SAŽETAK - pf.untz.bapf.untz.ba/dokumenti/casopisi/2016/10.pdf · kamate kod naknade štete na osnovi ugovora osiguranju od automobilske odgovornosti isključivo kroz svoju kaznenu

ZATEZNE KAMATE NA NAKNADU ŠTETE NA OSNOVI UGOVORA O OSIGURANJU OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI(Normativni okvir i aktualnosti sudske prakse u Republici Hrvatskoj)UDK: 336.78:368.212(497.5)

Stručni članak

Krešimir-Franjo Šenjug, mag. iur.odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb

SAŽETAKUzimajući u obzir raširenost primjene instituta zateznih kama-ta u svim aspektima gospodarsko-ekonomske sfere života te či-njenicu da primjena navedenog instituta može rezultirati zna-čajnom novčanom obvezom za dužnika osnovne obveze, koja u nekim slučajevima može čak i premašiti iznos same glavnice, opravdan je već dulje vrijeme prisutan pojačan interes stru-ke, ali i široke javnosti za predmetnu materiju. Navedeno čini opravdanim propitkivanje mjerodavnih propisa, kako u pogle-du njihove potpunosti tako i krajnjeg cilja koji se ukupnošću propisa koji reguliraju predmetnu materiju želi postići u od-nosu na doslovno tumačenje pojedinačnih zakonskih odredbi.U ovom radu pažnja je usmjerena na obvezu plaćanja zateznih kamata na naknadu štete na osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uzimajući u obzir temeljni smisao, odnosno funkciju instituta zateznih kamata na naknadu štete koja se isplaćuje osnovom predmetnog ugovora i njegove prav-ne naravi. Primarno, kroz materijalno-pravna određenja ovog instituta u Republici Hrvatskoj i zemljama u regiji te neka od aktualnih rješenja sudske prakse u odnosu na predmetno pita-nje, u ovom radu razmatra se dilema oživotvoruju li se zatezne

282

kamate kod naknade štete na osnovi ugovora osiguranju od automobilske odgovornosti isključivo kroz svoju kaznenu funkciju, sankciju odgovornom osiguratelju zbog kašnjenja u obradi odštetnih zahtjeva i nepravovremeno izvršavanje obveze isplate, kao i kroz svoju preventivnu funkciju u smislu poticaja k bržim obradama, likvidaciji i isplati naknade štete ili kroz moda-litete propisa o početku tijeka zatezne kamate možemo govoriti i o funkciji zaštite odgovornog osiguratelja?

Ključne riječi: zatezne kamate, naknada štete, ugovor o osiguranju od au-tomobilske odgovornosti

1. ZATEZNE KAMATE - PRAVNA PRIRODA I NASTANAK OBVEZE PLAĆANJA

Pravna literatura kamate definira kao ‹naknadu koja se plaća za upotrebu tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari›1, kao ‹naknadu za prepu-štanje kapitala›2 (Schwenzer), odnosno kao ‹naknadu za mogućnost upo-rabe kapitala koja ovisi o proteku vremena› (Schwintowski/Schaeffer)3. Navedene definicije prvenstveno odgovaraju jednom od dva temeljna oblika kamata s pravnog stajališta, odnosno ugovornim kamatama.

S druge strane, zatezne se kamate određuju kao ‹zakonom una-prijed određena naknada za korištenje određenog iznosa (glavnice) tuđeg novca›4 ili kao ‹djelomično sankcija za zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze, a djelomično naknada za prepuštanje kapitala, koje prepuštanje je posljedica zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze›5.

Obveza plaćanja zateznih kamata nastaje temeljem samog zako-na, a tereti svakog dužnika koji zakasni s ispunjenjem novčane obve-ze (ZOO, čl.29., st.1.). Zatezne kamate su uvijek i isključivo vezane uz činjenicu zakašnjenja, koje predstavlja povredu postojećeg obvezno-pravnog odnosa i njime se najčešće drugoj ugovornoj strani nanosi

1 Crnić, I. (2006.), Zakon o obveznim odnosima, Organizator, Zagreb, 66.2 Slakoper Z. (2007.), Bankarski i financijski ugovori, Pravni fakultet u Rijeci,

148.3 Ibid4 Crnić, I., op. cit., 73.5 Slakoper, Z., op. cit., str. 148.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli

283GODINA II • BROJ 1 • 2016.

šteta.6 Iz navedenogproizlazi nekoliko funkcija zateznih kamata:(1) poticajna funkcija, odnosno zatezne se kamate smatraju sredstvom pojačanja ugovorne discipline dužnika7, (2) kaznena funkcija, jer se njima sankcionira ponašanje dužnika koji na vrijeme ne ispunjava svoje obveze8, te (3) funkcija naknade štete koju vjerovnik trpi zbog dužnikovog zakašnjenja.9

2. ŠTETA – IMOVINSKA I NEIMOVINSKAŠteta može biti imovinska (obična), sprje ča va nje njezina poveća-

nja (izmakla korist) te neimovinska šteta. Zakon o obveznim odno-sima stoji na stajalištu da je štetnik dužan dati oštećeniku potpunu naknadu pod čime podrazumijeva iznos potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da štetne radnje ili propuštanja nije bilo, odnosno pravičnu novčanu na-knadu, u slučaju neimovinske štete kod povrede prava osobnosti čija će visina ovisiti o težini povrede prava osobnosti i okolnostima samog slučaja.

Dospijeće obveze naknade štete jedno je od ključnih pitanja u ostvarivanju prava na novčanu naknadu za prouzročenu štetu jer tre-nutkom njezina dospijeća oštećenik može zahtijevati ispunjenje traž-bine, a štetnik, odnosno odgovorna osoba dužni su tu obvezu ispuniti ili padaju u zakašnjenje te počinju teći i zatezne kamate.

3. UGOVOR O OSIGURANJU OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI

Ugovor o osiguranju vlasnika, odnosno korisnika motornog vozi-la, od odgovornosti za štete koje nastaju uporabom motornog vozila

6 Odluka Vrhovnog suda RH, Rev 2249/12 od 05.03.2013.7 Gorenc, V. (1998.), Zakon o obveznim odnosima s komentarom, Pravna bi-

blioteka/RRIF-plus, Zagreb, 386. 8 Crnić, I., op. cit., 73.9 Eraković, A.(2000.), Pravni aspekti kamata, Kamate, RRIF, Zagreb, 17.,

Giunio, A. M. i dr. (2005.), Ugovorne i zatezne kamate, Novi informator, Za-gre, 23.

