnog opažanja i raZuma. Duhovna n3uka ne dolazi do rezultata putem takvib iatraživ~nj3.

Treba naročito istaknuti da se ona upre.vo u tome bitno r;....~zli··)"ii?

. kuje oc. dane s njegovane znanosti koja osjetilno opažange:"" smatra osnovom sveukupnog znanja, odbacujucik13.o nenaucno i nespoznatljivo sve što se ne nože graditi na toj osnovi. 83 stajališta duhovne nauke takav stavsliči tvrdnji slijepog čovjeka, da postoJi samo ono što on može opipati i na teme­lju dodira zakIjuciti, odbacujuci tvrdn~u onih koji vide k~o

nešto nespoznatljivo. Duhovna znanost uci da se čovjek raz­vija, da razvojem novih organa maže prokrčiti sebi put do novih svjetova.. Kao što slijepine mogu opažati svjetlo, tako ni ljudi nc mogu percipirati te svjetove dok ne razviju or[;8.I.leviše ~o8Daje. Kao što slijepi mO~l progledati'nakon operaci­je, tako i čovjek razvo~em višib organa možeotkriti sasvim druge svjetoveod onih sto ih otkriva vec postojecim osje-,tilima. I'1ože li se slijepi operirati ili ne," to ovisi o nje­govim očima. Premda u za~etku, organi za spoznaju višib SVjotOV2postoje u svako~ čovjeku. Njib može razviti svatko tko ima strpIjenju, iZdržljivoati i 8Dage da na sebi Drimijeni me~ode

opisane u knjizi "Kalco se stičusaznanja o višim svjetovima" !rriprell1U se novo iZdcmje unakladi Freies Geistesleben, Stuttgart.! Duhovna nauk~ ne tvrdi da čovjekovo ustrojstvo uVjetuje granice spoznaje, nego da za čovjeka postoje oni svjetovi ze koje razvije organe opažanja. Ona govori o n2či-ni.ma, širenja granica spoznaje i zs.to su eteričko tijelo i viši dijelovi ljudskog bi6a predmet njenog proučavanj~'. J)UhOVT:ii'

se n':lUk3 sL:že 8 tim dd je tjelesnim osjetilima dostupno S;dO

- 4 o'

fizičko tijelo. Sa st~novišta tjelesnog iskustva crože se ~

naJboljem slučajU zaključiv2njem doci do pretpostavke o nečew

viseu. Kao što slijepi nakon uspješne, operacije vide boje i svjetlo, tao i nama duhovna nauka po~a!. da proniknemo u svi­jet viših dijelova ljudske prirode. Oni koji rgzviju organeviše spoznaje mogu vidjeti eteričko tijelo a ne samo z8.:ni~·

šljatj,·ga ili o njemu nagadati ..

Eteričko ili životno tijelo ima čovjek, aitla ga i biljni ­i životinjski svijet. Ono uvjetu je da ~e tvari i snage fizi~-·

čkog av~jeta organ:i,ziraju i uobličuju u pojave rasten~a,

razmnožavanja, unut2rnjeg kolanja sokova. To je etericko tijelograditelj i arhitekt fizičkog tijelo.. Redi to§a se fizičko tijelo može smatrati ogledalom, i~razom fizickogtijela. S obzirom na oblik iveličinu ta su tijela samo pri­bližno anipošto potpuno jednaka. Kod životinja, a još više kodbiljak3, eteričko tijelo se po obliku i po veličini

znat~o razlikuje od fizičkog.

Tre6i dio čovjekovog biea je tnkozvano osjeeajno,odnosno , astralna tijelo, koje je nosiocbola ,- radosti, nagonu, žUdnjč~_

istrasti. Bice koje se sastoji samo od fizičkog i eteričkbg

tijela nema sveg~ togG. Upravo spomenuto možemo sažeto iz­raziti pojmom - oajet /Empfindung/. Biljka tog~ nema. Kad neki današnji učenjaci tumače re8kcije biljek~ no pojedinepodražaje svojevrsnim osjetima, dokazl1ju time samo to da ve poznaju suštinu osjeta. Pri podr~ž~ju nije bitno da dotično

bice reagira, vec to dJ se podr2žaj odraž2va u unutrcšnjem­pro~esu, kan npr. u boli,-~adosti, nagonu i požudi - tek t~d2

možemo govoriti o osjetu. Inače bi se s pravom magIC' tvrditi da plavi lakmus papir osjeca pojedine tvari jer u dodiru s~

njima pocrveni.

Danas na. tom pOGručju ima mnogo nesporazuma i zato tu pojC!vutreba što bolje razjasniti. I1nogi s8vreraenici ne v:i.de do kraja r[',zliku izme<1U biljke i bie~'l koje osje6a jer ili nije potpuno jasnasuštinl osjeta. Ako bice lili predmeti na bi10 koji način re3.9'irn na neki vcnjski podražaj; to još ne zn':,či

da ga ono osjeca. To se može reci tek cnda ako bioa doživlja~~

tujpodrežaj, [Iko postaji neka vrst unutrašnjeg odraž::,vanj:::l vanjskog podrnžaja. Veliki n~predak prirodnib znanosti koje duhovni istru~iva.č izn:1d evega cijeni i uvažavQ, u::J5.o je ne~;:r;

nesporazume u odnosu n2 pojmove višeg reda. Neki od biologo ne zn~ju ~to jo osjet, pa gD Z2to pripisuju i bi6im~ liše~im

osjeta. No ono što duhovna zno.nC'st·podr3Zl1L1ijevD Pije' :;Jojm0,,1 osjet, 8~8Vim je nešto drugo.

Osjeeajno ili astroInc tijelo imL~ ju, osj.ru čov jek:.." ~ ')i;; sc'.m()

životinje. To je tijelo nosiloc osje6oj~og živnt~. re smijeill~

se povesti Z,- greškom nelcih te,::·zofskih kru [!;OV,,' ko~i 7,::: .j:~_?31J' ju

- 5 ­

da je eteričko i astralno tijelo grodeno od finije tvari nego fizičko. To bi značilo @aterijalizirati više dijelove ljudske prirode. Eteričko.i:;ij,elo je skUp snaga. Njegova je b it de, djelu je,' premda nije tvarno. Ast,ralno ili oajecajno tijelo je oblik 'ra:yp,obojnih, svjetle6ih, usebi pokretljivih slika. IUnntrašn,j;h doživlj~ G.stralnog. tijela razliku je se od o:Eažanj,a školovanog vidovJ.tog čovjeka. Ovdjese ·misli upr8VO· D[' njegovo d~lhovno opažanje.! ~o obliku i po vel.ičini

astraIno tijelo je različito od fizičkog. Kod čov~eka poprim8 o~lik iZduženogjajetc u kojem je smješteno etericko i fi ­zičko tijelo~ Astralno tijelo kao avjetlo8ni lik, prel~,zi

na. ENe st.r~~,e ;~ranic~ ovih dvaju tijela·.' ::-, . . , ,

Čov jek, me<!utim; imo. i četvrtu dimenziju koju nemajuostala. zemaljskD bic~. On~. je nosile.c čovjekovog Irja". Ta se maL~

riječ razlikuje od svib ostalih riječi ujeziku. Tko na pre­. vilan način razmišlja o njenoj suštini, otvara sebi put do

spozns.je ljudske prirode • Svaki predmet 8V,i ljudj, mogu nazvzti jednako. Svatko stolu može d9cti ime "stol", stolici. "stelicalI. Jedino s rječju ~lj8." nije tako, njome nitko ne može oznečiti

nikog drugog do li salll~? sebe. ilJa" nik9da nece. oznf\čiti mene a.ko dopre do mog: ub.:'. samo izv8.IJ3.. Obilježav~.ju6i ee S:t 11 jJ", 'čovjek imenuje s~be sumog. Religije koje se temelje na'cuhov­noj znanosti to su oduvijek osjecale. Zato 'su naučav~ile dC' sa "ja" počinje Bog Q;ovoriti u nutrini dok ~e nižim bi6im:::- ob­jav1ju je iJ pojč.lvam~. v:..n'jskog svijeta. Nosil~.c ove sposob­nosti, četvrti članp čovjekovog bica je "ja tijelo". INe treo:.:!. nas sma.t~ti izraz "jc:tije10", time, serie misli ništa Ll3.teri ­

. j.31no. U dUbovnoj "-Jsuci možemo koristiti samo riječi .običnog

jezike, koje se primjenjuju samo na materijalnom planu. Ako ~h koristimo uduhovnoj nauci, moramo ih prevesti na duhovni ~lan./ Ovc' je tijelo nosilec više ljudske duše. Njime je cov'jek uzdignut nad sv",. zemaljskE stvorenja i kruna je stva-' ralaštvčJ uprirodi. liJ'E1" suvremenog čovjeka nije nimalo je­dnostnvno. Njee;oV'J prirodu možemo spoznati usporeduju6i ljude raznih razvojnih stupnjev3. Uzmimo naprimjer člans' primitivnog ~lemena, zatim prosječnog Evropljanin~ pa ih usporedimo sa covjekom visokib idea13. Svi oni imaju !posobnost da sebi kE ŽU "ja ", kod avih postoji "jc.1 tijelo". Neobrazovani član

ylemena podložan 'je svojim strastima inagonima poput životinje. Covjek više~ stupnja svi~esti jaoai ge upravljati svojimžel~D.­ma i str2stim~', odredll juei sam ko jima. ce udovoljiti a koje ce obuzdati i priguš'iti. Ide~list je prvobitniu str2stima i po­rivimo suprost3.vio 110Ve i više težnje. Sve je to posljedicd rado njegovog Il je 1; Da ost2.1im dijelovirn:c' ljudskog bice. Zc.­datck Ilja" i jest 'Jpr~\vo u tome d3. ib pročišcuje i ople~.lenjuje.

