Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
UNIJA SINDIKATA RADNIKA U ZDRAVSTVU REPUBLIKE SRPSKE __________________________________________________________________________________ Zdrave Korde 1, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, BiH, tel: 051/231 360, e-mail:[email protected]
Banja Luka, dana 05.08.2016.godine
Upravni odbor Unije sindikata radnika u zdravstvu Republike Srpske u kojem udruženo djeluju Strukovni sindikat doktora medicine Republike Srpske, Strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara Republike Srpske i Samostalni sindikat radnika u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Republike Srpske, izdaje
SAOPŠTENJE ZA MEDIJE UNIJA VLADI REPUBLIKE SRPSKE DOSTAVILA SVOJ PRIJEDLOG RADNE VERZIJE
TEKSTA POSEBNOG KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA OBLAST ZDRAVSTVA Unija sindikata radnika u zdravstvu Republike Srpske, kao reprezentativan sindikat u oblasti zdravstva je danas Vladi Republike Srpske dostovila svoj prijedlog radne verzije teksta Posebnog kolektivnog ugovora za oblast zdravstva u Republici Srpskoj. Iako su u skladu sa rokovima koji su utvrđeni odredbama Zakona o radu,pregovori o novim posebnim kolektivnim ugovorima trebali biti davno završeni,resorno Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske je tek 20.07.2016.godine,Uniji sindikata radnika u zdravstvu Republike Srpske dostavilo svoj prijedlog radne verziju teksta Posebnog kolektivnog ugovora u oblasti zdravstva. Nakon detaljne pravne analize dostavljenog materijala, organi Unije sindikata radnika u zdravstvu Republike Srpske su zaključili da navedena radna verzija ne ispunjava osnovne pravne standarde i zakonske uslove utvrđene odredbama Zakona o radu, da bi mogla da se koristi kao polazni okvir za predstojeće pregovore i u skladu sa ovim zaključkom organi Unije su donijeli odluku da se u skladu sa odredbama člana 240.stav (3) Zakona o radu, Vladi Republike Srpske, kao nadležnoj za zaključenje ovog ugovora sa reprezentativnim sindikatima, dostavi novi i izmjenjen prijedlog radne verzija teksta Posebnog kolektivnog ugovora, koji po mišljenju ovog sindikata zadovoljava normativne standarde utvrđene zakonom, a kojim se detaljno i u cijelosti uređuje ova oblast na način i u skladu sa postojećim pravnim standardima i preporučenom praksom koja se u oblasti zdravstva primjenjuje u državama koje imaju isti ili sličan zakonski okvir po kojemse normiraju kolektivni ugovori u javnim zdravstvenim ustanovama. Napominjemo i da je predhodno, a na poziv ministra zdravlja i socijalne zaštite u Vladi Republike Srpske, dana 14.07.2016.godine održan prvi konsultativni sastanak predstavnika Ministartva zdravlja i socijalne zaštite i da po mišljenju predstavnika Unije koji su prisustvovali sastanku, predstavnici ovog ministarstva nisu bili tehnički spremni za vođenje ovih pregovora, a nisu imali ni potrebna ovlaštenja da mogu predstavljati Vladu Republike Srpske i učestvovati u pregovorima za zaključenje ovog kolektivnog ugovora.
I pored navedenog, Unija sindikata radnika u zdravstvu javno izražava optimizam i nadu da će u skladu sa odredbama Zakona o radu,Vlada Republike Srpske konačno imenovati svoje ovlaštene predstavnike koji će učestvovati u pregovorima za zaključenje navedenog kolektivnog ugovora, kao i da će bez novih odlaganja konačno započeti pravi i ubrzani pregovori, jer su pored višemjesečnih kašnjenja u isplati plata i gotovo masovnog „rada na crno“ bez uplate obaveznih doprinasa, radnici u javnim zdravstvenim ustanovama bukvalno ostalin i „na čekanju“ u pogledu ostvarivanja osnovnih prava koja treba da budu utvrđena i garantovana odredbama Posebnog kolektivnog ugovora. Na kraju Upravni odbor Unije obavještava građane, pacijente i radnike u javnim zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj, da će sa svoje strane preduzete sve što je potrebno da se sa predstavnicima Vlade Republike Srpske što prije postigne fer, korektan i razuman sporazum i zaključi novi Posebni kolektivni ugovor, koji neće ugroziti do sada stečena prava radnika u javnim zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj.
