TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

POLITEHNIČKI SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ

Specijalizacija informatika

Dubravka Jakupec

USPOREDBA DIGITALNOG I DIGITALIZIRANOG POTPISA

DIPLOMSKI RAD br. I 492

Koprivnica, srpanj 2015.

2 | Page

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

POLITEHNIČKI SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ

Specijalizacija informatika

Dubravka Jakupec

JMBAG: 0246050873

USPOREDBA DIGITALNOG I DIGITALIZIRANOG POTPISA

DIPLOMSKI RAD br. I 492

Povjerenstvo:

Viši predavač mr. sc. Marinko Žagar

Koprivnica, srpanj 2015.

Sažetak

Sadržaj rada je ukratko opisati biometrijske metode te posebno istaknuti karakteristike digitalnog i digitaliziranog potpisa kao i tehnologiju izrade digitalnog i digitaliziranog potpisa.

Praktični dio odnosi se na primjer upotrebe digitalnog i digitaliziranog potpisa u na krivotvorini te kvalitetna zaštita dokumenata digitalnim ili digitaliziranim potpisom.

II

SažetakPopis slikaIVPopis grafovaVI1.Uvod12.PRINCIP RADA BIOMETRIJE22.1. Digitalizacija kao osnova22.2. Vrste biometrijskih metoda22.2.1. Fizička biometrija3 2.2.1.1. Otisak prsta4 2.2.1.2. Geometrija ruke5 2.2.1.3. Šarenica oka6 2.2.1.4. Mrežnica oka8 2.2.1.5. DNA identifikacija9 2.2.1.6. Prepoznavanje rukopisa102.2.2. Biometrijske metode ponašanja11 2.2.2.1. Prepoznavanje lica12 2.2.2.2. Potkožni krvožilni sustav13 2.2.2.3. Uho14 2.2.2.4. Prepoznavanje i provjera glasa15 2.2.2.5. Dinamika tipkanja16 2.2.2.6. Prepoznavanje mirisa16 2.2.2.7. Prepoznavanje hoda173.DIGITALIZIRANI POTPIS193.1. Primjer digitaliziranog potpisa204.DIGITALNI POTPIS294.1. Princip rada digitalnog potpisa294.2. Kriptografski temelji digitalnog potpisa334.3. Izdavanje elektroničkog potpisa345.KRIVOTVORINA375.1. Napad na digitalni potpis386.USPOREDBA DIGITALNOG POTPISA I DIGITALIZIRANOG POTPISA NA KRIVOTVORINI407.ZAKLJUČAK418.LITERATURA42Summary43

Popis slika

Slika 2.1: Primjer greben završetka, bifurkacija i kratki greben5

Slika 2.2: Struktura dlana s krivuljama6

Slika 2.3: Prikaz šarenice oka7

Slika 2.4: Lociranje šarenice 7

Slika 2.5: Primjer skenera za identifikaciju šarenice oka8

Slika 2.6: Prikaz mrežnice oka 8

Slika 2.7: Prikaz skeniranja oka9

Slika 2.8: Shematski prikaz DNA molekule 10

Slika 2.9: Opća obilježja rukopisa11

Slika 2.10: Prikaz strukture lica13

Slika 2.11: Prikaz strukture vena na dlanu14

Slika 2.12: Prikaz strukture uha14

Slika 2.13: Prikaz glasa15

Slika 2.14: Način pisanja od dvije različite osobe.16

Slika 2.15: Prikaz dinamike mirisa za razne spojeve17

Slika 2.16: Prikaz dinamike hoda18

Slika 3.1: Primjer uređaja za digitalizirani potpis19

Slika 3.2: Primjer digitaliziranog potpisa20

Slika 3.3: Uređaj za digitalizirani potpis Topaz System inc20

Slika 3.4: Prozor dobrodošlice21

Slika 3.5: Prozor Read Me File22

Slika 3.6: Prozor odabira destinacije instalacije22

Slika 3.7: Odabir modela grupe23

Slika 3.8: Odabir modela topaza23

IV

V

Slika 3.9: Odabir konekcije s uređajom za digitalni potpis24

Slika 3.10: Prihvaćanje uvjeta licence25

Slika 3.11: Odabir restartanja računala25

Slika 3.12: Prikaz programa za digitalizirani potpis26

Slika 3.13: Prikaz digitaliziranog potpisa u programu26

Slika 3.14: Digitalizirani potpis27

Slika 3.15: Prikaz opcija i mogućnosti programa27

Slika 3.16: Prikaz studentske iskaznice i uvećanog potpisa28

Slika 4.1: Postupak digitalnog potpisa30

Slika 4.2: Izrada digitalnog potpisa funkcijom raspršenja30

Slika 4.3: Provjera integriteta i autentičnosti dokumenta uz funkciju raspršenja31

Slika 4.4: Prikaz prozora digitalnog potpisa31

Slika 4.5: Prikaz prozora detalja digitalnog potpisa32

Slika 4.6: Prikaz prozora da digitalni potpis ne valja32

Slika 4.7: Primjer zahtjeva za izdavanje digitalnog certifikata od Fine36

V

Popis grafova

Slika 2.1: Primjena kontaktnih biometrijskih metoda3

Slika 2.2: Primjena nekontaktnih biometrijskih metoda12

VI

UVOD

Biometrija je vrste discipline za autentikaciju koja koristi jedinstvene fizičke karakteristike svake osobe kako bi ga IT[footnoteRef:1] sistem autenticirao. Autentikacija se odnosi na tehnologije koje mjere i analiziraju fizičke osobine i karakteristike ponašanja osobe umjesto unosa korisničkog imena (eng. user name) i šifre (eng. passworda). Fizičke osobine čovjeka i karakteristike ponašanja predstavljaju nepromjenjiva obilježja koja čine identitet jedne osobe odnosno predstavljaju njezinu individualnost kojom se ona razlikuje od drugih osoba. Premda se upotrebaljava za potrebe autentikacije, biometrija se primjenjuje i u drugim područjima kao što je kriminalistika u svrhu otkrivanja i razjašnjavanja pojava kaznenih djela i utvrđivanja njihovih počinitelja. [1: Eng. IT (Information tehnology) – Infomatička tehnologija je primjena telekomunikacijske opreme za dohvaćanje, pohranu, prijenos i upravljanje podacima te primjena računala u razne svrhe npr. poslovanja.]

Još od početka pismenosti, ljudi su kako potpisom ali tako i drugim znakovima potpisivali odnosno označavali istinitost svojih dokumenata. U današnje vrijeme potpisom se podrazumijeva vlastoručni potpis ali i neki drugi znakovi na dokumentu koji je napravljeni s ciljem dokazivanja dokumenata. Računala i pristup Internetu sve većem broju ljudi diljem svijeta omogućilo je jednostavnije komuniciranje i poslovanje neovisno o fizičkoj udaljenosti, samim time izmjenu dokumentacije ali i sklapanje poslova.

Brzi ritam života natjerao je informatičare da izume uređaj za digitalizirani potpis čija svrha je skeniranje vlastoručog potpisa u digitalizirani oblik što rezultira na velikoj uštedi vremena ali i drugih resursa poput papira. Kako bi se osigurala autentičnost dokumenata izmjenjenih Internetom, izumljen je digitalni potpis koji uz pomoć kriptografije javnog ključa nudi veliku sigurnost integriteta pošiljatelja ali i primatelja.

