Desmond Ford

Skratio i pojednostavio Ritchie Way

IsusSamo Sam

o Isus D

esmond Ford &

Ritchie W

ay

”... Ali ne vidje¹e nikoga, osim Isusa sama.” (Matej 17.8)

Ova knjiga je usmjerena na Isusa, križ i Radosnu vijest. Ona se bavi ispunjenjem obećanja koje je Bog dao prije više od tri tisuće godina. Bog

je obećao da će jednoga dana prebivati s nama i hodati s nama, i da će On biti naš Bog, a mi Njegov narod. To se obećanje ispunilo u Isusu, koji je bio ”Bog s nama”. Isus je došao pokazati kakav je Bog. On je uzeo naše grijehe na sebe i na križu bio osuðen zbog njih, tako da mi možemo biti slobodni od osude. Takav je Bog. U knjizi Samo Isus otkrit ćete dragulje Radosne vijesti koje nećete naći nigdje drugdje — dragulje koji će vas nadahnuti da slavite Boga za Njegovu veliku ljubav i mudrost.

SamoIsus

Dr. Desmond Ford (1929.) napisao je tridesetak knjiga o Isusovoj Radosnoj vijesti. Osnivać je transdenominacijske evanðeoske organizacije Good News Unlimited (Radosna vijest bez granica) koja proizvodi medijska pomagala i izvore za brzo i učinkovito Širenje Radosne vijesti.

www.goodnewsunlimited.com

5446987809949

ISBN 9780994544698

90000 >

F 1

Desmond Ford

Samo Isus

“... Ali ne vidjeπe nikoga,

osim Isusa sama.”

(Matej 17,8)

2 F SAMO ISUS

Nakladnik

Good News Unlimited

Australia

www.goodnewsunlimited.com

Izvornik

Dr. Desmond Ford

Jesus Only

ISBN 9781494374662

Copyright Ÿ 2016 Desmond Ford

Urednik

Edo Zeman

Prijevod

Slavica Zeman

Lektura

Darko FilËiÊ

Korektura

Ljiljana –idara

Korice

Darren Baker

Tiskano u Kini 2016.

F 3

Dr. Desmond Ford

Samo Isus

Skratio i pojednostavio

Ritchie Way

Nakladnik

Good News Unlimited

2016.

4 F SAMO ISUS

Biblijski navodi preuzeti su iz ZagrebaËke Biblije,

KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb 1999.

ISBN: 978-0-9945446-9-8

F 5

1

Isus, BogoËovjek

Isus Krist je najutjecajnija Osoba u povijesti. Otprili-

ke treÊina ljudi danas poznaje Onoga koji je podijelio

povijest na dva dijela: prije i nakon Krista.

Ne smijemo pogrijeπiti i Isusa svrstati u istu razinu s

drugim vjerskim voama. Oni se razlikuju kao svjetlost

od tame. Pretraæite Kuran, i u njemu nigdje neÊete naÊi

Muhamedovo ime. Pretraæite stare budistiËke spise, i u

njima neÊete naÊi Budino ime. Ali Ëitajte Novi zavjet, i

naÊi Êete Isusovo ime na svakoj stranici, Ëesto i viπe

puta. Poznati znanstvenik W. Griffith Thomas napisao je:

“KrπÊanstvo je jedina religija koja se temelji na Osobi

njezinog ZaËetnika.”

Razmislite o ovome: Krist je jedina Osoba koja je

æivjela i za sebe rekla da je Bog, a da su Ga pritom najuva-

æeniji ljudi Njegovog vremena smatrali razumnim. Nje-

gov utjecaj je veÊi od svih drugih. Sokrat je nauËavao

Ëetrdeset godina, Platon pedeset, a Aristotel Ëetrdeset —

ali njihov zajedniËki utjecaj je manji od Isusovog, koji je

nauËavao tri i pol godine. Nijedan uËitelj nije izbacio iz

svojeg uËenja ono πto je nevaæno, prolazno ili netoËno,

i nijedan uËitelj nije odabrao samo ono πto je vjeËno i

sveopÊe.

Koji bi se drugi uËitelj usudio reÊi da Êe njegovo

uËenje trajati zauvijek? Isus je rekao: “Nebo Êe i zemlja

proÊi, ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Matej 24,35) Svaki

novi dan potvruje ovu istinu. Svaki novi naraπtaj nalazi

6 F SAMO ISUS

u Isusovom uËenju ono πto je novo, svjeæe i nadahnjuju-

Êe. Kad gledamo kroz stoljeÊa, vidimo kako su Njegove

rijeËi pretvorene u zakone, u crkveni nauk, izreke, rijeËi

utjehe i podrπke — ali nisu nikada proπle i nestale. Koji

bi se drugi Ëovjek usudio reÊi da Êe njegove rijeËi trajati

vjeËno?

Krist je rekao i mnogo tog drugog i time pokazao

potpunu svjesnost o utjecaju svojih rijeËi na svijet koji

Êe doÊi. Nijedan poznati uËitelj nije uËinio tako neπto.

Zapazite sljedeÊe: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slije-

di, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svjetlo koje

vodi u æivot.” (Ivan 8,12) Da je ovo izjavio bilo tko drugi

osim Krista, smatrali bi ga krajnje drskim. To πto su ove

izreke istinite i nakon dvadeset stoljeÊa, ukazuje na to da

Krist nije bio obiËan Ëovjek.

Od ovog Galilejca tekli su neprestani izvori dobra u

korist ËovjeËanstva. Nitko dosad nije bio tako sveobu-

hvatno koristan. Kad bismo iz djela umjetnosti, povijesti,

milosra, dobroËinstva i suosjeÊanja izdvojili sve ono πto

se odnosi na Krista, ili πto je proiziπlo od Njega, nastale

bi velike praznine.

Isus je rekao: “A ja, kad budem podignut sa zemlje,

sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,32) Ovo nam govo-

ri da je unutraπnji æivot i sjedinjujuÊi Ëimbenik Ëovje-

Ëanstva Osoba, a ne filozofija; i ta je Osoba tesar iz Na-

zareta. U sræi ustanova i religija obiËno je temeljni Ëim-

benik odreeno vjerovanje, a ne osoba. Sræ krπÊanstva

nije ispovijedanje vjere, veÊ Osoba, Isus Krist.

SjeÊanja na svjetske velikane pobuuju u nama po-

πtovanje, ali ne i gorljivu ljubav. Razmotrimo utjecaj Moj-

sija, Davida, Sokrata, Platona i stotina drugih velikih ime-

na u minulim stoljeÊima. Niti jedan od njih ne posjeduje

privlaËnost Isusa Krista.

Razmislite i o Kristovoj tvrdnji da Êe imati vjeËnu

Crkvu, usprkos prisutnosti “loπe ribe” ili “kukolja” unutar

F 7

nje (Vidi Matej 16,18; 13,37-40.47-50). Dodajte ovome

Njegovu sigurnost kad je svojim sljedbenicima dao nalog

da pou i propovijedaju Radosnu vijest cijelom svijetu,

nalog koji Êe poticati muπkarce i æene sve do kraja (vidi

Matej 28,19.20; Djela 1,8). Ponovno naglaπavamo da u

svoj svjetskoj literaturi i povijesti ne nalazimo tako odre-

enog dugoroËnog proricanja.

Razmislite sada o tvrdnjama »ovjeka iz Nazareta koji

je bio bez novca i po ljudskim mjerilima nemoÊan. On

je tvrdio sljedeÊe:

1. Da Mu je dana sva vlast na Nebu i na Zemlji (Ma-

tej 28,18);

2. Da On u potpunosti vlada prirodom (Marko

4,39.41);

3. Da Njemu pripadaju nebeski aneli (Matej 16,27);

4. Da Ga ljudi trebaju voljeti viπe nego vlastite obi-

telji ili svoj vlastiti æivot (Matej 10,37.38; Luka

14,26);

5. Da je On Spasitelj sveg ljudskog roda (Luka 19,10);

6. Da moæe oprostiti grijehe (Matej 9,2);

7. Da Êe biti konaËni Sudac svima (Matej 25,31-46);

8. Da je postojao prije Abrahama i da je uæivao u

Boæjoj slavi prije postanka svijeta (Ivan 8,58; 17,5).

Kristove tvrdnje su preæivjele unatoË prividnim po-

razima. Na kriæu se ponaπao kao Kralj vjeËnosti, obeÊa-

vajuÊi pokajniku raj, i mirno je posredovao za svoje ne-

prijatelje.

Moæe se reÊi da je najprirodnije objaπnjenje za Krista

da je bio nadnaravan, jer ako je bio dobar, onda mora

biti Bog kao πto je i govorio, buduÊi da dobar Ëovjek ne

laæe o sebi (Ivan 14,8.9). OpisujuÊi svoje zemaljsko po-

slanje, Isus je rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me

pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siroma-

sima, da navijestim osloboenje zarobljenicima i vraÊa-

ISUS, BOGO»OVJEK

8 F SAMO ISUS

nje vida slijepcima, da oslobodim potlaËene, da progla-

sim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19)

To je bio Njegov posao. »inio je dobro i lijeËio one

koje je Sotona povrijedio. Postojala su cijela sela gdje ni

u jednoj kuÊi viπe nije bilo bolesti, jer je On onuda pro-

πao i izlijeËio bolesne. Ljubav, milosre i suÊut zraËili su

iz svakog Njegovog pokreta. Siromaπni i ponizni se nisu

ustruËavali priÊi Isusu. »ak su i mala djeca bila privu-

Ëena k Njemu. Voljela su sjediti u Njegovom krilu i gle-

dati Mu u oËi. Isus nije nikada bio grub, nikada nije

nepotrebno izgovorio niti jednu oπtru rijeË i nikada nije

nepotrebno zadao bol osjetljivoj duπi. Nije nikada osudio

slabe. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Nije pod-

nosio laæljivost, nevjeru i zloÊu, a u Njegovom glasu osje-

tile su se suze. Æivot Mu je bio æivot odricanja i paænje

prema drugima. Svaka je duπa bila vrijedna u Njegovim

oËima. (vidi Ellen G. White, Put Kristu, Znaci vremena,

2010., str. 7)

Krist je Osoba Ëiji su æivot nagovjestili pisci Biblije:

1. On je nazvan “novim Adamom” (Rimljanima 5,14;

1. KorinÊanima 15,45), jer kao πto je prvom Adamu

otvoren grudni koπ da bi dao æivot svojoj mladen-

ki (Evi), tako je Isusov bok bio otvoren na kriæu

kako bi Njegova mladenka (Crkva) imala vjeËni

æivot.

2. Jakov je u snu vidio ljestve koje su dopirale od

Zemlje do Neba (Postanak 28,12). Isus je rekao da

On predstavlja te “ljestve” koje povezuju Ëovjeka

s Bogom (Ivan 1,51).

3. Josipa su njegova ljubomorna braÊa prodala u

ropstvo, ali je Bog iskoristio tu izdaju da bi spasio

Josipovu obitelj (Postanak 45,5). Isto je tako Krist

bio prodan svojim neprijateljima i izdan iz zavisti,

ali Bog je tu izdaju upotrijebio da bi spasio svijet.

F 9

Onako kako je Josip postao gospodar svoje braÊe,

tako je Krist postao gospodar cijelog svijeta.

4. Mojsije je rekao da Êe Mesija biti netko poput

njega (Ponovljeni zakon 18,18). Mojsijeva uloga u

izbavljenju Izraelaca iz Egipta preteËa je Kristo-

vog izbavljenja Crkve iz ropstva grijeha i pakla.

5. Hebrejsko ime Joπua na grËkom glasi Isus. Kao

πto je Joπua pobijedio neprijatelje Izraelaca i dao

Izraelcima u posjed zemaljski Kanaan, tako je i

Isus pobijedio sve naπe neprijatelje i osigurao za

nas nebeski Kanaan.

6. Samson, koji je prilikom smrti usmrtio viπe ljudi

nego u cijelom æivotu, slika je Krista koji je svo-

jom smrÊu na kriæu izvojevao veÊu pobjedu nego

πto je uËinio za æivota.

7. David predstavlja Krista, koji je u Knjizi proroka

Hoπee 3,5 nazvan Davidom, gdje je bilo proreËe-

no da Êe Krist sjesti na Davidovo prijestolje (Izaija

9,7).

8. Kao πto je Salomon sagradio divan hram u doba

mira (1. o Kraljevima 6,7) tako je i Isus sagradio

duhovni hram, Crkvu, mirnim putem i bez zvec-

kanja oruæjem.

9. Jonin boravak u utrobi ribe tri dana i tri noÊi bio

je slika Kristovog boravka u grobu (Matej 12,40).

10. Kao πto je æidovski sveÊenik s krvlju pomirenja

ulazio jedanput godiπnje u Svetinju nad svetinja-

ma, tako je i Isus uπao u Boæju prisutnost svojom

vlastitom krvlju da pomiri greπni svijet s Bogom

(Hebrejima 7—10).

U prvom poglavlju Evanelja po Ivanu tipovi i sim-

boli koji se nalaze u Starom zavjetu predstavljaju Krista.

To su Jakovljeve ljestve, Hram, bronËana zmija, voda iz

stijene, mana, plameni stup i tako dalje.

ISUS, BOGO»OVJEK

10 F SAMO ISUS

2

Isusov svijet: mjesto, ljudi i vrijeme

Palestina je smjeπtena na jugozapadnom dijelu ta-

kozvanog plodnog polumjeseca koji spaja dolinu rijeka

Eufrat i Tigris s dolinom Nila. To je kopneni most izme-

u Europe, Afrike i Azije.

Izraelske granice su: pustinja, prekojordanska brda,

jordanska dolina na istoku, “velika i straπna pustinja” na

jugu, Sredozemo more na zapadu i planine Libanona na

sjeveru.

Ta je zemlja dugaËka oko 225 kilometara i πiroka oko

40 kilometara na sjeveru te 130 kilometara na jugu. Bu-

nari, izvori, mora i kiπe Ëinili su je vrlo plodnom u Isu-

sovo vrijeme. Bila je bogata πumama i poznata po voÊu.

Dobro su uspijevali raæ, pπenica, groæe i nar.

Tropska Jordanska dolina kod Galilejskog jezera na-

lazi se na 208 metara ispod razine mora, dok je Mrtvo

more Ëak 403 metra ispod razine mora, πto ga Ëini naj-

niæom morskom povrπinom na Zemlji. Nasuprot tome

Jeruzalem, koji je udaljen 24 kilometra od Mrtvog mora

i 56 kilometara od Sredozamnog mora, nalazi se na 683

metara nadmorske visine, tako da u njemu ponekad pada

i snijeg.

Viπe od tri tisuÊe vrsta ukrasnog i cvjetnog bilja us-

pijeva na podruËju Palestine. S obzirom na visinske ra-

zlike, klimu i zemlju, tamo moæe rasti bilje alpskog, pu-

stinjskog i mediteranskog podruËja. Dok su kameniti bre-

æuljci veÊim dijelom godine goli, u proljeÊe su prekri-

F 11

veni raznolikim biljem. U proπlosti je tamo bilo lavova,

medvjeda i vodenkonja. Danas tamo ima viπe od 113

vrsta sisavaca, 348 vrsta ptica, 90 vrsta gmazova i vodo-

zemaca i viπe od 40 vrsta slatkovodne ribe.

Jeruzalem se nalazi na maloj zaravni opkoljenoj bre-

æuljcima. Neki ga zovu “grad sedam breæuljaka”. Njegov

ponositi izgled spominje se u Svetom pismu, gdje se za

putnike kaæe da idu “gore” u Jeruzalem. On je jedan od

najviπih glavnih gradova svijeta, a takoer i jedan od naj-

ËeπÊe ruπenih i ponovno sazidanih gradova. S obzirom

da su ruπevine postajale temeljima novog grada, stvarni

grad kojim je Isus hodao nalazi se Ëetiri i pol metra

ispod mjesta kojima danas hodaju hodoËasnici.

Selo u kojem je odrastao Isus, Nazaret, jedno je od

najljepπih mjesta na svijetu. Nalazi se na niskim planina-

ma sjeverno od Megida, u dolini, na pola puta izmeu

Galilejskog jezera i obale Sredozemnog mora. Od Naza-

reta do sredozemne obale moæe se doÊi pjeπice za sedam

sati, do Tiberijade na Galilejskom moru za pet sati, a do

Jeruzalema za tri dana. Iznad sela uzdiæe se brijeg visine

152 metra. S tog vidikovca pruæa se jedan od najljepπih

pogleda na svijetu: planine Galileje s Hermonom na sje-

veru, greben planine Karmel, obala Tira, modre vode

Sredozemnog mora na zapadu, dok se na istoku proteæu

πume planine Tabor, a na jugu poznata Ezdraelonska rav-

nica.

Bez sumnje, Isus je kao djeËak promatrao ovaj krajo-

lik koji Ëuva uspomene na svoju proπlost i proroËanstva

o svojoj buduÊnosti.

Stanovniπtvo PalestineProπlo je oko Ëetiri stotine godina izmeu zadnje

knjige Starog zavjeta i prvih izvjeπtaja Novog zavjeta. Za

to vrijeme dogodile su se velike promjene u Palestini.

ISUSOV SVIJET: MJESTO, LJUDI I VRIJEME

12 F SAMO ISUS

Jezik Æidova se promijenio, nastali su novi obiËaji, svje-

tonazori, sljedbe i ustanove.

Doπlo je do velikih politiËkih promjena. Nakon ba-

bilonskog izgnanstva zemljom su upravljali sveÊeniËki

poglavari, a nakon toga doπli su Rimljani koji su sve pro-

mijenili, a s njima i uzurpator Herod Veliki, koji je vla-

dao u Jeruzalemu kao rimski namjesnik. Palestina je bila

podijeljena na male pokrajine pod upravom beznaËajnih

kraljeva.

Veliko vijeÊe, Sanhedrin, postojalo je kao ustanova

za upravljanje Æidovima, ali mu je Rim ograniËio vlast.

Srce vjerskih obreda bio je jeruzalemski Hram, ali su joπ

vaænije bile sinagoge koje su se nalazile po cijeloj zemlji.

Imajte na umu da je Æidova bilo manje od deset posto,

dok je njihov utjecaj bio razmjerno veÊi. SveÊenika je

bilo na tisuÊe, i oslanjali su se na odanost obiËnog puka.

VeÊina stanovniπtva nije znala Ëitati hebrejski, za razliku

od rabina. Sama rijeË rabbi znaËi “moj gospodar”. Naj-

istaknutiji vjerski uglednici bili su farizeji, æestoki tra-

dicionalisti i patrioti. Mnogi od njih vjerovali su da su

izabranici Neba, te su najËeπÊe prezirali obiËne ljude

smatrajuÊi ih nevrijednima spasenja. Farizeji su dræali i

Ëuvali mnoge predaje i vjerovanja koja se ne mogu naÊi

u Svetom pismu. Mnogi od njih su bili pisari, i Ëini se da

su uæivali u nametanju ljudima teπkog religijskog tereta.

Osobito su bili teπki u propisima u vezi sa svetkovanjem

subote. Ipak su imali i neπto dobroga: oËekivali su Me-

siju.

Nasuprot farizejima, saduceji su zbog udobnog æi-

vota odbacili mnoge predaje. Saduceji su se mijeπali s

neæidovskim stanovniπtvom, umnogom su prihvaÊali grË-

ku kulturu i bili su sumnjiËavi u vezi s uskrsnuÊem. Bili

su mnogo bogatiji nego farizeji i pismoznanci, pa su s

omalovaæavanjem gledali na sve one koji nisu pripadali

njihovom druπtvenom sloju.

F 13

Sve u svemu, umjesto da je Krist naπao narod privr-

æen prorocima iz proπlosti, zatekao je narod pun ljudskih

predaja i predrasuda. To je bila “gora” koju je æelio baciti

u more.

VrijemeApostol Pavao kaæe da je Isus doπao na svijet “kada

doe punina vremena” (GalaÊanima 4,4). A Marko u pr-

vom poglavlju svoje knjige kaæe da je Isusov pozdrav

svijetu bio: “Ispunilo se vrijeme.” (Marko 1,15)

Postoje zapisi da su uËitelji tijekom viπe stoljeÊa pret-

kazivali dolazak velikog Gospodina koji Êe donijeti novo

doba. StruËnjaci su dokumentirali ova pretkazanja poput

onih naenih u rimskim pretkrπÊanskim spisima. Vrije-

dne su pozornosti Platonove rijeËi koji je predvidio ruæ-

nu sudbinu neusporedivo dobrog Ëovjeka. Vergilije je

pisao o dolasku osobitog djeteta, a Platon, koji mu je

prethodio nekoliko stotina godina, pretkazao je Mesijinu

smrt na kriæu. GovoreÊi o istinski pravednom i pleme-

nitom Ëovjeku koji Êe æivjeti jednostavno, Platon kaæe da

Êe takav Ëovjek biti optuæen da je najgori, biti “πiban,

muËen, spaljenih oËiju te Êe na kraju, nakon πto je pro-

patio svako zlo, biti nabijen na kolac ili prikovan na kriæ”.

Vrijeme kad je dugooËekivani Mesija roen bilo je

vrijeme oËaja. Cijeli sredozemi svijet tonuo je u mraËnu

jamu neopisive putenosti, oËajanja i beznaa, i izgledalo

je da iz toga nema izlaza. U to vrijeme bilo je u Rimskom

Carstvu oko 60 milijuna robova, πto je predstavljalo veliki

dio svjetskog stanovniπtva. Gdje god je bilo robova, æivot

je bio jeftin, i bilo je vrlo malo saæaljenja prema

potlaËenima. Samoubojstva su bila dio svakodnevice,

ustanove braka i obitelji su se raspadale, religija je bila

samo praznovjerje, a filozofija je bila u rasulu. Svijet je

bio spreman za dolazak Mesije.

ISUSOV SVIJET: MJESTO, LJUDI I VRIJEME

14 F SAMO ISUS

Pax Romana (mir od rata), lakoÊa putovanja, svjet-

ski jezik (grËki koine), naglaπavanje individualnosti, πto

je navodilo ljude da se brinu za svoju vjeËnu sudbinu, te

πiroka rasprostranjenost Æidova i njihovih Svetih spisa —

sve je to pripremilo put za dolazak Isusa s Njegovom

Radosnom vijeπÊu.

Mesijansko proroËanstvo u Knjizi proroka Daniela

9,24-27 bilo je izvor ohrabrenja onima koji su iπËekivali

ObeÊanog. Ono je otkrilo da Êe se nakon nekih pet sto-

tina godina po povratku Æidova iz babilonskog ropstva

pojaviti Izbavitelj.

F 15

3

Od Isusovog krπtenja do Njegovogposljednjeg tjedna

Roenje i krπtenjeOsoba za koju svijet nije imao sobu rodila se u πtali.

Bio je gol i nemoÊan, jako voljen, ali i omraæen. Tako je

bilo i na Golgoti. Premda je Nebo pokazivalo svoju na-

klonost kroz zvijezdu vodilju, kralj Herod je smiπljao Nje-

govu smrt. I na kriæu je Nebo oËitovalo Isusovu poseb-

nost kroz trosatnu pomrËinu Sunca, ali se izvrπitelji ras-

peÊa nisu kajali. U Betlehemu su mudraci Isusu donijeli

mirise, a to isto bilje doneseno je da pokrije Njegovo

tijelo nakon smrti. Isusov prvi dan na ovom svijetu po-

nudio je na taj naËin sliku Njegove smrti. O Njegovom

æivotu sljedeÊih trideset godina ne znamo mnogo, osim

da je bio tesar.

KrπtenjeNakon krπtenja Isus je ostavio tesarski posao i poËeo

svoju duhovnu sluæbu koja je trajala sljedeÊe otprilike tri

godine: jednu godinu neprimjetnosti, jednu godinu po-

pularnosti i jednu godinu protivljenja.

Nakon krπtenja Duh je odveo Isusa u pustinju kako

bi Ga Sotona kuπao (Marko 1,12.13). Na kraju Ëetrdeset

dana gladovanja, priπao Mu je Sotona s tri kuπnje. Sotona

Ga nije kuπao kroz Njegovu ljudsku narav. Kuπao Ga je

16 F SAMO ISUS

da upotrijebi svoju boæansku narav — da pretvori kame-

nje u kruh kako bi utolio svoju glad. Ali Isus, koji se

izjednaËio s nama, odbio je upotrijebiti bilo koju silu u

svoju korist.

Prema spisima apostola Ivana, Isus je prvu godinu

rada proveo u Judeji. Tada je pozvao svoje uËenike, oËi-

stio Hram i imao noÊni razgovor s Nikodemom.

Evanelje po IvanuNajdublja ikad napisana duhovna knjiga jest Evane-

lje po Ivanu. Dok su prva tri Evanelja (Matej, Marko i

Luka) pisana za Æidove, Rimljane i Grke, Ivanovo Evan-

elje pisano je za Crkvu. Ivan koristi æidovsko Svetiπte —

s njegovim ærtvenikom, posudom za pranje ruku i nogu,

stolom za kruh, zlatnim svijeÊnjakom sa sedam svjeti-

ljaka, zlatnim kadionim oltarom, svetim KovËegom u ko-

jem su se nalazile ploËe s Deset zapovijedi i zlatnim

pokrovom za KovËeg — kao okvir za svoje Evanelje.

On pisanje Evanelja zapoËinje s Ivanom Krstiteljem

koji pokazuje na Isusa i izjavljuje: “Evo Jaganjca Boæjeg

koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Isus je bio Janje

koje Êe dati sebe kao ærtvu za naπe grijehe.

Ivan zatim ukazuje na umivaonik s rijeËima: “Tko se

ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne moæe uÊi u kra-

ljevstvo nebesko.” (Ivan 3,5) UkazujuÊi na stol za kruh,

Ivan biljeæi Isusove rijeËi: “Ja sam kruh æivota.” (Ivan

6,35) Zatim podvlaËi Isusove rijeËi koje otkrivaju da je

On svijeÊnjak: “Ja sam svjetlo svijeta.” (Ivan 8,12) Kao

πto se dim tamjana sa zlatnog oltara dizao preko zavjese

u Boæju prisutnost, tako se i molitve koje mi molimo u

Isusovo ime diæu k Bogu (vidi Otkrivenje 8,3.4). Isus je

rekao: “I πto god zamolite u moje ime, uËinit Êu, da se

proslavi Otac u Sinu. Ma πto me zamolili u moje ime, ja

Êu uËiniti.” (Ivan 14,13.14) Poglavlja 18 i 19 prikazuju

F 17

Isusa kao zlatni pokrov pomirenja na svetom KovËegu,

poprskan krvlju Njegove ærtve.

Drugi obrazac kojeg Ivan koristi u svojem Evanelju

jesu sedam Ëuda prije kriæa. Ona predstavljaju Isusovu

preporaajuÊu silu u naπem æivotu. U ovim Ëudima na-

lazimo preobrazbu iz æalosti u veselje, iz bolesti u zdrav-

lje, iz oduzetosti u obilnu snagu, iz gladi u sitost, iz tje-

skobe u smirenost, iz tame u svjetlo, iz smrti u æivot. U

ovim Ëudima dana nam je slika preobrazbe koja se doga-

a u æivotu svake osobe koja doe k Isusu.

