S DEKANOM ZDRAVSTVENOG VELEUČILIŠTA - HKMS · 2016. 11. 10. · Cecilija Rotim Marija Kadović Ljiljana Pomper Danijela-Lana Domitrović Tajnica uredništva: Anastazija Sorić Uranić

GODINA XII / BROJ 3 / ISSN: 1845-8165 / LIST JE BESPLATAN

S DEKANOM ZDRAVSTVENOG VELEUČILIŠTA prof.dr.sc. Krešimir Rotim, dr.med

2

informativno glasilo HKMS-aPlavi FOKUS

Informativno glasilo Hrvatske Komore Medicinskih Sestara

Nakladnik:Hrvatska komora medicinskih sestara

ISSN: 1845-8165

Glavna urednica:Dragica Šimunec

Uredništvo:Biljana KurtovićCecilija RotimMarija KadovićLjiljana PomperDanijela-Lana Domitrović

Tajnica uredništva:Anastazija Sorić Uranić

Adresa uredništva:Hrvatska komora medicinskih sestara“Plavi fokus”Maksimirska 111/2 10 000 Zagreb

E-mail: [email protected]

Grafički dizajn i priprema:Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Tisak:Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Tekstovi objavljeni u časopisu Plavi fokus izražavaju mišljenje autora i ne moraju se isključivo podudarati s mišljenjem Uredništva ili službenim stavom Hrvatske komore medicinskih sestara.

IMPRESSUM

Sadržaj

RIJEČ UREDNICE.......................................................................3

PREDSTAVLJAMO: VIJEĆE HKMS-A (2. DIO)...........................................................4

INTEVRJU S DEKANOM ZDRAVSTVENOG VELEUČILIŠTA prof.dr.sc. Krešimir Rotim, dr.med .......................................6

STANDARDI ZANIMANJA I STANDARDI KVALIFIKACIJA U SESTRINSTVU Projekt: „Izrada standarda zanimanja/kvalifikacija uz unaprjeđenje zdravstvenih studijskih programa“.................................................................................10

E-LEARNING PORTAL HRVATSKE KOMORE MEDICINSKIH SESTARA ...................12

PRUŽANJE PALIJATIVNE SKRBI NA NIVOU PZZMožemo li bolje?......................................................................13

STRUČNI ČLANCIZbrinjavanje akutnog zatajivanja rada srca primjenom mehaničke cirkulacijske potpore: Prikaz slučaja...........................................................................16

Uvođenje kodeksa školskog odijevanja - primjer dobre prakse u osnovnoj školi Jurja Dalmatinca Šibenik............21

NAJAVE/IZVJEŠĆE SA STRUČNIH SKUPOVA..................................................................................26

PRIMJER DOBRE PRAKSE: KLINIKA ZA PSIHIJATRIJU VRAPČE.....................................38

ENC NOVOSTI...........................................................................43

HOSPICIJ Casa Sperantei - izvrsnost u palijativnoj skrbi za Rumunjsku i istočnu Europu.................................................44

IZ STRANE LITERATURE............................................................................46

UPUTE AUTORIMA..................................................................50

3


Drage kolegice i kolege,

raskošno šarenilo jesenskih boja, bez obzira na bablje ljeto neupit-no upućuje na nadolazeću kasnu jesen i zimu. Priroda se sprema na „odmor“, a svima kojima je opis posla pružanje zdravstvene zaštite započinje prava sezona punog pogona. U sustavu zdravstva naprosto sve vrije od ponovno novih očekivanja, promjena ustroja…

Konačno su završili svi mogući izbori, pa i ovi naši u Komori.

Svakako je vijest da imamo novog ministra zdravstva, za sve u sustavu zdravstva vrlo važna osoba. Osoba koja po opisu posla usmjerava i daje glavni pečat sustavu kojem upravlja.

Želimo izraziti našu dobrodošlicu ministru, profesoru Milanu Kujundžić. Profesor Kujundžić, ugledni sveučilišni profesor, dobro poznati specijalist s iskustvom pomoćnika ministra, ravnatelja bolnice, predstojnika klinike. Način na koji sestrinstvo funkcio-nira unutar sustava zdravstvene zaštite za njega zasigurno nije nepoznanica. Komora kao institucija uvijek pruža ruku suradnje. Komora i Ministarstvo zdravstva imaju u suštini istu zadaću, a to je pružiti zdravstvenu uslugu pacijentu, osigurati njegovu si-gurnost i jamčiti da svi zdravstveni djelatnici na svim razinama rade samo ono za što su kvalificirani i ovlašteni. To je naša zajed-nička zadaća. Zadaća ministra tu dolazi u prvi plan i od njega se prirodno očekuje otvorena suradnja i dijalog. Poznajući profesora Kujundžića nade i očekivanja su velika, ali je i povjerenje u njega od naše strane veliko.

Završili su i izbori za tijela Komore. Interes kolegica i kolega je ove godine bio izniman, vodila se prava bitka za svaki glas, ponavljale su se skupštine i to je jako dobar znak. Komoru na kraju čine sve medicinske sestre i tehničari i o njihovoj angažiranosti ovisi i cjelokupni rad Komore. Najvažnije je da osvijestimo tu činjeni-cu, da svatko preuzme punu odgovornost za svoje djelovanje, za izgovoreno i napisano. U današnje informatičko doba gotovo je nemoguće bilo što izbrisati, što je dobro. O odgovornosti svakog od nas ovisi ukupna slika sestrinstva kao profesije, naš kredibilitet ali i naš „status“ o koje često volimo govoriti.

U ovom broju Plavog fokusa zasigurno će svaki čitatelj pronaći ponešto zanimljivo.

Posebno vas upućujem na prilog iz Rumunjske, vezan uz palijativnu skrb. Možda prilog pročitaju i oni koji bi konačno trebali donijeti neke odluke, da se u ovoj Lijepoj našoj prestane svaštariti na tu temu (čast časnim iznimkama). Imamo mnogo dobrih stručnjaka, pa rješenje neće biti teško pronaći.

Dragica Šimunec

Riječ urednicestudeni 2016.

KOMORU NA KRAJU ČINE SVE MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARI I O NJIHOVOJ ANGAŽIRANOSTI OVISI I CJELOKUPNI RAD KOMORE.

4


Koprivničko-križevačka županija

MARINA FRIŠČIĆ, diplomirana medicinska sestraU Kalinovcu je završila osnovnu, a srednju medicinsku školu u Bjelovaru. Udana je i majka dvoje djece. Diplomski specijalistički studij menadžment u sestrinstvu završila je 2009. u Zagrebu. Radi u Općoj bolnici „dr.T.Bardek“ u Koprivnici gdje je glavna sestra Centra za hitnu medicinu - OHBP - a. Članica je izvršnog odbora Hrvatske komore medicinskih sestara Podružnice Koprivničko-križevačke županije i član Vijeća HKMS. Urednica je sestrinskog časopisa“Pogled“ čiji je izdavač Opća bolnica „dr.T.Bardek“ Koprivnica.

Vijeće Komore ima 20 članova. U ovom broju predstavljamo ih preostalih 10.

VIJEĆE HKMS-a - 2. DIO

Krapinsko-zagorska županija

BLAŽENKA STUNJA, diplomirana medicinska sestraSrednju medicinsku školu završila je u Varaždinu 1991., a sestrinstvo je studirala na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu gdje je diplomirala 2011. Radi na radnom mjestu glavne sestre Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 2008. Godine.Kao predstavnica Krapinsko-zagorske županije u Vijeće HKMS-a izabrana je prvi puta 2015.god.Cilj joj je da kao član Vijeća Komore doprinese razvitku sestrinske profesije.

Međimurska županija

DARINKA ŽVORC NOVAK, prvostupnica sestrinstvaZaposlena je u Županijskoj bolnici Čakovec kao glavna sestra djelatnosti za očne bolesti. Predsjednica je Podružnice Međimurske županije i članica Vijeća Hrvatske komore medicinskih sestara.

Sisačko-moslavačka županija

BRANKICA IVIČINEC, prvostupnica sestrinstvaSrednju medicinsku školu u Sisku završila je 1983. Od 1986. godine radi u Općoj bolnici „Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku, na odjelu neurologije, a od 2004. Radi na inter-nom odjelu kao glavna sestra dijalize. 13.1.2004. diplomirala je na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu - dvogodišnji studij sestrinstva, a 5.7.2007. završila je razlikovni studij sestrinstva u Zagrebu i stekla naziv prvostupnica sestrinstva.Od osnivanja Hrvatske komore medicinskih sestara aktivno je uključena u rad, najprije kao tajnica podružnic, a potom kao predsjednica podružnice i konačno kao članica Vijeća Komore. Aktivno sudjeluje u organiziranju trajnog educiranja sestara u podružnici.Od 2014. godine mentor je učenicima pete godine srednje medicinske škole u Sisku, a od 2015. godine članica Savjeta za zdravlje Sisačko-moslavačke županije.

5


VIJEĆE HKMS-a - 2. DIO

Grad Zagreb

ZINKA BRATUŠA, diplomirana medicinska sestraRadi na Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“. Srednju medicinsku školu i studij sestrinstva završila je u Zagrebu. Članica je Vijeća Hrvatske komore medicinskih sestara od 2015. godine.

Splitsko-dalmatinska županija

ZVONIMIR PARČINA, prvostupnik sestrinstvaSrednju medicinsku školu završio je u Splitu, a u Zagrebu je diplomirao na Višoj medicinskoj školi. U Zagrebu trenutno studira na sveučilišnom studiju sestrinstva. . Oženjen je i otac troje djece. Od 1998. radi u KBC-u Split gdje je od 2014. glavni tehničar Zavoda za anesteziju. Član je Vijeća Hrvatske komore medicinskih sestara od 2007., a od 2011. do 2015. bio je njegov dopredsjednik.

Zagrebačka županija

LJUBICA ZRNO, diplomirana medicinska sestraGlavna je sestra - pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Doma zdravlja Zagrebačke županije. Dopredsjednica je Vijeća Hrvatske komore medicinskih sestara od 2015. godine.

Virovitičko-podravska županija

SUZANA CINDRIĆ, diplomirana medicinska sestraZaposlena je u Općoj bolnici Virovitica, kao glavna sestra Službe internističkih djelatnosti i glavna sestra Odjela za endokrinologiju, dijabetes i hematologiju.

2008. Diplomirala je na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, diplomski specijalistički stručni studij "Menadžment u sestrinstvu". Članica je Vijeća HKMS od 2008.godine. Dobitnica je Povelje HSDU za rad i postignuća u humanitarnoj djelatnosti, zdravstvenom prosvjećivanju i skrbi osoba sa šećernom bolešću.

Šibensko-kninska županija

SILVANA DEKOVIĆ, prvostupnica sestrinstvaZaposlena u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije. Ima 32. godine radnog staža. Odgovorna sestra Hemodijalize. Članica Vijeća HKNS u drugom mandatu.

Uvjerena je da će sastav ovog Vijeća podići sestrinstvo na zasluženo mjesto.

Zadarska županija

IVICA RAŽNJEVIĆ, prvostupnik sestrinstvaSrednju medicinsku školu završio je u Zadru, a studij u Zagrebu. Radi kao voditelj operacijske dvorane na Odjelu za urologiju Opće bolnice Zadar. Sudionik je Domovinskog rata. Član je Vijeća Hrvatske komore medicinskih sestara od 2011. godine.

6


1. POŠTOVANI G. ROTIM, DOBRO DOŠLI U GLASILO HRVATSKE KOMORE MEDICINSKIH SESTARA - PLAVI FOKUS.

Hvala na pozivu i prilici da sestrinskoj zajednici u cijeloj domovini približim djelovanje Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, najstarije i stožerne insti-tucije za visokoškolsko obrazovanje medicinskih sestara i tehničara te ostalih važnih zdravstvenih struka. Ove smo godine proslavili 50. obljetnicu ove značajne institucije kojom smo prigodom odali počast svim bivšim Dekanima, vrijednim profesorima i drugim zaslužnim stručnjacima, koji su predano gradili i razvijali našu ustanovu. Na ovu zavidnu tradiciju želimo nadograditi sve prednosti modernog načina učenja 21. stoljeća, nova znanja i tehnologije, stručnu izvrsnost te vrhunski obrazovane profesore, nastavnike i suradnike. Kako Hrvatska komora medicinskih sestara zastupa iste principe, posebna mi je čast biti gostom Vašeg uglednog i popularnog časopisa.

2. OPIŠITE NAM SVOJ PROFESIONALNI PUT, TE OTKUD ŽELJA DA RADITE UPRAVO NA OBRAZOVANJU MEDICINSKIH SESTARA/TEHNIČARA?

Od prvih dana moga školovanja, vjerojatno dijelom i radi obiteljske tradicije i odgoja oca liječnika, nisam imao drugih interesa osim medicine. Mati učiteljica, možda mi je usadila i želju za poučava-njem mlađih kolega koju sam ostvario kroz nastav-ničko-profesorsku karijeru na fakultetu. Srednju školu, tada Zdravstveni obrazovni centar završio sam u Zagrebu, gdje sam dobio dobre temelje za studiranje na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na kojem sam diplomirao a kasnije i doktorirao. Velika mi je čast bila potom postati nastavnikom i zaposlenikom fakulteta na kojem sam naučio sve što znam. Specijalizaciju iz neurokirurgije završio sam na Klinici Medicinskog fakulteta KBC Zagreb, na kojem sam uz brojna usavršavanja u inozemstvu uspješno završio uz pomoć svojih mentora, prof. Ivekovića i prof. Paladina. 2006.godine izabran

RAZGOVARALA: Marija Kadović

INTERVJU S DEKANOM ZDRAVSTVENOG VELEUČILIŠTA prof.dr.sc. Krešimir Rotim, dr.medZdravstveno veleučilište u Zagrebu (ZVU) desetljećima školuje zdravstvene djelatnike, a nekoliko posljednjih godina prilično je popularno među maturantima. Godišnje ga upiše stotine studenata, a postotak onih završenih vrlo je visok. U ovom broju Plavog fokusa ugostili smo novoizabranog dekana Zdravstvenog veleučilišta prof.dr.sc. Krešimira Rotima dr.med., s kojim smo porazgovarali o fakultetu, sestrinskom pozivu, kao i nekim od problema s kojima se susreću medicinske sestre u Hrvatskoj.

7


sam za Predstojnika Klinike za neurokirurgiju a dvije godine potom i za Ravnatelja KBC Sestre milosrdnice. Eto, vidite i simbolično, a i sadržajno cijeli moj profesionalni život i svi uspjesi vezani su i ne bi bili mogući bez vrhunskih suradnika kolega i prijatelja medicinskih sestara i tehničara. Prva nastavna iskustva vezana su mi za Zdravstveno veleučilište na kojem predajem skoro 19 godina. Bez vrhunski obrazovanih medicinskih sestara nema niti jednog uspjeha u medicini, nema uspješne operacije, liječenja ni bolnice. Uvijek djela govore više od riječi pa se ponosim činjenicom da su u našoj neurokirurškoj sali sve medicinske sestre visokoobrazovane, da je glavna sestra Klinike prva medicinska sestra koja je upisala doktorski studij na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, da je na našoj Klinici osnovano i uspješno djeluje nacio-nalno i internacionalno udruženje neurokirurških sestara, da smo tiskali nekoliko sestrinskih knjiga i priručnika itd. Poticaj su mi bili i vrhunski peda-gozi profesori, nastavnici i djelatnici s kojima sam surađivao na Zdravstvenom veleučilištu.

3. KOJI SU CILJEVI VAŠEG RADA NA MJESTU DEKANA ZVU? GDJE VIDITE ZVU ZA 5 GODINA?

Prioritet je suradnja s Medicinskim fakultetom u Zagrebu te Sveučilištem u Zagrebu s ciljem pretvaranja naših studija u sveučilišne studije, te transformacijom Zdravstvenog veleučilišta u fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Put i način ostva-renja tog cilja nije niti jednostavan niti brz, no uz pomoć naših prijatelja i partnera sa Sveučilišta te uz potporu nadležnog Ministarstva , smatram da je ostvariv i realan u mome mandatu. Zahtjeva poseban napor svih zaposlenika, unutarnje restruk-turiranje i dosizanje najviših standarda našega najvećeg, najkvalitetnijeg i najvažnijega Sveučilišta. Drugi je cilj koncentriranje svih aktivnosti naše ustanove na jednom mjestu, što podrazumijeva gradnju nove zgrade (na čemu aktivno radimo) ili smještaj ZVU u nekom novom adekvatnom prostoru. Sada djelujemo na dvije lokacije sa radilištima i organiziranom stručnom praksom u dvadesetak različitih lokacija i zdravstvenih i drugih institucija. To sve za cilj ima stvaranje poželjnog i traženog fakulteta sa konkurentnim programima i prestižnim i cijenjenim diplomama u domovini i inozemstvu. Namjera mi je i inter-nacionalizacija našeg djelovanja u smislu prido-bivanja studenata iz regije i EU te istodobno i uske suradnje na programima i projektima znanstvene i stručne međunarodne suradnje. Kako bismo bili u našem poslu bili kvalitetni, moramo imati i vr-hunski obučene nastavnike, profesore i mentore. Njihovo usavršavanje nikada ne prestaje. Sve bi to u konačnici moralo rezultirati motiviranim, zadovoljnim i cijenjenim studentom odnosno diplo-mantom našega fakulteta, tj. vrhunski educiranim profesionalcem. Ukratko, za 5 godina ZVU vidim kao dio Sveučilišta u Zagrebu, te kao regionalnog lidera u edukaciji zdravstvenih djelatnika.

INTERVJU S DEKANOM ZVU

BEZ VRHUNSKI OBRAZOVANIH MEDICINSKIH SESTARA NEMA NITI JEDNOG USPJEHA U MEDICINI, NEMA USPJEŠNE OPERACIJE, LIJEČENJA NI BOLNICE.

prof.dr.sc. Krešimir Rotim, dr.med

8


4. KOLIKA JE UPISNA KVOTA OVE GODINE ZA STUDIJ SESTRINSTVA? MOŽE LI SE NASTAVA OBAVLJATI KVALITETNO?

Na redovan studij sestrinstva upisalo se 80 stude-nata, a na izvanredni studij 311 studenata. Obzirom da su studenti podijeljeni u više grupa po mentor-skom tipu, koje na kliničkim radilištima broje 5-7 studenata, nastava se može kvalitetno izvoditi.

5. IMATE LI PRIHVATLJIV NADZOR NAD VJEŽBAMA U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA? JESTE LI ZADOVOLJNI MENTORIMA? HOĆE LI BITI MOGUĆNOSTI ZA KUMULATIVNI RADNI ODNOS SVIH MENTORA?

Nadzor koji imamo trenutno je zadovoljavajući, ali uvijek težimo boljem i najboljem, pa se tako svake godine uvode inovativnosti u praćenju rada mentora i studenata na radilištima u zdravstvenim ustanovama. Kvalitetni mentori su nam od velike važnosti jer upravo oni doprinose praktičnom ra-zvoju znanja i vještina, a dugogodišnjom dobrom praksom pokazuju kako su zaista dorasli zadatku.

Kumulativni radni odnos, odnosno zaposlenje u dijelu radnog odnosa ili vremena je nešto čemu težimo a ovisi i o materijalnim mogućnostima fakul-teta odnosno dobivenim koeficijentima Ministarstva znanosti. Kako nam je cilj Sveučilišna razina, na-glasak ćemo staviti na zapošljavanje doktoranada ili doktora znanosti.

6. ŠTO MISLITE O UPISU GIMNAZIJALACA NA STUDIJ SESTRINSTVA?

Pozitivno je postojanje interesa za naše programe među gimnazijalcima. Poznato je da smo zadnjih godina među tri najtraženija visoka učilišta u zemlji. Ostaje pitanje prethodnih znanja i kompeten-cija te prakse, jer su naime studenti iz medicinskih strukovnih škola tu u prednosti. No, priliku valja pružiti motiviranim srednjoškolcima koji se žele baviti ovim časnim zanimanjem. Gdje ima volje ima i načina. Ovdje bismo paralelu mogli povući i sa studijem medicine, gdje je sada gotovo nemoguće iz srednje medicinske škole upisati medicinu, što je u moje vrijeme bilo normalno. Ja sam ponosan i sretan što sam prošao upravo taj put. Kvalitetno organiziran studij mora garantirati da obje spo-menute skupine srednjoškolaca na kraju svog školovanja na ZVU imaju ista znanja i kompetencije i dobiju jednaku priliku postati stručnjaci u svojoj zdravstvenoj profesiji.

7. KUDA NAKON DIPLOME PREDDIPLOMSKOG ILI DIPLOMSKOG STUDIJA SESTRINSTVA? JE LI ZDRAVSTVENI SUSTAV RH SPREMAN ZA TOLIKI BROJ SESTARA SA DIPLOMOM?Upoznati smo da se razina obrazovanja medicin-skih sestara s godinama podigla i ide u smjeru treće razine Bolonjskog procesa. Svakako je pohvalno da medicinske sestre u Hrvatskoj teže ka većoj razini obrazovanja, te sukladno tome u velikom broju upisuju preddi-plomske, diplomske, a u posljednje vrijeme i postdi-plomske studije. S obzirom na cilj da Zdravstveno

Fotografija: Boris IlićMlinarska cesta 38, Zdravstveno veleučilište Zagreb


SVAKAKO JE POHVALNO DA MEDICINSKE SESTRE U HRVATSKOJ TEŽE KA VEĆOJ RAZINI OBRAZOVANJA, TE SUKLADNO TOME U VELIKOM BROJU UPISUJU PREDDIPLOMSKE, DIPLOMSKE, A U POSLJEDNJE VRIJEME I POSTDIPLOMSKE STUDIJE.

9


veleučilište postane dijelom Sveučilišta, mnogim medicinskim sestrama će biti otvorena vrata završavanja najviše razine obrazovanja. Kao i svaki zdravstveni sustav u svijetu, i Hrvatskoj je potreban veliki broj visokoobrazovanih medicin-skih sestara, jer je po rezultatima mnogobrojnih istraživanja, isti u korelaciji s kvalitetom pružene skrbi i sigurnosti pacijenata. Svakako da postoje određene poteškoće u realizaciji sistematizacija u sustavu zdravstva, a u vidu prepoznavanja vi-sokoobrazovanih medicinskih sestara, no kako znamo već su poduzete mjere rješavanja nave-denog problema. Obrazovanje nema alternativu.