UVOD

KRIVOTVORINA

1 | 43

PRINCIP RADA BIOMETRIJE

Digitalizacija kao osnova

Digitalizacija je postupak na kojemu se temelje biometrijske tehnike. Dobivene podatke skeniranjem možemo pretvoriti u digitalni format sa kojim računalo može raditi. To je proces pretvaranja analognog signala u digitalni te prepoznavanja sa programskom opremom. Kvalitetnija oprema nudi veću mogućnost za prepoznavanje uzoraka. Pretvaranje signala vrši se pomoću elektroničkog DAC[footnoteRef:2] uređaja, a sam proces se sastoji od niza Fourierovih transformacija, kvantizacija i drugih pojmova koji su potrebni da se matematički što vjernije opišu ulazni signali.[footnoteRef:3] [2: DAC (eng. digital audio-video converter) je elektronički uređaj koji služi za pretvorbu analognog signala u digitalni signal te sam proces sastoji se od niza Fourierovih kvantacja, transformacija i drugih pojmova čija svrha je da se matematički što vjernije opiše sam ulazni signal.] [3: Biometrija CCERT-PUBDOC-2006-09-167 Carnet, str. 5/14 (05.06.2015)]

Vrste biometrijskih metoda

Biometriju možemo definirati kao vrstu identifikacije osoba, bazirano na fizičkim karakteristikama ili karakteristikama ponašanja. Identifikacija se može odnositi na pojedinca tj. na ono što osoba posjeduje ili što osoba zna kako bi se odradila osobna identifikacija.

U samom početku upotrebe biometrijskih metoda, prednost je davana fizičkim karakteristikama u odnosu na karakteristike ponašanja jer su fizičke karakteristike pouzdanije od ponašajnih te imaju tendenciju manjih razlika unutar grupa.

Fizička biometrija

Fizička biometrija je dio biometrije koji proučava temelj ljudske fizičke jedinstvenosti. Svaka osoba u prirodi razlikuje se od drugih ljudi, no ponekad su ta obilježja slična, pa se identitet osobe jednostavno mora utvrditi. Kod provjeravanja identiteta podrazumijevamo postupak koji se provodi uvidom u bazu podataka ili u javnu ispravu. U ovom slučaju, identitet osobe nije sporan i potrebno je samo usporediti istinitost podataka. Kod utvrđivanja identiteta ili utvrđivanja točnosti podataka postupak je složeniji, te koriste se razne posebne metode i tehnike identifikacije tjelesnih obilježja kao što su čitanje DNK[footnoteRef:4] zapisa, otisak prsta, skeniranje očne šarenice i mrežnice, prepoznavanje lica, geometrija ruke ili provjera vena. Kod fizičkih karakteristika, imamo kontaktne i nekontaknte karakteristike. [4: DNK (eng. Deoxyribonucleic acid, DNA) je Deoksiribonukleinska kiselina koja nosi genske upute koje se koriste u razvoju i funkcioniranju svih poznatih živih organizama i mnnogih virosa. ]

Fizičke biometrijske metode se nazivaju i kontaktne biometrijske metode jer se odnose na prisustvo osobe kod identifikacije. Njihovu primjenu s vrijednostima možemo vidjeti na grafu 2.1.

Graf 2.1. Primjena fizičkih kontaktnih biometrijskih metoda[footnoteRef:5] [5: http://bishkup.com/aso/metode_identifikacije.html (18.04.2015.)]

2.2.1.1. Otisak prsta

Otisak prsta jedna je od najdostupnijih biometrijskih metoda. Sastavljen je od mnogo udubljenja i izbočina koje se nalaze na površini jagodice prsta te je jedinstven za svaku osobu uključujući i jednojajčane blizance (slika 2.1). Njezin oblik i formacija ovise o prvotnim uvjetima razvoja embrija. Nastaje sakupljanjem otvrdnulih, mrtvih stanica koje se neprekidno u slojevima ljušte s površine prsta. Ne podliježu starosnim promjenama i iz toga razloga su jedna od najčešće upotrebljavanih biometrijskih metoda pri dokazivanju identiteta.

Uređaj za raspoznavanje otisaka prstiju su stolna i prijenosna računala koja su dostupna od velikog broja proizvođača po niskim cijenama. Za takve uređaje, korisnik ne treba unositi šifru. Samo dodir pruža trenutni pristup računalu. Unatrag nekoliko mjeseci Yahoo Labs izdao je obavijest o razvijanju nove tehnologije po imenu „Bodyprint“[footnoteRef:6] koji koristi zaslon pametnog telefona kao biometrički čitač ukomponiran u skupe ali moderne gadgete.[footnoteRef:7] Otisak prsta omogućava Android i Operacijski sustav platforma pametnih telefona .[footnoteRef:8] [6: http://www.droid.hr/nova-tehnologija-koristi-zaslone-uredaja-za-prepoznavanje-otisaka-tijela/ (10.06.2015)] [7: Eng. gadget je mali uređaj sa svrhom jednostavne zadaće ali djeluje korisno, ponekad i suvišno npr. telefon ili mp3 player] [8: Pametan telefon (eng. smartphone) je mobilni telefon s velikim mogućnostima od pohrane podataka i povezanosti putem Wi-Fi-a, 3G ili 4G mreže, GPS navigacije, multimedijalne funkcije te drugih funkcija sa zaslonom na dodir velike razlučivosti.]

Ključnu ulogu u prepoznavanju otiska prsta imaju minutia značajke. Kako je otisak prsta jedinstven za svaku osobu, njegovi detalji se definiraju kao greben završetak, bifurkacija i kratki greben ili točka (slika 2.1) Greben završetak je točka na kojoj greben završava. Bifurkacija je točka u kojima se jedan greben dijeli na dva grebena. Kratki greben je greben koji je znatno kraće prosječne dužine sljemena na otisku prsta.

Slika 2.1. Primjer Greben završetka, bifurkacija i kratki greben

2.2.1.2. Geometrija ruke

Glavne biometrijske metode temeljene na fizičkim karakteristikama su DNA identifikacija, skeniranje šarenice i mrežnice oka, otisak prsta, prepoznavanje lica, geometrija ruke te provjera vena na dlanu. Glavne biometrijske metode temeljene na karakteristikama ponašanja su prepoznavanje i provjera glasa, prepoznavanje rukopisa, dinamika tipkanja, prepoznavanje mirisa te prepoznavanje hoda.

Geometrija ruke temelji se na izgledu geometrije dlana i prstiju ruke. Baziran je na tehnologiji i metodi usporedbe rasporeda vena na šaci, gdje se traže mjesta spajanja krvnih žila, koja čine karakterističnu šaru. Najčešće se koristi u sustavima gdje je identifikacija može koristiti u kombinaciji s drugim metodama kao inicijalna metoda jer sama geometrija ruke nema zadovoljavajući stupanj jedinstvenosti kod svakoga čovjeka. Provodi se na način da se snimi ruka, te automatskom usporedbom obilježja poput oblika i duljine kostiju. Ima oko 90 obilježja koja se temelje na različitim karakteristikama (slika 2.2).

Danas se koristi u kombinaciji sa raznim metodama poput PIN-a[footnoteRef:9] i ID kartice[footnoteRef:10]. [9: PIN (eng. Personal Identification Number) je osobni identifikacijski broj.] [10: ID (eng. Identity document) je kartica koja služi za identifikaju i omogućava automatsku fizičku kontolu pristupa, služi za digitalno potpisivanje ili autorizaciju te registraciju radnog vremana.]

Slika 2.2. Struktura dlana s krivuljama

2.2.1.3. Šarenica oka

Šarenica je obojeni dio oka koji okružuje zjenicu, a sastoji se od prstena, brazdi i pjega u različitim bojama (slika 2.3). Svoj izgled poprima u najranijem djetinjstvu i ne mijenja se tijekom života i nemoguće ju je kirurški promijeniti. Metoda skeniranja šarenicom vrlo je pouzdana i jednostavna ali nelagodna jer prilikom „hvatanja“ slike potrebno je da se svjetlosna zraka usmjeri na šarenicu. Glavni problem je što bi senzori trebali biti smješteni na točno određenu udaljenost i visinu za svaku osobu individualno, što predstavlja velika ograničenja.