Ovih sedam Ëuda otkrivaju Isusovu moÊ nad svim

okolnostima i stanjima. On je Bog kakvoÊe (pretvorio je

vodu u vino), On je Bog koliËine (nahranio je 5.000

ljudi, uz æene i djecu, s pet kruhova i dvije ribe), On je

Bog vremena (izlijeËio je Ëovjeka koji je bolovao 38 go-

dina), On je Bog prostora (dok je bio u Kani, izlijeËio je

djeËaka u Kafarnaumu), On je Bog prirode (stiπao je olu-

ju na Galilejskom jezeru), On je Bog iznad sluËajnosti

(izlijeËio je Ëovjeka slijepog od roenja), On je Bog æivo-

ta i smrti (podigao je Lazara iz mrtvih). Ova Ëuda nam

govore da je sve pod Isusovim nadzorom.

Glavna misao za svakog od nas jest da je Kristova

preobraæavajuÊa rijeË snaæna i uËinkovita kao i Njegova

prisutnost. Bez dodira s vodom, Krist je na svadbi u Kani

svojom rijeËju pretvorio vodu u posudama — u vino.

Kasnije, takoer u Kani, rekao je rijeË i ozdravio djeËaka

u Kafarnaumu. I ta ista rijeË pozvala je mrtvog Ëovjeka

da izae iz groba. Ta ista rijeË nam stoji na raspolaganju

da izvrπi Ëudo spasenja u æivotu i najslabijeg vjernika koji

se vjerom obraÊa Kristu.

James Stalker ukazuje da se Isusova Ëuda u Ivanovom

Evanelju nazivaju znakovima. Kad je izlijeËio tjelesno

sljepilo, to je bio znak da moæe izlijeËiti i teæu bolest —

duhovno sljepilo. Kad je podigao fiziËki mrtve, to je bio

znak da moæe podiÊi i one koji su duhovno mrtvi. Kad

OD ISUSOVOG KR©TENJA ...

18 F SAMO ISUS

je oËistio gubavca, to je bio znak da moæe ukloniti i gubu

grijeha. Kad je nahranio mnoπtvo izlomljenim kruhom,

to je bio znak da Êe On — Kruh æivota prelomljen za

grijehe ovoga svijeta — nahraniti ljude kruhom æivota.

Kad je umirio oluju, to je bio znak da Êe donijeti mir

nemirnoj savjesti.

Mnogi se rugaju Ëudima uËinjenim prije dvije tisuÊe

godina. Clive S. Lewis mudro je pisao na ovu temu. On

ukazuje na to da u Evaneljima nema bajki u kojima se

dogaa neπto smijeπno, poput æivotinja koje se pretva-

raju u ljude, drveÊa koje govori, brodova koji se pretva-

raju u boæice, i sliËno. Biblijska Ëuda su ono πto bismo

oËekivali da se dogodi kad bi Bog posjetio ovaj planet.

Svako od njih nosi potpis mudrog Boga punog ljubavi.

»uda su toliko isprepletena s Isusovom povijeπÊu da

bi, ako bi se ona uklonila, sáma povijest bila uniπtena.

Postoji uzroËno-posljediËni odnos izmeu Isusovih Ëuda

i uËinaka koje ona imaju na ljude koji su ih vidjeli. »udo

Njegovog uskrsnuÊa iz mrtvih obratilo je Njegovog vla-

stitog brata te oæivjelo i ojaËalo Njegove pratitelje da

odnesu Radosnu vijest do kraja tada poznatog svijeta.

1. KorinÊanima 15,46 nudi naËelo koje baca svjetlo

na treÊe poglavlje Evanelja po Ivanu: “Ali ne dolazi prije

duhovno, veÊ zemaljsko; duhovno dolazi zatim.” Po ro-

enju mi nemamo prvo duhovnu narav, i ukoliko æelimo

primiti vjeËni æivot, Bog mora najprije posaditi sjeme

vjeËnog æivota u naπe srce.

Ako se Ëak i Nikodem, glavni vjerski uËitelj u Izraelu

i Ëovjek besprijekornog ugleda i vanjske ËistoÊe trebao

nanovo roditi, koliko je veÊa naπa potreba?

U treÊem poglavlju Evanelja po Ivanu Isus govori

Æidovu, ali u Ëetvrtom On govori neznaboπkinji; u tre-

Êem poglavlju to je Ëovjek besprijekornog ugleda, u

Ëetvrtom je to æena loπeg ugleda. U treÊem poglavlju

Nikodemu je reËeno da mora biti nanovo roen, dok je

F 19

æeni iz Ëetvrtog poglavlja jednostavno ponuen dar. Za

to postoji vrlo dobar razlog: Nikodem je uæivao u svojoj

svetosti, dok je æena imala osjeÊaj oËajniËke potrebe.

Nikodem je traæio Isusa, a Isus je traæio ovu æenu. Æidov-

ski voa je doπao Isusu noÊu, a Isusov razgovor sa æenom

odvija se tijekom dana. »etvrto poglavlje Evanelja po

Ivanu naziva se priruËnikom za obraÊenje, jer nam poka-

zuje korake od nevjerstva do vjere. Treba prouËiti to

poglavlje i pronaÊi retke koji pokazuju kako je Isus pri-

dobio pozornost Samarijanke, njezino zanimanje, njezi-

nu æelju, uvjerenje i djelovanje.

U istom poglavlju nalazi se izvjeπtaj o Ëudesnom iz-

bavljenju plemiÊkog sina. Nakon razgovora s Isusom otac

je bio siguran da mu je sin ozdravio i stoga se nije æurio

kuÊi. Ovaj izvjeπtaj nam govori kako se trebamo nositi s

naπim problemima. Prvo, ne zanemarujmo problem ili

potrebu, veÊ ga priznajmo. Drugo, odnesimo problem

Isusu. TreÊe, prihvatimo Njegovo obeÊanje da je On svje-

stan naπe potrebe i da ima tisuÊu nama potpuno nepo-

znatih naËina da ga rijeπi. »etvrto, nastavimo svojim æi-

votnim putom i oËekujmo da Êe u Njegovo vrijeme i

Njegovim naËinom sve biti rijeπeno. Za nas je Ëesto taj

Ëetvrti korak i najteæi.

Oni koji su proËitali prva Ëetiri poglavlja Evanelja

po Ivanu, pronaÊi Êe sve πto je znano o Kristovoj prvoj,

manje poznatoj godini rada. Ono πto znamo jest da se pri

zavrπetku prve godine rada nad Judejom i Jeruzalemom

nadvila sjenka najstraπnijeg ikada poËinjenog zloËina:

æidovsko odbacivanje i buduÊe razapinjanje njihovog Bo-

ga koji je doπao k njima u tijelu.

Godina popularnostiNakon godine provedene na jugu, Isus je doπao u

Galileju, koja se nalazi na sjeveru zemlje. U ovom raz-

OD ISUSOVOG KR©TENJA ...

20 F SAMO ISUS

mjerno priprostom podruËju trebalo je biti manje pred-

rasuda nego tamo gdje je vjerska hijerarhija imala svoje

sjediπte.

Cijelu godinu pouËavao je svoje uËenike. Iako je

Njegov rad bio za sva vremena i za cijeli svijet, on ga nije

mogao zavrπiti sâm. Zato je pozvao Dvanaestoricu kako

bi oni mogli nastaviti s radom nakon Njegovog odlaska

na Nebo.

I na poËetku i na kraju te godine Krist je posjetio

svoj zaviËaj samo da bi bio odbaËen pod prijetnjom

ubojstva. Njegova je primjedba bila da prorok nema Ëasti

u svojem vlastitom zaviËaju. Ali ostatak godine, osim

iskustva u Nazaretu, bila je godina veselja, lijeËenja, uËe-

nja i divljenja tisuÊa, Ëak i desetina tisuÊa u nekim sredi-

πtima. Oni koji poput Krista æive po Boæjoj volji, besmr-

tni su dok ne obave svoj posao.

Poziv prvih uËenika da napuste svoj ribarski posao

moæe biti usporeen s dogaajem kojim zavrπava Evan-

elje po Ivanu. Izvjeπtaj u Evanelju po Luki, petom po-

glavlju, simbolizira posao nevidljive Crkve sa svojim ne-

uspjesima i opasnostima. »ak i nakon Kristovog blago-

slova, neke ribe su pobjegle kroz napuklu mreæu. Me-

utim, situacija je drukËija u drugom izvjeπtaju koji uka-

zuje na djelo istinite, nevidljive Crkve i potpunog spase-

nja i sigurnosti onih koji su prikupljeni mreæom Evan-

elja. »esto evaneoski ribari rade u tami i niπta ne uh-

vate. Tek se na Kristovu zapovijed stanje promijenilo u

oba sluËaja. Krist je sve πto nam treba. Izvjeπtaj koji je

obiljeæio poËetak apostolskog rada kaæe da je mreæa ba-

Ëena u dubinu, ali pri zavrπetku njihovog ribarenja mre-

æa je baËena na desnu stranu Ëamca. Broj ulovljene ribe

u poËetku je bio nepoznat, ali nakon Kristovog uskrsnu-

Êa ulovljene su 153 ribe. Taj se broj sastoji od kvadrata

broja 12 zbrojenog s kvadratom broja koji predstavlja

Trojstvo. Kristovi uËenici u suradnji s Trojstvom ubiru

F 21

bogatu æetvu za Kraljevstvo, a dvanaest je biblijski broj

za Kraljevstvo.

Oduzeti Ëovjek iz Kafarnauma (Matej 9) i dugogodi-

πnji bolesnik iz Bethesde (Ivan 5), podsjeÊaju nas da bez

Krista ne moæemo ispravno hodati. U oba sluËaja oba

pisca upuÊuju na to da su obojica odgovorni za svoje

stanje, ali to ne odbija velikog LijeËnika. Zapazite da u

Luki 5,20 Krist najprije nudi oprost grijeha. Samo veliki

Sudac cijele Zemlje moæe oprostiti grijehe, i taj Sudac

pokazuje suÊut i milost Ëak i u najteæim sluËajevima.

Nakon πto je Krist posvetio svoje uËenike za sluæbu,

odræao je predavanje posveÊenja — Propovijed na Gori,

koja je i Isusovo najduæe zabiljeæeno predavanje. Vaæno

je ovdje uoËiti da Isus u poËetku svojeg rada, prije ovog

predavanja, traæi pokajanje (Matej 4,17) i zatim nastavlja

pouËavati πto je to pokajanje i koji su mu plodovi.

Isusovo predavanje daje nam smjernice za krπÊanski

æivot i kakav bi on trebao biti, potiËuÊi sluπatelja da gla-

sno izjavi: “Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od

ovoga smrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24)

IzljeËenje gubavca nije sluËajno pratilo ovo preda-

vanje. Nema iskrene duπe koja se nakon Ëitanja ovog

govora ne osjeÊa gubavom i ne zaæeli iscjeljenje.

Dok nam poglavlja 5 i 8 govore o nekim Gospodnjim

rijeËima, sljedeÊe poglavlje nam govori o Njegovim ve-

likim djelima. Negdje polovicom te divne godine Gos-

podin pokazuje svoju moÊ nad prirodom i nad demoni-

ma. Takoer je vaæno primijetiti kako On smiruje oluju

u srcima svojih uËenika prije smirivanja oluje na jezeru

i unutraπnje oluje Ëovjeka opsjednutog demonom.

»uda prelaska preko Galilejskog mora (Matej 8) po-

vijesne su naravi, kao i slike duhovnih zbivanja. U svako-

dnevnom æivotu susreÊemo se s olujama i nesreÊama ko-

je nam prijete. Naπe temeljne spoznaje su: (1) æivot je

zbrkan; (2) mi smo ranjivi; (3) postupci imaju svoje po-

OD ISUSOVOG KR©TENJA ...

22 F SAMO ISUS

sljedice. Zato se oËekuje ponavljanje ovih poteπkoÊa. Mi

se uglavnom borimo s olujama zaboravljajuÊi Onog tko

nam moæe pomoÊi. Ali ako Ga pozovemo, On Êe se oda-

zvati. Zapazimo silu Kristove rijeËi. Krist je RijeË kojom

su stvoreni nebo i Zemlja, a silom te RijeËi prognani su

demoni, smireno je more i podizani su mrtvi. Njegova

rijeË je uvijek moÊna, i ako joj prionemo, vjerujemo joj

i posluπamo je, ta ista sila radit Êe za nas i umirit Êe

svaku oluju.

Unutarnje oluje straha, sumnje i zbunjenosti gore su

od udaraca izvana. Ali ovdje je ponovno odgovor Kristo-

va rijeË: “Uistinu, Bog nam nije dao duh bojaæljivosti,

veÊ duh snage, ljubavi i trijeznosti.” (2. Timoteju 1,7)

“Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovi-

jedanje biva rijeËju Kristovom.” (Rimljanima 10,17)

©to god zadobije naπu pozornost, zadobije i nas. »e-

mu Êemo pokloniti pozornost — naπem strahu, ili Nje-

govoj ljubavi, milosti i sili (vidi Filipljanima 4,6-8)? »itaj-

te ove retke Ëesto. Pamtite i æivite tako. Ne brinite se ni

o Ëemu, molite se i budite zahvalni za sve. MoguÊe je

veseliti se u Gospodinu Ëak i u ovom kaotiËnom svijetu

(Filipljanima 4,4).

Isus je te godine poveo svoje uËenike na tri misijska

putovanja. Moæda na svako zabiljeæeno Ëudo dolazi mno-

go drugih. U Jeruzalemu, u Judeji, Ëovjek koji je bio

slijep od roenja ubrzo je shvatio tko je Isus Krist. Naj-

prije je govorio o Isusu kao “jednom Ëovjeku”, a kasnije

Ga naziva prorokom. Na kraju Ga priznaje za Gospodina

i oboæava Ga (Ivan 9).

Za vrijeme Pashe Krist je bio u Jeruzalemu i izlijeËio

Ëovjeka koji je bolovao trideset i osam godina (Ivan 5).

Taj je Ëovjek slika starog Izraela koji je zbog nevjere

lutao po pustinji isto toliko godina, pa i viπe, bez snage

i plemenitosti. »ovjek je ozdravio u subotu, πto je Isusu

uzrokovalo nevolje.

F 23

»udno je kad Ëitamo koliko je u godini Isusove po-

pularnosti bilo sukoba u vezi sa subotom. Krist nije pri-

hvatio tradiciju po kojoj je subota bila vaænija od Ëovje-

ka, πto je obiËne ljude poticalo na veselje, a vjerske voe

na ubojstvo. On je uËio da je subota stvorena radi Ëovje-

ka, a ne Ëovjek radi subote, te je podario subotnji odmor

onima koje je izlijeËio. Izjavio je da je Gospodar subot-

njeg dana i zaodjenuo ga trajnom svjeæinom, dajuÊi nam

pedeset i dva dana osvjeæenja svake godine, pedeset i

dva mala Edena.

GovoreÊi o obje ustanove, naπ je Gospodin reformi-

rao ustanove braka i subote i upuÊivao svoje sluπatelje

natrag prema Edenu. Znao je da Êe kulturoloπki zakoni

æidovske religije doÊi kraju, a znao je i da Êe edenske

ustanove trajati zauvijek. Riskirao je Ëak i svoju misiju i

svoj æivot ËineÊi mnoga Ëuda na sveti dan (zabiljeæeno je

sedam Ëuda), kako bi pokazao da istinsko dræanje subote

donosi blagoslov, a ne πtetu. Nije branio nijednu ustano-

vu za koju je znao da Êe doÊi svojem kraju. Nije govorio

kako treba dræati æidovske kulturoloπke zakone, pa je sto-

ga rekao æeni iz Sikara da Êe æidovski naËin bogosluæja

brzo biti nadmaπen (Ivan 4,21), dok Êe naËela dana u

Deset Boæjih zapovijedi trajati zauvijek (Matej 24,20; Lu-

ka 23,56).

Godina protivljenjaDogaaji se odvijaju ubrzanim tijekom, protivljenje

raste razmjerno nezadovoljstvu vjerskih voa zbog Kri-

stove popularnosti. U poËetku je izgledalo kao da Êe

cijela Galileja poÊi za Njim, ali Galilejci su dokazali da su

kamenito tlo. PoËetna popularnost je polako umirala i na

kraju su je zamijenile nevjera i neprijateljstvo. Krist je

postao izbjeglica koji je odlazio daleko i u neobiËna mje-

sta. Za Njim viπe nisu iπle tisuÊe, veÊ jedva πaËica ljudi.

OD ISUSOVOG KR©TENJA ...

24 F SAMO ISUS

Ali Njegova su Ëuda bila utoliko veÊa, poput hranje-

nja pet tisuÊa ljudi. To je bila slika πirenja Radosne vije-

sti. Krist je primio hranu od Boga i dao je ljudima koji

su je dijelili meusobno.

Zapazite kako je Krist tada kuπao svoje sljedbenike.

Prvo je kuπao Filipa problemom prehranjivanja tisuÊa

ljudi bez hrane, a Filip je priznao da ne zna kako bi to

izveo. Andrija je gledao na ljudske izvore od nekoliko

kruhova i riba i ponovio Filipovu bespomoÊnost. Ali dje-

Ëak koji je donio svoj ruËak oslonio se na Isusa i tako je

problem bio rijeπen.

Vrlo je znakovito da je Isus, kad je imao manje ma-

terijalnih dobara (pet kruhova i dvije ribe), nahranio vi-

πe ljudi, i joπ je preostalo dvanaest koπarica. Sa sedam

kruπËiÊa i nekoliko ribica nahranio je Ëetiri tisuÊe ljudi,

i tada je ostalo sedam koπarica. ©to bi sve mogao uËiniti

sa samo jednom mrvicom? Odgovor nalazimo u 1. Korin-

Êanima 1,26-31. Bog koristi slabe, prezrene i neuke da

uËini nemoguÊe. Postoji nada za sve nas.

PovlaËenjeDa bi pripremio svoje srce i duπu za kriæ, Isus se

uklonio od mnoπtva. Ali dva mjeseca prije Njegovog ras-

peÊa doπao je glasnik s porukom: “Gospodine, bolestan

je onaj koga ljubiπ.” (Ivan 11,3) Da, vjernici se razbole i

znaju za bol.

Tako je bilo s Jobom, Ezekijom i pokajanim razboj-

nikom. I u tom trenutku Isusova ljubav prema nama je

od veÊe vaænosti nego naπa prema Njemu. Isus je neu-

obiËajeno Ëekao dva dana prije nego πto je krenuo u

pomoÊ svojem bolesnom prijatelju.

Koliku je utjehu od tada ovaj sluËaj dao milijunima

vjernih patnika. Mnogo je bolje ustati iz groba nego iz

bolesniËkog kreveta. To je bilo ono u πto su Lazar i nje-

F 25

gove sestre nauËili vjerovati. Oni su bili osnaæeni za suo-

Ëavanje s buduÊim poteπkoÊama jer je Krist u ovom

sluËaju odgodio pomoÊ.

Posljednji tjedanRazmotrimo sada najvaæniji tjedan u povijesti, Ëiji je

vrhunac Isusova smrt i uskrsnuÊe. Glavna pouka tog tje-

dna je da se u srcu krπÊanstva nalazi Bog koji pati. Samo

krπÊani oboæavaju Boga koji je bio ranjen za Ëovjeka.

Posljednji tjedan zapravo poËinje u subotu naveËer u

©imunovoj kuÊi, gdje se slavilo Lazarovo uskrsnuÊe. Æi-

dovski dan poËinje zalaskom sunca, i ovom prigodom to

je bila veËer namijenjena Æidovima, jer nakon ovog po-

glavlja apostol Ivan viπe ne piπe o Kristovoj sluæbi ne-

vjernim Æidovima, osim rijeËi osude. Sve njegove ohra-

brujuÊe rijeËi sada su upuÊene onima koji Ga slijede.

Kad odgovara na pitanja, kad govori usporedbe ili zao-

kuplja naπu pozornost dramatiËnim djelima, Njegova te-

ma je uvijek ista: dolazak Sudnjeg dana.

U ovom posljednjem tjednu zabiljeæena su dva slav-

lja: jedno je u ©imunovoj kuÊi, kad obraÊena bludnica

Marija pomazuje svojega Gospodina u prisutnosti svo-

jega brata Lazara i dvanaest apostola, a drugo je slavlje-

nje Pashe uoËi Isusove izdaje.

Kakva je to divna prigoda za poËetak ovog posljed-

njeg tjedna! Greπnica razbija skupocjenu alabastrenu po-

sudu i skupocjenim uljem pomazuje svojega Gospodina.

Ova razbijena posuda slika je Isusovog tijela koje Êe biti

slomljeno na kriæu kao Boæji obilni poklon Ëovjeku. Kao

πto je miris Marijinog poklona ispunio kuÊu (a ne samo

sobu), tako je i miris Boæje ljubavi s kriæa ispunio cijeli

svijet.

Ovo poglavlje, ispunjeno poËastima odanim Kristu,

stoji nasuprot zavrπetka prethodnog poglavlja, gdje æi-

OD ISUSOVOG KR©TENJA ...

26 F SAMO ISUS

dovski voe sazivaju Veliko vijeÊe, koje osuuje Krista

kao izdajnika koji zasluæuje smrt. Dvanaesto poglavlje

Evanelja po Ivanu ocrtava Krista poËaπÊenog Marijinim

poklonom, hvalom obiËnih ljudi kad je jaπuÊi magarca

uπao u Jeruzalem, Grcima koji su se æeljeli upoznati s

Njim, Boæjim glasom s Neba i savjeπÊu nekih æidovskih

voa.

Marijin nesebiËan Ëin podsjeÊa nas da sluæenje Isusu

cijelim srcem moæe biti ukor drugim religioznim ljudima

koji misle da bismo se trebali drukËije ponaπati. Ovom

prigodom Marija je naËula Judin prigovor: “Zaπto se ova

pomast nije prodala za tristo denara te to dalo siroma-

sima?” (Ivan 12,5) Juda se nije brinuo o siromasima,

nego je bio lopov. Ali Isus je, i pored ljubavi koju je gajio

prema Judi, obranio Mariju naznaËivπi da je to πto je ona

uËinila za Njega dio Boæjeg plana kojeg oni joπ nisu ra-

zumjeli.

F 27

4

Isusov pobjedniËki ulazak

“Sutradan veliko mnoπtvo naroda koje bijaπe doπlo

na blagdan, kad Ëu da dolazi Isus u Jeruzalem, uze grane

od palmâ te mu izie u susret kliËuÊi: ‘Hosana! Blago-

slovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!’”

(Ivan 12,12.13)

Ono πto je Isus uËinio ovom prigodom bilo je druk-

Ëije od Njegovog uobiËajenog naËina rada. Bilo je oËito

da je ovog puta æelio privuÊi pozornost mnoπtva na svoje

tvrdnje, jer se vrijeme raspeÊa pribliæavalo. Ali, nasuprot

oËekivanju naroda, On ne dolazi na konju da istjera Rim-

ljane kao osvajaËe Izraela, veÊ jaπe na magarcu kao Knez

mira.

Dan je dosegnuo vrhunac kad je Krist oËistio Hram

ne od neznaboæaËkih, veÊ od æidovskih greπnika, a sve-

ÊeniËki poglavari i pismoznanci kipjeli su mrænjom. Ma-

tej je zabiljeæio: “Kad glavari svaÊeniËki i knjiæevnici vi-

djeπe Ëudesa πto ih uËini i djecu πto kliËu u hramu: ‘Ho-

sana sinu Davidovu!’, razljutiπe se...” (Matej 21,15)

TisuÊu godina ranije, kad je kralj David prilazio Je-

ruzalemu s klicanjem i pjesmom, nevjesta za koju je bio

spreman dati kraljevstvo gledala ga je kroz prozor kako

gol do pojasa slavi i pleπe pred Gospodinom. Izaπla je

van i poËela vikati na njega: “Kako se Ëasno danas ponio

Izraelov kralj”, rekla je s prijezirom, “kad se otkrio pred

oËima sluπkinja slugu svojih kao πto se otkriva prost Ëo-

vjek!” Ali kralj joj je odgovorio: “Pred Jahvom ja igram!

28 F SAMO ISUS

Tako mi æivoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i

mjesto sva njegova doma da me postavi za kneza nad

Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom Êu igrati! ...

Ali pred sluπkinjama o kojima govoriπ, pred njima Êu biti

u Ëasti.” Potom slijedi glavni redak: “A Mikala, ©aulova

kÊi, ne imade poroda do dana svoje smrti.” (2. Samue-

lova 6,20-23)

Zaπto navodimo ovaj stari dogaaj? Zato πto je Isus,

odmah nakon πto je osudio æidovske voe, prokleo smo-

kvino drvo, simbol Izraela: “Opazi smokvu kraj puta i

prie, ali kako na njoj ne nae niπta, osim liπÊa, prokle

je: ‘Nikada viπe na tebi ne bilo roda!’ I smokva se smjesta

osuπi.” (Vidi Matej 21,19) Tijekom dvije tisuÊe godina

Isusova nesuena nevjesta bila je duhovna nerotkinja.

Ovo je sve bilo proreËeno u vrijeme Davida i Mikale.

Kakvo sveËano upozorenje nalazimo u ovim starim

zapisima! Dobro je i mudro naËelo biti umjeren u sve-

mu i priznavati Bogu Njegove zasluæene uloge. Ali ne

trebamo biti umjereni u izlasku iz kuÊe koja gori, ili

umjereno traæiti pojas za spaπavanje kad brod tone. Na-

πi æivoti Ëesto vise o koncu milosti i mi moæemo pre-

kinuti taj konac poklanjajuÊi svoje oduπevljenje stva-

rima ovoga svijeta, umjesto Stvoritelju i Otkupitelju. Ne-

ka Bog uËini da ono πto nam daje mir ne bude skriveno

od naπih oËiju!

Luka je zabiljeæio Isusove suze kad je ugledao Sveti

grad, grad koji se spremao da Mu oduzme æivot. Kad se

pribliæio Jeruzalemu, zaplakao je nad njim i rekao: “Kad

bi i ti u ovaj dan priznao ono πto ti je za mir! Ali je sada

sakriveno tvojim oËima. DoÊi Êe ti vrijeme kada Êe te

tvoji neprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritijes-

niti sa svih strana. Sravnit Êe sa zemljom tebe i tvoju

djecu u tebi. NeÊe ostati u tebi ni kamen na kamenu, jer

nisi priznao odreeno vrijeme kad te Bog pohodi!” (Luka

19,42-44)

F 29

»etrdeset godina nakon ovog proroËanstva rimska je

vojska uniπtila Jeruzalem i njegov Hram. Stotine tisuÊa

Æidova poginulo je za vrijeme opsade grada, a ostali su

prodani kao roblje.

Radosna vijest je najprije propovijedana Æidovima, i

zbog toga su oni bili prvi kojima je Bog sudio. Na taj su

naËin oni upozorenje drugim narodima kojima je Rado-

sna vijest propovijedana, jer Êe i njima uskoro suditi

Bog.