Krešimir-Franjo Šenjug

284 GODINA II • BROJ 1 • 2016.

trećim osobama danas je najčešći oblik tzv. ugovornog obveznog osi-guranja koje je prema Zakonu obvezno, ali ono ne nastaje na teme-lju Zakona, već na temelju ugovora između ugovaratelja osiguranja i osiguratelja, bez čije suglasne volje nema osiguranja, osim u slučaju zakonom propisanih izuzetaka.

Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti prema većini teoretičara pripada grupi ugovora o osiguranju imovine, premda po-stoje i drugačija raz mišljanja. Ključni argument zagovornika takvog razmišljanja je stav da je kod: ‹osiguranja od automobilske odgovor-nosti temeljni cilj naknada štete, što je karakteristično za sva imovin-ska osiguranja. Zapravo, njime se ponajprije štiti...› imovinski interes trećih oštećenih osoba u prometnim nezgodama, ali i samog osigura-nika, time što neće morati iz svoje imovine eventualno nadoknađivati oštećenome štetu koju prouzroči motornim vozilom u pogonu›.10

Specifikum Ugovora o osiguranju od automobilske odgovornostiu odno-su na temeljne sastavnice i suštinu većine drugih ugovora o osiguranju jest u tome da ovdje osiguratelj ne preuzima obvezu da će oštećenoj osobi koja je pretrpjela štetu isplatiti naknadu jer ona nije stranka iz ugovora, nego se ob-vezuje da će osiguraniku nadoknaditi iznos koji je on obvezan platiti trećim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem.

Osiguranik po ovom ugovoru o osiguranju je osoba čiji je pravni interes osiguran, odnosno svaka osoba koja ovlašteno upravlja mo-tornim vozilom i koja bi mogla biti odgovorna za štetu uzrokovanu motornim vozilom, odnosno vlasnik vozila, korisnik, ovlašteni vozač, suvozač i putnici dok su u vozilu. Upravo ova činjenica da je ovlašteni vozač osiguranik i to bez obzira na volju ugovaratelja osiguranja jer je tako propisano materijalnim pravom, čini ovaj ugovor o osiguranju posebnim u odnosu na ostala osiguranja.

Posebnost ove vrste ugovora jest i u tome da kod ugovora o obve-znom osiguranju od automobilske odgovornosti osiguratelj može biti samo pravna osoba koja ima svojstvo osiguratelja sukladno mjerodav-nom materijalnom pravu (primjerice u Republici Hrvatskoj to može biti samo dioničko društvo za osiguranje).

10 Ćurković, M. (2007.), Obvezna osiguranja u prometu, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 6-20.



Dakle, kod ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti-treća osoba je›oštećenik› kojem je nanijeta imovinska i/ili neimovin-ska šteta i koja na temelju zakona ima pravo podnijeti odštetni zahtjev prema odgovornom osiguratelju radi ostvarenja prava na naknadu štete. U konačnici može se zaključiti da ugovor o osiguranju od auto-mobilske odgo vornosti spada u krug ugovora o osiguranju imovine jer se ipak njime osigura va imovinskopravna odgovornost osiguranika prema trećim oštećenim osobama.Međutim, svaki ugovor o osigura-nju od automobilske odgovornosti ujedno je i ugovor o pravnoj zaštiti osiguranika.Naime, obveza osiguratelja jest podmiriti opravdane za-htjeve oštećenih osoba, ali, svakako, i voditi brigu o zaštiti osigura-nika od neosnovanih i pretjeranih zahtjeva. Isplatom naknade štete oštećenoj osobi, osiguratelj oslobađa obveze naknade štete osigura-nika (gospodarska funkcija ugovora o osiguranju) i obranom osigu-ranika od neosnovanih i pretjeranih zahtjeva oštećenoga, osiguratelj osiguraniku pruža pravnu zaštitu (zaštitna funkcija).

Razlozi i potreba nastanka i razvoja osiguranja od automobilske odgovornosti s povijesnog aspekta u svojoj suštini uvjetovani su ra-zvojem civilizacije, gospodarstva i društva uslijed čega su se javljali novi i pojačani oblici opasnosti koji su proizvodili štetne posljedice koje je bilo potrebno popraviti, a institut osiguranja pokazao se kao odlično sredstvo kojim se popravljaju štetne financijske posljedice koje svakodnevni gospodarski i društveni tijekovi i razvoj cestovnog prometa i konstantno povećanje broja motornih vozila sobom donose.

Ideja o osiguranju za štete od motornih vozila javila se u SAD-u krajem 19. stoljeća od konstruktora i proizvođača vozila Henry For-da, koji je osiguranjem htio zaštiti obitelj u slučaju odgovornosti za prometne nesreće svojih automobila i uzrokovanja štete drugim oso-bama. To samo pokazuje da je opasnost od motornog vozila postojala od samog početka njegove proizvodnje i puštanja u promet. Opasnost je potakla potrebu za osiguranjem od odgovornosti koje se u početku temeljilo na dragovoljnosti. Međutim vrlo brzo je zbog neprestanog jačanja prometa roba i usluga i neprekinutog rasta korištenja motor-nih vozila i ostvarivanja opasnosti posljedica koje vozila kao stvari povećane opasnosti svojom uporabom stvaraju, navedeno preraslo u potrebu za zakonskom regulativom obveznog osiguranja od odgovor-



nosti za štete uzrokovane motornim vozilima kao jednog od meha-nizama zaštite i prevencije, osiguranja saniranja očekivanih šteta na osobama i stvarima nastalih uporabom motornih vozila.

O permanentnoj opasnosti i iznimnim rizicima koje povlači pro-metovanje motornim vozilima u današnje vrijeme, dovoljno govori či-njenica da se na razini Europske unije broj poginulih osoba u prometu trenutno kreće na razini od gotovo 35.000 osoba godišnje, što samo po sebi sasvim izvjesno upućuje na zaključak o opasnostima i štetama koje uporaba motornih vozila uzrokuje.

Naprijed navedeni razlozi, odnosno iznimni rizici koje prometo-vanje motornim vozilima donosi, razlog su da se negativne posljedice te djelatnosti prije svega saniraju putem obveznog osiguranja od au-tomobilske odgovornosti. Naglim porastom prometa bilo je potrebno razviti instrumente brze i učinkovite naknade štete. Osim toga, po-oštrena odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu postala je pretežak teret za odgovorne osobe - štetnike, a imovinsko stanje štetnika nije pružalo jamstvo za ostvarenje prava na naknadu štete oštećenim osobama. Rješenje je pronađeno u uvođenju obveze korisnika motornih vozila da osiguraju svoju odgovornost prema tre-ćim osobama.