8. IZ DOSADAŠNJEG KLINIČKOG ISKUSTVA, SMATRATE LI DA SU VISOKOOBRAZOVANE MEDICINSKE SESTRE SPREMNE PREUZETI ODGOVORNOST ZA STEČENU DIPLOMU? KOJI BI PO VAMA BILI KRITERIJI PRIZNAVANJA KOEFICIJENTA UNUTAR USTANOVE?

Klinika za neurokirurgiju u KBC Sestre milosrd-nice gdje radim slovi kao jedina Klinika u kojoj su sve medicinske sestre instrumentarke završile preddiplomski studij. Osim toga, dvije su medicinske sestre magistre sestrinstva a jedna je na doktorskom studiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Svaka medicinska sestra moje Klinike i Klinika na kojima sam radio suštinski preuzima odgovornost za ono što radi i u skladu s kompetencijama stečenih di-ploma koje imaju. Medicinske sestre su općenito predani profesionalci, unatoč brojnim poteškoćama s kojima se susreću u svakodnevnom radu. Ono što ih odlikuje je predani rad, cjeloživotno učenje, entuzijazam i ljubav prema profesiji. Kriterije priznavanja koeficijenata određuju instance koje su za iste nadležne, ali bih se svakako složio da se u obzir trebaju i moraju uzeti razine obrazovanja i odgovornosti radnih mjesta.

9. SMATRATE LI DA BI FAKULTETI MOGLI UTJECATI NA PRIZNAVANJE KOEFICIJENTA VISOKOOBRAZOVANIM MEDICINSKIM SESTRAMA? KAKO?

Za priznavanje koeficijenata danas metaforički možemo reći da je vruć kesten koji se prebacuje između različitih ministarstava. Zajedničkim radom, ustrajnošću i postizanjem zadovoljavajućeg okvira među svim sudionicima procesa i taj će problem, siguran sam, biti uskoro riješen.

10. SESTRINSTVO - STRUKA ILI PROFESIJA?

Struka je u užem smislu, kao i medicina, skup algo-ritama za tehničke postupke zdravstvene, odnosno sestrinske skrbi kada govorimo o sestrinstvu. Ali

ono što zaista jest, sestrinstvo je profesija u svom punom značenju, jer kao i druge profesije ima sve elemente profesije a to su vlastiti obrazovni sustav, vlastiti znanstveni razvoj, status i prepoznatljivost u javnosti, vlastitu pravnu regulaciju i vlastiti etički sustav. No to je i poziv, koji ne pozna radno vrijeme i slobodne dane, traži potpunu posvećenost, koji zahtijeva puno odricanja na obiteljskom planu, koji pruža slabu financijsku kompenzaciju ali i jednu ljudsku i životnu ispunjenost, nešto neusporedivo sa drugim strukama, kada ljudima pružate puno više od lijeka, njege ili liječenja. Kada im pružate ono što se često zaboravi u našem materijalističkom svijetu, utjehu, sućut, pažnju i toplu riječ koja, ne zaboravimo također liječi. I kada se umorni navečer vraćamo svojim obiteljima znamo da smo činili dobro. To ne znači da trebamo posustati od svojih nastojanja materijalnog i društvenog uzdizanja struke na zasluženo mjesto u našem društvu.

11. JE LI NAM BOLONJSKI SUSTAV DONIO KVALITETNIJE OBRAZOVANJE I ZADOVOLJNIJE STUDENTE?

Bolonjski sustav donio je jedan drukčiji pristup organizaciji i učenju, koji ima svojih mana i pred-nosti. Pitanje ostaje, je li kraće trajanje kolegija i polaganje ispita kroz kolokvije koji bazično remete osnovni neurofiziološki proces stvaranja dugotrajne memorije, na kraju predstavlja korist našim studentima. Prirodno je da mi kao nastavnici želimo da naši studenti steknu što više teoretskih ali i praktičnih znanja za život odnosno da prođu konkretne probleme koje će susretati u praksi.

12. I NA KRAJU... DIREKTIVA 2005/36/EZ... KOJA RAZINA OBRAZOVANJA BI TREBALA BITI BAZIČNA ZA MEDICINSKE SESTRE?

Ovo je trik pitanje i ako je ikako moguće treba ga zaobići. Danas, nijedan odgovor nije dobar. Ako napišete da bi bazična razina obrazovanja tre-bala biti prvostupnička (što po svim europskim standardima treba biti) oko 27 000 sestara srednje stručne spreme mogu se osjećati zakinuto. Srednja stručna sprema je “20th century thing„ .Pitanje nije za danas, već za sutra. Moramo se pitati kakvu budućnost želimo našoj Hrvatskoj, našoj djeci pa i nama samima, jer to nas se svih tiče. Tu nema ekskluzive. S pozicije liječnika, pro-fesionalca, trenutnog Dekana i budućeg pacijenta poželio bih da što školovanije i stručnije sestre skrbe o svima nama. Kako kaže Malcolm X:

„UČENJE JE NAŠA PUTOVNICA ZA BUDUĆNOST, A BUDUĆNOST PRIPADA ONIMA KOJI SE ZA NJU SPREMAJU VEĆ DANAS.“


10


PRIPREMILA: Rahela Orlandini, magistra sestrinstva Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Sveučilište u Splitu

STANDARDI ZANIMANJA I STANDARDI KVALIFIKACIJA U SESTRINSTVUProjekt: „Izrada standarda zanimanja/kvalifikacija uz unaprjeđenje zdravstvenih studijskih programa“U sklopu projekta pod nazivom „Izrada standarda zanimanja/kvalifikacija uz unaprjeđenje zdrav-stvenih studijskih programa“ koji se odvijao od 1. srpnja 2015. do 30. rujna 2016. godine, izrađeni su prijedlozi za standarde zanimanja i standarde kvalifikacija 6. i 7. razine HKO kvalifikacija za se-strinstvo, odnosno za prvostupnike/prvostupnice sestrinstva i magistre sestrinstva. Osim za sestrin-stvo izrađeni su prijedlozi standarda zanimanja i kvalifikacija i za druge zdravstvene struke kao što su primaljstvo, fizioterapija, medicinsko laborato-rijska dijagnostika i radiološka tehnologija. Nositelj projekta bilo je Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija (SOZS). Osim SOZS-a na izradi standarda bili su uključeni zaposlenici zdravstvenih studija u RH (Odjel za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru, Medicinski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu, Stručni studij sestrinstva Visoke tehničke škole u Bjelovaru, Fakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, Preddiplomski studij sestrin-stvo Sveučilišta u Dubrovniku), stručni vanjski suradnici iz ustanova poslodavaca u zdravstvu te strukovne komore (HKMS, HKP, HKZR-MLD, HKZR-ZRTD).

U zdravstvenom sektoru se za razdoblje od 2013. do 2025. godine očekuje porast od 1,8 mil. radnih mjesta (8,1 %) u EU, a u Hrvatskoj je očekivani rast čak 18 %. Nadalje, u tom razdoblju se očekuje da će 50 % zdravstvenih djelatnika u EU otići u mirovinu ili napustiti sektor zdravstva stvarajući 11,6 mil. radnih mjesta, što je više nego u bilo kojem drugom sektoru. Sestrinstvo se u posljednja tri desetljeća razvilo, a očekuje se i daljnji ubrzani razvoj koji će zahtijevati potražnju za visokoobrazovnim medicinskim sestrama. Nacionalna strategija zdravstva 2012.-2020. ističe slabosti ljudskih resursa u zdravstvu gdje se navodi manjak i nepovoljna

dobna struktura djelatnika, nedostatno prepozna-vanje i nagrađivanje viših stupnjeva obrazovanja, nedostatak strateških planova razvoja ljudskih resursa u zdravstvu, nesređeno obrazovanje, po-sebno medicinskih sestara i primalja (regulirane profesije Direktivom 2005/36/EZ i 2013/55/EU), nejasne kvalifikacije i ovlasti stečene postojećim obrazovanjem. Većina zemalja u EU prepoznaje potrebu za visokoobrazovanim medicinskim sestrama i svjesna je manjka tog kadra. Uređenje postojećeg sustava visokog obrazovanja zdrav-stvenih djelatnika u Hrvatskoj prema načelima Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) koji osi-gurava jasnoću, pristupanje stjecanju, utemeljeno stjecanje, prohodnost i kvalitetu kvalifikacija, kao i povezivanje razina kvalifikacija u RH s razinama kvalifikacija Europskog kvalifikacijskog okvira (engl. EQF – European Qualifications Framework) i Kvalifikacijskog okvira europskog prostora viso-kog obrazovanja (engl. QF-EHEA - Qualifications Framework in the European Higher Education Area), olakšati će se razumijevanje kvalifikacija i kompetencija medicinskih sestara unutar EU.

S obzirom da sestrinsku djelatnost mogu obavljati samo medicinske sestre u opsegu koji im pružaju kompetencije stečene obrazovanjem, morao se do-goditi napredak obrazovanja medicinskih sestara. Zbog svega navedenog uveden je diplomski studij, prije svega zbog unaprjeđenja struke, ali i zbog toga što su preporuke EU da „struka treba učiti struku“, pa se pojavila potreba za obrazovanjem predavača u sestrinstvu.

Medicinske sestre su razvojem tehnologije, zdrav-stvenom zaštitom u zajednici i primjenom složenijih terapijskih postupaka dobile i veću odgovornost, a time i potrebu za dodatnim i daljnjim usavršava-njem i obrazovanjem. Današnji odnosi između po-jedinih zdravstvenih profesija ne prate suvremeni

STANDARDI ZANIMANJA I STANDARDI KVALIFIKACIJA U SESTRINSTVU

11


pristup timskom radu te uvažavanje i korištenje stečenih novih kompetencija koje su medicinske sestre stekle novim obrazovanjem. Iako bi se trebala koristiti mogućnost prenošenja dijela zadataka i ovlasti (engl. task shifting) s liječnika na medicinske sestre s postignutom visokom razinom obrazovanja, još uvijek je u našem sustavu prisutna nedovoljna učinkovitost i djelotvornost. U glavnim registrima HZJZ-a i HZZ-a iz kojih se izvode podaci o broju i strukturi profesija i njihovih edukacijskih profila može se uočiti kako se još uvijek dio profesija vodi pod nazivom primjerice srednje ili više stručne spreme. Kako bi se omogućilo prepoznavanje viših razina obrazovanja potrebno je uskladiti potrebe svih zdravstvenih organizacija, kako u društve-nom, tako i u privatnom zdravstvenom sektoru. Vrijeme je da se stvore mogućnosti za napredovanje u vlastitoj struci i preuzimanje zadataka u skladu s razinom obrazovanja.

Vertikalni uspon u sestrinstvu svakako je potrebno ojačati poticanjem istraživanja u struci koje je kod nas još uvijek nedostatno i nedovoljno razvijeno što negativno djeluje ne samo na razvoj sestrinstva nego i na ukupnu kvalitetu i sigurnost u pružanju zdravstvene njege. Veći broj medicinskih sestara s višim i visokim stupnjem obrazovanja, s mo-gućnošću napredovanja u struci i preuzimanja zadataka u skladu sa stečenim kvalifikacijama dobivenih obrazovanjem, dio je četvrtog ključnog

cilja krovne europske strategije Europe 2020 i sukladan je preporukama Europske komisije za politiku zapošljavanja u državama članicama EU.

Iz svega navedenog rodila se potreba, ali i naša dužnost za izradom standarda zanimanja s pri-padajućim kompetencijama i standarda kvalifi-kacijama s pripadajućim ishodima učenja, a koji su međusobno povezani.

PRVOSTUPNIK/PRVOSTUPNICA SESTRINSTVAPrvostupnik/prvostupnica sestrinstva u svom radu primarno je zadužena za samostalno utvr-đivanje individualnih temeljnih ljudskih potreba, planiranje, provođenje, evidentiranje i evalui-ranje zdravstvene njege, nadzor i koordiniranje sudionika u timu, komuniciranje s korisnicima, sudjelovanje u dijagnostičko terapijskim postupci-ma, u provođenju edukacije, vođenje i upravljanje sestrinskom dokumentacijom te primjenjuje etička, moralna, profesionalna i sigurna načela rada. U bliskoj budućnosti, moguće je očekivati još veću samostalnost u radu te njenu prisutnost u izva-ninstitucionalnoj zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, a koju će neminovno donijeti razvoj zdravstvene zaštite i orijentiranost na nove vidove organizacije kao što su dnevne bolnice, jednodnevne kirurgije i razvoj palijativne skrbi i skrbi bolesnika u kući.

STANDARDI ZANIMANJA I STANDARDI KVALIFIKACIJA U SESTRINSTVU

12


PRIPREMILI: Slađana Režić i Adriano Friganović

E-LEARNING PORTAL HRVATSKE KOMORE MEDICINSKIH SESTARA

MAGISTAR/MAGISTRA SESTRINSTVAMagistar/magistra sestrinstva u svom radu primar-no je zadužena za samostalno planiranje i organi-zaciju svih procesa rada iz područja zdravstvene njege. Provodi i organizira medicinske sestre u zdravstvenom, socijalnom i obrazovnom sustavu. Sudjeluje u složenim i kompleksnim dijagnostičko terapijskim postupcima. Istraživački procesi su njezina obveza. U bliskoj budućnosti, moguće je očekivati samostalnost u radu, u smislu preuzi-manja većih i novih obveza i odgovornosti poput

Prateći nove trendove u Europi i svijetu, Hrvatska komora medicinskih sestara s ponosom najavljuje E-learning portal za medicinske sestre. E-learning portal bit će dostupan medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima od 18. studenog 2016. godine. Link prema e-learning portalu nalazit će se na web-stranici Hrvatske komore medicinskih sestara.

Portal je namijenjen svim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima članovima Hrvatske komore medicinskih sestara i pristup sadržajima bit će bez kotizacije.

E-LEARNING PORTAL OMOGUĆIT ĆE MEDICINSKIM SESTRAMA INTERAKTIVNE SADRŽAJE IZ PODRUČJA SESTRINSKE SKRBI TE JEDNOSTAVIM PRISTUPOM KONTINUIRANU EDUKACIJU UČINITI SVIMA DOSTUPNOM. E-learning portal omogućuje učenje u vrijeme kada vam odgovara, s mjesta koje vam odgovara, osigurava uštedu vremena i troškova te vam daje mogućnost učenja vlastitim tempom. Posjetite naš E-learning portal od 18. studenog 2016. godine i pronađite zanimljive sadržaje koji će vas usmjeriti u vašem profesionalnom razvoju.

Pridružite nam se u kreiranju sadržaja koji su Vam potrebni te svoje prijedloge pošaljite na službenu e-mail adresu Hrvatske komore medicinskih se-stara s naznakom za E-learning portal.

provedbe preventivne zdravstvene skrbi kroz nacionalne programe te prisutnost u izvaninstitu-cionalnoj zdravstvenoj i socijalnoj skrbi. Dužna je primjenjivati etička, moralna, profesionalna kao i sigurna načela u svom radu.

S obzirom na razvojne trendove u zdravstvu, izrada standarda zanimanja i standarda kvalifikacija za sestrinstvo važan je korak u prepoznavanju i afirmaciji sestrinske profesije u Hrvatskoj i EU.

E-LEARNING PORTAL HKMS-A

13


Palijativna skrb je sveobuhvatni pristup koji poboljšava kvalitetu života klijenata i njihovih obitelji koji su suočeni s problemima vezanim uz životno ugrožavajuće bolesti.

Ovakav vid skrbi zahtjeva holistički pristup bole-sniku i njegovoj obitelji kako bi na najbolji način mogli savladati spoznaju o smrtonosnoj bolesti kao i simptome bolesti te pružiti najveću moguću kvalitetu preostalog života.

Najefikasnija je kada je provodi interdisciplinarni tim zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika koji posjeduju znanja i vještine u svim aspektima procesa skrbi povezanim s praksom.

Palijativna skrb mora biti primjerena svakoj osobu i obitelj koja živi s neizlječivom bolesti ili postoji rizik da će se razviti.

Organizacija palijativne skrbi potrebna je na svim razinama zdravstvene zaštite i jedino zajednička suradnja, dobra komunikacija i sinergija mogu omogućiti kvalitetu u pružanju palijativne skrbi.

Zakonski je jasno definirana obaveza planiranja kontinuiteta skrbi koja uključuje obavezu profesi-onalne komunikacije zdravstvenih djelatnika na svim nivoima zdravstvene zaštite, a nedostatak profesionalne komunikacije između SZZ, PZZ i TZZ povećava troškove liječenja, produžuje boravak pacijenata u bolnici, a uključivanje pacijenta i obitelji u daljnje liječenje je otežano.

Veliku uloga na početku dijagnosticiranja same bolesti kao i utvrđivanja početka palijativne skrbi i daljnje brige o pacijentu i njegovoj obitelji imaju službe unutar PZZ, a glavni nositelji pružanja zdravstvene skrbi su liječnici obiteljske medicine koji s ostalim službama brinu o stanju oboljelog, njegovoj obitelji i cjelokupnoj zajednici o kojoj skrbe.

PRIPREMILA: Danijela-Lana Domitrović, mag.med.techn.

PRUŽANJE PALIJATIVNE ZDRAVSTVENE NJEGE UNUTAR PZZ ODVIJA SE NA NEKOLIKO RAZINA:

✓ unutar obiteljske medicine gdje je provodi medicinska sestra/tehničar opće njege u timu s liječnikom obiteljske medicine;

✓ patronažna sestra kao sestra u zajednici koja skrbi o cijeloj obitelji vrši edukativnu i potpornu ulogu u obitelji, kao i povezivanje s nezdravstvenim osobljem kao što su socijalni radnik, duhovnik, te nevladine udruge koje pružaju potporu i pomoć članovima obitelji i oboljelom;

✓ mobilni palijativni tim nadopunjuje se i nadovezuje na rad već postojećih službi sa ciljem osiguranja što bolje kvalitete života do samog kraja i pomoći obitelji u skrbi za oboljelog pacijenta;

✓ zdravstvena njega u kući vrši medicinsko teh-ničke postupke i zdravstvenu njegu sukladnu kompetencijama koje ima medicinska sestra, a ovisno o svom obrazovanju;

✓ koordinator palijativne skrbi koordinira između svih djelatnosti, sekundarne i tercijarne zdrav-stvene zaštite.

Medicinska sestra za otpust na sekundarnoj razini uz sestrinsko otpusno pismo trebala bi obavje-štavati koordinatore o otpuštanju palijativnih pacijenata čija je dužnost uskladiti sve službe na terenu, uključene u skrb. Domovi zdravlja, registrirani za palijativnu djelat-nost, od početka 2016. imaju mogućnost ugovaranja koordinatora za palijativnu skrb i mobilnih palija-tivnih timova, utvrđenih prema broju stanovnika pojedinih županija. Cilj ovog projekta je da se najveći dio palijativne skrbi odvija na razini primarne zdravstvene zaštite i domova zdravlja koji bi uz ostale resurse poput socijalne skrbi, duhovnika i nevladinih organizacija bili najveći stup potpore palijativnom bolesniku i njegovoj obitelji.

PRUŽANJE PALIJATIVNE SKRBI NA NIVOU PZZMožemo li bolje?

MOŽEMO LI BOLJE?

14


PRUŽANJE PALIJATIVNE SKRBI NA NIVOU PZZ

UZ PRILAGODBU RADNOG VREMENA, U DVIJE, PA MOŽDA I TRI SMJENE, UZ POBOLJŠANJE MEĐUSOBNE KOMUNIKACIJE NA RAZINI SEKUNDARNE I PRIMARNE RAZINE, TE OMOGUĆAVANJA PRAVOVREMENE PRIPREME POTREBNIH RESURSA HRVATSKA MOŽE DOSEĆI EUROPSKE STANDARDE.

PROBLEMI U PRUŽANJU PALIJATIVNE SKRBI I ZDRAVSTVENE NJEGE NA KOJE NAILAZIMO U PZZ SU:

✓ radno vrijeme jer većina službi radi jednu smjenu od 7 i 30h do 16 i 30h;

✓ pružanje zdravstvene njege moguće je jednokratno od 1 do 3 sata dnevno i vrlo rijetko 7 dana u tjednu;

✓ pokrivenost mreže nije jednaka u svim dijelovima Hrvatske;

✓ preuzimanje pacijenta - priprema terapije, ortopedskih pomagala, kao i ostalih potrebnih resursa potrebnih za kvalitetno i sigurno pružanje zdravstvene njege moguća je tek na dan otpusta pacijenta - Što učiniti u petak poslije podne ili vikendom?

✓ nedostatak pomagala za pružanje zdravstvene skrbi - nema ih dovoljno, a iznajmljivanje je skupo i za neke obitelji nemoguće;

✓ slaba ili nikakva komunikacija na razini SZZ i PZZ svjesni kako otpust pacijenta započinje primitkom pacijenta;

✓ nedostatak sestrinskog otpusnog pisma;

Vizija, misija i cilj u pružanju palijativne skrbi vrlo su dobro razrađeni, ali još uvijek se susre-ćemo s problemima koje je potrebno naglašavati u svakom trenutku. Moramo imati na umu da su svi zdravstveni djelatnici profesionalci koji odgovaraju za svoje postupke i imaju zakonske odredbe te su radi istih ponekad ili onemogućeni

u potpunosti pružiti skrb oboljelom i obitelji ili ih moraju kršiti. Profesionalizam i volonterstvo ne smijemo poistovjetiti jer postoji točno određeno radno vrijeme kao i postupci, djelokrug rada, mjesto i uvjeti gdje se neki medicinsko tehnički zahvati mogu vršiti imajući na umu kako u nekim područjima, pa čak i gradu Zagrebu nemamo niti minimalnih higijenskih uvjeta poput pitke vode ili sanitarnog čvora.

Uz prilagodbu radnog vremena, u dvije, pa možda i tri smjene, uz poboljšanje međusobne komuni-kacije na razini sekundarne i primarne razine, te omogućavanja pravovremene pripreme potrebnih resursa Hrvatska može doseći Europske standarde.

Svi zdravstveni djelatnici uključeni u palijativno liječenje i palijativnu skrb žele, znaju i mogu samo im je potrebno omogućiti da rade prema pravilima struke i zakonima.

15


MOŽEMO LI BOLJE?