UPRAVNI ODBOR UNIJE PRILOZI;
‐ Radna verzija prijedloga teksta Posebnog kolektivnog ugovora za oblast zdravstva u Republici Srpskoj.
UNIJA SINDIKATA RADNIKA U ZDRAVSTVU REPUBLIKE SRPSKE
PRIJEDLOG TEKSTA POSEBNOG KOLEKTIVNOG UGOVORA (RADNI MATERIJAL)
DATUM: 06.08.2016.GODINE VERZIJA: US - O1
Na osnovu člana 240. stav (3). Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske”broj 01/16),
Vlada Republike Srpske sa reprezentativnim sindikatima u oblasti zdravstva i to: Unijom sindikata
radnika u zdravstvu Republike Srpske i Sindikatom zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske,
z a k lj u č u j u
POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR
za zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika
Srpska i jedinice lokalne samouprave
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
(1)Ovim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: ovaj ugovor) u skladu sa zakonom i ratifikovanim
međunarodnim konvencijama, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i po
osnovu rada između poslodavaca i radnika, međusobni odnosi učesnika ovog ugovora, postupak
izmena i dopuna ovog ugovora, kao i druga pitanja iz oblasti rada od značaja za radnike, poslodavca i
sindikate.
(2)Ovaj ugovor obavezuje njegove potpisnike, kao i sindikate i poslodavce koji mu naknadno pristupe.
(3) Strane potpisnice obavezuju se primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri.
Član 2.
(1) Ovaj ugovor obavezno se primenjuje u svim zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači
Republika Srpska ili jedinice lokalne samouprave.
(2) Kolektivni ugovor kod poslodavca, opšti akt poslodavca i ugovor o radu ne mogu da sadrže
odredbe kojima se utvrđuju manji obim prava i nepovoljniji uslovi rada od prava koja su utvrđena
zakonom i ovim ugovorom.
(3) Svi akti poslodavca kojim se umanjuje obim prava i utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i
uslova utvrđenih ovim ugovorom predstavljaju kršenje odredbi ovog ugovora od strane poslodavca i
ne mogu se primjenjivati.
(4) Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, odnosno ugovorom o radu mogu se utvrditi veća prava i
povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom i ovim ugovorom, kao i utvrditi i druga
prava radnika koja nisu predviđena ovim kolektivnim ugovorom, pod uslovom da ta prava nisu u
suprotnosti sa odredbama zakona i ovog ugovora.
(5) Poslodavcem u smislu ovog ugovora smatraju se sve javne zdravstvene ustanove registrovane u
Republici Srpskoj, koje se finansiraju iz sredstava Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske,
budžeta Republike Srpske i budžeta jedinica lokalne samouprave.
Član 3.
(1)Ako kolektivni ugovor kod poslodavca, opšti akt poslodavca i ugovor o radu nije zasnovan na
odredbama zakona i ovog ugovora, reprezentativni sindikat koji je potpisnik ovog ugovora ima pravo i
obavezu da zatraži od poslodavca da bez odlaganja otkloni sve uočene povrede ili kršenja zakona i
ovog ugovora.
(2) Reprezentativni sindikat može u skladu sa zakonom i da istovremeno pokrene i postupak kod
inspekcije rada i nadležnog suda sa zahtevom da poslodavac otkloni utvrđene povreda zakona, ovog
ugovora, opšteg akta i ugovora o radu.
Član 4.
(1)Reprezentativni sindikat, koji je potpisnik ovog ugovora može zatražiti od poslodavca kod koga nije
osnovan sindikat i koji nema zaključen kolektivni ugovor kod poslodavca, da direktno primjenjuje ovaj
ugovor i da uskladi svoje opšte akte i ugovore o radu sa ovim ugovorom, a obaveza poslodavca je da
u skladu sa zahtjevom reprezentativnog sindikata primjeni odredbe ovog ugovora u dijelu u kojem se
utvrđuju prava, obaveze i odgovornosti radnika.
(2)Poslodavac u dogovoru sa reprezentativnim sindikatom može ugovoriti i da se umjesto
zaključivanja kolektivnog ugovora kod poslodavca, direktno primjenjuje ovaj ugovor kao kolektivni
ugovor kod poslodavca.
