UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

Safvet-beg Bašagić (1870-1934.), lik i djela

SEMINARSKI RAD

Predmet: Osmanska civilizacija u Bosni i Hercegovini (historiografija)

Mentor: Dr. sc. Senaid Hadžić, van. prof.

Student: Adnan Buljubašić

Indeks br.:

Odsjek: Historija

Tuzla, januara, 2013.

Safvet-beg Bašagić

Biografija

Među prvim pobornicima kulturnog, prosvjetnog i uopće napretka

bosanskohercegovačkih muslimana poslije okupacije ovih zemalja od strane Austro-Ugarske

monarhije 1878. godine, bio je i dr. Safvet-beg Bašagić. Nijedna akcija na nekom od ovih

polja počev od konca devetnaestog stoljeća, pa do dvadesetih godina dvadesetog, ne može se

ni zamisliti bez vidnog učešća i Bašagića, bilo da je on inicijator ili jedan od prvih, koji je

prihvatio nečiju korisnu zamisao. I zato “Ko bude pisao kulturnu i političku povijest

bosanskohercegovačkih muslimana iza okupacije, moraće se najdulje zadržati uz ovo ime”,

napisano je još 1931. godine (Napretkov kalendar za 1931. godinu, strana 123).

Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet) rođen je u Nevesinju 6. V. 1870. godine.

Djetinjstvo je proveo u Foči, Mostaru, Ljubuškom, Stocu i Konjicu, gdje mu je otac

Ibrahimbeg služio kao kajmekam (kotarski predstojnik). Mekteb je pohađao u Mostaru i

Konjicu. Kad mu se otac nastanio u Sarajevu 1882. godine, Safvet-bega upisuje u ruždijju.

Poslije ruždijje pohađa Veliku gimnaziju u Sarajevu. Maturirao je 1895. godine u Zagrebu.

Iza toga upisuje se na univerzitet u Beču, gdje studira orijentalne jezike i historiju. Diplomirao

je 1900. godine. Za orijentalne jezike stekao je ljubav još u ruždijji, gdje je dobio i osnovna

znanja. Ljubav za historiju je dobio u kući, gdje se osobito gajila porodična tradicija. Kako

mu je otac Ibrahim-beg bio i pjesnik na turskom jeziku, još od rane mladosti zavolio je

književnost na orijentalnim jezicima i ostao joj vjeran sve do smrti. Odmah po završetku

studija Bašagić je dobio mjesto profesora arapskog jezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu,

gdje ostaje do kraja 1906. godine, kada se zahvaljuje na državnoj službi. U godini 1907.

izdavao je list Ogledalo (Ibret), od koga je izašlo svega 13 brojeva. List je bio veoma zapažen

i cijenjen. Do 1910. godine boravio je u više navrata u Beču, gdje je po bečkim bibliotekama

sakupljao građu za doktorsku tezu, koju na tamošnjem univerzitetu 1910. godine i brani. Na

temelju radnje Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti Bašagić je promoviran u čast

doktora “exlinguis islamiticis”. Kada su te iste godine provođeni izbori za Bosanski sabor,

Safvet-beg je izabran za narodnog poslanika izvan stranaka, jer nije pripadao nijednoj

tadašnjoj muslimanskoj stranci (Muslimanska narodna organizacija i Muslimanska

samostalna stranka). Na svim izborima, održanim do 1914. godine, biran je redovno za

2

poslanika, i to uvijek nezavisno i izvan stranaka. U dva maha je bio predsjednik Sabora, a dva

puta njegov potpredsjednik. Za vrijeme I svjetskog rata vodio je poslove Sabornice (jer se

Sabor u toku rata nije sastajao). Godine 1919. postavljen je za kustosa Zemaljskog muzeja u

Sarajevu. Tu ostaje do odlaska u mirovinu 1927. godine, jer uslijed bolesti, koja se naglo

pogoršavala, nije više mogao odlaziti na posao.