PALIJATIVNA SKRB:

• pruža olakšanje boli i ostalih neugodnih simptoma,

• afirmira život i sagledava smrt kao normalan proces,

• ne pokušava ni ubrzati niti odgoditi smrt,

• integrira psihičke i duhovne aspekte skrbi,

• pruža pomoć i podršku oboljelima kako bi živjeli što aktivnije sve do smrti,

• pruža pomoć i podršku obiteljima kako bi se nosili s bolešću člana obitelji,

• pruža pomoć i podršku u doba žalovanja,

• koristi timski pristup kako bi zadovoljili potrebe oboljelog i njegove obitelj,

• pruža pomoć i podršku obitelji nakon gubitka člana obitelji ako je potrebno,

• poboljšava kvalitetu života i može pozitivno utjecati na tijek bolesti.

• moguće ju je primijeniti na početku bolesti u suradnji s ostalim terapijama koje služe produženju života i uključuje ispitivanja potrebna za poboljšanje razumijevanja i upravljanja kliničkih komplikacija.

OBITELJSKI LIJEČNIK

PALIJATIVNI BOLESNIK(S/TZZ)

PALIJATIVNI BOLESNIK(U SKRBI OBITELJI)

PATRONAŽNA SLUŽBA

MOBILNI PALIJATIVNI TIM ZDRAVSTVENA NJEGA U KUĆI

KOORDINATORPALIJATIVNE SKRBI

LIJEČNIČKOOTPUSNO

PISMO

SESTRINSKOOTPUSNO

PISMO

16


ZBRINJAVANJE AKUTNOG ZATAJIVANJA RADA SRCA PRIMJENOM MEHANIČKE CIRKULACIJSKE POTPORE: PRIKAZ SLUČAJAMANAGEMENT OF ACUTE CARDIAC FAILURE BY APPLYING MECHANICAL CIRCULATORY SUPPORT: CASE REPORT

Ružica Mrkonjić

Zavod za kardijalnu i transplantacijsku kirurgijuKlinička bolnica Dubrava, Zagreb 10 000tel: 091 505 7090 / e mail: [email protected]

STRUČNI ČLANAK

STRUČNI ČLANCI

KLJUČNE RIJEČI: akutno zatajivanje rada srca, mehanička cirkulacijska potporaKeywords: acute cardiac failure, mechanical circulatory support

KRATKI NASLOV: Mehanička podrška zatajivanja rada srcaRunning head: The Mechanical Support of the Heart Failure

SAŽETAK UVOD: Akutno zatajivanje rada srca je stanje u kojem srce ne može osigurati dovoljno dobar protok krvi kroz organizam. Klinički se manifestira pojavom perifernih edema, pojavom plućnog edema i u najtežem obliku kao kardiogeni šok. Kada nastupi kardiogeni šok snaga srca postaje nedostatna za održavanje cirkulacije, tkiva ostaju bez kisika, te nastupa ishemija i multiorgansko zatajenje. Smrtnost bolesnika sa akutnim zatajivanjem rada srca je vrlo visoka.

Osnovni ciljevi u zbrinjavanju akutnog zatajivanja rada srca su osiguranje adekvatne oksigenacije i cirkulacije krvi kroz organizam.

Terapija se temelji na primjeni oksigenoterapije, diuretika, lijekova koji rasterećuju srčani mišić (vazodilatatori), te lijekova koji pojačavaju snagu srčanog mišića (inotropi). Ukoliko primjena lije-kova ne dovede do poboljšanja stanja, neophodna je primjena nekog od oblika mehaničke cirkula-cijske potpore.

CILJ RADA: Prikazati dobrobiti mehaničke cirku-lacijske potpore u zbrinjavanju najtežih oblika zatajivanja rada srca.

MATERIJALI I METODE: Uvidom u medicinsku dokumentaciju biti će analiziran tijek zbrinjavanja jednog bolesnika sa akutnim zatajenjem rada srca.

REZULTATI: Nakon dijagnosticiranja akutnog zatajenja rada srca i primjene optimalne medi-kamentozne terapije kod bolesnice nije došlo do poboljšanja stanja. Zbog toga je odlučeno da se primijeni izvantjelesna membranska oksigenacija kao do oporavka funkcije srca i pluća. Nakon vi-šednevne potpore došlo je do oporavka pluća, ali nije došlo do oporavka rada srca i odlučeno je da se bolesnici ugradi dugotrajna mehanička cirkula-cijska potpora. Nakon toga bolesnica je otpuštena doma, obavlja sve svoje osobne i profesionalne aktivnosti već 600 dana nakon ugradnje potpore.

ZAKLJUČAK: Zahvaljujući napretku tehnologije

17


STRUČNI ČLANAK

i uvođenju mehaničke cirkulacijske potpore u kliničku praksu moguće je smanjenje morbiditeta i mortaliteta kod zatajivanja rada srca.

Ključne riječi: akutno zatajivanje rada srca, meha-nička cirkulacijska potpora

SUMMARYINTRODUCTION: Acute heart failure is a condition in which the heart is unable to provide sufficient blood flow throughout the body. Clinically, it is manifested as appearance of peripheral oedema, pulmonary oedema and, in it’s most severe form, as cardiogenic shock. At the occurrence of cardio-genic shock power of the heart as a pump becomes insufficient to maintain circulation, tissues remain without oxygen, and ischemia and multiorgan fa-ilure occurs. The mortality of patients with acute cardiac failure is significantly high.The main objectives in managing acute cardiac failure is ensuring adequate oxygenation and circulation of blood through the body.The therapy is based on the use of oxygen, diu-retics, drugs that relieve the heart muscle (vaso-dilators), and drugs that increase the strength of the heart muscle (inotropes). If the application of the medicaments does not lead to improvement, use of a certain form of mechanical circulatory support is required.

OBJECTIVE: To describe the well-being of me-chanical circulatory support in the care of the most severe forms of heart failure.

MATERIALS AND METHODS: Medical records will be analysed in the course of care for one patient with diagnosed acute cardiac failure.

RESULTS: After the diagnosis of acute heart failure and implementation of optimal drug therapy, condi-tion of the patient heart and lungs had not improved. It was therefore decided to apply extracorporeal membrane oxygenation (ECMO), as support for both heart and lung function. After several days of ECMO there has been noted a full recovery of lungs, but not of the heart, and it was decided to implant a permanent mechanical support. After that, the patient was discharged home, perform all their personal and professional activities for 600 days after implantation of support.

CONCLUSION: Advances in technology and the introduction of mechanical circulatory support in clinical practice can reduce morbidity and mortality in patients with acute cardiac failure.

Keywords: acute cardiac failure, mechanical circu-latory support

UVOD

Akutno zatajivanje rada srca je stanje u kojem srce nema dovoljno snage da može osigurati dovoljno dobar protok krvi kroz organizam.

UZROCI NASTANKA AKUTNOG ZATAJIVANJA RADA SRCA

Akutno zatajivanje rada srca se može očitovati kao nagli nastup zatajivanja u bolesnika bez pret-hodno poznate srčane disfunkcije ili kao akutna dekompenzacija kod kroničnog zatajivanja srca.

Uzroci akutnoga zatajivanja srca i čimbenici koji ga ubrzavaju su: 1. Dekompenzacija već postojećeg kroničnog

zatajivanja srca 2. Akutni koronarni sindromi

a. infarkt miokarda/nestabilna angina s opsežnom ishemijom i ishemijskom disfunkcijom

b. mehanička komplikacija akutnoga infar-kta miokarda

c. infarkt desne klijetke 3. Hipertenzivna kriza 4. Akutna aritmija

(ventrikulska tahikardija, ventrikulska fibrilacija, atrijska fibrilacija ili undulacija, druga supraventrikulska tahikardija)

5. Valvulna regurgitacija (endokarditis, ruptura chordae tendi-nae, pogoršanje već postojeće valvulne regurgitacije)

6. Teška stenoza aortnog zalistka 7. Akutni teški miokarditis 8. Srčana tamponada 9. Disekcija aorte 10. Poslijeporođajna kardiomiopatija 11. Nekardiovaskularni čimbenici koji ga

ubrzavaju a. nedostatak pridržavanja propisanog medi-

kamentnog liječenja b. volumsko preopterećenje c. infekcije, poglavito upala pluća ili

septikemija d. težak moždani udar e. nakon veće operacije f. smanjenje bubrežne funkcije g. astma h. zlouporaba narkotika i. zlouporaba alkohola j. feokromocitom (1)

18


STRUČNI ČLANAK

SIMPTOMI I ZNACI AKUTNOG ZATAJIVANJA RADA SRCA

Akutno zatajivanje rada srca može biti blago do umjereno, očitovati se samo umaranjem pri naporu ili u teškom obliku s manifestacijama smanjene tkivne oksigenacije u mirovanju, uz slabost, zbunjenost, pospanost, bljedilo kože s perifernom cijanozom, hladnom i vlažnom kožom, niskim arterijskim tlakom, oslabljenim pulsom i oligurijom. Postoje brojne klasifikacije koje svrsta-vaju bolesnike u određene kategorije, obzirom na mogućnosti svakodnevnog funkcioniranja i obav-ljanja životnih aktivnosti. Jedna od klasifikacija je INTERMACS profil, a koristi se za bolesnike sa mehaničkom cirkulacijskom potporom. Stupnjevanje zatajivanja prema INTERMACS pro-filu svrstava bolesnike sa zatajivanjem rada srca u sedam kategorija:1. INTERMACS 1: kardiogeni šok, teška

hipotenzija uz kritičnu perfuziju vitalnih organa.

2. INTERMACS 2: hemodinamska stabilnost ovisna o visokim dozama inotropnih lijekova.

3. INTERMACS 3: hemodinamska stabilnost ovisna o srednje visokim dozama inotropnih lijekova.

4. INTERMACS 4: dispneja u mirovanju, prisutan ascites ili edemi nogu, ali bolesnik može funkcionirati uz oralnu medikamentoznu terapiju

5. INTERMACS 5: bolesnik nema simptoma u mirovanju, ali se javljaju i kod manjeg napora.

6. INTERMACS 6: Smanjeno podnošenje napora pri obavljanju srednje teških aktivnosti

7. INTERMACS 7: Postojanje dijagnoze srčanog zatajenja, ali bolesnik može obavljati većinu svakodnevnih aktivnosti.(2)

Bolesnici koji se nalaze u kategoriji 3, 2 i 1 vezani su za bolničku ustanovu, ne mogu samostalno obavljati dnevne aktivnosti.

ZBRINJAVANJE AKUTNOGZATAJIVANJA RADA SRCA

Osnovni ciljevi u zbrinjavanju akutnog zatajivanja rada srca su osiguranje adekvatne oksigenacije i cirkulacije krvi kroz organizam, što će umanjiti ili eliminirati tegobe koje bolesnika ograničavaju u funkcioniranju.

Terapija se temelji na primjeni oksigenoterapije, diuretika, vazodilatativnih i inotropnih lijekova.

Cilj oksigenoterapije je održavanje saturiranosti arterijske krvi unutar normalnog raspona (95%-98%) što je važno kako bi se osigurala maksimalna opskrba tkiva kisikom, što pomaže u sprječavanju disfunkcije krajnjih organa i prevenira nastanak neoporavljivog višeorganskog zatajivanja. Provodi se davanjem povećane koncentracije FiO2 na masku ili primjenom mehaničke respiracijske potpore.

Od lijekova primjenjuju se vazodilatatori koji smanjuju otpor u perifernoj cirkulaciji i na taj način dovode do smanjenja volumnog opterećenja srčanog mišića.

Pored toga daju se inotropni lijekovi, tj. lijekovi koji povećavaju snagu srčanog mišića.

Davanje diuretika je indicirano u bolesnika koji imaju kliničku sliku koja upućuje na zadržavanje tekućine.

Ukoliko primjena lijekova ne dovede do poboljšanja stanja, neophodna je primjena nekog od oblika mehaničke cirkulacijske potpore.

MEHANIČKA CIRKULACIJSKA POTPORA

Mehanička cirkulacijska potpora predstavlja uređaj koji zamjenjuje ili nadopunjuje mehanički rad srca. Uređaj rasterećuje oslabljeni srčani mišić, te pumpa krv u arterijski sustav organizma. Neki uređaji imaju i sustav za izvantjelesnu oksigenaciju krvi. Danas na tržištu postoje brojni uređaji za mehaničku cirkulacijsku potporu, no funkcija im je istovjetna, a to je potpopomoći ili u potpunosti zamijeniti rad srca i/ili pluća.

Postoje uređaji koji se koriste za kratkoročnu pot-pour, do 30 dana ili za dugoročnu potporu. Trajnost tih uređaja još uvijek se ne zna, no postoje bolesnici koji s takvim uređajima žive dulje od desetljeća.

Pumpa uređaja koji se koriste za dugotrajnu pot-poru se ugrađuje u tijelo bolesnika dok se sustav za napajanje nalazi izvan tijela. Spojeni su kabe-lom koji prolazi kroz trbušnu stijenku bolesnika. Ulazna kanila pumpe ugrađuje se u vršak lijevog ventrikula , a izlazna kanila spaja se s uzlaznom aortom. Mali električni motor unutar crpke pokreće rotor sličan koji potiskuje krv u aortu. Funkcije pumpe se podešavaju i provjeravaju na vanjskom regulatoru.

19


STRUČNI ČLANAK

Slika 1: Prikaz uređaja za dugoročnu mehaničku cirkulacijsku potporu (izvor: www.google.com)

PRIKAZ SLUČAJA

Bolesnica stara 36 godina zaprimljena je 4. stude-nog 2014. u hitnu službu Kliničke bolnice Dubrava zbog kašlja, dispneje i tahikardije.

Anamnestički se doznaje da je bolesnica obavila 8 ciklusa kemoterapije poradi Non Hodgkin limfoma, u periodu od svibnja do kolovoza 2014. godine, te se postavlja sumnja na postojanje srčanog zatajenja. Majka je preminula od srčanog zatajenja, bila je na listi čekanja na transplantaciju.

MSCT plućnom angiografijom isključeno je postoja-nje plućne embolije. Ultrazvučno se dijagnosticira dilatativna kardiomiopatija, uz dimenzije lijevog ventrikla 60mm u dijastoli, te istisnu frakciju 25%.

Bolesnica se hospitalizira, te se za-počinje oksigenoterapija i primjena inotropnih lijekova. Dva dana nakon medikamentozne potpore dolazi do daljnjeg pogoršanja stanja, uz pad isti-sne frakcije lijevog ventrikula na 10%. Zbog lošeg općeg stanja bolesnica se priključuje na mehanički ventilator i uređaj za mehaničku cirkulacijsku potporu koji ima integriran sustav za oksigenaciju krvi (ECMO).

Nakon 5 dana terapije nalazi plinova u krvi i opće stanje ukazuju na mogućnost odvajanja bolesnice se od mehaničke ventilacije, te isključivanje cirkulacijske potpore sa mogućnosti oksigenacije krvi.

Ali zbog loše funkcije i lijevog i desnog ventrikula odlučuje se ugraditi srednje trajnu mehaničku potporu, za koju proizvođač garantira ispravno funk-cioniranje do trideset dana.

Šesnaest dana nakon primjene srednje trajne me-haničke potpore, nakon ultrazvučne provjere ne nađe se ništa bolja funkcija lijevog ventrikula, EF 10% , uz poboljšanje funkcije desnog ventrikula, EF 40%. Liječnički konzilij odlučuje da se bolesnici ugradi uređaj za trajnu mehaničku potporu.

Nakon ugradnje uređaja za trajnu mehaničku potporu i oporavka bolesnica se otpušta kući.

U bolnicu bolazi na redovite kontrole kod kar-diologa, te tehničara za mehaničku potporu, a u međuvremenu se u potpunosti vratila svojim dnevnim i profesionalnim aktivnostima.

Slika 3: Prikaz cirkulacijske potpore ugrađene posebno na desnu, a posebno na lijevu stranu srca (lijeva slika), te pumpe za mehaničku cirkulacijsku potporu na koju je bolesnica priključena peti dan od početka zbrinjavanja. (izvor.www. google.com)

Slika 2: Shematski prikaz funkcioniranja uređaja na koji je bolesnica prvotno priključena. Radi se o uređaju za mehaničku cirkulacijsku potporu uz integriran sustav za oksigenaciju krvi (ECMO) (izvor: www.google.com)

20


STRUČNI ČLANAK

RASPRAVABolesnici s akutnim zatajenjem rada srca imaju vrlo lošu prognozu. Procjena opasnosti od smrti ili ponovne hospitalizacije unutar 60 dana od prijema kreće se od 30% do 60%. (2) Cilj liječenja je poboljšanje simptoma i znakova zatajivanja srca te stabilizacija stanja. Liječenje se bazira na primjeni kisika, vazodilatatora , inotropa i diuretika. Medikamentozna terapija ima skroman terapijski učinak u terminalnoj fazi srčanog popuštanja.

Četiri velike publikacije iskazuju smrtnost kod NYHA IV između 60-94% unutar 1 godine. (3,4,5,6)

Liječenje bolesnika treba započeti odmah, te ga provoditi istovremeno s dijagnostičkom obradom i opetovanom procjenom stanja bolesnika. (7)

Prikaz slučaja bolesnice u kardiogenom šoku pravovremeno priključene na izvantjelesnu mem-bransku oksigenaciju, a potom na trajnu mehaničku podršku lijevog ventrikla, koja je dvije godine nakon događaja u stanju da se može uredno baviti svojim dnevnim i profesionalnim aktivnostima primjer je dobrobiti tehnologije u zbrinjavanju životno ugrožavajućih stanja i nužnosti.

ZAKLJUČAK: Mehanička cirkulacijska potpora neizostavna je metoda zbrinjavanja akutnog zatajivanja rada srca koja može doprinijeti u smanjenju smrtnosti.

Slika 4: Shematski prikaz uređaja za trajnu mehaničku potporu, koji je ugrađen bolesnici 16. dan od početka zbrinjavanja.

LITERATURA

1. Radna skupina za zatajivanje srca Hrvatskog kardiološkog društva. Smjernice Europskog Kardiološkog društva za dijagno-stiku i liječenje akutnoga zatajivanja srca (2005.). preuzeto na http://www.hljk.hr/Portals/0/akutno_zatajivanje_srca.pdf

2. INTERMACS Profiles of Advanced Heart Failure preuzeto www.uab.edu/medicine/intermacs/images/protocol_4.0

3. Rose,Gelijns, Moskowitz, et al. NEJM. 345:1435-43, 2001.

4. Rogers, Butler, Lansman, et al. J Am Coll Cardiol. 50:741-47, 2007.

5. Hershberger, Nauman, Walker, et al. J Card Fail. 22:616-24, 2003.

6. Gorodeski, Chu, Reese, et al. Circ Heart Fail. 2:320-24, 2009.

7. Nikšić M,Petretić A, Bastiančić L, Bačić G, Zaputović L Akutno zatajivanje srca Medicina fluminensis 2013, Vol. 49, No. 4, p. 382-390

8. Mosterd A, Hoes AW. Clinical epidemiology of heart failure. Heart 2007;93:1137–14.

21


STRUČNI ČLANAK

UVOĐENJE KODEKSA ŠKOLSKOG ODIJEVANJA - PRIMJER DOBRE PRAKSE U OSNOVNOJ ŠKOLI JURJA DALMATINCA ŠIBENIKAndrea Vukša*, Renata Roknić*, Ivana Raković* i Morana Bilić**

*Studentica Redovnog studija sestrinstva, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu, Mlinarska cesta 38**Katedra za zdravstvenu psihologiju; Zdravstveno veleučilište u Zagrebu, Mlinarska cesta 38

SAŽETAK

UVOD: Povijest školskih uniforma seže još u 19. stoljeće. Iako je njihova prvotna namjena bila da štite odjeću djece od prljanja tintom i kredom, s vremenom se prepoznalo da imaju i pozitivne utjecaje na samo ponašanje djece. Poboljšanje discipline u razredu, smanjenje učestalosti nasilja, poštivanje profesora, podizanje samopoštovanja i samopouzdanja samo su neki od dobrobiti nošenja uniforme. Hrvatske škole jedne su od rijetkih u Europi koje nemaju uniforme, a osnovna škola Jurja Dalmatinca u Šibeniku može se pohvaliti kao prva škola u Hrvatskoj koja je uvela obavezan kodeks odijevanja za sve učenike. Svrha ove stu-dije bila je ispitati stavove učenika osnovne škole Jurja Dalmatinca o obaveznom kodeksu školskog odijevanja te postoje li eventualne spolne razlike u percipiranju kodeksa odijevanja.

METODA: Za potrebe istraživanja izrađen je kratki anketni upitnik koji se sastojao od tri pitanja općih informacija i devet tvrdnji koje su učenici procjenjivali na skali od 1 do 5. U istraživanju je sudjelovalo 100 učenika 4., 5. i 6. razreda Osnovne škole Jurja Dalmatinca u Šibeniku, 48% djevojčica i 52% dječaka.

REZULTATI: Utvrđen je pozitivan stav učenika prema nošenju školskih uniformi (majica). Velik broj ispitanih učenika u većoj mjeri zadovoljno je s kodeksom odijevanja, navodi da osjeća jedna-kost i općenito se bolje osjeća u školi. Manji broj ispitanika smatra da ima više prijatelja u školi i da se druži s više vršnjaka u razredu.

ZAKLJUČAK: Uvođenje kodeksa odijevanja u osnovne škole bi eventualno uspostavilo sustav obrazovanja u kojem će se djeca isticati po svojoj sposobnosti, trudu, dobrim rezultatima i ocjenama, a ne po stilu odjevanja.

Kjučne riječi: stavovi, školske uniforme, kodeks školskog odijevanja, zadovoljstvo učenika

UVODPočetci uvođenja školskih uniforma sežu s kraja 19. stoljeća, gdje su djevojčice nosile crne kute i francuske kape, dok su dječaci su uglavnom nosili crne kape sa štitnikom i pozlaćenim brojem razreda koji pohađaju. S vremenom, crne školske kute su zamijenjene tamnoplavima i bile su identične i za djevojčice i dječake. Njihova je prvotna namjena bila da štite odjeću od prljanja u školi, tintom ili kredom (Konheim-Kalkstein, 2006).