(3) U slučaju iz predhodnog stava uz ovaj ugovor se mogu primjenjivati aneksi ovog ugovora koje
mogu zaključiti poslodavci i reprezentativni sindikati.
II - ZASNIVANjE RADNOG ODNOSA
1. Uslovi za zasnivanje radnog odnosa
Član 5.
(1)Radni odnos može da zasnuje samo lice koje pored zakonom propisanih uslova, ispunjava i druge
posebne uslove za rad na određenim poslovima koji su utvrđeni važećim aktom o sistematizaciji -
pravilnikom kojim se uređuje unutrašnja organizacija, radna mjesta, opis poslova i opšti i drugi uslovi
za obavljanje sistematizovanih poslova (u daljem tekstu: Pravilnik).
(2)Pravilnikom se utvrđuju organizacioni delovi kod poslodavca, naziv i opis poslova, vrsta i stepen
zahtevane stručne spreme, odnosno obrazovanja, radno iskustvo i drugi posebni uslovi za rad na tim
poslovima.
(3)Pravilnikom se utvrđuje i broj izvršilaca.
(4)Za rad na određenim poslovima, izuzetno, mogu da se utvrde najviše dva uzastopna stepena
stručne spreme, odnosno obrazovanja, u skladu sa zakonom.
(5)Poslodavac ne može da zasnuje radni odnos za obavljanje poslova koji nisu utvrđeni Pravilnikom.
Član 6.
(1)Pravilnik donosi nadležni organ kod poslodavca u skladu sa postupkom koji je utvrđen zakonom i
opštim aktom poslodavca.
(2)Prije donošenja pravilnika poslodavac je obavezan prethodno pribavi mišljenje reprezentativnih
sindikata.
(3)Reprezentativni sindikati dužni su da u roku od sedam dana dostave mišljenje na Prijedlog ovog
pravilnika.
(4)Ako reprezentativni sindikati ne dostave mišljenje u roku iz stava 3. ovog člana, smatraće se da
nemaju primedbi.
(5)Ako reprezentativni sindikati dostave mišljenje sa primjedbama i prijedlozima na pravilnik,
poslodavac je obavezan da u roku od nerednih sedam dana razmotri dostavljene primjedbe i
reprezentativnom sindikatu dostavi pismeni odgovor sa obrazloženjem.
2. Postupak izbora kandidata
Član 7.
(1)Odluku o potrebi zasnivanja radnog odnosa donosi poslodavac raspisivanjem javnog oglasa, a u
skladu sa usvojenim I odobrenim kadrovskim planom zdravstvene ustanove.
(2)Poslodavac je obavezan da odluku o potrebi za zasnivanjem radnog odnosa sa novim zaposlenim
javno oglasi i prijavi nadležnoj javnoj službi za zapošljavanje, kao i da je dostavi Ministarstvu zdravlja
i socijalne zaštite, radi objavljivanja na internet stranici Ministarstva.
Član 8.
(1)Javni oglas, pored uslova utvrđenih Pravilnikom, obavezno mora da sadrži: naziv i opis posla; način
zasnivanja radnog odnosa (na određeno ili neodređeno vreme), radno vreme (puno, nepuno ili
skraćeno), dužinu probnog rada - ako je za određene poslove predviđen probni rad, vrstu i stepen
stručne spreme, odnosno obrazovanja, koji su uslov za obavljanje poslova za koje se zaključuje
ugovor o radu, potrebno radno iskustvo, kao i ostale informacije i obavještenja koja su porebna.
(2)Rok za prijavu kandidata ne može biti kraći od osam dana.
Član 9.
(1) Kandidati koji su se javili na oglas mogu biti pozvani na razgovor radi pružanja dodatnih podataka
koji mogu biti važni za odluku o prijemu (prethodno iskustvo o radu, prosečna ocena u toku
školovanja, dodatno obrazovanje ili osposobljenost, dužina trajanja školovanja, itd.).
(2) O razgovoru sa kandidatom obavezno se sačinjava zapisnik.
(3)O izboru kandidata odlučuje direktor.
(4) Direktor prethodno može pribaviti mišljenje rukovodioca radne jedinice u kojoj će kandidat po
prijemu raditi.
(5) Rok u kome kandidat mora biti obavešten o izboru ne može biti duži od 30 dana od dana isteka
roka za prijavu kandidata.
3. Ugovor o radu
Član 10.