Isus je otkrio Boæje srce i bît Njegove Radosne vije-

sti, a to je ljubav za izgubljene. Moæemo vjerovati upla-

kanom Spasitelju. Njegove suze trebale bi ukloniti naπ

strah. Nedugo nakon ovog, Njegovo izranjeno tijelo, dok

je nosio teret naπeg grijeha, bilo je prikovano na kriæ.

Ovo je jedini Bog, poznat Ëovjeku, koji plaËe, jedino

ranjeno Boæanstvo, jedini Bog koji je prinio sebe kao

ærtvu za svoj narod.

Nakon ulaska u grad, Krist je otiπao ravno u njegovo

srce — u Hram. On se tamo prikazao kao Sudac i na

poËetku i na kraju svoje misije. “Poslije toga ue Isus u

hram Boæji, istjera sve koji su kupovali i prodavali u hra-

mu. MjenjaËima novca isprevrta stolove, a prodavaËima

golubova klupe te im reËe: ‘Stoji pisano: KuÊa moja neka

bude kuÊa molitve, a vi je pretvarate u πpilju razbojniË-

ku.’” (Matej 21,12.13)

Dobra religija je neπto najbolje na ovom svijetu, kao

πto je i loπa religija neπto najgore. Na nesreÊu, prevladava

loπa religija, a Kristovo djelo ËiπÊenja Hrama ukazuje na

stalnu potrebu obnove Crkve.

Netko je rekao kako osoba ne moæe postati dobar

krπÊanin odlazeÊi u crkvu, kao πto ni Ëovjek ne moæe

postati automobil zato πto spava u garaæi. Stvarni krπÊa-

nin je osoba kojoj je Bog u srediπtu æivota. Kad Ëovjek u

srediπtu svojeg æivota ima neπto drugo, njegova religija

postaje loπa i treba doÊi do potpune obnove.

ISUSOV POBJEDNI»KI ULAZAK

30 F SAMO ISUS

Pred nama se odvija sukob izmeu Krista i Kaife.

Razmislite o prizoru u kojem ostarjeli Kaifa, visok i ot-

mjenog dræanja, govori: “Bolje je da jedan Ëovjek umre

mjesto naroda.” (Ivan 18,14) To je bio judaizam, sa svo-

jom svetom drevnom povijesti, izabran od Boga da ob-

javi svijetu dolazak Mesije, ali istodobno spreman raza-

peti Boga kojega su oboæavali. Svaki iskreni muπkarac i

æena onog vremena morao se opredijeliti izmeu Krista

i Kaife, izmeu organizacije sa svom svojom veliËinom,

povijeπÊu i tradicijom, ili Poniznog koji je bio Put, Istina

i Æivot.

Svaka Crkva mora vrednovati svoju tradiciju, obiËaj i

rad RijeËju Boæjeg Sina. Ispit Êe uvijek biti Isus, Njegova

osobnost i Njegova istina.

Moæe se primijetiti da se ulaskom u Jeruzalem pro-

mijenio naËin Isusovog rada. Njegovo ponaπanje i Njego-

ve rijeËi govore o sudu. Nakon ËiπÊenja Hrama Njegove

su usporedbe i upozorenja otpalom Izraelu postale oπ-

trije i æurnije.

F 31

5

Isus uËi Grke svojoj Radosnoj vijesti

OËajniËki pokuπavajuÊi odvojiti Isusa od naroda i za-

vaditi Ga s Rimljanima, æidovski poglavari su Mu priπli s

pitanjem trebaju li ili ne trebaju plaÊati porez Rimu.

Isus im je rekao: “Pokaæite mi denar! ... »ija je na

njemu slika i natpis?” Oni su mu odgovorili: “Careva.”

Tada im je rekao: “Dakle ... dajte caru carevo, a Bogu

Boæje!” (vidi Luka 20,20-26)

Nije naπe da mi spajamo ono πto je Krist odvojio. Mi

ne smijemo pogaziti Boæje da bismo ugodili dræavi, niti

zanemariti naπe obveze prema dræavi zato πto smo krπÊa-

ni.

Nakon ovog razgovora sa æidovskim voama, Krist ih

je upitao: “©to mislite o Kristu? »iji je on sin?” Rekli su

mu: “Davidov.” (Matej 22,42) Ovo je bilo jedno od onih

pitanja koje bi, ako se na njega dade pravi odgovor, mo-

glo odgovoriti na sva druga pitanja. Kad su odgovorili

“Sin Davidov”, Krist im je postavio drugo pitanje: “Pa

ako ga David zbilja naziva Gospodinom, kako mu moæe

biti sin?” (Matej 21,45) Oduvijek postojeÊi Boæji Sin je

takoer i Davidov sin, a isto tako i Davidov Gospodin.

Matej 21,46 kaæe: “Na to mu nitko nije mogao odgovoriti

ni rijeËi, niti ga se tko od toga dana usudi viπe pitati.”

Bilo je beskorisno boriti se s Onim tko je uvijek po-

bjeivao. Jednog dana Êe se pitanje okrenuti: ©to Krist

misli o meni?

32 F SAMO ISUS

Radosna vijest GrcimaNa poËetku Njegovog zemaljskog æivota, mudraci s

Istoka doπli su vidjeti Isusa. Sada, pri kraju Njegovog

æivota, mudri ljudi sa Zapada doπli su k Njemu iz istog

razloga. Krist im je u kratkom odgovoru rekao sve πto

trebaju znati: “Doπao je Ëas kada Êe se proslaviti Sin

»ovjeËji. Zaista, zaista, kaæem vam, ako pπeniËno zrno

ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre,

rodi velik rod. Tko ljubi svoj æivot, izgubit Êe ga; tko

mrzi svoj æivot na ovome svijetu, saËuvat Êe ga za æivot

vjeËni. Ako mi tko hoÊe sluæiti, neka me slijedi! Gdje

budem ja, bit Êe ondje i moj sluga. Ako mi tko sluæi,

njega Êe poπtovati Otac.” (Ivan 12,23-26)

Vlastita smrt je put k æivotu. Ovoj nas istini uËe

trilijuni sjemenki bez kojih, ako ne umru, neÊe biti æe-

tve.

Zato je Isus na pitanje: “Kako trebamo æivjeti?”, omi-

ljeno meu Grcima posljednjih nekoliko stoljeÊa, dao

odgovor. Mi, kao i Grci, traæimo krunidbu, ali prije toga

mora biti raspeÊe. Bog ne traæi od nas da razapnemo

neπto πto nam je od koristi, ali mnogo onog πto volimo,

u konaËnici je za nas πtetno.

Samo naËela Isusovog kriæa mogu ispravno voditi na-

πa srca, misli i æelje. Kad mi, poput Isusa, pristanemo

razapeti svoju πkrtost i darujemo sebe za druge, tada

poËinjemo æivjeti. Ne postoji drugi put. Ovu Êe vijest

krπÊani objaviti sa silom Pedesetnice u posljednjim dani-

ma svjetske povijesti.

Tada Êe Krist izjaviti: “Sad Êe knez ovoga svijeta biti

baËen van! A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve Êu

ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,31.32)

»udo nad Ëudima! Umjesto da iskvareni svijet ode na

kriæ po svoju kaznu, Boæji nevini Sin otiÊi Êe tamo. Svijet

je zasluæio osudu za svoju pobunu protiv onog πto je

F 33

ispravno, pravedno i milostivo; ali Krist Êe uzeti grijehe

svih onih koji vjeruju u Njega i umrijet Êe umjesto njih.

Kako moæe Krist istodobno govoriti o sudu i Golgoti?

To je zbog toga πto Êe na kriæu biti osuen za naπe grije-

he. To znaËi da svi oni, koji vjeruju u Njega i Njegovu

ærtvu za njih, neÊe biti sueni na dan velikog Suda, jer

je Isus veÊ bio suen umjesto njih. Bog ne traæi plaÊanje

iste kazne dvaput.

Postoje dva Isusova dolaska. U prvom dolasku “Krist

Isus doe na svijet da spasi greπnike” (1. Timoteju 1,15),

a drugi put Êe doÊi dati “potpuno spasenje ... onima koji

ga iπËekuju” (Hebrejima 9,28).

Kako postoje dva dolaska, tako postoje i dva suda.

Pri svojem prvom dolasku Isus je bio suen i osuen za

sve one koji su vjerovali u Njega. Pri Njegovom drugom

dolasku svi oni koji su odbacili Njegovu ærtvu bit Êe

sueni i osueni zbog svojih grijeha.

Kao πto je Isus na kriæu bio odvojen od Boga i æivota

(Matej 27,46), tako Êe nepokajani greπnici biti odvojeni

od Boga i æivota pri drugom Kristovom dolasku (2. So-

lunjanima 1,7-9). Ovi greπnici neÊe nikada uskrsnuti u

vjeËni æivot, jer je njihov grijeh u njima. Kad je Isus

umro za nas, naπ je grijeh bio na Njemu, ali ne u Njemu.

BuduÊi da grijeh nije uprljao Njegov karakter, Bog Ga je

mogao podiÊi iz mrtvih. Bilo bi zastraπujuÊe misliti o

Kristu kao Sucu koji je doπao na ovaj svijet, a da Ga ne

poznajemo kao svojega Spasitelja. Razmiπljanje o veli-

kom Sudnjem danu bez osvrta na Golgotu bilo bi pogub-

no.

Kad je Isus prorekao svoju smrt na Golgoti, u Ivanu

12,31-33, On je stavio dvije slike jednu preko druge. On

je rekao kako je sud ovome svijetu Golgota. Na Golgoti,

gdje je Isus bio podignut izmeu Neba i Zemlje, On je

sudio ljudima razdvojivπi ih u dvije skupine, spaπene i

izgubljene, kao πto je odvojio dva zloËinca koji su bili

ISUS U»I GRKE SVOJOJ RADOSNOJ VIJESTI

34 F SAMO ISUS

razapeti s Njim. Evanelje po Ivanu nam govori da je

naπe vrijeme, kad se Radosna vijest o Isusovoj ærtvi na-

vjeπÊuje cijelom svijetu, sudnji dan svima onima koji su

je Ëuli. Onima koji sluπaju i prihvate Isusa i Njegovu

smrt, sueno je i osloboeni su. Oni koji sluπaju i odbace

Isusovu smrt, sueno je i osueni su. Biblija kaæe: “Tko

vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, veÊ je

osuen.” (Ivan 3,18) Ovaj sud je zapoËeo na kriæu, a

zavrπit Êe se kad Isus ponovno doe.

Kad Ëujete Radosnu vijest o Isusovoj smrti kojom je

platio za vaπe grijehe, vaπe ime dolazi na sud. Biblija

govori: “Krist je ... umro ... za nas bezboænike” i da “je

Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rimljani-

ma 5,6.8)

Vaπ odgovor na Isusovu smrt odluËit Êe vaπu sud-

binu. Ako prihvatite Njegovu ærtvu za vas, onog dana

kad se Isus vrati dobit Êete besmrtnost. Ako odbacite

Njegovu ærtvu, onog istog dana kad se On vrati bit Êe

vam uskraÊen vjeËni æivot. Sudnji dan neÊe odluËiti vaπu

sudbinu; vi odluËujete o njoj onog trenutka kad se suo-

Ëite s kriæem. Sud koji Êe se odræati kad Isus doe potvr-

dit Êe sudbinu koju ste izabrali prihvaÊanjem ili odba-

civanjem Isusa kao Gospodina i Spasitelja.

F 35

6

Isusov sud nad loπom religijom

Doπli smo do posljednje Isusove poruke koju je ja-

vno propovijedao. Nakon toga On je pouËavao samo svo-

je uËenike, i to viπe nije bilo javno.

U Mateju 5 Isus je zapoËeo svoju sluæbu s osam bla-

æenstava, a u Mateju 23 Isus zavrπava svoju sluæbu s osam

optuæbi.

Ovdje Isus govori o zajedniËkim znaËajkama loπe

religije. Nemojmo nikad zaboraviti da je veÊina religija

loπa, jer ako me moja vjera ne uËini da budem poput

Isusa — da opraπtam, budem osjetljiv, strpljiv i istinit —

to onda nije biblijska religija. Ukoliko æelimo znati je li

naπa religija religija Neba ili pakla, to Êe nam reÊi Evan-

elje po Mateju 23. Neki su otkrili da je vrlo ohrabruju-

Êe Ëitati ovo poglavlje. U njemu vidimo kako laæna reli-

gija nadzire i prisiljava ljude. Isus je o vjerskim voama

svojega vremena rekao sljedeÊe: “Oni veæu teπka bre-

mena koja se jedva mogu nositi te ih stavljaju ljudima na

pleÊa, a sami ih neÊe ni prstom pokrenuti.” (Matej 23,4)

Isus nam zapravo govori: “Ako imate pravu i istinsku

vjeru — istinsku religiju — ona vam neÊe biti breme i

neÊe biti teπka za noπenje.”

Svaka religija koja se sastoji uglavnom od pravila i

propisa farizejska je religija. Prava religija vam daje krila,

a ne teret. Ona je isto πto i perje ptici ili jedra brodu.

Srce istinske religije jest oprost grijeha, ljubav, suÊut,

mudrost i sila naπeg nebeskog Oca koji nam æeli pomoÊi

36 F SAMO ISUS

i spasiti nas. Istinska religija je religija vjere, nade i lju-

bavi (vidi 1. KorinÊanima 13,13).

Isus nabraja jednu za drugom znaËajke avolje reli-

gije. Prva znaËajka je ponos koji navodi vjerske voe da

pripisuju sebi slavu koja pripada samo Bogu (redci 1-12).

Takav ih ponos nagoni na stvaranje propisa i nauka koji

se ne nalaze u Bibliji. Dolazi dan kad Êe se takvi iπËupati

s korijenjem (Matej 15,13).

Druga je znaËajka da, umjesto da otvaraju vrata k

Bogu i vjeËnom æivotu, oni ih zatvaraju i zadræavaju ljude

daleko od Neba. TreÊa je znaËajka da oni putuju po zem-

lji i moru kako bi pridobili jednog pristaπu, a kad im se

ta osoba pridruæi, naËine je dvostruko veÊim sinom pa-

kla nego πto su sami (Matej 23,15). Postoje mnogi kul-

tovi koji se neizmjerno trude pridobiti ljude za svoju

religiju, dok se istinski krπÊani trude pridobiti ih za Kri-

sta. Ne postoji spasenje Ëlanstvom u Crkvi, veÊ samo

spasenje vjerom u Isusa Krista. Uloga Crkve jest da pri-

dobije ljude za Krista.

Isusovo Ëetvrto upozorenje jest upozorenje protiv

onodobne Ëeste zloupotrebe zakletvi i obeÊanja. Fari-

zeji su uËili ljude da je u odreenim prigodama dopu-

πtano lagati. Isus je podvukao ozbiljnost i teæinu dava-

nja zakletvi i traæio da ljudi uvijek govore istinu (Matej

23,16-22).

Njegovo peto upozorenje dano je onima koji od pu-

no prave malo, a od malo puno. On oslikava vjerske

uËitelje kao slijepe voe koji cijede komarca, a proædiru

devu. Takvi daju Bogu desetinu od zaËina iz svojega vrta

— metvice, komoraËa i kima — a zanemaruju mnogo

vaænije poput pravednosti, milosra i vjernosti (Matej

23,23.24).

Jasno obiljeæje laæne religije je preuveliËavanje ma-

lih, beznaËajnih stvari, a zanemarivanje Kristovog te-

meljnog uËenja kao πto su vjera, nada i ljubav.

F 37

Isusovo πesto upozorenje bilo je protiv religije koja

pridaje vaænost vanjskom izgledu, a ne srcu svojih pri-

padnika. Laæna religija stvara dobru sliku o sebi, ali iznu-

tra nema niËega osim pohlepe i sebiËnosti. Isus je rekao

da je posue doista Ëisto samo kad je Ëisto iznutra (Matej

23,25.26).

Sedmo upozorenje odnosi se na svjeæe okreËenu

religiju koja zarazi ljude kad dou u dodir s njom. Za

moralno pokvarene voe rekao je da su kao okreËeni

grobovi. Oni su izvana privlaËni, a iznutra su puni mr-

tvaËkih kostiju i trulog mesa. “Tako se i vi izvana Ëinite

ljudima pravedni, a unutra ste puni licemjerja i nepra-

vednosti.” Isus je hrabrio ljude da promijene svoja srca

(Matej 23,27.28).

Isusova zadnja opomena upuÊena je onima koji po-

diæu spomenike prorocima, govoreÊi da nikad ne bi uËi-

nili ono πto su Ëinili njihovi preci kad su ubijali proroke

koje im je Bog poslao. Njihovi preci su ubijali proroke

jer su ovi govorili protiv njihovih pokvarenih tradicija,

isto kao πto je Isus napadao pokvarene tradicije farizeja

i vjerskih uËitelja. Upravo ti licemjeri, koji su govorili da

nikad ne bi ubili proroke, bili su odgovorni za Isusovu

smrt (Matej 23,29-35). U retku 36 Isus izjavljuje da Êe na

æidovski narod Njegovog vremena pasti osuda zbog svih

tih dogaaja. Taj sud je nastupio 70. godine nakon Kri-

sta, kad je rimska vojska osvojila zemlju i sve njezine

gradove, i pobila ili porobila sav narod.

Na kraju je Isus s velikom æaloπÊu rekao: “Jeruzale-

me, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenujeπ one koji

su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao

πto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htje-

doste! Evo, vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!

Jer vam kaæem: Sigurno me od sada viπe neÊete vidjeti

dok ne reknete: ‘Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospod-

nje!’” (Matej 23,37-39)

ISUSOV SUD NAD LO©OM RELIGIJOM

38 F SAMO ISUS

Ovo nije govor obiËnog Ëovjeka. Krist je mnogo puta

pokuπavao zaπtititi Jeruzalem, kao πto kvoËka πtiti svoje

piliÊe. On je osjetljiv, saæaljiv i ponizan Bog. Ovo su

najljepπe rijeËi boæanskog saæaljenja izgovorene jednoj

iskvarenoj religiji. Mi moæda zasluæujemo Njegov sud, ali

istodobno ne moæemo zaustaviti Njegovu ljubav. U Nje-

govom srcu uvijek postoji ljubav prema nama, i On nam

je uvijek spreman pomoÊi kad Ga potraæimo.

Isus nam daje divnu sliku na kraju Evanelja po

Mateju 23. Kada kvoËka uoËi opasnost, ona kvocanjem

upozori piliÊe te oni trËe k njoj i stisnu se uz nju, gdje

su zaπtiÊeni duboko pod perjem njezinih krila. Straπni

jastreb koji leti okolo ne moæe ih dosegnuti jer ih πtite

majËina krila. Oni se osjeÊaju sigurnima, udobno im je

i savrπeno su zadovoljni. Naπa je prednost da budemo

kao oni, a to moæemo biti samo ako imamo istinsku sliku

o Bogu.

F 39

7

Isusovo proroËanstvo o posljednjemvremenu

Isusova proroËka poruka u Mateju 24 i 25, u Luki 21

i Marku 13, poznata je kao maslinska propovijed, jer je

odræana na Maslinskoj gori s koje se pruæa pogled na

Jeruzalem. U ovoj poruci On govori svojim sljedbeni-

cima o kraju svijeta i πto trebaju uËiniti u to vrijeme.

Isus je iznio ovu poruku na takav naËin da se ona ne

odnosi samo na razorenje Jeruzalema 70. godine nakon

Krista, veÊ i na dogaaje pred kraj svijeta. Drugim ri-

jeËima, sve ono πto Êe se dogoditi Jeruzalemu, dogodit

Êe se i neposluπnom vjerskom svijetu, ali u mnogo ve-

Êoj mjeri.

Propovijed na Maslinskoj gori je usredotoËena na

Isusa jer Êe kraj doÊi samo nakon obznanjivanja Isusove

smrti za mene i vas cijelom svijetu (Matej 24,14). To je

skori povratak u slavi Kralja nad kraljevima i Gospodara

nad gospodarima koji je umro za nas. Ovo poglavlje daje

znaËenje svim ostalim poglavljima.

Ova propovijed, od poËetka do kraja, sadræi upozo-

renje i opomenu da budemo ispravni, a ne samo da zna-

mo i govorimo ono πto je ispravno.

U njoj se nalazi i redoslijed buduÊih dogaaja: vjer-

ska nesnoπljivost, progonstvo, zbrka na nacionalnoj i me-

unarodnoj razini, potresi, propovijedanje Radosne vije-

sti cijelom svijetu, vjerski otpad, velika nevolja, dolazak

40 F SAMO ISUS

Antikrista i kozmiËki znakovi koji doseæu vrhunac Kri-

stovim dolaskom kojim Êe okupiti svoje sljedbenike.

Ovaj se govor odnosi na tri razdoblja: dogaaje prije

velike nevolje, za vrijeme velike nevolje i Kristovo iz-

bavljenje izabranih od zala velike nevolje. PoËetak velike

nevolje obiljeæava “grozu pustoπi” (Matej 24,15).

Kad poveæemo Kristovo iskustvo s Njegovim opome-

nama i dodamo im pojedinosti koje moæemo naÊi u pro-

roËanstvima u 2. Solunjanima 2, Otkrivenju i drugim

biblijskim tekstovima, moæemo u grubim crtama vidjeti

buduÊnost. Ono πto dolazi samo je nagovjeπtaj i ne pro-

turijeËi naπem naglaπavanju da je glavna uloga proro-

Ëanstva duhovna, a ne intelektualna, te da proroËke rije-

Ëi postaju potpuno jasne tek nakon njihovog ispunje-

nja.

Prvo, na svjetskoj vjerskoj sceni dogodit Êe se dva

buenja: istinito i laæno. Stanje Êe biti isto kao πto je bilo

u prvom stoljeÊu, u vrijeme Rimskog Carstva, sa svim

zlom i oËajem. To Êe biti vrijeme s pojaËanom meuna-

rodnom napetoπÊu i raspadom morala meu ljudima. Sve

Êe ovo pratiti i fiziËki znakovi na zemlji, moru i nebu.

BuduÊi dogaaji dovest Êe ljude u nepodnoπljive uv-

jete koji Êe pogurati njihov duhovni razvoj. Zlo i dobro

Êe sazrijevati pod istim okolnostima. Dok se Radosna

vijest bude propovijedala svim narodima, obiËan svijet

Êe je prihvatiti, ali vjerski voe Êe je doËekati s protiv-

ljenjem. Uzbuenje Kristovog doËeka s palminim grana-

ma bit Êe svugdje ponovljeno.

Na krivotvorenoj vjerskoj sceni prevladavat Êe laæna

religija. Bit Êe isto kao πto je bilo u prvom stoljeÊu kad

su se poganske religije borile za svoje prihvaÊanje, dok

je Isusova Radosna vijest napadala sve duboko uko-

rijenjene sustave laænog vjerovanja.

Oni koji nisu uËvrπÊeni u biblijskoj istini past Êe zbog

svojeg pogreπnog izbora. A oni Ëija je duπa bila gladna

F 41

istine Ëut Êe glas istinskog Pastira i prihvatiti Njegovu

Radosnu vijest.

Prema povijesti Crkve, oko πest milijuna ljudi prihva-

tilo je Radosnu vijest do smrti apostola Ivana, a Sveto

pismo predvia da Êe mnoπtvo odgovoriti sliËno na bo-

æanski poziv u posljednjim trenucima milosti. Cijela Ze-

mlja Êe zasjati boæanskom slavom kad posveÊeni ljudi s

ozarenim licima kaæu ljudima πto je Isus uËinio za njih.

Kao πto je bilo u Kristovo vrijeme, i u posljednjim

danima Êe se vjerske i filozofske skupine ponaπati ne-

prijateljski i ujediniti kako bi utjecale na svijet u korist

jednog vjerskog sustava stvorenog da rijeπi meunarodne

probleme. Vjerski voe upotrijebit Êe Ëvrstu ruku svje-

tovne vlasti da bi nametnuli svoj sveopÊi “lijek”.

Sotonski sustav vjerovanja prevladavat Êe nad veÊi-

nom svjetskog stanovniπtva. Vanjπtina Êe se cijeniti, i veÊi

dio Boæjeg zakona prividno Êe se poπtovati. Kao πto je

Herod sa zadovoljstvom Ëinio neke ispravne stvari, a isto-

dobno pogubio Ivana Krstitelja, tako Êe biti i u vjerskom

svijetu. “Groza pustoπi” — ujedinjenje religije i dræave —

na kraju Êe napasti prezrenu manjinu koja dræi Boæje

zapovjedi i ostaje vjerna Isusu.

Zbog tvrdih srca svijet Êe biti podloæan nadmoÊnoj

obmani, dok Êe se Kristov dolazak laæno prikazivati u

razliËitim dijelovima svijeta (2. Solunjanima 2,1-12). U to

Êe vrijeme istinski Boæji ljudi biti prepoznati po svojoj

volji da umru za Krista. Oni Êe biti zapeËaÊeni peËatom

Boæjeg Duha za vjeËnost.

Vrijeme nevolje za one koji vjeruju u Isusa postat Êe

vrijeme nevolje za cijeli svijet, jer Êe to biti i vrijeme

izlijevanja Boæjeg gnjeva. Tada Êe cijeli svijet biti podi-

jeljen u dvije skupine. Mnogo veÊa skupina odraæavat Êe

sliku svojega gospodara, Sotone. Oni su kao i on — ubo-

jice i laæljivci. Manja skupina odraæava Isusov lik i oni se

mole za svoje progonitelje.

ISUSOVO PRORO»ANSTVO ...

42 F SAMO ISUS

Svemir promatra sazrijevanje dobra i zla koje je sprem-

no za æetvu. A onda se pojavljuje znak Sina Boæjeg na

nebu, i svi Êe narodi proplakati u tjeskobi, to jest svi

osim manje skupine rasprπenih Isusovih sljedbenika koji

Êe se radovati jer je doπao trenutak njihovog izbavljenja.

Moramo zapamtiti da je navijeπtanje Radosne vijesti

cijelom svijetu jedini konaËan znak blizine Kristovog

dolaska (Matej 24,14). Od velike je vaænosti i upozorenje

da u predveËerje posljednje ponude Boæje milosti (Matej

24,28) druπtvo postaje poput raspadajuÊeg leπa. Ovo

proroËanstvo prikazuje nam znak Antikrista, “grozu pu-

stoπi” i znak Gospodinovog dolaska, znak Sina »ovjeËjeg

na nebu (Matej 24,15.30).

“Groza pustoπi” je izraz za Antikristovo sjedinjenje s

dræavnom religijom. To je doslovno idolopokloniËka sila

koju oboæavaju nevjernici, a koja progoni i uniπtava. Sje-

dinjenje Crkve i dræave u tim zadnjim danima uzrokuje

progonstvo kojim se uniπtava istinski Boæji narod.

Je li postojala primjena “groze pustoπi” za vrijeme

tjedna Kristove muke? Da, postojala je. Ona se ispunila

u izdajniku Judi koji je upotrijebio savez æidovskih vlasti

i rimskih vojnika da pronae i izda svojega Gospodina.

Je li slika potpuno crna? Nije. ObeÊano je πirenje Ra-

dosne vijesti i Gospodnja briga za Njegove izabrane (Matej

24,14.22.31). Osim toga, posljednje tri usporedbe u Ma-

teju 25 pune su nade za svete, kao i upozorenja onima

koji govore da su krπÊani, ali Isus ne prebiva u njima.