Prvi prijedlog za donošenje zakona o obveznom osiguranju pri-premljen je u Belgiji već 1906. godine, no nikada nije bio prihvaćen. Prvi propisi o odre đenom osiguranju da će oštećeni moći ostvariti pravo na naknadu štete koja im je izazvana motornim vozilom u po-gonu pojavili su se u Norveškoj 1912. godine, i to u vidu odredbe kako se vozilo smije staviti u pogon samo ako je njegov vlasnik položio de-pozit u iznosu od 1.200 norveških kruna.

Prvo pravo obvezno osiguranje, u smislu propisivanja dužnosti na zaključivanje ugovora o osiguranju, uvela je Danska zakonom od 20. ožujka 1918. godine, a sustav obveznog osiguranja od odgovornosti uveden je u više europskih zemalja između dva svjetska rata. Prvi pro-pisi o ovoj materiji bili su doneseni u skan dinavskim zemljama: Fin-skoj (1924.), Norveškoj (1926.) i Švedskoj (1929.), a potom i u ostalim europskim zemljama: Austriji (1929.)/ Engleskoj (1930.), Švicarskoj i Luksemburgu (1932.), Irskoj (1933.), Čehoslovačkoj i Nizozemskoj (1935.) te Njemačkoj (1939.). Nakon Drugog svjetskog rata nastavljena



je zakonodavna aktivnost na ovom planu pa je znatno povećan broj država koje su uvele obvezno osiguranje u prometu.

Na prostorima jugoistočne Europe, konkretno, u Kraljevini Ju-goslaviji, obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u zako-nodavnoj regulativi prvi puta se spominje u Zakonu o poduzećima iz 1930. (Službene novine Kraljevine Jugoslavije br.286/1930) i Za-konu o radnjama od 05.11.1931. (Službene novine Kraljevine Jugo-slavije br.262/1931), međutim tek se Naredbom o određivanju rizika od kojih su privredne organizacije dužne osigurati osnovna i obrtna sredstva zajedničke potrošnje iz 1958. i dopunom iz 1961. (Službeni list SFRJ, br.14/61) na ovim prostorima zakonom regulira obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (doduše samo za motor-na vozila iz društvenog sektora). Normiranje obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u punom smislu riječi na prostorima bivše Jugoslavije označava tek Zakon o obveznom osiguranju imovi-ne i osoba iz 1965.11

4. PROPISI KOJI UREĐUJU ODNOSE PROIZAŠLE TEMELJEM UGOVORA O OSIGURANJU OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI

U Republici Hrvatskoj se danas pravna vrela prava obveznog osi-guranja od automobilske odgovornosti mogu definirati kao statusna pravna vrela koja obuhvaćaju propise kojima se uređuje statusni polo-žaj jednog od subjekata osigurateljnog odnosa – osiguratelja i položaj drugih osoba koje se mogu javiti uz djelatnost osiguranja (Zakon o osiguranju Narodne novine br.151/05 od 23.12.2005., Zakon o Hrvat-skoj agenciji za nadzor financijskih usluga Narodne novine br.140/05, Zakon o trgovačkim društvima Narodne novine br.111/93, 34/99, 52/00, 118/03, Podzakonski akti) i materijalno-pravna vrela kojima se uređuju odnosi koji se stvaraju u svezi s obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti u smislu odnosa osiguratelja i osiguranika

11 Grgić D., Uspostavljanje novog modela naknade neimovinske štete iz osno-va automobilske odgovornosti, neobjavljena doktorska disertacija, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, 2012.



i osiguratelja i oštećenika(Zakon o obveznim odnosima Narodne no-vine br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Narodne novine br.151/05., 36/09., 75/09., 76/13 i 152/14, Uvjeti osiguranja osiguravajućih društava, običaji i običajno pravo, pravila struke i sudska praksa).

Europsko pravo osiguranja ili pravo zaštite oštećenih u cestov-nom prometu kroz obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika i korisnika motornih vozila prilično je ujednačeno zahvaljujući direk-tivama koje su u tom području donesene od 1972. godine. Europski propisi u materiji obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sadržani su u šestDirektiva (smjernica) koje su donesene u razdoblju od 1972. do 2009. godine.

Trenutno je u Europskoj uniji na snazi VI. Direktiva 2009/103/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osiguranju od odgovornosti pri uporabi motornih vozila i o provođenju obveze osi-guranja takve odgovornosti (kodificirana verzija) koja je donesena u interesu jasnoće i racionalnosti prethodno usvojenih Direktiva12.

U preambuli VI. Direktive o osiguranju od odgovornosti iz upo-rabe motornih vozila i o provođenju obveze osiguranja takve odgo-vornosti navodi se kako je osiguranje od odgovornosti pri uporabi motornih vozila (osiguranje motornih vozila) od posebne važnosti za europske građane, bez obzira radi li se o osiguranicima ili žrtvama nesretnog slučaja, te da je to također pitanje od važnijeg interesa za osiguravajuća društva jer predstavlja bitan dio poslova neživotnog osiguranja u Zajednici. Osiguranje motornih vozila utječe i na slobod-no kretanje osoba i vozila. Stoga ono treba biti ključni cilj djelovanja u Zajednici u području financijskih usluga kako bi se ojačalo i učvrstilo jedinstveno tržište u području osiguranja motornih vozila.

Posebno je u označenoj Direktivi naglašeno da je pravo na poziva-nje na ugovor o osiguranju i postavljanje odštetnog zahtjevaizravno prema osiguravateljnom društvu od velike važnosti za zaštitu žrtava automobilskih nezgoda.Primjerice, već je Direktivom 2000/26/EZ žr-

12 Direktive Vijeća 72/166/EEZ, 84/5/EEZ, 88/357/EEZ i 90/232/EEZ i Direkti-ve 2000/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije o osiguranju od odgovornosti pri uporabi motornih vozila.



tvama nezgoda koje nastanu u državi članici, osim države članice u kojoj oštećena osoba ima stalno prebivalište, i prouzročene su upora-bom osiguranih vozila sa stalnim prebivalištem u državi članici pruža pravo na izravnu tužbu protiv osiguravateljnog društva koje pokriva građansku odgovornost osobe odgovorne za nezgodu. Kako bi se po-jednostavilo učinkovito i brzo rješavanje odštetnih zahtjeva i u najve-ćoj mogućoj mjeri izbjegli skupi sudski sporovi, to pravo treba proši-riti na žrtve svih automobilskih nezgoda.