(1)Radni odnos se zasniva zaključivanjem ugovora o radu.
(2)Ugovor o radu obavezno treba da sadrži: Naziv i sedište poslodavca, lično ime zaposlenog, mesto
prebivališta, odnosno boravišta zaposlenog,vrstu i stepen stručne spreme zaposlenog, odnosno
obrazovanja zaposlenog, koji su uslov za obavljanje poslova za koje se zaključuje ugovor o radu,naziv i
opis poslova koje zaposleni treba da obavlja, mesto rada; vrstu radnog odnosa (na neodređeno ili
određeno vreme), trajanje ugovora o radu na određeno vreme i osnov za zasnivanje radnog odnosa
na određeno vreme, dan početka rada, radno vreme (puno, nepuno ili skraćeno),novčani iznos
osnovne plate na dan zaključenja ugovora o radu, elementi za utvrđivanje osnovne plate, radnog
učinka, naknade plate, uvećane plate, dodatka na platu i drugih primanja utvrđenih u skladu sa
zakonom i ovim kolektivnim ugovorom, rokove za isplatu plate i drugih primanja na koja zaposleni
ima pravo, pozivanje na kolektivni ugovor, odnosno pravilnik o radu koji mjenja kolektivni
ugovor,dužinu probnog rada,trajanje pripravničkog staža, ako se radni odnos zasniva sa
pripravnikom, u skladu sa zakonom, trajanje odmora u toku dnevnog rada i godišnjeg
odmora,trajanje dnevnog i nedeljnog radnog vremena.
(3)Ugovorom o radu mogu da se ugovore i druga prava i obaveze.
(4)Ugovor o radu ne mora da sadrži elementa iz stava (2) ovog člana, koji su utvrđeni zakonom,
kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili drugim aktom poslodavca u skladu sa zakonom, a u kom
slučaju u ugovoru mora da se naznači akt kojim su ta prava utvrđena u momentu zaključenja ugovora
o radu.
(5)Na prava i obaveze koja nisu utvrđena ugovorom o radu primenjuju se odgovarajuće odredbe
zakona, kolektivnog ugovora kod poslodavca i ovog ugovora.
Član 11.
(1)Poslodavac je dužan da pre zaključivanja ugovora o radu obavesti kandidata o poslu, uslovima
rada, pravima i obavezama iz radnog odnosa i pravilima u vezi sa ispunjavanjem ugovornih i drugih
obaveza iz radnog odnosa.
(2)Poslodavac je dužan da zaposlenom, na njegov zahtev, dostavi na uvid Zakon o radu, ovaj ugovor i
druga akta koja se odnose na prava i obaveze zaposlenih.
(3)Poslodavac je dužan da zaposlenog, pre stupanja na rad, pismenim putem obavesti o zabrani
vršenja zlostavljanja na radu i pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenog i poslodavca u vezi
sa zabranom zlostavljanja, u skladu sa zakonom.
Član 12.
(1)Poslodavac je dužan da na početku svake kalendarske godine dostavi reprezentativnim sindikatima
spisak zaposlenih i da na zahtev reprezentativnih sindikata dostavi obaveštenje o izvršenom prijemu
novih zaposlenih u prethodnoj godini.
(2)Spisak iz stava (1) ovog člana mora da sadrži ime i prezime zaposlenog, organizacionu jedinicu,
naziv posla i stručnu spremu zaposlenih koji su zasnovali radni odnos.
Član 13.
Obaveza je poslodavca da obezbedi broj izvršilaca u skladu sa propisima koji uređuju uslove za
obavljanje zdravstvene delatnosti u zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima zdravstvene službe,
odnosno u skladu sa kadrovskim planom.
4. Probni rad
Član 14.
(1)Probni rad može trajati tri mjeseca, a najduže šest meseci.
(2)Radne i druge stručne sposobnosti zaposlenog za vreme probnog rada utvrđuje komisija od tri
člana koju imenuje direktor.
(3)Članovi komisije moraju imati najmanje istu vrstu i stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja
kao i zaposleni na probnom radu.
(4)Komisija prati radne i stručne sposobnosti zaposlenog u toku probnog rada.
(5)Komisija je dužna da sedam radnih dana pre isteka probnog rada, direktoru dostavi u pismenoj
formi obrazloženo mišljenje o uspehu i rezultatima rada zaposlenog.
5. Pripravnici
Član 15.
