ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

IS

SN

0354-0

650

RUJAN

2008

9

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2008. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran Gabriæprof. dr. Darko GrundlerBranko MeštriæKrunoslav Milasprof. dr. Željko PoljakVanja RadovanoviæRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

397

GodišteVolume

BrojNumber100

Rujan - September 2008

9

Sherpe - kraljevi visina

Sherpe - kraljevi visina ..............................................398

Darko Berljak

Snjegovi Visokog Atlasa ............................................405

Milan Rajšiæ

Tri crtice s Medvednice ............................................412

Vladimir Jagariæ

Inozemne planine ......................................................416

Zagrebaèka gora i gradski šumar Albin Leustek ....418

Zaštititi Ponikve! ........................................................421

Faruk Islamoviæ

Novosti s Medvednice................................................424

Željko Poljak

Prije 500 godina rodio se Petar Zoraniæ..................426

Željko Poljak

Planinarski putovi ......................................................428

In memoriam: Jerko Kirigin, Branko Joziæ................430

Planinarski tisak ........................................................431

Gorsko spašavanje ....................................................432

Vijesti ..........................................................................435

Kalendar akcija ..........................................................436

TEMA BROJASherpe na hrvatskim himalajskim ekspedicijama

SLIKA NA NASLOVNICIVidik s Kize prema Ljubièkombrdu i vrhovima južnog Velebitafoto: Alan Èaplar

SADRŽAJSADRŽAJ

398

Snjegovi Visokog Atlasa405

Medvednica: Tri crtice,Leustek, Ponikve415

Prije 500 godina rodiose Petar Zoraniæ426

SADRŽAJ

9, 2008

Uskoro æu krenuti na svoje tridesetoputovanje u Himalaju. Osim na jednom,na svim dosadašnjima bio sam voða,bile to alpinistièke ekspedicije ili samo trekingture. U tom podužem popisu nakupilo se zvuè-nih imena planina: Mont Everest (tri puta),Annapurna I i Cho Oyu (po dva puta), Shisha-pangma, Manaslu i Lhotse (sve osamtisuænjaci),Ama Dalam, Ngojumba Kang, Annapurna IV,ali i lijepih trekinga po Nepalu i cijelom Tibetu.Na tim pohodima sudjelovalo je više od 300ljudi, veæinom iz Hrvatske, ali i Slovenije, BiH,Austrije, Njemaèke, Francuske, Švicarske,Perua i SAD-a. Oni koji to prate ne jednom su

zapazili, a što smatram da je puno važnije odpostignutoga, da nikada nitko nije poginuo, paèak ni zadobio neku ozbiljniju posljedicu posvoje zdravlje.

Iako sam mnogo puta to isticao, manje sezna i pamti da je u svemu tome sudjelovalo isedamdesetak ljudi iz još jedne države, koji suiz tih uspona izlazili takoðer neozlijeðeni, iakosu od ostalih penjaèa bili više izloženi svimopasnostima visokih planina. Odmah trebadodati i ono najbitnije - bez njihove pomoæiteško da bi se ostvarili ciljevi tih ekspedicija.Meðutim, ta èinjenica ne odnosi se samo nagore navedene, veæ i na gotovo sve alpinistièke

398

Pangboche – možda najslikovitije planinsko mjesto na svijetu

HIMALAJAHIMALAJA

Sherpe - kraljevi visinaDarko Berljak, Zagreb

9, 2008

3999, 2008

ekspedicije u povijesti Himalaje. Ti ljudi suneprikosnoveni vladari visokih planina, zapravojedini pravi Himalajci na našem planetu -Sherpe iz Nepala.

Osim njih sedamdeset koji su svoj kruhzaraðivali na mojim ekspedicijama i trekingturama, više kroz jedan prijateljski i partnerskinego komercijalni odnos, upoznao sam ih jošna stotine i mnoge od njih, a mislim da tako ioni osjeæaju, smatram svojim velikim prija-teljima.

Danas na svijetu živi oko 150.000 Sherpa,veæinom u Nepalu, ali ima ih nešto u SAD-u,Kanadi, Australiji i nekim europskimdržavama. Ukupno ih ima otprilike koliko iljudi u nekoj zagrebaèkoj opæini, no za taj malo-brojni narod zna cijeli svijet. Tko su Sherpe ikako su se baš oni našli ispod najviših planinana svijetu?

Narod iz srca HimalajeBilo je to jako zanimljivih pet desetljeæa

ljudske povijesti. Bartolomeo Diaz dopro je doRta Dobre nade, nešto kasnije Kolumbo seiskrcao na San Salvador èvrsto uvjeren da je to

Indija, da bi nakon toga na drugoj strani svijetapravi put do te zemlje pronašao Vasco daGama Amerigo Vespuci i shvatio da se nazapadu zapravo nalazi jedan novi i velik konti-nent, Magellan se spremao oploviti cijeli svijet,Leonardo da Vinci stvarao je padobrane, leteæestrojeve i crtao Mona Lisu, a Michelangeloklesao Davida i oslikao baziliku Sv. Petra, dokje Nikola Kopernik bez pardona našu voljenuZemlju izbacio iz središta svemira. Kod nas serodio Marin Držiæ, a Petar Zoraniæ spjevao je»Planine«.

To je sažetak onog što prosjeèan poznava-telj zapadne kulture zna o razdoblju izmeðu1480. do 1533. godine kada su se daleko naistoku za našu prièu zbivali presudni dogaðaji.Negdje na današnjoj granici Tibeta i Sechuana,u pokrajini Kham, živjelo je malo i bezimenopleme, kao i sva ostala rijetko rasporeðena ponajvišoj visoravni na svijetu. Nitko ne zna što jebio uzrok - glad, neki neprijatelj ili težak život utom negostoljubivom krajoliku - da su se odluèiliodseliti. Dio plemena pod vodstvom tadašnjegpoglavice Sangye Paljora otišao je u podruèjesredišnjeg Tibeta, smjestio se privremenonegdje izmeðu Lhase i Butana, a za to putovanjetrebalo im je deset godina. Valjda im se svidjelo,poslali su glasnika i negdje do kraja 15. stoljeæaostali su im se pridružili u novom staništu.

Sljedeæe desetljeæe trebalo im je da se za jošnekoliko stotina kilometara približe sjevernim

Sherpa u strmini

Sherpe Rinji, Dawa i Pasang u kuhinji

padinama Himalaje i nasele u okolici današnjegmjesta Tingrija. Veæ u to vrijeme ponekad suprelazili himalajski planinski lanac i lovili nanjegovim južnim poboèjima. Manja skupina udvadesetim godinama 16. stoljeæa sagradila je iprvu nastambu na drugoj strani Himalaje, namjestu današnjeg sela Pangbochea (3860 m).Inaèe, to mjesto sigurno ima najplaninskijikrajolik na svijetu: iznad njega nadvija se foto-genièan Ama Dablam kao divovska glavašeæera, a cijeli istoèni obzor zatvara 7000metara visok zid Nuptsea s Lhotseom na lijevojstrani i vršna piramida Everesta koja provirujeiza te najveæe kamene prepreke na svijetu. Ikonaèno, 1533. godine cijelo je pleme, koje jetada vodio Dujom Dorje, a pretpostavlja se daih bilo najviše 50 (!), prešlo je ispod Cho Oyuasedlo Nangpa La (5700 m) i nastanilo se upokrajini Khumbu u Nepalu. Prvo stalnonaselje bilo je u Phortseu, èija prelijepa pri-rodna terasa na kojoj je sagraðeno i danaszadivljuje svakog prolaznika na križanju dolinaprema Everestu i Cho Oyuu. Nepalci, s kojimasu se ti Tibetanci poèeli susretati, pitali su ih

odakle su došli; oni su odgovarali: »Shar«(istok), tome se dodalo »Pa« (èovjek) i, malopomalo, to se pretvorilo u »Sherpa« (Ljudi sistoka). Sljedeæih 300 godina proširili su se najug (pokrajina Solu), na zapad (Rolwaling) i najugoistok (u indijski Darjeeling).

To posljednje putovanje, koje se dogodilotek poèetkom 20. stoljeæa, odredilo im jedaljnju sudbinu po kojoj su postali poznatidiljem svijeta. Zapadna civilizacija uopæe nijeznala za njih, jer je Nepal bila kraljevina strogozatvorena za strance. No Indija nije bila zatvo-rena, i 1907. u Darjeeling je doputovao engle-ski lijeènik A. M. Kellas koji se prvi susreo saSherpama, pratio njihov naèin života i uskoroshvatio da su izuzetno prilagoðeni na tjelesnenapore na velikim visinama. Danas se zna da ježivot Sherpa, generacijama na velikim visinama,utjecao na njihove gene tako da njihovi orga-nizmi imaju mnogo manje teškoæa na velikimvisinama od nas ostalih. Kellas ih je zaposliokao nosaèe na svojim znanstvenim putovanjimapo Indiji i Tibetu i preporuèio prvim alpini-stièkim ekspedicijama u Himalaji. Od one prveizvidnièke 1921. godine na Mount Everest,Sherpe su veæ 87 godina obvezni sudionici svihekspedicija ne samo u Nepalu i Tibetu, veæ iIndiji i Pakistanu. Bilo kao visinski nosaèi,penjaèi, ravnopravni partneri, sirdari, kuhari ilinjihovi pomoænici - nezamisliva je ekspedicijabez Sherpa. Svjetsku slavu donio im je TenzingNorgay Sherpa koji je zajedno s EdmundomHillaryem 1953. godine prvi došao na vrhMount Everesta (8850 m), najvišu èvrstu toèkuna Zemlji.

Krajem pedesetih godina u kinu samgledao Huntovu »Pobjedu nad Everestom«, aposlije o Sherpama èitao u mnogim knjigama oHimalaji. Zamišljao sam kako bi bilo lijepojednoga dana vidjeti Himalaju, ali i upoznatiljude èija je ona domovina. Imao sam sreæu dasu mi se obje želje ostvarile.

400 9, 2008

Usponi na najviše vrhove Himalaje nezamislivi su bez pomoæi

malobrojnog, ali po mnogoèemu jedinstvenog planinskog naroda.

Ti ljudi su neprikosnoveni vladari visokih planina, zapravo jedini

pravi Himalajci na našem planetu - Sherpe iz Nepala

Sherpe se pripremaju za uspon

4019, 2008

Sherpe, moji prijateljiPemba Lama Sherpa (Jumbesi,

1955. - ). Prvi Sherpa s kojim sam sesusreo, ali i suraðivao, jer je biosirdar na našoj ekspediciji na Anna-purnu IV 1982. godine. Potvrdio jesve nevjerojatne prièe o Sherpama ivisini. S tog vrha (7525 m) u jednojludoj jurnjavi koju smo uplašenogledali dalekozorom, jer radio stanice po obièaju nisuradile, za samo pet sati prešao je oko 10 km teškogplaninskog terena i spustio se 2725 visinskih metara uBazni logor, a izgledao je kao da se vratio sa šetnje poMaksimiru. Na minus pet stupnjeva i po snježnojmeæavi oprao je kosu, a uskoro smo i saznali zašto jetako jurio. Cijelu je noæ kartao s kuharima.

Tashi Tenzing Sherpa (Khum-jung, 1960. - ), najbolji teèajac umojoj skupini na školi za himalajskepenjaèe u Manangu 1984. godine.Zajedno smo isplanirali, a trojemojih prijatelja izvelo je prvenstveniuspon (još i danas neponovljen) ujužnoj stijeni Ama Dablama 1986. snajmanjom ekspedicijom od svih koje sam vodio. OdKhumjunga gdje je Tashi živio do Ama Dablama jejedan dan hoda i da nije bilo njegovih jakova, kojisamo što nisu znali i absailati, nikada ne bismo imalisnage postaviti kljuèan logor ispod same stijene, štonam je omoguæilo napraviti uspon u vremenski jedinadva idealna dana. Susreli smo se mnogo puta naraznim stazama po Nepalu. Danas ima svoj »Hima-layan Lodge« na najboljem mjestu u Khumjungu(pokraj Hillaryjeve škole) i rado odsjedam u njemu,pijemo chang (lokalno pivo), gledamo Ama Dablami prisjeæamo se lijepih vremena.

Tashi Jangbu Sherpa (Namche,1959. - ). Moj najbolji prijatelj meðuSherpama, zajedno smo bili instruk-tori u školi u Manangu. Inaèe jeinženjer cestogradnje, studij jezavršio u Norveškoj, no kuæi sevraæao preko Chamonixa i tamo jezavršio još i školu ENSA (EcoleNationale de Ski et d'Alpinisme). Bio je voða penjaèajapansko-kinesko-nepalske ekspedicije na tibetskojstani Everesta 1988. kada je s vrha prvi puta u povije-sti izveden izravni televizijski prijenos. Preko njegoveagencije »Everest Trekking Ltd« (više o njoj na:http://www.everesttrekking.net/aboutus.html) organi-zirao sam sve svoje alpinistièke ekspedicije od 1987.

do danas. Jedini je Sherpa koji je bio u Zagrebu (i totri puta), govori sedam jezika, djelomièno i hrvatski,a od 1999. do 2002. bio je predsjednik Nepalskogplaninarskog saveza (danas je dopredsjednik). Zadugogodišnju suradnju s hrvatskim alpinistima primioje Zlatni znak HPS-a.