Kao historičar, predstavio se svojom Kratkom uputom u prošlost Bosne i Hercegovine pod

turskom vlašću (Sarajevo, 1900), u kojoj je po prvi put kod nas prikazana prošlost ovih

zemalja pod turskom četiristogodišnjom vlašću. Prvi je napisao i opsežniju monografiju o

najvećem dobrotvoru Bosne i Hercegovine Gazi Husrev-begu (Sarajevo, 1907). Kao kustos

Zemaljskog muzeja objavio je interesantan rad pod naslovom Najstarija turska vijest o boju na

Kosovu 1389. godine (Sarajevo, 1924). Godinama je sakupljao materijal o istaknutim i

zaslužnim sinovima Bosne i Hercegovine u Osmanskom carstvu. Uz pomoć prof. Alije

Nametka ovaj je materijal sredio i 1931. godine Matica hrvatska je u svojim izvanrednim

izdanjima štampala Bašagićevo leksičko djelo Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u

Turskoj Carevini. Jedan dio ovog materijala Safvet-beg je štampao u sarajevskoj Obrani

(1920) i u djelu Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925. godine, što izađe u Zagrebu

povodom hiljadu godišnjice kraljevstva. Brojni su još njegovi historijski radovi razasuti po

raznim listovima i kalendarima. U svojoj doktorskoj radnji Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj

književnosti (Sarajevo, 1912), Bašagić je prikazao književni i naučni rad naših ljudi, koji su

pisali ili pjevali na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i perzijskom. (O pojedinim ovim

ljudima pisao je i posebno (Arif Hikmet-beg Rizvanbegović Stočević i dr.). I u njegovim

Znamenitim Hrvatima, Bošnjacima i Hercegovcima u Turskoj Carevici nalazi se dosta ljudi

od pera, koje je Bašagić pronašao nakon što su njegovi Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj

književnosti bili već objavljeni. Pored toga, pisao je i o turskim književnicima i pjesnicima,

prikazujući njihova djela ili pišući o njima samima. Iz svega se vidi, što je nužno posebno

naglasiti, da je dr. Safvet-beg Bašagić, prvi, koji je pored arhiva u Beču, počeo da koristi i

arhive u Republici Turskoj i tim svojim početnim koracima, iako ne kao školovani historičar

dao jak doprinos i usmjerenje daljim istaživačima, posebno historijske struke i uputio ih ovim

svojim radovima na orijentalne arhive za istraživanje historije Bosne i Hercegovine, odnosno

arhive današnje Republike Turske.

Dr. Bašagić je i prevodio s orijentalnih jezika. U sarajevskoj Nadi objavio je nekoliko

prijevoda klasičnih arapskih pjesnika. S perzijskog je preveo Rubaije Omera Hajjama,

filozofa i perzijskog klasika. Rubaije je štampao u dvije knjige, prva je izašla 1920., a druga

3

1928. godine. O Omeru Hajjamu je napisao i posebnu studiju. Od Hasana Kafije Pruščaka

preveo je poznato djelo Nizamu-I-alem (Uredba svijeta) i štampao u Glasniku Zemaljskog

muzeja u Sarajevu 1919. godine. U predgovoru svome prijevodu Bašagić navodi, kako se

dugo vremena bavio mišlju da se kod nas osnuje “Društvo prijatelja Istoka”, čiji bi zadatak

bio izdavati u originalu, a po mogućnosti i u prijevodu djela naših zemljaka, koji su pisali na

orijentalnim jezicima. U tu svrhu bio je izradio i Pravila “Društva za poznavanje Istoka”.

Kada je Edhem-ef. Mulabdić poveo akciju za izdavanje jednog muslimanskog porodičnog

lista, Bašagić je odmah podržao ovu ideju i uz Mulabdića i Osmana Nuri Hadžića bio jedan

od pokretača lista. Sam mu je dao i ime Behar. Prihvatio je dužnost urednika. Pošto se dobila

dozvola za pokretanje lista, Behar se pojavio l. maja 1900. godine pod uredništvom Safvet-

bega Bašagića. Pored uređivanja lista, on mu je i jedan od glavnih suradnika. Prema

sjećanjima E. Mulabdića i Fehima Spahe, zadnji, dvadeset četvrti broj prve godine ispunio je

skoro sam Bašagić, jer je materijala bilo ponestalo, a i glavni suradnici bili nešto zatajili. Od

druge godine urednik Behara je Edhem Mulabdić, a Bašagić redovan suradnik (izuzev II.