K2,d se ČOV jek u zel ::.gne n[1d d[,tosti ,vn.njsl:og svijetu, njegovo "jn" iuc..nje iliviše "lijenj} ni7,e <lijelove ljudskog bica. U Č;:S1.1

· . - 6 -­

čovjekovog prerastanja iznadživotinje, kad njec;ovo iljali tek zabljesne, čovjek je u svoj~m nižim dijel0vima još sličan živo­tiriji. Teda je njegovo eteričko ili životno tijelo još·samo nosilacživih oblikotvornib snaga rasta ireprodukcije. As­tralno tijelo izražava samo takve porive i strQsti koje potiče

vanjska priroda. Iz takvog se stanja čovjek pomocu uzastopnibutjelovljenja s naporom uzdiže k višem stupnju razvitk&, te tako njegovo Ilja" preobražava ostale članove. Time astraIno tijelo postaje nosiocem pročišcenib užitak2 i nelagoda, pro­finjenih želje i aQbicija. Mijenja se i eteričko tijelo ipos­tajeupQrištem navika, temperamentat -t~ajn~ll ~klonost;i. i pam­cenja~ Covjek čije "ja" nije zabvatl10 eteričko tijelo, ne . sjeca se 'svojih doživljo.ja iživi onako kako mu nalaže prirod2.

Cjelokupni kulturni rz.zvoj izraz je rada čovjekovoe; II ja II n8 rJiž:"1 dijelovima ljudskog bica. Taj rad zabvaca čak i fizičko tijelo.Mijenja se fizionomija, mijenjaju se geste i ~okreti, čitav iz­gled tizičkog tijela. Očigledno je kako razlicita sredstva kul­ture i obrazovanja različito djeluju na astraIno tijelo i uvje­tuju drugačiji doživljaj ugode, neugode i nagona. Udubljiv~~je

i uživljavanje u -umjetnička djela ut ječe na eteričko tijelo,takoder. Kada čovjek paniranjem u umjetničko djelo naslutids je ono nešto više i plemenitije od osjetilno~ svijeta, on time preobličava svoje eteričko tijelo. Golemu moe da proč isti i oplemeni eteričko tijelo ima religija. OdatIe je jasno kako'jevelika misija religije za razvoj čovječanstva. Ono što nazivr-llilO savješcu nije ništa drugo nego posljedica djelovanje II ja II n2 eteriqko tijelo pomocu niza utjelovljenja. Kada čovjek uvidi da nešto ne smije činiti i kado. ga se to tako snažno dojmi d,~. 'C~:

spoznaja prodre do eteričkog tijelu, onda nestaje SQvjest.

Djelovanje "ja" ne niže dijelove ljudskog bic2 može biti takvo daje svojstveno čitavom ljudskom rodu ili je sasvirJ osobnE', tekovina svakog pojedinog II ja". U prvom slučaju sudjelu je u iz·· vjesnom smislu čitav ljudski rod, dok se drugi slučaj temelji na najintiIilnijoj aktivnosti svakog pojedinog "jall. Kad "jalltoliko ojača da vlastitom snagom preobra-zi astraIno tijelo, onda to tijelo nazivamQ dUhovnim Il ja II lili kako se to~.na

Istok~ kaže - manusi. 7u j se preobražaj temelji uglavnom no učenjth, na bogD.cenju uZv:išcnim mislima. Ljudsko se II ja II svojim najposebnijim djelovanjem može vinuti do još višeG stupnj~

ljudske ~uštine, ali za to nije dovoljno mijenjati astraln0 tijelo. Covjek može u životu mnogo tOg2 nDučiti, i gledaju6i na svoj protekli život uvida da je mnogo naučio, mnogo više nego što je u spio promije11iti svoj temperament, kurnkter i pamcenje. Učenje je pove~ano s astralnim tijclo~ a te[~erc-ment, karakter i p3mcenje s eteričkim. To mo~e~~ slikovito prika zati usp oredbOill [' str<.~lnog tj.jela s kretcm jem minutne kaz3ljke nel s~:;t'J ,.1 r __)zvoj eteričkog tijel:l s kretanjeS1 m~,~e

kazpljke.

- 7 ­

Ako čovjek pode putem višeg, odnosno okultnog školov:"lnju, onda je bitno da iskonskom snagom svog 11 ja II radi no preobra­žavanju eteričkog tijela. To je ~jestan i individualan rad na 'preobraž<::,vanju ,navika, ,temperamenta, karaktera i pam6enj8.• Ovisno o tom' radu preobražava se dio eteričkog tijeLl u 7.i-· vatni dub, ka,koga naziva duhovna nauka lili llbudi ll u istočnjoč­koj terminologiji/~ ,

Nn još višem atupriju'razvoja čovjek postiže takvu moe kojow. možedjelovati ipr~6bražavati svoje fizičko tijelo Imože, na pri~~er,d~elovat.i na kr,:otok, na bi~o/. OJ:lo št? ee tako na fizlCkom. tl.jelu preobrazI., uduhovno;] naucI. DsZlVe. se duhov­n.im čovjekom~Ju~i~t.Qčnjačkoj terminoloe;iji -9.tman/. .' .

~ \. • • ~ ... '0 ~ ,-. I

Oni preobra.žaji koje je čovjek izvršio na svom astralnom, eteričkom

i fizičkom tijelu u zajednici S3 čit~vim čovječanstvom ili s jednim njegovim dijelom. Inarodom, plemenom ili porodicom! u du­hovnoj nnuci iIrl2.ju posebna imena. Osjetilna.duša /Empfindungssee­lel je naziv za preobraženo astralno tijelo; razumska duša /Ver­nunftseelel za preobraženo eteričko tijelo a ,duš3,svijesti IB~wt.ls8tseinsseele/ ze. promijenjeno'fizičko tijelo. Djelova.nje II ja 11 ne možemo zapaziti tako dUGo dok se nije razvio jedem dio duše svijesti. .

Iz do sada iZloženo~slijEidi da' se čovjekovo bice santQ·ji od četiri. dije13: fizickog tijela, eteričkog ili životnog ,tijela, astralnog ili osjeca jnog· tijela i li ja1I.0sjetilna, razumske. i duša svijesti, ps i viši članovi ljudske prirode: duhovno ja, životnidub i duhovni čovjek su rezultati preobr2 zbe spo­menutih četiriju čl~nov3. Samo ova četiri člana moguse sma­trati noeiocirJ1i3. ljudskih osobina.

Odgajati, znnči uzeti ih lj obzir \~ radu. Tko želi ispravno raditi mora istražiti njihov'.:l suštinu. Na pojedinim razvojnim stupnjevima čovjekovog života, na primjer, .u ča.su rodenjr, ti članovi nisu podjednako re.zvijeni. Njihov razvoj ovisi o život-o noj dobi~ Upravo poznavanje z~konitosti razvitka ljudskog bica sačinjava osnov~ svekog odgoje i obrazovanja. Do časa fizičkog

rodenja čovjek je St avih strana obavijen tudim fizičkim ti·· jelom i ne dolo.zi u izravni i sanostalni dodir s vanjskim avi·, jetom. Njegova je okolin.s majčino tijelo' ijedino je ono spo-­sobno d~ djeluje na bi6~ koje u njemu dozrijev~. Fizičkim ro­den jem čovjek napuštu majčin ovoj idolazi udirektni dodir s fizičkim svijetom. Doživljava ga osjetilima i svijet počinje

na njeg8 utjcCJti kac što je do tad3 djelovclo majčino tijelo.

Duhovna rlO.uku sInatr'?! dp je takC' radono tek fizičko tijelo ::'1

ne i eteričk~. KRO što je čovjek do Č3SG radanja Dvijen B~j­

činim fizičldi.cl tijelorn., teko je do 1l1ijene zube., oko seJme So" dinc, ovijen jeduici eteričl:::ir'1 i jedni'ill strnlnim :lV()je~. Eter::.č}{O

_. 8 ...;.

tijelo nap~šta eterički ovoj tek u vrijeme izbijaDj~ dr~gib

zuba aastruIni ovoj ostaje do pUberteta. Može se, dodu~e,

primijetiti da dijete meillorir2 i prije promjene zuba, da ima i takvih sposobnosti koje su Vezane astraIno tijelo. Treb[JZ[l

nam, medUtim, biti jasno da eteričko i astraIno tijelo od početka postaje, samo što su zaštieeni 8ppmenutim ovojem. Up~avo taj ovoj omogu6uje eterič~om tij~lu da prije promjenezUba na specifičan način razvija svojstva pamcenjo •. 1 kod 'embrija poetoje fJ..zičke oči, samo što BU zašticene fizičkitl

ovojem majke. Upravo kaD što na te fiz~čke oč~pe smije jošdjelovati 'vanjako sunčano sVjetlo, tak~ ni od~ojne mjere, do promjene zub~, ne smiju djelovati na formiranje pamcenja.:(\0 Primijetit c~mo da se tada, ako postoje povoljni uvjeti,pamcenje spontano r8.Zvij2~· To isto vrijedi ·i .za svojstvaastralnog tijela do vremena spolne zrelosti. Ta SVOjStVB trebe. pot~?ati i.uvijek i~ati n~ umu da ~e &str~no tije~o zašti6eno svoJ~m ovoJem. Jer Jedna Je ako vec postoJece kval~tete as­tralnog tijela njegujemo ~rije puberteta, a posve drugo ako to tijelo izložimovanjskim utjecajima koje 1: i ono moglo p:I;'er'-ldit:i. ibez zaštitnogdvoja. Dva se razlika svakako-čini neosjetno:n,ali ako je ne uzmemb u obzir necemo sbvatiti suštinu odgoja.