Matej 24,35 jest jamstvo da Êe sve πto je proreËeno

biti ispunjeno. I to je dovoljan dokaz da je Krist Mesija

i da je Njegovo Evanelje istinito.

Matej 25Nemojmo zaboraviti da se drugi dio Kristove pro-

povijedi na Maslinskoj gori nalazi u Mateju 25. Poruka je

F 43

ista u sve Ëetiri usporedbe i usklaena je s kljuËnim

rijeËima propovijedi, kao πto su “pazite” i “budite spre-

mni”. Sud je blizu i ne moæe ga se izbjeÊi.

Vrhunac prve usporedbe u Mateju 24,45-51 jest

pitanje: Tko je onda taj vjerni i razboriti sluga? Pitanje

nagovijeπta da je tu osobu teπko naÊi. Isus je vidio budu-

Êe tamne dane, kad Êe sveÊenstvo izopaËene Crkve biti

odgovorno za okrutnost i prijestupe kakvi su razotkri-

veni u sramotnom ponaπanju “zlog sluge”.

Posljednja usporedba u Mateju 24 i prva u Mateju 25

upozorava da Isusov dolazak neÊe biti onda kad Êe Ga

ljudi oËekivati, veÊ Êe biti odgoen. U usporedbi o deset

djevica mladoæenja (Isus) ne dolazi u πest popodne, kad

se pojavljuju zvijezde, niti u deset naveËer, pa Ëak ne ni

u pet minuta do ponoÊi.

Svih deset djevojaka je pozaspalo, i njih se ne krivi

zbog toga. Krivnja pada na one koje nisu spremne za ovu

prigodu. Svaka djevojka je predstavljena svojom svjetilj-

kom koja svijetli samo ako u njoj ima dovoljno ulja. Ulje

je slika Svetog Duha. Pet nerazumnih djevojaka nije sa

sobom ponijelo dodatnu boËicu ulja. Mislile su da je ono

πto su ponijele dovoljno. Ali kad se mladoæenja nije po-

javio prema oËekivanju, njihove su se svjetiljke ugasile.

Samo je pet mudrih djevojaka — one koje su ponijele

dostatnu koliËinu ulja — imalo svoje svjetiljke upaljene.

Dok su nerazumne djevojke otiπle po joπ ulja, mladoæe-

nja se pojavio i s pet mudrih djevojaka otiπao na svadbu

zatvorivπi vrata za sobom.

Pet djevojaka koje su Ëekale, to jest slikovito prikaza-

na polovica krπÊana, izgubit Êe vjeËni æivot kad Krist

ponovno doe jer nisu imali Boæjeg Duha (ulja) u svojem

æivotu (svjetiljkama). Kojoj skupini vi pripadate?

Usporedba o talentima (Matej 25,14-30) nam govori

da je broj talenata koje Gospodin daje razliËit od osobe

do osobe. Meutim, nitko neÊe biti osuen zbog broja

ISUSOVO PRORO»ANSTVO ...

44 F SAMO ISUS

talenata koje ima, veÊ zbog naËina na koji ih je koristio.

Postoje oni koji æele slaviti Gospodina svojim talentima

i koji Ëine sve πto mogu da ih umnoæe. Ali tu su i oni koji

misle samo o sebi i ne trude se umnoæiti svoje talente,

a za takve neÊe biti mjesta u Boæjem kraljevstvu.

Razmotrimo sada retke 31-46 koji govore o Sudnjem

danu kad Krist bude doπao u svoj svojoj slavi, praÊen

nebeskim anelima. Kakav Êe to biti dan iznenaenja! U

cjelokupnoj knjiæevnosti ne postoji opis koji je tako di-

van i dirljiv. J. Monroe Gibson komentira: “Nema nijedne

rijeËi koja bi se mogla promijeniti, nijedne toËke koja bi

se mogla izostaviti, nijedne misli koja bi se mogla uspje-

πno pridodati. Taj opis nosi oznaku savrπenstva, bez ob-

zira promatramo li ga sa stajaliπta Govornikovog boæan-

stva ili sa stanoviπta Njegove ljudskosti.” (Commentary

on Matthew, str. 366)

U usporedbi o ovcama i jarcima, Isus govori da Êe

suditi ljudima prema tome kako su se brinuli o siroma-

πnima. Toga dana Êe im reÊi: “Zaista, kaæem vam, meni

ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje naj-

manje braÊe.” (Matej 25,40)

Sræ prve usporedbe o sudu pri kraju Mateja 24 odnosi

se na Crkvene voe. Ali druga i treÊa usporedba odnose

se na Ëlanove Crkve. Kad Isus doe, neÊemo biti sueni

prema naπem vjerovanju, veÊ prema sliËnosti ili nesli-

Ënosti s Njime u skrbi i ljubavi.

Usporedba o ovcama i kozama jedina je usporedba u

kojoj Isus sebe naziva Kraljem. Zapazimo golemi jaz iz-

meu Kraljevih izreka: “Doite k meni” — “Odlazite od

mene.” KljuËno je pitanje: Kako ste se odnosili prema

Kristu? Drugo pitanje: Kako ste se odnosili prema Kri-

stovim siromasima? — nalazi se ovdje samo da bi nazna-

Ëilo odgovor na prvo pitanje.

F 45

8

Isus pere noge svojim uËenicima

U 12. poglavlju Evanelja po Ivanu Ëitamo o Isuso-

vim nogama pomazanim mirisom i opranim suzama.

Ovdje, u Ivanu 13, Isus pere noge svojim uËenicima.

Ovo poglavlje poËinje Isusovim prikazom vrhunca Nje-

gove ljubavi.

Iako je Isus znao da Êe Ga u sljedeÊih nekoliko sati

Njegovi uËenici sramno napustiti, On ih zbog toga nije

prestao voljeti. Isus je ustao od stola, skinuo svoj ogrtaË

i opasao se ubrusom. Onda je nalio vodu u posudu te

poËeo uËenicima prati noge i brisati ih ubrusom kojim

je bio opasan.

Ono πto je Isus uËinio tom prigodom bila je odigrana

usporedba o Njegovoj sluæbi. On je ustao sa sveËanosti

na Nebu, otklonio svoju vanjsku slavu, odjenuo se Ëo-

vjeπtvom i sagnuo se da bi oprao prljavπtinu naπeg svaki-

daπnjeg æivota.

Onima koji odbace Kristovo uklanjanje njihovih gri-

jeha, On kaæe: “Ako te ne operem ... neÊeπ imati dijela

sa mnom.” (Ivan 13,8)

Ovom sluæbom Isus nam daje primjer kako trebamo

sluæiti jedni drugima (Ivan 13,15). Mi nismo postavljeni

da kritiziramo “prljavπtinu na nogama naπeg brata”, veÊ

da mu ponizno pomognemo da prihvati Isusovo ËiπÊe-

nje.

46 F SAMO ISUS

9

Isus uspostavlja Gospodnju veËeru

Naπ svijet je svijet zla i smrti. ©to su najveÊi umovi

ovog svijeta uËinili da bi razumjeli i rijeπili problem zla

i smrti? Sokrat je pouËavao Ëetrdeset godina, Platon pe-

deset, a Aristotel Ëetrdeset — sveukupno 130 godina. Ali

njihov doprinos u rjeπavanju ovog problema je niπtavan.

Onda je doπao Isus iz Nazareta koji je pouËavao tri i pol

godine, i dao nam rjeπenje problema zla i smrti. Rjeπenje

oba problema je u Njemu samom.

U Evanelju po Marku 14,22-24 zabiljeæene su rijeËi:

“Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali, razlomi ga pa

im ga dade govoreÊi: ‘Uzmite; ovo je tijelo moje.’ Zatim

uze kaleæ te zahvali pa im ga dade. I svi su pili iz njega.

I reËe im: ‘Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva

za sve.’”

Razmislimo trenutak o ovome. Ovdje imamo Gali-

lejca koji samo πto nije bio pogubljen kao zloËinac, a On

ukida tisuÊu i petsto godina star savez koji je Bog sklo-

pio sa svojim narodom. Da On nije bio viπe od Ëovjeka,

ljudi bi se smijali Njegovoj hrabrosti. Ali oni to nisu ra-

dili, nego su govorili: “©to on misli tko je? Je li on lud?”

Zbog onoga πto On jest Njegove rijeËi ne traæe po-

tvrdu. Na drugom mjestu On poziva ljude da odloæe svo-

je breme na Njega (Matej 11,28). U Ivanu 15,5 On kaæe

svojim uËenicima da ne mogu Ëiniti niπta vrijedno bez

Njega. Bilo koji drugi Ëovjek koji bi se usudio tako πto

reÊi bio bi ismijan, ali ne i Krist.

F 47

Neke pojedinosti u vezi s VeËerom Gospodnjom su

vrlo jasne. OËito da je Isus vidio sebe kao pravo pashal-

no Janje koje Êe iskupiti grijehe svih onih koji se predaju

pod zaπtitu Njegove prolivene krvi.

Postoji umiranje bez prolijevanja krvi, kao πto su

guπenje i trovanje. Isus je morao umrijeti smrÊu s pro-

lijevanjem krvi, kao pashalno janje. Vjerom u Njegovu

krv mi se opravdavamo i proglaπeni smo pravednima.

Ovo opravdanje nas ne Ëini pravednima, ono nas progla-

πava pravednima. Isus nam daje ovu pravednost kao dar

u zamjenu za naπe grijehe (2. KorinÊanima 5,21). Isus je

platio cijenu za naπe grijehe, tako da mi to ne moramo.

On je umro da mi ne bismo morali umrijeti.

Da bismo uπli u Nebo, Bog nas mora opravdati. Pra-

vednost postignuta opravdanjem koju nam Isus æeli pre-

dati kao potpuni dar je stopostotna. Pravednost kroz po-

sveÊenje koje je rezultat naπih dobrih djela nije nikada

stopostotna. S obzirom da za dobivanje vjeËnog æivota

naπa pravednost mora biti stopostotna, moramo vjerom

prihvatiti potpunu pravednost kao Boæji dar kroz Isusa

Krista. Oni koji se oslanjaju na vlastitu pravednost izgu-

bit Êe, jer sve πto je ispod sto posto znaËi pad na ispitu.

Nije odluËujuÊe πto, veÊ koga imamo.

Kad Isus ue u naπe srce svojom savrπenom prave-

dnoπÊu, On Êe nastojati æivjeti svoj æivot kroz nas ËineÊi

nas iz dana u dan sve pravednijima. Ova pravednost nas

ne spaπava, veÊ dokazuje da smo spaπeni. Nije potrebno

da budemo dobri kako bismo bili spaπeni, ali moramo

biti spaπeni da bismo bili dobri. VeËera Gospodnja nas

uËi da Kristovo raspeÊe nije bila tragedija, veÊ naËin da

Bog spasi svijet. Razlomljeni kruh ukazuje nam na Isuso-

vo tijelo, a vino na Njegovu krv koja Êe biti prolivena na

kriæu. PrihvaÊanje kruha i vina predstavlja prihvaÊanje

Isusove ærtve za nas.

ISUS USPOSTAVLJA GOSPODNJU VE»ERU

48 F SAMO ISUS

10

Isus kaæe: “Ne brini se”

U Evanelju po Ivanu 14—16 zabiljeæena je posljed-

nja Isusova pouka prije Njegovog raspeÊa. Mnogi krπÊani

misle da je Ivan 14 najpoticajnije poglavlje u Bibliji. “Ova

osjeÊajna poruka jest poput divnih zraka zalazeÊeg sun-

ca okruæenog tamnim oblacima koje samo πto se nije

utopilo u joπ tamnije oblake na horizontu — oblake koji

pulsiraju munjama, gromovima i olujom.”

Ali, Ëudo nad Ëudima, umjesto da je bio preplavljen

strahom za sebe, Krist poËinje s pripremom uËenika za

njihove buduÊe kuπnje. On u ovom poglavlju dva puta

kaæe: “Neka se ne uznemiruje i ne plaπi srce vaπe.”

Bez obzira na neËiju mudrost, bogatstvo, ljepotu i

snagu, æivot nije nikada zadugo bezbriæan. Clive S. Lewis

je rekao: “Pola æivotne ljepote sastoji se od sjena.” Ako

vjerujemo da Boæja ljubav i mudrost dopuπta sjene, i da

noÊne more ne traju zauvijek, onda Êemo opstati usred

æivotnih poteπkoÊa. VeÊina tragedija dolazi nenajavljeno.

Nitko od nas ne zna πto donosi dan, i zato bismo trebali

posluπati Isusov savjet: “Neka se ne uznemiruje vaπe sr-

ce!” Nemamo se Ëega bojati jer je On s nama u dobru i

u zlu.

Isus nam daje sedam razloga da se ne brinemo:

1. Bog kod sebe ima mjesto i Isus je otiπao pripremiti

to mjesto za nas (Ivan 14,2).

2. Isus Êe se vratiti da nas odvede k Ocu (Ivan 14,3).

F 49

3. Isus je Put k Ocu. Nitko ne moæe doÊi k Ocu osim

kroz Njega (Ivan 14,6).

4. Oni koji imaju vjeru u Isusa Ëinit Êe veÊa Ëuda nego

πto ih je On Ëinio. Petar je, primjerice, posluæio u ob-

raÊenju tri tisuÊe ljudi za vrijeme Pedesetnice (Ivan

14,12).

5. Isus Êe traæiti od Oca da poπalje drugog UËitelja,

Utjeπitelja i Branitelja da zamijeni Njega (Ivan 14,16-

18).

6. Ovaj novi PomoÊnik vodit Êe uËenike u cijelu istinu,

istinu o Kristovom æivotu i uskrsnuÊu (Ivan 14,25).

7. Krist Êe im u nasljedstvo ostaviti mir: “Ostavljam

vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne

dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznamiruje i ne

plaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27)

Krist je put, istina i æivot (Ivan 14,6) i mnogi Êe biti

spaπeni a da nisu nikada Ëuli za Njegovo ime. U Hebreji-

ma 11 nalazimo imena mnogih koji nisu niπta znali o

Isusu, ali Êe se naÊi u Boæjem kraljevstu zbog Kristove

ærtve. Spaπeni smo samo zbog Golgote. Kao πto mnogi

ljudi imaju koristi od struje, a da ne znaju kako je i gdje

je stvorena, tako postoje mnogi koji primaju blagoslove

Kristove ærtve bez znanja kako i gdje je nastala. Jednog

Êe dana saznati o Njegovoj ærtvi za njih.

U Ivanu 14,15-18 Isus je obeÊao da Êe poslati “dru-

gog Branitelja” koji Êe biti s Njegovim sljedbenicima za-

uvijek. Isus je bio prvi Savjetnik, a Sveti Duh Êe biti

drugi. Kroz Svetog Duha Êe Isus doÊi svojem narodu

(Ivan 14,8). Ovaj Duh Êe biti poznat kao “Boæji Duh” i

“Kristov Duh” (Rimljanima 8,9).

Kako to moæe biti? Tako πto je Bog jedan. Da je Isus

ostao na Nebu, a Otac doπao na Zemlju umrijeti za nas,

mi ne bismo primijetili bilo kakvu razliku. Kad vidimo

Isusa, mi vidimo Oca (Ivan 14,8-11). Na isti naËin ako

ISUS KA ÆE: “NE BRINI SE”

50 F SAMO ISUS

imamo Svetog Duha, mi imamo Isusa. Isus i Sveti Duh su

kao dvije strane iste kovanice. Oni su meusobno pot-

puno odvojeni, ali su i jedno, jer nije moguÊe imati jed-

nog bez drugog.

Kad Ponovljeni zakon 6,4 govori o “jednom” Bogu,

koristi se ista hebrejska rijeË ehad (jedan) upotrijeb-

ljena i u Postanku 2,24, gdje se kaæe da su Adam i Eva

“jedno tijelo”. Isus se molio da Njegovi sljedbenici budu

jedno, kao πto su On i Otac jedno (Ivan 17,21.22). Ova

jednina nije brojËana, veÊ jednina koja dolazi iz zajed-

nice u Duhu (Ivan 17,23).

Usporedimo Matej 7,11 s Lukom 11,13 jer su to dva

usporedna retka. Matej kaæe: “Dakle: ako vi, premda ste

zli, moæete davati djeci svojoj dobre darove, koliko Êe

viπe Otac vaπ nebeski dati dobra onima koji ga mole?” Na

drugoj strani, Luka kaæe: “Dakle: ako vi, premda ste zli,

moæete davati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe

Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!”

ZakljuËci ova dva retka uËe nas da je imati Svetog Duha

isto πto i primiti dobre darove od Boga. Kako li su krπ-

Êani bogati!

Isus je rekao svojim uËenicima na Gospodnjoj VeËeri

da On ide Ocu pripremiti mjesto za njih. Kao πto je Josip

otiπao u Egipat i napunio æitnice te spasio svoju obitelj

od gladi, tako je i Isus otiπao “nakratko” da pripremi

spasenje svojoj obitelji.

F 51

11

Isus: jedini izvor dobrih rodova

»etrnaesto poglavlje Evanelja po Ivanu zavrπava ri-

jeËima: “Ustanite! Hajdemo odavde!” Sadræaj sljedeÊa tri

poglavlja jest razgovor o onome πto je bilo reËeno na

putu za Getsemani. Dok su hodali pri svjetlosti punog

Mjeseca, mogli su vidjeti male vatre u vinogradima iz

kojih su se dimile odrezane granËice vinove loze.

Isus se okrenuo svojim uËenicima i rekao: “Ja sam

pravi trs, i moj je Otac vinogradar. On sijeËe svaku

mladicu na meni koja ne raa roda, a proËiπÊava svaku

koja raa rod, da rodi viπe roda. Vi ste veÊ Ëisti zbog

rijeËi koju sam vam rekao. Ostanite u meni i ja Êu ostati

u vama! Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne

ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u

meni.” (Ivan 15,1-4)

Neke loze ne donose plod. Ove “pijavice”, koje Ëine

da loza izgleda zdravom i plodnom, uzimaju snagu koja

bi trebala biti upotrijebljena za stvaranje i sazrijevanje

groæa te ih vinogradar odstranjuje. »ak i loza koja nosi

groæe treba biti orezana kako bi se snaga troπila na

proizvodnju groæa, a ne na liπÊe i stablo.

Orezivanje je bolno, ali donosi dobar plod. Kad Bog

iz naπeg æivota æeli otkloniti neπto πto ne donosi plod za

Njegovo kraljevstvo, nemojmo se odupirati. Najbolji krπ-

Êani, oni koji su puni mira i zadovoljstva, jesu oni koji

dopuπtaju Bogu da iz njihovih æivota odstrani sve πto je

nepotrebno i beskorisno.

52 F SAMO ISUS

Na kraju posljednjeg poglavlja Ëitamo o Kristovom

pozivu da ustanemo i poemo s Njim. Ovo poglavlje

govori o obnovljenom æivotu, æivotu obnovljenog krπ-

Êanina. Oni koji su pokazali da su primili razapetog Kri-

sta kroz kruh i vino, hode u sili Svetog Duha i donose

mnogo roda. Ne postoji pravi krπÊanin koji ne raa rod.

KrπÊanin ne moæe donijeti veÊi rod od roda ljubavi.

U ovom razgovoru Isus je mnogo puta upotrijebio

rijeË “ostanite”. Æivot jednog krπÊanina ovisi o ostajanju

u Isusu. Mi moramo biti u Isusu kao πto loza mora biti u

trsu; i Isus mora biti u nama kao πto je sok trsa u lozi.

Vatra je jedino mjesto za mrtvu lozu.

Dokle god smo svjesni naπe potrebe, mi smo u Go-

spodinu. Ali onog trenutka kad mislimo da smo dovoljno

dobri, dovoljno mudri i dovoljno jaki, mi smo u opasno-

sti da se odvojimo od loze.

Jabukovo drvo se ne trudi raati jabuke. Vinova loza

se ne trudi raati groæe. To se dogaa samo po sebi.

Ukoliko æivimo povezani s Kristom tako da je Njegov

æivot u nama, bit Êe nam prirodno da donosimo mnogo

ploda. Zaπto Gospodin kaæe da Êemo biti baËeni u vatru

ako ne donosimo rod? To je zato πto je svrha loze da

donese rod. Ako ne donosimo plod ljubavi, nema smisla

da budemo u Kristovom kraljevstvu. Ako su nam srca

ispravna, i æivot Êe nam biti ispravan.

Od retka 9-13 osam puta Ëitamo o ljubavi. Od nas se

ne traæi da damo ono πto se ne moæe imati. Kristov kriæ

nije æeljezo, veÊ drvo. Izvor ljubavi je znati da smo volje-

ni. Niti jedna osoba ne moæe voljeti Krista dok ne otkrije

da Krist voli nju, i to onakvom kakva jest. Ako smo po-

vezani s Kristom, postajemo kao On. I druge Êemo do-

vesti k Njemu kroz ljubav, jer imamo samo dva izbora —

voljeti ili mrziti.

U sedmom retku Gospodin kaæe: “Ako ostanete u

meni i ako moje rijeËi ostanu u vama, traæite πto god

F 53

hoÊete, i bit Êe vam.” (Ivan 15,7) Ovaj se redak mora

razumjeti u smislu raanja plodova za Gospodina. Ako

stvarno æelimo plod ljubavi i stalno se molimo za njega,

dobit Êemo ga. Ako doista æelimo raati rod i dovoditi

duπe k Isusu, i ako se molimo za to, primit Êemo ga.

Njegova je æelja da rodimo takav rod za Njega.

Petnaesto poglavlje Evanelja po Ivanu usredotoËe-

no je na zadnjih pet Kristovih naredbi: doi, nauËi, vje-

ruj, slijedi i ostani. KrπÊanin koji sluπa ove zapovijedi je

onaj koji donosi rodove.

ISUS: JEDINI IZVOR DOBRIH RODOVA

54 F SAMO ISUS

12

Isusova oproπtajna poruka

Isusova posljednja poruka uËenicima bila je da ih

ojaËa za naizgled nemoguÊ posao — posao noπenja Ra-

dosne vijesti o razapetom i uskrslom Mesiji nevjernom

svijetu. Kako se to moæe obaviti ako ih Isus ostavlja?

Isus poËinje rijeËima koje govore da ih mora ostaviti

da bi Sveti Duh mogao doÊi na Njegovo mjesto. Isus je

bio ograniËen svojim ljudskim tijelom i bilo je nemo-

guÊe da bude sa svojim vjernicima u isto vrijeme i po

cijelom svijetu. To je bilo moguÊe jedino Svetom Duhu,

jer On nema tih ograniËenja.

Dok je Isus bio sa svojim uËenicima, oni se nisu

bojali svojih neprijatelja. Njegova prisutnost bila je nji-

hova zaπtita. Odsad Êe se morati uzdati u prisutnost ne-

vidljivog Svetog Duha.

Isus je rekao da Êe Sveti Duh, kad doe, ukazati

ljudima da se njihov osnovni grijeh sastoji u nevjerova-

nju u Njega, da je istinska svetost Boæji dar, i da postoji

Sud u buduÊnosti. Grijeh, pravednost i sud jesu stvarno-

sti ovog æivota. Grijeh i njegova suprotnost, pravednost,

stalno se sukobljavaju i dovode do suda. Danaπnji dan je

sud za juËeraπnji. Kao πto jedna rupa moæe potopiti brod,

tako i jedan omiljeni grijeh moæe uniπtiti greπnika.

Kad je naπ Gospodin govorio o grijehu, mislio je na

grijeh koji je gori od svih ostalih — a to je namjerno,

svjesno odbacivanje Boæje ljubavi koja nam je otkrivena

kroz ærtvu Isusa Krista. Ako okrenemo lea onom naj-

F 55

boljem πto nam svemir moæe ponuditi, potonuli smo do

dna naπe ljudske naravi. Da bismo odbacili Isusa, mora-

mo se okrenuti od Njegovih ruku koje su pune darova,

ruku koje nam nude toliko potreban blagoslov da moæe-

mo imati siguran i miran æivot ispunjen sreÊom. Redak

18 govori da Êe nam Duh prvo reÊi o ljudskoj bolesti —

grijehu, a potom o lijeku za taj grijeh — pravednosti. Lijek

koji nam Isus nudi je besplatan, ali se moæe dobiti jedino

iz klinom probodenih ruku uskrsnulog Krista. Mi koji

smo postali greπni kroz Adamovu neposluπnost, uËinjeni

smo pravednima kroz Kristovu posluπnost. “Jer kao πto

su nepokornoπÊu jednoga Ëovjeka svi postali greπnici,

tako Êe i pokornoπÊu jednoga svi postati pravednici.”

(Rimljanima 5,19) On polaæe svoju savrπenu posluπnost

na raËun svih onih koji polaæu svoju vjeru u Njega. Kao

πto nemamo utjecaja na ono πto je Adam uËinio, tako ne

utjeËemo ni na ono πto je Krist uËinio za nas. Ali, mi

smo odgovorni za izbor koga Êemo slijediti. Moæemo sli-

jediti Adama i ostati greπnici, ili Krista i primiti dar pra-

vednosti.

Nakon grijeha i pravednosti dolazi Sud (Ivan 16,8-

11). Ako se dræimo grijeha, bit Êe nam sueno, a presu-

da Êe biti smrt jer je plaÊa za grijeh smrt (Rimljanima

6,23a). Ali, ako primimo Boæji dar, to jest savrπenu Isuso-

vu pravednost, primit Êemo vjeËni æivot (Rimljanima

6,23b). Zato πto je Isus suen i osuen za naπe grijehe,

mi nismo osueni. Nema osude onima koji su u Isusu

Kristu (Rimljanima 8,1).

Dan suda za nas je onog trenutka kad upoznamo

Isusa i kad moramo donijeti odluku hoÊemo li prihvatiti

ili odbiti Njegovu ærtvu za nas. Odbijanje donoπenja od-

luke znaËi i odbijanje Isusa, jer tko nije s Njim, protiv

Njega je. Onaj tko izabere Isusa “ima vjeËni æivot”. On

“ne dolazi na sud, veÊ je preπao iz smrti u æivot” (Ivan

5,24). Vi sada moæete odluËiti o tijeku suenja i svojoj

ISUSOVA OPRO©TAJNA PORUKA

56 F SAMO ISUS

sudbini. Biblija kaæe: “Tko vjeruje u Sina, ima æivot vje-

Ëni; a tko ne vjeruje Sinu, neÊe vidjeti æivota, veÊ gnjev

Boæji ostaje na njemu.” (Ivan 3,36)

F 57

13

Isusova zavrπna molitva

U Evanelju po Ivanu 17 zapisana je molitva koju je

Isus molio dok je sjena raspeÊa padala na Njega. »udo

ove molitve jest da Isus radosno gleda na kriæ na kojem

Êe biti uzviπen, gdje Êe Otac biti proslavljen i gdje Êe biti

pribavljeno spasenje ovog svijeta.