Godine u kojoj nema ni jednog njegova priloga). Da je Behar bio odlično primljen u

muslimanskoj sredini, pa i od ostalih, zasluga je i Bašagića, koji je znao pogoditi osjećaje

muslimana i imati odgovarajuću mjeru u pisanju i u uređivanju ovog lista. Prigodom

osnivanja društva “Gajret” 1903. godine, vidimo Bašagića opet među njegovim

utemeljivačima. On mu je predsjednik od osnivanja do 1907. godine. I u inicijativnom odboru

i kasnije kao predsjednik, Bašagić s puno žara i poleta radi na propagiranju “Gajreta” i

ostvarivanju njegovih ciljeva.

Kada je odlučeno da “Gajret” počne izdavati svoj Kalendar, opet je Bašagić glavni (uz

Edhema Mulabdića) oko ostvarivanja i ove ideje. Njegova suradnja u oba godišta Kalendara,

koliko ih je izdano dok je on bio predsjednik, značajna je. Za njegova predsjednikovanja,

Društvo “Gajret” pokrenulo je i svoj list pod istim imenom. Bašagić je i osnivač i prvi

predsjednik Muslimanskog biciklističkog društva “El-Kamer”, “Društva muslimanske

mladeži” i “Muslimanskog kluba”. Vidimo ga i među osnivačima i akcionarima Islamske

dioničke štamparije. U drugoj godini svog opstanka Upravni odbor Gajreta zaključuje da se

održi prva muslimanska društvena zabava. Bašagić piše dramu Pod Ozijom, koja će biti na

zabavi izvedena. Uvježbava komad s diletantima, sam sudjeluje u njegovu izvođenju. Spjevao

je i prigodnu pjesmu za ovu priliku, Gajretovu himnu, koju je napisao prilikom osnivanja

Društva, dao je uglazbiti i sam je uvježbavao s pjevačkim zborom. Na samoj zabavi drži

4

pozdravni govor. Za veliki uspjeh ove prve zabave, pored ostalih, i Bašagić ima velikih

zasluga.

Mostarsko muslimansko društvo Ittihad je, proslavljajući svoju dvadesetogodišnjicu 1926.

godine, proslavilo i 55. godišnjicu rođenja Bašagića. Kad je Safvet-beg umro, Novi behar je

posvetio cijeli svoj jedan trobroj (god. VII 1933-34, br. 19-21) ovom našem zaslužnom

radniku s prilozima od 18 Bašagićevih prijatelja suradnika. Zagrebačko izdavačko poduzeće

“Mladost” izdalo je drugo izdanje Bašagićevog prijevoda Hajjamovih Rubalja u redakciji

Alije Bejtića (1953.) dok je sarajevska “Svjetlost” u svojoj ediciji Kulturno naslijeđe izdala

Bašagićeva Izabrana djela (u dvije knjige) u redakciji dr. Muhsina Rizvića (1974).

Umro je 9. aprila 1934. godine u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove džamije.

5

Bibliografija

Trofanda iz hercegovačke dubrave (1890-1894). Vlastita naklada. Zagreb, 1896; - 2. izdanje. Vlastita naklada. Sarajevo, 1928.

Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (1463-1850). Vlastita naklada. Sarajevo, 1900; - Reprint izdanje. Zagreb, 1989.

Abdullah-paša. Dramski spjev u 4 čina iz XVIII vijeka. Vlastita naklada. Sarajevo, 1900.

Pod ozijom ili krvava nagrada. Dramski spjev iz XVIII vijeka u 3 čina (5 slika). Vlastita naklada. Sarajevo, 1905.

Misli i čuvstva. (Nove pjesme). Vlastita naklada. Sarajevo, 1905.

Gazi Husrevbeg. (U spomen četiristogodišnjice dolaska u Bosnu). Braća Bašagić. Sarajevo, 1907.

Uzgredne bilješke I. Pričice i dosjetke za mladež pribrao -. Braća Bašagić. Sarajevo, 1907.

Najstariji ferman begova Čengića. Vlastita naklada. Sarajevo, 1907.

Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti I. Vlastita naklada. Sarajevo, 1912.

Izabrane pjesme. Vlastita naklada. Sarajevo, 1913.

Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke. Vlastita naklada. Sarajevo, 1917.

