Sablon

  • Upload
    momak

  • View
    218

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

.

Citation preview

Tuzla, odnosno Soli, se prvi put spominje pod imenom Salenes. Spominje ga car Konstantin Porfirogenit u X stoljeu, ali ne odreuje upu kojoj pripada. Bez ikakve sumnje, to je podruje dobilo ime zbog iskoritavanja kamene soli u velikoj mjeri.Glavno mjesto upe Soli bila je dananja Donja Tuzla, sa svojim centrom Sol, pomenutim prvi put u vidu grada 1411. godine Kolika je tano bila upa Soli ne moemo sa sigurnosti znati jer o tome ne postoje odreeni historijski podaci. Svakako, ne bez razloga, na podruju kasno-srednjovjekovnih upa Soli treba traiti centar cijele upe. Kada govorimo o Usori, on je uglavnom tamo gdje je najmonija porodica tog podruja i mijenja se od Srebrenika, preko Zvornika i sl. Takvu slinu situaciju, zasigurno, imamo i u podruju upe Soli. Pod navedenim terminom mislimo na ono podruje koje je, prema naim pretpostavkama, u XIV stoljeu predstavljalo upu, a sastojalo se od kasno-srednjovjekovnih upa Donje i Gornje Soli, koje su kao takve organizaciono preuzete od strane Osmanlija poslije njihove uspostave vlasti na ovom podrujuIpak, po poveljama bana Stjepana II Kotromania saznajemo da su Soli bili odreena upa sa upanom na elu ali i dio velike i znaajne oblasti Usore. Soli se pominju kao dio oblasti Usore ili odvojeno, ali uvijek uz oblast Usoru. U raznim ispravama upa Soli se istie zbog svoje velike ekonomske vanosti. Poznato je da je so od davnina bila skupa, te da su se za slane izvore borili mnogi stanovnici Bosne i ostalih krajeva, tj. vladari i vlastela. Takav je sluaj bio i sa ovom upom.U oslovljavanju bosanskih vladara posebno se spominje upa Soli uz Usoru. Tako su je oslovljavali i strani diplomati, naroito ugarski. Naime, Ugarska je silom zavladala prostorom Usore i Soli 1225. godine. Ugarski kralj Bela IV spominje Soli u povelji od 20. jula 1244. godine kad je dodijelio desetine u Usori i Soli bosanskoj katolikoj biskupiji Svetog Petra. Naroito treba istai gospodara Soli i Usore, Henrika, 1272. godine. U pismu iz Venecije upuenom ugarskom palatinu 28. avgusta 1279. godine spominje se pljaka venecijanskog trgovca koji se nalazio u ugarskom palatinatu kojem su po pravu tadanjeg vremena pripadali krajevi Usore i Soli. Tom prilikom opljakano je venecijanske robe u vrijednosti od 386 maraka srebra. Iz tog podatka moe se zakljuiti da je Henrik boravio sa svojom porodicom na prostoru Usore ili Soli i bio ban, dok se za njegovog sina ne moe tvrditi da je banovao. Naalost, pisani tragovi su dosta skromni i svode se na podatak iz Dubrovakog arhiva iz 1412. godine. Iako dosta skromna, informacija nam daje podatke da je u mjestu Soli oteta roba Dubrovaninu Bogoslavu Boljojeviu u vrijednosti od 16 perpera (novembra 1411.). Ovaj podatak nam nepobitno otkriva da je u srednjem vijeku postojalo naselje pod imenom Sol i da upravo u njemu treba traiti centar ove srednjovjekovne upe i jedan od glavnih centara cijele oblasti, odnosno zemlje Soli. Svakako da razloge zbog vrlo kasnog javljanja ovog grada na historijskoj pozornici treba traiti usljed ve konstatovanog monopola soli, kojeg su vrlo rano uspostavili Dubrovani na teritoriju cijele srednjovjekovne bosanske drave, zbog ega je navedeno naselje bilo izvan glavnih privrednih tokova. Naalost, dosadanja nauna istraivanja ne poznaju nijedan podatak koji govori o eksploataciji soli u tuzlanskim solanama prije dolaska Osmanlija. na prostoru dananje Gornje i Donje Tuzle bio izraen vladarski domen koji im je omoguio spreavanje proizvodnje soli u ovim krajevima. U protivnom, sigurno da bi u vrijeme feudalne anarhije neko od feudalnih monika zapoeo navedenu