Ang Phurba Sherpa (Beding,ne zna godinu roðenja, što je èestsluèaj kod Sherpa, no misli da se todogodilo izmeðu 1953. i 1955.). Bioje na vrhovima veæine osamtisuæ-njaka u Nepalu ukljuèujuæi MountEverest s nepalske i tibetske strane. Ima dva sina kojisu takoðer veæ bili na vrhu Everesta. Bio je sirdar nanašem usponu na Everestu 1989. po sjeverozapadnojstijeni, a izuzetni odnosi koji su tada nastali, doveli sudo toga da je neke od nas vodio kao svoje osobneprijatelje do svoga rodnog Bedinga u RolwalingHimalu u vrijeme dok je ulaz za strance u to podruèjebio zabranjen.

Ang Rinji Sherpa (Taksindu,1948. - ). Sherpa koji je najviše putabio na mojim ekspedicijama i trekin-zima (više od deset puta), veæinomkao kuhar, ali i visinski nosaè, pa isirdar dok je bio mlaði. U nemo-guæim uvjetima pojedinih baznih logora znao je ispeæii tortu, ali ponekad i neka jela koje ni gavrani, kojihuvijek ima gdje i hrane, nisu željeli ni kljunom taknuti.No, ipak je alkemièar, jer osim riže, zna napraviti ivrhunski cušpajz od graha, ali i pizzu capriciosu na5700 m. Najveæa mu je mana da usprkos zabranama iprijetnjama u sva jela obvezno stavlja ðumbir. Iako jeveæ postao i djed, poznat je i po svojem zanimljivombrojèanom izražavanju kada ga se pita koliko imadjece: »Ten minus one« (10 - 1).

Kami Tsering Sherpa (Khum-jung, 1962. - ) sa svojih 28 godinaveæ je bio izuzetan visinski nosaè nanašoj vrlo teškoj zimskoj ekspedicijina Annapurnu I 1990. g. Pripadanovoj generaciji Sherpa koja sepojavila devedesetih godina, a kojima novac više nijebio jedini presudan motiv za sudjelovanje na ekspedi-cijama, veæ su zavoljeli izazove visina i penjanje nanajviše vrhove. Kami se nakon toga popeo èetiri putazaredom na Mount Everest.

Lakhpa Gyaljen Sherpa (Pangboche, ni on nezna toèno datum roðenja - ) bio nam je sirdar naekspediciji na Annapurnu I, ali i na Shishapangmi '98.

Godinu dana poslije, na nekoj stra-noj ekspediciji na Everest sa sjevera,od posljedica visinske bolesti polatijela ostalo mu je paralizirano. Sreosam ga zadnji puta u Pangbocheu2006. godine, jedva je hodao i bio jebez ikakvih prihoda. Dao sam mukoliko sam imao novaca sa sobom, no nažalost u uvje-tima u kojima živi bez stalne lijeènièke njege, èekajuga teški trenuci.

Babu Chhiri Sherpa (Taksindu,1964. - 2001.) iz istog je sela i susjednašega kuhara Rinjija. PoslijeTenzinga Norgaya, Babu je bionajpoznatiji Sherpa. S navršenih 36godina na vrhu Everesta bio je veædeset puta i to svaki puta bezuporabe umjetnog kisika. Upoznali smo se 2000.godine kada je i postavio dva rekorda na Everestu:brzinski od Baze do vrha za 16 sati i 56 minuta. No,kada je tako dojurio na vrh, to mu nije bilo dosta.Postao je prvi i zasada jedini èovjek koji je na vrhuEveresta postavio šator i proveo, ne samo noæ na 8850m, veæ je tamo boravio gotovo 22 sata bez dodatnogkisika. Postao je nepalski heroj, no to ga nije promije-nilo. Uvijek veseo, èak i malo bucmast, jer je voliodobro pojesti. Èesto je dolazio u naš hotel i kada sampozvao sve èlanove ekspedicije Lhotse 2000 na ruèak,Babu nam se pridružio. Otišli smo u jedan odnajotmjenijih i vrlo skupih hotela u Kathmanduu,unaprijed sam platio oko 200 dolara »švedski stol« zanas desetak (što je bila sitnica koliko je to društvomoglo pojesti), no usred jela pojavio se direktorhotela sa cijelom svitom. Gurnuo mi je u ruku nekulijepu omotnicu u kojoj je bilo mojih 200 dolara i desetminuta se isprièavao za, po njemu, užasnu grešku kojuje napravio blagajnik uzevši novac od skupine u kojojje bio njihov Babu. Rekao je da æe hotel zauvijekpamtiti taj dan kada je Babu došao kod njih na ruèak,morali smo se slikati sa svim osobljem. Naravno, Babuje bio u sredini i ta slika dandanas visi na vidnommjestu u tom hotelu. Nažalost, godinu dana poslije,pokraj Logora 2 (6400 m), možda najbezazlenijemmjestu uspona na Everest, dok je slikao fotoaparatom,Babu se poskliznuo i pao 200 metara niže uledenjaèku pukotinu u kojoj ni uz višednevne naporenisu mogli pronaæi njegovo tijelo.

Pemba Doma Sherpa (Namche 1970. - 2007.).Krajem svibnja 2000. godine u Kathmanduu je biloveselo u restoranima i barovima u koje zalaze penjaèi.Mnoge milenijske ekspedicije postigle su lijepe rezul-

tate, a jedan od njih bio je i prvinepalski ženski uspon iz Tibeta naEverest. Napravila ga je PembaDoma Sherpa i na jednoj od tihproslava sjedili smo satima jedno uzdrugo u Rum Duddleu, najpozna-tijem baru u gradu. Puno smo prièalio Himalaji i penjanju na najviše vrhove i zanimalo mekako to doživljavaju žene. Tko zna, možda su njenaiskustva odluèila da sedam godina poslije u Himalajupovedem prvu hrvatsku žensku ekspediciju. PembaDoma popela se sljedeæe godine na Everest i s juga,vodila na vrh nepalsku žensku ekspediciju 2002., bilaje i na vrhu Cho Oyu 2005., no nažalost prošle godinese na još jednom osamtisuænjaku, nakon povratka svrha Lhotsea, poskliznula, pala na visini od 8000metara i poginula.

Jamling Tenzing Sherpa (Dar-jeeling, 1965. - ). Upoznao sam ga uKathmanduu 2003. na proslavi 50.obljetnice prvog uspona na MountEverest koji je uspio njegovom ocuTenzing Norgayu i EdmunduHillaryju. Na Everest se prvi putapopeo u onoj tragiènoj 1996. godini kada je u istomdanu poginulo 8 penjaèa spuštajuæi se s vrha. Jamlingje na vrh došao nekoliko dana poslije u ekipi koja jesnimala poznati amerièki IMAX dokumentarni film oEverestu. Još jednom popeo se na vrh svijeta 2003. usklopu proslave reèene obljetnice u usponu dvojicesinova onih kojima je to prvima uspjelo. Partner muje bio Peter Hillary, sin Edmunda Hillaryja. Jamlimgje napisao i lijepu knjigu »Po putovima mojeg oca«.

Ang Tshering Sherpa (Khum-jung, 1953. - ) jedini je Sherpa kojegsam prvo upoznao izvan Nepala igodinama se s njim susreæem naUIAA skupštinama na raznim mje-stima na svijetu, a na kojima je AngTshering kao nepalski predstavnikvrlo tražen sugovornik. Nije imao zapažene uspone uHimalaji, no za vrhunski business nesumnjivo jenajsposobniji Sherpa, a najvjerojatnije i najbogatiji.Vlasnik je najjaèe putnièke agencije u tom dijelusvijeta »Asian Trekking (P) Ltd«, direktor zrako-plovne kompanije »Asian Airlines Helicopter« te jošnekoliko tvrtki. Veæ šest godina predsjednik je Nepal-skog planinarskog saveza (naslijedio je Tashija). Zbogdobrih veza s nepalskom i kineskom vladom, njegov»Asian Trekking« ima monopol na dozvole za gotovosve osamtisuænjake i ostale agencije ih kupuju od

402 9, 2008

4039, 2008

njega. »Asian Trekking« dao je servis za oko 200ekspedicija na Everest i oko tisuæu za druge himalaj-ske vrhove u Nepalu, Kini, Indiji i Pakistanu. Od njegasam primio poseban poziv da doðem u Kathmandu naobilježavanje 50. obljetnice prvog uspona na Cho Oyu2004. godine, a na njegov prijedlog primio sam na tojproslavi od nepalskog premijera Girija KorialePovelju za doprinos razvitku nepalskog turizma.

Appa Sherpa (Thame, 1966. - )Više puta susretali smo se u Kath-manduu na raznim proslavama isastancima, no bolje od Appepoznavao sam njegov prijatanLodge u mjestu Thame visoko uSolu Khumbu. Himalajsku karijeruzapoèeo je 1988. i nije mu poèela baš sjajno, jer se triputa zaredom nije mogao popeti na Everest. Izgledada ga je to jako razljutilo, jer od 1990. do 2008. na vrhje došao èak osamnaest puta i apsolutni je rekorder,iako mu se opasno približavaju neki mnogo mlaðiSherpe sa 16, 14 i jedna velika skupina s 10 do 12uspona. Iselio se iz Nepala u državu Utah u SAD-uprije dvije godine, no život na puno nižim visinamanije ga omeo da svake godine doðe u Nepal i bez veæihproblema ode na vrh Everesta.

Nawang Dorje Sherpa (Beding,1965. - ) na ekspediciji na Cho Oyu1995. (muškoj) došao je na vrhzajedno s dvojicom naših penjaèa.Isti dan sjurio se s 8201 m na 5700m u Bazni logor, poslije opet išaogore raspremiti visinske logore, akad smo se vratili u Kathmandu, èuli smo da francu-sko veleposlanstvo bezuspješno traži dobre aklimati-zirane Sherpe kako bi ih helikopterom prebacili doBaznog logora Kanchenjunge (treæeg vrha po visini na

svijetu), odakle bi odmah mogli krenuti na 8000 m uakciju spašavanja trojice Francuza koji su na toj visinizapeli i nisu imali snage sami se vratiti. Nawang i jošdvojica Sherpa su se javili, helikopter ih je prevezao,no jedino je Nawang došao do te trojice. Nažalost, umeðuvremenu su Francuzi od iscrpljenosti i visinskebolesti umrli. Nakon toga Nawang Dorje bio je neko-liko puta na Everestu, a danas u Kathmanduu imaduæan s alpinistièkom opremom i sve što nam nedo-staje za ekspedicije jako povoljno kupujemo kodnjega.

Nawang Tenzing Sherpa (Be-ding, ? - ). Kao najboljeg Sherpu ijako motiviranog da se prvi putapopne na vrh Everesta èuvao sam gakao adut na našoj ekspediciji Eve-rest '97 iz Tibeta. Obraðeni put i dodetalja poznate sve prepreke dovrha koje je prouèio slovenski dio naše ekspedicije teidealni vremenski uvjeti bili su znak da je vrijeme datamo krene Danko Petrin iz Zagreba s NawangTenzingom. Nažalost, obojica su ostali bez svog cilja,ali iz plemenitih razloga, puno važnijih od vrha Evere-sta. Na 8350 m njemaèki èlan ekspedicije privremenoje oslijepio i nije se mogao vratiti u dolinu bez neèijepomoæi. Danko i Nawang, umjesto na vrh, pratili suga i pomagali da sigurno siðe u Bazni logor. Mojaprocjena da je Nawangu vrh Everesta unaprijedupisan u gene, pokazala se toènom 2003. kada sam gaponovo sreo u Kathmanduu. U šest godina koliko senismo vidjeli, na vrhu Everesta je bio pet puta.

Dawa Tenzing Sherpa (1986,Thame - ) predvodi èetvoricuSherpa iz istog sela Thamea koji sudali nemjerljiv doprinos na prošlo-godišnjoj prvoj hrvatskoj ženskojekspediciji na Cho Oyu. Nije im bilolako, jer mnogi od Sherpa, zbogodreðenih razloga, ne samo da izbjegavaju penjanjena velikim visinama sa ženama, veæ se ne žele ni zapo-sliti na ekspediciji u èijem èlanstvu ima žena. Dawa jebio taj koji je motivirao ostale Sherpe da daju maksi-mum. Iako je imao tek 21 godinu, himalajski životo-pis veæ mu je impresivan - na vrhu Mount Everestabio je dva puta, a na Cho Oyu tri puta.