Šarenicu možemo samo snimiti običnom kamerom s udaljenosti i do pola metra te potrebno je nekoliko sekundi da se pretraži baza podataka. Sustav za identifikaciju ne može se prevariti lećama jer postoje algoritmi koji registriraju leće. Također, sustav se ne možemo niti prevariti staklenim ili pravim okom odstranjenim s mrtvog čovjeka jer takvo oko nema kontrakciju ili širenje zjenice pri obasjavanju oka.

Skeniranje šarenice najviše se koristi prilikom kontrole ulaska osoba u neki prostor, vođenje evidencije posjetitelja i slično. Ova metoda ne otkriva zdravstveno stanje osobe.

Slika 2.3. Prikaz šarenice oka

Osoba se mora postaviti unutar vidnog polja skenera, a skener šalje bezopasnu lasersku zraku kako bi testirao radi li se o živom oku, slika 2.4. Ukoliko oko reagira suženjem zjenice, osoba se fotografira i slika se proslijeđuje na računalo koje tada locira šarenicu iz dobivene slike. Primjer skenera možemo vidjeti na slici 2.5.

Slika 2.4. Lociranje šarenice

 

Slika 2.5. Primjer skenera za identifikaciju šarenice oka

2.2.1.4. Mrežnica oka

Mrežnica je tanki sloj stanica i splet krvnih žila koji se nalazi u stražnjem dijelu oka. Struktura mrežnice je individualna i jedinstvena karakteristika svake osobe. Ovo je jedno od najsigurnijih biometrijskih identifikacijskih obilježja jer se ne mijenja tijekom čitavog života. Nemoguće je promijeniti ili replicirati unutarnju strukturu oka (slika 2.6). Ova biometrijska metoda je toliko pouzdana da pokazuje razliku čak i kod identičnih blizanaca, te ujedno pokazuje zdravstveno stanje osobe.

Slika 2.6. Prikaz mrežnice oka

Skeniranje mrežnice bazirano je na uzorku žila u pozadini oka. Vrši se na način da oko treba približiti skeneru, pogledati u okular i fokusirati pogled na određenu točku u vidnom polju na način da unaprijed određeni dio vena mrežnice može biti poslikan. Ovaj proces traje između 10 i 15 sekundi i oko se za vrijeme skeniranja osvjetljava blagim snopom svijetlosti. Iz toga razloga ova metoda spada u neugodnije i neprihvatljive biometrijske metode (slika 2.7).

Zbog velike pouzdanosti i vrlo visoke cijene, ova metoda koristi se u područjima i objektima visokog stupnja sigurnosti gdje cijena opreme nije odlučujući čimbenik (npr. istraživački laboratoriji).

Slika 2.7. Prikaz skeniranja oka

1.

1.

2.2.1.5. DNA identifikacija

Čitanje jedinstvenog DNA (deoksiribonukleinska kiselina) zapisa (eng. DNA - Deoxyribonucleic acid) je novija grana biometrije ali i najpreciznija i najpouzdanija metoda identifikacije. DNA možemo prikupiti iz bilo kojeg djela čovjeka. To može biti kosa, nokti, znoj, koža, slina ili bilo koji predmet s kojim je osoba bila nedavno u kontaktu. Obzirom da u sebi nosi genetske instrukcije, sastoji se od dva dugačka, međusobno omotana lanca nukleotida potrebnih za izgradnju stanica i funkcioniranje svih živih bića (slika 2.8). Gotovo je nemoguće da dvije osobe imaju isti genetski zapis osim kod jednojajčanih blizanaca.

Izrađen je čitač DNK zapis koji nakon očitanja neke jedinke, isti uspoređuje s pohranjenim zapisom u bazi podataka i na taj način je moguće identificirati korisnika prilikom pristupa nekom sustavu.

DNK analiza danas se koristi u mnogim slučajevima kao što je dokazivanje očinstva ili rodbinske povezanosti, te u kontekstu forenzičnih aplikacija pri identifikaciji.

Slika 2.8. Shematski prikaz DNA molekule

2.2.1.6. Prepoznavanje rukopisa

Prepoznavanje rukopisa je metoda koja je bazirana na mjerenju brzine, pritiska i kuta koje koristi osoba kada se potpisuje ili kada piše nespecificirani tekst. Činjenica je da svaka osoba ima jedinstveni rukopis, a rukopis je neka vrsta „otiska prsta“. Provodi se grafološka analiza koja se temelji na grafičkim ali i nekim psihološkim i biheviorističkim premisama skriptora.

Određena obilježja rukopisa tj. potpisa mogu se grafički determinirati i klasificirati jer ostaju nepromijenjeni usprkos pokušajima namjernog iskrivljavanja načina pisanja. Iz toga razloga postoji prostor za automatsku klasifikaciju i identifikaciju. Svaki rukopis ima svoja opća obilježja popust stupnja ispisanosti, rasporeda teksta, odnosa prema liniji pisanja, veličini rukopisa, ukrašavanja i slično (slika 2.9). Osim općih obilježja, imamo i posebna obilježja se ne mogu u potpunosti definirati, individualna su od osobe do osobe i baziraju se na mjerenju nagiba, brzine, jačine pritiska i duljine poteza ruke. Upravo ova obilježja su temelj biometrijske identifikacije skriptora čija velika prednost je jednostavno te ne zahtjeva sofisticirane i skupe instrumente.

Slika 2.9. Opća obilježja rukopisa

Imamo dvije vrste pristupa provjere potpisa dinamički koji uzima u obzir geometrijske karakteristike poput ubrzanja, brzine, smjer i putanju pri pisanju te statički koji uzima u obzir samo geometrijske značajke potpisa. Nepromjenjivost dinamičkih osobina povećava statičke osobine, što otežava krivotvorenje potpisa.

Biometrijske metode ponašanja

Biometrijske metode ponašanja nazivaju se i nekontaknte metode. One nisu toliko pouzdane kao kontaktne ali imaju primjenu u velikom broju slučaja. Naime, današnji sustavi zaštite osobnih podataka i privatnosti te sustavi poslovanja usmjereni su na arhitekturu klijent/poslužitelj. Potrebno je koristiti se sustavima koji će znati prepoznati korisnika, identificirati ili autentificirati ga te istovremeno ne zahtijevajući od korisnika poseban kontakt s čitačem. Njihovu primjenu uz vrijednosti u stvarnosti možemo vidjeti u grafu 2.2.

Graf 2.2. Primjena biometrijskih metoda ponašanja - nekontaktnih[footnoteRef:11] [11: http://bishkup.com/aso/metode_identifikacije.html (18.04.2015)]

2.2.2.1. Prepoznavanje lica

Prepoznavanje lica jedna je od brzo rastućih i nenametljivih biometrijskih metoda današnjice. Ovo je jedna od jeftinijih metoda jer ne zahtjeva skupu opremu, već samo osobno računalo i video kameru. Prednosti metode su u tome što osoba ne mora biti u blizini čitača, već može biti snimljena s veće udaljenosti. Primarna namjena je povećanje sigurnosti građana na javnim mjestima i sprječavanje činjenje kaznenih djela, no ubrzo bi mogla postati alat za narušavanje privatnosti i špijunažu.