(1)Ugovor o radu na neodređeno ili određeno vreme može se zaključiti sa pripravnikom koji se
osposobljava za samostalni rad za obavljanje određenih poslova zdravstvene delatnosti.
(2)Poslodavac je dužan da zasnuje radni odnos na određeno vreme sa određenim brojem pripravnika,
u skladu sa aktom koji u skladu sa zakonom, donosi ministar nadležan za poslove zdravlja (u daljem
tekstu: ministar).
(3)Pripravniku koji je zasnovao radni odnos na određeno vreme, prestaje radni odnos protekom
vremena za koje je radni odnos zasnovan.
(4)Pripravnik može obavljati pripravnički staž i kao volonter pod uslovima utvrđenim ugovorom o
obavljanju volonterskog rada, a u skladu sa zakonima kojim se uređuje zdravstvena zaštita i rad
volontera.
6. Personalni dosije zaposlenih
Član 16.
(1)Poslodavac je dužan da za svako lice sa kojim je zasnovao radni odnos vodi personalni dosije.
(2)U personalnom dosijeu se čuvaju svi podaci koji su važni za radnopravni status zaposlenog kod
poslodavca (radna knjižica, ugovor o radu, rešenja i drugi akti o ostvarivanju prava, obaveza i
odgovornosti zaposlenog).
(3)Zaposleni je obavezan da neposrednom rukovodiocu prijavi adresu boravka i broj telefona, kao i
svaku promenu tih podataka, kako bi mogao da bude dostupan radi obaveštavanja, dostavljanja i
pozivanja.
(4)Zaposleni ima pravo uvida u dokumentaciju iz personalnog dosijea uz prisustvo lica ovlašćenog za
vođenje personalnih poslova kod poslodavca.
(5)Lice koje ima uvid u personalni dosije zaposlenog ne sme trećem licu da ustupa dokumentaciju i
saopštava podatke iz personalnog dosijea koji se odnosi na zaposlenog, bez njegove prethodne
pismene saglasnosti, osim na zahtev suda i u drugim zakonom predviđenim slučajevima.
7. Opšta orijentacija i obuka pod nadzorom
Član 17.
(1)Za zaposlenog koji prvi put zasniva radni odnos kod poslodavca organizuje se opšta orijentacija i
obuka pod nadzorom (u daljem tekstu: obuka) u radnoj jedinici u kojoj treba da obavlja poslove.
(2)Tokom obuke zaposleni se upoznaje sa rukovodiocima, drugim zaposlenima u radnoj jedinici,
organizacijom rada kod poslodavca i procesom rada na poslovima koje obavlja, kao i merama
bezbednosti i zdravlja na radu.
Član 18.
(1)Za zaposlenog koji prvi put zasniva radni odnos kod poslodavca ili se premešta na druge poslove,
poslodavac je dužan da organizuje obuku pod nadzorom zaposlenog sa iskustvom – mentorom.
(2)Opštim aktom se bliže uređuje način organizovanja obuke.
(3)Dužina obuke zavisi od složenosti posla, individualnih sposobnosti zaposlenog i procene mentora i
neposrednog rukovodioca.
(4)Zaposlenom se dostavlja pisana lista sa delovima radnog procesa poslova koje obavlja.
(5)Mentor potpisom overava uspešno završen svaki deo obuke sa liste delova radnog procesa.
Član 19.
(1)Obuka traje najmanje dve nedelje, osim ako mentor pismeno ne potvrdi da je zaposlenom bilo
dovoljno i kraće vreme za obuku.
(2)Tokom perioda obuke zaposleni može obavljati poslove samo pod nadzorom mentora.
(3)Zaposleni i neposredni rukovodilac mogu tražiti dodatnu obuku ako smatraju da je to neophodno
za sigurno obavljanje poslova.
Član 20.
U personalnom dosijeu zaposlenog čuva se evidencija o toku, trajanju i završetku obuke.
8. Izmena ugovorenih uslova rada
Član 21.
(1)Zbog potreba procesa i organizacije rada, poslodavac može zaposlenom ponuditi aneks ugovora o
radu i premeštaj na drugi odgovarajući posao koji odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim
sposobnostima, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.
(2)Kolektivnim ugovorom kod poslodavca se utvrđuju slučajevi kada će se smatrati da postoji potreba
procesa i organizacije rada.
Član 22.