Upravo u cilju povećanja zaštite stradalih u automobilskim nezgo-dama, u VI.Direktivi se navodi da je postupak ‹utemeljene ponude› koji je predviđen u Direktivi 2000/26/EZ, potrebno proširiti na svaku vrstu automobilske nezgode. Isti postupak treba se primjenjivati mutatismu-tandis u slučajevima kada se nezgoda namiruje iz sustava nacionalnih ureda osiguravatelja koji je predviđen Direktivom 72/166/EEZ.« 13

U pravnoj regulativi Republike Hrvatske propis koji usklađuje hr-vatsko nacionalno zakonodavstvo s odredbama europskog prava ob-veznog osiguranja od automobilske odgovornosti jest Zakon o obve-znim osiguranjima u prometu14 usvojen 9. prosinca 2005. godine koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine.Takav poseban zakon po-stoji i u velikom broju drugih zemalja, primjerice, u Bosni i Hercego-vini takav propis jest Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila (ZOOMV-a) i ostale odredbe o obveznom osiguranju od odgo-vornosti, koji su stupili na snagu 2005., u Republici Sloveniji Zakon o obveznom zavarovanju v prometu (ZOZP), u Republici Srbiji je to Zakon o obveznom osiguraju u saobraćaju. U SR Njemačkoj i Republici Austriji naknada štete vezanih uz osiguranje od odgovornosti za šte-te pričinjene motornim vozilom na čije je zaključenje obavezan svaki vlasnik motornog vozila, uređeni su Zakonom o ugovoru o osiguranju (Versicherungsvertragsgesetz, VVG), u Italiji Zakonom br. 990/1969, te zakonom The Road Traffic Act (1988.) u Velikoj Britaniji.

Važno je naglasiti kako je u Republici Hrvatskoj pitanje naknade štete, imovinske i neimovinske, uređeno Zakonom o obveznim odno-

13 Ćurković, M., „Peta Direktiva EU o obveznom osiguranju od građanske od-govornosti za štete od motornih vozila“, Revija za pravo osiguranja, br. 3-4/2005, 1-7.

14 Narodne novine, br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/20013 i 152/2014.



sima15, kao općim propisom. Uvažavajući razloge donošenja i pravni okvir IV. do VI. Direktive AO-EU, kao pravne stečevine Europske unije, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, iako ne sadrži odredbe koje bi izričito upućivale na primjenu, odnosno na supsidijarnu pri-mjenu općih pravila o naknadi štete iz Zakona o obveznim odnosima, u okviru odredbi o osiguranju od automobilske odgovornosti, a u sve-zi s pravom na naknadu štete, ne ostavlja prostor za nikakve pravne dvojbe da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu jer kao posebni zakon sadrži odredbe o pravu na naknadu štete i nedvojbeno uvaža-va specifičnosti predmeta reguliranog tim propisom, odnosno u kon-kretnom slučaju specifičnosti rizika koji se pokrivaju tim obveznim osiguranjem.

Kako Zakon o obveznim osiguranjima u prometu sadrži samo dio razrađenih odredbi u tom pravcu, primjena općih pravila Zakona o obveznim odnosima nužna je i nadalje na području obveznih osi-guranja, na način da će primjena općih pravila obveznog prava biti supsidijarna, uz uvažavanje odredaba posebnog zakona, što znači da će se opća pravila primijeniti ako posebnim zakonom nije određeno drugačije.

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Republike Hrvatske predviđa niz instituta kojima se jamči zaštita oštećenih osoba, ali i osiguranika - štetnika. Iz tog je Zakona razvidna visoka razina zaštite ošte ćenih osoba, ali i štetnika, koja je društveno poželjna i potrebna. Propisana su posebna prava i oštećenih osoba i potencijalnih štetnika - osiguranika koja imaju za cilj da, u najvećoj mogućoj mjeri, elimini-raju eventualne štetne poslje dice uporabe motornih vozila. Ta poseb-na prava oštećenih osoba i potenci jalnih štetnika – osiguranika, osi-gurana su Zakonom određenim postupanjem i obvezama osiguratelja kojima je zakonodavac, kao ekonomski jačoj strani, odredio niz uloga u funkciji očuvanja stabilnosti sustava naknade štete pro uzročene uporabom motornog vozila.

Ukoliko se analiziraju određena prava oštećene osobe, odnosno one osobe koja se smatra trećom osobom i ima pravo na naknadu

15 Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.



štete koja je uporabom vozila nanesena zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili ošte ćenja stvari, vidljivo je da ih ona crpi upravo iz društvenog, odnosno zakon skog uređenja uporabe vozila. To pravo postoji čak i ako nije sklopljen ugovor o osiguranju od AO (štete prouzročene neosiguranim vozilom).

Oštećene osobe koje imaju pravo na naknadu štete sukladno Za-konu o obveznim osiguranjima u prometu (putnici u vozilu, pješaci, biciklisti, zavodi koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovin skog ili invalidskog osiguranja i dr.) imaju pravo na korištenje niza me-hanizama koji im osiguravaju brzu i pravičnu isplatu, naknadu štete sukladno zakonu. Prije svega imaju zakonsko pravo obratiti se izrav-no osiguratelju (actiodirecta)odnosno podnijeti neposredni odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju, bez obveze obraćanja i izvornom štetniku, odnosno osiguraniku. Oštećena osoba se na taj način upuću-je ekonomski jačoj i istovremeno odgovornoj strani te kraćim putem ostvaruje svoje pravo na naknadu štete.

Nadalje, društveni interes za zaštitom oštećene osobe ogleda se i u činjenici da se osigurava pravo oštećenoj osobi da naknadu štete ostvaruje i sukladno postupku i u rokovima koji su određeni čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku 60 dana od dana primitka odštet-nog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovor-nost za naknadu štete ili visina štete sporni. Odgovorni osiguratelj dužan je u navedenom roku isplatiti iznos naknade štete, odnosno nesporni iznos naknade štete kao predujam u slučaju nemogućnosti utvrđenja konačnog iznosa naknade štete.