Osim što je nošenje uniforme imalo ulogu zaštite odjeće, s vremenom su prepoznate različite pozi-tivne promjene kod ponašanja samih učenika (Rice, 2011). Školske uniforme su doprinjele poboljšanju discipline i ponašanja u razredu, značajnom sman-jenju učestalosti nasilja, povećanju pohađanje nastave, poštivanju profesora, podizanju samo-poštovanja i samopouzdanja učenika te smanjenju troškova odijevanja obitelji učenika. Osim toga, primjećeno je da su učenici nakon uvođenja škol-skih uniformi smanjili broj izostanaka s nastave, broj ukora i suspenzija te su postizali bolje školske rezultate (Konheim-Kalkstein, 2006; Daugherty, 2002; Bodine, 2003). Istraživanja pokazuju da školske uniforme stvaraju osjećaj zajedništva i izjednačavaju učenike različitog imovinskog statu-sa. Postizanje socijalne jednakosti je tako smanjilo netolerantnost i konfliknost koji su temelji izvora nasilja među učenicima (Martić, 2012). Upravo odjeća zna biti česti razlog za verbalno nasilje, psihičko i fizičko zlostavljanje, omalovažavanje i društveno isključivanje među osjetljivom populaci-

22


jom školske dobi (Zrilić, 2006). Nošenje uniforme učenicima tako olakšava pohađanje školovanja i usvajanje znanja bez straha od zlostavljanja od strane vršnjaka radi odjeće koju nose, a koja se ne uklapa u stil većine. S druge pak strane, pro-tivnici školskih uniformi vjeruju da nošenje istih krši prava učenika, da uniforme nisu odgovorne za smanjenje nasilja niti imaju izravan utjecaj na školske rezultate (Konheim-Kalkstein, 2006), te da će učenici koji imaju školske uniforme u školi vrlo brzo pronaći druge načine za uspoređivanje i nadmetanje (npr. frizura, boja kose, tjelesna težina, visina, modni dodaci i sl.). Smatraju također da se uniformiranjem učenika gubi na njihovoj in-dividualnosti, kreativnosti i stilu odijevanja kao načinu za izražavanje osobnosti.

Uvođenjem školske uniforme postavlja se pita-nje jesu li one pozitivna ili negativna promjena koja bi se uvela u obrazovanje. Istina je negdje između navedenih krajnosti. Problemu bi se možda uspješno doskočilo uvođenjem kodeksa školskog odijevanja koji nije toliko restriktivan kao uniforma. Kodeks odijevanja tako može biti primjerice samo majica i hlače, dok uniforma zahtjeva identičnu odjeću i obuću bez ikakvih dodataka, tipa šala, marame, sata i sl. Hrvatske škole jedne su od rijetkih u Europi koje nemaju uniforme, a zbog sve većih socioekonomskih ra-zlika među učenicima, razmišlja se o vizualnom izjednačavanju učenika i sve se češće provode inicijative za uvođenje uniforma. No sam proces uvođenja uniforme u škole nije jednostavan. Na ravnatelju i školskom odboru je da postignu do-govor s roditeljima. Upravo je to pošlo za rukom Osnovnoj školi Jurja Dalmatinca u Šibeniku koja je prva škola u Hrvatskoj s obaveznim kodeksom školskog odijevanja za sve učenike. Naime od školske godine 2015./2016., za svih 550 učenika te škole uvedeno je pravilo poštovanja kodeksa odijevanja. Učenici od prvog do osmog razreda tako nose ljubičaste polo majice kratkih i dugih rukava koje imaju utisnut grb škole. Na prijedlog ravnatelja, ideja je iznesena svim roditeljima učenika, te je gotovo jednoglasno odobrena na Vijeću roditelja. Ono što je zaista pohvalno jest da su svi učenici škole na satu likovnog odgoja doprinijeli svojim idejama u izradi obavezne školske majice. Zamijećene reakcije profesora i roditelja jako su pozitivne. Najvažnije je ipak pitanje kako se u konačnici osjećaju učenici koji te majice nose svakodnevno.

CILJ ISTRAŽIVANJA

Svrha provedenog istraživanja bila je ispitati stavove učenika osnovne škole Jurja Dalmatinca o obaveznom kodeksu školskog odijevanja. Osim pokušaja da se dobije uvid u njihova razmišljanja o nošenju i izgledu školskih majica, istraživanjem se pokušalo utvrditi postoji li povezanost između nošenja školskih majica i druženja među učenici-ma, ponašanja i osjećaja zajedništva te postoje li eventualne spolne razlike u percipiranju kodeksa odijevanja.

MATERIJALI I METODE

Istraživanje je provedeno u travnju 2016. godine, a u njemu su sudjelovali učenici osnovne škole Jurja Dalmatinca u Šibeniku, uz prethodno odobrenje etičkog povjerenstva nadležne ustanove. Za potrebe istraživanja izrađen je kratki anketni upitnik koji se sastojao od tri opća pitanja sociodemografskih podataka i devet tvrdnji koje su učenici ocjenjivali na skali od 1 do 5, gdje je ocjena 1 predstavljala „uopće se ne slažem s navedenom tvrdnjom“, odnosno ocjena 5 je predstavljala „u potpunosti se slažem s tvrdnjom“. Na početku istraživanja učenicima je objašnjeno da je njihovo sudjelovanje potpuno anonimno te da se prikupljeni rezultati koriste isključivo u istraživačke svrhe. Sudionicima je također odmah na početku naglašeno kako odbijanje sudjelovanja u navedenom istraživanju neće imati nikakvih posljedica na njihovo školovan-je, kao ni na odnos nastavnika prema njima. Učenici koji su pristali na sudjelovanje dobili su naputak da odgovori trebaju ukazivati na ono što je za sudionika najtočnije, a ne ono što bi po njihovu mišljenju bilo točno za većinu ljudi. Upitnik je ispunilo 100 učenika četvrtog, petog i šestog razreda. Prosječna dob sudionika bila je 11 godina, a sudjelovalo je 48% djevojčica i 52% dječaka.

STRUČNI ČLANAK

23


REZULTATI I RASPRAVA

1. Zadovoljan sam što nosim uniformu (majicu).

1 2 3 4 5

Učenici četvrtih razreda 5% 16% 11% 35% 33%

Učenici petih razreda 3% 17% 7% 33% 40%

Učenici šestih razreda 3% 6% 22% 38% 25%

*1- Uopće se ne slažem; 2- Ne slažem se; 3- Nemam mišljenje; 4- Slažem se; 5- Potpuno se slažem

Prvom tvrdnjom „ Zadovoljan/na sam što nosim školsku majicu“ pokušalo se utvrditi postoje li even-tualne razlike u percepciji nošenja školske majice između učenika nižih i viših razreda, te različitosti u razmišljanju među djevojčicama i dječacima. Učenici koji su na tvrdnju odgovorili ocjenama 1,2 ili 3 zamoljeni su da obrazlože svoju tvrdnju na kraju anketnog upitnika. Nije primijećena značajna razlika u rezultatima između učenika viših i nižih razreda. Možemo reći kako je ukupno 68% učenika četvrtih razreda zadovoljno s nošenjem školske majice. Nešto veće zadovoljstvo pokazali su učenici petog razreda, njih 73%, a kod učenika šestih razreda njih 63%.

Što se tiče razlike u razmišljanju o kodeksu odijevanja primjećeni su različiti rezultati među djevojčicama i dječacima. Veće zadovoljstvo izrazile su djevojčice i to njih 79% (u potpunosti je zadovoljno 35%, a zadovoljno 44%). Nešto niži postotak zadovoljstva je zamijećen kod dječaka 56% (u potpunosti je zadovoljno 29%, a zadovoljno je 27%). Zanimljivo je da nijedna učenica od 48% ispitanih djevojčica nije izrazila potpuno nezadovoljstvo nošenjem školske majice, tek njih 10% je reklo da se ne slaže s kodeksom odijevanja. Ukupno gledajući, od 100 ispitanih učenika 32% u potpunosti je zadovoljno što nosi školsku majicu, 35% je zadovoljno, 13% nema mišljenje, 14% je nezadovoljno, dok je tek 6% ispi-tanih potpuno nezadovoljno s uvedenim kodeksom. Analizom sadržaja otvorenog pitanja izdvojeni su slijedeći komentari zašto im se sviđa kodeks odijevanja: „Neki su se rugali onima koji su siromašniji, ali sad će to prestati.”; „Više se ne moram misliti što ću obući svaki dan.”; “Više nema ruganja i maltletiranja učenicima.”; „Sviđa mi se nositi majice jer smo isti i ujedinjeni.”; „Zadovoljan sam što nosim majicu jer više nema socijalnih razlika među nama.“ Neki od navedenih razloga protiv kodeksa odijevanja su: „Ne sviđa mi se ova ljubičasta boja, to je za cure, bilo bi bolje da imamo plave.”; „Ne sviđa mi se izgled majice.”; „Svejedno je što nosim, bitno da se školujem i družim s prijateljima.”; „Mislim da nije bitno što nosimo, već kakvi smo u duši.” Gledajući ukupno, od 33% ispitanih koji su zadovoljstvo s nošenjem školske majice ocijenili niskim ocjenama, njih 88% navodi kao razlog boju i izgled majice, dok samo 12% navodi ra-zloge da odjeća nije bitna ili da im je svejedno što nose.

2. Sviđa mi se boja i izgled majice.

1 2 3 4 5

Djevojčice 0% 4% 10% 31% 55%

Dječaci 15% 25% 15% 31% 14%

Ukupno 8% 14% 13% 31% 34%


Uvidom u postotak zadovoljstva izgledom i bojom majice vidimo ipak veću distribuciju rezultata kod dječaka. Čime zaključujemo da su vjerojatno djevojčice više zadovoljne izgledom majice od dječaka.

3. Otkako nosim uniformu (majicu) bolje se osjećam u školi.

1 2 3 4 5

Ukupno 8% 20% 23% 27% 22%


Na ovoj čestici je vizualnim uvidom u rezultate primjećena razlika među učenicama i učenicima - 59% djevojčica se osjeća bolje u školi, dok se tako osjeća 41% dječaka.

STRUČNI ČLANAK

24


STRUČNI ČLANAK

4. Otkako nosim uniformu (majicu) osjećam da smo svi jednaki.

1 2 3 4 5

Ukupno 5% 6% 12% 23% 54%


Na ovoj čestici upitnika nije zabilježena značajna razlika među rezultatima dječaka i djevojčica.

5. Otkako nosim uniformu (majicu) imam više prijatelja u školi.

1 2 3 4 5

Ukupno 36% 40% 10% 9% 5%


Na ovoj čestici upitnika je vizualno primijećena razlika kod djevojčica koje se u većoj mjeri slažu s tvrd-njom, njih 21%, dok se tek 8% dječaka slaže s istom (tvrdnje označene ocjenama 4 i 5).

6. U razredu se družimo više nego prije otkako nosim uniformu (majicu).

1 2 3 4 5

Ukupno 33% 36% 10% 15% 6%


Kao i u prethodnoj tvrdnji i ovdje je zamijećeno da se djevojčice više druže u razredu nego prije uvo-đenja kodeksa, njih 15%, dok tek 6% dječaka dijeli isti stav.

7. U školi me manje zadirkuju otkako nosimo uniformu (majice).

1 2 3 4 5

Ukupno 37% 23% 14% 14% 12%


Na ovoj čestici nije primijećena veća razlika između dječaka i djevojčica.

8. Volio/voljela bih da nosimo cijelu uniformu (hlače, jakne, cipele i sl.).

1 2 3 4 5

Ukupno 43% 20% 8% 8% 21%


Sa navedenom česticom se pokušao dobiti uvid u razmišljanje učenika o uvođenju cijele uniforme uključujući hlače, jakne i cipele. Ipak se stječe dojam da najveći broj učenika ne preferira tu ideju. Nije primjećena razlika u odgovorima među djevojčicama i dječacima.

9. Roditelji/ukućani su sretni jer nosim uniformu (majicu).

1 2 3 4 5

Ukupno 5% 6% 12% 23% 54%


Rezultati istraživanja su dali naznake pozitivnog stava učenika prema nošenju školskih majica. Izvor nezadovoljstva s kodeksom odijevanja ipak je u najvećoj mjeri samo izgled i boja majica, koja se vrlo lako

25


STRUČNI ČLANAK

može uskladiti s njihovim željama. Možda bi bolji izbor bio odabir neke neutralne boje poput žute, bijele ili pak crne. Također valjalo bi razmisliti o uvođenju majica za djevojčice i dječake, primjer-ice roze za učenice, a plave za učenike. Tijekom istraživanja se stekao dojam da su djevojčice općenito lakše prihvatile kodeks odijevanja, ali i da smatraju da sad imaju više prijatelja i više se druže u razredu s vršnjacima. Razlog tome može biti što djevojčice općenito pridaju puno više važnosti dotjerivanju i odjevanju od dječaka, pa se sad manje opterećuju. Nakon uvođenja kodeksa odijevanja učenici osjećaju jednakost i osjećaju se bolje u školi. Samim time, otvara se područje za buduće ispitivanje povezanosti pozitivnih os-jećaja o boravljenju u školi sa lakšim usvajanjem znanja što bi omogućilo donijeti zaključke što sve učenike sprječava da se posvete isključivo usvajanju znanja i kritičkog mišljenja, što je i krajnji cilj obrazovanja. Većina ipak ne osjeća da nošenjem školske majice ima više prijatelja, te ne smatra da se zbog kodeksa odijevanja više druže u razredu, no i ovaj mali broj ispitanih učenika koji imaju takav doživljaj ima velik značaj. Ako se makar i jedno dijete, radi uvođenja kodeksa odijevanja, osjeća manje izolirano i više okruženo društvom možemo govoriti o uspjehu. Kod manjeg broja učenika također je utvrđeno da se osjećaju manje zadirkivanima od strane vršnjaka, dok preostali dio učenika tvrdi da nikad nije ni bio zadirkivan na bilo koji način. Iako se slažu s tim da moraju nositi školske majice, ipak nisu sretni s opcijom da se u škole uvede potpuna uniforma. Na taj način, ostavljen im je prostor da odabirom hlača, suknje, jakne izraze vlastiti stil odijevanja i da se ne osjećaju potpuno uniformiranima. Ti su razlozi inače najčešći argumenti protivnika školskih uniformi.

ZAKLJUČAK

Provedeno istraživanje ukazalo je na pozitivnu percepciju učenika o kodeksu odijevanja kojeg moraju poštovati. Uzmemo li u obzir sve pozitivne strane koje nošenje školskih majica nosi, osjećaj jednakosti kao i smanjenje društvene izolaciju pojedinaca, za razmotriti je uvođenje kodeksa odi-jevanja u sve osnovne škole s ciljem uspostaviljanja sustava obrazovanja u kojem će se djeca isticati po svojoj sposobnosti, trudu, dobrim rezultatima i ocjenama, a ne po odjeći koju su odabrali.

LITERATURA

1. Bodine, A. (2003). School Uniforms, Academic Achievement, and Uses of Research, Journal Of Educational Research 97(2): 67-71.

2. Daugherty, R.F. (2002). Leadership in action: piloting a school uniform pro-gram. Education 123(2), 390.

3. Konheim-Kalkstein, Y.L. (2006). A Uniform Look, American School Board Journal, 8(193): 24-27

4. Martić, M.V. (2012). Nasilje u školi, Svarog (1)4: 117-131.

5. Rice, A. (2011). Dressed for Success? The Effect of School Uniforms on Student Achievement and Behavior, Education Week 2(31): 4-9

6. Zrilić, S. (2006). Sudionici u krugu školsk-og nasilja – nasilnik, žrtva i promatrač, Magistra Iadertina 1(1): 49-57.

26


NAJAVE STRUČNIH SKUPOVA

KONGRES HRVATSKOG NACIONALNOG SAVEZA SESTRINSTVA03.-06. studenog 2016., VODICE

Organizacijom Hrvatskog nacionalnog sa-veza sestrinstva i pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvastke gospođe Kolinde Grabar - Kitarović koji će se održati od 03. do 06. studenog 2016. godine u Hotelu Olympia, Ul. Ljudevita Gaja 2, 22211, Vodice pod nazivom:

“Kvaliteta, sigurnost i edukacija - imamo li viziju?“.

Pozivamo Vas na sudjelovanje na kongresu sa temama:• medicinska sestra u procesu akreditacije• upravljanje kvalitetom u zdravstvenoj njezi• izazovi obrazovanja medicinskih sestara• primjena sigurnih pristupa u sestrinskoj skrbi• slobodne teme

Sve dodane informacije možete potražiti na službenim web stanicama: www. hnss.hr

KONGRES „ZDRAVLJE I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA 2015.-2030. FUTUR Z HEALTHCARE REUNION“25.-27. studenog 2016., OPATIJA

„Zdravlje i zdravstvena zaštita 2015. - 2030. Futur Z Healthcare Reunion“ u suorganizaciji je Udruge poslodavaca u zdravstvu i Hrvatskog društva za poslovnu etiku i zdravstvenu ekonomiku HLZ-a. Kongres će se održati od 25. do 27.11.2016. u Opatiji, u kongresnom centru Grand hotela 4 Opatijska cvijeta. Ovaj jedinstveni događaj u regiji okuplja sve su-dionike zdravstvenog sustava na razini sustava obrazovanja te primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, a 25. studenog 2016. organizira Sestrinski dan.Teme kongresa:1. Utjecaj suvremenih trendova i problematike na

obrazovanje medicinskih2. Važnost definiranih kompetencija kao suštine

sestrinske profesije u sustavu zdravstva3. Planiranje projekata iz fondova Europske Unije -

algoritam podrške u kliničkim uvjetima4. Validacija kvalitete sestrinskih istraživanja,

doprinos znanosti i iskoristivost u praksi5. Organizacijski izazovi u sestrinstvu današnjice:

sigurnost bolesnika, generacijske razlike i radna okolina medicinskih sestara

6. Metode poboljšanja kvalitete zdravstvene njege – od smjernice do procesa

7. Važnost učinkovite komunikacije u pružanju sigurne skrbi u objedinjenom hitnom prijemu

8. Karakteristike interdisciplinarnog pristupa pa-lijativnog tima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

9. Reproduktivno zdravlje migranata i izbjeglica – prikaz CARE projekta

10. IT komunikacija u patronažnoj djelatnosti

Za sve dostane informacije posjetite našu službenu web stranicu: www.futur-z.conventuscredo.hr/sestrinski-dan/

27


NAJAVE STRUČNIH SKUPOVA

Kongres „Razvojni putevi sestrinstva“ u organizaciji KBC Zagreb.Kongres će se održati 8.- 9. 12. 2016. godine, na KBC-u Zagreb.

Cjeline kongresa su:

1. Standardi obrazovanja medicinskih sestara u Republici Hrvatskoj2. Organizacijska struktura KBC-a Zagreb3. Upravljanje kvalitetom u zdravstvenoj njezi 4. Upravljanje rizicima u zdravstvenoj njezi5. Istraživanja u sestrinstvu

Informacije i prijave o kongresu možete dobiti na e-mail: [email protected]

KONGRES „RAZVOJNI PUTEVI SESTRINSTVA“08.-09. prosinca 2016.,KBC ZAGREB

IZVJEŠĆA S VJEŽBI I TEČAJEVA

TEČAJ ZA MENTORE VJEŽBOVNE NASTAVE 01./15. rujna 2016., ZDRAVSTVENO VELEUČILIŠTE

Katedra za zdravstvenu njegu Zdravstvenog vele-učilišta drugu godinu za redom održala je Tečaj za mentore vježbovne nastave. Tečaj je održan 01. i 15.09.2016., a organiziran je s ciljem dodatnog usavršavanja mentora uključenih u vježbovnu nastavu na studiju Sestrinstva.

Na tečaju su održana predavanja:

• Prepoznavanje darovitih studenata Vesna Turuk, prof.

• Implementacija objektivno strukturiranog kliničkog ispita u vježbovnu nastavu na studiju sestrinstva Ana Marija Hošnjak, dipl. med. techn.

• Nastava u kabinetu za zdravstvenu njegu Martina Smrekar, dipl. med. techn.

• Kako povećati motivaciju za učenje Melita Rukavina, prof.

• te okrugli stol: Iskustva u motivaciji studenata.

Održanim predavanjima i okruglim stolom, sudio-nici tečaja su imali mogućnost razmijeniti mišljenja i iskustva o motivaciji i interesu studenata za učenje praktičnih vještina, te upoznati se s novitetima u kabinetskoj nastavi iz područja zdravstvene njege kao i sa standardiziranim načinom procjene izvođenja praktičnih vještina.

Edukaciji je prisustvovalo više od sto mentora-asistenata.

Tečaj je bodovan od strane Hrvatske komore me-dicinskih sestara.

28


IZVJEŠĆA S VJEŽBI I TEČAJEVA

PRIPREMILE: Dijana Regvar, struč.spec.ing.admin.chris. i Ksenija Stanić, dipl.med.techn.

VJEŽBE EVAKUACIJE I SPAŠAVANJA KLINIKA ZA TUMORE, KBC SESTRE MILOSRDNICEPrema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac je dužan utvrditi plan evakuacije i spašavanja za slučaj izvanrednog događaja i s njim upoznati sve radnike. Temeljem Plana evakuacije i spašavanja KBC Sestre milosrdnice, obvezni smo jedan put u dvije godine provesti praktičnu vježbu evakuacije i spašavanja, stoga je naša Služba zaštite na radu i zaštite od požara istu organizirala.

Vježba treba biti zamišljena i izvoditi se na način koji je sličan stvarnoj situaciji, što je dobar pokazatelj za postupanje u mogućim budućim intervencijama.

Cilj ove vježbe je bio uvježbavanje i provjera osposobljenosti odgovornih osoba u provedbi evakuacije i spašavanja, provjera načina dojav-ljivanja opasnosti, te uvježbavanje i provjera osposobljenosti prvenstveno medicinskog osoblja za sigurno napuštanje ugroženog područja, eva-kuaciju i spašavanje bolesnika.

Pitanja i postupci koji su se ovom vježbom pro-vjeravali od velike su važnosti za sigurnost kako naših pacijenata tako i osoblja.