(1)Zaposleni može privremeno ili trajno da bude raspoređen na rad iz jednog mesta u drugo uz
njegov pristanak.
(2)Zaposleni može da se rasporedi na rad kod istog poslodavca iz jednog u drugo mesto rada bez
njegovog pristanka, osim za članove tima izabranog lekara:
- Ako je delatnost poslodavca takve prirode da se rad obavlja u mestima van sedišta poslodavca,
odnosno njegovog organizacionog dela, u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca;
- Ako je udaljenost od mesta u kome zaposleni radi do mesta u koje se raspoređuje na rad manja od
50 km u jednom pravcu ili su mesto rada i mesto u koje se zaposleni raspoređuje na teritoriji iste
opštine, odnosno grada a organizovan je redovan prevoz koji omogućava blagovremeni dolazak na
rad i povratak sa rada i obezbeđena naknada prevoza u visini cene prevoza u javnom saobraćaju;
- Zaposlena – žena za vreme trudnoće, majka sa detetom predškolskog uzrasta i majka deteta
zaostalog u razvoju ili sa teškim urođenim ili stečenim oboljenjima i stanjima, zaposleni kod koga je
utvrđena invalidnost II kategorije i invalidi sa preostalom odnosno smanjenom radnom sposobnošću
ne mogu da budu raspoređeni u smislu stava (2) ovog člana;
(3)Poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada i u drugim slučajevima u
skladu sa zakonom.
III - OBRAZOVANjE I STRUČNO USAVRŠAVANjE ZAPOSLENIH
1. Obrazovanje
Član 23.
Poslodavac može, u skladu sa pravilnikom i kadrovskim planom zdravstvene ustanove, uputiti
zaposlenog na dodatno obrazovanje, i to:
- ako se ukaže potreba za dodatnim obrazovanjem zaposlenog;
- ako premeštaj zaposlenog na drugi odgovarajući posao, zbog potrebe procesa i organizacije rada,
zahteva dodatna znanja i veštine za obavljanje ovih poslova.
Član 24.
Zaposleni koga je poslodavac uputio na dodatno obrazovanje ima pravo na plaćeno odsustvo za
pripremu i polaganje ispita, i to:
- tri dana za svaki ispit;
- 15 dana za diplomski ispit;
- 30 dana za master akademske studije (magistarski ispit) i doktorske akademske studije (odbrana
doktorata).
2. Stručno usavršavanje
Član 25.
(1)Poslodavac je dužan da zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku obezbedi stručno
usavršavanje koje podrazumeva sticanje znanja i veština, a koje obuhvata:
1) specijalizacije i uže specijalizacije;
2) kontinuiranu edukaciju.
(2) Troškove stručnog usavršavanja snosi poslodavac.
Član 26.
Kontinuirana edukacija podrazumeva:
- učešće na stručnim i naučnim skupovima;
- učešće na seminarima, kursevima i drugim programima kontinuirane edukacije.
Član 27.
(1)Poslodavac upućuje zaposlenog na stručno usavršavanje u skladu sa delatnošću zdravstvene
ustanove, prema Planu stručnog usavršavanja (u daljem tekstu: Plan) zdravstvenih radnika i
zdravstvenih saradnika, koji donosi zdravstvena ustanova, a na osnovu predloga stručnog saveta
zdravstvene ustanove.
(2)Rukovodioci organizacionih jedinica dužni su da stručnom savetu zdravstvene ustanove dostave
predlog Plana do kraja aprila tekuće godine za narednu godinu, vodeći računa o stručnoj spremi
zaposlenih, oblasti za koje je zdravstvenom radniku izdata dozvola za samostalni rad (licenca), kao i
poslovima koje obavljaju zdravstveni saradnici.
(3)Stručni savet razmatra dostavljene predloge i dostavlja svoj predlog do kraja maja tekuće godine
za narednu godinu.
(4)Plan iz stava (1) ovog člana usvaja upravni odbor zdravstvene ustanove i stavlja zaposlenima na
uvid do kraja septembra tekuće godine za narednu godinu.
(5)Na predlog Plana mišljenje daju nadležne zdravstvene komore i ministarstvo nadležno za poslove
zdravlja.
Član 28.