U vrijeme puberteta POtpUDO se oslobacra i astraIno tijelo,kac što se fizičko oslobod~lo fizičkim rocrenjem a eteričko

promjenom zuba. Duhovna nauka govori, prem2 tome, o trostru­kom rocrenju čovjcka. Do :.znjene zUba odred:eni utisci nc mogu doprijeti do eter-ičkog tijel? k.:'.o što do fizičkog, dok je II majčinoj utrobi, ;ne mogu doprijeti svjetlo izrak. Prije nego što izrostu zubi !novi/, u izgradnji ljudskog organizma ete­ričkotijelo ne Gudjeluje samostalno. Kao.što u m~jčinoj utrobi fizičko tijelo p~ims. snage koje nisu njegove, nego zašticeno pomalo razvij3 vlastite, tako je i sa snagama rasta do promjene zub~. Eteričko tijelo stvara vlastite snage pomocu naslijedenih.U vrijeme oscffiostaljenja eteričkog tijela fizičko tijelo veejeslobodno. Eteričkotijelo, u procesu osamostaljivanje , izgr2.dU je ono što treba d~.ti fizičkom tijelu. Završna faza toga rada SU vlastiti zubi, z~mjena za mliječne - naslijed~ne. Novi au zubi najzgusnutija tvrir fizičkog tijela i zato ae javljaju na kraj~

te faze.

Tek aadaruat organizma počinje ovisiti o vlestitom eter~čkOill

tijelu koje i dalje ostaje pod utjecajem astr~lnog tijela, ko­je je još uVi~ek U ovoju. Eteričko tijelo završuva jednu ro.z,' vojnu f.jzu U easu oslob2~<!anj8. G.atralnoG tijcla. Izr,-,z tOG zo" vršetka je spolna zrelost. Orgoni za reprodukciju poste' ju :nco­visni, jer osc'moste:l..jeno AstraIno tijelo ne djeluje više prel,t.~

unutra nego dol~zi u neposrp.dni dodir s v~njskim svijetom.

.. 9 ­

Kao što l..ltjece.ji vD.njskog svijeta ne smiju fizički dje10v2ti na nerod:eno dijete, tako ne bi trebalo dopustiti da pr,ije p:r:omjen~ zUba naeter'ičk? 'tijelo' ~jelU ju 9~e snaga,<.k?~e bi. TI;) nJega dJelovale poput utJ:.s3.ka vanJskog sVJ..Jeta na fJ:.zJ:.c'ko. tJ.-· jelo. 1 astraIno' bi tijelo do časa spolne' zrelosti 'trebola · poštedjeti od :i.z·vjesnih utisa.lca,· odnosno utjecaja. ,

N9-čele pravo.g ,~ ;i3Vi~Ilog umijeca odgqj~. ne' mQg)J piti ~lQp~~ne

fraze o' harti6nic'h6m;:'4form.iranju irazvijan1ju sVih. sklonostii sposobnosti negQ:izviTU. jedina i .stvarno samo iz spozn~.je . ljudskog bi6f1,'. l'akvi uopceni iskazi nisu netočni ali s nji-rao . ništa ne možeU).OtlČi~li.ti, kao što ništa ne mo~emo učiniti sa strojem ako samo lt3žemo da treba' uskladiti funkcionircnje avih njegovib dijelov3.o Upravlja.tistroje!Il moze SE:,mo onaj koji ga poznaje do unajm:..=tnju pojedincst. Tako je na područ ju pedagogije neopbodno poznavati sve članove /dijelove/ ljudskog bica i njibove zakone razvitk2. Moramo znati kada i kako treba utjecati na pojedini dio. Nema su~nje da se ovako re~listički

nač in odgo ja pre sp oro o stvaru je.. .

Uzroci tome nal<:,.ze se usuvremenom nači,nu ;nišljenja, za koje 6-8· svijet dUhovnog još dUGo biti čista fantastj,ke a apstraktne fraze rezultatinoderne nBučr.e misli. Ovdjecemo bez uvijanja izloziti ono što se Ze, sada mnogim<:: č ini koO samo plod mašte, a što ce se u buducnosti pokazati sarao po sebi' razuwljiVim.

Fizičko tijelo koje je elo časa ro<tenja bilo zs.šticeno !n3je:i.ni;;1 ovojem, dolezi prilikom f~zičkoS rodenje udirektni dodir s vanjskim svijetom. Snage i elementi vQnjskog svijeta preuzi­maju funkcije koje su. do ta.de. vršile sbr,ge i sokov.imr.jčinog

tijela. .Do vreaena promjene zub:? usedmoj godini ,čovječ je tijelo mora izvršiti zadat~k ko'ji se bit~o razlikuje od zad3ta­ka ostalih životnih razo.oblja. U to vrijeme .'"izički· organi m0­raju poprimitiizvjesne oblike, njihovi struKturalniodnosi mo­raju dobiti oelreueni smjer. Rast ne prestaje vec se nastavlje koo rezultat vec ~ast81ih oblika. Ako su se do tada razvili pra­vilni oblici ra6~i cc i dalje pravilni, ako su se razvili ne­pravilni, rasti ce idolje neprc.vilni. NErad? se više ne lQogu ispraviti propusti učinjen~ prije seQm.o· gocline. Kaa što prirod:: daje fizičkomtijelu nDjbolje uvjete prije rodenja, tako ae odgojitelj llIOrf1 brinuti Z~ najbolje fizičke uvjete nako!} rode·· nja. Upravo ti fizički uvjeti djeluju na organe oblikotvorno.

Dvije č8robne riječi pokazuju kako dijete dola.zi u veZ'J sa svo­jora okolinom. '1'0 su o pon ,~ Š ~, iJ j e i p ~C i Dl 'j e r.

- lo -

Aristotel je nazvaočovjeka životinj0ill koja ima najveeu ooe, opone.šanja. Ta tvrclnja najviše vrijediz9 r3.zdoblje do sedme godine, tj. do narastanja novih zuba. Dijete oponaša što ae dogadaoko njega i u tOill opo~ašanju njeeovi organi poprim~­ju trajne forme. 'Okolinu 11e čini samo materijalno zbivanje, vec sve ono .što se oko djetetu dogada, ono što osjetilimapercipira, što iz fizičko~ proptora može djelovati no. njegoveduhovne snage. Okolinu sacinjave.ju i svi m.oralni inemoralni dogadaji, sve smislene 1 besmislene rad~je koje dijete može zapa~i ti. .q.. S. 1'1 t(,i

Na dijete ne djeluJe moraliziranje i dociranje, nego .ono što odrasli pred njim cine. Objnšnjavanja ne djeluju oblikotvorr.o na fizičko nego na eteričko tijelo, koje jedo sedme godineobavijeno zaštitnimovojem, kao što je fizičko tijelo do rode~j~

obavijeno majčinim. N~vike, predodžbe i PJmcenje koji se mor~­ju razviti u eteričkomtijelu do sedme godine, more ju se raz­viti spontano, kac što se očii uši u majčinom tijeln razvija­ju bez utjecajavanjskog svjetln i zvuka. Ono što Jean Paul kQže u svojoj izvranoj, knjizi "Leve-na ll ili 110 0 dGoju", bez suc.nje je točno. On tvrdi da jed~n svjetski putnik nauči od svoje dadilje u prvim godinams :života više nego na svim kasnijim putovar..:;.im.aširom evijeta. Na: dijete ne djeluju pouke, vec ono uči oponaš8­njem. Djetetovi o~gani poprimaju odredene oblike zabvaljujucidjelov&nju okoline. Ako djetetu oI:J.ogucimo ispra.vnu r3.svjetu i b<;>je J razvit ce se .norna13.n v5.~; .ek? ok~li1?[' Zlvi IDQralno, rc:z­v~·t ce se u mozgu ~ 'krvotoku f~z~ck~ uVJet~ za zdr.:v moraln~

smiaao. Ako dijet'e do sedme godine doživl~evc:: u svojoj okolini samo glupe ibesmislene Bituccije, mozak ce poprimiti takve oblike koj i su u kasnijem. životu pogodni sano za gluposti. K:\':'l

što mišici ruku j?čaju k~d ob&vljaju neki rad,tako i moz~k i ostali fizički orgRni poprimaju isprc.vne fizičke oblike ako od svoje okoline primaju ispr;,;'vne utis:o;:e. Jedan ce priwjer ob·· jasniti b čemu se ovdje r~di i što to znači. Djetetu možemo s~­mi naprt1.viti lutku od starog ubrusč: tako da vežemo aVa kraj0 za ruke, dva za noge, jedan čvor je glava. Bojom označimo

gdje SU oči, ~dje je nos agdje au usta. Mi mu možeuo, nara'~0,

kupiti i de,ti tzv·. "lijepu II lutku s pravo:n. kosom i obojenhl obrC'.zima. Gotovo je suvišno reci d3 je takva lutka ružn~., dE'

v d' t t · kv •J.. • ..,. l' , d k dV'. "Tmoze Je e U lS arlul oSJecaJ za lJepo o go ZlVl.~O

nije u tome glavni odgojni problem. Ako dijete ima lutk~ od pres~vijeDe maram.e, nno je mora snagom Dlašte stvoriti. N.;l mozaR ta aktivnost djeluje oblikotvorno. on se time razvije. kac što se mišici tijela r2zvij~ju ako vrše ~dreden, njima primjeren rJd. Damo li djetetri takozvanu "lijepu lutku:J, i:J.O z.:.. 1: ne mora re.zviti nik2,kvu djelatnost i umjesto da se razvj.j~,

kržlja. Kad bi ljudi iTIogli promatrati razvitak q"'z~G, djeci bi davali Samo takve i~račke koje su pogodne da pot:J.kmJ obli-o kotvorne procese u ~~lOzgU. Sve i[jr:Jčke p,I'ed:ene samo n~. osnovi

- 11 ­

mrtvih matema.tičkih forL'lipu.~,toše i umrtvljuju oblikotvorne sn~ge djaeto, .cl sv~ <;>no što ''po~~4Uje pre~~dž~u,?v ŽiVOlil dje' ­lUJe na razvoJ pozJ.tJ.VTl;o. 11, oyo.se tllnterJ.JalJ.stJ.cko dobo. proi;uvodivrlo, oalo dobrih igre.čaka. Kakve lipotica~ne ie;rac-·

. ke "kad ona dvs kove.čo. licem lJ lice, napomičpim dašcicama, kuju na ,iiJtolJ.er.akovnju 1 Takve', se,' igračke mogu još jedinQ naci na seoskiII). saj::uovi::Ja,. Naročito su,dobresli~ovnice s ;likovima koji se mogu pokrenuti povlačenje~ konopčica. T~bo dijete lako pregvara mrtvu sliku' u akciju.' Time' se u sposta.vlja. unutarnja pokretljivost organa, koja je uvjet njibovom prs,vilnoLl 'obli ­kovanju. Sve su. ~o samo n~p0mene, a z~data~ du~ovne nauke biti ce da ubuduce' EfVa' ,tc!' ,pitanja .potanko razradi , '~er ona: ni je apstraktna teorija, nego zbir svibčinjenica ocitanih iz živo­ta, sposobnih da budu sajernice za stvarni život.