Najstarija Turska vijest o Kosovskom boju. Vlastita naklada. Sarajevo, 1924.

Mevlud. Po muteber ćitabima spjevao -. Vlastita naklada. Sarajevo, 1924; - 2. dop. izdanje. Sarajevo, 1924; - 3. dop. izdanje. Sarajevo, 1931; - 4. dop. izdanje. Sarajevo, 1941; - 5. dop. izdanje. Sarajevo, 1942; - Al-Mawlid 'An-Nabawiaš-Šarif. Bayrut, 1962. s. 21.

Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Matica Hrvatska. Zagreb, 1931.

Odabrane pjesme. Matica Hrvatska. Sarajevo, 1944.

Izabrana djela - priredio Muhsin Rizvić. I knjiga: Muhsin Rizvić: Pjesničko djelo Mirze Safveta; Lirika: II Prepjevi; O kniževnosti, Bibliografija i literatura. Svjetlost. Sarajevo, 1971, str. 266/302.

6

Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (i) Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Prvi dio priredio i predgovor napisao Džemal Čehajić. Drugi dio priredio i napomene Amir Ljubović. Svjetlost. Sarajevo, 1986, str. 452.

Nizamul-Alem. Prijevod Safvet-bega Bašagića, a napisao Hasan Ćafi Pruščak. Sarajevo, 1919.

Omer Chayyam: Rubaije. Prijevod. Knjiga I. Vlastita naklada. Sarajevo, 1928; - 2. izd. Vlastita naklada. Sarajevo, 1928; - 3. izd. Priredio i predgovor napisao Alija Bejtić. Mladost. Zagreb, 1954.

7

Prikaz knjige: Safvet-beg Bašagić-Redžepašić (Mirza Safvet), Kratka uputa u prošlost

Bosne i Hercegovine, od godine 1463. do 1850., Sarajevo, 1900.

Godine 1900. Safvet-beg Bašagić je objavio ovo djelo. U ovom djelu Bašagić nije

primijenio noviju historijsku metodologiju, zbog čega ovo djelo predstavlja kroniku prošlih

događaja, a ne cjelovitu sliku ekonomskih, socijalnih i kulturnih kretanja i prilika. Međutim,

ovo Bašagićevo djelo i nije pokušaj prikazivanja cjelovite historije kako i sam autor navodi,

niti je pišući imao tih pretenzija, jer je bio svjestan da su istraživanja na ovom planu u samom

početku. Bašagić nije bio historičar po struci, na što je sam i ukazao u predgovoru ovog djela,

nego je htio „da se napiše bar kratka povijest Herceg-Bosne od pada bosanske kraljevine

1463. (867.) i utjelovljenja Hercegovine pod tursku vlast, za čim se odavno osjećala potreba,

kako za stranca, tako isto i za domaćega.“

Djelo, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, od godine 1463. do 1850., ima

215 stranica i štampano je u Sarajevu 1900. godine, dok je reprint izdanje štampano u

Zagrebu 1989. godine. U osnovi, djelo se sastoji iz dva dijela, prvi dio je vezan za kratku

historiju Bosne i Hercegovine tog perioda, koja počinje prvim provalama Osmanlija na ova

područja 1384. (786.) i ide sve do kraja prve polovine XIX. stoljeća, a drugi dio, koji počinje

od 189 strane ovog djela, naziva se Herceg-Bosna i istočna prosvjeta. U izradi ovog djela

uveliko se koristio Muvekkitovim rukopisima, kako sam kaže, koja su tada bila u vlasništvu

Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, a pored njih i mnogim drugim domaćim i stranim

knjigama, popisima bosanskih namjesnika, bosanskim kalendarima i drugim. Predgovor

knjige je na prve 2 stranice, nakon čega Bašagić odmah počinje svoje djelo upoznajući čitaoca

sa Osmanlijama, prvim osmanskim vladarima, jačanjem države, dolaskom u Bosnu i njenih

zaposijedanjem, pišući ovo djelo hronološki po namjesnicima kako su dolazili u Bosnu. Prvi

dio ovog djela završava na stranici 174, rečenicom „Tome svemu učinio je konac Berlinski

ugovor od 13. jula 1878., koji povjeri autro-ugarskoj monarhiji, da zaposjedne Bosnu i