U ovoj molitvi Isus sebe odvaja za ærtvu u kojoj je On

istodobno i SveÊenik i ærtveno Janje. On se takoer moli

za svoje sljedbenike, ne da bi bili bogati u materijalnom

smislu ili ugledu, veÊ da budu jedno. “I dræali su tvoju

rijeË”, rekao je Ocu (Ivan 17,6). Ovi slabi, greπni ljudi

primatelji su Isusovog savrπenstva. Jednako je tako i s

nama.

Kad Bog gleda na nas, vidi nas umotane u odjeÊu

pravednosti koju Spasitelj stavlja na nas.

Krist se moli da Otac pazi na sve one koji imaju

vjeru u Njega. Mi ne moæemo opstati, ali Boæja ruka na

naπim ramenima je ruka brata koji voli. On nas nikada

neÊe ostaviti i nikada neÊemo biti izgubljeni dokle god

smo uz Isusa i æelimo biti kao On.

Isus se u svojoj molitvi nekoliko puta moli za jedin-

stvo meu svojim sljedbenicima (Ivan 17,11.22.23). Me-

utim, jedinstvo ne znaËi jednoliËnost. To ne znaËi da se

moramo sloæiti u svemu s pogreπivim Isusovim sljedbe-

nicima. Ali ono znaËi da se trebamo nauËiti kako æivjeti

u slozi i kad se ne slaæemo. Meu krπÊanima moæe biti

velikih razlika u nauku i vjerskoj kulturi, ali s obzirom da

58 F SAMO ISUS

smo svi spaπeni kroz Isusovu ærtvu, svi smo braÊa i se-

stre jednog nebeskog Oca.

Mnoge su Crkve uËinile veliko zlo zahtijevajuÊi od

svojih Ëlanova da vjeruju toËno onako kako to njihove

voe zahtijevaju. One su poput tvornice koja proizvodi

samo jednu vrstu obuÊe. Miπljenja mogu biti pogreπna,

ali ljubav nikada ne grijeπi. Stoga moramo praviti razliku

izmeu jedinstva miπljenja i jedinstva srca. Isus se molio

za jedinstvo srca.

Na kraju svoje molitve Gospodin je rekao: “OËe pra-

vedni… Objavio sam im tvoje ime, i ubuduÊe Êu ga ob-

javljivati, da u njima trajno bude ljubav kojom si me

ljubio, i ja u njima.” (Ivan 17,25.26)

Isusova je æelja da Nebo bude na Zemlji — odraæava-

no u rijeËima i djelima Njegovih sljedbenika.

F 59

14

Isus u Getsemaniju

Veliki kralj napuπta Jeruzalem æalosnog srca. Prelazi

preko potoka Cedrona s malom skupinom svojih prija-

telja, a onda se sa suzama u oËima penje na Maslinsku

goru. Iza sebe ostavlja svoj ljubljeni narod koji se digao

protiv njega. Jedan od njegovih koji ga je izdao nalazi se

u tom gradu.

Ovaj dogaaj opisan je u 2. Samuelovoj 15—18. To je

æalosno iskustvo kralja Davida, kojega je izdao Abπalom.

TisuÊu godina kasnije “sina Davidovog”, Kralja Isusa, iz-

dao je Juda Iskariotski. On napuπta Jeruzalem sa svojim

uËenicima, prelazi Cedron i odlazi na Maslinsku goru.

Kad je stigao u Getsemanski vrt, Isus “povede sa

sobom Petra, Jakova i Ivana. Zapade u strah i tjeskobu te

im reËe: ‘Æalosna je duπa moja do smrti. Ostanite ovdje

i bdijte!’” (Marko 14,33.34)

Zaπto je ovaj »ovjek u tolikom strahu i tjeskobi? Zbog

toga πto se ponudio da uzme na sebe grijeh cijelog svije-

ta i plati kaznu za njega, a to je vjeËna odvojenost od

Boga, Njegovog Oca. Sveto pismo kaæe: “Njega koji je

bio bez ikakva grijeha Bog uËini mjesto nas grijehom, da

mi u njemu postanemo pravednoπÊu Boæjom.” (2. Korin-

Êanima 5,21)

Nikada nije i nikada neÊe biti donesena veÊa odluka

od one koju je Isus donio u Getsemanskom vrtu. Isus je

potvrdio odluku da zauzme naπe mjesto i umre, kako

bismo mi mogli æivjeti zauvijek. On Êe otiÊi na kriæ gdje

60 F SAMO ISUS

Êe umjesto nas okusiti drugu smrt, smrt koja Êe biti

potpuna i sveobuhvatna, bez nade u ponovni æivot. Ne

Ëudi πto je bilo tako teπko donijeti ovu odluku i ne Ëudi

πto je bio tako æalostan.

Bog mrzi grijeh zbog zla koje grijeh nanosi ljudima,

obiteljima i narodima, i zato je napravio plan za njegovo

uniπtenje. Ali, grijeha nema tamo gdje nema ljudi. Ne

moæe se kupiti dva kilograma grijeha ili Ëetiri litre po-

kvarenosti. Grijeh je zlo koje se nalazi u srcima ljudi, on

je pobuna protiv Boæjeg zakona i oËituje se u ubojstvu,

preljubu, krai, laganju i sliËno.

BuduÊi da grijeh postoji samo u ljudima, Bog ga mo-

æe uniπtiti samo u ljudima. Postoje dva naËina kako to

moæe uËiniti: moæe prebaciti naπ grijeh na sebe i biti

uniπten s njim umjesto nas, ili ga moæe uniπtiti uniπte-

njem nas samih. BuduÊi da je On Bog ljubavi, izabrao je

da bude uniπten umjesto nas. On Êe na kriæu platiti punu

cijenu za naπ grijeh. Bog je pokazao ljubav prema nama:

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πto je

Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rimlja-

nima 5,8)

Meutim, neki ljudi toliko vole svoj grijeh da se ne

æele odvojiti od njega. Oni ga ne æele dati Isusu da bi On

svojom krvlju platio kaznu za njih. Na posljednjem Sudu

oni Êe morati platiti za svoje grijehe. Za naπe grijehe

umire ili Isus, ili mi sami. Ne postoji treÊi izbor.

Ako budemo uniπteni na posljednjem Sudu, to Êe biti

samo zato πto smo okrenuli lea Boæjem daru æivota kroz

Isusa. To Êe biti samo zato πto smo voljeli grijeh viπe

nego Isusa. NajveÊi grijeh je odbaciti Isusa koji se umje-

sto nas suoËio s drugom smrÊu vjeËne odvojenosti od

Boga.

U Getsemanskom vrtu Isus je morao odluËiti hoÊe li

prihvatiti vjeËnu smrt za naπe grijehe, ili Êe pustiti da

sami platimo kaznu za njih. Stvoritelj svemira koji je æi-

F 61

vio u vjeËnosti bio je toliko rastrzan boreÊi se s ovom

odlukom, da se znojio krvavim znojem. Bog je morao

poslati anela da Ga ojaËa (vidi Luka 22,41-44).

Kad gledamo smrti u oËi, Bog oËekuje da doemo k

Njemu u molitvi, kao πto je to Ëinio Isus. Tamo, u Getse-

manskom vrtu, On je oslovio svojega Oca imenom kojim

Æidovi nisu nikada oslovili Vladara svemira — Abba, πto

znaËi “Tata” (Marko 14,36).

Naπ Bog je Bog ljubavi koji suosjeÊa s nama. On zna

da smo naËinjeni od praha. Kao πto otac suosjeÊa sa

svojom djecom, tako i Gospodin suosjeÊa s onima koji

Ga poπtuju. Mi ne moæemo imati mir usred razliËitih

nevolja, sve dotle dok ne poznajemo Boga kao “Tatu.”

U Mateju 26,39 Ëitamo: “Zatim ode malo dalje, pade

niËice te se pomoli: ‘OËe moj! Ako je moguÊe, neka me

mimoie ovaj kaleæ! Ali neka ne bude moja, nego tvoja

volja!’” Bez obzira koliko smo duboko u nevoljama, uvi-

jek se trebamo sjetiti koliko je dublje Isus iπao. Bez ob-

zira kako tragiËno bilo naπe suoËavanje sa smrÊu, sjeti-

mo se uvijek da je On iskusio joπ gore. Njegova stopala

su pogazila svaki trn koji nam prijeti. Kad Biblija kaæe da

je Isus bio “æalostan do smrti” (Matej 26,38), sjetimo se

da je On znao kako Êe uskoro proÊi kroz agoniju izgub-

ljenih i biti zauvijek odvojen od Boga. Ovo je tajna koja

razrjeπuje sve druge tajne. Jednom kad razumijemo zna-

Ëenje beskrajne boli BogoËovjeka, imat Êemo kljuË na-

πeg spasenja. Jednom kad razumijemo razlog Njegove

tame, nestat Êe naπa vlastita tama.

Dok Getsemani i Golgota Ëine neπto najgore πto je

svemir ikada vidio (gdje Ëovjek ubija svojeg Stvoritelja),

istodobno je to i neπto najbolje πto je svemir mogao vi-

djeti (Stvoritelj svemira daje svoj æivot za Ëovjeka kako

bismo mogli æivjeti u svijetu bez grijeha).

Getsemani i Golgota nam govore da nismo sami. Isu-

sove rijeËi: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?”

ISUS U GETSEMANIJU

62 F SAMO ISUS

potvruju da se i mi moæemo osjeÊati napuπtenima kad

to nismo. Svojom smrÊu Isus je preuzeo na sebe svu

naπu odvojenost od Boga, πto znaËi da sada Bog ima

samo ljubav za nas.

Jeste li primijetili da su sva prokletstva koja su pala

na Adama u Edenskom vrtu, pala i na Isusa? Kad je Adam

sagrijeπio, reËeno mu je: “Zemlja neka je zbog tebe pro-

kleta. ... Raat Êe ti trnjem i korovom. ... U znoju lica

svoga kruh svoj Êeπ jesti.” (Postanak 3,17-19) U Getsema-

niju se Isus znojio krvavim znojem, a prije raspeÊa stav-

ljena Mu je na glavu kruna od trnja.

Kad je Adam sagrijeπio, ostao je gol bez prisutnosti

Boæjeg Duha u sebi. Kad je Isus bio razapet, na kriæ je

bio pribijen gol. Kad je Adam sagrijeπio, bio je odbaËen

iz Boæje prisutnosti. Kad je Krist uzeo na sebe naπe gri-

jehe, On je takoer bio odbaËen od Boga.

Vratimo se u Getsemani. Isus se molio: “OËe moj!

Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ! Ali neka

ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39) »aπa grije-

ha cijeloga svijeta dana je Isusu da je ispije, i na Njemu

je bilo da odluËi hoÊe li je ispiti ili ne. Ako je odbaci,

svatko od nas Êe morati ispiti otrov svoje vlastite Ëaπe. I

na kraju On se molio: “OËe moj! Ako nije moguÊe da me

mine ovaj kaleæ, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja.”

(Matej 26,42) Isus je prihvatio ispiti ovu Ëaπu za nas.

Agonija kroz koju je Isus proπao u Getsemanskom

vrtu pripremila je Isusa za kriæ. Getsemani je bilo mjesto

odluke, a Golgota mjesto izvrπenja. U vrtu je donesena

odluka — i Jude i Isusa. Dok se Isus odluËio za nas, Juda

se odluËio protiv Isusa. »ovjeËanstvo je uniπteno u vrtu,

ali je i otkupljenje ËovjeËanstva izvedeno u vrtu.

Dok se Isus molio u Getsemanskom vrtu, rimski voj-

nici i hramski sluæbenici dolazili su da Ga uhvate (Ivan

18,2.3). Kad su se pribliæili, predvoeni Judom, sinom

propasti (Ivan 17,12), Isus ih je upitao: “Koga traæite?”

F 63

Oni su odgovorili: “Isusa NazareÊanina.” Kad im je Isus

odgovorio: “Ja sam”, posrnuli su i popadali na zemlju.

Ovdje je Isus pokazao svoju nadmoÊ nad svojim nepri-

jateljima, pokazavπi da potpuno vlada, i da πto god Mu

uËine to moæe biti samo s Njegovim dopuπtenjem.

Oni koji su doπli u Getsemanski vrt da Ga uhite, bili

su predvoeni Judom, jednim od dvanaestorice uËenika.

Juda, koji je bio vrlo darovit, bio je zaduæen za brigu o

njihovoj blagajni. Na nesreÊu, Ëesto je potkradao novac

za svoje potrebe. Nikad se nije potpuno predao Isusu, i

kad ga je Isus ukorio za njegovu zloÊu, odluËio je osvetiti

Mu se izdajom æidovskim vlastima (Ivan 12,3-7; Marko

14,6-10). Ovo ukazuje na posljednje veliko zlo. Cjeloku-

pno krπÊanstvo bit Êe podijeljeno na dva dijela: na vjer-

sku hijerarhiju i njezine sljedbenike, i na manjinu koja

Êe ostati vjerna Isusu. Netko izabran da, kao Juda, bude

“sin propasti” (Ivan 17,12; 2. Solunjanima 2,3), izdat Êe

one koji su vjerni Isusu. Kao πto su Æidovi i neznaboπci

radili udruæeno da bi se oslobodili Isusa, tako Êe se Crkva

i dræava ujediniti da bi se oslobodili vjernih Isusovih sljed-

benika (Otkrivenje 13,15).

Nepojmljivo je biti izdan od prijatelja. Ali biti izdan

poljupcem prijatelja! Poljubac je znak odanosti i ljubavi.

Tako Êe biti i na kraju vremena. Antikrist Êe izjavljivati

odanost Kristovim sljedbenicima, ali samo zato da bi ih

uniπtio.

Æivotopisi su zanimljivi iz mnogo razloga. Jedan od

razloga je da tuga, iskuπenja, pobjede i razoËaranja odra-

æavaju naπu tugu, kuπnje i razoËaranja. Judin pad trebao

bi nas podsjetiti da smo i sami mnogo puta izdali Isusa,

i to za mnogo manje nego trideset srebrnika. Kad bismo

svoje grijehe nazvali pravim imenom, lakπe bismo ih se

oslobodili.

“©to radiπ, Judo?”

“Doπao sam Te izdati, Gospodine.”

ISUS U GETSEMANIJU

64 F SAMO ISUS

“©to ti radiπ, Julija?”

“Ja laæem, Gospodine.”

“©to ti radiπ, Josipe?”

“Ja kradem, Gospodine.”

“©to ti radiπ, Marko?”

“»inim preljub, Gospodine.”

Kad bismo bili iskreni u vezi s naπim grijesima, u

Judi bismo vidjeli ne samo naπu zloÊu, veÊ i naπu snagu

da se odupremo i samom Bogu. Ta snaga zove se slobo-

dna volja. Bog nas je uËinio slobodnima, ali to je ujedno

i velika odgovornost. Slobodnom voljom ljudi mogu Ëi-

niti veliko dobro, ali i veliko zlo.

Bog je Gospodin; On nas ne stavlja pod pritisak da

Ga moramo slijediti. Sjetimo se mladog bogataπa (Marko

10,17-23). Otiπao je od Krista æalostan, i Krist ga je pu-

stio da ode. Nije potrËao za njim kako bi ga uhvatio za

ruku i rekao: “Dopusti da ti objasnim.” Ovo je zabrinja-

vajuÊe, jer znaËi da moramo stalno biti na oprezu kako

sluËajno ne bismo zloupotrijebili tu slobodu izbora.

Sjetimo se vojnika koji su pali na zemlju kad je Krist

otkrio svoje Boæanstvo. Jesu li oni iπta nauËili iz tog

iskustva? OËito da nisu. Niti su πto nauËili iz vienog

Ëuda ozdravljenja Malhovog uha (Luka 22,49-51). Na-

stavili su i dalje sa svojim zlom, a i mi tako Ëesto Ëini-

mo isto.

»itamo da su ti isti ljudi vezali Kristove ruke. I mi

smo krivi zbog neËeg takvog. Ako smo previπe zaokup-

ljeni poslom, pa ne uspijevamo posvetiti vrijeme naπoj

djeci, a oËekujemo da budu spaπena, mi na taj naËin

vezujemo Isusove ruke.

Nakon uhiÊenja Isus je odveden u dvore velikog sve-

Êenika na ispitivanje. Svi su se uËenici razbjeæali u strahu

da Êe biti uhiÊeni. Nakon nekog vremena Ivan i Petar su

se sastali i izdaleka pratili razvoj dogaaja. Kod kuÊe

velikog sveÊenika dopuπten im je ulaz u dvoriπte.

F 65

Petar je uπao u predvorje poploËano kamenom, ok-

ruæeno sa svih strana dvokatnicom. Bila je hladna noÊ i

zapalili su vatru. Pribliæio se vatri da se malo ugrije i

opazila ga je æena koja je tuda prolazila. Pogledala ga je

malo izbliza i rekla: “I ti si bio s NazareÊaninom, s Isu-

som.”

–avao je vrlo lukav i ne napada onako kako mi oËe-

kujemo. Da je Petar bio doveden izravno pred velikog

sveÊenika Kaifu zbog svoje vjere, on bi prije umro nego

porekao Isusa. Ovoga puta njegov ispitivaË bila je ova

mlada æena koja je bila kao dosadna muha koju je Petar

pokuπao umiriti svojim odricanjem. Ali njegov je odgo-

vor bio kao vrh klina kojega Êe avao zabijati sve dublje

ne bi li Petra odvojio od Isusa.

Da bi izbjegao daljnja ispitivanja, Petar se udaljio od

vatre i otiπao bliæe izlazu. Kad ga je sluπkinja ponovno

primijetila, obratila se prisutnima rijeËima: “Ovaj je nji-

hov.” S obzirom da se veÊ jednom odrekao Isusa, sada bi

bilo poniæavajuÊe priznati da je on jedan od Njegovih

sljedbenika, pa se stoga odrekao Isusa i po drugi put.

Leviti koji su tamo bili i radovali se hvatanju Isusa, po-

gledali su u Petra i rekli mu kako se po Njegovom na-

glasku vidi da je Galilejac, i stoga mora da je jedan od

njih. Ovoga puta Petar se zakleo da ne zna Isusa. Toga

trenutka pijetao je zakukurikao drugi put. Tada se Petar

sjetio Isusovih rijeËi: “Prije nego dvaput zapjeva pijetao,

triput Êeπ me zatajiti.” U tom trenutku Isusa su izvodili

iz gornje sobe, On se okrenuo i pogledao Petra. To je

bio pogled razoËaranja, ljubavi i oprosta. Taj pogled je

uËinio za Petra mnogo viπe nego glasanje pijetla — slo-

mio mu je srce. PlaËuÊi gorko on je istrËao iz dvoriπta

(Marko 14,66-72). Vani, nasamo s Bogom, Petar je doæi-

vio novoroenje.

Gospodin je ranije rekao Petru: “Tako i ti, kad se

jedanput vratiπ k meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Luka 22,32)

ISUS U GETSEMANIJU

66 F SAMO ISUS

Gospodin je cijeli ovaj sluËaj vidio prije nego πto se zbio,

te je veÊ unaprijed oprostio Petru i obnovio ga. Kolika

je to ljubav!

Ovo nije priËa kakvu bi krπÊani izmislili. To je doga-

aj koji odjekuje istinom. Samo je nekolicina izvjeπtaja

zabiljeæena u sva Ëetiri Evanelja, a ovo je jedan od ta-

kvih. Petrovo poricanje Isusa bilo je vrlo vaæno za apo-

stola Ivana, pa ga je stoga i zabiljeæio, mada su ga i druga

tri pisca Evanelja veÊ zabiljeæila.

Svaki trenutak u ovom dogaaju je dramatiËan. Male

rijeËi Ëesto imaju veliko znaËenje. Zbog Ëega je Petar

odluËio pratiti Isusa do kuÊe velikog sveÊenika? UËinio

je to iz ponosa. Ranije se hvalio kako ne bi ostavio Isusa

Ëak niti kad bi Ga drugi uËenici ostavili (Marko 14,29-

31). Kako bi pogledao drugima u oËi ako bi pobjegao?

Ovo iskustvo je i naπe iskustvo jer smo i vi i ja —

Petar. Isusov sluËaj je i sada na sudu, kao πto je bio onda

u kuÊi velikog sveÊenika. Ovo nije stvar proπlosti, ovo se

dogaa i danas. Isusov sluËaj je na sudu danas, i mi se

moæemo odreÊi Isusa isto onako kao πto je to uËinio

Petar. Moæemo reÊi da nismo Isusovi sljedbenici, ali ne

smijemo zaboraviti da je svaka pogreπna rijeË ili djelo æir

iz kojega Êe narasti hrast. Svako pogreπno djelo se umno-

æava.

Veliki lanac je jak koliko i njegova najslabija karika.

Kao πto jedna rupa moæe potopiti brod, tako i jedan

grijeh moæe uniπtiti greπnika. Jedino sigurno mjesto je

pored Isusa. Prema tradiciji, kad god je u kasnijim go-

dinama Petar imao jutarnje bogosluæje i pijetao bi se

oglasio, on bi stao s propovijedanjem. A kad bi nastavio,

u njemu bi se osjetila takva mekoÊa i osjetljivost da bi se

prisutnima topila srca.

Isus je obnovio palog Petra i upotrijebio ga za πirenje

Radosne vijesti o Njegovoj smrti i uskrsnuÊu nezna-

boπcima prilikom Pedesetnice. Petar je postao silan pro-

F 67

povjednik Radosne vijesti za Gospodina sve dok nije,

kao i Isus, razapet zbog svoje vjere.

Postoje dva osnovna tipa izdaje Boæjeg kraljevstva.

Prvi je kad glumimo da smo Kristovi sljedbenici, a ni-

smo; a drugi, suprotno tome, kad se pretvaramo da ni-

smo Kristovi sljedbenici, a zapravo jesmo. Juda je bio

prva vrsta izdajice, a Petar druga. Juda je planirao izdaju,

a Petar se spotakno. Juda nije bio odan Isusu, dok je

Petar bio.

Petar je vjerovao da moæe obraniti Isusa svojim no-

æem, ali njegov neprijatelj se trznuo i Petar mu je, umje-

sto da mu odreæe glavu, samo odsjekao uho. Kad god

Crkva pokuπava obraniti ili unaprijediti Boæje kraljev-

stvo maËem, ona promaπuje cilj.

Poπteno govoreÊi, razlog zbog kojeg Petar nije uspio

usmrtiti Ëovjeka jest taj πto nitko nije umro u prisutnosti

æivog Isusa. On je pokvario svaki sprovod kojem je na-

zoËio, a sâm je umro kao prvi od trojice razapetih ljudi.

Isus moæe ispraviti naπe pogreπke. On moæe pretvo-

riti smrt u æivot, naπe pogreπke u pobjede i neuspjeh u

uspjeh. Kad smo u krizi, nemojmo æuriti sjeÊi ljudima

uπi. Ako to radimo, kvarimo Boæju namjeru. Isus je rekao

Petru: “Stavi maË u korice! Zar moæda da ne pijem kaleæ

koji mi pruæi Otac?” (Ivan 18,11) Isus ne treba naπu po-

moÊ; On treba naπu odanost Njemu i Njegovoj namjeri.

Vidimo naπeg Gospodina u Getsemanskom vrtu ka-

ko dobrovoljno dopuπta da bude uhiÊen i da Mu ruke

budu vezane, i Ëujemo Njegov πapat s kriæa: “Ja sebe

nisam spasio kako bih mogao spasiti tebe. Ja nisam okre-

nuo svoje lice od srama i pljuvanja kako bi tvoje lice

moglo zasjati kao sunce. Ja sam nosio kriæ da bi ti jednog

dana nosio æezlo. Ja sam nosio krunu od trnja da bi ti

mogao nositi krunu slave. Ja sam visio na kriæu da bi ti

mogao sjediti na prijestolju. Ja sam siπao u dubine da bi

se ti mogao popeti u visine.”

ISUS U GETSEMANIJU

68 F SAMO ISUS

Ako nas Isusova ljubav ne promijeni nabolje, naπa se

srca ne mogu iskupiti.

Ne smijemo pomisliti kako su Isusa uhitili i razapeli

rimski vojnici, hramski Ëuvari, Jude, Kaife i Ane. »ak

niti Ponciji Pilati. Ne, Zakon je uhitio Isusa, sud i Boæja

pravda su Ga potraæili, jer je On bio odreen da bude

Zamjena za greπnike.

Sve ono πto se dogodilo Isusu, trebalo se dogoditi

greπnicima. Mi smo zasluæili da budemo privedeni, bi-

Ëevani i razapeti. Zato πto je Isus preuzeo na sebe moju

smrt, ja dobivam æivot ako svoju vjeru poloæim u Njega.

Zato πto je On preuzeo na sebe moju sramotu, ja imam

slavu. Zato πto je Isus preuzeo moju krivnju, ja imam

Njegovu pravednost.

F 69

15

Suenje Isusu

Kad je Ana pitao Isusa o Njegovom nauku, Isus mu

je odgovorio da je On uvijek otvoreno govorio u sinago-

gama i Hramu, gdje su se Æidovi sastajali. Niπta nije go-

vorio u tajnosti. Narod je bio Njegov svjedok, tako da je

Ana trebao pitati narod.

Svaka rijeË izgovorena u tajnosti nosi u sebi sumnju

i grijeh. Nasuprot tome, naπ je Gospodin bio kao sunËe-

va svjetlost. Jednako tako, sve πto radi Isusov sljedbenik

treba biti jasno poput sunca.

Kad je jedan od hramskih sluæbenika oπamario Isusa

zbog naËina na koji je odgovorio velikom sveÊeniku Ani,

Isus je uzvratio: “Ako sam krivo rekao, dokaæi da je kri-

vo! Ako li sam pravo rekao, zaπto me udaraπ?” (Ivan 18,23)

Isus nije bio slabiÊ. Biti krπÊanin ne znaËi biti otiraË za

noge, veÊ stajati uz pravdu Ëvrsto kao stijena. Naæalost,

vidjet Êemo da je taj crkveni sud postavio obrazac za

sljedeÊe sudove. Dvije tisuÊe godina od tog vremena vjer-

ske zajednice koje su odbile evaneosku istinu progonile

su one koji su je prihvatili. S obzirom da je istina Rado-

sne vijesti izazivala “ljudsku predaju” koja se sukobila s

njom, Radosna vijest je bila potisnuta da bi ljudska pre-

daja opstala.

Isus je odveden velikom sveÊeniku Kaifi, koji je nad-

zirao cijeli vjerski sustav. Ovaj Ëovjek velikog autoriteta

zraËio je ponosom. Do dvadeset tisuÊa sveÊenika sluæilo

je njemu i cijeli Izrael ga je poπtovao kao Boæji glas.

70 F SAMO ISUS

Zaπto je imao ovaj poloæaj? Njegova obveza je bila zaπtita

tradicionalne religije po svaku cijenu. Ali, kad ljudska

predaja doe u sukob s Boæjim zapovijedima, dobri ljudi

zauzimaju drugu stranu. U Mateju 23. poglavlju Isus je

napao Kaifu i njegov iskvareni sustav nepravednih zah-

tjeva, njihove tradicije, bogatstvo, pristup misioniranju i

njihovu duhovnost. To je bio izravan sudar. Sada mora

umrijeti ili otpala religija, ili Isus. Kaifin odgovor je bio:

“Vi niπta ne znate! Vi ne mislite da je za vas bolje da

jedan Ëovjek umre mjesto naroda nego da sav narod pro-

padne.” (Ivan 11,49.50)

Ali Isus je taj argument okrenuo protiv njih. On im

je rekao da Êe doÊi vrijeme kad Êe im On biti Sudac.