I

Evo još samo nekoliko primjera. Prema dubovnoj nauci, s obziron na okolinu. u kojoj d:Ljete živi, drugačije treba postup~t:t s tro::Jiru i nepokretnim d'jetetnm a druga~ije s nervoznim i nemir­nim. U tom slu.ča~l':: sve je znc,čajn0, od boja zidova i predmete­koji dijete okru zu ju. , do boje njeg6veodjece. Ako se ne ru.ku­vodimo duhovnom naukom, često cemo 'baš krivopostupiti, jer ce 'nas, materijalistički stav n:lvestida uč inimo baš suprotno 'od onog što bitrebalo. Nemirno i uzbud:eno dijete trebe okružiti crvenim iližuto-crvenim bojama,. Istih, mu .bojar :treba biti i odjeca. r.I'romom če djetetu., D3.protiv, koristiti plave i zeleno·· pl~ve boje. Pri tom je bitna ona bojc koja se IJ nutrini poja,Y­ljuje kac reakcijs n~ bojU kajam je iZBzvana.Zelene boja je .komplementarno. crvenoj , riarandžasta ili narandža.sto-žutCJ. pla­voj. U to se lakomožemo uvjeritiako neko vrijeme gledeuo plohu odredene boje zatim brzo skrenemopogled D8 bijelu 1'0­vrš inu • Ta bo·j2 stvorenn fizičkim organiua, uvjetuje kod dje­teta potrebne organsk~ strukture. Ako u okolini nemir:1og dje·· teta- iill? crvene beje, u njegcvQj ce se nutrinistvoriti ze­lena puslika. Stvar~nje zelene boje djeluje na organe umiru­juce. ' "

Treba znati da u ovoj životnoj dODi fizičko tijelo sano sebi stvnra ujeriL.1 za sve ono što je za njegC1 dobro i' korisno. Op­cenito se može reci da au potreba zdravog fizičkog tijclu ujedno i tjelesna ugoda, pa t~eba, tako dugo dok SillO nn planu fizičkog tijela, pomno voditi računa o zdravim potrebama., veso·· lju i užici:ar::. Radost i veselje su one snage koje najbolje po­tiču razvoj org2nizma.

Ne uspijeuo li u djetot~J razvi.ti ·pro.vilan odnos prem...'l. fizičkoj

okolini, učinili smo težak propust. To se 13ko dogada s in­stinktirill uzim~nj2 hrano. Dijete Dožemo t~ko pretrp3ti hrano8,

v

- 12 ­

da potpuno izgubi ·zdrD.vi instinkt. 'Ispr:Jvna isbr:?-na Č;"iV3

instinkt do te mjere, da dijete traži C~ što mu je udatim okolnostima potrebnG i l:orisno D. odbija sve što nije. ITa područjupedagogije, duhovna nD.uk~može navesti do u tančine

pojedine namirnice koje dolaze u obzir u datoj situaciji.Dubovna nauka daje realnesmjernice za život, tonije beži­votnateorij3 kakvom bi je mogli sJ:latrati na temelju zablUo.8. ponekihteozofa~ Radost prema svijetu oko nas iunjemu jesvakako snag2 koja oblikotvorno djeluje na fizičke organe.Vedro. lice odgojitelja, a prije svega ljubav,prava i nel1si­ljene, ljubav koja prožima to~linom čitavu okolinu, u pr~vom

smislu riječi stvara oblike f~zičkih organ2.

Dijete je u BVotri. pravom elementu, ako mu u atmosferi 1 jubaviomogucimo opona~anje zdravih uzora. Zato bi trebalo strogo p2ziti da se u Bjetetovoj okolibi ne dogada ništa što ono

, ne bi smjelo oponašati. Koliko intenzivI1odijeteoponaša l'~aj-'

bolje pokazuje opqžanje da dijete preslikava slova mnogo prije nego li ih razumije. Dobro je do dijete slova precrtava a tek onda uči njihovo ~načenje, jer imitacijp pripadarazvojnoj fazi fizičkog tijela, dok je smis20 vezan za eteričko tijelo, na ko­je bi trebalo djelovati tek nc.leon proI!ljene zuba, kad sa ete­ričkog tijela otper.ne vanjski eterički ovoj. U godinama kad dijete uči govoriti, trebe mu doti prilike da to što više čini oponašanjen. To nsjbolJepostiže sl~šaju6i, jer gv~ pra­vila i poučevanja ništa ne pomažu dobrom govoru. U rano~ jedjetinjstvu naročito-važno do. odgojna sredstva, kac što su npr. pjesme, pruže osjetilima lijepe ~it~ičke forme. Pri tOille je vežnija eufonija nego S2m smisao. Sto više rGdosti osje-otilima, to bolje.• Jer plesni pokretiuz muzički ritam snaž!1o djelu.ju n~. formiranje organa. .

Mi~enjunjem zuba, eteričko tijelo se oslobad~ venjskog ete­ricmog ovoja i time započinje period u kome se može ~dgojno

djelovr.ti na eteričko tijelo izvan;;.'. Preobražaj i rast eteričkoc

tijele. znače matomo~fozuJ odnosno razvoj sklonosti, navika, savjesti, karaktera, pamcenja, temperamenta. No eteričko ti ­jelo se možedjelov~ti slikama, primjerom, u8mjer~vcnjetlmašte.

Kao što dijetetu do sedme godine moramo prt1žiti fizičkiuzor

da bi se po njemu ra.vnalo i imitiralo ga, tako bi ga trebalo usmjeravati prema 'unutarnjim 8~držDjima i vrijednostimz u raz­dobl~u od promjene zuba do spolne zrelosti. Smisleno djelovanje pomocu slika i usporedbi u ovo doba je baš ono pravo. Eteričko

tijelo razvija svoju snagu usmjeravanjem našte, udubljivanjem i doživI ja.vanjem slika i poredel1jg p:Jt:nih duba i život2.. ITu r:.:.:.z­voj eteričkog tijel~ ne djelujo povoljno apstrakcij~, nego ono što je vidI jivo, cli ne u osjet~.l inw. nego u du~ovn 0::2 smislu. r.c;,.,

- 13 _.

duhovna očiglednost je ono pravo odgojno sredstvou OVOO ži ­votnom razdoblju, zato je bitno da je odgojitelj takva ličnost

koja ce svojim primjerom tJ mladom čovjeku potaknuti pozitivnaintelektualne. imoraIna svojstva4! Kao što su u z., or i '0 1) o _. naš co nje čarobna formula odgoja u prvim godinama.živ.ota, ta~o je.u drug<;>m razdoblj~. ~ u t <,.r ite t C?d ~eJ?~9qjenjive

vaznost~. Prav~, nenametlJ~Y. ~ .. .. t!,ebao. b1 bJ.~1.~QnJ(pe_- .au~or~t etposr.edna duho~aSMr1J.gmQC~ ~)'~,9 J~J.,J~~iol'"!",,lMtJ8"" 1/,

-'n&v:t""iq,kl"n<J!rf}i r~ra~a temper2.ment 1 c:IZ:g;r-adu Je 8"toj;·.zp.ogled na ~et. Za ovu životnu dob pQsebno vrijedi lijepa pjesnikovBmisao, da svaki (S,Qvjek morn odabrati svog junaka" kojeg 6esli;...· jediti na Olimp.Covjek kO,ji u ovoj dobi ,nij,e premanikome .gaji6 bezgranično poštovanje , cijelog ce života'. ispaštati taj InaDje.k.Nema li tog poštovanja, venui ginu snaga eteričkog tijela. Možemo zamisliti slijedeci primjer. Dječaku od oSam godina priča se o nekoj iznimnoj ličnosti, dostojnoj naročitog poštovanja. Sve što dječak o njoj čuje ulijeva mu strabopoštovanje i divljenje~ Pri­bližava se dan kada ce prvi puta vidjetitog čovjeka. Drbt~,ot-,

varaju6ivrata iza kojib ce prvi puta ugl~deti njegov lik. Lijepi osjecaji pobud:eni TI:; taj n2.čin, ostaju u životu tre.jne vrijednosti. Sretan je onaj koji je ,. stalno, a ne sa.mo u odabranim trenucima života, usvojim učiteljima i odgajatel~ima na.lazio istinsk~ :" o.utoritete. Veliki uzori povijesti, pricanje, o uglednim ljudilIt?,i ženama, sve to treba usmjerav::-!ti sc.vjcst i duh 8. ne apstrak-, , tna moralne pravila, koja ispravno djeluju tek ondn kad'se spol";nim dozrijevanjem ~Btr~lnb tijelo oslobodi svog zaštitnog ovoja.Nustavu povijesti treba naročito usmjeravati tako uC UZ~ID2 u· . obzir tojrra stanovišta. ?rije prornjene zuba priče i bajke imale. su jedini cilj da. obradu ju irazvedre • Na.kon tog razdobI jJ. treba kod pričanju voditi računa da u ~adoj duši stvaramo takve slike iz život8koje 6e joj biti uzorom i na nju djelcvati poti~ajno.