Hercegovinu.“ Od strane 175, autor daje dodatak ovom djelu u vidu popisa Bosanskih

namjesnika po redu od Ishak-bega pa dalje, ukupno njih 264, tačnije od 817-1294. godine,

odnosno od 1418-1878. godine. Takođe, da se vidjeti da je kroz cijelo djelo isticane i godine

po Hidžri. Zatim navodi nekoliko hercegovačkih i kliških namjesnika, nekoliko zvorničkih

sandžakbegova, te dvojicu mutesarifa. Bitno je istaći, da izvorno djelo ima dosta

terminoloških i drugih pogrešaka, na koje treba obratiti posebnu pažnju. Drugi dio knjige,

8

tačnije dio od strane 189 do strane 215, prestavlja dio pod nazivom Herceg-Bosna i istočna

prosvjeta, koji predstavlja posebni dodatak u kome je predstavio 27 naših pisaca koji su pisali

na arapskom i perzijskom jeziku.

Također, veoma je važno istaći, da je Bašagićevo djelo, Kratka uputa u prošlost Bosne

i Hercegovine, uz sve nedostatke historijske metodologije, prvi ozbiljniji prikaz političke

historije bosanskohercegovačkih Muslimana u osmankom periodu naše zemlje.

9

Prikaz knjige: Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti (i)

Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Prilog kulturnoj historiji Bosne i

Hercegovine, Izabrana djela, knjiga III, Svjetlost, Sarajevo, 1986.

Djelo: „Bošnjaci i hercegovci u Islamskoj književnosti“

Ova knjiga u kojoj se nalaze dva Bašagićeva već navedena djela ima 435 stranica, od

kojih prvo djelo, odnosno „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti“, zauzima 325

stranica, a djelo „Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini“, preostali

prostor, odnosno 110 stranica. Djelo „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti“

predstavlja ujedno i doktorsku disertaciju dr. Bašagića, koju je uspješno odbranio na Bečkom

univerzitetu. Ni ovo djelo ne predstavlja historiju književnosti u pravom smislu, nego prije

književnohistorijski pregled, u kojem je Bašagić prikazao život i stvaralaštvo od oko 130

pjesnika i pisaca porijeklom iz Bosne i Hercegovine i drugih naših zemalja koji su pisali na

turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Kako sam kaže, „u ovom djelu neka se ne očekuje

kakva historija literature ili zaokružena literarna radnja, jer to nije bilo moguće izvesti. Sve

kombinacije da se uzroci i posljedice dovedu u ma kakav savez i tako cijeloj radnji dade

nekakav opći pregled, ostale su bezuspješne. Priznajem: da je jednostavni kronološki red

suhoparan, kad cijela radnje nema suvisle forme, ali da to izvedem, moram također priznati da

sam danas kratkih rukava. Budućnost je pred nama, a budućnost će ne samo sve to ljepše

osvijetliti nego i na tome polju učiniti mnogo otkrića.“

Djelo „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnost“, podijeljeno je u četiri periode,

kako ih je sam Safvet nazvao. Predgovor knjige je na tri stranice (od 9 do 12 str.), dok je uvod

napisan na sedam stranica (od 13 do 20 str.). Prva perioda počinje od 20 stranice, i pisana je

na naredne 24 stranice, tačnije do strane broj 44. U prvoj periodi Safvet-beg je spomenuo i

obradio 6 književnika. Druga perioda, koja je ujedno i najobimnija i pisana je na 82 stranice

(od 44 do 126 str.), obrađuje 21 književnika. Derviš-paša Bajezidagić je obrađen kao 7 u

drugoj periodi iza koga slijedi 6 književnika nazvanih njegovim savremenicima, dok 14

književnik druge periode je Pečevi (Ibrahim-paša Alajbegović), iza koga takođe slijede

njegovi savremenici kako ih je Safvet nazvao, ukupno njih 7. Bitno je istaknuti, da unutar

svakog imenom obrađenog književnika, i zasebnog mjesta koje je dobio u ovom djelu, Safvet-