Prema obrazloženju konačnog prijedloga Zakona, ‹svrha i cilj›, odnosno značenje (sadržaj i područje primjene) je zaštita oštećene osobe kao slabije strane u postupku i pravično izvršenje obveze odgo-vornog osiguratelja.Oštećena osoba pravo na naknadu štete može os-tvarivati i sudskim putem, tužbom protiv odgovornog osiguravatelja i ono joj nije onemogućeno odredbom da se tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja prije proteka utvrđenog roka smatra preura-



njenom, ali nužno je prije omogućiti osiguratelju da izvrši svoju obve-zu na način utvrđen odredbom ovog članka.

Ovdje valja ukazati na razliku trenutno važećeg hrvatskog za-konskog rješenja u odnosu napropis Europske unije, koja se sastoji u osjetno kraćem roku (60 dana) propisanom za davanje obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora prema hrvatskom ZOOP-u, u odnosu na rok od 90 dana predviđen člankom 22. VI-Direktive AO. Ova bitna razlika članka 12. ZOOP/05 u odnosu na Direktivu stavlja u različit položaj (domaće) oštećene osobe i oštećene osobe (posjetite-lje) iz članice EU u pogledu rokova (60 i 90 dana), a posebno u pogledu prava iz stavka 4., kojega uopće nema u članku 50., niti u članku 22. VI. Direktive AO. Na ovaj način zakonodavac je narušio postulate Eu-ropskog suda o cilju i svrsi Direktiva Europske unije o osiguranju od odgovornosti iz uporabe motornih vozila i o provođenju obveze osi-guranja takve odgovornosti koji se nazivaju ‹usporedivo postupanje›.

5. PRAVO NA ZATEZNE KAMATE KOD NAKNADE ŠTETEKako bi se osiguralo rješavanje odštetnog zahtjeva od strane od-

govornog osiguratelja, a u cilju zaštite oštećenika kao slabije ugovorne strane, u slučaju neizvršavanja obveze od strane osiguratelja u utvr-đenim rokovima, VI. Direktivom se uz uvođenje odgovarajućih učin-kovitih i sustavnih financijskih ili administrativnih sankcija, predviđa i plaćanje kamata na iznos štete koji oštećenoj osobi ponudi društvo za osiguranje ili dodijeli sud kada ponuda ili obrazložen odgovor nisu dani u okviru propisanog roka. U skladu s predmetnom Direktivom, Zakon o obveznom osiguranju u prometu također predviđa da u sluča-ju da osiguratelj u propisanom roku ne izvrši obvezu isplate naknade štete, oštećena osoba, uz dužni iznos nakande štete, ima pravo i na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Iz ovakvog je zakonskog rješenja razvidna temeljna intencija za-štite oštećene osobe kao slabije strane u postupku te sankcija društvu za osiguranje zbog nepoštivanja procedure i rokova rješavanja odštet-nog zahtjeva, koja bi trebala pridonijeti bržoj likvidaciji te isplati na-knada šteta.



Međutim, u praksi se vrlo često javljaju situacije koje dovode u pitanje ispravnost doslovne primjene propisa o početku tijeka zate-znih kamata od podnošenja zahtjeva osiguratelju u slučaju neisplate naknade štete ili nespornog dijela u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, primjerice u slučajevima kada osiguratelj nije bio u mogućnosti rješavati odštetni zahtjev jer nije dostavljena do-kumentacija neophodna za utvrđivanje odgovornosti i opsega štete ili u slučajevima zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kod kojih je sporan trenutak nastanka štete, a uzimajući u obzir činjenicu da njezin nastanak nije nužno poistovijećen s trenutkom samog štetnog događaja. Naime, prema pravnoj teoriji i stajalištu sudske prakse os-novna pretpostavka za naknadu štete je nastanak, odnosno postojanje štete. Kada je riječ o neimovinskoj šteti, trenutak nastanka štete (štet-nih posljedica) nije vezan samo uz trenutak štetnog događaja, već se trpljenje štete nastavlja kroz određeno razdoblje, a moguće i trajno u budućnosti. Zakon o obveznom osiguranju u prometu, kao lexspeci-alis, ali niti Zakon o obveznim odnosima, kao opći propis, ne sadrže odredbe koje bi upućivale kada se neimovinska šteta smatra nastalom.

Kroz odredbu ZOO da obveza pravične novčane naknade neimo-vinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl. 1103.) te odredbe o preuranje-nosti tužbe iz ZOOP čl. 14., razvidno je da dospijeće obveze pravične novčane naknade u slučaju neimovinske štete nije u svakom slučaju poistovjećeno s istekom roka od 60 dana od davanja utemeljenog od-govora, odnosno s danom podnošenja izvansudskog zahtjeva odno-sno tužbe. Navedena pravna praznina otvorila je prostor različitim tumačenjima sudske prakse po pitanju nastanka i dospjelosti obveze naknade neimovinske štete, vrlo često presuđujući kamate od podno-šenja zahtjeva, odnosno tužbe, i u slučajevima koje osigurateljnije bio u prilici rješavati ili kada je onemogućen u rješavanju odštetnih za-htjeva zbog krivnje samih oštećenih, primjerice u situaciji kada ošte-ćenici uopće ne dostave niti minimalne podatke i isprave na osnovi kojih bi bilo moguće zaključivati o odgovornosti i osnovi štete, ili u slučaju preuranjenih zahtjeva, primjerice kada je zahtjev za naknadu štete podnesen prije završetka liječenja ili uz zahtjev nije dostavljena cjelokupna dokumentacija pa u tom slučaju odgovorni osiguratelj nije u mogućnosti rješavati isti i ne može biti kažnjen plaćanjem zateznih



kamata u vremenu od podnošenja odštetnog zahtjeva jer je odgovor-nost za kršenje odredbi posebnog propisa u tom slučaju na strani ošte-ćene osobe.

Navedena praksa rezultira neopravdanim sankcioniranjem osi-guratelja za razdoblje u kojem nije mogao utemeljeno kvantificirati posljedice štetnog događaja, odnosno kada nisu bile poznate sve po-sljedice štetne radnje16.