Drugim rijeËima, πto god oni uËinili, trebaju uËiniti s

jednim okom uprtim prema tom buduÊem dogaaju.

Isus je proπao sedam ispitivanja: prvo pred Anom,

onda pred Kaifom, zatim jutarnje i veËernje suenje pred

Velikim vijeÊem, pa suenje pred Pilatom, Herodom i

potom opet pred Pilatom. Æidovi su iznijeli sedam optu-

æbi protiv Isusa: da je prijetio uniπtenjem Hrama, da je

bio kriminalac, da je kvario narod, da je govorio kako ne

treba plaÊati porez Rimu, da je podbunjivao ljude, da je

govorio kako je Kralj i Boæji Sin.

Uz to, sedam je ljudi svjedoËilo o Isusovoj nevinosti.

Njegovo glavno suenje pred Poncijem Pilatom bilo je u

sedam dijelova u kojima je Isus dovoen i odvoen pred

njega. Evanelje po Ivanu otkriva da je Pilat pitao Isusa

sedam pitanja, a Ëetiri Evanelja nam govore da je Pilat

sedam puta rekao da ne nalazi krivice na Isusu. Isus je

proπao kroz sedam nezasluæenih kazni: udarali su Ga po

licu, udarali su Ga po tijelu, straæari su Ga ritualno πibali,

biËevali su Ga, pljuvali na Njega, udarali Ga po glavi

sedam puta πtapom, i na kraju su Ga razapeli. Razapeti

Isus imao je sedam rana, Njegovo raspeÊe je trajalo se-

dam sati; πest sati na kriæu, a sedmi sat je bio sat odmora

F 71

kad je bio skinut s kriæa. Na kriæu je Isus progovorio

sedam puta, i dok je visio na kriæu upuÊeno Mu je sedam

reËenica.

Ovaj niz sedmica nije sluËajan. Hebrejska rijeË “πe-

ba” moæe biti prevedena ili kao “sedam” ili kao “savez”

(vidi Postanak 21,27-31). Bog je naËinio savez da nas

izbavi od naπih grijeha, i ako prihvatimo Njegovo spase-

nje, postat Êemo Njegov narod. Na kriæu je Isus prolio

svoju krv za naπe spasenje. On je bio “krv Saveza” koja

Êe se proliti za mnoge za oprost njihovih grijeha (Matej

26,28). Kad god pijemo tu “krv”, mi pokazujemo da pri-

hvaÊamo Isusa kao naπeg Spasitelja. Sve prikrivene sed-

mice odnose se na Boæji potpis ovog obeÊanog saveza,

to jest da Êe Isus ispuniti Boæji dio saveza da nas spasi.

SU–ENJE ISUSU

72 F SAMO ISUS

16

Isus ili Kaifa

Susret Isusa i Kaife najdramatiËniji je duhovni sasta-

nak kojeg je svijet ikada vidio. Isus Krist, Boæji Sin; na-

suprot Kaife, vjerskog poglavara. Boæja religija je posto-

jala u svijetu viπe od tisuÊu godina, i sada se pohabala.

Postala je formalna i zahrala tradicijom. Krist ju je osu-

dio kao πuplju obmanu, prazan hram iz kojeg je Bog

otiπao (Matej 23,38).

SveÊenstvo je, umjesto Ëuvanja svojega stada, æivjelo

od njihove vune. OgorËen Isusovim osudama, Kaifa se

odluËio rijeπiti tog trna u svojem tijelu: Isus mora umri-

jeti. Ali postojao je jedan ozbiljan problem. Æidovi nisu

imali pravo izvrπiti smrtnu kaznu. To pravo pripadalo je

samo Rimljanima, osvajaËkoj sili.

Problem je bio u tome πto Æidovi nisu imali dovoljno

dobre dokaze s kojima Êe izaÊi pred rimskog namjesnika

Poncija Pilata. Oni nisu mogli naÊi svjedoke koji bi se s

njima slagali u optuæbi. Izgledalo je da Êe se sluËaj protiv

Isusa raspasti. Pred njima je stajao Isus kao njihov tuæi-

telj. U tom trenutku je veliki sveÊenik izgubio æivce i

povikao: “Zaklinjem te æivim Bogom da nam rekneπ jesi

li ti Mesija, Sin Boæji?” Isus im je odgovorio da Êe u

buduÊnosti doÊi kao njihov Sudac te da Êe popraviti svako

uËinjeno zlo.

Nikada se nemojte bojati stati uz manjinu koja voli

Isusa i koja Mu sluæi. Ne bojte se mnoπtva koje govori da

ste u krivu. Ako stojite uz Isusa i Isus uz vas, moæete

F 73

slobodno reÊi: “DoÊi Êe vrijeme kad Êe se sve preokre-

nuti, kad Êe prvi biti posljednji i posljednji prvi.”

Samo malo kasnije zemlja se poËela tresti pod noga-

ma Kaife i njegovih pristaπa i otvorili su se grobovi iz-

bacujuÊi svoje mrtve (Matej 27,50-53). Sunce je pomr-

Ëalo i zastor u Hramu se razderao otvorivπi put k Bogu.

Sve ovo ukazivalo je na vrijeme kad Êe se Isus vratiti kao

Sudac naπemu svijetu. Toga dana grobovi Êe se ponovno

otvoriti (Ivan 5,28.29). Toga dana Sunce Êe postati crno

kao tkanina od kozje dlake (Otkrivenje 6,12) i Bog Êe se

otkriti svima (Otkrivenje 6,16.17).

Isus Êe doÊi kao Sudac. On Êe suditi pojedincima,

vjerskim zajednicama, poslovnim udruæenjima, narodi-

ma i cijelom svijetu. Postoji samo jedan naËin na koji je

moguÊe izbjeÊi osudu tog Suda, a to je da predamo svoje

grijehe Njemu koji je umro na kriæu. Oni koji to uËine,

s radoπÊu Êe gledati kad On doe (2. Timoteju 4,8; 1.

Ivanova 2,28). Oni koji to ne uËine bit Êe puni straha pri

Njegovom dolasku (Otkrivenje 1,7; 6,12-17). Takvi Êe

biti uniπteni zbog svojih grijeha.

Kaifa je smatrao da Isus mora umrijeti kako bi se

spasila Crkva. A Isus je doπao spasiti Crkvu. Na Ëiju bi-

smo stranu mi stali da smo tog dana bili tamo? Bismo li

stali s Kaifom u namjeri da zaπtitimo Crkvu, njezinu po-

kvarenost i tradicionalna uËenja? Ili bismo stali uz Isusa

i Boæju rijeË? Mi stalno moramo birati izmeu Isusa i

Kaifine Crkve, izmeu boæanske istine i omiljene crkve-

ne tradicije, izmeu dobra i zla. Dr. Arthur Beitz je rekao:

“Nema potrebe razapeti Krista da bi se spasila ustanova.

Ako Krist ne æivi u njoj, ona je veÊ mrtva.”

Naπa sudbina ovisi o tome πto Ëinimo s Isusom. ©to

Êemo s Isusom zvanim Kristom? U svakom izboru mi

biramo izmeu Kaife i Krista, izmeu pakla i Neba. Kad

god Krist pred nas stavi svoju istinu i svoje zahtjeve, mi

biramo svoju sudbinu.

ISUS ILI KAIFA

74 F SAMO ISUS

Juda je izabrao stati uz Kaifu da bi kasnije doπao do

zakljuËka kako je njegovo odbacivanje Isusa bilo loπ iz-

bor. Novac koji je primio za izdaju Isusa vratio je sve-

Êenicima i starjeπinama s priznanjem da je izdao nedu-

ænu krv (Matej 27,3-5).

Danas postoje mnogi Jude u Crkvi. To su ljudi koji

primaju plaÊu od vjerskih ustanova, a izdaju Isusa i Nje-

govu Radosnu vijest. Umjesto da vjerom stanu uz Isusa

koji je obeÊao pobrinuti se za njihove potrebe (Matej

6,25-34), oni staju uz one koji im pruæaju novËanu si-

gurnost ovoga svijeta.

Izbor je naπ: vjera u Isusa, ili srebro u ruci. Oni koji

izaberu srebro, umjesto vjere u Isusa i Njegovu brigu za

njih, jednog Êe se dana kajati zbog svoje nevjernosti i

kratkovidnosti. Oni Êe kao Juda uoËiti svoju pogreπku,

ali Êe biti kasno. Njihovo uniπtenje neÊe doÊi kroz njihov

grijeh, veÊ kroz nedostatak zajednice s Isusom.

Grijeh nam se Ëini vrlo primamljivim dokle god ne

padnemo, ali onog trenutka kad zgrijeπimo, njegova lje-

pota iπËezava. Prije nego πto pogrijeπimo, Ëin grijeha nam

se Ëini malim, a nagrada velikom; ali kasnije biva obrnu-

to: nagrada postaje mala, a grijeh velik kao gora. –avao

nas vabi praznim obeÊanjima, da bi nas potom vlastiti

osjeÊaj krivnje dovodio do oËaja. Grijeh nikada ne ispu-

njava obeÊanja; njegov mamac ima u sebi pogubnu udicu.

Razmotrimo odgovor sveÊenikâ na Judinu griænju sa-

vjesti: “©to se to nas tiËe?” odgovorili su Mu (Matej 27,4).

Kao Kajin koji je ubio svojega brata, oni nisu na sebe

preuzeli odgovornost da πtite svojega brata. Po tome ka-

ko se odnosimo prema svojem bratu, moæemo lako za-

kljuËiti pripadamo ili Kristu ili Sotoni.

Ako svojem bratu ili sestri pomognemo u noπenju

tereta, mi pripadamo Isusu. Ako se brinemo samo za

naπe potrebe, a ne za potrebe braÊe i sestara, pripadamo

Sotoni.

F 75

Postoji Onaj koji se doista brine za nas. On nas pozi-

va: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja

Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

ISUS ILI KAIFA

76 F SAMO ISUS

17

Isus pred Pilatom

Promatrali smo kako je vjerska vlast sudila Isusu. A

sada pogledajmo kako je politiËka vlast sudila Isusu.

Glavni izraelski voe æurno su odveli Isusa pred Pon-

cija Pilata, predstavnika rimske vlasti u Palestini. Pilat je

doπao iz svoje rezidencije u Cezareji koja se nalazi na

moru. U Jeruzalem nije dolazio Ëesto, jer tamo nije nala-

zio dovoljno zabave. Traæio je druπtvo koje mu je bilo

zanimljivije.

Kad je stigao, odsjeo je u Herodovoj palaËi. Tu su

doveli Isusa. Iz straha da ne bi bili obredno neËisti i na

taj naËin odstranjeni s proslave Pashe, Æidovi nisu ulazili

u kuÊe stranaca. VukuÊi Isusa, stigli su do dvorca s mno-

go parkova, divnim πirokim putom i jezercima okruæe-

nim lijepim drveÊem.

Po ulasku u predvorje obavijestili su vojnika koji je

bio pred vratima da su doπli vidjeti Pilata i predati mu

Isusa. Ali sami nisu htjeli uÊi unutra.

Æidovski poglavari nisu razumjeli da su predajom

Isusa nevjernicima oni kao narod odbacili svojega Mesiju

i predali Ga neznaboπcima.

Pilat je ustao iz kreveta u πest sati ujutro, oËito vrlo

nezadovoljan. Bilo kakvo poslovanje sa Æidovima bilo mu

je jedan od manje omiljenih dijelova njegovog rada. Mr-

zio je Æidove, a oni su mrzili njega.

Primio je æidovsko poslanstvo koje je dovelo Isusa,

pitajuÊi ih: “Kakvu optuæbu iznosite protiv ovoga Ëovje-

F 77

ka?” Izbjegli su njegovo pitanje odgovorom: “Kad ovaj ne

bi bio zloËinac, ne bismo ga tebi predali.” (Ivan 18,29.30)

PostajuÊi sumnjiËav prema njihovim namjerama, Pi-

lat je odgovorio: “Uzmite ga vi te mu sudite po svom

Zakonu!” “Nama nije dopuπteno nikoga ubiti!” bio je nji-

hov odgovor.

Æidovi su izvrπavali smrtnu kaznu kamenovanjem. Isus

je prorekao da Êe umrijeti na kriæu (Luka 24,6-8), kaznom

koja Êe Mu dopustiti da izdræi gaπenje svojeg duha, πto je

bila cijena koju Êe platiti za naπe grijehe.

Pilat je naredio vojnicima da mu dovedu zarobljeni-

ka. Dok je Isus stajao pred njim, on Ga je upitao: “Jesi

li ti kralj æidovski?” (Ivan 18,33) Pilat je znao za æelju

Æidova da se oslobode Rima i imaju svojeg vlastitog kra-

lja, i to ga je zabrinjavalo.

Isus je odgovorio potvrdno, ali na takav naËin da je

pokazao svoju nevinost. Kako je to bilo moguÊe? Stoga

πto Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Da je bilo

od ovoga svijeta, Njegovi bi se podanici borili za Njega.

Kristovo kraljevstvo je duhovno kraljevstvo u ljudskim

srcima, kraljevstvo koje Êe jednoga dana imati podanike

iz svakog naroda na Zemlji. Da, Isus je bio Kralj nad

kraljevima i Gospodar nad gospodarima.

Pilat je brzo shvatio da su Æidovi doveli Isusa k nje-

mu ne zato πto je On uËinio neπto krivo, veÊ iz zavisti

(Marko 15,10). Nekoliko puta æelio je osloboditi Isusa.

Luka 23,20 kaæe da je bio voljan to uËiniti. Ivan 19,12

kaæe da je Pilat htio osloboditi Isusa. Djela 3,13 biljeæe

da Ga je Pilat odluËio osloboditi.

Pilat je rekao Æidovima neka sami sude Isusu. Kad su

mu nastojanja ostala bez uspjeha, poslao ga je Herodu.

Herod je poslao Isusa natrag, a Pilat je ponudio Æidovima

zloËinca Barabu u zamjenu za Krista, ali ni to nije uspjelo.

Pilat je mogao osloboditi Isusa, ali je cijena za to bila

veÊa nego πto je bio voljan platiti. Æidovi su mu jasno dali

ISUS PRED PILATOM

78 F SAMO ISUS

do znanja da Êe ga, ukoliko ne izvrπi smrtnu kaznu nad

Isusom, prijaviti Rimu. Pilat, koji je veÊ imao problema,

znao je da bi u tom sluËaju izgubio poloæaj namjesnika.

Sada je bilo — ili on, ili Isus. Jedan od njih dvojice Êe

pasti, a Pilat je odluËio da to ne bude on. Stoga je dao

naredbu za Isusovo raspeÊe.

F 79

18

Isus ili Baraba

Cijelo suenje Isusu bilo je nepravedno. Svaki od

sudaca bio je i tuæitelj, i nije bilo dopuπteno sasluπanje

Isusovih svjedoka. Suenje se obavilo u noÊnim satima,

πto je takoer bilo protuzakonito. Na suenjima pred

Pilatom uobiËavalo se suoËavati osuenog i tuæitelja, no

to nije bio sluËaj kod suenja Isusu.

Nakon πto je Pilat ustao iz kreveta da bi vidio zaπto

su æidovski sveÊenici doπli k njemu tako rano, njegova

æena imala je uznemirujuÊi san. Napisavπi poruku po-

slala mu je opomenu po sluzi. Pilat je sjedio na sudaË-

kom stolcu kad mu je uruËena poruka. On ju je otvorio

i proËitao: “Nemoj se nikako mijeπati u stvar toga pra-

vednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog

njega!” (Matej 27,19)

Rijetko se dogaalo da supruga poπalje svojem muæu

poruku o svojem snu, a posebno ako je njezin muæ bio

namjesnik i sudac. OËito se ovaj san razlikovao od dru-

gih snova. Zbog naravi i snage tog sna ona je bila pri-

morana da pokuπa zaustaviti svojeg muæa u osuivanju

nevinog Ëovjeka. Bog je upotrijebio sva moguÊa sredstva

da zaustavi Pilata od pravljenja najveÊe pogreπke u kari-

jeri.

Kad je Pilat pitao Isusa: “Ne znaπ li da imam vlast

osloboditi te i da imam vlast razapeti te?”, Isus mu je

odgovorio: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti ... kad

ti ne bi bilo dano odozgo.” (Ivan 19,10.11)

80 F SAMO ISUS

Isusov odgovor je dragulj koji nam moæe dati mir u

svakoj prilici. Bog pomno motri na nas, kao πto je bdio

nad Isusom. On zna za svaku vlas koja padne s naπe glave

(Matej 10,29-31). Niπta nam se ne moæe dogoditi bez

Njegovog dopuπtenja. Za svaku nevolju, kuπnju i muku

mi moramo nauËiti reÊi: “Ti ne bi imala nada mnom

nikakve vlasti kad ti ne bi bila dana odozgo.”

Pilat je nerado bacio svoju najjaËu kartu. Tri pobu-

njenika osuena za ubojstvo Ëekala su na izvrπenje osude

raspeÊem (Marko 15,7; Luka 23,19). Voa im je bio Ëovjek

imenom Baraba, a to ime znaËilo je “sin svojega oca”.

Bio je obiËaj da u vrijeme æidovskih blagdana Rimljani

oslobode zatvorenika za kojeg su se ljudi odluËili. Pilat je

za njih imao Ëetiri zatvorenika od kojih su mogli birati.

Znao je da su æidovski voe traæili Isusovo raspeÊe, ali je

raËunao na Isusovu omiljenost meu narodom.

“HoÊete li da vam pustim kralja æidovskog?” pitao je

Pilat, znajuÊi da su mu sveÊeniÊki poglavari predali Isusa

iz zavisti (Marko 15,9). Ali sveÊeniËki poglavari su po-

bunili svjetinu da traæi da im radije pusti Barabu.

“©to da onda Ëinim s ovim koga zovete kraljem æi-

dovskim?”

“Razapni ga!” vikala je svjetina.

“Kakvo je zlo uËinio?” pitao je Pilat.

Ali oni su joπ glasnije vikali: “Razapni ga!”

ÆeleÊi udovoljiti svjetini, Pilat je pustio Barabu, a

Isusa je, poπto Ga je dao izbiËevati, predao da Ga raza-

pnu (Marko 15,9-15).

Izbori koji su tada bili naËinjeni, naËinjeni su jer su

ljudi podlegli pritisku drugih ne dopustivπi istini i pra-

vednosti da odluËe. Svjetina je podlegla sveÊenstvu, a

Pilat je podlegao svjetini. Nitko nije podlegao Boæjem

utjecaju.

Mi smo takoer odgovorni ako, kad smo stjerani u

kut, padnemo pod ljudski utjecaj, a ne pod Isusov. Vrsta

F 81

naπeg karaktera otkriva se kad smo prisiljeni neπto uËi-

niti pogreπno kako bismo sebe spasili. Izbor koji tada

naËinimo otkriva naπ karakter.

Ni u Ëemu drugom ne vidimo bolje slabost ljudske

naravi i njezinu iskvarenost nego u poviku: “Ovoga sma-

kni, a pusti nam Barabu!” (Luka 23,18) Razmislimo πto

to znaËi. Razmislimo πto to govori o naπem srcu. U sva-

koj odluci mi Ëinimo taj izbor. U rijeËima koje izgovara-

mo, mi se opredjeljujemo za Sotonu, ili za Krista. Kroz

ono πto Ëinimo i snaæne æelje koje gajimo mi izabiremo

Barabu ili Krista. Kod ovoga ne postoji neutralnost. “Tko

nije sa mnom, taj je protiv mene”, rekao je Isus (Luka

11,23).

Zamislimo Barabu gdje leæi u zatvoru oËekujuÊi krv-

nika, a kad se vrata njegove Êelije otvore, umjesto krvni-

ka on vidi Ëovjeka nasmijanog lica koji kaæe: “Slobodan

si.” Baraba odgovara: “Ne πali se sa mnom. Ne govori

gluposti.” Tada Ëuje objaπnjenje: “Isus NazareÊanin ide

na kriæ umjesto tebe. Izlazi odavde! Slobodan si!”

Ovdje je sræ Radosne vijesti. Ti i ja smo Baraba —

djeca naπeg zemaljskog oca. Osueni smo da umremo

jer smo okrenuli lea naπem nebeskom Ocu. Ali jedan

Nevini izabrao je uzeti naπe mjesto i umrijeti za nas. On

Êe se muËiti, bit Êe u agoniji i sve Êe to podnijeti kako

bismo mi bili slobodni. Isus je otiπao na kriæ gol, da

bismo se mi mogli odjenuti u Njegovu odjeÊu bespri-

jekorne pravednosti. Isus je nosio krunu od trnja, da

bismo mi mogli imati krunu slave. Njegovo tijelo je bilo

modro i probodeno, da bi naπe moglo biti obnovljeno.

Pretpostavimo da je Baraba odbio vjerovati u svoje

osloboenje. Pretpostavimo da je zahtijevao svoju smr-

tnu kaznu. Moæemo li zamisliti neπto tako glupo? Takvu

glupost zapravo viamo svakodnevno.

Milijuni odbijaju vjerovati da je Isus umro za njih.

Milijuni odbacuju svoju slobodu i nastoje na izvrπenju

ISUS ILI BARABA

82 F SAMO ISUS

svojeg “raspeÊa”, πto donosi vjeËne posljedice. Oni od-

bijaju vjerovati u Radosnu vijest. Oni ne mogu vjerovati

da postoji Bog koji moæe toliko voljeti.

Pretpostavimo da je Baraba rekao: “Kad se popravim

i postanem bolji graanin, prihvatit Êu ovo pomilova-

nje.” TamniËar bi mu odgovorio: “Ne budi lud! Ti moraπ

najprije biti slobodan. To trebaπ biti prije nego πto po-

staneπ dobar graanin.”

Ostvarivanje zajednice s Kristom putem svoje dobro-

te je laæno Evanelje. Istinsko Evanelje je poziv Kristu

da kroz vjeru ue u naπ æivot kako bismo mogli imati

volju i snagu da postanemo dobri.

Dok su vojnici vodili Isusa na mjesto gdje Êe biti

razapet, “uhvatiπe nekoga ©imuna, Cirenca … te na njega

staviπe kriæ da ga nosi za Isusom” (Luka 23,26).

I u ovome je bio Boæji prst. ©imun, koji je bio ne-

znaboæac iz Sjeverne Afrike, prvi je koji je uzeo kriæ i

poπao za Isusom. Njegovi sinovi, Aleksandar i Ruf, po-

stali su dobro poznati Kristovi sljedbenici u ranoj Crkvi

(Marko 15,21; Rimljanima 16,13). Isus je umro ne samo

za Æidove, veÊ i za grijehe “svega svijeta” (1. Ivanova

2,2).

F 83

19

Isus na kriæu

Dvojicu zloËinaca koji su bili uhvaÊeni zajedno s

Barabom vodili su na Golgotu s Isusom. Kad su doπli do

mjesta zvanog Lubanja, razapeli su Isusa zajedno sa zlo-

Ëincima, jednog Njemu zdesna, drugog slijeva. Isus je

molio za one koji su Ga razapeli: “OËe, oprosti im, ne

znaju πto Ëine!” (Luka 23,32-34)

Kroz Isusa smo uπli u Svetinju nad svetinjama (He-

brejima 4,16). Kriæ s Golgote najveÊa je Boæja objava

istine; on nam otkriva pravu narav Boga kojemu sluæimo

— Boga koji nije samo pravedan i svet, nego je spreman

u potpunosti se ærtvovati za nas. Nijedno boæanstvo nika-

da nije ærtvovalo sebe za svoj narod. Bogovi su uvijek

zahtijevali ærtve od svojeg naroda. Naπ je Bog dao sebe

kao Ærtvu za nas kako bismo mogli biti potpuno slobo-

dni od osude.

Kriæ je bio pravi ærtvenik na kojemu je Boæje Janje

zaklano za grijehe svijeta. Njegova krv je prolivena na

kriæu kako biste vi bili osloboeni osude Zakona (Ivan

3,18; Rimljanima 8,1).

Kriæ je takoer bio mjesto gdje se izvrπio Boæji sud

nad grijehom, πto je bilo naznaËeno tamom, grmljavi-

nom, potresom i otvaranjem grobova pravednika (Matej

27,50-53).

Kao πto je Isusov kriæ razvrstao dva Ëovjeka koja su

bila razapeta s Njim na spaπenog i izgubljenog, tako on

dijeli cijeli svijet na spaπene i izgubljene. Jednoga dana

84 F SAMO ISUS

Êemo se svi poredati iza jednog ili drugog od ovih ljudi

prema tome kako smo odgovorili Isusu. Poput ove dvo-

jice, svi mi zasluæujemo smrt.

Jedina je razlika u tome πto se neki od nas kaju.

Na Golgoti su se susrele ljubav i mrænja. Stvoritelj je

odluËan ærtvovati sebe za svoja stvorenja, a stvorenja su

odluËna ubiti svojega Stvoritelja. Ali u trenutku dok Isu-

sova krv πiklja zbog uboda Ëavala u Njegove ruke, On

moli: “OËe, oprosti im...”

Tog dana smo bili tamo. Mi smo zamahnuli ËekiÊem

i zabili Ëavle. Naπa je greπnost objesila Isusa na kriæ.

Zbog naπih je grijeha On bio prikovan kako bi nam se

moglo oprostiti.

Golgota je bila pakao — tjelesni i duhovni pakao. Bila

je jedino πto je Ëovjek ikada stvorio, i Krist je predao

sebe dubinama pakla, kako bi iznutra uniπtio pakao za

sve one koji polaæu svoju vjeru u Njega. Ili Isus zauzima

naπe mjesto u paklu, ili mi idemo tamo sami. Nema dru-

gog izbora.

Krist na kriæu razlog je zbog kojeg nam Bog moæe

oprostiti. Na Golgoti shvaÊamo o Ëemu je rijeË u pravoj

religiji. RijeË je o nevjerojatnoj ljubavi, o oprostu, o pra-

vednosti, o nadi usred najcrnje tmine i o radosti koja na

koncu pobjeuje tugu.

Netko je napisao da je kriæ oæivio propovijed na Gori,

otkrio Deset zapovijedi i pokazao 1. KorinÊanima 13. Na

kriæu vidimo u najboljem i najzrelijem vidu plodove Du-

ha.

Na kriæu je Isus primio æalac smrti. Kad pËela nekog

ubode, time ubija sebe, jer gubi dio svojega tijela i ne

moæe viπe ubadati. Kad je smrt ubola Krista, uniπtila je

samu sebe. Zato je Pavao pisao: “Gdje je, smrti, tvoja

pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?” (1. KorinÊanima

15,55) Isus je primio æalac smrti za nas, kako bismo mi

mogli æivjeti vjeËno.

F 85

Zapis u Evaneljima nam kaæe da su ova tri kriæa bila

podignuta blizu ceste. Ljudi koji su prolazili odmahivali

su glavom prema Isusu. Oni su se rugali odbaËenom

Kralju. Tako je i danas. Mnogi Mu se na svojem propu-

tovanju, ako im zapadne da prou pokraj razapetog Isu-

sa, rugaju i podsmjehuju.