Ova metoda radi na principu prepoznavanja izbočina i udubljena na licu tvz. nodalnih točkaka. Lice čovjeka ima 80-ak nodalnih točaka, a za identifikaciju nam je dovoljno 15-ak, od čega najčešće su: razmak između očiju, duljina i širina nosa, dubina očnih duplji, forma lica, duljina linije čeljusti te brada. Ova metoda prepoznavanja obično se fokusira na tvz. zlatni trokut, a to je dio lica između obrva i usana koji se ne mijenja čak ni kada osoba dobije na težini ili pusti brkove ili bradu (slika 2.10). Neovisno o nepromjenjivim karakteristikama lica, upitno je da li je samo lice dovoljno za osobnu identifikaciju s određenom pouzdanošću.

Slika 2.10. Prikaz strukture lica

2.2.2.2. Potkožni krvožilni sustav

Provjera potkožnog krvožilnog sustava spada u jedinstveno obilježje ljudskog tijela. Vene su veliki, nepromjenjivi i većinom skriveni predlošci. Raspored žila tijekom života se ne mijenja, a obzirom da nije u pitanju skeniranje površinskog dijela tijela, već unutrašnjosti, teško ih je krivotvoriti. Dlan ima velik broj žila, pa je odličan za ovu metodu.

Tijelo i lice osvijetle se zrakama koje su vrlo blizu infracrvenom području i dobiva se slika nakon što su zrake prošle kroz dlan. Ova kamera naziva se termogram. Deoksidirani hemoglobin u venama apsorbira zračenje čime dobivamo sliku vena unutar dlana. Kasnije, sve što treba napraviti kako bi se provela autentifikacija jest usporedba tako dobivene slike i slike otprije pohranjene u sustav (slika 2.11). Termograme tijela moguće je promijeniti samo kirurškim zahvatom na način da se preusmjere krvne žile. Prednost ove tehnike je prepoznavanje osobe pod utjecajem alkohola, droga i lijekova, a nedostatak jest osjetljivost na temperaturne promjene i njezina primjena ne preporučuje se u uvjetima raznih termičkih izvora poput grijalice.

Slika 2.11. Struktura vena na dlanu

2.2.2.3. Uho

Oblik i struktura hrskavog tkiva na površini uha bitno se razlikuju između ljudi. Pristupi prepoznavanju uha temelje se na poklapanju vektora duljine izbočenih točaka na površini od lokacije graničnih znakova na uhu. Obzirom da nema komercijalnog poznatog sustava, ova metoda se još uvijek istražuje i spada u grupu nametljivih tehnika (slika 2.12)

Slika 2.12. Prikaz strukture uha

2.2.2.4. Prepoznavanje i provjera glasa

Prepoznavanje glasa metoda je koja se koristi u svrhu autentifikacije raznih korisnika na temelju njihovih glasovnih karakteristika koje su određene nosnom šupljinom, vokalnim traktom, ustima i drugim mehanizmima za stvaranje glasa u ljudskom tijelu. Da bi se korisnik autentificirao, mora izgovoriti tekst koji je prethodno izgovorio i koji je spremljen u bazu podataka. Ovdje postoji visoka jedinstvenost obzirom da ljudi uglavnom različito izgovaraju iste riječi. Postoji teži pristup identifikaciji govornika neovisno o pohranjenom tekstu ili neovisno o jeziku na kojem govori. Različitost izgovaranja riječi se odnosi na tonalitet, brzinu i prekide, podložna je promjenama govornika zbog bolesti ili mutacije te je tu značajku također relativno lako i imitirati.

Ova metoda ima i druge namjene kao što je preslikavanje glasa u tekstualne zapise. Sam proces sastoji se od toga što se izgovorene riječi u kratkom vremenu unutar računala prepoznaju i prikazuju na zaslonu. Samo treba kontinuirano govoriti i računalo će shvatiti značenje izgovorenih riječi. Moguće je diktirati tektove, slati elektroničku poštu, stvarati pisma i izvještaje te sve to i obrađivati. Ovime se omogućava raditi puno brže i djelotvornije nego što je to moguće klasičnim načinom tipkanja teksta u računalo. Danas ovu metodu možemo naći na većini raspoloživih mobitela u svrhu bržeg uspostavljanja telefonskih poziva.

Slika 2.13. Prikaz glasa

2.2.2.5. Dinamika tipkanja

Dinamika tipkanja je metoda koja se razvila za vrijeme Drugog svjetskog rata kod radiotelegrafista uočiti da se pošiljatelji mogu razlikovati prema brzini tipkanja. Odnosi se na dinamiku tipkanja na tipkovnici računala tj. vremenskom razmaku između pritiskanja dvije tipke, dinamici utipkavanja PIN-a na uređajima za autentifikaciju i slično. Svaki korisnik ima jedinstveni način tipkanja (slika 2.14) definiran vremenom koje je potrebno da se napravi prijelaz između kombinacije tipki i vremenu pritiska, a sustav može pohraniti te nakon toga analizirati dinamiku tipkanja.

Dinamika tipkanja spada u značajnije metode identifikacije i skupinu neinvazivnih tehnika te korištenje je vrlo jednostavno i jeftino.

Slika 2.14. Način pisanja od dvije različite osobe

2.2.2.6. Prepoznavanje mirisa

Svako živo biće i svaki objekt u prirodi ima svoj miris koji je karakterističan za njegov kemijski sastav. Biometrijski sustav koji detektira mirise radi na principu upuhivanja zraka preko kemijskih senzora od kojih je svaki osjetljiv na njegova kemijska svojstva. Mirisi se opisuju mjerenjima obuhvaćenim od senzora i u njegovom intenzitetu na svakome (slika 2.15).

Svaka komponenta mirisa emitiranog od ljudskog ili životinjskog tijela različita je za svaku jedinku. Obzirom da miris ima više funkcija u prirodi kao što je komunikacija, zaštita okoliša, privlačenje partnera i sl, onda se može koristiti i u civilne ali i u vojne svrhe. Ukoliko osoba ima parfem, losion ili sapun, tada u tom polju je potrebno više istraživanja kako bi se odijelili mirisi.

Slika 2.15. Prikaz dinamike mirisa za razne spojeve

2.2.2.7. Prepoznavanje hoda

Ljudski hod predstavlja složenu tjelesno i prostorno-vremensku biometriju ponašanja. Hod je s vremenom promjenjiv, posebice nakon dužeg vremenskog perioda kada se osoba umara. Moguće su iznenadne promjene čija posljedica može biti nezgoda, bolest, pad ili liječenje. Glavna karakteristika je što nije poseban za svakog pojedinca, ali po svojim karakteristikama ističe se u svrhu provjere identiteta s obzirom na karakter, zdravstveno stanje osobe ali i situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Uzorak hoda možemo dobiti iz video zapisa učinjenog video kamerom. Provjera dinamike hoda se temelji na karakterizaciji nekoliko različitih pokreta svakog od artikuliranog zgloba prilikom izvođenja određenih radnje (slika 2.16)

Slika 2.16. Prikaz dinamike hoda

DIGITALIZIRANI POTPIS

Digitalizirani potpis je skup podataka u elektronskom obliku koji omogućava identifikaciju osobe koja se potpisala i provjeru istinitosti potpisanog elektronskog dokumenta. Njime se osigurava autentičnost i integritet. Nije definiran Zakonom i nema pravnu snagu.

Mnoge tvrtke razvijaju softverska rješenja koja nude prepoznavanje vlastoručnog potpisa i pretvorbu istoga u elektronski dokument. Koristeći ovoga softverskog rješenja tvrtke ostvaruju veliku optimizaciju poslovanja. Štedi se u pogledu svakodnevnih troškova (npr. papir), troškovi rada (npr. skeniranje) i ubrzava se odvijanje poslovnih procesa. Prednost digitaliziranog potpisa je provjera istinitosti potpisa na elektonskim potpisanim datotekama u bilo kojem formatu. Njegovu primjenu možemo vidjeti npr. u Triglav osiguranju, Zagrebačkoj banci i T-Com-u te u mnogim drugim ustanovama ili poduzećima (slika 3.1).