Iako u obrazloženju Zakona nije eksplicite izraženo, prema mi-šljenju autora u odredbama o plaćanju nespornog iznosa štete i o pre-uranjenosti tužbe (preuranjenom se smatra tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja prije proteka prethodno navedenog roka) očituje se ujedno i intencija Zakonodavca za zaštitom osiguratelja od sankcija predviđenih za neizvršavanje obveze u utvrđenom roku, odnosno obveze plaćanja zatezne kamate, u slučajevima kod kojih su odgovornost ili iznos štete sporni17 ili ih osiguratelj zbog drugih okol-nosti na strani oštećenika nije bio u mogućnosti riješiti u utvrđenom roku, primjerice u slučaju kada uz zahtjev nije ostavljena minimalna dokumentacija neophodna za davanje obrazložene ponude, a što se sve češće očituje i u stajalištu sudske prakse18.

Navedeno posebno dolazi do izražaja uzmu li se u razmatranje i osnovna načela obvezno-pravnih odnosa. Naime, u samom obrazlo-

16 Odluka Općinskog suda u Bjelovaru, P-6021/08-48 od 06.11.2009., izv., u kojoj je izraženo stajalište da je neimovinska šteta nastala danom štetnog događaja iako je liječenje završeno nakon podnošenja tužbe ili Odluka Op-ćinskog suda u Koprivnisi da , P-445/09-29 od 17.12.2009. sukladno kojoj zatezne kamate na neimovinsku štetu teku od podnošenja tužbe.

17 Odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici, 2 GŽ-65/09-5 od 01.02.2012., izv.; '...uvjet koji mora biti ispunjen da bi zatezne kamate počele teći, jest da je šteta nastala. To znači da su poznate sve posljedice štetne radnje. Neimo-vinska šteta ne nastaje danom štetnog događaja, već nastupa kada završi liječenje oštećenog ili kada dođe do stabilizacije zdravstvenog stanja. Zate-zne kamate neće teći od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva u slu-čaju ako šteta nije nastala, odnosno ako nije dovršeno liječenje oštećenika.' Tako i Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-343/10-2 od

18 Odluka Županijskog suda u Splitu, Gžnš-247/09 od 24.06.2011., izv.:'...obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva samo ukoliko taj zahtjev sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo-postupiti, a osobito dokumentaciju iz koje proizlazi odgovornost za štetu'.



ženju članka 14. Zakona o obveznom osiguranju u prometu navede-no je da je intencija zakonodavca bila zaštita oštećenika kao slabije ugovorne strane i pravično izvršenje obveze osiguratelja. Međutim, iako je predmetna odredba infavoremoštećenika, navedeno ne znači da oštećenik može to svoje pravo zlorabiti. Naime, jedno od osnovnih načela obvezno-pravnih odnosa je načelo savjesnosti i poštenja, koje služi da se obveznopravni odnosi, posebice ugovorni zasnivaju i is-punjavaju prema određenim etičkim i moralnim načelima. Navedeni pravni standard služi kao korektiv u situacijama kada zakon ne pred-viđa rješenje ili je suviše krut.

Nadalje, načelo koje svakako treba primijeniti pri utvrđivanju opravdanosti zahtjeva za zateznim kamatama je i dužnost suzdrža-vanja od postupaka kojima se drugima može nanijeti šteta te načelo zabrane zlouporabe prava, kojim je propisana zabrana vršenja prava iz obveznih odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono zakonom uspostavljeno ili priznato.19

Navedeno znači da bi prilikom odlučivanja o početku tijeka zate-znih kamata svakako trebalo ocijeniti je li podnositelj zahtjeva postu-pao u skladu s navedenim temeljnim načelima obvezno pravnih odnosa. Bilo kakvo postupanje oštećenika protivno navedenim načelima, a koje je pridonijelo neizvršavanju obveze osiguratelja u propisanom roku, ne bi smjelo rezultirati sankcioniranjem odgovornog osiguratelja kroz ob-vezu plaćanja zatezne kamate.Nepoštivanje općih načela prava i gramatičko tumačenje zakonskih propisa mogli bi vrlo lako dovesti do urušavanja cjeloku-pnog pravnog sustava koji je utemeljen na općim načelima prava. Opća načela predstavljaju okosnicu kako za ponašanje stranaka u obveznim odnosima tako i za primjenu i tumačenje zakona kod donošenja odluka.20

Uzimajući u obzir navedeno, u pogledu primjene mjerodavne norme čl.12.ZOOP/05 o tijeku zateznih kamata na odštetni zahtjev, autor je mišljenja da ispravnim tumačenjem I/VI. Direktiva, u svjetlu svih relevantnih europskih izvora prava i obveze suda su da i doma-će propise tumači i primjenjuje u skladu s ciljem i svrhom europskog prava, proizlazi sljedeće:

19 Odluka Visokog trgovačkog suda RH, Pž-8066/12 od 27.10.2015.20 Odluka Vrhovnog suda RH, Rev 2249/12 od 05.03.2013.



I Odštetni zahtjev na temelju kojeg se postavlja zahtjev osigu-rateljumora biti kompletiran u smislu da objektivno gledano postoji adekvatna podloga za donošenje odluke o odštetnom zahtjevu, odno-sno da osiguratelj može dati obrazloženu ponudu.21

II Niti Direktiva niti ZOOP ne sankcioniraju osiguratelja ako od-štetni zahtjev nije riješen isplatom zbog spora među strankama oko odgovornosti i visine štete. Drugim riječima, kamata ne teče na onaj dio zahtjeva koji oštećenom nije isplaćen zbog toga što se u postup-ku rješavanja odštetnog zahtjeva među strankama pojavio opravdan spor oko dijela ili cijelog činjeničnog i/ili pravnog supstrata zahtjeva.

III U slučaju kada osiguratelj nije ispoštovao proceduru davanja ponude, odnosno obrazloženog odgovora na odštetni zahtjev podne-sen na osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, dužan je platiti kamatu na svaki iznos koji po proteku roka od 60 dana isplati podnositelju zahtjeva, bez obzira je li taj iznos isplaćen od stra-ne osiguratelja dobrovoljno ili po sudskoj presudi. Međutim, rok od kojeg teče kamata u navedenom slučaju počinje teći od isteka 60-tog dana od zaprimanja zahtjeva jer nema nikakva smisla da se dužnika penalizira i za period predviđen za dobrovoljno ispunjenje obveze. Potvrdu ovakvog stava nalazimo u Direktivi o borbi protiv kašnjenja u plaćanjima 2011/7/EU, koja iako se ne odnosi na osigurateljne obveze, jasno ocrtava koja su europska načela obračuna kamata u slučaju po-stojanja roka za dobrovoljno ispunjenje, te u zakonodavstvima članica koja su također implementirala I./VI. Direktive (primjerice Slovenija i Grčka), a koje su u svojim zakonima propisale da kamata teče od isteka roka za dobrovoljno ispunjenje.