1. Organizacija rada i postupci liječnika i medicinskih sestara kao i njihova uvježbanost za evakuaciju i spašavanje

2. Način evakuacije bolesnika, odnosno napuštanje ugroženog prostora do sigurnog mjesta okupljanja

3. Iznošenje medicinske dokumentacije, lijekova i medicinskih uređaja

4. Vrijeme potrebno za evakuaciju i spašavanje

5. Koordinacija rada s policijom i vatrogascima

Na samom kraju dolazi analiza i izrada izvješća provedene vježbe tzv. Naučene lekcije, kada se pri-kupe svi relevantni podatci i odgovori. Iz njih treba izvući kratke i jednostavne poruke za budućnost koje je svakako potrebno uključiti u buduće Planove evakuacije i spašavanja i ažuriranje postojećih. U ovoj su vježbi evakuacije i spašavanja sudjelovale i medicinske sestre Klinike za tumore KBC Sestre milosrdnice jer upravo one kao najbrojniji članovi zdravstvenog tima s pacijentom provode najviše vremena. Uz provođenje zdravstvene njege, savje-tovanje pacijenata i njihovih obitelji one brinu i o sigurnosti pacijenata.

Najviša razina kvalitete zdravstvene skrbi i sigur-nost pacijenata trebaju biti prioritet svakog zdrav-stvenog sustava ali i svakog člana zdravstvenog tima. Medicinske sestre Klinike za tumore aktivno sudjelujući u vježbi, pokazale su iznimnu osjetlji-vost i potvrdile svoje znanje i vještine u pogledu Sustava upravljanja sigurnošću pacijenata.

29


PRIPREMILE: Alma Redžepagić i Radmila Vrban

OSNOVANO DRUŠTVO UROLOŠKIH MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA20. svibnja 2016., OPATIJA

IZVJEŠĆA SA STRUČNIH SKUPOVA

U Opatiji je u sklopu Urološkog simpozija 20. svib-nja 2016. održana Osnivačka skupština Društva uroloških medicinskih sestara i tehničara.

Skupštinu je svojim dolaskom uveličala predsjed-nica Hrvatske udruge medicinskih sestara Tanja Lupieri koja je pozdravila inicijativu za osniva-njem društva, te upoznala prisutne s djelovanjem HUMS-a, kao i o prednostima udruživanja medi-cinskih sestara u tu, najveću i najstariju strukovnu udrugu u Hrvatskoj. Nakon javnog glasovanja za predsjednicu Društva uroloških medicinskih sestra i tehničara (DUMSIT) izabrana je Radmila Vrbat, glavna sestra Zavoda za urologiju Kliničke bolnice „Sveti Duh“, a za tajnicu društva Alma Redžepagić, glavna sestra Klinike za urologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice. One su sudjelovale na Konferenciji vodstva HUMS-a održanoj od 29. rujna do 02. listopada na Visu. Nakon predstavljanja Društva na Glavnom odboru i Skupštini HUMS-a, ono je jednoglasno potvrđeno dijelom Stručnog društva HUMS-a.

Neki od ciljeva Društva uroloških medicinskih sestara i tehničara:

• Omogućavanje edukacije kroz sve oblike struč-nog i znanstvenog usavršavanja

• Unaprjeđivanje kvalitete zdravstvene njege i skrbi uroloških bolesnika kroz sudjelovanje u izradi smjernica i standarda za urološku djelatnost

• Unaprjeđivanje edukacije uroloških bolesnika i njihovih obitelji

• Razvoj suradnje s udrugama bolesnika

• Uspostavljanje i poboljšanje suradnje s ostalim društvima

• Promicanje suradnje sa školskim ustanovama

• Uspostavljanje međunarodne suradnje

Osnivanje DUMSIT –a dočekano je s velikim zani-manjem i odobravanjem od strane medicinskih sestara, ostalih profesionalaca u zdravstvu i uro-loških pacijenata. Porast članstva ovog društva govori u prilog prepoznatoj potrebi za jačanjem identiteta i promicanjem urološke sestrinske profesije u Hrvatskoj.

Konferencija vodstva HUMS-a, Vis, 29. rujna- 02. listopada 2016. godine

PRIPREMILA: Blaženka Horvat

IZVJEŠĆE S TEČAJA II KATEGORIJE DRUŠTVA ZA HOSPICIJSKU I PALIJATIVNU ZDRAVSTVENU NJEGU HUMS-A

„PALIJATIVNA SKRB U SUSTAVU ZDRAVSTVA”09. rujna 2016., ZAGREB

Drugi Tečaj II kategorije trajnog usavršavanja za medicinske sestre u palijativnoj skrbi, Društva za hospicijsku i palijativnu zdravstvenu njegu HUMS-a, „PALIJATIVNA SKRB U SUSTAVU ZDRAVSTVA” održan je 09. rujna 2016. u prostorijama HKMS Lašćinska cesta 14a.

U istoj organizaciji prvi Tečaj odvija se od 18.2.-20.02. 2016. godine, također u prostoru HKMS Lašćinska 14a. Ukupni broj polaznika na oba tečaja bio je 54. Tečaj se organizira s ograničenim brojem polaznika zbog rada u malim grupama.

30



Cilj Tečaja je prikazati specifičnosti rada medicin-ske sestre u palijativnoj skrbi. Prikazati modele palijativne skrbi, te upoznati se s djelokrugom

rada volontera i ne vladinih Udruga koje pomažu u zbrinjavanju palijativnog pacijenta. Nadalje, ukazati na važnost psihološke i duhovne pomoći pacijentu i članovima obitelji, ali i svim zdrav-stvenim djelatnicima koji sačinjavaju multidis-ciplinarni tim. U tečaju kao predavači sudjeluju medicinske sestre, duhovnik, psiholog, pravnik i voditelji udruge. Prezentirane su specifičnosti rada medicinske sestre na području palijativne skrbi, uloga duhovnosti, psihološke reakcije pa-cijenata i zdravstvenog osoblja, rad volontera s palijativnim pacijentom. Istaknuli bi predavanje pravnika u okviru pisanja EU projekata koji su od iznimnog značaja za unaprjeđenje profesionalnog rada i edukacije medicinskih sestara iz područja palijativne skrbi.

PRIPREMILA: Jelena Slijepčević, magistra sestrinstva

IZVJEŠĆE: WORLD SEPSIS DAY, 13TH SEPTEMBER

KAMPANJA „ZAUSTAVIMO SEPSU“HDMSARIST I HDAIL 10. rujna OBILJEŽILI SVJETSKI DAN SEPSE NA TRGU JOSIPA BANA JELAČIĆA U ZAGREBU

Dana 10. rujna Hrvatsko društvo aneste-zije, reanimacije, intenzivnog liječenja i transfuzije je u suradnji s Hrvatskim društvom za anesteziologiju i intenzivno liječenje obilježilo Svjetski dan sepse drugu godinu zaredom na glavnom trgu grada Zagreba. Članovi sestrinskog i liječ-ničkog društva su zajedničkim snagama educirali građane o prvim znakovima i simptomima sepse, te o važnosti same bolesti i njenom hitnom liječenju. Cilj ove javnozdravstvene akcije je jačanje svijesti o sepsi kako bi građani na vrijeme uočili pojavu bolesti koje je ključno za rano i uspješno izlječenje. Osim razgovora i edukacije javnosti, članovi društva su dijelili edukativne brošure posebno izrađene za lako razumijevanje simptoma bolesti odraslih, rodilja i djece.

31



PRIPREMILA: Đurđica Duh, prvostupnica sestrinstva

IZVJEŠĆE S 8.SIMPOZIJA

DRUŠTVA OFTALMOLOŠKIH MEDICINSKIIH SESTARA/TEHNIČARA22.-25. rujna 2016., POREČ

Od 22.- 25. rujna 2016. godine u Poreču je održan 8 . s i mpoz i j Dr u š t v a of ta l mološk i h med i-cinskih sestara/tehni-čara sa međunarodnim sudjelovanjem.

Bilo je prisutno 95 sudio-nika. Uz kolege i kolegice iz Hrvatske, bile su prisut-ne kolegice iz Slovenije te kolegice i kolege iz Bosne I Hercegovine. Takvim odazivom po-tvrđeno je zajedništvo našeg Društva koje se i dalje trudi povećati svoj stručni i profesionalni ugled, surađivati s civilnim i stručnim liječničkim udrugama kao i s pacijentima s oštećenjem vida koji su glavni pokretač za usvajanje novih znanja i vještina.

Glavna tema simpozija bila je “Dijagnostički postupci u oftalmologiji” i slobodne teme.

Obrađeno je i prezentirano 36 stručnih radova.

Na svečanom otvaranju skup je u ime Hrvatskog Oftalmološkog Društva pozdravila dr. Biljana Andrijević-Derk, specijalist oftalmologije, koja je u pozvanom predavanju predstavila dijagnostiku prednjeg i stražnjeg segmenta oka. Njeno predava-nje bilo je uvod u stručna sestrinska predavanja gdje su obrađena gotovo sva područja dijagnostike oftalmoloških bolesnika. Izmjenjivana su iskustva kolegica i kolega koji samostalno izvode dijagnostič-ke pretrage (OCT, vidno polje, određivanje vidne oštrine, izvođenje VEP-a, elektroretinografija ).

Kroz slobodne teme obrađena su predavanja koja su govorila o utvrđivanju potreba za osobljem na oftalmološkom odjelu, zatim zadovoljstvu paci-jenata procesom operacije katarakte, o pristupu i komunikaciji zdravstvenih djelatnika sa slabo-vidnim i slijepim osobama.

U nedjelju 25 rujna.2016.godine održana je godišnja skupština Društva na kojoj je podnesen izvještaj s 7.simpozija te je najavljen 9. simpozij Društva koji će se održati u sklopu velikog Kongresa Hrvatske udruge medicinskih sestara u Opatiji u lipnju 2017.godine.

32



IZVJEŠĆE S 12.SIMPOZIJA

DRUŠTVA PATRONAŽNIH SESTARA HRVATSKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA23.-24. rujna 2016., KARLOVAC

Društvo patronažnih sestara Hrvatske udruge medicinskih sestara održalo je 12. simpozij pod nazivom „Istraživačko sestrinstvo-nositelj patronažne djelatnosti 21.stoljeća“. Simpozij se održao u Karlovcu od 23.-24.rujna u Hotelu „Lana Korana“ u prekrasnom ambijentu rijeke Korane.

Okupili smo brojne kolegice i kolege sa različitih radilišta, kako iz primarne tako i iz sekundarne razine zdravstvene zaštite. Prezentiran je 31 rad te su potaknute konstuktivne rasprave.

Podsjetili smo se važnosti holističkog prisupa pacijentu, te važnosti čuvanja dostojanstva paci-jenta kroz sve razine skrbi odnosno zdravstvene njege. U tom tonu je završen prvi dan simpozija kroz predstavljanje knjige „Zaključana“ autorice Ivančice Matuše. Predstavljanje knjige i simpozij bili su medijski popraćeni.

Drugi dan simpozija završili smo konstruktivnim komentarima, prijedlozima i dogovorima te raf-tingom na rijeci Korani.

SREDIŠNJI DOGAĐAJ HRVATSKE KAMPANJE ZA PODIZANJE SVIJESTI O IDIOPATSKOJ PLUĆNOJ FIBROZI

“BREATH OF HOPE“ - DAH NADE24. rujna 2016., ZAGREB

U povodu Svjetskog tjedna idiopatske plućne fibroze (IPF World Week) koji se obilježava od 17. do 25. rujna 2016. godine pod sloganom “Breath of Hope“ - Dah nade, održan središnji događaj hrvatske kampanje za podizanje svijesti o idiopatskoj plućnoj fibrozi.

Akciju organizira udruga Jedra (www.jedra.toraks.hr) a održava se pod pokroviteljstvom i uz podršku Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba a podršku je dalo i Hrvatsko torakalno društvo, Zaklada Hrvatska kuća disanja i Hrvatska komora medicinskih sestara.

Predsjednica udruge Jedra Sandra Karabatić, MSN.BSN.RN

M: 091/ 183 0493 Kontakt za medije

Danira Orešić, Laurusdan d.o.o.M: 091/ 6166047

[email protected]

33


O akciji „Udahnite život s lakoćom“:

Akcija “Udahnite život s lakoćom“ organizira se kako bi skrenula pozornost javnosti na idiopatsku plućnu fibrozu i kako bi se istaknula važnost pravodobne dijagnoze i liječenja bolesnika s IPF-om. Ako se otkrije na vrijeme, bolest se može usporiti, a tegobe smanjiti. Središnji događaj održao se 24. rujna 2016. na Europskom trgu u Zagrebu . Tom prigodom organiziralo se javno prikupljanje potpisa (peticija) za EU deklaraciju o IPF-u, u što su se uključile osobe iz javnoga političkog i društvenog života. Građani su se mogli savjetovati se s liječnicima o prevenciji, pravovremenoj dijagnostici i liječenju IPF-a a povodom tjedna IPF a snimljena je i zajednička fotografija iz Zagreba koja će sudjelovati na svjetskom natječaju.

Svojim dolaskom akciju je podržala prof.dr. Mirna Šitum pročelnica Gradskog ureda za zdravstvo, ujedno i u ulozi izaslanice gradonačelnika grada Zagreba. Ispred Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, podršku akciji dala je dr.sc. Ines Strenja-Linić, dr.med a događanju je bio nazočan Marko Sladoljev, član Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku RH. Biljana Borzan i Marijana Petir, zastupnice u Europskom parlamentu iako spriječene da prisustvuju dale su podršku obilježavanju međunarodnog tjedna IPF-a.Marijana Petir istaknula je kako je podržala pisanu izjavu Europskog parlamenta vezano uz ovu problematiku. Središnjem događaju u Zagrebu prisustvovala je i Slava Šepec, Predsjednica Hrvatske komore medicinskih sestara. Svojim dolaskom podršku akciji dali su i poznati glumci Ecija Ojdanić i Duško Valentić te mladi glumci serije Zlatni dvori Matko Knešaurek, Lujo Kunčević i Lana Ujević.

Ključne su odrednice Deklaracije pravovremena dijagnoza, dostupnost terapije i specijalista, multi-disciplinarni pristup liječenju te podizanje javne svijesti o IPF-u s posebnim naglaskom na visoku smrtnost, Akcija “Udahnite život s lakoćom“ orga-nizira se kako bi skrenula pozornost javnosti na


34



idiopatsku plućnu fibrozu i kako bi se istaknula važnost pravodobne dijagnoze i liječenja bolesnika s IPF-om. Ako se otkrije na vrijeme, bolest se može usporiti, a tegobe smanjiti.

EUROPSKA DEKLARACIJA O IDIOPATSKOJ PLUĆNOJ FIBROZI

U suradnji s Europskom federacijom za idiopatsku plućnu fibrozu i s njome povezane poremećaje (EU-IPFF – European Idiopatic Pulmonary Fibrosis and related disorders federation), šesnaest članova Europskog parlamenta iz devet zemalja članica EU predstavili su 11. travnja 2016. godine pisanu Deklaraciju 26/2016 o idiopatskoj plućnoj fibrozi. Europski parlament u međuvremenu je formalno usvojio ovu Deklaraciju koja je proslijeđena Vijeću Europe i Europskoj komisiji. Deklaracija 26/2016 poziva Europsku komisiju i države članice EU da se aktivnije angažiraju u rješavanju ključnih problema pacijenata s IPF-om:

✓ Promicanje istraživanja IPF-a s ciljem pronalaska uzroka bolesti i lijeka

✓ Pravovremena dostupnost liječenja, osobito onoga koje je odobrila Europska agencija za lijekove (EMA – European Medicines Agency)

✓ Jednakost pacijenata u dostupnosti transplantacije pluća i nefarmakološkog liječenja

✓ Bolja edukacija i prepoznavanje uloge zdravstvenih djelatnika u skrbi za bolesnike s IPF-om

O idiopatskoj plućnoj fibrozi (IPF):

IPF je rijetka, kronična, ireverzibilna (nepovratna) i smrtonosna bolest u kojoj plućno tkivo fibrozira - stvaraju se ožiljci u plućima koji onemogućuju njihovu normalnu funkciju. Plućne alveole odu-miru, pa pluća gube sposobnost apsorpcije kisika. Ustrajni kašalj i pucketanje nalik na razdvajanje “čičak“ trake koje se može čuti pri slušanju pluća, karakteristični su za IPF, ali se često ne prepo-znaju. Polovica oboljelih se u početku pogrešno dijagnosticira jer su simptomi IPF-a slični drugim plućnim i srčanim bolestima kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest i zatajenje srca. Procjenjuje se da 80.000-111.000 ljudi u Europi boluje od IPF-a, a na godinu se dijagno-sticira 35.000 novih bolesnika. 50% pacijenata s IPF-om na početku je pogrešno dijagnosticirano, a do odgovarajuće dijagnoze prođe jedna do dvije godine za što je potrebno tri ili više liječnika. IPF se najčešće dijagnosticira u osoba starijih od 50 godina, a prosječan životni vijek bolesnika je 2-5 godina nakon dijagnoze.

Akciju podržavaju:

Hrvatsko torakalno društvo,

Zaklada Hrvatska kuća disanja i

Hrvatska komora medicinskih sestara

Pripremila: Snježana Čukljek

IZVJEŠĆE S KONFERENCIJE

ALUMNI KLUBA ZDRAVSTVENOG VELEUČILIŠTA28. rujna 2016., ZDRAVSTVENO VELEUČILIŠTE

Odjel strukovnog razreda sestrinstva Alumni kluba Zdravstvenog veleučilišta u suradnji s Katedrom za zdravstvenu njegu organizirao je jednodnevnu konferenciju za medicinske sestre i tehničare. Konferencija je održana 28. rujna 2016. godine u prostorijama Zdravstvenog veleučilišta.

Na prvoj konferenciji predavanja su održali emi-nentni stručnjaci iz područja sestrinstva koji su

diplomirani studenti Zdravstvenog veleučilišta. Predsjednica Hrvatske komore medicinskih sestara Slava Šepec, dipl. med. tecn. održala je predavanje na temu Kompetencije medicinskih sestra, Željka Benceković, dipl.med.tecn. Upravljanje kvalitetom u zdravstvenoj njezi, te Mirna Vrček, bacc.med.tech. Medicinska sestra - ugled i imidž. Na kraju konferencije sudionici su raspravljali o navede-nim temama te su najavljene i iduće konferencije.

35



Pripremila: Martina Dušak, dipl.med.sestra

OBILJEŽEN SVJETSKI DAN SRCA29. rujna 2016., KBC SESTRE MILOSRDNICE

Svjetski dan srca je godišnji događaj koji se odr-žava 29. rujna.

Svake godine obilježavanje toga dana ima različitu tematiku odražavajući ključna pitanja i teme koje se odnose na zdravlje srca s ciljem informiranja ljudi širom svijeta kako su bolesti srca i moždani udar vodeći svjetski uzroci smrti.

Obilježavanju Svjetskog dana srca pridružio se i Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice u sklopu kojeg su Centar za hitni prijem i Klinika za bolesti srca i krvnih žila organizirali javnozdravstvenu akciju tijekom koje su građani mogli izmjeriti krvni tlak, puls, vrijednost šećer u krvi, odrediti kardi-ovaskularni rizik te savjetovati se s liječnikom.

Javnozdravstvenoj akciji pridružila se i srednja škola za medicinske sestre Vinogradska kroz podjelu edukativnih letaka Hrvatske kuće srca i fizioterapeuti koji su ukazivali na važnost tjelesne aktivnosti u prevenciji srčano-žilnih bolesti.

Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdrav-stvo, u 2015. prvi uzročnik smrtnosti i nadalje su

bile bolesti cirkulacijskog sustava s 25 694 umrle osobe ili 47,40% ukupno umrlih, od čega su 41,67% muškarci, a ostatak žene.

Ovogodišnji moto Svjetskog dana srca je Pokreni svoj život, a građane se želi potaknuti na usva-janje zdravih životnih navika kao što je zdrava prehrana, redovita tjelesna aktivnost, nepušenje i izbjegavanje alkohola.

Alumni klub Zdravstvenog veleučilišta djeluje s ciljem povezivanja i udruživanja bivših studenata Zdravstvenog veleučilišta te poticanja i unapređi-vanja stručnih, znanstvenih i praktičnih aktiv-nosti svoga članstva te organiziranje skupova i predavanja za članove Alumni kluba.

Više informacija o Alumni klubu možete pronaći na mrežnim stranicama www.akzvu.hr.

36



Petnaesti Stručni skup operacijskih sestara Hrvatske održan je od 06.- 08. listopada 2016. godine u Malom Lošinju u organizaciji Hrvatskog društva operacijskih sestara, Hrvatskog nacio-nalnog saveza sestrinstva, te operacijskih sestara KBC Rijeka.

Tema ovogodišnjeg skupa bila je „Peri-operacijska zdravstvena skrb - standardne operativne pro-cedure“ , te su unutar zadane teme prezentirani radovi koji se odnose na sigurnost bolesnika za vrijeme dok je u skrbi operacijskih sestara, te su također prezentirana tematska predavanja iz gotovo svih operacijskih djelatnosti.

Na svečanom otvaranju Stručnog skupa, nazočne je pozdravio gradonačelnik grada Malog Lošinja, gospodin Gari Cappelli i zaželio dobrodošlicu, gospođa Marinka Vlah, glavna sestra Klinike za kirurgiju KBC-a Rijeka pozdravila je sudionike Stručnog skupa u ime pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo Kliničkog bolničkog centra Rijeka,

gospođu Snježane Juričić i u svoje osobno ime. U ime Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva skupu se obratila gospođa Slavica Berić iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb, predsjednica Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva. Na kraju svečanog otvaranja, operacijske sestre je pozdravila i zaže-ljela dobrodošlicu kao i uspješan rad, predsjednica Hrvatskog društva operacijskih sestara, gospođa Ivanka Budsielić - Vidaić ,te prezentirala Klinički bolnički centar Rijeka.

Stručni dio skupa praćen je vrlo zanimljivim ra-dovima iz područja sustava sigurnosti bolesnika u operacijskim salama i važnosti uspostave stan-

dardnih operativnih procedura kao temeljnog dokumenta kon-trole radnih procesa. Nadalje, operacijske sestre održale su niz predavanja vezano za zadatke operacijske sestre u integriranoj operacijskoj dvorani, zadatke operacij-ske sestre u perioperacijskoj skrbi kod pacijenta s ozljedom meniskusa, prezentiran je rad o zadacima operacijske sestre kod razdvajanja sijamskih bli-zanaca, zadaci operacijske sestre kod zbrinjavanja intrakranijalnih aneurizmi, kod endoskopskih operacija meninegoma središnje lubanjske osno-vice. Također su prezentirani radovi o postupcima perioperacijske skrbi i zadaćama operacijskih sestara kod uspostave ECMO postupka, laparo-skopske operacije tumora nadbubrežne žlijezde, mini perkutane nefrolitotripsije, kod postavljanja želučanog elektrostimulatora, poštednog ope-racijskog liječenja karcinoma dojke i zadaćama operacijske sestre kod rekonstruktivne tumorske endoproteze donjih ekstremiteta i još cijeli niz zanimljivih stručnih radova.