Bila je i nekolicina onih koji su zastali i koji su vidjeli

slavu kroz zastor krvi, znoja i muha. Oni su priznali,

zajedno sa stotnikom: “Uistinu, ovaj bijaπe Sin Boæji.”

(Matej 27,54) Tako je i danas: dok Êe se veÊina rugati i

dok krπÊanstvo i Isusovi sljedbenici nikada neÊe biti po-

pularni, uvijek Êe biti onih koji Êe vidjeti slavu kroz tmi-

nu.

Kad je naπ Gospodin umro, bilo je vrijeme Pashe.

Tijekom petnaest stoljeÊa æidovski je narod imao prore-

Ëen toËan dan smrti Mesije, koja Êe biti na Ëetrnaesti

dan prvog mjeseca, kad su se klale ærtve za svaku obitelj,

u tri sata poslijepodne. Upravo tog mjeseca, tog dana i

tog sata je Krist, naπe pashalno Janje, bio ærtvovan za nas

na kriæu (1. KorinÊanima 5,7). Kao πto je janje zaklano

na prvoj Pashi oslobodilo sinove Izraelove od njihovog

ropstva u Egiptu i izvelo ih na put u Kanaan, tako nas

Isusova smrt na posljednjoj Pashi oslobaa od naπeg rop-

stva Sotoni i izvodi nas na put za nebeski Kanaan.

Kristovo dragovoljno prihvaÊanje kriæa uËi nas da,

kad ne moæemo promijeniti stvari nabolje, moramo vje-

rovati u Boga koji moæe i koji hoÊe, u vrijeme koje On

odredi, pretvoriti naπe trnove vijence u krune slave.

Naπ je Gospodin bio skinut dogola prije nego πto je

pribijen na kriæ. Nije bilo platna oko pojasa. Time πto je

visio u zraku, kao Onaj kojega su odbili Nebo i Zemlja,

jasno je pokazano da On ne posjeduje niπta i da nema

prava ni na πto. Zamislite to: Vlasnik svemira svuËen

dogola! On je dao sve kako bismo mi mogli naslijediti

sve.

ISUS NA KRIÆU

86 F SAMO ISUS

RaspeÊe nije bila trenutna smrt — ono je bilo pro-

duljeno i muËno umiranje. Sav æivot je raspeÊe koje traje

dok ne umremo. Moramo nauËiti kako da njime ruku-

jemo gledajuÊi u Onoga koji je bio tamo umjesto nas.

Sam oblik kriæa govori o duæini, πirini, dubini i visini

Boæje ljubavi. On ukazuje na Nebo odakle je naπ Gospo-

din doπao, ali je ukorijenjen u Zemlji koju je doπao ot-

kupiti. ©irom ispruæene ruke su poziv svim ljudima, Ëak

i onima koji su Ga razapeli, da Mu dou. Ljudi mogu

odbiti neko ljutito boæanstvo, ali kako mogu odbiti Ono-

ga koji pati i koji je bio spreman umrijeti za njih?

F 87

20

Sedam Isusovih izreka s kriæa

Dok je Isus visio na kriæu, izrekao je sedam reËenica.

Ove izreke opisuju sedam glavnih duænosti Kristovih sljed-

benika.

Sve rijeËi sa samrtne postelje su dragocjene. Koliko

viπe kad su to posljednje rijeËi Isusa Krista, Boæjeg Sina!

Evo ih:

Prvo, rijeË oprosta Njegovim neprijateljima: “OËe,

oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34)

Drugo, rijeË spasenja pokajanom zloËincu razape-

tom s Njim: “Zaista, kaæem ti, danas Êeπ sa mnom biti u

raju.” (Luka 23,43)

TreÊe, rijeË potpore Njegovoj majci: “Evo ti sina!” A

onda je rekao Ivanu: “Evo ti majke!” (Ivan 19,26.27)

»etvrto, izraæavanje boli Bogu: “Boæe moj, Boæe moj!

Zaπto si me ostavio?” (Matej 27,46)

Peto, iskazivanje patnje promatraËima: “Æedan sam.”

(Ivan 19,28)

©esto, rijeË pobjede Njegovom narodu: “Svrπeno je!”

(Ivan 19,30)

Sedmo, rijeË predaje svojem Ocu: “OËe, u ruke tvoje

predajem duh svoj!” (Luka 23,46)

1. Prva rijeË s kriæa vrlo je znaËajna. Ona je “OËe”.

Moæemo podnijeti poteπkoÊe æivota kad znamo da se za

nas brine Otac koji nas voli. Moæemo podnijeti gotovo

sve ako za to postoji valjani razlog. Dijete Êe otrpjeti

88 F SAMO ISUS

najneukusniji lijek ako mu ga daje roditeljska ruka. Ali

biti sâm, nevoljen i patiti bez smisla slabi i uniπtava.

Isusovih sedam izreka upuÊeno je prijateljima i ne-

prijateljima πto stoje pored kriæa. Kao πto je uobiËajeno

za biblijske sedmice, one se dijele na skupove od tri i

Ëetiri, gdje je prvi skup u potpunosti posveÊen potre-

bama drugih. Nakon njih, tajanstvena je tmina zastrla

okolicu na tri sata, tijekom kojih je Krist πutio. Na kraju

tog razdoblja Krist je zavapio: “Boæe moj, Boæe moj! Za-

πto si me ostavio?” (Matej 27,46) Potom su brzo usli-

jedile posljednje tri izreke.

Rimski vojnici i sluËajni prolaznici oËekivali su bu-

jicu kletvi od ova tri razapeta Ëovjeka.

Prema rimskom dræavniku i filozofu Seneki, razapeti

osuenici bi proklinjali dan svojega roenja, svoje maj-

ke, svoje krvnike i pljuvali bi na one ispod njih. Katkad

bi vojnici takvima odsjekli jezike kako bi zaustavili nji-

hove kletve i hule. Umjesto svega toga, Isus se molio za

one koji su Ga razapeli, moleÊi Boga da im oprosti.

Mi ne poËinjemo æivjeti sve dok ne zatvorimo vrata

proπlosti kroz oprost. I nitko ne æivi istinski dok i sâm ne

iskusi oprost. SreÊom, nije teπko znati kad smo i mi sami

primili oprost. Kao πto ne moæete dati novac nekome

dok ga i sami niste primili, tako ne moæete dati oprost

ikom drugome dok ga i sami ne primite. Ako ne moæete

oprostiti nekome tko vam je zgrijeπio, to je zato πto sami

niste primili oprost. A ako vam nije oproπteno, niste

spaπeni (Matej 6,14.15). Oprost je most kojega svi mo-

ramo prijeÊi da bismo uπli u Boæje kraljevstvo.

Svaki odnos u æivotu traæi oprost. Nema savrπenih

æena, savrπenih muæeva ili savrπene djece. Nema savrπe-

nih poslodavaca ili savrπenih zaposlenika. I nema savr-

πenih prijatelja niti susjeda. Iz tog razloga oprost mora

biti u samoj sræi naπih odnosa s drugima. Mora biti pri-

rodan kao disanje.

F 89

2. Razmotrimo sada rijeË spasenja. Ako je Isus mo-

gao dati vjeËni æivot pokajanom zloËincu na kriæu — Ëo-

vjeku koji nije imao niËeg dobroga πto bi ga preporuËilo

Bogu — treba li se itko od nas brinuti hoÊe li ga Bog

prihvatiti? Ali nemojte Ëekati minutu do dvanaest da bi-

ste se pokajali, jer moæete umrijeti u pola dvanaest.

Najpoticajnije πto se dogodilo Isusu na kriæu bilo je

to πto je jedan od zloËinaca koji je psovao, odjednom

uπutio s divljenjem dok je gledao Isusovo ponaπanje.

NaËin na koji se Isus ponaπao na raspeÊu bio je potpuno

drukËiji u odnosu na to kako su on i njegov sudrug rea-

girali. Onda se prisjetio priËanja koja je sluπao o Isusu i

shvatio da su bila istinita. U tom trenutku je zamrzio

sebe i æivot kojim je dotad æivio. Kako je æelio biti kao

Isus koji je lijeËio, a ne ubijao ljude! Okrenuvπi se svojem

sudrugu koji je vrijeao Isusa, upitao je: “Zar se Boga ne

bojiπ, ti koji podnosiπ istu kaznu? Mi smo ovdje po prav-

di... Ali ovaj nije nikakva zla uËinio.” (Luka 23,40.41)

Ovim je rijeËima u tom trenutku pokajnik pokazao

da je mudriji od Ane, Kaife, Velikog vijeÊa, Pilata i Hero-

da. Sa svojeg poviπenog mjesta on je preokrenuo njihovu

presudu protiv Isusa. Potom je, okrenuvπi glavu prema

Gospodinu, zamolio: “Isuse, sjeti me se kada doeπ u

svoje kraljevstvo!”

UoËite razliku izmeu pokajanog zloËinca i njegovog

sudruga. On nije traæio æivot na ovom svijetu. On nije

traæio da ga se skine s kriæa. Po prvi puta u æivotu pravil-

no je poredao ono πto je najvaænije.

Zaπto su Æidovi ubili Isusa? Jer su htjeli Mesiju koji bi

im dao kraljevstvo ovoga svijeta. Isus im je, meutim,

ponudio samo Boga! Nismo li mi isto tako budalasti sa

svojim æeljama? Æelimo stvari ovoga svijeta, sve dok se

ne uguπimo u njima i istisnemo Boga iz svojeg æivota.

Ovaj pokajani zloËinac obrazac je spasenja za sve

nas. On je bio spaπen vjerom u Isusa, a ne svojim djelima

SEDAM ISUSOVIH IZREKA S KRIÆA

90 F SAMO ISUS

(vidi Efeæanima 2,8.9). Zamijetite kako brzo Isus odgo-

vara: “Zaista, kaæem ti danas: bit Êeπ sa mnom u raju!”

Istog dana kad je pokajani zloËinac poloæio svoju vjeru

u Isusa, bio je zabiljeæen kao graanin Kristovog kra-

ljevstva. Sâm Krist objavio je njegovu sudbinu.

Kakav je Ëudesan Ëovjek bio ovaj zloËinac! Ali pored

njega je bio jedan joπ Ëudesniji »ovjek. Krist je obeÊao

vjeËni æivot Ëovjeku koji Ga je, samo nekoliko minuta

ranije, psovao. To je milost u svojem najboljem, najvi-

πem, najdubljem i najpouzdanijem obliku. To znaËi da

nitko od nas ne treba oËajavati, ma kakva bila naπa pro-

πlost, naπa slabost ili naπa zloÊa. Imamo Spasitelja. Ako

ste veliki greπnik, imate joπ veÊeg Spasitelja.

Kakve god kuπnje prolazili, uzmite u obzir da je Go-

spodin Isus proπao joπ i gore. Pokajani zloËinac umrijet

Êe samo prvom smrÊu; Isus, koji je bio razapet pored

njega, trebao je upravo umrijeti drugom smrÊu — smrÊu

koja ne nudi buduÊnost onkraj groba.

3. TreÊa rijeË naπeg Gospodina na kriæu bila je iskaz

osjeÊaja prema majci. Vidio ju je kako stoji u blizini i

izgleda kao da ona sama proæivljava bol raspeÊa. Prisje-

Êala se kako je pri Njegovom roenju bila upozorena da

Êe maË probosti njezino srce. Kako istinito! Ona u tom

trenutku nije bila svjesna da Isus sudjeluje u poslu svo-

jega Oca. Svejedno, On nije zanemario duænosti prema

svojoj obitelji. Traæio je od Ivana da se pobrine za Nje-

govu majku, kao πto bi to svaki sin trebao.

4. U Ëetvrtoj rijeËi s kriæa — “Boæe moj, Boæe moj!

Zaπto si me ostavio?” — nalazimo razlog Isusove smrti.

Zapisi o proπlosti i o vjeËnosti ne sadræe reËenicu koja bi

bila nabijenija tjeskobom. Smrt nije najveÊa kazna za gri-

jeh, nego je to razdvojenost od Boga. Kad Bog — koji je

izvor æivota, nade, radosti i mira — ostavi nekog, sav

æivot, nada, radost i mir odlaze s Njim. I to je pakao. Bez

Boga uopÊe nema buduÊnosti, nego samo crne rupe pot-

F 91

punog iπËeznuÊa. Krist, koji je nosio grijehe svijeta, mo-

rao je iskusiti ovu razdvojenost. Bog je nakanio zauvijek

uniπtiti grijeh tako da je Krist, koji je nosio naπ grijeh,

zauvijek nestajao s njim. Ili se Krista uniπtava s naπim

grijehom, ili se uniπtava nas. Nema treÊeg.

Isus je bio odbijen, kako bismo mi bili prihvaÊeni.

Bog je sebe razdvojio od Isusa, kako bi mogao postati

jedno s nama. Isus je ostavljen potpuno sâm, kako bismo

mi mogli postati Ëlanovi Boæje obitelji. Isus je bio uni-

πten, kako bismo mi mogli æivjeti zauvijek. To je ærtva

koju je naπ Gospodin podnio za nas. On je sve ostavio,

kako bismo mi mogli sve naslijediti.

5. Potom je doπla rijeË patnje. “Æedan sam.” S Isuso-

vih usana nije doπla nijedna æalba na Njegovu neudob-

nost i bol. Nije izustio nijednu rijeË samosaæaljenja. On

je samo ustvrdio Ëinjenicu: “Æedan sam.” Vojnik je

namoËio svoju spuævu u neku neopojnu mjeπavinu vina

i primaknuo je Isusovim usnama. To vino oznaËava vino

naπih grijeha (Matej 26,39). Isus ga je u cijelosti progu-

tao, znajuÊi da kad to uËini, viπe neÊe biti povratka.

6. Onda je doπla Isusova πesta izreka u πestom satu

na kriæu, πestog dana u tjednu. Uzviknuo je pobjedono-

sno: “Svrπeno je!” (Ivan 19,30) U izvornom jeziku to je

samo jedna rijeË. Ali se o njoj moæe napisati cijela knjiæ-

nica. Takva rijeË je za duænika znaËila da se zavrπila nje-

gova kazna. Tako je i s nama: naπ dug Bogu je plaÊen u

potpunosti i naπa smrtna osuda je prestala vaæiti. “Sad,

dakle, nema viπe nikakve osude onima koji su u Kristu

Isusu.” (Rimljanima 8,1)

U istom trenutku kad je Isus izustio ove rijeËi, “hram-

ski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna”, pokazujuÊi

da je Isus svojom smrÊu uklonio prepreku koja je raz-

dvajala Ëovjeka od Boga, tako da sad moæemo odvaæno

uÊi u Gospodnju prisutnost (Matej 27,51; Hebrejima

10,19-22).

SEDAM ISUSOVIH IZREKA S KRIÆA

92 F SAMO ISUS

Isus je bio iskljuËen iz Boæje prisutnosti kako bismo

mi mogli uÊi u nju.

7. Kristova posljednja rijeË upuÊena je Njegovom Ocu:

“OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj!” (Luka 23,46)

Poput Joba koji je odbio ostaviti se svoje vjere u Boga,

unatoË svojim neobjaπnjivim patnjama, Isus je predao

sebe svojem Ocu, iako se Ëinilo da za Njega nema izlaza

iz uniπtenja.

Dok je naπ Gospodin izricao svoje posljednje rijeËi,

njihov se zvuk mijeπao s krikovima tisuÊa pashalnih ja-

njadi u vanjskom dvoriπtu Hrama na suprotnom brdu.

Ali naπa vjera nije usmjerena u krv janjaca, nego u krv

“naπeg pashalnog janjeta — Krista” (1. KorinÊanima 5,7)

koji je ærtvovan za nas.

Poznajemo sedam izreka s kriæa, ali bilo je i sedam

izreka o kriæu. Ovih sedam izreka o kriæu izrekli su

prolaznici (Matej 27,39.40); zloËinac slijeva (Luka 23,39);

zloËinac zdesna (Luka 23,40-42); sveÊeniËki poglavari,

uËitelji Zakona i starjeπine (Matej 27,41-43); vojnici (Lu-

ka 23,36.37) te stotnik (Marko 15,39).

Iz dviju od ovih izreka otkrivamo da je novo drvo

æivota veÊ poËelo donositi plodove: pokajani zloËinac,

koji je bio ubojica, i stotnik — dva Ëovjeka koja su pred-

stavljala dvije krajnosti u mnoπtvu otkupljenih. Ali za

veÊinu promatraËa kriæ je bio uzaludan. To ostaje tako

Ëak i danas.

Kako je nepoznati autor napisao: “Isus je poËeo svoju

sluæbu glau, a On je Kruh æivota. Isus je zavrπio svoju

sluæbu æeu, a On je æiva Voda. Isus je bio umoran, a On

je naπ odmor. Isus je platio porez, a On je Kralj. Isus je

bio optuæen za opsjednutost demonima, a On je izagnao

demone. Isus je plakao, a On briπe naπe suze. Bio je

prodan za trideset srebrenjaka, a otkupio je svijet. Isus je

bio doveden kao janje na klanje, ali On je Dobri Pastir.

Isus je umro, ali je svojom smrÊu uniπtio moÊ smrti.”

F 93

21

Osobe oko kriæa

ZapoËnimo s dva Ëovjeka koja su bila razapeta s Isu-

som. Obojica su bili zloËinci. Isus, koji je bio razapet

izmeu njih, imao je grijeh na sebi, ali ne u sebi. »ovjek

Njemu zdesna imao je grijeh u sebi, ali ne na sebi, jer

mu je bilo oproπteno. »ovjek Spasitelju slijeva imao je

grijeh i na sebi i u sebi. Zbog toga πto nije traæio oprost,

njegova je krivnja ostala na njemu.

©to to znaËi za nas danas? Mislite na Ëovjeka koji je

bio spaπen. On je bio posljednji bliski prijatelj naπega

Gospodina. Imao je hrabrost priznati da je u krivu. »ak

je i preinaËio presudu sveÊeniËkih poglavara i rabina

kad je o Isusu rekao: “Ali ovaj nije nikakva zla uËinio.”

(Luka 23,40.41) Ovaj pokajani greπnik predstavlja sve

pokajane greπnike. Mi i dalje imamo grijeh u sebi (Ëak i

ako mrzimo grijeh), ali viπe nije na nama jer smo ga dali

Isusu koji je postao grijehom za nas (2. KorinÊanima

5,21). Oproπteno nam je, i naπa je krivnja uklonjena.

Promotrite sada drugog zloËinca koji nije predao svoje

grijehe Isusu. On je bio blizu Isusu, baπ kao i njegov

sudrug, ali nije priznao zlo u svojem srcu i nije prihvatio

da je duhovno bolestan. Samo oni koji prihvate da su

bolesni idu k lijeËniku; samo oni koji priznaju da su gre-

πnici potraæit Êe Spasitelja.

Je li spasenje teπko ili lako? Ono nije samo teπko;

ono je nemoguÊe ukoliko ne poæelite biti boljom oso-

bom nego πto jeste. Ima mnogih, i religioznih i nereligi-

94 F SAMO ISUS

oznih, koji viπe vjeruju sebi nego Isusu. Poput nepoka-

janog zloËinca Isusu slijeva, oni Êe umrijeti u svojim

grijesima.

Promotrite sada vojnike oko kriæa. Matej 27,35.36

kaæe: “Tada ga razapeπe i kockom razdijeliπe meu se

haljine njegove. Zatim su sjeli i Ëuvali ga.” Oni su Ga

gledali, ali nisu uvidjeli koga su oni zapravo promatrali.

MaËka moæe gledati kralja, ali maËka nikada ne vidi kra-

lja. Tako je i s ovim vojnicima koji su Isusa vidjeli kao joπ

jednog pobunjenika koji prima konaËnu kaznu za svoja

djela.

Vojnici koji su razapeli Isusa predstavljaju cijeli ljud-

ski rod. Isus nije umro za svoje grijehe, jer nije imao

nijedan grijeh; On je umro za grijehe svijeta. Ali nemarni

svijet, poput vojnikâ, ne vidi Boæjeg Sina kako na kriæu

umire za njihove grijehe. Zato πto su duhovno slijepi, oni

vide samo joπ jednu prezrenu osobu kako tamo visi. Ka-

kav straπan propust! Isus je umro da bi ih oslobodio od

njihovih grijeha, ali oni viπe vole svoje grijehe nego πto

vole Isusa.

Jedna od osoba oko kriæa bio je i stotnik. On je bio

tamo zato πto je zapovijedao odredom za izvrπenje ras-

peÊa. On je uoËio kakva je Osoba Isus i Ëuo je svaku

rijeË koju je izgovorio. Tri sata nadnaravne tmine i veliki

potres koji je snaæno zaljuljao zemlju onoga trenutka kad

je Isus umro, naznaËili su mu da Isus nije bio obiËna

Osoba. “Kad stotnik vidje πto se dogodi, poËe slaviti Bo-

ga i reËe: ‘Zaista, ovaj Ëovjek bijaπe pravednik!’” (Luka

23,47) »ovjek odgovoran za Isusovo smaknuÊe priznao

je svoju vjeru u Spasitelja. Kako je Radosna vijest divna!

Ona moæe promijeniti Ëak i srca onih koji razapinju Go-

spodina; ona moæe preobraziti neprijatelje u prijatelje.

“Glavari sveÊeniËki zajedno s knjiæevnicima i starje-

πinama” takoer su bili kod kriæa. Rugali su Mu se i go-

vorili prolaznicima: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe

F 95

spasiti.’” (Matej 27,41.42) Ono πto su rekli bilo je istina.

Da je Isus spasio sebe, ne bi mogao spasiti druge. Morao

je umrijeti za grijehe svijeta.

Ovi vjerski poglavari, poput mnogih vjerskih voa

danas koji polaæu svoju vjeru u predaju i ustanove, a ne

u Isusa, protivili su se Isusu. Oni su vikali, tako da svatko

moæe Ëuti: “On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa

pa Êemo vjerovati u njega! On se uzdao u Boga, neka ga

sad oslobodi...” (Matej 27,42.43) Ali njihove su rijeËi bile

potpuno isprazne, jer kad se Isus uistinu oslobodio smrti

i kad Ga je Bog stvarno izbavio od groba, oni Ga i dalje

nisu vjerovali. Tko bi æelio biti u cipelama ovih licemjera

na dan Suda?

“Podalje su stajali svi njegovi znanci. A tako i æene

koje su ga pratile od Galileje i sad to gledale.” (Luka

23,49) Kako se Isusu primicao kraj, nekolicina njih je

priπla i stajala u blizini da Ga utjeπe (Ivan 19,25.26). Oni

nisu razumjeli zaπto Isus dopuπta da Mu se dogaa neπto

ovako straπno. On je nadvladao sve druge izazove u svo-

jem æivotu; zaπto je podlijegao ovom? Zaπto nije otkrio

svoju silu i siπao s kriæa?

Mnogo puta u æivotu postavljamo isto pitanje: Zaπto

Bog ne uËini neπto? Zaπto dopuπta ovo veliko zlo? Postoji

razlog. Moramo samo vjerovati Bogu da Êe On uËiniti u

svoje vrijeme. A kad uËini, vidjet Êe se da je Njegov

odabir vremena bio najbolji. Stoga imajte vjeru u Boga,

osobito dok putujete dolinom smrti.

OSOBE OKO KRIÆA

96 F SAMO ISUS

22

Pouke s kriæa

NatpisIznad Kristove glave “stajao je i natpis koji je ozna-

Ëavao njegovu krivnju: ‘Kralj æidovski.’” (Marko 15,26)

Bio je na hebrejskom, latinskom i grËkom jeziku (Ivan

19,20), tako da ga je mogao proËitati svatko tko je pro-

lazio. Ovaj natpis, koji je bio mala Biblija za sav svijet,

govorio je istinu o Isusu.

Da Isus nije umro za nas na kriæu, ne bi imao kra-

ljevstvo na Zemlji. Njegova smrt platila je cijenu za naπe

grijehe kako bismo mogli ostaviti prolazno Sotonino

kraljevstvo i uÊi u Isusovo vjeËno kraljevstvo (Koloπa-

nima 1,13.14). Svojom smrÊu On nam je otvorio vrata da

se iz zemlje smrti vratimo u zemlju æivota (Matej 27,50.51;

Hebrejima 10,19-22). Samo oni koji su otkupljeni krvlju

Janjeta mogu uÊi u zemlju æivota (Otkrivenje 7,14.15);

samo oni kojima je oproπteno mogu postati graani Ne-

ba (Otkrivenje 5,9.10).

Jedini koji je mogao sjesti na prijestolje vjeËnog æi-

vota bio je Onaj koji je mogao podnijeti prijestolje vje-

Ëne smrti — kriæ. Zato πto je Isus pretrpio kriæ za nas, bio

je okrunjeni Kralj. Nakon svojeg uskrsnuÊa iz mrtvih,

rekao je svojim uËenicima: “Dana mi je sva vlast, nebe-

ska i zemaljska.” (Matej 28,18; vidi Filipljanima 2,9.10)

Nitko ne moæe imati veÊu vlast od te. Da, Isus je Kralj

svakog istinskog vjernika.

F 97

Trnova krunaVojnici su na Isusa stavili grimiznu haljinu, ispleli

trnovu krunu i stavili je na Njegovu glavu.

Vikali su Mu: “Zdravo, kralju æidovski!” Iznova i opet

udarali su Ga po glavi πtapom i pljuvali po Njemu. Pa-

dajuÊi na koljena, glumili su odavanje poËasti Njemu (Mar-

ko 15,16-19).

Isus je pretrpio naπe poniæenje i porugu kako bismo

mi mogli primiti Ëast i poπtovanje koji pripadaju Njemu.

Trnje koje nam zadaje nevolje ne moæe nam ih vje-

Ëno zadavati, jer je Isus oduzeo vjeËnost naπim nevolja-

ma. Trnje Êemo trpjeti samo dok smo na ovom svijetu.

Nema krune bez trnja, nema obitelji bez problema i ne-

ma ljudskog srca bez tuge. »ak je i apostol Pavao bio

muËen trnom koji mu je zadavao nevolje. Triput se mo-

lio Gospodinu da mu ukloni taj trn, ali je Gospodin svaki

put rekao: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga

savrπeno oËituje u slabosti.” (vidi 2. KorinÊanima 12,7-

10) Koji god bio vaπ trn, podnosite ga strpljivo zbog

Isusa, znajuÊi da Êe uskoro doÊi dan kad Êe se trnje koje

je doπlo u naπ svijet s grijehom (Postanak 3,18) zauvijek

ukloniti, zajedno s grijehom iz kojega je izniklo.