Ne treba zaboraviti da se lošenavike i sklon()sti mogu suzbiti·; . odgovaraju6im odbojnimi negstivnim slikamE dok opomene u ve6ini slučajeva ne pon~'lžu. Dozvolimo li da. D2 mladen9.čkt~ dušu djeluježiva slika jednog lošeg čovjeka i poka.žemo li čemu ustvarnosti vodi odre<1ena sklonost ili slabost, možemo mnogo učiniti da se ' ta mana iakorijeni. . . Uvijek treba imati'na umu da na razvoj eteričkog tijela ne dje­luju apstraktne predodžbe, nego živopiane slike·u svojoj duboVnoj zornosti. Pri tom je potreban najveci takt i obzir,da se ne bi postiglo upravo suprotno. Kod pričanja ave oviai o nc..'1,činu .i Zu·· to ae pripovijedp~je nipošto ne može zamijenitičitanjem.

Duhovna Qčiglednost ili aimboličko precočavanje može ze ovo roz­doblje daci u obzir i no drue;i nečin. 'J.'reba n:"l.stojc..ti dD mladi čovjek, po mogu6nosti, ~e priI:1::.' tajne i istine prir0de izakone život.:, POUlOCU pojmov?, neGo aimbolim!J.. Usporedbe za duhovne sa­

- 14 ­

držaje mora ju na dušu dje10vati talcoda Be zukonitost bitke.. ueporedbom. više nasluti i oejeti negcli razumski shvati. Iz­reke: 11 sve pro1azno tele je u sporedbD. 1l treba biti misao vodiljec) o _. odgoja u ovoj dobi. Neizujerno je važno da čovjek taj~e bitka , primi kac usporedbe, prije nego se pred njegovom dušom pojaveTe u obliku prirodnihzakona • To 6emo ilu strirati jednii:'l primjeroi..l • .,. .. .g~.~R"j~~ ..~ ..§.,9.!!tek~. ho6.~mo govoriti O be~mrtm?sti duš.e ' .. o., njenom ne.pU§'~U-'t~:~e!e:-· T'5"····!Pmoh'·\JI8,..cttti-a··:L$l.~:-,·~~~.

.ed leptira iz njegove čahure. Duša nakon smrti napušta tijel0 kac što leptir napušta evoju čahuru. Nitkona može pravilnoshv~-titi odredene činjenice pomo6u pojmova ,. El1ro tp uije prethodno

.0 doživio slikbvitom ufij>oredbom. Takvom se: uS'poredbom ne govori samo razumu nego i osjecajime. - čitavoj duši. Mladi čovjek koji.eme: je prošao taknv put prilazi atyarima Basvimdrugačije, kad mu se one kasnije nude r8zumski~ Stoviše, vrle je štetno 2ko Z8­

;(l gonetke života ne možemo najprije upoznati osjecajima. Prema tome, odgajatelj se mora znati slu žiti u sporedb6:D.a ZG sve prirod­nezakone i· za sve tajne svijeta. Na. ovom se primjeru za i st...' !pi dobro vidi Kak~ duhovn& nauka treba biti plodonosna na pcdručju

lsti. praktičnog života. Usporedbe osnovane na materijalističkom rB.­zumskom načinu predočavanja, ostavit 6e n2.mladeljude neznat2~

. dojame Ts.kve usporedbe konstlroira u prvom redu hledan razum. A!,::o se, medUtim, nekom govori u Hlikama, na njega nedjeluje s~m.o

ono što !!lU se govori il i pok::, zu je, nego od govornika. teče .' slušateljU rins duhovna struje. Ako govornik sam netila t;opline

• i nevjeruje u svoju u sporedbu, nece moci učinitinikakav utise.:;: na onoga kome guvori •. Da bi se moglo ispravno djelov8ti pntrebr.o je smatrati svoje usporedbe istinamd, a to je mogu6e samo ond&

a e.koima:Olo dubovno-naučni stev i ako su i same usporedbe·r.:Lklee iz vrela dubO\·-ne nauke. Previ se dt1hovni istraživa.č :Je treba

mučiti s u sporedbom o duši koja napušta tijelo jer je to zn njega istinu. Zu. njega izlaženje leptira iz kulruljice predstav·'i lja isti proces, S3illO na je&nom nižemsttJpnju bitk~. Tej se pro­ces, najednom višem stu~nju razvoja, pon3vljauizl~ženju duše iztijela. on je sav prozet tim uvjerenjem. ';rc ee uvjerenje širi kao ~agična struja od govornikaslušaocu, te stvara u njemu uvjerenje. NepoSJ1ed.ni život se prelijev2. od učitelja 1t:: učeniku.

Ali za taj život je potrebno da učitelj 'i odgajatelj crpi iz oj punog vrela duhovne n2uke i da njegova riječ i sve ono što iz

njega teče, dobive. boju, toplinu i. ugoa:aj istinskbg duhovno·' -znanstvenog ste.Vr.1.. Time se za. cjelokupno područje pedegogije otvarajusjajneperspektive. Kad jednom pedagogija primi plo~

dove duhovne nJuke i salle 6e~ostati plodonosne. Prestat ce nesigurno treženje, teko tipicno za to područje. Cijelo umije6e odgoja, fJVa pedagogija steril118 je i mrtve ako iz tih izvor:; 11e crpi uvijek nove sokove. Duhov~a nauke poznaje z:'? sve t::.j:ne svi·· jeta odgovarajuce usporedbe i slike. Te slike nije stvorio čovjek, nego snege svijeta koje djeluju u njemu oil početk.o

stvaroDjo. Ze-to dt1hovn.:J. nemk) Dor..: bit itemelj svalcog ndSOj:'.

.- 15 -

Duševna moe kojn lJ ovom razdoblju treba naročito ,njegove,ti, je panicenje.Njegov je razvit~lt, povezan s pro~jenama ete.rič··

kog tijela koje se oslobadau ''p'eriod1J j.zmed:u p~mjene,zuba,i

spolne zrelost,i .. To je ujedno'i,vrijeme lJ koje. se izvana ,',' 8vje~nQ"mora 'Jt~ecCl~ina ra~vit~.k ~amce:gja." Ak?,.'U '1;o,;,~iJ~tn~

ne ll:cinJ.mo ono ,sto Je potrebno, 'lnOC paL1cenJa bJ.t:i6e'..t:1'ajJio manjeg-ktipaci·teta.Ono štt' 'j'ednom propust imo , ni,kad ne6'emo.

d k d"t" ,', ",. c', .' . ",' "1",,, " na o na ~,J..,',.~·i:,t' ;,,~.' .'jl;' '1€,.«>dqg~. ',,:; ;'1 " ' •. ',' o,'~i~:',:',~'l':

,,' '"t' l' \' 't~ :.It 1.1~"fl~''-"" , • .':,' ,1 " "",' '\o' '. . ; " . ' f, ',..: - ,>. '. :' . • 1 ..: ~ ,., .' , ;'

Ra zu msko-ma.t.el.'ijalistički nač in mišI jen ja može ti tom Sllt:i.~Ui"

učiniti mnoge greške;~ Pedagogijakoj~ se. zasnive na takVd~na- ' činu mišljenJa leko p~da upredrcs1Jdu ~. je štetno učenJ~~np.­pamet. Tak"tlJ ~~ pedt~Ošl~o ~hV3Co.n~eb~r~· evom ?~tripo:"J. 'P~9tiv

pukog trenJ.ro.nJa pamcenJa J. nz,laz'J. OOJostro1JmnJ.Je metode dc. poštedi mladoe; čovjekaod učenja napalllet, prijenego što može shvatiti. A što je!zapravo raz1.1mijevc.nje? f1f:.terijal'ističko­-raz'Jmskinačin mišljenjs.. pati od '~vjerenja da, se mimo raZuma ne I:lože prodr::'jeti 1J bit stvari. Takvim se stavom teško može· doci do epoznuje da SU druge duševne moci Z:'1, , sbvacanje stvc.ri bo.rem jednako, potr'ebnei važne kac i razqm.Nije" samo slikovito rečeno ako kažcmo da možemo shV6titi osjecajeI:l ~ srcem. Rezumi~

jev&rlje je samo jed2D 'od na.čina da sbvatimo svijet. I1a.terija- ' lističkoill se' n[·zor~} to, JIiedutim, 'čini jedini naein. Jer, u' ' krajnjoj liniji, razum je, dusevna snaga koj'o;n sbvucamoL1.':!te­rijalni plan, svijete.. '

Da bismo ovo što bolje sbv"ttili ~avest cemo jedno mjesto iz vec apomenute, izvanred~e pedagoške k~jige Jean Paula. To djelo sadrži dr!3.gocjene misli o odgo ju i zc.slu ŽU Je riajvecu p.J.žnju, a ze IJedagogo, je vrijednije 0(1 o.TIoe;ib drug,ib djel~, s pOdrlJčja peda:3ogije. Evo što Jee-n Paul kaže na jednom njestu: "Ne bojte se ner?zunijevQnja., čak ako se radi o 'čitaviin. re-·' če:tlicama. Izraz vašeglica, IJaglašavanje riječi Ke-o i djetinje želja da razumije, razjasnitee jednu polovicu atimeJ s vre­menom, i d~l~U. Naglasak je djeci, kao i Kinezima, vec pola govora. Sjetite se do. djeca" kac i mi odrasli, naučeprvo ra·' zumi~evati a tek onda govoriti strani jezik.' P01~ zd~,jte se u pomoc vremenai konteksta. Dijete od 5 godina razum.ije riječi:

ipak, dOU1JŠe, naprotiv, svakako. Pokušajterazjasniti jednu od tib riječi, ne cljetet\] nego odraslom čovjeku.'TI' jednom jedinoL1 "dod\.1še" skriven je čitav mali filozof. Al{o trogodišnje dijete razumijers zvijeni govor osmogodišnjeg djeteta, zašto deformi-· rate avoj govor tak() da tep0te? Govorite uvijek nekoliko go-, dina lJnaprijed ltd. geniji govore nama i po više stoljeca,t1!l8-, prijedi; jednogodišnjem djetetu gov~rite kac dvogodi~njcm ~

dvogodišnjem k~o d2 @J je šest, budry6i dc razlike u razvoju opadaju tJ obrilutaffi odnosu premo godinama. Odgc.,jitelj leoji je ior-n,ko sklon (Jc.~ svako učenje prep'Jsti l.1čiteljii.1C, ije smije smetnqti s 'Jm2 d::> a.ijete pola svog svijet2, :t. to 0TIe j d';hovni dio, vec nosi " sebi Imorclne i metnfizičke por;lede, ne.: prin.jer/.