Nawang Jangbu Sherpa (1975, Thame - ) imaoje dvije funkcije na ekspediciji, meðu kojima se teškoodluèiti koja je važnija. Jedna je bila da doðe na vrhCho Oyua, što je potpuno ovisilo o njegovim moguæ-nostima, a druga da »uredi« sve potrebne uvjete da seto posreæi i drugima. Naime, Nawang je lama i trebao

Ang Tshering i Darko Berljak na UIAA skupstini u Kanadi

404 9, 2008

je na poèetku ekspedicije u Baznomlogoru održati puyu, obvezni budi-stièki vjerski obred bez kojeg Sherpene žele krenuti na planinu. Gotovotjedan dana Nawang je vrtio molit-venike, mumljao mantre, palio miri-sne štapiæe i nešto preraèunavao. Uokolnim logorima druge ekspedicije su obavile svojepuye, poèele su postavljati visinske logore i njihove suSherpe pomalo podsmješljivo gledali prema našojBazi, jer ne samo da smo imali 18 žena, nego smostalno odgaðali obred. Nawang je neprestanoponavljao da bogovi još nisu dobro posložili našekockice i da moramo biti strpljivi. Jednoga je dana našlama rekao da su oni gore konaèno našli vremena zanas, puya je trajala nekoliko sati, za neke i predugo,ali ni danas nisam siguran je li Nawang bolji penjaè(bio je veæ na tri osamtisuænjaka - Dhaulagiriju, ChoOyuu i Shishapangmi) ili sveæenik. Samo 30% od svihekspedicija popelo se te sezone na vrh, a èini mi se dasu mnogi od onih kojima to nije uspjelo, puyu održaliu krivo vrijeme.

Passang Tshering Sherpa(1975, Thame - ) djelovao je jakosramežljivo i povuèeno, no na visi-nama preko 8000 m gotovo je hodaos rukama u džepovima. Kako i ne bi,

jer se veæ popeo na težak Ama Dablam, bio na vrhuEveresta tri puta i na Cho Oyuu pet puta.

Lakhpa Nuru Sherpa (1972,Thame - ) stariji je brat Nawanga itko zna kakve sve mantre taj sveæe-nik izgovara za svog brata. Lakhpaje na najboljem putu da ugrozirekord Appa Sherpe s 18 uspona navrh Everesta. Kada sam vidio njegov himalajskiživotopis gotovo mi je ispao iz ruke: Ama Dablam zapoèetak i dvadeset uspona na vrhove više od 8000 m- Mount Everest deset puta, Cho Oyu šest puta i pojedan uspon na vrhove vrlo teških osamtisuænjakaLhotsea, Makalua, Annapurne I i Dhaulagirija.

* * *Mnogo je još Sherpa koje poznajem i o kojima bi

bilo zanimljivo napisati kako dobivaju imena, što radekada se ne penju, što vole, a što im se ne sviða, kakožive i što misle o zapadnjacima koji se penju po njiho-vim brdima. Ali, najvažnije je - u što sam se uvjerio odprvog Sherpe kojeg sam upoznao pa do onogposljednjeg, iako su vladari visina - da svoje kraljev-stvo uvijek nesebièno podijele i zajedno se raduju sasvakim strancem koji voli visoke planine.

Lakhpa, Pasang i Navang na vrhu Cho Oyua sa sestrama Bostjanèiæ

PLANINARENJE U AFRICIPLANINARENJE U AFRICI

Uprvoj polovici 2008. godine 26 plani-nara iz Bjelovara, Ðurðevca i Zagrebauputilo se u Maroko da bi upoznali tunama malo poznatu zemlju. Jedan od ciljevaputovanja bio je i posjet Visokom Atlasu, naj-višem i najpoznatijem dijelu planinskog masivaAtlasa, koji se pruža od atlantske obale Afrikekroz Maroko i Alžir sve do Tunisa i njegovemediteranske obale. U Visokom Atlasu èak ješest vrhova viših od 4000 metara, a uz njih broj-ni trotisuænjaci. Najviši je vrh Jebel Toubkal,koji se izdignuo ponosnih 4167 metara.

Prvi podatci o Jebel Toubkalu stigli su uEuropu zahvaljujuæi francuskim geolozima još1901., a prvi Europljani popeli su se na vrh

Atlasa 12. lipnja 1923. (V. Berger, H. Volau iMarquez de Segonzac). Sadašnja je visinautvrðena godinu dana poslije, a 1931. na vrhuje postavljen i trigonometrijski znak.

Jebel Toubkal, njegovo vulkansko kamenjei stijene, nekoliko su dana bili mjesto na kojemusmo lijevali znoj dok su nam mišiæi grcali odnapora, a u glavama vladao blagi košmar zbogvisinske bolesti. Na koncu je jedanaestoro plani-nara priznalo planini da je ovaj put bila jaèa izadovoljilo se samo usponom do planinarskogdoma Toubkal (3207 m). Samo je jedan Bjelo-varèanin skoknuo još komadiæ puta dalje i doko-pao se, unatoè zdravstvenim tegobama, visineod 4000 metara. Druga skupina, od petnaestplaninara, popela se na vrh u velikom stilu neko-

4059, 2008

Vulkansko stijenje na Visokom Atlasu

Snjegovi Visokog AtlasaJebel Toubkal (4167 m) i oko njega

Milan Rajšiæ, Bjelovar / Trier, Njemaèka

liko dana poslije! Usponi bilogorskih, podrav-skih i zagrebaèkih planinara bili su uspješni,originalni, lijepi... ali poðimo redom.

Kišni oblaci i prijateljstvoVeæ po dolasku prve skupine planinara u

višemilijunski grad Marakeš, ishodišnu toèku zauspon na Toubkal, moglo se vidjeti da je Atlasu oblacima i nevremenu. Plan putovanja za-kratko se promijenio, ali se veæ nakon tri dana,zbog vremenske ogranièenosti, moralo krenutiza Imlil. U tom selu u srcu Atlasa, popularnozvanom marokanski Chamonix, jer je ishodišteza veæinu uspona i pohoda po planini, vrijemenas nije doèekalo nimalo gostoljubivo. I dalje je

bilo kao prije apokalipse: kišaje lijevala iz niskih oblaka kojisu se tako reæi zakvaèili za našenosove, a temperatura je bilana petom stupnju Celzijeveljestvice. Prilike su bile upravoapsurdne jer su istovremeno odnaših najmilijih u Hrvatskojstizale sms-poruke o »afri-èkom« vremenu u Hrvatskoj.Ako se tome doda podatak daMarokanci ne griju i ne lože uprostorima u kojima rade i žive,veæ se dobro obuku i umotaju,te da je »topla« voda bilagotovo uvijek ledena, jasno jeda stanje nije bilo nimalo ru-žièasto. Iako je bilo mnogo ra-zloga za ljutnju, nesporazume isvaðu, ništa se od toga nijedogodilo. Naprotiv, u spartan-ski, ali simpatièno ureðenompansionu, raspoloženje se odèasa do èasa zagrijavalo. Ispijalisu se èajevi, uèio se arapski iberberski, a nekolicina Berberadomaæina uèila je hrvatski.Zagrijavanju je pridonijelo ioduševljavanje marokanskimjelima kao što su kus-kus itajine. Umotavali smo se udeke, uvlaèili u spavaæe vreæe.Šest žena i dva muškarca (bla-ženi meðu ženama!?) postajali

su iz trenutka u trenutak sve prisniji prijatelji,unatoè ili zahvaljujuæi izvanrednom stanju.

Nesnosne afrièke vruæine?Jutro je promijenilo sve. Nebo je bilo vedro

i jasno do bola, ali je hladnoæa i prešla granicebola. Na okolnim vrhovima visokima izmeðu2500 i 3000 metara bljeskao se snijeg. Kako lije tek u »pravom« Atlasu i na visinama višim odovih, nitko se nije usudio glasno pitati, iako sena licima svih nazoènih vidjela zabrinutost,strah, zbunjenost i pitanje tipa: a gdje je taAfrika, njezine nesnosne vruæine o kojima segovori u svim izvještajima prijašnjih posjetiteljaovoga brda?

406 9, 2008

Dobar doruèak, topla kava i èaj, te prvezrake zubatoga sunca, malo su popravili raspo-loženje. Ruksaci su natovareni na mule, a Mu-hamed, simpatièan i šarmantan osamnaestogo-dišnji goniè stoke, pažljivo je sve to povezao negubeæi ni za trenutak smiješak na licu. S vre-mena na vrijeme progovorio bi poneku hrvat-sku reèenicu koju je prethodne veèeri nauèio,kao na primjer »Nikolina, ti si lijepa«, misleæida nam je na taj naèin zaželio ugodan dan. Svise smijemo i zadovoljni smo rezultatima radaprve škole za uèenje hrvatskog jezika u podru-èju Visokog Atlasa.

Slijedeæi muline tragove napuštamo Imlil.Selo se nalazi na visini od 1700 metara i naj-važnija je toèka za uspon na Atlas. Mjesto jedobro organizirano i ima sve što je neophodnosvakom turistièkom planinarskom centru: pove-zanost taksijima ili kamionima s Asnijem, naj-bližim veæim gradiæem, dva hotela, desetkepansiona, brojne kavane i èajane, prodavaonicevoæa i povræa, mesnicu, pekaru, krojaèkuradnju, internet, brojne prodavaèe suvenira, uprvom redu minerala i fosila, skromnu ali ipak

pravu zdravstvenu skrb, javno kupalište tipasaune, školu, telefon. U samom središtu mjestanalazi se planinarski dom Refuge d'Imlil, vla-sništvo CAF Casablanca, u kojemu ima mjestaza 38 planinara u tri spavaonice. Ispred domase u prekrasnoj hladovini orahovih stabalamože uživati pijuæi èaj, marokanski viski ilidobru kavu, a iza doma je prostor za nekolikomalih šatora. Nedaleko od doma je veliko»parkiralište« mula na kojemu se nalazi iBureau du Guides, u kojemu se mogu dobiti sveobavijesti o Atlasu te unajmiti mule, nosaèi,vodièi i kuhari. Sve je pod nadzorom, a cijenesu propisane.

Prijeæi suh preko vodeLagano se uspinjemo kroz šume pitomog

oraha koje okružuju Imlil i jedinstvene su u cije-lom svijetu. Putem susreæemo brojne skupinejednodnevnih izletnika i šetaèa po okolici tedvoje japanskih alpinista koji se upravo vraæaju.Zahvaljujuæi (ne)vremenu, gužva u planini i nijevelika. Za cjelodnevna penjanja do planinarskogdoma na 3207 metara mimoišli smo samo

Uspon prema Jebel Toubkalu

skupinu mladih španjolskih planinara. U ljetnimmjesecima i za lijepa vremena na ovim su puto-vima stotine planinara svih nacija i boja, koji kaona velikoj procesiji hodoèaste po Atlasu. Prijesamo nekoliko godina na Atlasu se moglo dvoz-namenkastim brojevima nabrojati posjetiteljeplanine, a prije tridesetak godina planinar je biosretan ako bi uopæe koga susreo.

Nakon dvadesetak minuta hoda prolazi sepored Aroumda, tipiènoga i vrlo slikovitog sela.Njegove se slike mogu vidjeti širom svijeta, usvim publikacijama o Maroku. Terasaste obra-dive površine posvuda oko sela i specifiènaarhitektura daju selu poseban ugoðaj i izgled.

Èetiri kilometra od Imlila proširuje sedolina Mizane, kojom teèe istoimeni potok ilirijeka, ovisno o tome u koje godišnje dobaèovjek treba prijeæi preko vode. Ponekad jemoguæe prošetati koritom potoka a da se i nenamoèe cipele, ponekad je dovoljan lagan skokili se moraju skinuti cipele i èarape te zasukatinogavice, a ponekad je potrebno sušiti seposlije pada u vodu. Ovaj put, zahvaljujuæiuvijek nasmijanom Muhamedu i njegovoj muli,koja je vodu gazila do trbuha, svi smo prošli

suhi. Na kraju posla Muhamed je imao još za-dovoljnije i nasmijanije lice prebrojavajuæi na-pojnicu zahvalnih jahaèa mula, koji su bili suhihhlaèa i gaæa.

Na visini od 2284 metra, nakon dva satahoda, stižemo u Sidi Chamharouch, skupinuimproviziranih nastambi u kojima se èovjekmože odmoriti, popiti èaj, nešto pojesti, kupitisuvenir ili komad marokanske tradicionalneodjeæe. Nastambe se nalaze u blizini velikogakamena obojanog u bijelo, koji lokalnom musli-manskom življu predstavlja važno mjesto zahodoèašæenje svetom èovjeku marabu.