eksploataciju koja, svakako, ne bi mogla proi neprimijeena od dubrovakih izvora. Da bi osigurao navedeni prostor, vladar je upravo u ovim krajevima izgradio Drvenu tvravu, koja je bila ponovo naseljena za vrijeme Osmanlija.upa Donje Soli graniila se na istoku sa upom Gornjom Soli, sa kojem je dugi vremenski period inila jednu upu Soli. To razgranienje je izvreno tokom rijeke Soline. Sa sjevera, granica granine upe su Visori i Jasenica. Upravo ovim razgranienjem odvajalo se slivno podruje Jale (Spree) od slivnog podruja Lukavca (Visori), odnosno Tinje (Jasenica). Sa zapada, granina upa je Smolua, gdje je na podruju dananjih naselja Poljica i Priluka upa Soli prelazila i na desnu stranu rijeke Spree, zadravajui ovaj teritorijalni kompleks vrlo plodnog zemljita u sa-stavu svoje upe. Sa jugozapada, graniila se sa upom Dramein, a sa juga razvoe Spree i Jale odvajali su upu Donje Soli od upe Spree.U upi se u periodu od 1323-1324. spominje upan Budo, predstavnik upe Soli u sastavu bosanske drave. To je najvanija ilustracija da je podruje Soli doista upa. To se dobro ilustruje i u pismu kneza Trogira Stjepanu II Kotromaniu iz 1326. godine, u kojem ga knez oslovljava gospodinom Bosne, Usore, Soli i Huma.Oko 1526. godine podruje Tuzle dijeli se na dvije posebne upe, Gornju i Donju Tuzlu. U Gornjoj Tuzli je 1515. postojao franjevaki samostan Svete Marije. Gornja Tuzla imala je 1533. godine 26 naselja i u kontinuitetu postoji u XVI vijeku i dalje. Donja Tuzla je bila neto vea sa 53 naselja. Posebno je bila znaajna zbog rudnika soli. Treba napomenutida su Osmanlije na prostoru D. Soli zatekle i franjevaki samostan posveen sv. Petru, koji se nalazio u centru grada, da bi, usljed pojaanog utjecaja islamsko-orijentalne kulture, bio premjeten na gradsku periferiju. Najznaajnije nauno otkrie koje se moe vezati za prostor Tuzle, odnosno srednjovjekovne D. Soli su materijalni ostaci pronaeni na lokalitetu Ravna Trenja kod Tuzle. Navedeni lokalitet smjeten je na padinama Ilinice. bogati grobni prilozi i vremensko svrstavanje navedenih predmeta u prvu polovinu XIV stoljea nepobitni su dokazi da je navedeno podruje imalo vrlo razvijene trgovake i dr. veze, jer navedeni predmeti se vezuju za italijanske radionice, te da je sama rasko stvari koje se nalaze uz pojedinca zasigurno dokaz o postojanju mone vlastele koja je sebi mogla priutiti tako bogate grobne priloge. Na prostorima ove donjosolske-srednjovjekovne upe otkriven je nekoliko lokaliteta sa stecima, meu kojima izdvajamo: Dokanj (Tuzla), Donje Petrovice (Donje Petrovice), Kaursko groblje (Mramor), Okunica (Husino), Stare kue (Donje Breke), Zanaga i Brdo (Tetima), Mramorje (Kovaica). Svakako da poseban znaaj ima onaj koji je otkriven na lokalitetu itluk (Baa) Kikai (danas opina Kalesija), koji je uvao uspomenu na Branka Verkovi.a

Svakako da su na prostoru upe Soli glavnu rije vodile porodice upana Budoa i Hlapovia.Velikaka porodica Zlatonosovii imali takoe glavnu ulogu u ekonomskom i politikom ivotu upe Soli.

Danas nema traga gradu u Tuzli, ali slani izvori su dovoljan dokaz postojanja stalnog naselja. Kamen na neposrednom tuzlanskom podruju je loeg kvaliteta i vrlo brzo strada pod utjecajem atmosferalija. Drvo je bilo od najranijeg vremena vezano uz ime Tuzle te je predstavljalo materijal za izgradnju srednjovjekovnog utvrenja na ovom podruju. Svakako da u navedenoj injenici treba traiti razloge to na prostoru dananje Tuzle i njene neposredne okoline ne postoje sauvani trajniji historijski spomenici. Smatra se da je grad bio, u osnovici, pravougaonik s visokim zidovima. Na etiri ugla bile su etiri tabije. U dvoritu su bile dvije kule za municiju i ambar za ito. U zapadnom zidu bila su vrata.