.- 16 ­

i ič-o Zato je~iko~ pril8.godenirJ matarijalno:a plar.1J ne možemo dati" a ,;j. nego samo' raevij'otliti duhovno.' l'rije nego počnemo govoriti

djeci i mi 'sami moramo osjetit~ r2dost i sigurnost. Od djecealne možema Ilaučiti jezik kao što i mi njih jezikom učimo.' od tro­JO' godišnjaka i. četve:l'oe;odišnj~ka možemo čuti originalne i s~io1)e

), . 'ali' i ispravne kevanice kao na prim.jer:pivobačvar/Bierf<:'lsser/, '.; ': i , strunat',bocar' /majstor koji pravi boce , bačve, strune/! ili

"glazba guSla ", ili dijete koje gleda hoz dalekozor kaze .u za 'sebe de. :je. "ki'ozpromatračn,IDurcbsosm3.nn/;" ili "otprbnuo 1 na­ me sastolice" /binnntergespabt/, ili lI zrakomi" umjesto Di' -­ "š išmišau ' što· je, z~pravo, i bolje itd." ,'. ,

It:i.v Ovo mjeato u . knjizi govori o sbvacanju prije razumskog sbv...t~a canja, _iako ujednom drugom kontekstu, ali i za. nas vrijed~i

ODO što je Jean. Paul rekao, o jezik',. Kao što dijete jezičneiČko- . uma strukture sbvaca dušom i nep6znav~juci sintakau, t!1.ko i I:l1aui že čovjek, da bi vježbag pamcenje, mora l1čiti stvari koje ce te:\:

naknadno r~zurJ.jeti. Stoviše , dij~najbolje Dauči ono., iexi kasnije razumski sbvati, što 1~ ovoj životnoj dobi jednostav110ovito zape'mti k~o š~o i mi najbolje učimo grnmatiku onog jezika, ' zu mi,..:, ko;ji ve6 -govorimo. D;i.sID· sija o: memoriranjl) bez razumijevan;jD.ju­osniva 'se 'Iiamaterij8,lističkoj.predr.1sudi. I'1ladičovjek, DU·

!- primjer, treba naučiti na nekoliko primjerasamo osnovna pra­vila množenja, za što.. nije potreban re,č'1Dski stroj, dovoljn-i su' samo prsti. Zatimtreba tablicl1 množenja dobro nančiti na­

?; pamet. PO.st'.lpajnci ·ta.ko, vodimo rač"na o .zekonima razvitka mladog č0vjeka•. Ako u ovo dob2, optimalno ZQ razvitek'pam6enja,previše .potič'emo' razum, ogriješili smo se o te zakone. Razum je dušeV'tlD sDag[\ kojF,se I'?da ;tck sa sp61noQ .zrelošcu, nekojlJs ne bismo smjeli djelovati iZV~-:'J3 prije spolnog s<..~.zrijevaDje.•:U: Do sPolne zrelosti mladi čovjek treba paiJ.cenjem l1svojiti. .', ono o čemu je kroz povijest razmišljalo čovječanstvo. Teknje zatim treba r2,znmjeti zapamceno. Ne treba, dakle,' upamtiti onoe-što se sbv~tilo,neg0 tre0a r2zuilljeti ono što se ve6 zna, što je memorijom tako uevojeno, kao što je dijete usvojilo jezik.a-· Ovo nalazi široku primjonu. Najprije zapamtimo pov].jesne do­.... gadaje a tek kasnije. ib_zahva6amo rRzumom. Tek Dakon što upam­"'-."', . timo. zemljopisnu kartu, podatke ucrtane na, Djoj. tek- tada ,po-'no

:lOU činjemo shvacati njihovu med:1.lGv,5.snost. Shvaitnje bi se, TIe. ' ,neki n~čin, moralo temeljiti na onom što je sačl.lve,no pamce­!te

li-o njem. sto više, znanjf. mladi č9vjek usvoji prije nego što [ja razumije, to bolje. Vjerojatno i ne treba više isticati da se ovo odnosi ne. spomenutu životnu. dob a, ne n~ !leko kasnijet-ro.zdoblje. Uči li se nešto kasnije, u drugom životnom periodu može biti ispr3van i poželjan obrnuti put, iako mnogo toga ovisi () duhovnoj 1'::onstit\Jciji l1.čenika. U ovC' doba ne smijemo sakatiti duh prej~kio sti~,lirGnjen sneGa r~znmQ.

i er/.

- 17 ­

Pretjerano isticanje principa zornosti unastavi takoder je rez"ltat materijalističkogpogled,ana 8vijet.U QVO vrijeme zornost treba.produ1:ovljavati. :t-T~.' treba se, na. primjer z8.do­voljiti tim.eda bil jIm , sjemen~.~'·ili cvijet predstavimo samo osjetiliman:ego treba nastojati' da ih djecadožive ik:ao izraz duhovnog.Sjeme nije samo ono što se ukazuje očimave6 je u njoj sadržana, mada nevidljiva, čitava nova biljka'. Da. je. sjemen­ka' nešto više nego što vidimo o~jetilima, moraju .d,j~c.a~o~:lvjeti

ma.štom, osjet.::UiIilC).' i l~vim svojim bicem i 'tako naslutiti t'ajrie bitka.. Pri tom eenetrebabo bajati da cemo umanjiti vrij~dnQst

osjetilne perc.epcije, osnove za spoznaj\l __ ietine .Do ietine mo·­žemo doci Sat10 osjetil~ma, osjetilnim ope.žanjem. S'Jština Jedne pojave ima i duboVDU i materijalnu po~, i zato oeimfizičkih

osjetila moramo aktivirati i gve dt3ševne snage. k,d bi barem lj~g,i mogli vidjet~što vide d",hovni istraživačil Kad 'bi, .. : vidjelikako primjenom snmo pr~a zornosti u nastavi uropadaj~

id~ša_i tijelo, ei~rno bi na tome nanje inzistirali. CewJ djeci pokezivati raz;ne minerale, biljke, životir.je ifizikal­ne polm ee, nko ih time ne potičemo d~) naslute td-jne d\:lha.Is­tra.živačt1 d~ha po"tptmo jeje.sno da se ffi3terijal.ističkim usmje­renjem ne može ·ništa započeti kao i to ,da se pravo i z~iet8c

.~potrebljivo"mijece odgaja __ ~e moze temeljiti na materijelis­tičkom sbvacanj~. Takvo se shvacanje čini praktičnim, noandn ksda_trebJ zahvatiti cjelokt1pni život, brzo zakaže._Suočen aa životnom stvarnošc~, materijali~am djel"je ppstrakt~o i nestvar­no , "pravo onC'.ko kac što m.~terijalističkom sbvac~nju izgl~da

opstraktno i· nestv8rno učctlje dt1hovne nauke. Nem~3 StImnje da treba prebroditi ješ m:;:)ogo prepreke dole načel-a d·,hovne ne'Jke, proiz2,šle iz života, prožmu umijece odgojn. To je sasvim pri­rodno. letine duhovne l1a~ke mor9,j'J za 30de. mnogimu izgledo.ti neobične, no El.ko S"J prolVe istine , une ce post8.ti sastDvni dia kulture.

Odgojitelj ce ~ pojedinom sluča~ ispravno pos~p~ti samo onda ako razvije jzsnlJ svijest o djelovanju pojedinih postupak3 uc dijete. T2ko, nR primjer, treba znati kako postupiti s pojedino~

sposobnošc" - ~išljenjem, osjecanjem i voljam, da bi se ujihovim rszvitkom moglo povratno djelovati nu eteričko tijelo, na koje se izmedt:l mijene zubEl, i spolne zrelosti moze više i potpunije djelov2ti vD.njsldm utjecajime.•

Temelji zdrave i snažne volje leže ~ provodenj~ vec spomeu'Jtih principa koji se odnose n~ dob do sedme godino života. Volj2 mora imati uporište u prRvilno rDzvijenim oblic imo fizič~oG

t~j~~2,. Od .~očetka dijeTl~. z'Jb~ pa ncc:lje ~ .e~erič~o tigelo daje f J.z~ckotrl t~Jel'J snege kCJ~mD. ce ono lJ S2vrs ~ tJ.. svoJe vec jJosto­jece oblike. Ono štc n;;' jjače t:tječe na eteričko tijel n , ~pr(lvo

preko nj8go djelu je 112 učvršcenje fizičkoG t:'jelC: 1 • Ib Jj:~če

i:nplJlsc eteričko tijelo pri:]::-, med:'"t:i.L1, od onih osjecc:' j8 i predodžb:i. leoje ČOVjCk8 povezl.'jt1 so vječnilll pr:-,teme:tji'u.c! sveG1irc'1., c.lI"'Jgif'l r:i.j,~č iEl:' s relie;iC'znim doživlj:JjimEl.

z

ncn­3ti

lt

3

1

lj,-~

!r..··

10;.1 rim

e

č.). ,

- 18 -'

Volja jednog čovjeka;.'u s tiI)l1J veži injegov k:~rakter, ~e~e.

se moci dob:ro razviti 3ko " .spomeoutom r[',~dobljn pije prJ.iJ.J.o religiozne poticaje. PO jedirlstvenom u strojstw volje .vidi se koliko se :'čovjek osjeca uklj1Jčen ucjelokupnost svijeta. Ako se č0vjek ne osje6a~poveze.nsigurnimi čvrstim vezama sa božanskim duhovnim :teneljimn'svijeta, njegov~6e volja i·ka,;.. rakter osto.ti nesigt2rni, necjelov:tti i ~e~d~av.i~.