Zadaća operacijskih sestara je implementacija, održavanje i unapređenje sigurnosti bolesnika u operacijskim salama, zaključak je na osnovu prezentiranih radova, ali i svih operacijskih se-stara prisutnih na skupu. Napredak medicinske znanosti i zdravstvene njege uvelike je izmijenio postupak provođenja operacijskih zahvata i po-stavio mnoge zahtjeve koji se odnose na sigurnost postupka. Intencija formiranja centralnih opera-cijskih blokova, unutar kojih su objedinjene sve operacijske struke, nadalje zahtijeva poznavanje različitih operacijskih procedura i polivalentnost operacijskih sestara.

Rad operacijskih sestara izrazito je kompleksan i zahtijeva mnoga znanja i poznavanje različitih tehnologija, koje se redovno koriste tijekom ope-racijskih zahvata. Održavanju i podizanju razine sigurnosti bolesnika, uvelike pridonose standar-dne operativne procedure za pojedine postupke koje operacijske sestre poduzimaju tijekom skrbi za bolesnika.

Standardne operativne procedure temelj su za oblikovanje dobre organizacijske kulture i obli-kovanje pozitivne strategije poslovanja operacij-skog bloka. Primjenom standardnih operativnih

Pripremila: Ivanka Budiselić - Vidaić, predsjednica Hrvatskog društva operacijskih sestara

PETNAESTI STRUČNI SKUP

OPERACIJSKIH SESTARA HRVATSKE06.-08. listopada 2016., MALI LOŠINJ

37



Pripremila: Martina Mičić, bacc.med.techn.

IZVJEŠTAJ S V. SIMPOZIJA

DRUŠTVA MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA ŠKOLSKE I SVEUČILIŠNE MEDICINE 08.-09. listopada 2016., STARIGRAD PAKLENICA

Od 08.-09. listopada 2016.godine održan je V.Simpozij Društva medicinskih sestara i tehničara školske i sveučilišne medicine u hotelu Alan u Starigradu Paklenici.

Glavna tema ovogodišnjeg Simpozija bila je „Svestranost medicinske sestre u skrbi za školsku djecu“.

Simpozij je pozdravnim govorom otvorila pred-sjednica Društva Bruna Sokolić, mag.med.techn. Tema je obrađena kroz više stručnih i posterskih prezentacija. Na Simpoziju je sudjelovalo preko 50 medicinskih sestara i tehničara školske medicine

iz gotovo svih područja Hrvatske, a pozivu se odazvala i predsjednica HUMS-a gđa Tanja Lupieri.

U sklopu našeg Društva djeluju i medicinske sestre zaposlene u učeničkim domovima te su i one dale svoj doprinos Simpoziju gdje su nas upoznale sa specifičnosti i problematikom svog radnog mjesta.

Cilj je bio utvrditi znanja i razmijeniti iskustva te poboljšati kvalitetu rada kako u ambulanti tako i na terenu, u školi. U ime Organizacijskog i Stručnog odbora Simpozija zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način doprinijeli uspješnoj realizaciji Simpozija.

Pripremila: Marija Magdić, prvostupnica sestrinstva

UDRUGA MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA NEUROKIRURGIJE HRVATSKE

SEENS NURSING SECTION SYMPOSIUM21. listopad 2016., NOVI SAD

21. listopada 2016. u Novom Sadu u Srbiji održan je SeENS Nursing Section Symposium pod nazivom "Practice management guidelines in neurotrau-ma patients". Simpozij je bio međunarodnog edu-kativnog i stručnog karaktera s aktualnim temama predavanja o multidisciplinarnom zbrinjavanju neurotraumatoloških pacijenata, a s ciljem razmjene znanja, iskustava i vještina. Simpoziju je participi-rao veliki broj neurokirurških medicinskih sestara

i instrumentarki iz Hrvatske, ali i iz zemalja jugoistočne Europe. Nakon Simpozija je održana skupština u kojoj je Biljana Kurtović, predsjed-nica Udruge medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske izabrana za predsjednicu Sekcije neurokirurških medicinskih sestara jugoistočne Europe pri Udruzi neurokirurga jugoistočne Europe.

procedura smanjuje se mogućnost pogreške i propusta u radu operacijskih sestara, također se omogućuje održavanje sljedivosti postupka, ujedno i evaluacija postupaka tijekom i nakon provedenog operacijskog zahvata.

Na stručnim skupu sudjelovalo je ukupno 250 ope-racijskih sestara iz gotovo svih bolnica u Republici Hrvatskoj, također je najavljen EORNA kongres, koji se slijedeće godine održava u Grčkoj s napomenom da je Hrvatsko društvo operacijskih sestara i ove godine prijavilo rad koji se odnosi na uspostavu jedinstvene dokumentacije operacijskih sestara.

38


PRIMJER DOBRE PRAKSE

PRIPREMILE: Štefica Bagarić i Petrana Brečić

KLINIKA ZA PSIHIJATRIJU VRAPČEKlinika za psihijatriju Vrapče naša je najveća i naj-starija psihijatrijska institucija, jedina namjenski građena za zbrinjavanje i liječenje psihijatrijskih bolesnika. Odlukom Hrvatskog Sabora u vrijeme banovanja bana Mažuranića, sagrađena je bol-nica u zapadnom dijelu Zagreba kao „lječilište, opskrbilište i učilište“ nazvana „Zavod za umo-bolne Stenjevec“. Zavod je otvoren 15. studenoga 1879.g. kada su primljeni prvi bolesnici dovezeni fijakerima iz Opće bolnice Male braće sa Harmice.Klinika za psihijatriju Vrapče stožerna je psihija-trijska ustanova u Republici Hrvatskoj i ustanova

skim načinom gradnje i posebnim hortikulturnim rješenjima bila i ostala posve primjerena čovjeku, odnosno psihijatrijskom bolesniku. Posebnost ove Bolnice ogleda se u odluci o gradnji koju je donio Hrvatski Sabor, ali i navodu u toj odluci u kojoj se izričito kaže kako „bolnica ima biti ne samo lječilište nego i učilište“. Tijekom 137 godina postojanja, bolnica Vrapče kao stožerna hrvatska psihijatrijska ustanova predstavlja rasadište gotovo svih znanja iz po-dručja psihijatrije. Upravo je kroz ovu Bolnicu uvedeno u praksu najveći broj farmakoterapijskih,

Bolnica iz zraka

kroz koju se može pratiti ne samo povijest hrvatske psihijatrije nego i povijest hrvatske kulture. Naime, Bolnica jest hrvatsko nematerijalno i materijalno kulturno dobro budući da je jedan od važnih re-prezenata kulture tog vremena, ali i pokazatelj civilizacijskog dosega hrvatskog društva. Ona je prva namjenski građena psihijatrijska ustanova na ovim prostorima, a što znači kako je paviljon-

psihoterapijskih, socioterapijskih i drugih znanja i tehnika liječenja. Bolnica također ima centralnu ulogu u području edukacije ne samo za one koji se u svom radu bave psihijatrijom i psihologijom nego i šire, za sve one koji se u svom radu bave ljudskom psihom. Bolnica je uvijek uz stručni, profesionalni nivo jako brinula i o nivou odnosa prema psihijatrijskom

39


PRIMJER DOBRE PRAKSE

bolesniku. Godine 1880. tadašnji ravnatelj, dr. Ivo Rohaček, u Statutu Bolnice izdao je „Naputak za podvorno osoblje Zemaljskog zavoda za umo-bolne“ i „Kućni red za Zemaljski zavod“ odobren naredbom Visoke kraljevske zemaljske Vlade u kojem detaljno govori o svim oblicima poslova, težini službe, odgovornosti, pravilnom pristupu duševnom bolesniku, higijeni, međuljudskim od-nosima, osnovnim etičkim i moralnim principima, očekivanom ponašanju u odnosu na kućni red, kaznenim mjerama prema osoblju. Preporuka je da osoblje bude „blage ćudi, uviđavno, odgovorno“, i da poštuje odredbe naputka. Taj pisani dokument je preteča kasnijih postupnika zdravstvene njege psihijatrijskih bolesnika, a služio je za izobrazbu njegovateljskog osoblja koju su provodili ravnatelj i liječnici Zavoda. Mi smo danas baštinici vrlo na-prednog zakona na području zaštite psihijatrijskih bolesnika - Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u kojemu mnoge odredbe (posebno one bazične koje se tiču ljudskih prava bolesni-ka) predstavljaju aktualizaciju davno navedenih odredbi Statuta Bolnice Vrapče.

Bolnica je prilikom izgradnje bila planirana za 250-300 bolesnika, ali je njihov broj ubrzano rastao pa su se dograđivali novi paviljoni, obnavljali bolnički objekti i povećavao broj osoblja za njegu. Tijekom 137 godina Bolnica je skrbila o zdravlju više od 200 000 duševnih bolesnika, a njihovo je liječenje uvijek bilo u skladu sa najaktualnijim znanjima iz svjetske psihijatrije. Bolnica se tije-kom godina transformirala i po broju kreveta i po načinu rada i dobivala lice i naličje sukladno suvremenim trendovima u psihijatriji.

Cjelokupna Bolnica je 2010. g. dobila naziv Klinike odlukom ministra zdravstva. Bolnica ima ogromni znanstveni i stručni potencijal koji ju pozicionira na centralno mjesto u smislu psihijatrijske edukacije. U Bolnici radi 61 psihijatar od kojih je 28 doktora znanosti, 4 sveučilišna profesora, 10 sveučilišnih docenata, 15 primarijusa, 42 subspecijalista, 11 psihologa, 10 socijalnih radnika, 3 socijalna peda-goga, 12 visokoobrazovanih medicinskih sestara, prvostupnici radne terapije, fizioterapije i dr.

Osim trajne edukacije specijalista i subspecija-lista, nastavna je baza studentima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fa-kulteta, Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta, Pravnog fakulteta. U Bolnici se educiraju studenti Akademije za kazalište, film i televiziju, studenti Hrvatskih studija, Zdravstvenog veleučilišta i učenici medicinskih škola.

U organizacijskom smislu Bolnica danas funkci-onira kroz 12 kliničkih Zavoda i jedan Zavod za psihijatrijska istraživanja.

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA BOLNICEUnutarnja organizacija Bolnice sadrži ustrojstvene jedinice koje obavljaju: stacionarnu i polikliničko - konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, zajedničke me-dicinske, specijalističko dijagnostičke i suradničke poslove te zajedničke administrativne, tehničke i poslove prehrane. Bolnica danas raspolaže sa 881 krevetom koji su raspoređeni po Zavodima te 105 stolica u dnevnim bolnicama.

U tim Zavodima pruža se sveobuhvatna psihijatrij-ska skrb za sve skupine psihijatrijskih bolesnika i to od 18 godina na dalje. Bolnica je jedina ustanova u Hrvatskoj koja ima Zavod za dijagnostiku i in-tenzivno liječenje - urgentnu psihijatriju, u kojem se skrbi o svim urgentnim, intenzivnim stanjima u psihijatriji. U okviru tog Zavoda djeluje odjel za prve psihotične poremećaje koji je kao takav prvi u našoj zemlji formiran 2003.g., i opet u skladu sa suvremenim svjetskim znanjima i trendovima koji naglašavaju važnost liječenja psihotičnih poreme-ćaja u prvim epizodama. U Bolnici djeluje i Zavod za afektivne poremećaje gdje se liječe oboljeli od depresivnih i bipolarnih poremećaja po svim mo-gućim suvremenim smjernicama liječenja. Zavod je lijepo uređen i suvremeno obnovljen. Nadalje, u Bolnici djeluju Zavodi za psihotične poreme-ćaje - shizofreniju (mušku i žensku) te Zavod za liječenje alkoholizma i drugih ovisnosti. Ono što je specifikum Bolnice je Zavod za dualne poremećaje, jedini takove vrste u Hrvatskoj u kojemu se liječe bolesnici koji uz osnovni poremećaj imaju i neku vrstu ovisnosti. Formiranjem toga odjela Bolnica je odgovorila na rastuću potrebu zbrinjavanja bolesnika sa komorbidnim poremećajima, a koji u psihijatrijskoj praksi predstavljaju pravilo, a ne izuzetak. Zavod za forenzičku psihijatriju otvoren je 1964. kao prvi najrespektabilniji odjel takove vrste u našoj zemlji. U njemu se liječe duševni bole-

Zavod za dijagnostiku i intenzivno liječenje

40


snici počinitelji kaznenih djela i obavljaju složena psihijatrijska vještačenja. Prvo takvo vještačenje, forenzička ekspertiza napravljena je 1882.g. U Zavodu za psihofiziologiju liječe se bolesnici oboljeli od različitih vrsta psihofizioloških poremećaja, a u okviru tog Zavoda djeluje i Centar za poremećaje spavanja, respektabilan i sa najdužim iskustvom rada na tom području. Centar za poremećaje spa-vanja nije usko vezan samo za naše pacijente nego imamo i ogroman ambulantni pogon posebice u dijagnostici i tretmanu apneja u spavanju. Bolnica je u procesu svoje transformacije, prateći suvremene trendove morbiditeta, produljenja životnoga vijeka, a time i porastom broja osoba starije životne dobi, odgovorila formiranjem Zavoda za biologijsku psi-hijatriju s odjelom za neurokognitivne poremećaje, psihogerijatriju i palijativnu skrb. Za bolesnike kojima je potrebna dugotrajnija psihijatrijska skrb kao i one s refrakternim slikama poreme-ćaja formiran je Zavod za produženo liječenje. U bolnici djeluju i Zavod za socijalnu psihijatriju s razvijenim programom izvaninstitucionalne skrbi i dnevnom bolnicom. Bolnica također ima izuzetno dobro organiziran sustav dnevnih bol-nica po Zavodima. Programe dnevne bolnice, vrlo kvalitetne i složene realizira veći broj stručnjaka, ne samo specijalista psihijatrije već i psihologa, socijalnih pedagoga, socijalnih radnika, radnih terapeuta, art terapeuta i medicinskih sestara. Od ove godine u Bolnici je formiran i Zavod za psihoterapiju. Prateći konceptualno nove modele liječenja, poglavito u vidu programa liječenja izvan institucija, Bolnica je odgovorila smanjenjem broja kreveta, istovremeno uvođenjem drugih programa liječenja počevši od intenziviranja am-bulantnog sustava rada, intenziviranja različitih intermitentnih oblika liječenja. Taj koncept tzv. intermitentnih oblika liječenja (liječenje koje je na granici dnevne bolnice i ambulantnog liječenja) inaugurirali su stručnjaci naše Bolnice.

Stručnjaci Bolnice izdali su preko 50 knjiga čime je Bolnica prepoznata i kroz izdavačku aktivnost. Ona raspolaže Bibliotekom s velikim fondom knjiga i časopisa. Prva je medicinska ustanova u Hrvatskoj koja ima i svoj Muzej psihijatrije. U tom Muzeju, koji je svečano otvoren prije dvije godine, može se pratiti povijest ne samo Vrapča nego i hrvatske psihijatrije pa onda i svjetske psihijatrije kroz 137 godina, u vremenu od osnutka Bolnice do danas.

Važno je naglasiti kako se u Bolnici, uz stručni i profesionalni rad, gaje principi etičnosti u po-stupanju prema duševnom bolesniku kojega se percipira kao partnera u liječenju. Valja naglasiti kako su upravo iz ove Bolnice izašli gotovi svi pra-vilnici, postupnici i naputci o etičnom postupanju prema duševnom bolesniku, a stručnjaci bolnice su participirali u izradi Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kojeg trenutno smatramo najvećim civilizacijskim dosegom u odnosu na zaštitu prava duševnih bolesnika. Njegujući par-tnerski odnos s bolesnikom i u želji kreiranja što ugodnijeg prostora liječenja Bolnica raspolaže sa sportskim terenima, fitness centrom i prekrasnim parkom.

U bolničkom krugu otvoren je i prvi kafić kojeg vode i o kojem se skrbe psihijatrijski bolesnici. Bolnica raspolaže s velikim Edukacijskim centrom i brojnim dvoranama u kojima se odvija nastava i drugi edukacijski sadržaji.

Sve navedeno za Bolnicu Vrapče reflektiralo se i na važnost i poziciju medicinskih sestara u ovoj Bolnici, počevši od vremena kada su Bolnicu vodile sestre milosrdnice.

SESTRINSTVO U KLINICI ZA PSIHIJATRIJU VRAPČEUsporedno s razvojem psihijatrije dolazi do razvo-ja psihijatrijskog sestrinstva. Za prve bolesnike brinule su redovnice uz pomoć priučenih bolni-čara-čuvara i pomoćnog osoblja, a njega bolesnika sastojala se od brige za održavanjem osobne hi-gijene i higijene prostorija, čuvanja bolesnika od bijega i ozljeda te vođenja radne terapije. Znanje se stjecalo radom na odjelu pod nadzorom iskusnih časnih sestara i uz stručnu podršku liječnika. Sestrinstvo je tijekom povijesti Bolnice prolazilo brojne razvojne promjene, od pomoćnog njegova-teljskog osoblja do zdravstvenih profesionalaca čije je temeljno područje zdravstvena njega uz ravnopravnu suradnju sa svim ostalim zdravstve-nim i nezdravstvenim profesionalcima u timu koji zbrinjava psihijatrijskog bolesnika.

Sestre redovnice koje su svoje djelovanje temeljile na priučenoj njezi i milosrđu danas su zamijenile obrazovane medicinske sestre – od medicinskih

Zavod za afektivne poremećaje i Zavod za psihoterapiju

41


sestara s temeljnim sestrinskim obrazovanjem do velikog broja prvostupnica sestrinstva i diplomi-ranih medicinskih sestara.

Medicinske sestre i tehničari od osnutka Bolnice dodatno su se obrazovali za područje rada s psihi-jatrijskim bolesnicima, a obrazovanje su provodili liječnici. Osnivanjem medicinskih škola u Bolnicu dolaze medicinske sestre i tehničari s temeljnom naobrazbom, ali nedostatnim znanjem za rad s psihijatrijskim bolesnicima. Stoga, od šezdesetih godina 20. stoljeća pa do današnjih dana, glavne sestre Bolnice, u suradnji sa stručnim društvima,

DONOŠENJEM ZAKONA O SESTRINSTVU U BOLNICI JE ORGANIZIRANA TRAJNA STRUČNA EDUKACIJA ZA MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARE U VIDU PREDAVANJA KOJIH JE DO SADA ODRŽANO VIŠE OD 200, PREDAVAČI SU MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARI TE DRUGI STRUČNI SURADNICI.

Dan sestrinstva 2016.

s liječnicima i drugim stručnjacima Bolnice or-ganiziraju sveobuhvatnu edukaciju medicinskih sestara i tehničara iz psihijatrije i psihijatrijske zdravstvene njege.

Uz navedenu edukaciju krajem osamdesetih godina organizirana je edukacija u formi Balint grupa. Veliki broj medicinskih sestara i tehničara je završio edukaciju, a dio je i nastavio izobrazbu iz grupne psihoterapije po programu Instituta za grupnu analizu.

U Bolnici se kontinuirano izrađuju edukacijski programi iz više područja zdravstvene njege, s posebnim naglaskom na komunikacijske vještine. Provode se edukacije medicinskih sestara i tehni-čara kroz grupe podrške i grupe ventilacije koje superviziraju psiholozi naše Bolnice. Donošenjem Zakona o sestrinstvu u Bolnici je organizirana trajna stručna edukacija za medicinske sestre i tehničare u vidu predavanja kojih je do sada odr-žano više od 200, predavači su medicinske sestre i tehničari te drugi stručni suradnici. Uz preda-vanja, održavaju se simpoziji, stručni skupovi i radionice, a edukacijski programi su otvoreni i za medicinske sestre drugih ustanova. Kontinuirano

se održavaju radionice o komunikaciji s agre-sivnim bolesnicima i primjeni mjera prisile u psihijatriji, strategijama prevencije agresivnog ponašanja i treninzi osoblja u provođenju postu-paka mjera prisile po etičkim i stručnim načelima. Organiziraju se interne edukacije na Zavodima s aktualnim temama iz psihijatrijske zdravstvene njege i drugih specijalnosti (tečajevi oživljavanja, prevencija bolničkih infekcija, vođenje sestrinske dokumentacije i zbrinjavanje kroničnih rana). Medicinske sestre i tehničari aktivno sudjeluju na kongresima, simpozijima, stručnim skupovima u organizaciji HKMS i HUMS, Psihijatrijskog i drugih stručnih društava, objavljuju radove u časopisima i zbornicima, gostuju sa stručnim predavanjima u drugim zdravstvenim ustanovama, članovi su Povjerenstava za izradu smjernica i postupaka u sestrinskoj praksi. Uvođenjem sestrinske doku-mentacije unaprijeđena je kvaliteta stručnog rada, individualiziran je pristup bolesniku kroz proces i planove zdravstvene njege čime se doprinijelo profesionalnom identitetu sestrinstva. Uz se-strinsku dokumentaciju propisanu Zakonom, u Bolnici se koristi i dodatna dokumentacija koju su kreirale medicinske sestre i tehničari, kao što je

42


psihijatrijska sestrinska lista i sestrinski protokoli kod primjene mjera prisile. Osim obvezne stručne edukacije kontinuirani su i edukativni programi grupne analize i logoterapije te edukacija iz pali-jativne skrbi.

Bolnica je nastavna baza i studentima sestrinstva. Studenti odrađuju vježbovni dio nastave psihijatrij-ske i gerijatrijske zdravstvene njege uz vodstvo 14 asistenata - suradnika Zdravstvenog veleučilišta, od kojih su 2 visokoobrazovane medicinske sestre predavači na Zdravstvenom veleučilištu.

Osim studenata sestrinstva u Bolnici vježbovni dio nastave pohađaju učenici medicinskih škola Vrapče i Bedekovčina, a druge medicinske škole dolaze u organizirani posjet prema programu nastave. Bolnica je radilište i za pripravnike prvostupni-ke sestrinstva koji se obrazuju kroz dogovoreni program, a mentori su uz glavne sestre Zavoda i druge visokoobrazovane sestre.