10

beg Bašagić nerijetko navodi mnoštvo drugih učenih ljudi, uleme, efendija i književnika koje

pomene u jednoj, eventualno dvije rečenice. Također, bitno je istaći da koristi i muslimanski

kalendar, po Hidžri. Treća perioda od 66 stranica, započinje od 126, a završava se na 192

strani. U njoj, obrađuje 23 književnika, do podnaslova koji glasi „Glasovita ulema“ gdje

navodi imena 27 efendija koji su djelovali u zadnje 4 decenije XI stoljeća po Hidžri, ali o

njima nudi skromne podatke. Zatim slijedi „Glasoviti šejhovi“, njih 4, zatim 18 književnika,

te ponovo „Glasovita ulema“, tačnije 16 efendija, ali koji su djelovali u vremenskom

razdoblju 1100-1140. godine. Četvrta perioda na 31 stranici (od 193 do 224 str.), daje pregled

15 književnika, s tim da zadnju periodu završava sa nekoliko imena koja samo nabraja i o

njima ne daje nikakve podatke, ističući književnika i učenih ljudi ima još ne mali broj, i da je

na budućim generacijama da to istraže i publiciraju.

Od 224 do 228 strane navodi djela kojima se služio u stvaranju ove knjige, tačnije

rukopise i tiskana djela. Na narednih 11 strana nalazi se popis imena i tumač nekih riječi. Od

239 do 242 nalazi se popis djela naših pisaca i pjesnika arapskih pismom. Prostor do 322

rezervisan je za riječ priređivača ovog djela, Džemala Ćehajića, koji daje napomene i nudi

pogovor sa kritičkim ostvrtom na ovo djelo, navodeći da su sve uočene greške, koje se tiču

datuma i slično, ispravljene od strane priređivača, koje u ovom izvornom djelu postoje.

Djelo: „Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini“

Drugo djelo ove knjige Izabranih djela je djelo „Znameniti Hrvati, Bošnjaci i

Hercegovci u Turskoj carevini“, koje kao takvo prestavlja određenu nadopunu prvom djelu.

Djelo je nastalo na inicijativu Safveta-bega Bašagića, koje je trebalo da se objavi u sklopu

tada pominjane jugoslavenske enciklopedije koju je zamislio dr. Oton Kučera. Safvet-beg

Bašagić je dobio zadatak da na brzinu spremi popis članaka koje je trebalo da se unesu u

enciklopediju. Kako sam Bašagić navodi, pošto je sve to bilo na brzu ruku, i opisi pojedinih

državnika su skromni, iako mnogi zaslužuju obimne monografije. Pošto je ideja o izdavanju

enciklopedije propadala, Safvet-beg je u Sarajevu nastavio svoj rad, i sa Alijom Nametkom

svrstavši ličnosti po alfabetskom redu izdao ovo djelo, govoreći da ima još dosta poznatih,

naših velikana u Turskoj carevini, i kojih će biti još, o kojima će se pisati samo ako se nađe

naših ljudi koji će nastaviti započeto djelo.

11

Predgovor ovog djela je tekst koji je napisao dr. Safvet-beg Bašagić avgusta 1930.

godine u Sarajevu i štampan je na 2 stranice. Zatim od 329 do 433 stranice, abacednim redom

su ispisana imena velikana hrvata, bošnjaka i hercegovaca u Turskoj carevini, njih preko 600.

Od strane 434 do 436 slijedi popis literature kojom se koristio da bi napisao ovo djelo

(rukopisi i štampana djela). Zatim slijedi Rječnik i dodatak uz njega. Na kraju se nalazi indeks

imena, te napomena priređivača ovog drugog djela ove knjige Ljubović Amira. Tiraž ove

knjige III, Izabranih djela je bio 1000 primjeraka.

12

LITERATURA

Knjige:

1. Safvet-beg Bašagić-Redžepašić (Mirza Safvet), Kratka uputa u prošlost Bosne i

Hercegovine, od godine 1463. do 1850., Sarajevo, 1900.

2. Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti (i) Znameniti

Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Prilog kulturnoj historiji Bosne i

Hercegovine, Izabrana djela, knjiga III, Svjetlost, Sarajevo, 1986.

Internet:

1. Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport, www.akos.ba,

http://www.akos.ba/safvet-beg-basagic-prvi-doktor-nauka-medu-bosnjacima/, (15.01.2013.)

13