Slika 3.1. Primjer uređaja za digitalizirani potpis[footnoteRef:12] [12: http://www.comel.hr/graficki-tablet-za-digitalizaciju-potpisa-wacom-sign-save-4476 (10.06.2015)]

Za razne tvrte nudi se pretplata za digitalizirano potpisivanje svih vrsta dokumenata. Adobe je preuzimanjem Echo Sign-a[footnoteRef:13] ponudio odlično softversko rješenje za upravljanje dokumentima ali i aplikacijsko sučelje koje im omogućuje da osobe standardno potpisuju dokumente (slika 3.2). Ovo aplikacijsko sučelje omogućuje svim tvrtkama integriranje tehnologije za digitalizirani potpis u procedure potpisivanja, slanja i praćenje dokumenata. [13: Adobe Echo Sign je najbrži i najjednostavniji način da dobijemo potpisane, praćene i dokumentirane dokumente.]

Slika 3.2. Primjer digitaliziranog potpisa

Primjer digitaliziranog potpisa

Uređaji za digitalizirani potpis nalaze se u mnogim ustanovama ali nemoguće je doći do njene primjene u privatne svrhe ali i njene zloupotrebe. U ovu svrhu, viši predavač Marinko Žagar ustupio mi je uređaj za digitalizirani potpis Topaz System inc. T-LBK462-HSB-R (slika 3.3)

Slika 3.3 Uređaj za digitalizirani potpis Topaz System inc.

Kako bih pokrenuli uređaj za digitalizirani potpis Topaz System inc. T-LBK462-HSB-R instalirali smo program SigToolImager Plus[footnoteRef:14] u nekoliko koraka: [14: SigToolmager Plus je jednostavan i sveobuhvatni program koji omogućava prijenos elektroničkog potpisa.]

1. Uključili smo Topaz uređaj putem USB-e priključka na računalo

2. Ubacili smo instalacijski CD u računalo i otvara nam se program dobrodošlice na kojem pristišćemo slijedeće (eng. next[footnoteRef:15]) slika 3.4. [15: Eng. Next - slijedeće]

Slika 3.4. Prozor dobrodošlice

3. Otvaranjem prozora Read Me File odabiremo opet slijedeće (eng. next) slika 3.5

Slika 3.5 Prozor Read Me File

4. Odabiremo mjesto instalacije programa ili možemo izabrati default i pritisnuti slijedeće (eng. next) slika 3.6.

Slika 3.6. Prozor odabira destinacije instalacije na računalu

5. Odabiremo početna slova za naziv uređaja Topaz, odabiramo opciju T-L, zatim OK (slika 3.7)

Slika 3.7. Odabir modela grupe

6. Odabiramo model Topaza, naš model je T-LBK462 or T-L462 (slika 3.8)

Slika 3.8. Odabir modela topaza

7. Odabiramo vrstu konekcije Topaz uređaja za konfiguracijom, odabiremo HSB odnosno USB[footnoteRef:16] tip, zatim OK (slika 3.9) [16: Eng. USB (Universal Serial Bus) je industrijski standard koji definira kabel, konektor i komunikacijski protokol za povezivanje, komunikaciju i napajanje između računala i elektroničkih uređaja.]

Slika 3.9. Odabir konekcije s uređajom za digitalni potpis

8. Odabiremo opciju dogovora u prozoru Licence Agreement[footnoteRef:17] pritiskom na tipku Agree[footnoteRef:18] (slika 3.10) [17: Eng. Licence Agreement – Ugovor o licenci] [18: Eng. Agree – Slažem se]

Slika 3.10. Prihvaćanje uvjeta licence

9. Odabiramo „OK“ za ponovno pokretanje računala za instalaciju upravljačkog programa za završetak (slika 3.11)

Slika 3.11. Odabir restartanja računala

Nakon kratke i jednostavne instalacije otvaramo program SigToolImager Plus i prikazuje se prozor u kojem se nakon pritiska na naredbu „Sign“ možemo potpisati na uređaj. Potpisivanje se vrši na interaktivnom zaslonu LDC-u[footnoteRef:19] veličine 4,40“x1,30“. Robusno kaljeno staklo omogućuje korisnicima da vide „elektroničku tintu“ ispod pseudonimnog vrha (slika 3.12). [19: Eng. LDC (Liquid Crystal Display) je tanki i ravni monitor sastavljen od određenog broja piskela koji su nanizani ispred svjetlosnog izvora.]

Slika 3.12 Prikaz programa za izradu digitaliziranog potpisa

Uređaj će nakon jedne sekunde prebaciti potpis u okvir za potpis (eng. signature capture[footnoteRef:20]) slika 3.13. [20: Eng. Signature Capture – Mjesto za potpis]

Slika 3.13. Prikaz digitaliziranog potpisa u programu

Prikazani potpis pospremljen je u formatu jpg.[footnoteRef:21] i njegov izgled možete vidjeti na slici 3.14 [21: Jpeg skraćenica jpg (en.g Joing Photographic experts group) je format zapisa fotografija koji koristi sažimanje podataka s gubitkom kvalitete slike, s malim zauzećem memorije te ne podržava animaciju.]

Slika 3.14. Digitalizirani potpis

U navedenom programu imamo razne opcije. Možemo izabrati boju pozadine i boju slova potpisa, zatim format u kojem će potpis biti pohranjen, orjentacija potpisa i mnoge druge opcije. U napravljenom primjeru promijenila sam boju pozadine i boju potpisa (slika 3.15)

Slika 3.15. Prikaz opcija i mogućnosti programa

U današnje vrijeme informatička tehnologija ušla je u gotovo sve dijelove života, tako i u školstvo. Umjesto Indeksa, uvedeni su SmartX, pametne studentske elektroničke kartice koje omogućavaju puno brže i lakše prijavljivanje i odjavljivanje ispita, praćenje studenata na predavanjima, pristup studentskoj prehrani i velik broj drugih pogodnosti.

Na navedenoj kartici nalazi se digitalizirani potpis. Kada bismo usporediti dobiveni digitalizirani potpis putem uređaja sa slike 3.15 i potpis na studentskoj iskaznici (slika 3.16) dobili bismo vrlo sličan rezultat. Iz ovoga slijedi da je moguće pokušati krivotvoriti digitalizirani potpis. Ali kako se biometrijski sustav sastoji od niza biometrijskih metoda, tako postoje i razni vještaci koji u slučaju dvojbe izvrše određena vještačenja i utvrde da li se radi o krivotvorini ili ne.

Slika 3.16 Prikaz studentske iskaznice i uvećanog potpisa

DIGITALNI POTPIS

Digitalni potpis služi nam za potvrdu autentičnosti informacija koje smo dobili digitalnim putem što mogu biti dokumenti. Njime se osigurava identitet pošiljatelja. Osim identiteta, on osigurava autentičnost, integritet ali i neporecivost. Autentičnost potvrđuje da li je pošiljatelj osoba za koju se izdaje. Integritet osigurava da je sadržaj nepromijenjen od trenutka kada ga je pošiljatelj digitalno potpisao. Neporecivost potvrđuje i pošiljatelju i primatelju da je izvor potpisanog sadržaja.