Uspon do planinarskih domovaNekoliko stotina metara dalje poèinje

ozbiljan snijeg i goniè mula, prema prethodnomdogovoru, rastovaruje jadnu marokansku mulu(svaka sliènost izmeðu nas i mula u najmanju jeruku sluèajna jer sada svatko nosi po jedanruksak, a jadna ih je mula nosila sedam). Štodalje slijedi, spada u opis pravih zimskih usponau Alpama jer snijeg postaje sve dublji. Na sreæu,temperatura je vrlo niska i snijeg nije ojužio nipostao težak. Vjetar je sve jaèi, a snijeg bolno

Kao u Alpama: planinarski domokruženimpresivnim vrhovima

bode lice i oèi. Mimoilazimo veæu skupinušpanjolskih planinara koji su sebi priuštili užitaki luksuz da se penju bez ruksaka jer su mule uznaknadu od desetak eura zamijenili s petnae-stak nosaèa. Za razliku od nas, oni nose dva ilièak tri manja ruksaka. Vidjevši Španjolce ispredsebe, poveselili smo se da æemo se u veæojskupini lakše i brže kretati. Na žalost, tehnièkidobro opremljeni »europski zemljaci« razoèa-rali su nas. Prtili smo snijeg i prtili, zastajkivalii zastajkivali, znoj se unatoè hladnoæi slijevaoniz nas, disali smo na škrge, što zbog visine nakojoj smo se kretali, što zbog jakog vjetra kojije još više »razrjeðivao« zrak oko nas, ali smoneprekidno i postupno napredovali.

Na cijelom putu od sela Imlila do planinar-skog doma, za što je potrebno èetiri sata hoda,a i dalje na vrh Jebel Toubkal, treba se nepre-stano penjati, s iznimkom od tridesetak metaramalo prije planinarskog doma Toubkal. Doèe-kali smo i tu nagradu da se kreæemo nadolje,propadajuæi i do pojasa u snijeg, kad se prednama pokazala ta kamena zgrada. U normal-nim ljetnim uvjetima treba do doma samo jošprošetati petnaestak minuta, no 25. veljaèe2008. trebao nam je cijeli jedan sat. Nakongotovo sedam sati hoda, prešli smo u tišini i sgrèem na licu, ali i s veselim sjajem u oèima,

prag jedne od dviju planinarskih kuæa ispodnajvišeg vrha Maroka. Na vratima nas je poje-dinaèno pozdravljao Abdulrahim, simpatièandomar, dok se na stolu isparavao topli èaj. Ukaminu u središtu blagovaonice gorjela je vatra,što je bilo više nego velika zahvala za poduzetnapor jer su drva za ogrjev ovdje rijetkost i mo-raju se dopremati na mulama.

Prvi planinarski dom, koji je sagraðen natom mjestu još 1938., i danas je u funkciji, apruža moguænost smještaja za 29 planinara udvije spavaonice sa skupnim ležajevima. Opskr-bljen je i nije potrebno nositi hranu i piæe.Otvoren je cijele godine. Nosi ime Refuge Nelt-ner, prema jednom od poznatih francuskih

4099, 2008

S vrha se na sjever pruža

vidik na Visoki i Srednji Atlas,

a na istok se masiv Atlasa

ruši u predvorje saharske

pustinje. Za lijepa vremena

može se u smjeru zapada i

Atlantskog oceana vidjeti

višemilijunski grad Marakeš

Snijeg u Africi – a nisu snjegovi Kilimanjara

planinara, koji je izmeðu dva svjetska rata mnogopridonio da se svijetom pronese prièa o Atlasu.Nekoliko metara niže nalazi se novoizgraðeni(1999. - 2000.) Refuge du Toubkal s 86 mjesta zaspavanje. Takoðer je otvoren èitave godine iopskrbljen. U domu se može pojesti dobar i ogro-man kus-kus ili vrela harira, marokanska juha.Od kasnog proljeæa pa sve do listopada okodomova se nalaze desetci šatora svih boja ivelièina, prava mala industrija planinarenja.

Na rubu karte specijalke Feuille nh-29-XXIII-I Jebel Toubkal, 4167 m

Uspon na vrh poèinje stotinjak metara izadoma. Prešavši preko rjeèice Assif Isougouane,sljedeæih dva do pet sati, ovisno o kondiciji,penjaè se sudara samo sa svojim koljenima.Penjanje je tehnièki jednostavno i nezahtjevno,a ide se normalnom Ascent rutom po južnojstrani lijevka, sve do sedla Tiz'n Toubkal

(3940 m). Odavde se lijevo prema sjeveru putpenje zapadnim poboèjem grebena koji pove-zuje sedlo i vrh. U zimskim je uvjetima opasnootiæi previše istoèno, na rub grebena, zbogopasnosti od odvaljivanja snježnih streha. Takose ide dalje, stenje, puše, znoji, sve dok nosomne udarite u veliku metalnu piramidu.

Piramidu, zaštitni znak Atlasa, možete pri-likom uspona vidjeti samo ako se nakon sedlauspnete na greben i na posebnom mjestu prije-ðete na njegovu istoènu stranu. Ovdje je potre-ban poseban oprez, posebice u zimskim uvjetimaili za jaka vjetra. Jebel Toubkal može se jednakodobro vidjeti ako se krene prema planinarskomdomu Tazaghart preko sedla Tizi Melloul ili sèetiritisuænjaka kao što je Ras-n-Ouanoukrim.

S vrha se na sjever pruža vidik na Visoki iSrednji Atlas, a na istok se masiv Atlasa ruši upredvorje saharske pustinje. Za lijepa vremenamože se u smjeru zapada i Atlantskog oceana

410

Vidik s vrha

Prvi podatci o Jebel Toubkalu stigli su u Europu zahvaljujuæi

francuskim geolozima još 1901., a prvi Europljani popeli su se na

vrh Atlasa 12. lipnja 1923. Sadašnja je visina utvrðena godinu

dana poslije, a 1931. na vrhu je postavljen i trigonometrijski znak

9, 2008

vidjeti višemilijunski grad Marakeš, koji jeudaljen gotovo stotinu kilometara, dok se najugu pogled odmara na vrhovima Antiatlasa.

Za penjanje na vrh nije potrebna dozvolaniti se plaæa naknada. Uspon na Atlas uobi-èajen je u srpnju i kolovozu, iako u to vrijemednevne temperature dostižu i 45 °C. Oborine sunajèešæe od listopada do travnja. Snježnagranica spušta se sve do 1500 metara, a stari sesnijeg može u zasjenjenim mjestima sresti uobliku krpa još u srpnju.

Za silazak do doma potrebno je jedan dotri sata, ovisno o kondiciji i vremenskim uvje-tima. Za uspon na vrh u to doba nisu potrebnedereze ni cepin, ali ih je dobro imati sa sobom.

Hrvatskaaa!Dok je sunce polako zalazilo za snježne

vrhove, temperatura je nezaustavljivo jurilaprema ništici, i još niže, i još dalje. Hladnoæa jepostala neizdrživa, a rijetko ugodno mjesto upraznom domu bilo je okupljalište oko kaminai, poslije, u spavaonicama u toplim vreæama, uzlaganu dopunu od debelih pokrivaèa. Teško jepovjerovati da je voda u toaletima i kupaoni-cama još uvijek bila u tekuæem stanju.

Jutro je osvanulo okovano ledom i hlad-noæom, što je uz jak vjetar i loše prospavanunoæ pridonijelo tome da su se mnogi od naszadovoljili postignutim. Slijede fotografiranja,kratko sunèanje, poneki èaj i kava te povrataku dolinu i daljnje lutanje po Maroku.

Najèešæe pitanje tijekom cijelog putovanjapo Maroku bilo je »Odakle ste?«. Marokanacbi istovremeno pokušao i sam odgovoriti na topitanje i u prvom trenutku bi nas svrstavaomeðu Talijane ili Španjolce. Kada bismo munijeèno odgovorili, on bi na osnovi našeg jezikapomislio da smo Poljaci ili Èesi. Na svu sreæu,nitko nas nije trpao meðu Kineze ili Japance,što je bila dobra potvrda da nam se lica nisupreviše izoblièila nakon napora u Atlasu. Svremenom smo uvježbali da na komandu »tri-èetiri!« svi istovremeno uzviknemo »Hrvat-skaaa! Hrvatskaaa!«, na što bi Marokanacodgovorio: Suker, Pržo.

Samo nekoliko dana poslije, dok su sebjelovarski planinari vozili vlakom »Mimara«prema Zagrebu i Bjelovaru, u Marakeš je sle-

tjelo deset ðurðevaèkih planinara s dvoje gosti-ju iz Zagreba. Veæ su sljedeæi dan bili na zasni-ježenim putovima po Atlasu. Temperatura,stanje snijega, vidljivost i vjetar bili su ovaj putu razmaku od samo nekoliko dana idealni.Prave, gotovo kièaste razglednice na svim stra-nama svijeta otkrivale su se i pokazivale kao natraci još uvijek iznenaðenim i Marokom zateèe-nim Ðurðevèanima.

Sve je teklo kao po koncu i veæ su nakondva dana brojne poruke odaslane u LijepuNašu: »Devet planinara iz PD-a Borik popelose na najviši vrh Visokog Atlasa«. Informacijaje bila samo djelomièno toèna jer je trebalaglasiti: »Èetiri planinarke i pet planinara izvelisu prvi hrvatski zimski uspon na 4167 metaravisok Jebel Toubkal«. Štoviše, Vinko Tomašbio je na vrhu dva puta u razmaku od 15 sati.Bilo je to ujedno i prvi put da su hrvatski plani-nari izveli uspon od Imlila do vrha Atlasa ujednom komadu (2500 metara uspona) i poslijetoga se spustili tisuæu metara do planinarskogdoma Toubkal, na 3207 metara.

Visoki Atlas pruža još brojne moguænostiza nešto novo i posebno, na primjer za prvihrvatski uspon i spust skijama u zapadnomsmjeru, prvi hrvatski let zmajem na istok upravcu Sahare, prvo hrvatsko prijeèenje Atlasaod istoka do zapada, prvo hrvatsko alpinistièkodjelovanje, prvi uspon na vrh Atlasa i spust uImlil u jednom danu...

4119, 2008

Ðurðevaèki planinari ove zime na Jebel Toubkalu (4167 m)

Sljemenski ugljenariIzmeðu dva svjetska rata i u prvom dese-

tljeæu nakon Drugoga svjetskog rata na Med-vednici je palilo ugljenicu (kopu, po žumberaèki»uglijeniku«) tridesetak ugljenara. Mnoge su seseoske obitelji sa zagorske strane Medvedniceprehranjivale proizvodnjom drvenog ugljena.

Ugljenari koji su gradili ugljenicu morali suimati vlastitu šumu i dobiti dozvolu za sjeèušume, kao i za paljenje ugljenica. Raskalanecjepanice od sirovoga bukovog ili grabovogdrveta, u dužini od 1 m i od oko 10 »klaftri«,slagale su se u krug koji je prema vrhu bio sveuži i viši. Takav stožac oblagao se mokromzemljom i mahovinom. Ugljenica se palila odvrha, a po dimu i iskustvu ugljenara znalo sekad treba otvoriti ili zatvoriti »zraène rupe«. Uzugljenicu se dežuralo danju i noæu, a sagorije-vala je od 15 do 20 dana. Prilikom vaðenja igašenja ugljena bila je potrebna prava ugljenar-ska umješnost. Gotov ugljen pakirao se u papir-nate vreæe i vreæice te se prodavao u trgovi-nama mješovite robe. Redoviti kupci ugljenabili su i seoski kovaèi.

Jedan od najpoznatijih sljemenskih uglje-nara bio je Mirko Kolariæ. Njegova vuglenica ibrvnara, gdje je živio i kad nije ugljenario, nala-zila se uz put za Kaptolsku lugarnicu, oko 1 kmod planinarskog skloništa na Hunjki. Planinarisu ga rado posjeæivali, a najviše legendarniVladimir Horvat i Dušan Kangrga, domar pla-ninarskog skloništa na Hunjki.

Potreba za drvenim ugljenom sljemenskihugljenara bivala je sve manja, sve se teže dobi-vala dozvola za sjeèu šume i podizanje vugle-nica pa su sljemenski ugljenari polako izumiralii sve se manje »dimilo«. Jedino još RokiLešnjak iz Gornje Bistre pali vuglenicu pokrajsvoje šume nedaleko od sela, a ugljen prodajegostionicama za roštiljanje.

Podsjetimo se ovom zgodom na Zagrep-èanca Lojzeka. Popularni »Hanzl« prodavao jena ulici i po kuænim dvorištima u »škrnicludrveni vugljen za peglu«. (Kada nije prodavaougljen prodavao je ruže po kavanama i noænimlokalima.)