U 2012. godini prva medicinska sestra iz naše usta-nove diplomirala je na Zdravstvenom veleučilištu, a te iste godine diplomirala je i prva medicinska sestra na diplomskom studiju psihijatrijskog se-strinstva, postavši tako i prva diplomirana psihi-jatrijska medicinska sestra na području Republike Hrvatske. U 2014.g. školovanje su završile i 4 magistre sestrinstva.

Danas, 2016. godine, u Klinici za psihijatriju Vrapče radi 340 medicinskih sestara/tehničara: 4 magistre sestrinstva, 8 diplomiranih medicinskih sestara, 43 prvostupnice sestrinstva i 285 srednjih medicinskih sestara, a na studiju sestrinstva je 30 polaznika (5 na diplomskom i 25 na dodiplomskom studiju).

Svjesni kako razina obrazovanja podiže kvalitetu rada i razinu standarda zdravstvene njege, trajno se ulaže u edukaciju studenata kako organizacijski

tako i materijalno uz mogućnost pohađanja nastave kroz plaćeni dopust . U Bolnici su glavne sestre Zavoda, medicinska sestra za kontrolu bolničkih infekcija i medicinska sestra za kvalitetu i edu-kaciju organizirane u stručni Kolegij sestara koji vodi pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo - glavna sestra Bolnice. Medicinske sestre i tehničari su članovi HKMS, HUMS-a, Psihijatrijskog društva medicinskih sestara, Društva glavnih sestara, Društva za palijativnu skrb i Društva za povijest sestrinstva.

Medicinske sestre tijekom 24 h skrbe o duševnim bolesnicima, najranjivijoj skupini bolesnika. Sudjeluju u svim oblicima liječenja, dijagnostičkim postupcima, rehabilitacijskim i socioterapijskim postupcima, provode edukaciju bolesnika i obitelji poštujući etičke i stručne standarde i nadasve humani pristup bolesnicima.

Obveza je da medicinske sestre i tehničari izgra-đuju svoju profesiju i budu ponos Bolnice kroz svoj stručni i profesionalni rad na dobrobit psihijatrij-skih bolesnika.

Na kraju istaknula bi riječi jednog od ravnatelja Bolnice:

„U DUŠEVNOM BOLESNIKU VALJA GLEDATI PRIJE SVEGA ČOVJEKA JEDNAKO VRIJEDNOG DRUGOM ČOVJEKU, TEK MOMENTALNO BOLESNOG, TAKOVOG KOJI JE „IZVAN SEBE“, KOJI „NIJE KOD SEBE“, ALI KOJI SE UVIJEK MOŽE „POVRATITI“, KOJI MOŽE „DOĆI K SEBI“, POSTATI „PRISEBAN“ I KOJI MOŽE U ETIČKOM ILI INTELEKTUALNOM POGLEDU EVENTUALNO BITI VREDNIJI OD NAS.“

(dr. Stanislav Župić, u: Stenjevec 1933.)

Medicinske sestre i tehničari - sudionici tečaja Profesionalna komunikacija u psihijatriji 2016.

MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARI AKTIVNO SUDJELUJU NA KONGRESIMA, SIMPOZIJIMA, STRUČNIM SKUPOVIMA U ORGANIZACIJI HKMS I HUMS, PSIHIJATRIJSKOG I DRUGIH STRUČNIH DRUŠTAVA, OBJAVLJUJU RADOVE U ČASOPISIMA I ZBORNICIMA, GOSTUJU SA STRUČNIM PREDAVANJIMA U DRUGIM ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA, ČLANOVI SU POVJERENSTAVA ZA IZRADU SMJERNICA I POSTUPAKA U SESTRINSKOJ PRAKSI.

43


ENC NOVOSTIPRIPREMILE:

Biljana Kurtović i

Cecilija Rotim

DEFINIRANJE TEMELJNIH KOMPETENCIJA ASISTENATA U ZDRAVSTVU (CC4HCA)

U mnogim zemljama članicama Europske unije (EU), važnost asistenata u zdravstvu (HCAs) kon-tinuirano raste. Brojni faktori, kao što su starenje i građana i medicinskog osoblja, u kombinaciji s ponekad neadekvatnim planiranjem radne snage i zapošljavanja, doveli su do porasta manjka me-dicinskih sestara (Ashby et al, 2003;. Gerrish & Griffith, 2004; Keeney, Hasson, McKenna, i Gillen, 2005, McKenna, Hasson, i Keeney, 2004; Spilsbury & Meyer, 2004; Buchan i Aiken, 2008; Sermeus i suradnici 2011). Slijedom toga, dolazi do povećane potražnje za asistentima u zdravstvu koji bi preuzeli dio zadataka iz djelatnosti medicinskih sestara i koji bi pružili podršku svom medicinskom osoblju u pružanju skrbi (Spilsbury & Meyer, 2004).

Na organizacijskoj razini, razlozi zapošljavanja asistenata u zdravstvu odnose se i na ekonomičnost, jer su asistenti u zdravstvu obično niže kvalificira-ni te su pri tome i manje plaćeni (Thornley, 2000). Također se može očekivati da će se potražnja za asistentima u zdravstvu u zemljama članicama Europske Unije povećati s rastućim trendom samoupravljanja i osnaživanjem pacijenata i njihovih neformalnih njegovatelja. Asistenti u zdravstvu imaju ključnu ulogu u odgovaranju na sve veće potrebe za boljom komunikacijom između pacijenata i zdravstvenih djelatnika, te imaju važnu ulogu u mnogim inicijativama za poboljšanje suradnje među stručnjacima za kva-litetnu pacijentu usmjerenu skrb. S obzirom da navedeno vrijedi za sve zemlje (tj. države članice i zdravstveni sustav), postaje jasno da se specifične vrijednosti mogu definirati samo kroz usporedbu uloge i odgovornosti asistenata u zdravstvu u svim zemljama članicama. To ne samo da će povećati

svijest zakonodavaca o postojećoj raznolikosti u položaju asistenata u zdravstvu, nego će također potaknuti i cross-nacionalnu suradnju u istraživa-nju. To se može učiniti, primjerice, kroz razmjenu najbolje prakse, formuliranje zajedničkih izazova za asistente u zdravstvu i istraživanje zajedničkih temelja obrazovanja i profesionalizacije.

S obzirom da sve navedeno zahtijeva dulju pripremu i djelovanje, dugoročni cilj definiranja temeljnih kompetencija za asistente u zdravstvu u svim zemljama je olakšati prekograničnu mobilnost putem automatskog postupka priznavanja stručnih kvalifikacija - Direktiva 2013/55 / EU.

Izvješće koje je sastavio tim suradnika iz Ni-zozemske, Belgije i Mađarske, a financirano iz fondova Europske Unije, predstavlja rezultate studije „Podrška za definiranje temeljnih kom-petencija asistenata u zdravstvu (CC4HCA)“. Cilj je bio istražiti interes među svim državama člani-cama Europske Unije (1) zajednički skup znanja,

44


ENC NOVOSTI

vještina i kompetencija asistenata u zdravstvu (HCAs) i (2) uključivanje navedenog skupa u za-jednički okvir obrazovanja (CTF), pravni instru-ment koji uvodi novi način automatskog stručnog priznavanja kvalifikacija u različitim zemljama. Kao metodu za dobivanje rezultata, koristili su mapiranje uloge asistenata u zdravstvu svih 28 zemalja članica Europske Unije, uključujući identifikaciju nadležnih tijela i europskih organi-zacija. Mapiranje je pokazalo visoku raznolikost među europskim zemljama u ulozi asistenata u zdravstvu u smislu obrazovanja, regulacije i njihovog položaja. Postignut je konsenzus među

državama članicama Europske Unije s obzirom na skup temeljnih znanja, vještina i kompetencija asistenata u zdravstvu koje mogu biti uključene u zajednički okvir obrazovanja. Dakako da je prilikom rasprave o Izvješću došlo do neslaganja s obzirom na stupanj stručne spreme asistenata u zdravstvu i njihovih temeljnih kompetencija. To samo znači da se nacionalni i europski kvali-fikacijski okviri mogu i moraju bolje uskladiti jer postoji velika zainteresiranost zemalja članica i europskih organizacija da se uključe u istraživanje potencijalnog zajedničkog okvira obrazovanja za asistente u zdravstvu.

Hospicij Casa Speranteis je velika nacionalno i međunarodno prepoznata organizacija na po-dručju usluga i edukacije u palijativnoj skrbi. Identificirana je kao znak izvrsnosti u palijativnoj skrbi u istraživanju1 provedenom u više od 475 usta-nova iz 28 država središnje i istočne Europe, bivšeg Sovjetskog Saveza i središnje Azije. Istraživanje i kvalificiralo Hospicij Casa Sperantei kao jedan od pet znakova izvrsnosti, budući da udovoljava kriterijima kao što su: izvrsnost kliničkih usluga, izvanredna kvaliteta osoblja, ključna edukacijska uloga u specijalističkom obrazovanju, kao i utjecaj na lokalnu i nacionalnu politiku palijativne skrbi. Hospicij je razvio usluge holističke palijativne skrbi koje se pružaju kroz dnevne centre, izvanbolničku skrb, bolničke jedinice, njegu u kući i partnerske bolničke ustanove. Cilj palijativne skrbi je unaprje-đenje kvalitete života pacijenata i njihovih obitelji kad su suočeni s problemima neizlječive bolesti, kroz zdravstvenu njegu pacijenata i društvenu podršku, psiho-emocionalno i duhovno savjeto-vanje za pacijente i njihove obitelji. Hospicij Casa Sperantei povećava dostupnost palijativne skrbi na nacionalno i međunarodno razini podižući svijest, osiguravajući edukacijske programe za djelatnike u zdravstvu, pacijente i zajednicu te također surađujući s državnim tijelima kako bi se osigurao primjereni zakonski okvir.

1 D Clark, M Wright, Transition in End of Life Care. Hospice and Related Developments in Eastern Europe and Central Asia, Open University Press, 2003

Naša vizija je da svi na koje utječe terminalna ili životno ograničavajuća bolest trebaju imati pristup besplatnim specijaliziranim uslugama palijativne skrbi u primjerenom vremenu i da njihove obitelji trebaju dobiti savjetovanje i podršku.

Naša misija je uvesti i razviti usluge palijativne skrbi u Rumunjskoj i regiji za pacijente s terminalnom bolešću, podići svijest na nacionalnoj razini kroz zagovaranje, promociju i edukaciju te osigurati financiranje.

Naša je organizacija od 1997. godine uključena u edukaciju profesionalaca zainteresiranih za uspo-stavu novih usluga na području palijativne skrbi, pružili smo edukaciju visoke kvalitete za više od 20000 liječnika, medicinskih sestara, socijalnih

PRIPREMILA: Nicoleta Mitrea, APRN, MSc, PhD’s

HOSPICIJ CASA SPERANTEI - IZVRSNOST U PALIJATIVNOJ SKRBI ZA RUMUNJSKU I ISTOČNU EUROPU

45


radnika, psihologa, svećenika, njegovatelja i vo-lontera u Rumunjskoj i drugih 18 država u regiji. Organizacije je spomenuta kao jedan od sedam modela razvoja palijativne skrbi2 u Svjetskom atlasu palijativne skrbi iz 2014.

Na nacionalnoj razini Hospicij Casa Sperantei preuzela je ulogu pružatelja usluga razvoja pa-lijativne skrbi. Osim pružanja besplatnih usluga palijativne skrbi u Brasovu i Bukureštu, Hospicij Casa Sperantei je promijenio opću percepciju pali-jativne skrbi i istaknuo važnost koju ovaj tip skrbi ima u borbi s neizlječivom bolešću. Kontinuiranim lobiranjem Hospicij je postigao značajne promjene u zakonodavstvu i medicinskim standardima. Nevladine organizacije, kao i državne ili privatne bolnice diljem zemlje sad imaju odjele za palijativ-nu skrb koji slijede model hospicija, nudeći usluge za pacijente s neizlječivim bolestima u više od 20 županija. Svake godine specijalisti u Hospiciju Casa Sperantei organiziraju tečajeve i edukacijske pro-grame za djelatnike u zdravstvu koji žele razvijati svoje vještine u palijativnoj skrbi. U 2015. godini više od 1.500 profesionalaca iz Rumunjske i 15 drugih država pohađali su stručno usavršavanje u organizaciji Hospicija. To znači da se rastući broj liječnika i medicinskih sestara vraća svom poslu i nudi palijativnu skrb svojim pacijentima. Ovo je najvažniji način na koji Hospicij Casa Sperantei oblikuje i razvija palijativnu skrb u Rumunjskoj. Specijalisti Hospicija i naši partneri utvrdili su metodološki set za procjenu usluga palijativne skrbi pruženih u bolničkim ustanovama i u kući pacijenta. Nacionalno tijelo nadležno za upravljanje kvalitetom u zdravstvu odlučilo je usvojiti ovu metodologiju i upotrijebiti ju u procesu autorizacije za usluge palijativne skrbi u Rumunjskoj.

Svake godine Hospicij Casa Serantei organizira edukacijske tečajeve za profesionalce u palija-tivnoj skrbi. 2015. godine 75 profesionalaca iz Albanije, Republike Armenije, Belgije, Švicarske, Gruzije, Njemačke, Grčke, Irske, Islanda, Velike Britanije, Nizozemske, Poljske, Republike Moldavije, Rumunjske, Slovenije i Mađarske pohađalo je ove tečajeve3.

Hospicij Casa Sperantei uključen je u unaprjeđenje palijativne skrbi na nacionalnoj i regionalnoj razini.

Edukacija medicinskih sestara u području palijativ-ne skrbi postala je pitanje od iznimnog interesa u posljednjih nekoliko godina i to na preddiplomskoj razini jednako kao i među medicinskim sestrama koje se u svakodnevnom radu susreću s mnogim

2 Global Atlas of Palliative Care at the End of Life, World Health Organization, Worldwide Palliative Care Alliance 20133 HOSPICE Casa Sperantei, Annual Report, 2015, available at www.hospice.ro

pitanjima vezanim uz palijativnu skrb i skrb za umiruće bolesnike. Od 16000 profesionalaca obrazovanih za palijativnu skrb, više od 6500 su medicinske sestre različitih specijalnosti educirane na početnoj i naprednoj razini o palijativnoj skrbi i više od 1000 studenata sestrinstva obrazovanih na preddiplomskoj razini. HOSPICE Casa Sperantei i Rumunjska komora medicinskih sestara, primalja i medicinskih asistenata snažno međusobno su-rađuju u promociji sestrinstva i profesionalnom priznavanju na europskoj i svjetskoj razini i u prepoznavanju obrazovnih potreba medicinskih sestara u području palijativne skrbi kroz mijenjanje politike i uključivanje palijativne skrbi na listu specijalizacija dostupnih medicinskim sestrama u Rumunjskoj.

KLJUČ USPJEHA JE SURADNJA - TO JE JEDNA OD LEKCIJA KOJU JE HOSPICIJ NAUČIO I MI OHRABRUJEMO OSTALE DA SLIJEDE ISTI PUT.

Mircea Timofte, predsjednik Rumunjske komore medicinskih sestara sa suradnicama

Nicoleta Mitrea, APRN, MSc, PhD’sDirector of Nursing Education and DevelopmentHOSICE Casa Sperantei, [email protected]

46

Plavi

IZ STRANE LITERATURE

PRIPREMILA: Ljiljana Pomper


SAŽETI PRIKAZ ZAKLJUČAKA RADIONICE ORGANIZACIJE OECD NA TEMU: „Sestrinstvo napredne prakse u primarnoj zdravstvenoj skrbi: političke poluge za implementaciju“Organizacija OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) održala je 27. lipnja 2016. u svom konferencijskom centru u Parizu radionicu pod naslovom „Towards a more efficient use of health human resources: What lessons can we learn from innovations across OECD countries?“ (Prema učinkovitijoj uporabi zdravstvene radne snage: Što možemo naučiti na temelju inovacija u različitim državama članicama organizacije OECD?). Detaljno izvješće s te radionice je objavljeno na mrežnim stranicama OECD-a kao zasebni doku-ment pod naslovom „Sestrinstvo napredne prakse u primarnoj zdravstvenoj skrbi: političke poluge za implementaciju“ (dokument DELSA/HEA(2016)20 – OECD, Directorate for Employment, Labour and Social Affairs (DELSA), Health Committee - HEA), a napisali su ga: Claudia B. Maier (Technische Universität, Berlin), Linda H. Aiken (University of Pennsylvania) i Reinhard Busse (Technische Universität, Berlin).

Ovo opsežno izvješće (78 stranica teksta) se temelji na istraživanjima provedenim u 36 država, koje je financirala organizacija OECD. Ovdje možemo samo ukratko opisati glavne poruke i zaključke tog izvješća.

U mnogim državama sve je veći nedostatak zdrav-stvenih djelatnika, posebice u području primarne zdravstvene skrbi. Razlozi za to su mnogobrojni: nedostatak zdravstvenih djelatnika specifičnog profila/specijalizacije, njihova nejednolika geo-grafska distribucija, porast broja starijih osoba i

kroničnih bolesnika u općoj populaciji, promjene radnog vremena i organizacije zdravstvenog su-stava itd. Na te izazove države nastoje odgovoriti na različite načine, a jedan od tih načina jest pro-širivanje uloge medicinskih sestara (zbog toga što su one u većini država najbrojnija profesionalna skupina u sustavu zdravstva, te zbog toga što se sve češće u mnogim državama dodatno educiraju na visokoškolskim ustanovama). Riječ je o pokušaju uvođenja „sestrinstva napredne prakse“ (engl. advanced practice nursing) kao nove profesionalne skupine u timove koji pružaju zdravstvenu skrb za odgovarajuće populacije. Ovo izvješće analizira sadašnje stanje tog procesa i različite pokušaje njegove implementacije u zemljama članicama OECD-a; na temelju dobivenih podataka i uvida, predlažu se određene „političke poluge i preporu-ke“ za uspješno uvođenje i primjenu sestrinstva napredne prakse u državama članicama OECD-a.

Sestrinstvo napredne prakse temelji se na dva pristupa: 1) tzv. „supstituciji“, to jest nastojanju da medicinske sestre preuzmu dio poslova i zadaća koje su do sada tradicionalno obavljali liječnici; 2) tzv. „suplementaciji“, to jest širenju uloge medi-cinskih sestara u nova klinička područja kao što su a) vođenje i nadziranje pojedinačnih slučajeva/bolesnika (engl. case management), b) uloga po-srednika između pacijenta i liječnika (engl. liai-son roles), c) elektroničko praćenje zdravstvenog stanja (engl. eHealth monitoring) i d) savjetovanje o promjenama životnog stila i navika (engl. life-

47

PlaviIZ STRANE LITERATURE

style advice). U oba slučaja, medicinske sestre se za te nove uloge i zadaće moraju osposobiti kroz dodatnu edukaciju, a za to je potrebno provesti i reorganizaciju zdravstvenog sustava te stvoriti odgovarajući novi zakonodavni okvir.

Taj proces se u različitim državama OECD odvija i različitim tempom i na različite načine. Primjerice, nove uloge sestara napredne prakse (ovisno o državi) mogu se svrstati u sljedeće tri kategorije: 1) sestre djeluju kao „Katica za sve“ (engl. „gene-ralists“) da bi se umanjile posljedice nedostatka liječnika opće prakse ili njihove neravnomjerne geografske distribucije; 2) sestre se angažiraju prvenstveno na prevenciji bolesti ili promociji zdravlja i zdravog načina života; 3) sestre dobi-vaju novu ulogu kao „specijalisti“ za specifične bolesti, da bi se poboljšalo terapiju i praćenje neke specifične (obično vrlo učestale) kronične bolesti, kao što su dijabetes ili bolesti srčanih krvnih žila.

Nadalje, mnoge države su uvele nove edukacijske programe za osposobljavanje sestara napredne prakse. Također su uvedene brojne promjene zakona – primjerice, samo u razdoblju od 2010. do 2015., Cipar, Estonija, Finska, Nizozemska, Poljska i Španjolska uvele su nove zakone kojima je sestrama omogućeno da propisuju farmaceutske lijekove (to jest, izdaju recepte). U istom razdoblju su druge države (Australija, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Novi Zeland i S.A.D.) proširile već postojeće takve ovlasti medicinskih sestara u propisivanju lijekova. Napokon, zakonskim pro-mjenama u tim državama se nastojalo i službeno uvesti nove profesionalne uloge medicinskih sestara (gore spomenuti model „suplementacije“).

Studije posljedica uvođenja takvih promjena (npr. u Australiji, Kanadi, Nizozemskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i S.A.D.) su uvjerljivo pokazale da medicinske sestre te nove uloge i zadaće obavljaju jednako uspješno kao i liječnici, a pritom često dolazi i do poboljšanja opće kvalitete zdravstvene skrbi, većeg zadovolj-stva pacijenata i smanjenog mortaliteta, pa čak i ušteda u sustavu zdravstva.

S druge strane, postalo je također jasno da za uspješno uvođenje sestrinstva napredne prakse postoje i brojne prepreke: a) administrativne i legalne (riječ je o reguliranim profesijama); b) organizacijske (potrebne su odgovarajuće reforme zdravstvenog sustava); c) financijske (medicinske sestre s dodatnom edukacijom i novim profesio-nalnim ulogama i zadaćama potrebno je dodatno platiti i poticati). Drugim riječima, zakonodavne i financijske inicijative/promjene mogu djelovati bilo kao poticaj bilo kao zapreka za uspješno uvođenje sestrinstva napredne prakse - ovisno o tome kako su osmišljene i kako se provode.

U ovom sažetom prikazu nažalost nemamo pro-stora za detaljniji opis različitih (uspješnih ili ne-uspješnih) pristupa reformi zdravstvenog sustava, promjeni zakonodavnog okvira te financiranju sestrinstva napredne prakse u različitim državama članicama OECD-a. Za sve koje to zanima, a posebice za one koji imaju bitnu ulogu u donošenju takvih zakonodavnih i organizacijskih ili edukacijskih promjena, možemo samo čvrsto preporučiti da detaljno prouče ovo opsežno i temeljito izvješće organizacije OECD.