IV U slučaju kada osiguratelj udovolji obvezi davanja ponude ili obrazloženog odgovora, ne primjenjuje se zatezna kamata. Ako je dio zahtjeva osporen zbog spora oko odgovornosti ili visine, pa je nakon zaprimanja odgovora oštećenik pokrenuo sudski spor kojim se utvr-dilo da je dio ili cijeli sporni zahtjev osnovan, kamata i na presuđeni iznos teče od presuđenja, točnije roka od 60 dana od dana presuđenja kao specijalnog roka primjenjivog u obvezama na osovi autoodgo-

21 Tako i Kralj, L. (2009.), Problematika utvrđenja neimovinske štete u Naknada neimovinske štete pravno-medicinski okvir, Inžinjerski biro d.d. Zagreb, 163.



vornosti (naveden u čl.12. ZOOP/05). Prema mišljenju autora kamata tekuća od presuđenja, odnosno isteka 60 dana od dana presuđenja, vrijedi i u slučaju kada oštećenik nije ispoštovao proceduru, već je od-mah podnio tužbu sudu jer se kamata primjenjuje isključivo u slučaju kada osiguratelj nije udovoljio obvezi davanja odgovora u određenom roku, pa prema tome, te procedure nije ni bilo, kao ni obveze kamate.

ZAKLJUČAKNesporno je da je svrha donošenja propisa kojima se regulira ma-

terija naknade štete temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti zaštita oštećenika kao slabije strane od neodgovornog ili čak malicioznog postupanja osiguratelja. S tim u vezi i pravo Europske unije i domaće zakonodavstvo u okviru posebnog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisuje prava oštećenika, rokove u kojima je osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete, kao i sankciju za po-stupanje izvan propisanih rokova u obliku obveze plaćanja zatezne kamate. Međutim, pojedinačne odredbe nikako se ne bi smjele doslov-no tumačiti bez uvažavanja krajnjeg cilja i funkcije instituta zateznih kamata, posebice ne bez primjene temeljnih načela obveznog prava, načela savjesnosti i poštenja u odnosu na sve sudionike predmetnog obveznopravnog odnosa. Navedeno znači da prilikom ocjene pripada li oštećeniku pravo na zatezne kamate i od kada one počinju teći, sud uvijek mora utvrditi je li u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva iz čl.11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu bilo uopće moguće utemeljeno kvantificirati posljedice štetnog događaja, odnosno je su li u tom trenutku postojale pretpostavke za utvrđivanje odgovornosti za štetu i svih posljedica štetne radnje te u analizi navedenog, a veza-no uz početak tijeka zateznih kamata, posebno voditi računa o tome je li odgovorni osigurateljuopće bio u poziciji rješavati o odštetnom zahtjevu oštećenika u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, analizirajući konkretan slučaj kroz prizmu pitanja koja se kroz sadržaj predmetne odredbe nameću i to; je li zahtjev oštećenika bio kompletiran odgovarajućom pravnorelevantnom dokumentaci-jom u pogledu pasivne legitimacije, odgovornosti za štetu, osnovi i vi-sini same štete ili se radilo o nepotpunom odštetnom zahtjevu s insu-ficijentnom dokumentacijom u pogledu temeljnih pretpostavki odgo-



vornosti za štetu, kako bi se potom osnovom navedene analize moglo zaključivati o tome je li u konkretnom slučaju odgovorni osiguratelj u svojem postupanju povrijedio propisanu proceduru iz predmetne odredbe, a što su sve nužne sastavnice pravnog standarda ‘zakašnje-nja dužnika’ definiranog pravnom doktrinom i reguliranog općim propisom – Zakonom o obveznim odnosima koji u konačnici u samoj suštini predodređuje početak tijeka zateznih kamata i oživotvoruje kroz to svoju preventivnu, kaznenu i zaštitnu funkciju kao osnovne intencije instituta zateznih kamata u sadržaju i smislu materijalnog prava i pravne teorije.

LITERATURA1. Baretić, M., „Prikaz izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosi-

ma“, Hrvatska pravna revija, Zagreb, br. 6/08, 2008.,

2. Baretić, M. i dr. (2010.) Naknada neimovinske štete – nove hrvat-ske orijentacijske tablice za procjenu oštećenja zdravlja, Inžinjer-ski biro d.d., Zagreb,

3. Blagojević, M., Troškovi parničnog postupka i zakonska zatezna kamata, ZIPS, br. 1317.,

4. Boić, V. (2009.), Neki problemi u primjeni instituta naknade ne-imovinske štete u: Naknada neimovinske štete pravno-medicinski okvir, Inženjerski biro d.d., Zagreb,

5. Boić, V. i dr. (2009.), Naknada neimovinske štete – pravno medi-cinski okvir, Inžinjerski biro d.d., Zagreb, BürgerlichesGesetz-buch (BGB), www.gesetze-im-internet.de

6. Crnić, I. (2001.), Zakon o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Organizator, Zagreb,

7. Crnić, I. (2006.), Zakon o obveznim odnosima, Organizator, Za-greb,

8. Crnić, I. (2002.), Kamate zatezne i ugovorne - pravni aspekti, Or-ganizator, Zagreb,

9. Crnić, I., Crnić, J., Zatezne kamate – neka aktualna pitanja, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, br. 6/00., 2000.



10. Crnić, I., Zatezne kamate – kad se duguju i po kojoj stopi, Računo-vodstvo i financije, Zagreb br.11/08.,

11. Crnić, I., Zatezne kamate na glavnice u stranoj valuti, Računo-vodstvo i financije, Zagreb, br.8/08.,

12. Crnić, I., Naknada nematerijalne štete po Zakonu o obveznim odno-sima – uvodne napomene u: Naknada nematerijalne štete po Zako-nu o obveznim odnosima, Organizator, Zagreb, 2003.

13. Ćurković, M. i dr. (2010.) Hrvatska orijentacijska medicinska ta-blica za procjenu oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, Inži-njerski biro d.d., Zagreb,

14. Ćurković, M. „Peta Direktiva EU o obveznom osiguranju od gra-đanske odgovornosti za štete od motornih vozila“, Revija za pravo osiguranja, Zagreb, broj 3/4/2005.,

15. Ćurković, M., „‹Uporaba vozila› u obveznom osiguranju od auto-mobilske odgovornosti – nova definicija pojma u presudi Suda prav-de Europske unije od 4. Rujna 2014. (C-162/13)“, Hrvatska pravna revija, Zagreb, br. 10/2015.,

16. Ćurković, M. (2007.), Obvezna osiguranja u prometu, Inženjerski biro d.d., Zagreb,

17. Čuveljak, J., „Zatezne kamate na obveze u stranoj valuti“, Pravo i porezi, br. 1., 2007.