Tmina“Od πestoga do devetog sata [podne i tri poslijepod-

ne] nastade tama po svoj zemlji. Oko devetog sata povika

Isus jakim glasom: ‘Eli, Eli! Lema sabakthani’ — a to

znaËi: Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?” (Matej

27,45.46)

U podne, kad je sunce sjalo najjaËim sjajem, duboka

se tmina spustila na zemlju. Bog koji prebiva u svjetlosti

kojoj se ne moæe pristupiti (1. Timoteju 6,16) povukao

se od Isusa. VjeËni odnos izmeu Oca i Sina bio je pre-

kinut. Svjetlost je uzmicala pred tamom, mir pred stra-

PORUKE S KRIÆA

98 F SAMO ISUS

hom, nada pred oËajem, sigurnost pred nesigurnoπÊu,

æivot pred smrÊu. »im se zavrπila ova poπast tmine, pa-

shalni je aneo doπao uzeti æivot Boæjem jedinoroe-

nom Sinu. Isus je dao svoj æivot za nas kako bismo mi

mogli æivjeti.

Prije nego πto su prvoroenci umrli, nad cijelom egi-

patskom zemljom bila je tama (Izlazak 10—11), ali u stani-

πtima Izraelaca, koji su bili zaπtiÊeni krvlju pashalnog

janjeta, i dalje je bila svjetlost. Gdje god danas ima vjere

u Boæje Janje, ima i svjetlosti.

Kad je Isus uzviknuo: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si

me ostavio?” Njegove su rijeËi bile snaæna svjetlost koja

je osvjetljavala taj prizor. On, Pravednik, bio je ostavljen,

tako da bismo mi, nepravednici, mogli biti prihvaÊeni.

Njegova smrt je svjetlo Radosne vijesti koje istjeruje

tminu. Ako ne dijelimo ovo svjetlo, nego ga zaklanjamo

pod posudom, nema niËega osim beznaa, praznine i

smrti (Matej 5,14-16).

Njegova haljina“A vojnici, poπto su razapeli Isusa, uzeπe njegove ha-

ljine i razdijeliπe na Ëetiri dijela: svakomu vojniku po

jedan dio. Uzeπe i njegovu koπulju. Ali kako nije bila

πivana, veÊ sva otkana od vrha do dna, rekoπe meusob-

no: ‘Ne parajmo je, veÊ bacimo za nju kocku komu Êe

pripasti!’ To se dogodi da se ispuni rijeË Pisma: ‘Razdije-

liπe meu se haljine moje; za odjeÊu moju baciπe kocku.’

Eto, tako su postupali vojnici.” (Ivan 19,23.24)

Isusa su skinuli dogola. On je to uËinio trideset i tri

godine ranije kad je sa sebe skinuo nebesku slavu i rodio

se ovdje na Zemlji kao golo ljudsko dijete. Samo dvadeset

i Ëetiri sata prije nego πto je razapet, Isus je to uËinio

kad je skinuo svoju gornju haljinu i opasao se ubrusom

kako bi svojim uËenicima oprao noge.

F 99

Isusova donja haljina, koja je bila otkana u komadu,

bila je sveÊeniËka haljina. Ta je haljina pripala vojnicima

koji su razapeli Isusa. To je ono πto se dogaa i danas.

Mi smo oni koji razapinju, i dostupna nam je Kristo-

va haljina pravednosti. Kad poloæimo svoju vjeru u Isusa,

naπi su grijesi pokriveni Njegovom pravednoπÊu. Prorok

Izaija je pisao: “RadoπÊu silnom u Jahvi se radujem, duπa

moja kliËe u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spa-

senja, zaogrnu plaπtem pravednosti, kao æenik kad sebi

vijenac stavi il nevjesta kad se uresi nakitom.” (Izaija

61,10)

Razderana zavjesaPotres koji je oznaËio Isusovu smrt razderao je, od

vrha do dna, teπku zavjesu πto je razdvajala svetinju Hra-

ma od Svetinje nad svetinjama gdje se pokazivala Boæja

prisutnost (Matej 27,51). Taj isti potres otvorio je i gro-

bove mnogih iskrenih vjernika. Ti su ljudi ustali u æivot,

i nakon Isusovog uskrsnuÊa od mrtvih uπli u Sveti grad

i pojavili se pred mnogima (Matej 27,52.53).

Isusova smrt otvorila je put povratka Bogu — put koji

je bio zapeËaÊen otkako je Adam izbaËen iz Edena (Po-

stanak 3,22.24). Biblija kaæe: “Prema tome, braÊo, budu-

Êi da mi snagom krvi Isusove otvoreno moæemo uÊi u

Svetinju nad svetinjama — taj novi i æivotonosni put on

nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo ...

pristupajmo k njemu...” (Hebrejima 10,19-22)

Zavjesa izmeu Boga i nas predstavljala je naπe grije-

he koji su nas razdvajali od Boga, ali kad je Isus uzeo

naπe grijehe na sebe, zavjesa je predstavljala Njegovo

tijelo. Kad je Isusovo tijelo bilo razderano na kriæu, raz-

derala se i ta zavjesa. Kad je Njegova smrt uklonila naπe

grijehe, uklonjena je i zapreka izmeu Boga i nas. Nje-

gova smrt otvorila je put povratka Bogu.

PORUKE S KRIÆA

100 F SAMO ISUS

Mi koji smo bili mrtvi u grijehu, podignuti smo u

duhovni æivot kad je Isus umro za nas. I pri Njegovom

uskrsnuÊu iz mrtvih uπli smo u Sveti grad da æivimo u

prisutnosti Boga, Isusa i nebeskih anela (Hebrejima

12,22-24).

Krv i vodaAko bi koji zatvorenik uspio pobjeÊi rimskom vojni-

ku, tog bi se vojnika smaknulo (vidi Djela 12,18.19). To

je bio zakon. Ako bi razapeti zatvorenik, kad ga se ski-

ne s kriæa, pobjegao, vojnici bi bili ubijeni (vidi Djela

27,42). Kako bi se utvrdilo da je Isus doista mrtav, jedan

od rimskih vojnika “kopljem probode” Isusov “bok pa

odmah poteËe krv i voda” (Ivan 19,34). Ovi su vojnici

bili profesionalni ubojice. Znali su koje se rane moæe

preæivjeti, a koje ne. Isusove rane nije se moglo preæiv-

jeti.

Isusova krv predstavlja naπe opravdanje: to je Spasi-

teljeva krv koja nas opravdava pred Bogom (Ivan 1,7). S

druge strane, voda predstavlja naπe posveÊenje Isusovim

Duhom koji æivi u nama; On nas Ëisti vodom svoje RijeËi

(Efeæanima 5,25).

Opravdanje djeluje u trenutku. »im poloæimo svoju

vjeru u Isusa, mi smo pred Bogom opravdani (Rimljani-

ma 3,21-24.28). Istoga trena primamo dar vjeËnoga æi-

vota (Ivan 5,24). Istodobno se na naπ raËun stavlja i Bo-

æja pravednost (2. KorinÊanima 5,21). Poput izgubljenog

sina koji je æivio greπnim æivotom, ali se pokajao i vratio

kuÊi, Gospodin prihvaÊa nas, pokajane greπnike, natrag

u svoju obitelj i stavlja Ëistu haljinu na naπa ramena (Lu-

ka 15,11-24). Ne moramo zasluæiti svoje mjesto u Boæjoj

obitelji; ono nam se daje kao besplatan dar.

Svima koji su opravdani daje se stopostotna praved-

nost (2. KorinÊanima 5,21). Ali ta pravednost nije u nama;

F 101

ona je u Isusu. Ako imamo Isusa, imamo Boæji besplatan

dar savrπene pravednosti.

PosveÊenje — ono πto Boæji Duh Ëini u nama — nikada

nije stopostotno. I nikada neÊe biti stopostotno sve dok

nam se ne daju nova duhovna tijela prigodom uskrsnuÊu

(1. KorinÊanima 15,42-44). Zbog toga πto naπe posveÊe-

nje u ovom æivotu nikada neÊe zadovoljiti ono πto se

traæi za vjeËni æivot, ne moæemo poloæiti svoju vjeru u

ono πto mi sami Ëinimo. Vjera koja nam daje vjeËni æivot

je vjera u Isusa i Njegov besplatan dar stopostotne pra-

vednosti.

Evanelje govori da se prema Kristu postupalo kao

prema greπniku, πto On nije bio; dok se prema nama

postupa kao prema pravednicima, πto mi nismo. On je

bio kaænjen za grijehe koje nije poËinio, a mi smo pred

Bogom opravdani pravednoπÊu koju nismo zasluæili. Ne-

ma niËeg tako ohrabrujuÊeg kao πto je opravdanje, πto

znaËi da smo uËinjeni pravednima pred Bogom. To mi

govori da je Isusova krv pokrila sve moje grijehe — pro-

πle, sadaπnje i buduÊe. Sve dok prianjam uz Isusa vjerom,

imam vjeËni æivot. »ak i kad se spotaknem i padnem,

ako ustanem i uhvatim se za ruku »ovjeka iz Galileje,

meni je oproπteno i opravdan sam pred Bogom.

Kad prihvatim Isusa vjerom, On dolazi u moj æivot s

darom spasenja. Ako imam Isusa, imam vjeËni æivot (1.

Ivanova 5,11.12). Æivot kojeg On æivi u meni, nakon πto

sam spaπen, naziva se posveÊenje (Filipljanima 2,13). Me-

utim, ja sam spaπen jedino onim πto je On uËinio za

mene na kriæu prije dvije tisuÊe godina, a ne onim πto

On Ëini u meni danas. Ono πto je On uËinio na kriæu je

stopostotno; ono πto On Ëini u meni u ovom æivotu nika-

da nije stopostotno, zbog πtete koju je grijeh nanio na-

πim umovima.

PORUKE S KRIÆA

102 F SAMO ISUS

23

Isus poËiva u grobu

Jedan od glavnih dana Uskrsa, kojega je krπÊanska

Crkva slavila prvih pet stotina godina, bila je Velika su-

bota, dan kad je Isus poËinuo u grobu. Taj dan je pro-

slavljao odmor kojega je Isus zadobio za nas svojom smr-

Êu na kriæu. Autor Poslanice Hebrejima je pisao: “U po-

Ëinak, naime, ulazimo mi, vjernici.” (Hebrejima 4,3)

Hebreji koji su bili izbavljeni iz ropstva u Egiptu

vjerovali su da Êe uÊi u poËinak kad dou u ObeÊanu

zemlju. Ali Kanaan im nije dao nepomuÊeni odmor ko-

jega su oËekivali. Taj obeÊani odmor i dalje je bio bu-

duÊnost. “Zbilja, da ih je Joπua uveo u poËinak [Joπua

23,1], ne bi poslije toga Bog govorio o drugom danu.

Prema tome, preostaje narodu Boæjemu neki subotni

poËinak. Jer tko je uπao u poËinak njegov, i sam je po-

Ëinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih.” (Hebrejima

4,8-10)

Istinski poËinak od svih naπih nevolja nalazi se samo

u Isusu. Ako prihvatimo da je Isus umro na kriæu za sve

naπe grijehe, teπki teret naπe krivnje pada s naπih lea i

kotrlja se niz brdo u Njegov grob, gdje ga se zauvijek

zakopava. U tom trenutku mi doæivljavamo pravi odmor.

Kad je Bog zavrπio svoje djelo stvaranja, rekao je:

“Dobro je, svrπeno je”, i poËinuo je u subotnji dan (Po-

stanak 2,1-3). I Adam i Eva su poËinuli s Njim. Nije bilo

niËega πto su mogli uËiniti da poboljπaju Boæje stvara-

nje; nije bilo niËega πto bi mogli nadodati. Sve πto su

F 103

mogli bilo je slaviti Gospodina za to i za odmor i uæivati

u tome.

Kad je naπ Gospodin zavrπio svoje djelo otkupljenja,

rekao je: “Dobro je, svrπi se”, i poËinuo je u subotnji dan

(Luka 23,50-56). Svi koji su otkupljeni ulaze u odmor s

Njim. Nema niËeg πto bismo mogli uËiniti da bismo po-

boljπali otkupljenje koje je pruæio Isus; nema niËega πto

bismo joπ mogli nadodati. Sve πto moæemo je slaviti Go-

spodina za to, uÊi u Njegov poËinak i uæivati u tom po-

Ëinku.

Baπ kao πto je subota bila dan odmora, a ne rada,

tako se i mi koji polaæemo svoju vjeru u Isusa odmaramo

u Njegovom dovrπenom djelu. Nema niËega πto bismo

mogli uËiniti da zaradimo spasenje, jer je Isus sve to

uËinio za nas. Sve πto moæemo je odmoriti se u Njego-

vom dovrπenom djelu. To je pravi poËinak. I mi slavimo

taj poËinak svakog tjedna kad se odriËemo rada kako

bismo proveli vrijeme s Gospodinom.

ISUS PO»IVA U GROBU

104 F SAMO ISUS

24

Isusov prazan grob

Cijela je zemlja grob koji pokriva milijarde ljudi. Svijet

je veliko groblje na kojem mi malo radimo, malo imamo

zadovoljstva i onda legnemo pokraj mrtvih. Æivot je sa-

mo velika procesija za naπ sprovod. »ovjek je nadvladao

mnogo toga, ali ne i smrt.

Bilo je mnogo velikih vjerskih voa u svijetu, ali svi

su podlegli smrti.

Samo je Jedan ustao iz mrtvih, a to je Isus Krist. Kad

je naπ Gospodin ustao iz mrtvih, preokrenuo je borbu

protiv grijeha i smrti. Sada je pjesma otkupljenih: “Gdje

je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?” (1.

KorinÊanima 15,55)

Apostol Pavao je pisao: “Predao sam vam najprije

ono πto sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro

za naπe grijehe, da je pokopan, da je treÊi dan, suglasno

Pismima, uskrsnuo, da se ukazao Kefi, potom Dvana-

estorici. Zatim se ukazao braÊi kojih je bilo zajedno viπe

od pet stotina, od kojih veÊina joπ i sada æivi, a neki su

veÊ pomrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apo-

stolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonoπ-

Êetu.” (1. KorinÊanima 15,3-8)

Kad je Pavao pisao ovu poslanicu krπÊanima u Ko-

rintu, nekih dvadeset pet godina nakon Isusove smrti i

uskrsnuÊa, joπ je bilo na stotine æivih ljudi koji su vidjeli

uskrsloga Krista. To se ne moæe reÊi ni za koju drugu

osobu koja je ikada æivjela i umrla. »ak ako tko Ëita ovaj

F 105

tekst s votkom u jednoj, a cigaretom u drugoj ruci, ovo

je i dalje vrlo dojmljivo.

Smrt je nadvladana! I Isus, koji je ustao iz mrtvih

treÊega dana, kaæe svima koji Ga slijede: “Jer ja æivim i

jer Êete i vi æivjeti.” (Ivan 14,19) Takoer je rekao: “Onaj

koji æivi! Bio sam mrtav, ali, evo, æivim u vijeke vjekova

i imam kljuËeve smrti i podzemlja.” (Otkrivenje 1,18)

Kad se Isus vrati na nebeskim oblacima, otkljuËat Êe

grobove svih koji su imali vjeru u Njega i osloboditi ih

(1. Solunjanima 4,16-18).

Kroz cijelo Pismo daju nam se kratki odbljesci Isu-

sovog uskrsnuÊa. U Postanku 22 je izvjeπtaj o Izaku, koji

je bio tri dana pod kaznom smrti, ali je izbavljen iz te

smrti kao u uskrsnuÊu (vidi Hebrejima 11,19).

U Postanku je i izvjeπtaj o Josipu koji je, poput Isusa,

bio laæno optuæen i osuen s drugom dvojicom, od kojih

je jedan bio spaπen, a drugi izgubljen. Josip je onda bio

podignut iz svoje jame i dano mu je mjesto pokraj veli-

kog kralja. S tog je mjesta podario spasenje svojem na-

rodu.

Jona je takoer imao iskustvo “uskrsnuÊa”. Njegovo

je pokajanje umirilo Boæji gnjev i on je vraÊen u æivot

treÊeg dana.

Daniel je takoer imao iskustvo uskrsnuÊa. Iz zavisti

su ga stavili u jamu s gladnim lavovima i nad njim

zapeËatili ulaz (Daniel 6). Ali peËat je slomljen i iziπao je

æiv.

Grob u koji su smjestili Isusa zapeËaÊen je i Ëuvan,

kao i ulaz u Eden, ulaz koji je vodio natrag iz smrti u

æivot (Matej 27,62-66). Ali treÊega dana “Najedanput se

zemlja silno potrese: aneo Gospodnji sie s neba, pri-

stupi te odmaknu kamen i sjede na nj. Lice mu je sjalo

kao munja, a odijelo mu bijaπe bijelo kao snijeg. Od stra-

ha pred njim zadrhtaπe straæari i postadoπe kao mrtvi.”

(Matej 28,2-4)

ISUSOV PRAZAN GROB

106 F SAMO ISUS

Isus nam je svojom smrÊu i uskrsnuÊem otvorio put

natrag k Bogu i æivotu. Zato su, nakon πto je ustao iz

mrtvih, oni koji su Njegovom smrÊu bili dignuti u æivot,

uπli u Sveti grad (Matej 27,53). Isusova smrt i uskrsnuÊe

su ono πto nam daje vjeËni dom kod Boga.

U podzemlju Rima, na petnaestak metara ispod

povrπine, nalazi se oko tisuÊu kilometara katakombi. Is-

kapane su kako bi se dobio graevni materijal za grad.

Rimljani su kremirali svoje mrtve, ali krπÊani su odabrali

pokapanje kao simbol svoje vjere u buduÊe uskrsnuÊe

posljednjeg dana. U svakom od Ëetrdeset i dva groblja

pod Rimom nalazila se velika kapela, kao svrπetak πez-

deset metara hodnika, u kojoj su se progonjeni krπÊani

tajno sastajali i pjevali hvale Bogu. Na koncu svakog sa-

stanka, okupljeni bi uzviknuli: “Uskrsnuo je!”

F 107

25

Isus u Galileji

Odmah nakon uskrsnuÊa Isus se sastao sa svojim

uËenicima u gornjoj sobi u Jeruzalemu i naloæio im da

odnesu Radosnu vijest cijelom svijetu. Ali prije nego πto

su mogli ponuditi spasenje drugima, trebali su ga i sami

razumjeti, tako da im je rekao: “Mir vama!” Nakon πto je

to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok (Ivan 20,20).

Naπ prvi mir dolazi nam kad vidimo Isusove rane i

shvatimo da je On bio razapet i ubijen za naπe grijehe.

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πto je

Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rimljanima

5,8) Mir dolazi onima koji znaju da je Isus platio punu

kaznu za njihove grijehe. Oni imaju mir u svojim srcima

jer viπe nisu pod Boæjom osudom.

“Zatim im ponovo reËe: ‘Mir vama! Kao πto je mene

poslao Otac, tako i ja πaljem vas.’” (Ivan 20,21)

Prvi mir koji vam Isus nudi je dubok mir. Ovaj drugi

mir vodi vas joπ dublje, jer je teπko uæivati prvi mir spa-

senja dok on nedostaje vaπim prijateljima. Prvi mir je

spasenje za vas; drugi mir dolazi kad ponudite spasenje

drugima. Isus ovdje πalje vas kako biste odnijeli Njegovo

spasenje svojim prijateljima.

“Ali”, æalite se, “nemam sposobnost da donosim

Radosnu vijest drugima. Ne znam πto bih rekao.”

Isus to zna i pruæa vam svoju boæansku silu za vaπe

poslanje. On diπe u vas i kaæe: “Primite Duha Svetoga!”

(Ivan 20,22)

108 F SAMO ISUS

Molite se da vas sâm Boæji Duh ispuni i pomogne

vam donijeti spasenje drugima. Kad zadobivate ljude za

Isusa, ispunjavate se velikim mirom i sreÊom.

Isus dalje kaæe: “Kojima oprostite grijehe, oproπteni

su im; kojima zadræite, zadræani su im.” (Ivan 20,23)

Isus ovdje kaæe da ako ljudima u svojem krugu utje-

caja donosite Radosnu vijest o Njegovoj smrti na kriæu za

grijehe ljudi, i oni to prihvate, bit Êe im oproπteno. S

druge strane, ako ne odnesete ljudima u vaπem krugu

utjecaja Radosnu vijest o Boæjem oprostu, oni je moæda

neÊe Ëuti ni od koga drugog, i u tom im se sluËaju neÊe

nikada oprostiti. Odgovornost je na vama. Idite u sili

koju vam Bog daje i dovedite ljude u Njegovo stado.

Isus je ostao na Zemlji sa svojim uËenicima πest

tjedana nakon svojeg uskrsnuÊa. VeÊi dio tog razdoblja

proveo je u Galileji, gdje je proveo veÊinu vremena svoje

sluæbe drugima. Isus je ostao na Zemlji dovoljno dugo

kako bi se pobrinuo da se Ëinjenica o Njegovom uskrs-

nuÊu dobro utvrdi.

Ali Isus se najprije trebao sastati sa svojih jedanaest

uËenika kako bi popravio neke prekinute odnose. Petar,

uËenik kojega je Isus odabrao da bude glavni evangeli-

zator u skupini, jako se ogrijeπio o Isusa. Triput je porekao

da poznaje Isusa i Ëak se u to zakleo. Odmah potom

Petar se pokajao zbog onoga πto je uËinio i gorko je

plakao. Dok je u Galileji Ëekao Isusa, Petar je, zajedno s

Ivanom, Jakovom, Tomom, Natanaelom i drugom dvoji-

com uËenika, otiπao noÊu ribariti po jezeru. Ali nisu

niπta uhvatili (Ivan 21).

U osvit sljedeÊeg jutra netko im je na obali dovik-

nuo, pitajuÊi ih imaju li koju ribu. “Nemamo”, uzvratili

su.

»ovjek na obali je uzviknuo: “Bacite mreæu na desnu

stranu laice i naÊi Êete!” Ribari su blijedo pogledali

jedan u drugog, slegnuli ramenima i bacili svoje mreæe

F 109

preko desne strane Ëamca. Nisu imali πto izgubiti. Na

svoje Ëuenje, nisu mogli izvuÊi mreæu zbog velikog bro-

ja riba u njoj.

Ivan je upro prstom prema »ovjeku na obali i rekao

Petru: “Gospodin je.” »im je to Petar Ëuo, skoËio je u

jezero i otplivao do obale. Iako je teπko povrijedio Spa-

sitelja, dovoljno dugo je poznavao Isusa i znao je da se

On neÊe ljutiti na njega. Kad je Petar doπao do obale,

Isus ga je pozvao da doe i doruËkuje s Njim.

Nakon πto su jeli i kad se Petru normalizirao πeÊer u

krvi, Isus je triput upitao Petra voli li Ga i dalje. Petar,

koji se triput odrekao Isusa, imao je sad priliku vratiti se

u zajednicu s Gospodinom trima potvrdama svoje ljuba-

vi prema Isusu. Nakon prve potvrde Isus je rekao Petru:

“Pasi jaganjce moje”; nakon druge mu je rekao: “Pasi

ovce moje”; a nakon treÊe: “Pasi ovce moje!” Petar je bio

ponovno primljen u sluæbu i opet je bio jedan od Dva-

naestorice.

Nakon πto su uËenici izvukli mreæu na obalu, izbro-

jili su ribu. U njoj su bile 153 ribe. U to vrijeme bilo je

poznato 153 vrste riba u svijetu, tako da je ulov iz jezera

predstavljao sve razliËite vrste ljudi u svijetu koje Êe Cr-

kva uhvatiti u mreæu kraljevstva (Matej 13,47).

Ima trenutaka u æivotu kad Êete doÊi do obale bez

ikakvih rezultata svojeg teπkog rada. Ali tamo je Nezna-

nac koji Ëeka na vas. Kaæe vam πto trebate uËiniti, i kad

slijedite Njegove upute, iskusit Êete nevjerojatan uspjeh.

Onda Êete odjedanput shvatiti da je taj Neznanac Isus.

On Êe vas pozvati da doete i jedete s Njim. On zna da

teπko radite, da ste umorni i da vam je hladno. Nakon πto

se odmorite i jedete, On vam otkriva kako æeli da Ga

slijedite. Ne trebate se brinuti oko Njegovih planova za

druge ljude; vaπe je poslanje da Ga slijedite.

Tajna ispunjenog i uspjeπnog æivota je slijediti Isusa.

To vas moæe skupo stajati — kao πto je stajalo Petra (Ivan

ISUS U GALILEJI

110 F SAMO ISUS

21,18.19; 2. Petrova 1,13-15) — ali cijena koju plaÊate bit

Êe mala u usporedbi s vaπom vjeËnom nagradom.

F 111

Kazalo

01. Isus, BogoËovjek ..................................................... 5

02. Isusov svijet: mjesto, ljudi i vrijeme .................... 10

03. Od Isusovog krπtenja do Njegovog

posljednjeg tjedna................................................. 15

04. Isusov pobjedniËki ulazak .................................... 27

05. Isus uËi Grke svojoj Radosnoj vijesti ................... 31

06. Isusov sud nad loπom religijom ........................... 35

07. Isusovo proroËanstvo o posljednjem vremenu .... 39

08. Isus pere noge svojim uËenicima ........................ 45

09. Isus uspostavlja Gospodnju veËeru ...................... 46

10. Isus kaæe: “Ne brini se” ........................................ 48

11. Isus: jedini izvor dobrih rodova ........................... 51

12. Isusova oproπtajna poruka .................................... 54

13. Isusova zavrπna molitva ........................................ 57

14. Isus u Getsemaniju ............................................... 59

15. Suenje Isusu ........................................................ 69

16. Isus ili Kaifa .......................................................... 72

112 F SAMO ISUS

17. Isus pred Pilatom .................................................. 76

18. Isus ili Baraba........................................................ 79

19. Isus na kriæu.......................................................... 83

20. Sedam Isusovih izreka s kriæa .............................. 87

21. Osobe oko kriæa .................................................... 93

22. Pouke s kriæa ......................................................... 96

23. Isus poËiva u grobu ............................................ 102

24. Isusov prazan grob ............................................. 104

25. Isus u Galileji ...................................................... 107

Desmond Ford

Skratio i pojednostavio Ritchie Way

IsusSamo

Samo Isus

Desm

ond Ford & R

itchie Way

”... Ali ne vidje¹e nikoga, osim Isusa sama.” (Matej 17.8)

Ova knjiga je usmjerena na Isusa, križ i Radosnu vijest. Ona se bavi ispunjenjem obećanja koje je Bog dao prije više od tri tisuće godina. Bog

je obećao da će jednoga dana prebivati s nama i hodati s nama, i da će On biti naš Bog, a mi Njegov narod. To se obećanje ispunilo u Isusu, koji je bio ”Bog s nama”. Isus je došao pokazati kakav je Bog. On je uzeo naše grijehe na sebe i na križu bio osuðen zbog njih, tako da mi možemo biti slobodni od osude. Takav je Bog. U knjizi Samo Isus otkrit ćete dragulje Radosne vijesti koje nećete naći nigdje drugdje — dragulje koji će vas nadahnuti da slavite Boga za Njegovu veliku ljubav i mudrost.

SamoIsus

Dr. Desmond Ford (1929.) napisao je tridesetak knjiga o Isusovoj Radosnoj vijesti. Osnivać je transdenominacijske evanðeoske organizacije Good News Unlimited (Radosna vijest bez granica) koja proizvodi medijska pomagala i izvore za brzo i učinkovito Širenje Radosne vijesti.

www.goodnewsunlimited.com

5446987809949

ISBN 9780994544698

90000 >