. • ", 'o·· •

Osjecajtli seživot_pr8.vilno·J:'a~vijapomo6t7:cpisanib predodžbi i slika a tlarrJcito povod:E;lnjem ~auzorim.a iz povijesti~.Pri~je-·

reno udubl·jiv8.ojEL~ tajE~' i' ljepote .p+~:pa~~:ijlBq~()do~rlPOfJl.

oblikovap~ o~jeoaJnog zJ.yota. Neoblčno' je vazno potloati . o~~e6aj ~a ljep-otu i.umjetni~k9 stvarer:j~•. l'1Q~~ka p~ž~ ete­rlckotl1 tljelu 'onaj rlta-g. kojl ce ga \}cJ.nltl_prljemljlvl~ i 'os-_ jetIjivim Za ritam skriven ~ Bvimstvarima svijeta. M1~di čov~

jek gu'bimnogoz[l či'tav kasniji život ako wu se .., tom r2.zdc·blj~

1JBkrati blagodat doživlj8v3njai bavljenja muzikom.Kad bi nekom čov~elru .potp~no. ned<;~~jao smis<;l0 za glazb~.. · o.stali b~ .~ t .8i~rno

skrlveol nekl vldoVl Zlvota. PrJ. tom ne treba zanem.srltJ. Dl_drUge,jmjetnosti._U proces odgoja trebalo bi ~ključiti poticanje smis­la za 8rhitektonske stilske forme; za plastičnost, za Iiniju, za harmot;lijuboja. I'1a_kakojednqatavno sve pvoorganizira1i, te je još uVijek mnogo korisnije nego da ne činimo_ ništa, i8­pričavEt~ci selošim uVjetima rada. • .Ako odgojlteljima uLljet.:.. ničkog smiSl~' i ::tajskromnijim oe ;sredstvima mnogo učitliti. Zi~·

votna radost, _lj1Jo.e.v i.od\Jševljenje za raO' razvit .ce se ze. či­tav_život up.ravo njegovo.njeo osjecaja za ljepotu,zf; umj~tno8t.

Tako oplemen~Jjemo meduljudske_o~nose. I moralni oajecaji; koji ee l! ovo dob2 b.., de, _je,čaju POD.oouosjecujaz8 lijepo. Dijete . počinje ·p.oistovjecivati ·ljepotu sdobrotom a zlo s rugobom. Pojmovno mišljenje ~ evo dob~ mora još biti ~_pozadini. Razvi­jati ga treba bez izrovnog utjoc~jQt ono se cor~ r~zvijati samo od sebe,' duša more. l)rin~d~~_ slike i ,~sporedbe " kojima se ~rcsle

tajne prirode i_život2.

Spolnom zrelošc1J -čovje~ se o;PoBoblj', je' da... sam 8tldi 0_ pnomešto je vec ranije nO.1Jčio. Covjel:1J ne možemo ničim toliko D9.škcJu:ti koliko. preranim. poticanjem spoBobnosti raS')<tiv8njc.. $t'Id je mcguc tek onde. k.s.da raspolažemo m.::terije1.om za u sporedivanje i r.J.B1Jčl:i·­vanje. Samostalni sudovi, prije toga stvoreni, nema.j1J nike.kv c'

temelja. SY8.ka jednostra:w st. i DU eta opredjeljeojc. t zasnovanE. n:· mrvicama znanj8., pomoc\" .kojib bi' sef htjelo suditi o predodžbv.m,:" koje SU ljudi-provjerili kroz d~go povijest čovječar.etva~ "dolazo od pogreša.ka 1J od{joj'J 'Jprnvo Da. tom plDn'J. Da bi čov jek :uisaono' sazreo ~ora poštiv~ti ono što su drJgi prije_njega mislili •. Neme pre-vog i zdravog mišljenja ':::kCI !lU ne pretbodi os.jecn.j zn istim~ t1temeljen nu. spontnnom povjerenj" I~ u'.:ltoritet. K2d bisillo tlvažili ovo n~~č€lo rul.~di ljudi' se ne bi smatrali spoeobni~~~) <18.

J

• .. - 19 ­

prer;,no sude i raerJJ<1'J jt:' i t.ime·~rečave.ju d;. ž.ivot n~ njih , djelu je svestr.al1q ;t ..bez pret:lr-.i~aa. Svaki au9- 'koJi nije izgrp.­

. <ten .Ila. odre<:Qrl'6jp:odlo;zi' ,du,šey,ril,::h" vrijednQ~t~i~.P9staje ua ! ~'~

životnom putIJ" ka.inei:l'..sp'otic.Q.nja~~Xe.d.neki :.~d·Jiie.dnbIJl stvori-' mo' on na naff atr;lln:o '~tječe i',:idi: aepojedinQm::Q:Q~ivljaju ne r predaje.Dlo'onsk6" k~1i6 b:lsmo~' se: :p~f3~~id~..l~og:',froda nema:~:

li lll1Bdom se· covjek1J' " rp. 9· r il raZv~tJ..· s:ta.\7: de,.,je .potrebn6.. ' :ervo Ilnu~~tii·~~ekrdnda. prosUditi. Obo što suge!'ira. ro.'zum ,;t!?­ze se rec~, tek, ondq., kD.~ progovore sve oetale, duseVPEt~mage'tJ

,do 'tada je ulQga~r~;zumo. samo 8P,oredIia.On. sl.u.~i:sa.mo d~ prih­'Yat~'~m~ Š~G,'~.ccVj~1t ~i'~;i. l' o8Jet;i,~~ ~~. da:.Pi';;PY~~~.')e~:dono­sen\Ja .. p~z~~l:l~' sn,~oya~",2$.to~~dog, ceV~,ekal !X:~be..~~~.; ~9:~':'

mepu te. dob~,.·,p~šiiedJ.t~ od~ evih,til6gu61b. teorJ.Ja. '~ba. tezJ.tJ. da~št.6,bo~atiije·.:CiQživi ž~vot 1 ~n', tedoži'Vl~aje'~~i~e 'SY0I:l :.. dusom. Dakako 'daolade l~de mozemo UPOZD<o".tl. S m:J.sltlebj1.ma.drugih ljudi' :::.11 p'ri tom tloramo pa:liiti da se pr~JraD~erii1illro-·dovim3. ne op~dijele za_·bilo ..koje mišljenje. Mla4i čovjek . 'može različitamišljenja pril1liti· i osje6ajem a: da se pri.tom. " ne opre9-ijelini zaleoju stranu. Ova:kav odgojzabtijev8 od učitelja iodgojitelja najv:e6t.2 ohazrivost. i tanko6utpost·,a··

, ,d"hovnanauka :t~ ",prav~ i !!lože dati.'" "

.~av-elt _, '~mosalllo 'n~ke :du~ ovno-naug~e~ odgo jpe' prit;lc ipe.: .I:B~~~' cemotako f3amospomenut~ kakvu lrul turm1 zadf...6,;a J.Ina o·..'lhovna· . nauka OJ ·Qdgoju. IsplJnjenje dve zadace' ovisit 6e <> prgdiranju' ovo.kvog, načina mišljenjn'~sve šire krugove .... Da bi so to : '. ostVa.rilo :potrebno je' dvoje. Prvo, treba ,prevladati predrasude" o d'Jhovnoj na\2ci. Onaj koji se zaista ··~nj", '~dubi vid'jet ce da . ona nije'mašt~rij~ ~30 što d2nas još mnogi smatraj~.· Ovonije' predbacivanje oni-ma koji tako [aisle. Takvo je miš'ljenje,poslje-'d ica današnjeg obrazovanja .koje 'stvara tlvjeravanje da' St, is'< . traŽriveči duhovnih :Lstina sanjari,1. fantasti. Do drugOg ise· mišljenj[i površnim prom~'ltr3.njem i ne' može .do6i~ Upravo ovdje dolazi_ cio izr8.žaja. krajnja proturječnost izmeelu an:tropozofske d·Jhovne znanosti i svegc:. onoga što današnja naobr~"z'ba. do.je'.· čovjek", kac osnovic~ normalnog ~, zdravogmiš~jenja i gledanja na život. ~Iek SP" pažljivijim' promatranjem. otkriva c.t'lbokapro..;' turječnost ss.vremene Spoznaje lišene dUhovno-~nanstvetliJ;l.~'.'

temelje. Današnja spoznajv: traži,l..'lpraVo izaziva duhovnost,: jer bez nje ne može 'opstati. . .' .'. _ ", .. ;.

Ono_ drug~ što' je_potrebno oV',isi o pravilnom ra.zvoj1~ same du,:" hovne na~ke. Tekks.d .", antrop'ozofsk,e krugove p.l'odre· spozna.ja" . da 1Jčenje mora ,. lj no jširem sm.~6l1l, _biti, plodno;. n9 eviIil, podI'lw­

ji.me- živote. ~_~e. samo' dCB~_Or;'Jemu 'te~retizir~, život ~ ce ' se d"hovno~.:na.tl,cJ. 0tvorit~, s pbnim r'az'~mijevanjem. U suprot­nom. 6~ sl~;caj,-,. Qn~r.oJ:0z,ofJ.J·Y smatrat.;i. i dal je nekom vrstom rel~g~oz~?g.sektE!-se!?Je pone-kih čUdaka. Ako, medtltim, Ijrodipoz~tJ.~J.~ J. kO~J.~J.rll d.,oihovniIil radcm, nai6i 6e nu r8.z',mije.­vanJe J. bJ.t 6e JOJ d~no trajno priznanje.

AG ."3. ACJB1, 1~, t, , tj 'Z'> ('~ ,

··~:Pl'.'