Na Velikom PlazuruNekada su se planinari na povratku s Med-

vednice redovito zadržavali na proplanku Veli-kog Plazura (864 m), s kojeg je bio prekrasanvidik na Mali Plazur sa zidinama drevnog Med-vedgrada, te na Zagreb i posavsku nizinu.Zaustavljali su se ne samo zbog vidika, veæ izbog male neogotièke kapele posveæene apo-stolu, sv. Jakobu. U neposrednoj se blizini nala-zila i prizemna kuæa u kojoj je stanovao mežnar,kako su nekad zvali crkvenjaka, zvonara. Triputdnevno zvonio je u slavu Božju (Angelus).

Nema vjerodostojnih podataka o tomekada je kapela sagraðena. Pretpostavlja se daje podignuta nakon urušavanja Medvedgrada ikapelice Filipa i Jakoba u njegovu sklopu, »uèiji je spomen onda sazidana kapela na Veli-

412 9, 2008

IZ PROŠLOSTI MEDVEDNICEIZ PROŠLOSTI MEDVEDNICE

Tri crtice s MedvedniceVladimir Jagariæ, Zagreb

Sljemenska vuglenica, 1936. godine

kom Plazuru« (dr. B. Gušiæ, Medvednica, plani-narski vodiè, 1924). Prvi se put spominje 1746.u knjizi kanonskih pohoda Zagrebaèke nadbi-skupije kao drvena baraka, slièna klijeti, asagradili su je rudari iz obližnjeg rudnika srebrana Malom Sljemenu. Godine 1847. srušena je ina njezinu je mjestu barun Franjo Kulmer(1806. - 1853.), politièar i šestinski veleposjed-nik, dao sagraditi novu kapelicu. Bila je takoðerod drveta, obložena trstikom i ožbukana. I ta jekapela srušena! Na njezinim je temeljimašestinski župnik Matija Miletiæ 1904. sagradionovu kapelu, i to od kamena, te proširenuprostorom za sakristiju. Kapela je više putaobnavljana jer je stradavala od vandala.

Još uvijek nije dovoljno istraženo kada jepodignuta kuæa nasuprot kapeli. U crkvenimspisima piše da je 1932. kapelu i crkvenu kuæupored nje uzeo u zakup imuæni zagrebaèkiugostitelj Mirko Petanjek, vlasnik elitnogaŠumskog dvora na Cmroku i zakupnik Domagradskih èinovnika na Medvednici (»Èinovnièkidom«, danas »Dom željeznièara«). Zahvaljujuæinjemu, kapelu je izvana i iznutra uredio arhi-tekt ing. Juraj Denzler (te iste godine projekti-rao je i kapelu Majke Božje Sljemenske). Peta-njek je unajmio mežnara koji je èuvao crkvu i

triput na dan zvonio. Obnovljenu kapelu blago-slovio je 1935. nadbiskup Antun Bauer. Kapeluje 1942. od šestinske župe, koja se do tada onjoj brinula, preuzela novoosnovana župa sv.Franje Ksaverskog, koja se za nju brine dodanas.

Zagrebaèki planinarski veteran Milan Še-stak, bivši »runolistaš«, sada »sljemenaš«, sjeæase da je prvi poslijeratni domar skloništa naVelikom Plazuru bio »neki Èižmek«. Poslije

4139, 2008

Planinarsko sklonište na Velikom Plazuru, sijeæanj 1943.(na slici dr. Nevenka Ivanèeviæ i Vlasta Košèec) – fotografija Eugena Kumièiæa

Kapela sv. Jakoba i planinarsko sklonište na Velikom Plazuru, 1941. godine – fotografija Ljudevita Griesbacha

414 9, 2008

njega sklonište su uzeli u zakup Krista i MirkoOprešnik, a bilo je otvoreno tijekom cijelegodine, sve do jeseni 1956., kada je otvoren pla-ninarski dom »Grafièar« na Malom Sljemenu.Mnogi su planinari u prošlosti dolazili i prola-zili pokraj kapele sv. Jakoba spuštajuæi se mimoskloništa strmom markiranom planinarskomstazom prema Malom Plazuru i dalje odvojkomza Kraljièin zdenac ili pored Medvedgrada uŠestine.

Spomenimo jednog planinara koji je dola-zio samo na Veliki Plazur – bila je to njegovaredovita nedjeljna šetnja. Planinari su se voljeliokupljati oko njega jer ih je zabavljao duhovi-tim dosjetkama. Zabavljao ih je i na društvenim»planinarskim èajankama«, dok je stalni anga-žman imao u »Varijeteu« (danas kazalištu »Ke-rempuh«). Bio je to Dragan Korper (1912. –1996.), popularni »Æaæa«, estradni umjetnik,zabavljaè.

Nema više skloništa, ni naroèita vidika, nitistrme planinarske staze. Ostala je samo kapelasv. Jakoba, do koje svrati poneki planinar iliauto-turist. Taj je prostor dobro posjeæen samokada je proštenje, crkveno slavlje, na dan sv.Jakoba, 25. srpnja (ili u nedjelju poslije togadana).

Šenoa i Kameni svatiMnogi planinari koji posjeæuju izletište

»Kameni svati« na krajnjem zapadnom dijeluMedvednice ponekad se uz put zaustavljaju koduoèljivog spomenika Augusta Šenoe (1839. –1881.) - autora legendarne pjesme o majci kojanije odobravala ženidbu svojega bogatog sinaza siromašnu djevojku te je u ljutnji uklela sva-tove da se okamene. Spomenik se nalazi u seluJablanovcu, oko 300 m od glavne ceste Podsu-sed – Donja Bistra, odnosno kapelice sv. Ivanai poèetne planinarske staze za Kamene svatove.Postavljanje spomenika potaknuo je Jablanèa-nin Mijo Kmetiæ o stotoj godišnjici Šenoinesmrti. Kmetiæ je i kao prièuvni majstor - klesarpostavio èitav sklop spomenika, dok je poprsjeu bronci izradio akademski kipar Šimo Klaiæ(1929., Stari Perkovci kraj Slavonskog Broda).

Spomenik je otkriven 24. listopada 1982., afinancirali su ga Jablanèani, tj. njihova mjesnazajednica. Na dijelu spomenika (»otvorenojstranici knjige«) urezani su stihovi iz pjesme»svatova«: »Pitaj narod / pri gori toj / šta æe onarosna stijena? / To ti narod odgovori / to susvatovi od kamena.«

Šenoa je napisao èetrdesetak epskih pje-sama – povjestica, meðu kojima je, uz »Posto-

Izlet »runolistaša« na Kamene svatove, oko 1930. godine

4159, 2008

lara i vraga«, vrlo popularna i pjesma o oka-menjenim svatovima. Napisao ju je 1869. ipopratio ovom napomenom: »Na brdu krajSusedgrada strši iz šumskog zelenila nekolikoèudnih oblika. O njih prièa narod što u pjesmipripovijedam« (Vijenac, 1869, str. 97.).

Iz Šenoina životopisa saznajemo da jeneizmjerno volio putovati. Prvo veæe putovanjepoduzeo je èak do Venecije, i to pješice doTrsta i dalje brodom. Posjetio je mnoge euro-pske gradove. Èesto je posjeæivao Plešivicu,koju naziva »Okiækom gorom«, a obilazio je izagrebaèku okolicu. Vjerojatno je tada bio i naKamenim svatovima, jer »ne može se pisati iopisivati nešto što se nije vidjelo« (dr. MilanŠenoa o Augustu Šenoi, HP 1932, str. 100.).

Sklop markantnih, okomitih, dolomitnihstijena narod je usmenim pripovijedanjem na-zvao Zakletim svatima (najveæi kamen-stijenautjelovljenje je okamenjenoga debelog svatov-skog kuma).

S kamenog vrha – vidikovca pruža se divanvidik na slikovita zagorska sela, Samoborsko iŽumberaèko gorje, dolinu Save, a ima danakada se jasno vide i slovenske Alpe. Stijene sunekoæ bile glavno vježbalište alpinista, danas su,nažalost, obrasle grmljem.

U šumi, s južne strane stijena, smještena jeplaninarska kuæa PD-a »Susedgrad« (otvorena

je vikendom, a do nje je oko sat uspona izJablanovca). Društvo je osnivaè popularne pla-ninarske obilaznice »Èetiri godišnja doba naKamenim svatovima«.

Stijene »svatova« nisu samo pusta legenda,veæ su kao prirodna pojava zanimljive geološkegraðe i baština prirode Medvednice. Zbog togabi bilo poželjno da šumarija, uz pomoæ alpini-sta i planinara, oèisti stijene od grmlja i opetomoguæi nekadašnji pogled iz doline na legen-darne »okamenjene svatove«.

Vladimir Horvat u stijeni Kamenih svatova 1941. godine

Spomenik Augustu Šenoi u Jablanovcu

MA

RIJ

AN

TA

NÈ

EC

Inozemne planine

1

2

FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«

FOTOGRAFIJE1 Julijske Alpe, Slovenija, foto: Branko Balaško (1. nagrada)2 Prema Kredarici, foto: Ivan Marušiæ3 Tre Cime, Dolomiti, foto: Ðenka Špralja (1. nagrada)4 Dolomiti Caldini, foto: Ðenka Špralja (2. nagrada)5 Ponor zove (Slovenija), foto: Dražen Demark (2. nagrada)6 Jezero (Slovenija), foto: Gordan Jerkiæ (2. nagrada)7 Logarska dolina (Kamniške Alpe, Slovenija), foto: Branko

Balaško (3. nagrada)8 Rakov Škocjan (Slovenija), foto: Igor Popoviæ

3

4

5

6

7

8

Netom poslije Prvoga svjetskog rata,1919. godine, ing. Albin Leustek postaoje glavnim šumarom u šumariji gradaZagreba. Uvodeæi suvremene naèine gospoda-renja, šumarija je pod njegovim vodstvom po-èela proširivati gradsku šumu i zaokruživatizeleno podruèje namijenjeno odmoru i ugod-nom boravku Zagrepèana. Ta je Leustekovanamjera naišla na potporu èitavoga tadašnjegagradskog poglavarstva. Po uzoru na veæe euro-pske gradske aglomeracije, i u Zagrebu su senastojala formirati zelena podruèja. Tako je, naprimjer, njemaèki grad Köln, na èelu s grado-naèelnikom Adenauerom, podržao ing. Leu-steka u namjeri da oblikuje ozbiljniji i cjelovitkompleks gradske šume za rekreaciju graðana.Leustekovi su planovi bili vrlo složeni, a

zajedno s gospodarskim osnovama za gospoda-renje šumom obuhvatili su i ureðenje gradskešume za potrebe Zagrepèana. Sliènog se poth-vata latio i Leustekov suvremenik i prijatelj ing.Ante Premužiæ na Velebitu.

Ne bi trebalo zaboraviti da je pothvatoblikovanja gradske šume poèeo kad je Zagrebimao samo oko 125.000 stanovnika, pa je takvootvaranje Medvednice bilo vezano uz ljubitelješume i prirode, koje su tada nazivali planina-rima. Prije Drugoga svjetskog rata HPD je uZagrebu imao nekoliko tisuæa èlanova, a ure-ðena gradska šuma bila je važan preduvjet zanjihovu aktivnost.

Glavni pothvat u okviru otvaranja Medved-nice planinarima bila je gradnja »Leustekovogputa«, uz koju se veže istinita anegdota. U

418

Šumarov grob –izvor potokaBlizneca koje jeAlbin Leustekposebno volio i tuželio biti pokopan

VE

SN

A H

OLJ

EV

AC

IZ PROŠLOSTI MEDVEDNICEIZ PROŠLOSTI MEDVEDNICE

Zagrebaèka gora i gradskišumar ing. Albin Leustek

9, 2008

419

vrijeme pripreme za izvedbu toga »puta« sena-tor Matica postavio je na gradskom magistratupitanje zašto graditi još jedan pristup Sljemenukad veæ postoji HPD-ova staza preko Kraljièinazdenca. Odgovor ing. Leusteka bio je: »I nepla-ninari, osobito starija godišta, trebaju došetatina Sljeme, pa je to staza kojom svatko može bezvelikog napora dohvatiti vrh Sljemena«.

Buduæi da u to vrijeme nije bilo džipova zakretanje po šumi, Leustek je svoj svakodnevniposao obavljao na malom bosanskom konjiæukoji se odazivao na ime Vranac. Imao je i priliè-noa jaku mrežu lugara i lugarnica za èuvanješume. Evo samo nekoliko lugarskih imena:Ožbolt, Lukaèin, Špoljar, Dane Modriæ i drugi.Leustek je lugare s cijelog njihova revira zvao»na okup« svojevrsnim malim »topiæem« koji jeopalio kad je trebalo. Ne treba sumnjati da jetim svakodnevnim obavljanjem poslova ièuvanjem gradske šume sebina vrat navukaopodosta protivnika meðu krivolovcima i drvok-radicama pa su lugari uvijek imali posla.