Prebacivanje dijela tradicionalnih uloga i zadaća liječnika na sestre napredne prakse, u sklopu međunarodnih pokušaja reforme zdravstvenih sustava: pouke istraživanja u 39 država s 3 kontinenta U mnogim državama svijeta, sve je veći nedostatak liječnika i ostalih zdravstvenih radnika - posebice u području osiguravanja i pružanja učinkovite primarne zdravstvene skrbi (Buchan i Campbell 2013, Buchan i sur. 2013). Države se s tim problemom pokušavaju nositi na različite načine, a jedan od tih načina je pokušaj prebacivanja dijela tradicionalnih zadaća liječnika na medicinske sestre koje su za to posebno educirane (tzv. sestrinstvo napredne prakse, engl. advanced practice nursing). Drugim riječima, različitim organizacijskim, edukacijskim i legislativnim zahvatima pokušava se proširiti opseg i vrste zadaća koje obavljaju medicinske

sestre (Maier i Aiken 2016a,b; WHO 2015). Nedavno provedene među-narodne studije (npr. Maier 2015) ukazale su na tri ključne „političke pouke“ za države koje tek započinju provoditi takve promjene (Maier i Aiken 2016b): 1) Ima već mnogo dokaza da je ta nova vrsta skrbi koju pacijen-tima pružaju medicinske

48

PlaviIZ STRANE LITERATURE

sestre napredne prakse jednako kvalitetna i za pacijente sigurna kao i ona koju pružaju liječnici (Martinez-Gonzales i sur. 2014; Swan i sur. 2015); stoga više nije pitanje treba li takve promjene uvoditi, nego kako ih uspješno uvesti u praksu. 2) Ključnu ulogu pri uvođenju tih promjena imaju političke odluke legislativne i financijske naravi - kako to regulirati zakonom i podzakonskim aktima te kako to primjereno platiti? 3) Dosadašnja iskustva su pokazala da uvođenje uloge sestre napredne prakse čini sestrinski poziv privlačnijim, pa stoga ne dovodi do još većeg nedo-statka medicinskih sestara nego, baš obrnuto, do edukacije i zapošljavanja većeg broja medicinskih sestara (Auerbach i sur. 2013; Barnes i sur. 2016).Osobito su poučni primjeri promjena i prilagodbe sestrinske prakse u S.A.D., gdje se to sustavno provodi i analizira već više od 50 godina (Maier i Aiken 2016b). Tamo su sestre napredne prakse sve više potrebne i uključene u timove kojima je zadaća da pospješe prijelaz pacijenta s bolničke na kućnu njegu te da smanje broj nepotrebnih ponovnih prijema u bolnice, osobito za starije i/ili kronično bolesne osobe (Naylor i Kurtzman 2010). U S.A.D. je također jasno pokazano da re-striktivne zakonske odredbe imaju potencijalno velike neželjene posljedice (Barnes i sur. 2016; Richards i Polsky 2016). Za razliku od većine drugih država, u S.A.D. je sestrinsko zvanje vrlo

popularno i traženo, posebice zbog toga što je i uloga sestre napredne prakse jasno zakonski i organizacijski definirana i zbog toga što su takve sestre dobro dodatno plaćene, a dopušten im je i rad izvan bolnica (Auerbach i sur. 2013). Kako je pokazala nedavno objavljena studija u 39 zemalja na 3 kontinenta (Maier 2015), pouka za sve druge države, koje pokušavaju uvesti takve promjene u svoj zdravstveni sustav, jest jasna i jednostavna: da bi sestre napredne prakse mogle djelovati i uspješno i službeno i legalno, potrebno je jasno definirati i ustrojiti njihovu dodatnu edukaciju, jasno zakonski definirati njihovu ulogu u sklopu tima za pružanje zdravstvene skrbi te ih primjereno dodatno platiti i kontinuirano poticati omogućavanjem dodatne edukacije i razvoja profesionalne karijere (Maier i Aiken 2016 a,b).

LITERATURA:1. Auerbach DI, Staiger DO, Muench U, Buerhaus PI (2013) The

nursing workforce in an era of health care reform. New Eng-land Journal of Medicine 368:1470-1472.

2. Barnes H, Maier CB, Altares Sarik D, Germack HD, Aiken LH, McHugh MD (2016) Effects of regulation and payment policies on nurse practitioners’ clinical practices. Medical Care Research Reviews 2016, Epub 2016 May 13.

3. Buchan J, Campbell J (2013) Challenges posed by the global crisis in the health workforce. British Medical Journal 347:f6201.

4. Buchan J, O’May F, Dussault G (2013) Nursing workforce policy and the economic crisis: a global overview. Journal of Nursing Scholarship 45:298-307.

5. Maier CB (2015) The role of governance in implementing task-shifting from physicians to nurses in advanced roles in Europe, U.S., Canada, New Zealand and Australia. Health Pol-icy (2015), http://dx.doi.org/10.1016/j.healthpol.2015.09.002

6. Maier CB, Aiken LH (2016a) Task shifting from physicians to nurses in primary care in 39 countries: a cross-country compar-ative study. The European Journal of Public Health (advance access published August 2, 2016) doi:10.1093/eurpub/ckw098

7. Maier CB, Aiken LH (2016b) Expanding clinical roles for nurses to realign the global health workforce with population needs: a commentary. Israel Journal of Health Policy Research 5:21 (doi 10.1186/s13584-016-0079-2)

8. Martinez-Gonzales NA, Djalali S, Tandjung R, Huber-Geis-mann F, Markun S, Wensing M, Rosemann T (2014) Substi-tution of physicians by nurses in primary care: a systematic review and meta-analysis. BMC Health Service Research 14:214.

9. Naylor MD, Kurtzman ET (2010) The role of nurse practition-ers in reinventing primary care. Health Aff (Milwood) 29:893-899.

10. Richards MR, Polsky D (2016) Influence of provider mix and regulation on primary care services supplied to US patients. Health Economics, Policy and Law 11:193-213.

11. Swan M, Ferguson C, Chang A, Larson E, Smaldone A (2015) Quality of primary care by advanced practice nurses: a sys-tematic review. International Journal of Quality Health Care 27:396-404.

12. WHO – World Health Organization (2015) Health workforce and services. Draft global strategy on human resources for health: workforce 2030. Report by the Secretariat. WHO Executive Board 2015; EB 138/36:138th session. Provisional agenda item 10.1.2015.

49

Plavi

PRIPREMILE: Biljana Kurtović i Cecilija Rotim

APPLIED NURSING RESEARCH Applied Nursing Research predstavlja izvorne rezultate istraživanja, jasne i izravno primjenjive u kliničkim uvjetima svih specijalnosti. Glavne sastavnice ovog časopisa su prikazi istraživanja, kliničke metode, pregledi publikacija, novosti i obavijesti. Applied Nursing Research pokriva područja sestrinske djelatnosti kao što su menad-žment boli, edukacija pacijenata, planirani otpust, sestrinske dijagnoze, stres na radnom mjestu, sestrinski utjecaj na trajanje hospizalizacije te multidisciplinarna klinička suradnja. Autorima

objavljenih radova u ovom časopisu su dostupne mnogobrojne pogodnosti poput besplatnog PDF primjerka, slobode umnožavanja objavljenog rada i posebni popusti na Elsevier publikacije.

Applied Nursing Research Journal ima faktor utjecaja 1.043.Upute autorima za prijavu radova se mogu pronaći na linku:http://www.appliednursingresearch.org/content/authorinfo


https://www.nursingtimes.net/student-nt/eat-sleep-nurse-repeat-do-we-have-a-life-outside-nursing/7010843.article?blocktitle=Most-popular&contentID=-1

Eat, sleep, NURSE, repeat...

“SESTRINSTVO JE UMJETNOST, A DA BI TAKVA BILA ZAHTIJEVA ISKLJUČIVU ODANOST”, REKLA JE NEDVOJBENO NAJPOZNATIJA MEDICINSKA SESTRA SVIH VREMENA, FLORENCE NIGHTINGALE. ZBOG NAŠE PREDANOSTI PROFESIJI, JESU LI MEDICINSKE SESTRE U MOGUĆNOSTI POSVETITI VRIJEME VLASTITOM ŽIVOTU?Vrlo često, zbog velike empatije i emotivnih tre-nutaka u karijeri koju smo odabrali, odlazak kući ne mora nužno značiti kraj smjene. Postoji li strogo ograničeno vrijeme kada pružamo brigu, ljubav i pažnju onima kojima je potrebna? Jesmo li toliko zauzeti brigom za najmilije drugih da svoje zapostavljamo?

Kako bi dobila pravi odgovor na navedena pitanja, autorica ovog članka iz Nursing Timesa, provela je ispitivanje registriranih medicinskih sestara.

Najistaknutiji odgovori su zapravo mišljenja kako je obrazovanje medicinskih sestara vrlo zahtjevno. To je profesija koja ima visoku razinu odgovornosti i prije svega treba brinuti o sigurnosti pacijenata. Ideja da bi se netko obrazovao za medicinsku sestru zbog visine plaće se čini malo vjerojatnom. Navodi kako je to jednostavno strast za profesi-jom i brižna narav onih koji se upisuju na studije sestrinstva. Mnoge sestre o kojima autorica piše, su medicinske sestre od svojih ranih dvadesetih godina, pa sve do umirovljenja. To govori o njihovoj predanosti profesiji i kontinuiranom profe-sionalnom razvoju što pokazuje kako sestrinstvo nije samo zanimanje nego način života.

SESTRINSTVO NIJE SAMO ZANIMANJE NEGO NAČIN ŽIVOTA.

50

Plavi

Molimo autore da pažljivo pročitaju sljedeća uputstva prilikom pisanja radova za objavljivanje u stručnom glasilu „Plavi fokusa“. U „Plavom fokusa“ se objavljuju priopćenja, znanstvene bilješke, pregledni radovi, stručni radovi na hrvatskom jeziku . Razlučivanje znanstvenog i stručnog rada je u original-nosti rezultata istraživanja i zaključaka, te prikazanih znanstvenih metoda rada. Stručni rad može biti korisniji u primjeni, ali time nije i novi doprinos znanstvenim spoznajama.

Izvorni znanstveni radovi sadrže neobjavljene rezultate vlastitih izvornih istraživanja, koji trebaju biti objaš-njeni raspravom i po mogućnosti statistički obrađeni. Eksperimentalni podaci moraju biti tako izneseni da se mogu reproducirati i da se može provjeriti točnost analiza i dedukcija na kojima se temelje zaključci. Rad treba biti podijeljen na sljedeća poglavlja: Sažetak (na hrvatskom i engleskom jeziku); Uvod; Materijal i metode rada; Rezultati i rasprava; Zaključci i Literatura.

Pregledni radovi su cjeloviti pregledi novih znanstve-nih spoznaja i/ili rezultata znanstvenih istraživanja (od strane) većeg broja autora, uključujući i raspravu određenog problema na temelju literaturnih znanstvenih činjenica i vlastitih pretpostavki. Autorski pregledi su, također, cjeloviti pregledi nekog problema ili područja, ali na kojem je autor objavio veći broj znanstvenih radova.

Prethodna priopćenja sadrže kraće obavijesti o novim znanstvenim spoznajama, čiji karakter zahtijeva hitno objavljivanje. Rad se objavljuje samo uz obvezu autora da nakon završetka istraživanja objavi izvorni znan-stveni rad.

Znanstvene bilješke (kratke obavijesti) su kraći, za-vršeni izvorni znanstveni radovi ili opisi originalnih laboratorijskih tehnika (metoda, aparatura itd.).

Stručni radovi iznose neke mogućnosti razvoja struke na području medicine i zdravstvene njege bolesnika. Naglasak je na primjeni poznatih metoda i činjenica, na širenju znanja u pojedinom području. U radu se koriste već stečena znanja primijenjena na objekt ispitivanja.Original rada (rukopis) treba imati opseg do 5 stranica, uključujući tablice, grafikone, crteže i fotografije. Rad treba napisati na stranici formata A4 (21,0 x 29,7 cm). Naslov rada treba biti kratak. Ispod naslova navode se imena i prezimena autora, mjesto rada i kontakt.Cijeli rad treba pisati programom Microsoft Word for Windows, Font Times New Roman veličinom slova 12, proredom 1,5 za pisanje uključujući NASLOV RADA, KLJUČNE RIJEČI I SAŽETAK TREBA PISATI NA HRVATSKOM I ENGLESKOM JEZIKU.

Sažetak treba sadržavati jezgrovit prikaz do 300 riječi, metodologiju, glavne rezultate i zaključak. Potrebno ga je pisati na hrvatskom i engleskom jeziku. U sažetku se ne smiju pojavljivati skraćenice, niti literatura. Ispod sažetka autori trebaju navesti tri do pet ključnih riječi.

Uvod mora ukratko sadržavati rezultate ranijih istra-živanja i svrhu vlastitih istraživanja.

Materijale i metode treba kratko izložiti, a opširnije samo ako odstupaju od već objavljenih u literaturi.

Za poznate metode i tehniku istraživanja navodi se samo autor i literatura.

Rezultati i rasprava. U rezultatima i raspravi ne ponavljaju se podaci izne-seni u tablicama i slikama nego se ističu i objašnjavaju najvažniji rezultati.

Zaključci trebaju kratko i jasno sadržavati značaj re-zultata istraživanja.

Literatura mora biti selektivna, a ne opširna (osim u preglednim člancima). Ako originalna navedena literatura nije dostupna, autor mora navesti izvor koji je koristio. Autori odabrane (selektivne) literature, navedeni u tekstu, moraju biti na popisu literature. Autorima citiranim u tekstu navodi se prezime i godina objavljivanja (u zagradama), na primjer (Horvat2007). Ako je navedeni rad napisalo dva autora, treba navesti oba, na primjer (Horvat i Novak, 2007), a ako je rad napisalo više od dva autora navodi se prezime prvog autora uz oznaku “i sur.”, te godina objavljivanja, na primjer (Novak i sur., 2007). U popisu literature, koji se navodi na kraju rada, potrebno je navesti potpune po-datke o svim autorima (prezime i inicijali imena autora, naslov djela, naziv izdavača, mjesto i godina izdavanja, te stranice (od - do), navodeći ih abecednim redom, a radove istog autora i kronološkim redom. Ukoliko se navodi više radova istog autora, koji imaju istu godinu izdanja, treba ih razlikovati slovima (a, b, c itd.) iza godine izdanja. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik “i suradnici”, nego se navode svi autori. Naslove knjiga i časopisa treba pisati u kurzivu. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.) navesti izvor (http://) i datum pristupanja, npr. http://www.findarticles.com/p/articles (3.4.2006).

Popis literature treba izraditi prema navedenim primjerima: Horvat, LJ. (1998): Zdravtvena njega - plan i izvedba, Hrvatska udruga medicinara, Zagreb.

Horvat, N., Novak, J., Čehok, D. (1997): Plan zdrastvene njege i njihov utjecaj na poboljšanje zdravstvenog stanja pacijenta, SHOCK 47 (3), 183-193. (Broj 47 označava godi-šte (volumen) časopisa, (3) broj sveska unutar godišta, a 183-193 paginaciju rada u svesku).

Tablice i dijagrami moraju biti razumljivi bez prethod-nog čitanja teksta. Isti podaci ne mogu biti u tablicama i dijagramima. Radi sigurnije izvedbe tiskanja rada potrebno ih je također dostaviti i u jednom od grafičkih ili slikovnih formata (*.tif ili *.jpg), isključivo u crno-bijeloj tehnici.

Primjere valja brojčano označiti koristeći arapske brojke u zagradama te odvojiti od glavnog teksta praznim re-dovima. Grupirati primjere korištenjem malih slova, a u tekstu pozivati se na primjere kao (2), (2a), (2a,b), (2 a-b), ili (2) b.

Slike moraju imati kratki opis i izvor slike ako je upo-trjebljena s web stanice, knjige ili nekog drugog rada (npr. Slika br.1 Prikazuje Jedinicu za intenzivno liječenje KBC Zagreb, Izvor www. kbczagreb.hr).

Rukopis s prilozima (tablice, dijagrami, sheme i crteži) dostavljaju se Uredništvu.

CERTITUDO d.o.o. za zastupanje u osiguranjuT: 01 5802 532 / M: 098 340 540 / E: [email protected]

koju je pripremio Certitudo d.o.o. za zastupanje u osiguranju sa svojim partnerom Generali osiguranjem d.d., za članove HRVATSKE KOMORE MEDICINSKIH

SESTARA i članove njihovih obitelji

EKSKLUZIVNA PONUDA AUTO OSIGURANJA

Navedene pogodnosti možete ostvariti i na svim prodajnim mjestima Generali osiguranja d.d. uz predočenje svoje komorske članske iskaznice!

EKSKLUZIVNA PONUDA

OBVEZNO AUTO OSIGURANJE GENERALI je prvi uveo personalizirani pristup te smanjio cijene obveznog osiguranja:

✓ popust za iskusne vozače ✓ popust za savjesne vozače ✓ popust za plaćanje u cijelosti

✓ DUPLICIRANJE BONUSA• može se duplicirati bonus sa police

roditelja koji trenutno ima aktivnu policu osiguranja u Generali osiguranju na policu djeteta za vozilo koje se osigurava u Generali osiguranju

• također, ova ponuda vrijedi i za suprotni slučaj, tj. kada se bonus duplicira s police djeteta na policu roditelja

• da bi se bonus duplicirao potrebno je prikupiti određenu dokumentaciju (info na: 01 5802 532 ili na [email protected])

✓KOMORSKI POPUST OD 10%

PROŠIRENI PAKET UZ OSIGURANJE VOZILA (AKCIJSKA PONUDA)

1. PAKET CARE - uključuje Mali paket autoasistencije i nezgodu za vozača i putnike po cijeni od 50,00 knAutomobilska asistencija za osobna vozila, koja uključuje:

✓ nezgoda vozača i 4 putnika na svote: 40.000 kn za smrt i 80.000 kn za trajni invaliditet ✓ pomoć na cesti u sljedećim slučajevima: kvar vozila, prometna nezgoda i u situacijama

kao što su: ✓ gubitak ključeva od vozila, zaključavanje ključeva od vozila u vozilu ✓ nestanak goriva u tijeku vožnje ✓ punjenje spremnika goriva neodgovarajućim gorivom

2. PAKET PROTEKT - uključuje AO Plus, sada s pravnom zaštitom i Bonus protektor po cijeni od 100,00 kn

✓ Bonus protektor je zaštita bonusa u slučaju sudara kada ste krivi i osigurana svota iznosi 5.000 kn

✓ Pravna zaštita za kaznena djela u prometu – troškove zastupanja osiguranika u kaznenom postupku koji je protiv istog pokrenut radi prometne nezgode, koju je skrivio uporabom motornog vozila (osigurana svota iznosi 40.000 kn)

AUTO KASKO

✓ BONUS 60% za sve vrste vozila i tipove osiguranika već u prvoj godini osiguranja

✓ popust za vozače osobnih vozila - 30% za osiguranike starije od 31 godinu ✓ popust za vozila starija od dvije godine - do 10% ✓ popust od 23% za sve premijske grupe vozila uz ugovaranje neobavezne

odbitne franšize u iznosu od 1.500 kn po štetnom događaju

✓ KOMERCIJALNI POPUST 15% NAKON SVIH POPUSTA PO REDOVNOM CJENIKU

Napomena: Gore navedene pogodnosti su trenutno važeće. Postoji mogućnost uvođenja dodatnih pogodnosti ili promjena po gore navedenim. U slučaju bilo kakvih promjena, bit ćete informirani na vrijeme.

CERTITUDO d.o.o. za zastupanje u osiguranjuT: 01 5802 532 / M: 098 340 540 / E: [email protected]

koju je pripremio Certitudo d.o.o. za zastupanje u osiguranju sa svojim partnerom Generali osiguranjem d.d., za članove HRVATSKE KOMORE MEDICINSKIH SESTARA i članove njihovih obitelji

EKSKLUZIVNA PONUDA OSIGURANJA

PROFESIONALNA OSIGURANJA:

OSIGURANJE PRIVATNIH RIZIKA:

Stanovi, kuće vikendice, stvari kućanstva - POPUST 25%Osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) - POPUST 25%

• Kombinacija najsigurnije štednje i sigurnosti• Savjetovanje u vezi životnog osiguranja

korisnika bankovnog kredita

PROGRAM VJERNOSTI

Generali osiguranje svim svojim postojećim klijentima, fizičkim osobama, nudi dodatne pogodnosti prilikom ugovaranja druge (ili treće) police osiguranja.

OBRATITE NAM SE ZA DETALJNIJE INFORMACIJE O KOMBINACIJI PROIZVODA I POPUSTA KOJE MOZETE OSTVARITI!

RAZNI OBLICI MJEŠOVITOG ŽIVOTNOG OSIGURANJA TE ŽIVOTNO OSIGURANJE U KORIST DJECE

Navedene pogodnosti možete ostvariti i na svim prodajnim mjestima Generali osiguranja d.d. uz predočenje svoje komorske članske iskaznice!

Osiguranje naknade prihoda - POPUST 20%Osiguranje financijskih gubitaka (osiguranje prekida rada) - POPUST 20% Osiguranje od nesretnog slučaja s poboljšanim tablicama invalidnosti - POPUST 20%Osiguranje poslovnih prostora - POPUST 20%

OSIGURANJE OD PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI I OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE U KAZNENOM I PREKRŠAJNOM POSTUPKU 126,00 kn preko HKMS!

DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE:

Osiguranici svojom UNIQA KARTICOM mogu plaćati participaciju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja uključuje preglede kod obiteljskog liječnika, ginekologa i stomatologa te osnovu (A) listu lijekova u ljekarni. Za lijekove s dopunske (B) liste lijekova HZZO-a te participacije u bolnicama, osiguranicima se trošak refundira dostavom plaćenih računa.

IZNOS OSIGURANJA

MJESEČNA PREMIJA

KVARTALNA PREMIJA

POLUGODIŠNJA PREMIJA

GODIŠNJA PREMIJA

Neograničeno pokriće 58,00 kn 170,00 kn 335,00 kn 663,00 kn

Svim članovima Komore i članovima Vaših obitelji i dalje je omogućeno ugovaranje POLICE DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA gdje mjesečna premija iznosi 58,00 kn po osobi. Kvartalna, polugodišnja i godišnja premija su sada čak i nešto niže i iznose:

Documents

S DEKANOM ZDRAVSTVENOG VELEUČILIŠTA - HKMS · 2016. 11. 10. · Cecilija Rotim Marija Kadović Ljiljana Pomper Danijela-Lana Domitrović Tajnica uredništva: Anastazija Sorić Uranić