Autor prilikom korištenja digitalnog potpisa mora ispuniti određene kriterije:

· Digitalni potpis mora biti valjan

· Potvrda vezana za potpis mora biti pravovaljana

· Autor potpisa mora biti pouzdana osoba ili organizacija

· Potvrdu za digitalni potpis mora izdati ugledna ustanova za izdavanje potvrda

Princip rada digitalnog potpisa

Razlika između vlastoručnog potpisa i digitalnog potpisa jest što osoba kada potpisuje vlastoručnim potpisom ne mijenja potpis, dok se kod digitalnog načina potpisa ti potpisi mijenjaju upravo zbog binarnog niza. Kada bismo koristili isti potpis za slanje više poruka, svaka osoba koja bi dobila poruku s pridodanim binarnim nizom mogla bi taj pridodani niz nadodati nekoj drugoj poruci tj. potpisati drugu osobu i takvu poruku slati dalje.

Digitalni potpis sastoji se od: generatora ključa, funkcije potpisivanja i provjere. Osoba koja želi digitalnog potpisati neki ugovor ili dokument prvo pokreće generator ključeva. Time dobiva set javnog i privatnog ključa i zatim pokreće funkciju potpisivanja. Za ulazne vrijednosti ima ugovor te tajni ključ što dovodi do rezultata digitalnim potpisom. Takve pisane ugovore ili dokumente uz prisustvo javnog ključa, pošiljatelj dostavlja primatelju putem komunikacijskog kanala ili ih javno objavi. Primatelj podataka prilikom provjere autentičnosti ugovora mora pokrenuti funkciju provjere koja kao ulazne parametre ima ugovor ili dokument, digitalni potpis i obavezno javni ključ te kao rezultat dobiva priznavanje ili nepriznavanje istinitosti digitalnog potpisa (slika 4.1).

Slika 4.1. Postupak digitalnog potpisa

Dodavanje i provjeru digitalnog potpisa možemo napraviti putem funkcije raspršenja (eng. hash function[footnoteRef:22]). Ova funkcija stvara jedinstveni niz znakova od 128 do 256 bita za svaki dokument i taj niz manji je od određenog dokumenta zbog kojega je stvoren i naziva se elektroničkim otiskom prsta tj. e-otisak koji se šifrira kombinacijom javnog i tajnog ključa te u obliku digitalnog potpisa pridružuje se dokumentu (slika 4.2). [22: Eng. Hash Function – funkcija raspršenja je funkcija koja se upotrebljava za utvrđivanje da li su dva podataka jednaka.]

Slika 4.2. Izrada digitalnog potpisa funkcijom raspršenja

Funkcijom raspšenja možemo provjeriti autentičnost poruka ali i njezin integritet. Uz činjenicu da i najmanja promjena u bilo kojem dokumentu uzrokuje stvaranje novih jedinstvenih nizova to nam daje mogućnost provjere integriteta u svakom pojedinom dokumentu.

Postupak provjere integriteta je jednostavan. Dešifriranjem e-otiska provjerava se identitet osobe koja se potpisala tj. autentičnost dokumenta. Ponovnim generiranjem e-otiska temeljem pristiglog dokumenta i njegovom usporedbom dešifriranim e-otiskom koji je dodan dokumentu koji se dostavio provjerava se njegov integritet. Ako su e-otisci jednaki, tada je dokument originalan tj. nepromijenjen ali ako se razlikuju tada je došlo do promjena (slika 4.3).

Slika 4.3 Provjera integriteta i autentičnosti dokumenta uz funkciju raspršenja

Digitalni potpis koji zaprimimo putem email-a možemo provjeriti na slijedeći način:

· Otvorimo poruku s digitalnim potpisom

· Pogledamo stavku stanja „Potpisao“ i usporedimo s email adresom osobe koja nam je potpisala poruku (slika 4.4).

Slika 4.4. Prikaz prozora digitalnog potpisa

Ovdje je vrlo bitno provijeriti email adresu i u retku „Šalje“ i u retku „Potpisao“ jer nije bitno tko je poslao poruku već tko je zapravo poruku potpisao. Ukoliko adrese nisu jednake, treba utvrditi tko je u stvarnosti poslao poruku.

Prozor s digitalnim potpisom mora sadržati gumb i pritiskom na njega dobivamo više informacija o valjanosti potpisa. Ukoliko stavka „Potpisao“ je podvučena s crvenom bojom i uz njega se nalazi znak uskličnik (slika 4.5.) nešto nije u redu s potpisom tj. potpis vjerojatno nije valjan (slika 4.6).

Slika 4.5. Prikaz prozora detalja digitalnog potpisa

Slika 4.6. Prikaz prozora da digitalni potpis ne valja

Pritiskom gumba „Detalji“ dobivamo više informacija o digitalnom potpisu o predmetu, pošiljatelju, tko je potpisao poruku i ostale pojedinosti koje se odnose na digitalni potpis.

Kriptografski temelji digitalnog potpisa

Digitalni potpisi temelje se na algoritmima asimetrične kriptografije tj. poznate pod imenom kriptografija javnog ključa PKI[footnoteRef:23]. Imamo nekoliko algoritma: [23: PKI (eng. Public Key Infrastrukture) podržava distribuciju i utvrđivanje javnih šifriranje ključeva , omogućujući korisnicima i računala i sigurno razmjenu podataka preko mreže poput Interneta i provjeriti identitet druge strane.]

a) RSA (Rivest, Shamir, Adleman) algoritam možemo koristiti za kriptiranje poruke ali i potpisivanje.

Pošiljatelj dokument potpisuje pomoću svojeg privatnog ključa, a kriptira pomoću javnog ključa primatelja. Nakon primitka dokumenta primatelj dekriptira dokument pomoći svog privatnog ključa. Provjera istinitosti potpisa vrši se pomoći javnog ključa potpisatelja.

Algoritam sadrži nekoliko koraka:

· Stvaranje ključa

· Potpisivanje dokumenta

· Kriptiranje dokumenta

· Dekriptiranje dokumenta

· Provjera istinitosti potpisa

b) DSA (eng. Digital signature algorithm) algoritam je algoritam propisan DSS standardom (eng. Digital Signature Standard) i sastoji se od nekoliko koraka:

· Stvaranje ključeva

· Potpisivanje dokumenta

· Provjera integriteta potpisa

c) ECDSA (eng. Elliptic Curve DSA) algoritmi koji imaju temelje na eliptičnim krivuljama. Ovaj algoritam kao rezultat ima manje ključeve od DSA algoritma ali uz otprilike isto vrijeme izvođenja. Određen je skupom od 6 parametara i prije potpisivanja podataka i obje strane moraju se usuglasiti oko tih parametara krivulje. Pošiljatelj mora imati par ključeva za kriptiranje korištenjem tih eliptičnih krivulja. Potpisivanje dokumenta sastoji se od nekoliko koraka te za provjeru integriteta potpisanog dokumenta primatelju je potreban javni ključ od osobe koja je potpisala.

Izdavanje elektroničkog potpisa

Uvođenje elektroničkog potpisa[footnoteRef:24] omogućilo je povjerenje u On-line[footnoteRef:25] poslovanje koje se odnosilo na jednostavno sklapanje poslova, uštedu novaca i vremena. Mnoge tvrtke uvele su informatičko educiranje za svoje zaposlenike i malim ali sigurnim koracima okrenule su se informatizaciji. Kako je digitalni potpis zbog asimetrične kriptografije i funkcije sažimanja ostvarenje elektroničkog potpisa, u Republici Hrvatskoj izglasan je Zakon o elektroničkom potpisu koji definira „pravo fizičkih i pravnih osoba na uporabu elektroničkog potpisa u upravnim, sudskim i drugim postupcima, poslovnim i drugim radnjama, te prava, obveze i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba u svezi s davanjem usluga certificiranja elektroničkog potpisa, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.”[footnoteRef:26] [24: Elektronički potpis je skup podataka u elektroničkom obliku koji omogućavaju autentičnost pošiljatelja te integritet poruke.] [25: Eng. On-line – biti dostupan na Internetu] [26: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308001.html (30.04.2015)]

Ovim Zakonom definira se i napredan elektronički potpis koji je jednako kao i običan elektronički potpis vezan uz isključivo potpisnika i identificira ga. Nastaje sredstvima kojima potpisnik samostalno upravlja i koja su obavezno pod njegovim nadzorom te odnosi se na direktnu povezanost s informacijama na koje se odnosi i to na način koji omogućava pogled u bilo kakvu izmjenu originalnih podataka.