Ne treba zaboraviti niti skijaše, koji su senedjeljom u velikom broju koristili Sljemenomkao mjestom za svoj sport. Meðu poèetnicimaje kao skijalište bila osobito obljubljena tzv.Èinovnièka livada, a meðu naprednijima livadakod Rauchove lugarnice na Hunjki. Osimnedjeljnih skijaša, bilo je na Sljemenu i vete-

rana kao što su Miha Majnariæ, Šafar i mnogidrugi.

Gradska je šuma bila vrlo važna i kaoupravo nevjerojatno korisna klimatska oaza zainaèe vlažan i klimatski težak grad Zagreb. Ublizini Brestovca bile su barake austrougarskoglazareta (nestale su oko 1975.), koje su poslijerata služile kao bolnica, a na samom Brestovcubila je velika i poznata bolnica za lijeèenjetuberkuloze i pluænih bolesti. Ta je medved-nièka bolnica doživjela nagli procvat podmudrom upravom poznatoga zagrebaèkogpulmologa dr. Nemaniæa.

Koliko je ing. Leustek volio Medvednicusvjedoèi i èinjenica da je svoj dom smjestio uzagrljaju Medvednice. Prije 81 godine sagradioje u tada »pustim i udaljenim« Mlinovimaobiteljsku kuæu, a potom na oko 6.000 m2

zasnovao divan park, koji je popunila i njego-vala njegova kæi Planinka, inaèe po strucidendrologinja. Hrvatska i Grad Zagreb zaštitilisu taj park 1963. kao spomenik kulture. GradZagreb je u nastavku toga parka predvidiobuduæi gradski botanièki vrt koji bi obuhvatio itopao potok u dolini Grašèice.

Kako je u razdoblju izmeðu dva svjetskarata Medvednica postala rekreativno stjecištemnogih Zagrepèana, katolièka je crkva pristu-pila izgradnji crkvice na samom grebenu

Grobnicaobitelji Leustek

od zelenogškriljevca uz

crkvu uŠestinama, gdje

je pokopanAlbin Leustek

9, 2008

VE

SN

A H

OLJ

EV

AC

420 9, 2008

Medvednice da bi nedjeljnim izletnicimaomoguæila sudjelovanje u svetoj misi. Mjesto zagradnju crkve odredio je sam ing. Leustek, aodabrao je mjesto na grebenu zaštiæeno odvjetrometina i lako pristupaèno i sa sjeverne i sjužne strane Medvednice. Izgradnjom kapeliceposveæene Majci Božjoj Kraljici Hrvata, trasi-ran je hodoèasnièki put uz tu crkvicu - pogrebenu Medvednice do kapelice Majke BožjeSnježne, pa uz istoènu padinu Medvednice doprijevoja Laza, samo 4 km udaljenog do MarijeBistrice. Hodoèasnici su taj put prevaljivali za2 do 3 dana jer tada duž grebena Medvedniceod Hunjke do triangulacijske toèke na Rogunije bilo ureðenog puta.

Na sjevernom i južnom podnožju Medved-nice brojna su naselja s vrlo zanimljivimobilježjima. Vidovèani su, na primjer, bilipoznati po svojim lijepo izraðenim, danas nažalost zaboravljenim drvenim igraèkama zadjecu, koje su se izraðivale od špaltane buko-vine (tada nije bilo opreme za fino piljenje),prekrasno bojenim prirodnim bojama (nije bilo

ni novaca za anilinske boje). To su bile drveneptice koje su klepetale krilima, niz raznovrsnihkolica i mnogo drugih bogatom maštom obliko-vanih igraèaka. Muški stanovnici tih podslje-menskih sela, duboko uvuèenih meðu obronkeMedvednice, imali su još 1941. dugu kosu kojaim je padala gotovo do ramena i bili su vrloprepoznatljivi na Kraljevskom sajmu u Zagrebui na proštenjima na kojima su nudili svojedrvene proizvode. Može se reæi da je osnovicaza življenje u tim naseljima bila šuma.

Iako je Leustek uvijek želio poèinak u zele-nom zagrljaju »svoje« Medvednice, od njegoveje želje ostalo samo ime za jedan od najslikovi-tijih izvora na Medvednici – Šumarev grob.Pokopan je ipak na groblju u Šestinama, uzasam sjeverni zid crkve, odakle se lijepo vidiMedvednica. Grob je izraðen od karakteristiè-nog sljemenskoga zelena kamena škriljevca, aukrašen odabranim crnogoriènim i šumskimbiljem.

prema rukopisu Planinke Leustek Zimmer

pripremio Branko Meštriæ

Leustekova staza

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

(NE)ZAŠTIÆENA PRIRODA MEDVEDNICE(NE)ZAŠTIÆENA PRIRODA MEDVEDNICE

Vrlo èesto možemo èuti kako Zagrebmože biti sretan što ima Medvednicu.Pritom se naglašava kakvo je neprocje-njivo bogatstvo takva prirodna oaza blizu grad-skog središta. Najèešæe se upotrebljava uzre-èica: »Medvednica - pluæa Zagreba«. Na papirui na rijeèima to i jest tako, no u praksi je sasvimdrugaèije, pa se slobodno može postavitipitanje: »Je li Medvednica sretna što ima Za-greb?« Mnogi æe reæi: »Kakvog li pitanja, pa toje planina, ona nema osjeæaje«. Upravo takvabezosjeæajnost i potpuna nebriga raznih institu-cija dovele su do brojnih problema na Medved-nici i oko nje. Štoviše, možemo veæ slobodnogovoriti o sluèajevima, a ne o problemima.

Kraški krajolik nadomak ZagrebaGledate li Medvednicu iz daljine, ona je i s

južne i sa sjeverne strane pravilna stožastaoblika i cijela je prekrivena šumom. Na prvipogled ne biste rekli da u toj pravilnosti možepostojati ikakva iznimka, no Medvednica je pomnogoèemu itekako iznimna. Prije svega, smjernjezina pružanja ne podudara se ni s dinarskimni s alpskim planinskim sustavom. Njezin jegeološki i petrografski sastav neoèekivanoraznolik, pa tu možete naæi zelenog škriljevca,vapnenca, dolomita, èak i lapora. Nadaleko supoznata podsusedska nalazišta fosilnih sisavaca,školjaka i riba, o èemu se mnogo pisalo u struè-noj literaturi. Upravo na tom zapadnom dijeluMedvednice, koji je velikim dijelom graðen odlapora, nalazi se i iznimno zanimljivo kraškopodruèje Ponikava.

Karakteristièan kraški krajolik vjerojatno jeposljednje što bi se moglo oèekivati na takvoj,izdaleka gledano, obiènoj planini. Upravo utakvu okruženju, u zapadnom dijelu Medved-nice, na visini od otprilike 500 metara, nalazi seprilièno prostrana livada, sa svih strana

okružena blagim, šumom prekrivenimuzvišenjima. Posebnost Ponikava jesu dvapotoka koji izviru na rubovima livade i na tojistoj livadi poniru. Potoci i voda koju oni noseupotpunjuju slikovitost te livade i daju jojživost. Ispitivanja bojanjem pokazala su da sevoda koja ponire u jedan od ponora pojavljujeu špilji Veternici te se ispod ulaza u špilju, kodprvih kuæa u Gornjem Stenjevcu, ponovnojavlja kao izvor. Još bliže Ponikvama, nedalekood streljane u Gornjem Vrapèu, nalazi se vrloposjeæen izvor u Dragolincu. Voda koja izvirena Ponikvama i na njima ponire, ubrzo nakonponiranja opet izlazi na površinu i koristi se kaovoda za piæe pa je stoga iznimno važno da talivada bude zaštiæena.

Ponikve danasDanas o Ponikvama nitko ne vodi brigu.

Sve do 1972. na toj su livadi srne bezbrižno pilevodu jer bi ih uznemirio tek poneki planinarkoji bi »raspalio« od doma na Glavici premaSljemenu ili iz Gornjeg Vrapèa prema Kame-

4219, 2008

Zaštititi Ponikve!Faruk Islamoviæ, Zagreb

Otpala pouèna ploèa koju je postavio PP Medvednica

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

nim svatima. Te godine, kobne za Ponikve,poèela je izgradnja ceste sa zagrebaèke straneprema Zagorju. Krenula je iz Gajnica premaselu Novakima nedaleko od sela Jablanovca.Vrlo kvalitetno projektirana cesta, široka i sblagim zavojima, dovršena je samo doPonikava. Masivni betonski nosaèi koji se moguvidjeti u šumskom gustišu oko 300 metaranakon završetka asfalta i parkirališta na Ponik-vama potvrðuju da je bio planiran produžetakceste prema Zagorju. Na tom je mjestu trebalopremostiti manju udolinu, ali su radoviobustavljeni. Bez obzira na to, Zagrepèani subrzo shvatili da im cesta omoguæuje lak pristupPonikvama pa je ta livada postala vrloposjeæeno izletište. Na poèetku livadesagraðena je i pozornica pa su se tu sve do kraja90-ih godina prošlog stoljeæa održavali koncerti,uglavnom rock glazbe.

Za lijepih sunèanih dana na Ponikvama seu velikom broju okupljaju motorizirani izletnici.Neki slave roðendane, drugi neke posebnedogaðaje, ali veæina ipak dolazi provesti ugodnovrijeme u prirodi na èistom zraku. Sve to uopæene bi bilo sporno, dapaèe, vrlo je pohvalno daljudi odlaze u prirodu, kad iza svih tih posjeti-

telja ne bi ostajale tone smeæa. Smeæe senajbolje vidi u rano proljeæe kad se otopi snijeg,a vegetacija se još nije probudila iz zimskog sna.Vrlo je muèno gledati taj neprirodni zagrljajsuhe trave i plastiènih boca ili kojekakva drugogotpada. Posebno zabrinjava pomisao da smeæekoje se baci u jedan od potoka završava uponoru i tako zauvijek ostaje negdje duboko uutrobi Medvednice.

Istina je da sliènih primjera nebrige zaokoliš ima bezbroj, no Ponikve nisu bilo kakavlokalitet. One su prirodna znamenitost kojanedvojbeno zaslužuje temeljitu znanstvenuvalorizaciju, a nakon toga i visok stupanj zaštite.Samo desetak kilometara od središta Zagreba,na 500 metara nadmorske visine, imamo livaduna kojoj se nalaze izvori vode i ponori. U istomprirodnom okružju nalazi se i špilja Veternica,koja je sa svojih 7128 metara dužine peta špiljau Hrvatskoj. Pazite, pored našega tako bogatogdinarskoga krša, peta špilja po dužini nalazi sepraktièno u predgraðu Zagreba! U špilji senalaze brojne dvorane, slapovi, brojni dokazidavnog boravka životinja i ljudi te je zbog togaproglašena geomorfološkim prirodnim spome-nikom.

422

Krški fenomen i ljudska nebriga – odbaèena škrinja za sladoled nasred livade

FAR

UK

ISLA

MO

VIÆ

9, 2008

Ekološki incident pred vratimaGlobalno gledano, taj lokalitet vjerojatno i

ne predstavlja neku posebnost, no gledamo lilokalno, iznimno je važno da taj kutak prirodeostane saèuvan. To može osigurati samo visokstupanj zaštite. Zamislite sluèaj da nekom odizletnika koji parkira svoje vozilo u blizinipotoka iscuri ulje iz motora. Hoæe li nakontakvog incidenta voda iz izvora u Dragolincu iGornjem Stenjevcu biti pitka? Zamislite dazbog nespretnog rukovanja roštiljem nastanešumski požar! Zašto èekamo da se nešto dogodipa da tek onda poènemo razmišljati? Žalosnoje da samo teški ekološki incidenti pokreæujavno mnijenje i reakciju odgovornih službi.Kada æemo poèeti jednako tretirati baèenuplastiènu vreæicu i istjecanje maziva? Ta se dvaprimjera ne mogu usporeðivati po posljedi-cama, ali im je uzrok isti mentalni sklop. Dopu-stimo li danas bacanje otpada na toj livadi,nemojmo se sutra iznenaditi veæem ekološkomincidentu.

Ponikve sutra

Visokim stupnjem zaštite trebalo bi obuh-vatiti Ponikve, Veternicu, slap Sopot, izvore sazagrebaèke i zagorske strane, Kamene svate ipodsusedska nalazišta fosila. Oèito je da Parkprirode Medvednica ili nije sposoban ili nemaovlasti osigurati kvalitetnu zaštitu Ponikava patreba potražiti nova rješenja. Na poèetkuPonikava, tamo gdje završava asfalt, trebaurediti parkiralište s dobro riješenomodvodnjom te ogradom onemoguæiti vozilimaprilaz livadi. Na livadi treba urediti mjesta zaroštiljanje, klupe i stolove, ponore ograditi,urediti staze i postaviti edukativne ploèe. Sveto, naravno, ne bi imalo smisla ako baremvikendom ne bi bio prisutan nadzornik ovlaštenkazniti prekršitelje.