(1)Zaposleni koga je poslodavac uputio na specijalizaciju i poslodavac obavezni su zaključiti ugovor
kojim se obavezno uređuju uslovi specijalizacije, obaveze poslodavca i zaposlenog, kao i uslovi pod
kojima se ovaj ugovor može raskinuti od strane poslodavca i zaposlenog.
(2)Uslovi specijalizacije i obaveze poslodavca i zaposlenog moraju biti ugovoreni u skladu sa opštim
standardima koji se jedinstveno primjenjuju za sve zdravstvene ustanove na koje se primjenjuje ovaj
ugovor.
(3)Ugovorom o specilaizaciji ne mogu se ugovoriti uslovi kojima se zaposleni može dovesti u
neravnopravan ili podređen položaj kod poslodavca u odnosu na druge radnike.
(3)Na zahtjev zaposlenog u pregovorima za zaključenje ugovora iz stava (1) ovog člana može
učestvovati sindikat kojem radnik pripada.
(4)Zaposleni koga je poslodavac uputio na specijalizaciju i užu specijalizaciju ima pravo na plaćeno
odsustvo za pripremu i polaganje ispita, i to najmanje 30 radnih dana za specijalistički i uži
specijalistički ispit.
Član 29.
Poslodavac obavezno upućuje zaposlenog na pohađanje programa kontinuirane edukacije, koji je
akreditovan od strane nadležnog organa, a radi obnavljanja dozvole za samostalni rad (licence).
Član 30.
(1)Poslodavac je dužan da zaposlenima omogući pohađanje programa kontinuirane edukacije, vodeći
računa o nesmetanom funkcionisanju zdravstvene ustanove, odnosno kontinuiranom pružanju
zdravstvene zaštite.
(2)Troškove kontinuirane edukacije koja je neophodna za obnavljanje dozvole za samostalan rad
(licence) snosi poslodavac.
Član 31.
Zaposleni koga je poslodavac uputio na pohađanje programa kontinuirane edukacije ima pravo na
plaćeno odsustvo za sve vreme trajanja programa, kao i za vreme neophodno za dolazak u mesto u
kome se sprovodi program kontinuirane edukacije i kao i povratak u mesto rada.
3. Edukacija koja nije o trošku poslodavca
Član 32.
(1)Osim kontinuirane edukacije koja je određena planom stručnog usavršavanja, poslodavac može
odobriti i druge oblike edukacije zaposlenom.
(2)Zaposleni koji ima najmanje šest meseci neprekidnog radnog odnosa u ustanovi, ima pravo na
edukaciju iz stava (1) ovog člana.
Član 33.
U slučaju kada zaposleni na lični zahtev prisustvuje sastancima i drugim programima iz člana 32. ovog
ugovora, poslodavac nema obavezu plaćanja troškova edukacije, osim ako proceni da bi tako stečena
znanja bila korisna za poslodavca.
IV - RADNO VREME
1. Radno vreme
Član 34.
(1)Redovno radno vreme iznosi 40 časova nedeljno, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2)Radno vreme može biti kraće od 40 časova nedeljno, ali ne kraće od 30 časova nedeljno.
(3)U slučaju iz stava (2) ovog člana, zaposleni ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa
punim radnim vremenom.
(4)Nedeljni raspored rada, početak i završetak radnog vremena u zdravstvenoj ustanovi utvrđuje
osnivač ustanove.
2. Raspored radnog vremena zaposlenog
Član 35.
(1) Redovno radno vrijeme se po pravilu raspoređuje ravnomjerno u pet radnih dana u nedelji sa
radnim danom u trajanju od osam sati.
(2)Poslodavac utvrđuje raspored radnog vremena zaposlenog na mjesečnom nivou, odnosno za
period od najmanje četiri nedelje.
(2)Raspored radnog vremena zaposlenog se objavljuje najmanje petnaest dana prije primjene.
(3)Izuzetno od st. (1) i (2) ovog člana, raspored radnog vremena zaposlenog može biti promenjen
samo u slučajevima koji se ne mogu unapred predvideti.
(4)Neposredni rukovodilac obavezan je da zaposlenog da obavesti o promeni njegovog rasporeda
radnog vremena najkasnije 24 sata poslije nastupanja izmjene koja se nije mogla predvidjeti.
(5)Rasporedom radnog vremena ili uvođenjem prekovremenog rada ne može se zaposlenom uskratiti
dnevni odmor od najmanje 12 časova neprekidno u okviru 24 časa, niti nedeljni odmor od najmanje
24 časa neprekidno.