Postoje dokumenti koji ne prihvaćaju elektronički potpis ili napredan elektronički potpis i oni se iznimno ne odnose na ovaj Zakon, to mogu biti npr. darovni ugovori, oporuke, predbračni ili bračni ugovori, pravni ugovori za prijenos vlasništva nad nekretninama, pokretninama i slično. U ovim primjerima nužna je provjera elektroničkog potpisa ili naprednog elektroničkog potpisa te istinitost identiteta potpisnika uz pomoć vrhunske tehnologije od strane davatelja usluge certificiranja ili samog potpisnika.

Certifikati u smislu Zakona o elektroničkom potpisu su digitalizirane potvrde kojom se utvrđuje identitet potpisnika u izmjeni elektronskih zapisa. Ove potpise izdaje davatelj usluga certificiranaja, a to je pravna ili fizička osoba koja izdaje certifikate i daje ostale usluge vezane uz digitalizirani potpis. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništa vodi evidencije o davateljima usluga certificiranja.

Ispravan certifikat mora sadržavati:

1. Oznaku da se doista radi o ispravnom certifikatu

2. Identifikacijski skup informacija osobe koja izdaje certifikat (ime i prezime, ime oca ili majke, ukoliko ima nadimak tada se i on navodi, datum rođenja, prebivalište tj. boravište, ukoliko certifikat izdaje pravna osoba tada se upisuje naziv i sjedište pravne osobe)

3. Identifikacijski skup informacija o osobi koja se potpisuje (ime i prezime, ime oca il majke, ukoliko ima nadimak tada se i on navodi, datum rođenja, prebivalište tj. boravište)

4. Podatke za verificiranje digitaliziranog potpisa koji su identični podacima za izradu digitaliziranog potpisa koji su pod kontrolom potpisnika

5. Datum početka i datum važenja certifikata

6. Identifikacijsku brojčanu ili neku drugu oznaku certifikata te datum izdavanja certifikata

7. Napredan digitalizirani potpis davatelja usluge izdavanja ispravnog certifikata

8. Ukoliko ima ograničenja vezana za upotrebu certifikata, tada se i ona navode

9. Ukoliko ima ograničenja naspram pravnih radnji za koje se izdao certifika, tada se i ona navode

U Republici Hrvatskoj digitalne certifikate zbog informacijske sigurnosti, zbog kompleksnosti tehničkih mjera i drugih uvjeta izdaje FINA[footnoteRef:27]. Primjer zahtjeva za izdavanje digitalnog certifikata za fizičke osobe građane prikazan je na slici 4.7. [27: FINA je financijska agencija u Republici Hrvatskoj te vodeća tvrtka na području financijskog posredovanja.]

Slika 4.7. Zahtjev za izdavanje digitalnog certifikata fizičkim osobama[footnoteRef:28] [28: http://www.fina.hr/Default.aspx?art=10738 (10.06.2015)]

KRIVOTVORINA

Krivotvorinu možemo definirati kao kopiju ili imitaciju raznih stvari. Možemo imitirati ponašanje ali napadači najviše rade na krivotvorenju isprava i novaca. Države sve više novaca ulažu u sigurnost sustava ali još uvijek postoje osobe koji pronađu način kako da izvrše kriminalno djelo da li iz zabave ili namjerno da prouzroče štetu.

Digitalni potpis služi za dokaz identiteta. Osoba koja digitalno potpisuje neki dokument mora imati tajni ključ koji zna samo ona i time ključem šifrira dokument koji želi digitalno potpisati. Takav dokument nije zaštićen od gledanja tj. čitanja obzirom da dešifriranje izvršava javnim ključem koji nije tajna. Osoba kojoj je dokument upućen prilikom zaprimanja dokumenta, dešifrira dokument javnim ključem osobe koja joj je digitalno potpisala taj dokument, te ukoliko je to doista ta osoba tj. čiji se javni ključ koristio za dešifriranje poruke, dobivamo originalni dokument.

Krivotvorenje digitalnog potpisa moguće je izvršiti uz višestruko korištenje istog digitalno potpisanog dokumenta (eng. resend attck). Ukoliko krivotvoritelj dođe do tajnog ključa, on može krivotvoriti tajni ključ i krivotvoriti podatke i bez dozvole digitalno potpisivati dokumente. Navedeni dokumenti su pravovaljni tj. ne mogu se pobiti. Iz toga razloga se u potpisivanju dokumenata navode datum i vrijeme samog potpisivanja digitalnog potpisa (eng. timestamping)[footnoteRef:29]. Velika prednost digitalnog potpisa jest što se istinitost potpisa provjerava svaki puta prilikom zaprimanja dokumenta. Uz provjeru nemoguće je izmijeniti već potpisani dokument ili naknadno potpisati prazni dokument. [29: Eng. Timestamp je trenutno vrijeme nekoga događaja zabilježeno na računalu ili smartphonu-u u svrhu nemogućnosti krivotvorenja digitalnog potpisa]

Unatoč tome što digitalni potpis je postao dio računalnog svijeta koji se iz dana u dan mijenja, moramo imati na umu da će doći računala koja će biti vrlo snažne računalne snage i biti sposobna za krivotvorenje digitalnog potpisa.

Za sada možemo se još uvijek zaštititi i na način da zahjev korisnika ima vrlo složene lozinke, da ograničimo broj pristupa korisnika da se prijavi ili da privremeno zabranimo pristup korisnicima koji prelaze određeni maksimalni broj pokušaja prijave.

Ukoliko utvrdimo da digitalni potpis nije ispravan možemo kontaktirati IT administratora koji je zadužen za informatičku sigurnost, možemo kontaktirati izvor potpisa i javiti da postoji problem, te možemo vjerovati pošiljatelju.

Napad na digitalni potpis

Imamo dvije skupine napada na digitalne potpise:

1. Napad gdje napadaču je dostupan samo javni ključ potpisnika

2. Napad gdje napadač ima pristup porukama potpisnika i ovi napadi mogu se podijeliti prema načinu dostupnosti poruka napadaču:

a) Napad na poznate poruke gdje napadač ima pristup određenom skupu potpisanih poruka koje on sam nije odabrao

b) Napad na generički određene poruke gdje napadač prije krivotvorenja prvo odabere skup poruka prilikom čega nema uvid u vjerodostojan potpis i nakon toga daje te poruke korisniku na potpis. Ovaj napad naziva se generički iz razloga što izbor poruka ne ovisi o korisnikovom javnom ključu tj. identičan skup poruka napadač koristi za potpise svih potpisnika.

c) Neadaptivan napad na izabrane poruke gdje napadač odabire poruke bez uvida u vjerodostojan potpis ali na temelju potpisnikovog javnog ključa. Ovaj napad nije generički jer je namijenjen na pojedinog potpisnika

d) Adaptivan napad na izabrane poruke gdje napadač daje potpisniku na potpis poruke izabrane na temelju javnog ključa potpisnika i prethodno pribavljenih potpisa

Od navedenih napada, najopasniji su adaptivni napadi na izabrane poruke. Ovi napadi su istovremeno i najčešći napadi jer se korisnici pouzdaju u korišteni DS[footnoteRef:30] sustav. Na primjer, javni bilježnik prema službenoj dužnosti potpisuje večinom sve dokumente koji mu se donesu na ovjeru. Uspješni napad na potpisnikov DS sustav mogao bi dovesti do: [30: DS eng. digital signature – digitalni potpis]