Blizina metropole i dobra prometna pove-zanost prevelik su teret za Ponikve. Dobro jepoznato da su u nas pravni postupci beskrajnodugi pa moramo pesimistièno zakljuèiti da je zazapadni dio Medvednice možda veæ prekasno.Samo nekoliko kilometara zapadno odPonikava, u Ivancu Bistranskom, nalazi sekamenolom koji iz godine u godinu nemilo-srdno »jede« Medvednicu. No to je veæ nov»sluèaj« i nova velika tema.

Namjerno ne želim optimistièno završitiovaj tekst jer se na Ponikvama, pa i na cijelojMedvednici, previše zatvaraju oèi pred proble-mima. Prirodni resursi nisu neiscrpni, oni supoput novca u našem novèaniku: kad dobijemoplaæu, u novèaniku ima novca. No, vodimo liraèuna o tome da jednoga dana plaæa moždaneæe doæi? Kako æemo tada kupiti vodu?

4239, 2008

JEZERO?Postoji zanimljiva teorija po kojoj je nekad

na Ponikvama u stvari bilo jezero. Na to prijesvega asociraju uzvišenja koja okružuju livadu izbog kojih sa livade za vodu nema izlaza.Teorija kaže da ipak kraški reljef nije uspiozadržati tu kolièinu vode pa je došlo do erozijei stvaranja najmanje dva ponora, koliko ihdanas vidimo. Bila to istina ili ne doista jezabavno maštati o jezeru na Ponikvama.

Veternica je zaštiæena kao geomorfološki spomenik prirode

VLA

DO

BO

ŽIÆ

MEDVEDNICAMEDVEDNICA

NOVA NADSTREŠNICA NASNOPLJAKU

U nedjelju 8. lipnja održan je pohod »Tragomprvog izleta HPD-a na Sljeme«, trasom kojom su izlet-nici prošli 1875. godine. Akciju je osmislio i proveo udjelo predsjednik Planinarskoga kluba Hrvatskogalijeènièkog zbora dr. Berislav Banek uz pomoæ zagre-baèkih planinarskih društava »Ericsson Nikola Tesla«,»Naftaplin« i »Sljeme«. Taj je stari put za tu prilikuponovno markiran i prokrèen, a na usponu su bile trikontrolne toèke: Graèani, Snopljak i Sv. Jakob. Nakraju su izletnici koji su s polazne toèke ponijeliosobni karton dobili spomen-znaèku i pisanu potvrd-nicu. Na Snopljaku je tom prilikom sveèano otvorenonovo planinarsko sklonište u obliku nadstrešnice,poput one na Adolfovcu. Uredile su ga Hrvatske šume- RJ »Hortikultura« na mjestu stare dotrajalenadstrešnice. Na skloništu je predsjednik Planinar-skog saveza Zagreba Zdravko Ceraj otkrio ploèu uspomen prvoga organiziranog izleta na Sljeme. Pohodje završio misom u kapelici sv. Jakoba na Malom Slje-menu, gdje je pjevalo Hrvatsko seljaèko pjevaèkodruštvo »Podgorac«. Na livadi pred kapelicom bilo jevrlo veselo i plesalo se jer je svirala tamburaška klapa»Graèanci« iz Graèana, meðu planinarima poznata po

tome što se jednom uspela na Triglav ponijevši sasobom èak i veliki bajs (kontrabas). Na pohodu jesudjelovalo oko 200 planinara, meðu njima i Slovenci,koji su došli posebnim autobusom. Pohod tragomprvog izleta HPD-a organizirat æe se ubuduæe svakihpet godina.

PIRAMIDA NA HUNJKIZapravo nije na samoj Hunjki, veæ 250 m sjeve-

roistoèno, na Maðarevu brijegu (896 m), i nije pira-mida, nego, službenim jezikom, vidikovac iprotupožarna osmatraènica. Nije još ni gotova, jer sunedavno postavljeni tek temelji. Ali stvar ide svojimtijekom i sada se izraðuju izvedbeni i montažni nacrti.Bit æe to orijaška èelièna graðevina visine deseterokat-nice, visoka 30 metara i teška 53 tone. Stoga njezinitemelji i jesu tako široki i debeli da pobuðuju èuðenjeplaninara prolaznika. Èudno zvuèi, ali poslovi okopapirologije za piramidu bili su gotovo teži od samegradnje; trebalo je nekoliko godina da bi se dovršili,a u njima je sudjelovao velik broj struènjaka i ljudi izadministracije, sreæom naklonjenih idejnom zaèetnikuJosipu Majnariæu iz HPD-a »Zanatlija«, koji i danassvakodnevno obilazi urede, inženjere i potencijalnedonatore.

424

Izlet tragom prvog izleta HPD-a na Sljeme 8. lipnja - planinari kod nove nadstrešnice na Snopljaku

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

NOVOSTI S MEDVEDNICEpripremio prof. dr. Željko Poljak

9, 2008

130 GODINA GRADSKE KUÆENA SLJEMENU

Godine 1878. dobio je HPD na Sljemenu grad-sku lugarnicu (»Gradsku kuæu«). Bio je to prvi plani-narski dom u povijesti hrvatskog planinarstva. Nakonpregradnje 1925. nazvan je Tomislavovim domomprema kralju Tomislavu (te se godine slavila tisuægo-dišnjica hrvatskog kraljevstva, tj. Tomislavovekrunidbe), a to je ime naslijedio i novi dom, na novojlokaciji, podignut nakon požara ukojem je 1934. izgorio stari dom.Povodom 130. godišnjice popular-nog »Tomislavca« valja zabilježitida je on do Drugoga svjetskog rataodigrao ulogu središta planinar-skog života u Hrvatskoj. Spo-menimo i to da je nekadašnji hotel»Zanatlije« na Hunjki nakon neko-liko promjena konaèno dobio imekojim bi, èini se, trebao stati uz bokTomislavcu - danas nosi ime»Zvonimirov dom«.

KNJIGA O FLORIMEDVEDNICE

Nakon Velebita, Biokova iŽumberaèke gore, napokon je iMedvednica dobila svoju botanièkumonografiju. To je omašna knjigapod naslovom »Flora Medved-nice«, koju su napisali Toni Niko-liæ i Sanja Kovaèiæ, a izdala ju jeovoga proljeæa »Školska knjiga« uZagrebu (cijena 199 kn). U knjizije opisano 250 najèešæih biljaka, ailustrirana je obiljem slika u boji.

OBNOVLJEN ÐAÈKI DOMDom Crvenoga križa na Malom Sljemenu

(959 m), poznatiji pod popularnim nazivom Ðaèkidom, zablistao je novim sjajem nakon opsežnih graðe-vinskih radova i opet prima goste. Sagraðen je 1932.i dvaput dograðivan: 1984. i nedavno drugi put. Otvo-ren je cijele godine za jednodnevne organiziraneskupine mladeži, a osigurava pun pansion. Tel. 4555-855 i 4555-836.

AUTOBUS UMJESTOŽIÈARE

Dotrajalu Sljemensku žièaru,danas izvan pogona, zamijenila je11. sijeènja ove godine redovnaautobusna linija, koju održava Za-grebaèki elektrièni tramvaj, a po-lazi s posljednje stanice tramvajabroj 14 na Mihaljevcu. Prometujeod 6:20 do 22:40 sati, radnim da-nom otprilike svakih sat i pol, ne-djeljom svaki puni sat. Vozi kru-žno, a usputne su stanice Bliznec,Jaslice, Tomislavov dom i Grafièar,odakle se vraæa preko Kraljièinazdenca i Šestina do Mihaljevca. Namolbu izletnika vozaè æe stati i kododvojka za »Runolist« i na Kralji-èinu zdencu. Dvaput dnevno auto-bus vozi i do hotela »Snježna kra-ljica«. Mnogim je planinarima novaautobusna linija milija od žièare jernisu, kao nekoæ, vezani uz gornjustanicu žièare, a osim toga, osobestarije od 65 godina imaju pravo nabesplatnu vožnju.

4259, 2008

Gradska kuæa na Sljemenu – naš prvi planinarski objekt Ðaèki dom na Sljemenu

Flora Medvednice

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

426 9, 2008

PRVI PLANINARSKI PISAC NA SVIJETUPRVI PLANINARSKI PISAC NA SVIJETU

Prije 500 godina rodio sePetar Zoraniæ

prof. dr. Željko Poljak, Zagreb

Pisac naše prve planinarske knjige, starohr-vatski književnik Petar Zoraniæ Ninjanin,rodio se u Zadru, ali je veæi dio životaproveo u Ninu, gdje je bio, današnjim rjeèni-kom reèeno, javni bilježnik. U svojoj 28. godininapisao je, pod utjecajem talijanske renesanse,klasièno djelo hrvatske književnosti »Planine«.

Hrvatski planinari rado istièu da je to prvaplaninarska knjiga na svijetu, to jest prva knjiganadahnuta planinom. Istina je da je knjiga oplanini Pilatusu Švicarca Konrada Gesneratiskana prije Zoraniæevih »Planina« (1555.), alije Zoraniæ svoju napisao 14 godina prije njega,što pouzdano znamo, jer je zabilježio da ju je

pisao u Ninu »na 20. zrilvoæa miseca 1536.godine« (tiskana je u Veneciji tek 1569.).

Zoraniæ u njoj opisuje svoje sedmodnevnoputovanje kroz Velebit i Dinaru, a poduzeo gaje da se riješi nesretne ljubavi prema nekoj»majahnoj deklici«, od koje je patio sedamgodina. Krenuo je u Velebit iz Podgorja krozVražja vrata (Paklenica), gdje se tri dana družios pastirima. Zatim se popeo na Dinaru, gdje gaje vila Dejanira (Dinara) èarima oslobodila od»ljubvenoga betega«. Nameæe se usporedba sFrancescom Petrarcom, koji je patio za tajan-stvenom Laurom i uspeo se na Mount Ventoux(1909 m), èime je zapoèelo suvremeno svjetskoplaninarstvo.Spomenik Petru Zoraniæu u Zadru

Petar Zoraniæ, ilustracija Nikole Šimuniæa, 1995.

Knjiga je sastavljenakao mozaik posvetne, pu-topisne, patriotske, pasto-ralne i renesansne knji-ževnosti, slaveæi hrvatskekrajeve i planinske vidike.U njoj se prepliæu stvar-nost i alegorije, a na višeje mjesta prekinuta stiho-vima, veæinom dvanaeste-raèkim, od koji su neki ipod utjecajem narodnihpjesama.

Pisana je jezikom ipravopisom koji je danasteško èitljiv, ali je u novijedoba objavljena u suvre-menom »prijevodu«. Punije naslov djela »Planine kezdrže u sebi pisni pete popastirah, pripovisti i prit-vori junakov i deklic imnoge ostale stvari slože-ne po Petru Zoraniæu Ni-njaninu«. Zoraniæ u svojojknjizi Velebit naziva Ve-lebiæem, što je staro na-rodno ime za tu planinu(saèuvano je samo još po-negdje na otoku Pagu ustarijih starosjedilaca).

O Zoraniæevu životumalo nam je toga po-znato. Najvjerojatnije jeroðen 1508., iste godinekad i Marin Držiæ, a umrou 60. godini života, vjero-jatno 1569.

Potomak je lièke obitelji Tetaèiæ, koja je izLike izbjegla u Nin kad su joj krbavski knezoviKurjakoviæi oteli zemlju. Zoraniæ se rodio uZadru, kamo je za vrijeme trudnoæe iz nezdra-vog Nina (malarija) odselila njegova majkaElizabeta de Medulla (iz njezina je roda i slavnislikar Andrija Meduliæ). Zna se da je Petrovdjed Petrica prvi Zoraniæ koji je dobio plemstvo(svoje je ime polatinio u de Albis). Prije »Pla-nina« Zoraniæ je napisao još dvije knjige, ali susve nestale u krvavim povijesnim metežima.

Sreæom, saèuvao se jedan jedini primjerak »Pla-nina«, koji se danas nalazi u posjedu HAZU-au Zagrebu.

Ove je godine u Zoraniæevu rodnom Ninuproslavljena 500-godišnjica njegova roðenja,èemu se svim srcem pridružuju i planinari. Za-drani su se Zoraniæu odužili spomenikom kojise nalazi kod crkve sv. Krševana (kip J. Petriæaiz 1969.), a planinari tako što su 1973. jedanbezimeni vrh na južnom Velebitu nazvali Zora-niæevim vrhom (1712 m).