.' .~

.;~·1 I

".1'

jače. Vidim još i sada one grudi, kako se lagano dižu i opet spnštaju, a iz njih se iz­Vij:l l1e:I.Il:llli, I1l'svi.i l •slli lI:t.d;dl. litin 1'1.1111,

da nešto reknem. Htio sam joj reči. Bojiš Se, da ce te glas izdati, da če ove rij eči

nekako drukčije zazvučiti, da ne če moCi, kazati ono sve. 1 sama mi se ruka ganula tad do njezine. llagano, lagano privukao sam tu ruku sebi oko vrata, sagnuo se

k njoj, a ona je klonula glavom ,na moje grudi. Jedan čas, kad se zaboravl. na sve. Je li istim\? T;a dr.\g.l ~I:l\-.l t,)rn put Jt' na mojim grudima. Dižem ]U oblm rukam~,

da potražim usne na prvi cjel(}v. Prvi'! Dijete moje, nijedna ruža nije tako ~e-kan~, ni ,iedan napit~k tako sladak. Ka~

~ l~gub~~ na čas s~]est, a ~nda zas~ru]l

~1]~ ti]elom t~ph, drhtaVl srh" ?ČL se .s!~~)-l ~afl.i~i,ka;no da, ce ka~utIsu~~,

.q. rilk,e pntištu, 1 grle ]ače. Nl~ad pnJe ~eČp.vena glazba. za~uji u, dU.Šl, . :~ Ta,ko živi taj času opoJno] zaborav­

nosti; ... , A onda. , , ....:- A onda ?.' ,.' .' . .'

, - A onda se dogodllo ono naJ.čudnova-. , . . tire. Dok sam vec ~tio onomu nepozna,tomu

., , , 'd 'ča" hBogu za ta] užitak, za taj Je an, SI . va­li ' . dn k nex+o nre.­_ti, Ila]e OIlJ.me aa.u mozgu ,;:l~ 'r'"

S]'ek1p.. Mrak I Svijetie je zrake.nestalo... ' Odjednom javila se ---:- zašto baš sada ?.. ­

.. , l'" '';1javjla. se jedna ffilsaO. Je, 1 mOJa nusao., . " k 'v t ~ l·ti . .......n;I~ .li ~1"Ju t o ppsap ao r 1 Jeu u........

d 'k d "P 'č" . d č· kakoo ..vaJ a ar, n ml ml se, a uJem,' ' '

- Ti si to mislio u .taj čas?

- Da, to je prošlo mojom dušom kao dlll..I~1l I{l'lllljILVilll\ ~lL vodm Ij(lIIHl~IL dlum,

Proklinjao sam toga zloduha usebi, što mi je p~mutio najmiliji užitak. Baš. utaj čas". Možda. baš i jest taj užitak tako krasan, 'što je tako - tako kratak.

. _ A mati nije opazila te promjene u tebi?

_ Nije. Ona- je :u velikoj nutamjoj sn-ci počivala na mojim gru.dima s na­pola sklopljenim očima. Zavidio sam joj što nisam i ja tako mogao. Silom sam se kušao otresti' onih groznih misli i cjelo­vima gušio onaj glasusebL Cjelivao sam joj kosu i vrat. ·S~va~sam~;~.l,iti~a.!:.,

je ostao.počeo:sam.i:~"priučavati/na.~?1lJ"?,

on mi je ostao vje1.1H'qi'.'pratiocem sve;dane poslije.. UVijek :kod"svakog cjelov,a, ~od

svakog užitka,Uvijek to prokleto pltq.nJe : Je li to istina? Je li:.to zbilja? Da li je u •....d

istinu ljubiš? ... ;A., tada smo pošti jedI:l.~ . uz drugo 'mimo" ~šlje,ijo.· ;Z~~r

.d' l'·de. ·~"nt:...:~, .,' -, .,me JU"]U "u;':~!~R;\~,':~"~,.'GI ~:.'.' _.. ", ij1­e .,ime~~

'. 'ču'-.•~,,~ :r."­nep9~ O.' . N' .' ".' '.:1." '

] e~lUQ '~

, di;;;bkQ~~'

Pbo ,J~";";'1...'. ~,\fi;,

ra~';J,o!Q~1". . čn'" ?'\ .:-VJe oga- pl;; o' ',:"

A lza' zas . :',z,'" xl.!'i]

slušala, lZal) a ­. oJe, . ':',:.

k' . t odrugu]'e . Ml padamo . u .•~"'"ml se net o IZ mOJe nu nne p .', ,., .. '. >;/,'1'~' . T·· l' b'š ~ O Vt' d d bobom našim. , " 1 -.'p~ . 1 Je JU Ir v1l s o Je sa pre ". " ': 'c, ~';;:~l

Ti ju u istimI ljubiš? 1 ti vjeruješ, da je C~di st:: ~~~ , to ljubav: Ne vara li ovaj čas, čas prvoga. Zašto pla~~~;;~.

cjelova, i tebe i nju? Niste li obojica u -Službi neke grube sile, koja vam se smije ? Nije li to sve varka, praznina, .. ': titraj neke zrake,., ludost.

,""1";:"""""!slim, ne znam, kojijeW~jiIzrokl da.smo jer "telepatija" nije: obret spiritistički,

.."pn:~kinuli" naš' i IIl.eni~·]ednako·mi1i sao­ to Dije ništa novo. Zar ne bi čovjekbez

bracaj. Zar je tOine'!:~guce b.io u'zrok i~tujicije, koji nije kada~ do nekog barem .Vaša udaja t S moje strane ;ne. Zar moguce stupnja shvatiti ineizrečene misli drugoga, za to, što sam ja ostao ­ slobodan? Zar naličio trulom panju, kog treba tek gurati, ne; da sam ostao stari zlobnik ? - aj, da se makne? Iste životinje - konj, obeeajem, da cu se popraviti. Cesto mislim pas - razumiju često neizrečene. misli na Vas, pa bih se okladio, da nijeste ni svog gospodam bez vanjske ka.kove oznake Vi.posvema zaboravili na mene. No bilo ili geste. 1 životinje imadu dušu, tek im sada kako mu drago;, danas hocu, da fali duh. Sličnih imade i ljudi ­ bez duha, Vam odgovorim nagomje Vaše rij eči, pa bez intujicije. Njihovo je bice tek reakcija 'ču pokušati uz to u kratko saopCiti Vama materije i sjetila. Saobracaj izmedju ne­ ­riekolike misli "o duševnom saobracaju" duhovitih bica može biti samo vanjski, izsedju ljudi. osjetljivi.

Slažem se potpuno s Vama, mila pri- Unutarnji je saobracaj temelj pravog jateljlce, jer sve vanjsko puka je tek ljudskog opcenja. Djelovanje je misli u opsjena. Vanjština je, koja nas razdvaja. dalj inu poznato svakom čovjeku, u kojega

, "

Nikoji vanjski utjecaj ni sredstvo ne spaja je živ unutarnji život i svatko, se može ljude, vec jedino duševna harmonija i uvjeriti o tome i eksperimentalno. Zar se ljubav. ,ava je, koja je spojila i nas dvoje, ne dogadja u svakidanjem životu, d~ se premda o s ob nonijesmo nikada zajedno j.wenada sjetimo davno zaboravljenog svog opCili. Nije li Vas upravo ta okolnost kojeg prijatelja? - a par dana kasnije nikada ponukala na razmišljanje? Ja dobijemo od njega glas, saznademo, da sam često o tome razmišljao, pa sam se se je i on istodobno sjetio i nas. Tko se uvjerio, da nije osoba, ,dakle vanjština, još nije uvjerio o istinitosti "slutnje" ? kojadjeluje na nas, vec tu odlučuju Istina, često se i prevarimo, ali tome je posve drugi momenti .naskroz duševni. Zar uzrok, što smo duševno još nesavršeni nema svako ljudsko opcenje podlogu du­ krivo shvacamo - pridolazece ·nam vi­ševnu? - dok nam' vanjska sredstva bracije misli. Ovo nijekati bilo bi jednako služe tek jedino, da olakotimo saobracaj smiješno i nepromišljeno, kac da bi neko duševni. Tjelesna blizina nije za to nužna. poricao opstojnost kojeg jezika samo zato Ne ljubimo li često osobe, koj~ su daleko, - jer ga ne razumije.

.koje nijesmo nikada ,ni vidjeli? Mi si Sve što primarno mora postojati, egzi­

stvorimo u sebi njihovu sliku, ona počiva stirati - mora biti neka supstanca. Bez­ !,

,u našem srcu, našoj duši. Kod osobnog uvjetno! Sve je na svijetu supstanca, saobracaja smetaju često vanjski utisci, dosljedno imisao, jer je inače ne bi bilo da ne možemo zaviriti u dušu one ~ - ne bi je mogli ni zamisliti, ni pojmiti,

osobe - podlegnemo opažanjima svojih aniti primitL Misao prelazi od jednoga

sjetila. Dvije osobe mogu biti udaljene nas na drugoga - mora dakle egzistirati. medjusobno hiljade milja, a ipak su jedno C.itavi je svijet supstanca, bez koje bi bio tijelo, jedna duša, dok drugi živu u naj­ ništa. Mi ne stvaramo ideje, vec ih tješnjoj zajednici - u braku, a ipak su primarno i podajemo im nove forme. jedan drugame daleko, vrlo daleko. Kad Duboka istina leži u običajnom naš~m

se sastanu dva harmonična zvuka, nastaje govoru, kad kažemo: "pala mi misao" ~

sklad bez obzira na udaljenost njihovih ali odkuda? Ona dolazi sama, sama od izvora. Tako se jednake dvije duše spajaju sebe ide dalje i "pada" i "pada". Tako bez obzira na njihovu udaljenost. živi jedan II mislima drugoga, prima i

~~~ eujem Vas jasno spominjati teorijll o predaje lwsvjesl1o. Ne. znamo o tk u cl a : ·v~

prenašanju misli - "telepatiju". Rugate ika mo - ne znamo se, ne poznamo, 1 mi SI', da S;\l11 spiritista. ('inil\' mi krivp, lle vidimp, :tli pnaje, koja ms sve veže.

J 180 .{