· potpunog otkrivanja DS sustava gdje napadač je postao vlasnik privatnog ključa potpisnika

· jedinstvenim krivotvorenjem gdje je napadač pronašao algoritam funkcijski jednak potpisnikovom DS algoritmu

· selektivnom krivotvorenju gdje napadač može krivotvoriti potpise samo na ranijem odabranom skupu poruka

· egzistencijalnom krivotvorenju gdje napadač može krivotvoriti minimalno jedan potpis proizvoljne poruke potpisnika

Postoje uspješni napadi na digitalne potpise i oni mogu biti:

· Totalni proboj otkrivanje ključa za potpisivanje digitalnog potpisa (eng. Total break)

· Univerzalno krivotvorenje (eng. universal forgery) – mogućnost krivotvorenja potpisa za bilo koji dokument

· Selektivno krivotvorenje (eng. selective forgery) - potpis dokumenta po izboru napadača

· Egzistencijalno krivotvorenje (eng. existential forgery) – valjani potpis nepoznat napadaču

USPOREDBA DIGITALNOG I DIGITALIZIRANOG POTPISA NA KRIVOTVORINI

Digitalni potpis temelji se na tehnologiji enkripcije i funkcije raspršenja. Osigurava povezivanje zaštićenih podataka, otkriva moguće napadaje i poništava u tome slučaju povezivanje dokumenata. To je potpis koji je ostvarenje elektroničkog potpisa upravog s temeljima na asimetričnoj kriptografiji i samoj funkciji izračunavanja sažetka poruke koja pruža veliku sigurnost tj. nemogućnost krivotvorenja potpisa te ponovnog korištenja potpisa. Zbog velikog ulaganja u sigurnost prijenosa podataka i sigurnost algoritama koji se koriste za šifriranje, nemoguće je kopirati tj. krivotvoriti digitalni potpis.

Digitalizirani potpis ima snagu vlastoručnog potpisa ali u svome radu mora dokazati osobu koja je potpisala, što je potpisala, mora bilježiti namjeru i suglasnost ali i povećati jednostavnost i fleksibilnost procesa potpisivanja. Ukoliko pravna ili fizička osoba žele uvesti potpisivanje elektroničkih dokumenata tj. digitalizirani potpis, one obično moraju definirati zahtjev za digitalizirani potpis. Nakon toga se odlučuje o implementaciji u čiju svrhu može biti npr. digitalni potpis. Kod digitaliziranog potpisa može biti problem što se lako može krivotvoriti potpis jer osoba može skenirati svoj potpis i staviti na dokument taj skenirani potpis.

Znajući kako krivotvorinu stvaraju osobe koje namjerno ili nenamjerno stvaraju kriminalno djelo, kombinirajući digitalnog potpisa i digitaliziranog potpisa to možemo spriječiti. Kombinirajući ova dva potpisa postižemo uvjerljive i pravne dokaze, mir između stranaka i znatno brži tijek rada dokumenata što je u današnjem ritmu života vrlo bitno.

ZAKLJUČAK

Primjena biometrije još uvijek je u području intenzivnog istraživanja. Mnoge metode koje su dostupne na tržištu imaju i prednosti i nedostatke. Najveća prednost je jednostavnog primjene pojedinih metoda. Među nedostacima ističe se problem sa zaporkama koje se mogu zaboraviti, izgubiti ili razotkriti od strane napadača ali i posjedovanje specijaliziranih uređaja koji će na različite načine obavljati obrađivanje dobivenih informacija. Uređaji mogu biti skupi ili nepogodni zbog fizičke okoline. Stoga je potrebno kombinirati više metoda biometrije. Vrlo važno pitanje koje ne možemo zanemariti je privatnost. Zakonom bi trebalo ograničiti razmjenu podataka dobivenim biometrijskim metodama. Biometrija je doista moćan alat za identifikaciju i njezina zloupotreba bi mogla rezultirati depopularizacijom ili zabranom.

Velik broj ljudi još uvijek više voli dogovararati poslovanje direktno „face to face“ i vlastoručno potpisivanje ugovora. Ali zbog brzine načina života i povezivanje poslovanja ljudi sa svih strana svijeta, zbog uštede vremena i novaca, digitalizacija je odlično rješenje.

Najveću primjenu digitalnog potpisa možemo vidjeti u Internet bankarstvu i skeniranju digitaliziranog potpisa kojim se klijenti potpisuju u velikom broju banaka prilikom mnogobrojnih bankarskih transakcija. Puno truda ulaže se u njegovu sigurnost i zasigurno će s vremenom postati glavni način utvrđivanja identiteta potpisnika i autentičnosti dokumenata.

LITERATURA

1. Sigurnost računalnih mreža Priručnik, Algebra d.o.o. Zagreb 2010

2. Biometrija CCERT-PUBDOC-2006-09-167 Carnet

3. Želimir Radmilović, (2008) Policijska sigurnost, Stručni članak: Biometrijska identifikacija, broj 3-4, str. 159-180

4. Primorac, D, (2001) Primjena DNA analize u sudskoj medicini i pravosuđu. Zagreb: Matica Hrvatska

5. http://www.svijetosiguranja.eu/hr/clanak/2011/9/biometrija-u-bankama-sve-cesce-rjesenje,198,6133.html

6. http://os2.zemris.fer.hr/protokoli/2007_nimac/Seminar[2007]Nimac_Luka.html

7. Bernardin Ibrahimpašić i Edin Liđan, (2010) Osječki matematički list, Stručni članak - Digitalni potpis, str.139-148

8. Bernardin Ibrahimpašić, (2005) Osječki matematički list, Stručni članak: RSA kriptosustav, str. 101-112

9. Stančić Hrvoje, Digitalizacija, Zavod za informacijske studije, Zagreb, veljača 2009

10. Kern Josipa; Petrovečki Mladen, Medicinska informatika, Medicinska naklada, Zagreb, 2009, str. 162-178

11. https://www.echosign.adobe.com/en/home.html

12. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308001.html

13. http://www.droid.hr/nova-tehnologija-koristi-zaslone-uredaja-za-prepoznavanje-otisaka-tijela/

14. http://www.topazsystems.com/sigtoolimagerplus.html

15. http://www.cis.hr/files/dokumenti/CIS-DOC-2011-07-020.pdf

16. https://support.office.com/hr-hr/article/Kako-prepoznati-vjerodostojan-digitalni-potpis-0464f8ab-fefa-4bc7-af0d-e07a12f7097e

17. https://bib.irb.hr/datoteka/481946.Zovkic-Vrbanec_-_Digitalni_potpis.pdf

Summary

The content of the paper is to briefly describe the biometric methods and to highlight the characteristics of digital and digitized signatures and technology of digital and digitized signatures.

The practical part refers to the example of the use of digital and digitized signatures in the forgery of documents and the quality of protection to digital or digitized signature.

2 | 43

38 | 43

generator

ključeva

funkcija

potpisivanja

javni ključ

tajni ključ

izvorna

poruka

potpis

funkcija

provjere

priznavanje ili

nepriznavanje

javni ključ

pošiljatelj

komunikacijski

kanal

primatelj

potpis

izvorna

poruka

elektronički

potpis

funkcija

raspršenja

e-otisak

prsta

elektronički

potpis

javni ključ

tajni ključ

šifriranje tajnim

ključem

elektronički

potpis

funkcija

raspršenja

e-otisak

prsta

javni ključ

dešifriranje javnim

ključem

e-otisak

prsta

=

provjera

integriteta

provjera autentičnosti