4279, 2008

Naslonica Zoraniæevih planina – najstarije planinarske knjige na svijetu

Prošle je godine, uspostavom planinarske obilaz-nice »Petrova gora« i ukljuèenjem najvišeg vrha –Petrovca (512 m) u Hrvatsku planinarsku obilaznicu,ova znaèajna i na svoj naèin lijepa hrvatska goravraæena u okrilje hrvatskog planinarstva. Pohvale zatu akciju stizale su s raznih strana, ali pažljivo je uhomoglo èuti i nekoliko prigovora. Jedan od njih – da nagori nema vidika i vidikovca – nije tako lako uspješnoriješiti jer je toranj na Magarèevcu ipak samo komu-nikacijski toranj (i k tome još uvijek nije dostupan), auspon na spomenik na Petrovcu je opasan, pa i neugo-dan. Dakle, vidikovac æe se još morati prièekati, alidrugi prigovor je riješen i o njemu govori ovaj èlanak.

Naime, tijekom prošloga ljeta i zime PD »Šumar«je markiralo dva nova planinarska puta, koji omoguæa-vaju da svatko tko želi obiæi Petrovu goru ujutro sje-dne na autobus za Topusko, siðe u Gvozdu i uspne sena najviši predio Petrove gore, gdje ima vremena obiæi

sve znamenitosti, udariti žig KT HPO i èak tri KTobilaznice Petrova gora, a potom izabrati kojim putemželi siæi na Muljavu. U lovaèkoj kuæi na Muljavi možese dobro odmoriti, ponešto pojesti i popiti, a potomlagano nastaviti šumom na Biljeg i tamo prièekatiautobus. Izvedivo, razmjerno lako, a sadržajno i lijepo.

U Gvozdu staza poèinje na napuštenoj željez-nièkoj stanici, odakle najprije nekoliko stotina metaraduž pruge, a potom preko nje južnim pravcem doli-nom Bistrice do šume i podnožja gore. Taj dio putatraje 50 minuta i veæim se dijelom pruža vidik naPetrovu goru. Vrijedi se odmoriti na ugodnom izvoru15 minuta od stanice. Kad stignete na rub šume (iplanine), odmah, ni 50 m dalje, naæi æete na malojšumskoj cestici odvojak udesno u šumu. Ovdje poèinjelagani jednosatni uspon obroncima, najprije krozborovinu, pa kroz mladu, a potom i zrelu šumu doceste. To je cesta Gvozd – Petrovac, koja takoðer

JAVNIM PRIJEVOZOM NA PETROVU GORU

BILJEG

GVOZD

Crtani prikaz putova na središnjem dijelu Petrove gore (crtež Darka Štefanca na ploèi pred lovaèkim domom »Muljava«)

poèinje na željeznièkoj stanici u Gvozdu, ali vodi nadrugu stranu. No, ne treba vas brinuti cesta. Njomevalja desno, i to samo 300 metara, a potom opet desnou šumu oštrim usponom, pred kraj prilièno strmo, i za15 minuta izaæi æete na Veliki Petrovac, iza spome-nika. Ukupno od Gvozda ima oko 2:15 h hoda.

Buduæi da je èitavo podruèje Petrovca premre-ženo obilježenim stazama, da su skice tih putova nakontrolnim toèkama, a detaljna karta na parkiralištu,te da je sve to još i lijepo opisano u dnevniku i vodièuobilaznice, neæemo se ovdje detaljno baviti itinerarompo Petrovcu. Tek jedan prijedlog: cestom do Kraljevagroba, uspon do ostataka samostana i vršne toèke naMalom Petrovcu (time ste »pokupili« sve KT), a zatimmožete birati. Imate li vremena, najbolje se odmahkod ruševina samostana »prikljuèiti« na zelenu trasuobilaznice pa se »srušiti« s vrha u smjeru prema Ma-garèevcu te preko Malog Velebita siæi u dolinu VelikeRadonje i na Muljavu za 1:45 sati. Ako nema vremenaza to, krenite opet zelenom obilaznicom, ali u obrnu-tom smjeru, što znaèi do iza spomenika pa nizbrdokroz šumu do KT 5 - Rimski put, za 30 min. Ovdjetreba siæi s obilaznice lijevo i za 15 min po pouènojstazi (takoðer novoobilježenoj) veæ ste na MalojRadonji, odnosno na Muljavi (ukupno nepun sathoda).

Na Muljavi se možete zadržati najdulje do 16 satijer autobus preko Biljega prolazi u 17:20. Kako doBiljega? Najprije opet zelenom trasom obilaznice (ipouènom stazom) do ceste (15 min) i kad tu obilaz-nica skrene desno, naša nova staza ide ravno prekoceste kroz šumu i lagano se jednim hrptom spušta usjevernom smjeru. U sljedeæih 20 min spustit æete sena trasu šumske željeznice, naravno opet napuštene ibez traènica. Tom su se željeznicom nekoæ prevozilitrupci upravo ispod Biljega. No, danas to baš neæe iæipa æe trasa pruge za petnaestak minuta biti»pregažena« cestom. Stoga nam valja po cesti oko 20min do asfalta, a onda lijevo stotinjak metara do

raskrižja (putokaz Kljuèar) gdje je lokalna birtijapreko puta koje stoji autobus. Sve skupa 1:15 sati odMuljave.

Eto, tako smo zatvorili pješaèki krug po Petrovojgori. Toèno je da treba »potrošiti« cijeli dan na jednuplaninarski skromnu, ali nesumnjivo i sadržajnu goru.Pri planiranju toga kruga nije bilo teško smisliti kakopopuniti dan, veæ kako sve što bi trebalo vidjeti uskla-diti s autobusnim voznim redom. Ambiciozniji i bržimogu još dodati i posjet Magarèevcu ili èak Partizan-skoj bolnici, no s druge strane, krug nije prenaporanni za one skromnijih moguænosti. Ukupno ima 4:15sata hoda, a na putu je mnogo mjesta pogodnih zaodmor. Vodom se valja opskrbiti na izvoru na poèetkuputa.

Što se autobusa tièe, postoji samo jedna upotre-bljiva linija dnevno pa nikako nemojte zakasniti.Doduše, na cijenu karte se ne može utjecati, a ona jepomalo pretjerana. Možemo se samo nadati daglasine o oživljavanju željeznièke pruge neæe ostatisamo glasine, pa da æemo jednog dana ipak lijepo navlak pa... kao u ona dobra stara vremena.

Branko Meštriæ

4299, 2008

VOZNI RED AUTOBUSA I SATNICA HODANJA7:20 AK Zagreb: autobus Zagreb – Topusko8:20 Karlovac9:20 Gvozd (9:04 Biljeg)

12:00 dolazak na Petrovac13:00 polazak za Muljavu14:00 dolazak na Muljavu, ruèak, odmor16:00 polazak za Biljeg (najkasnije)

17:26 Biljeg: bus Topusko – Zagreb (17:15 Gvozd)18:15 Karlovac19:25 Zagreb

Kraljev grob na Petrovoj gori

Velikan hrvatskog alpinizma i zaèetnik ekspedi-cionizma Jerko Kirigin, naš dragi Jere, podlegao je 10.kolovoza teškoj bolesti kojoj se dugo vremena opirao,znajuæi ipak da mu se bliži kraj. Shrvanoga bolešæu itoksiènim citostaticima, ali snažna duha, susreo samse s njim posljednji put nedavno u planinarskomdomu »Zavižan«, gdje je u blagovaonici podržavaoveselo raspoloženje meðu planinarima, nastojeæi da unjemu ne gledaju bolesnika. Na spomen svoje bolesti,nehajno bi odmahnuo rukom i sa sebi svojstvenimhumorom dobacio: »Naravno, puno je bolje biti mladi zdrav nego star i bolestan!«

Jerkov životni kurikulum toliko je bogat dazaslužuje monografsku knjigu; ovdje možemo samoletimice nabrojati najvažnije što je uèinio za svogaživota.

Bio je instruktor i voða brojnih planinarskihškola, teèaja i alpinistièkih logora, voða ekspedicijaGrenland 1971 (prva hrvatska alpinistièka ekspedicija)i Ande 1974. - 1975., Alpamayo 1980., Mount StEliasna Aljasci 1983., Ruwenzori i Kilimanjaro 1985.,proèelnik Alpinistièkog odsjeka PDS-a »Velebit«1964-1965., èlan himalajskih ekspedicija NgozumbaKang 1987. i Everest 1989., voða nekoliko saveznihljetnih penjaèkih škola u Alpama, voða desetak Vele-bitovih alpinistièkih škola i ledenjaèkih teèaja (Gross-glockner, Ortler, Chamonix). Raèuna se da je okotisuæu planinara prošlo njegovu edukaciju. Bio je isuradnik »Hrvatskog planinara«.

Kao alpinist ispenjao je stotine smjerova, poèevšiod Kleka i Paklenice pa do norveških stijena i sloven-skih i centralnih Alpa. Bio je osnivaè Planinske satnije»Velebit« od stotinjak pripadnika koji su u Domovin-skom ratu branili hrbat Velebita. Za njezina zapovjed-nika nije postavljen odredbom nego je prihvaæen kaoneupitan moralni autoritet i osoba kojoj se uvijekmože vjerovati, koja je roðeni organizator i autoritetbez autoritarne nametljivosti.

Gorska služba spašavanja bila je kao po mjeriJerkove humanosti (pridružio joj se 1961. godine). Ujesen 1991. poveo je tridesetak planinara u južni Vele-bit na ratni zadatak humanitarnog karaktera: spaša-vanje nemoænih prognanika iz Lovinca i Sv. Roka podneprijateljskom vatrom.

Jerko se rodio u Zagrebu 21. listopada 1942. i kaodiplomirani fizièar radio do zadnjeg èasa u Državnomhidrometeorološkom zavodu u Zagrebu. U Zavodu jeviše godina bio voditelj službe meteoroloških motre-

nja i zamjenik ravnatelja, i meðu ostalim uvijekposebno brižljivo skrbio o visinskoj meteorološkojpostaji na Zavižanu. Nije htio na bolovanje, nego jedolazio na posao dok god se mogao stubama uspetido svoga radnoga mjesta.

Ono što suhoparan kurikulum nikako ne možedoèarati, to je humanost kojom je Jerko stalno zraèiooko sebe, u svakoj prilici, osobito u najtežim trenuci-ma. Stoga je najbolje završiti ovaj kratki nekrolog snekoliko reèenica što su ih na posljednjem ispraæajuizrekli njegovi planinarski drugovi, predsjednik HPS-aprof. dr. Hrvoje Kraljeviæ, ing. Zdenko Aniæ i ing.Davor Ribaroviæ:

- Iako porijeklom Braèanin, podredio je moreplaninama.

- Duhom antivojnik, postao je èasnik u svojojhrvatskoj vojsci.

- Umjesto da smo u bolesti mi tješili njega, on jetješio nas.

- Neponovljiv osmjeh kojim je brisao nespora-zume oko sebe.

- U svemu smo bili razlièiti, ali je naše prijatelj-stvo vezalo sanjanje ostvarivih i neostvarivihsnova.

- Bio je velik èovjek u svakom pogledu: kao plani-nar, kao hrvatski branitelj i kao - bolesnik!

Hvala Ti za druženje i življenje s Tobom, vrije-dilo je!

prof. dr. Željko Poljak

430 9, 2008

JERKO KIRIGIN (1942 – 2008)

U nedjelju 23. ožujka preminuo jeistaknuti èlan PD-a »Cincar« u LivnuBranko Joziæ. Rodio se 1. 1. 1950. u Vi-došima u livanjskoj opæini. Osnovnu ško-lu je završio na Megdanu, Srednju uprav-nu i Pravni fakultet u Splitu, da bi, vra-tivši se u Livno, nakon položenog pravo-sudnog ispita, obnašao niz odgovornihdužnosti: bio je opæinski sudac, predsjed-nik suda, javni pravobranitelj i javnitužitelj. Poslije Domovinskog rata radioje u vlastitom odvjetnièkom uredu.

Branko Joziæ bio je inicijator obnavljanja i osni-vanja planinarskog društva u Livnu. Na obnoviteljskojskupštini 15. svibnja 1982. godine izabran je za pred-sjednika PD-a »Cincar« Livno. Sudjelovao je u mno-gim pohodima u tadašnjoj državi, a planinario je èestoi u inozemstvu. Uz austrijske Alpe, poljske i slovaèkeTatre, znao se »zaletjeti« i u južnoamerièke Ande.

Volio je prirodu i sve što ona nudi.U rodnim Vidošima bavio se pèelar-stvom, a na njegov poticaj, uz pomoæsvoje braæe, poèetkom osamdesetihgodina prošlog stoljeæa na šest hektarazasaðeno je 17 tisuæa borova. Danas jeto oaza prirodne ljepote, a žitelji togakraja to nazivaju Brankovim Borovcem.

Tušnicu, planinu u blizini rodnogmu sela, neizmjerno je volio. Malo jepoznato da se na Tušnicu uspeo više od300 puta. Poznavao je svaki njen kutak,

jednako kao što je poznavao ljekovito bilje koje tamoraste, i gljive kojih u proljeæe i jesen ima u izobilju. Kaoplaninara krasile su ga samo vrline: druželjubivost iprijateljstvo, korektnost i komunikativnos