18. Čuveljak, J., O konačnom prijedlogu Zakona o obveznim odnosima, www.pravnadatoteka.hr

19. Čevizović, I., „Obračun zateznih kamata od 1. siječnja 2008.“, Ra-čunovodstvo i financije, br. 3/08.,

20. Directive 2000/35/EC of theEuropeanParliamentand of theCouncil of 29 June 2000 on combating late paymentin-commercialtransactions, http://eur-lex.europa.eu

21. Directive 2011/7/EU of theEuopeanParliamentand of the-Council of 16 February 2011 on combating late paymentin-commecialtransactions, http://eur-lex.europa.eu

22. Direktiva Vijeća 72/166/EEZ od 24. travnja 1972. o usklađiva-nju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građan-



skopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti

23. Druga Direktiva Vijeća 84/5/EEZod 30. prosinca 1983. o uskla-đivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od gra-đanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila

24. Treća Direktiva Vijeća 90/232/EEZ od 14. svibnja 1990. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe mo-tornih vozila

25. Četvrta Direktiva 2000/26/EZ Europskog parlamenta i Vije-ća od 16. svibnja 2000. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila, http://eur-lex.europa.eu

26. Peta Direktiva 2005/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o izmjeni direktiva Vijeća 72/166/EEZ, 84/5/EEZ, 88/357/EEZ i 90/232/EEZ, http://eur-lex.europa.eu

27. Šesta Direktiva 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od gra-đanske odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti od 16. ruj-na 2009, http://eur-lex.europa.eu

28. Đorđević, S., Samardžić, D. (2014.), Nemačko ugovorno pravo osi-guranja sa prevodom zakona (VVG), IRZ, Beograd,

29. Eraković, A., Ugovorne i zatezne kamate u: Zbornik radova Novi Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005.

30. Eraković, A. (2000.), Pravni aspekti kamata, RIF, Zagreb,

31. Giunio, A. M., Sessa, Đ., Kirschbaum, R., Momčinović, H. (2005.), Ugovorne i zatezne kamate, Novi informator, Zagreb,

32. Giunio, A. M., „Ugovorne kamate u režimu staroga i novoga ZOO-a“, Hrvatska pravna revija, br. 11/07.,

33. Gorenc, V. (2005. ), Komentar zakona o obveznim odnosima, RRIF plus d.o.o., Zagreb,



34. Grbin, I. (2009.), Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republi-ke Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nei-movinske štete u: Naknada neimovinske štete pravno- medicinski okvir, Inženjerski biro d.d.,

35. Idžojtić, I., Ugovorne i zatezne kamate, Računovodstvo i financi-je, br.11/07., 2007.

36. Koprivčić, Z., Zatezne kamate – propisi i praksa, Suvremeno po-duzetništvo br.6/04.,

37. Kralj, L. (2009.) Problematika kod utvrđenja neimovinske štete u: Naknada neimovinske štete pravno-medicinski okvir, Inženjerski biro d.d., Zagreb,

38. Pavlović, M., Kamate u novijoj sudskoj praksi, Hrvatska pravna revija, br. 5/05.,

39. Uredba o visini stope zatezne kamate, Narodne novine, broj 95/93


41. Uredba o izmjeni uredbe o visini stope zatezne kamate, Na-rodne novine, broj 19/91


43. Uredba o izmjeni uredbe o visini stope zatezne kamate, Na-rodne novine, broj 50/94





48. Uredba o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih sto-pa, Narodne novine, broj 153/04 od 03. Studenoga 2004.



49. Uredba o visini stope zatezne kamate, Narodne novine, broj 153/04 od 03. Studenoga 2004.

50. Versicherungsvertraggesetz (VVG), 2007., www.gesetze-im-internet.de

51. Vizner, B., Komentar zakona o obveznim (obligacionim) od-nosima, 2. knjiga, vlastito izdanje, Zagreb, 1978.

52. Zakon o hrvatskoj narodnoj banci, Narodne novine, br. 75/08 od 01. srpnja 2008.

53. Zakon o kamatama, Narodne novine, broj 94/04 od 12. srpnja 2004.

54. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 35/05 od 17. ožujka 2005.

55. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosi-ma, Narodne novine, broj 41/08 od 03. travnja 2008.

56. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01

57. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14

58. Zakon o zateznim kamatama, Narodne novine, broj 28/96



INTEREST ON DAMAGES BASED ON AUTOMOBILE LIABILITY INSURANCE CONTRACT

(NORMATIVE FRAMEWORK AND THE ACTUALITY OF CASE LAW IN THE REPUBLIC OF CROATIA)

SUMMARYConsidering the widespread application of the institute of penalty interest in all aspects of economic sphere of life and the fact that the application of the subjected institute can result in significant financial obligation for debtor of the basic obligation, which can in some cases even exceed the amount of the principal, it is understandable increased interest of the experts, but also the public, for the given topic. This fact also makes ju-stifiable the questioning of the relevant legislation, both in terms of their completness and the ultimate goal to be achieved, compared to the literal interpretation of individual legal provisions.This paper focuses on the obligation to pay penalty interest on the damages arising from the contract on the automobile liability insurance taking into account the fundamental purpose or function of the institute of penalty in-terest on the damages to be paid based on the subject contract and its legal nature. Primariliy, through the material and legal definitions of the pe-nalty interest institut in the Republic of Croatia and countries in the region, and also through the current case law in relation to the subject matter, this paper examines wether the penalty interest on the damages arrising from automobile liability insurance materialize exclusively through its punitive function, sanction to the responsible insurer for the delay in the processing of compensation claims and untimely payment, also through its preventi-ve function in terms of faster processing, liquidation and payment of da-mages, or the modalities of the relevant legislation regulating the penalty interests are indicating also on the protection of the responsible insurer.Keywords: penalty interest, damages, automobile liability insurance



Documents

SAŽETAK - pf.untz.bapf.untz.ba/dokumenti/casopisi/2016/10.pdf · kamate kod naknade štete na osnovi ugovora osiguranju od automobilske odgovornosti isključivo kroz svoju kaznenu