Član 36.
Zdravstvena ustanova, u kojoj je zbog prirode posla potrebno obezbediti neprekidno pružanje
zdravstvene zaštite, odnosno zdravstvenih usluga, obezbeđuje neprekidnost rada sledećim
redosledom:
- smenskim radom (koji traje 24 sata u kontinuitetu);
- prekovremenim radom u dežurstvu, pripravnošću i u izuzetnim slučajevima na način utvrđen
članom 41. stav (2) ovog ugovora, a koji se odnosi na rad po pozivu;
- U zdravstvenim ustanovama se zbog prirode posla ne može vršiti preraspodela radnog vremena iz
jednog u drugi dio kalendarske godine.
3. Skraćeno radno vreme
Član 37.
Zaposlenima koji rade na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima na kojima i pored
primene odgovarajućih mera bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, sredstava i opreme lične
zaštite, postoji povećano štetno dejstvo na zdravlje zaposlenog (u daljem tekstu: radna mesta sa
povećanim rizikom) skraćuje se radno vreme srazmerno štetnom dejstvu uslova rada na zdravlje i
radnu sposobnost zaposlenog, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.
Član 38.
(1)Radno vreme zaposlenog, u skladu sa zakonom, skraćuje se srazmerno štetnom dejstvu uslova
rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenog, u skladu sa izvršenom procenom rizika i stručnom
analizom službe medicine rada.
(2)Dužina radnog vremena za grupe poslova, ukoliko se te grupe poslova obavljaju na radnim
mestima koja su utvrđena kao radna mesta sa povećanim rizikom, utvrđuje se na osnovu sledećih
smernica:
1) prva grupa poslova od 30 sati;
- stalni rad sa otvorenim izvorima jonizujućeg zračenja,
- stalni rad u zoni jonizujućeg zračenja i angio-salama;
2) druga grupa poslova od 35 sati;
- stalni rad u urgentnim ekipama hitne medicinske pomoći (radna mesta lekara, vozača, medicinskih
sestara i tehničara),
- stalni rad u prijemnoj urgentnoj službi (radna mesta lekara, medicinskih sestara i tehničara,
kao i bolničara koji rade neposredno na zbrinjavanju hitnih slučajeva),
- radna mesta u neonatologiji (radna mesta lekara i medicinskih sestara i tehničara);
3)treća grupa poslova od 36 sati;
- stalni rad u službama patologije i sudske medicine (radna mesta lekara, medicinskih sestara i
tehničara i bolničara),
- stalni rad sa licima sa mentalnim smetnjama (radna mesta lekara i medicinskih sestara i
tehničara), a u stacionarnim ustanovama svi zaposleni na odeljenju,
- rad na davanju citostatske terapije (radna mesta lekara i medicinskih sestara i tehničara),
- radna mesta u operacionim i porođajnim salama (radna mesta lekara, babica, anestetičara i
instrumentara),
- rad u hemodijalizi (svi zaposleni u službi),
- radna mesta u intenzivnoj nezi (radna mesta lekara, anestetičara i medicinskih sestara i
tehničara),
- stalni rad u službi hematologije i laboratorijama sa zaraznim, toksičnim i kancerogenim
materijalima (radna mesta zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, perači suđa i
čistačice – higijeničarke),
- stalni rad na odeljenjima sa infektivnim bolesnicima (svi zaposleni),
- stalni rad na uzimanju i davanju krvi i derivata krvi (radna mesta lekara i medicinskih sestara i
tehničara);
4) četvrta grupa poslova od 37 sati;
- stalni rad na terenu, u patronažnoj službi i kućnom lečenju (radna mesta lekara, vozača i
medicinskih sestara i tehničara),
- stalni rad na odeljenjima poluintenzivne nege i na ranoj intrahospitalnoj rehabilitaciji (radna mesta
lekara i medicinskih sestara i tehničara),
- stalni rad u stomatološkoj ordinaciji (radna mesta stomatologa, stomatološke sestre odnosno
medicinske sestre),
- stalni rad u kotlarnicama (ložionicama na čvrsta goriva), rad u perionicama (direktan rad na
mašinama) i rad u centralnoj sterilizaciji;
5) peta grupa poslova od 38 sati;
- stalni rad noću (od 22 časa do 6 časova narednog dana) duže od jedne trećine radnog vremena.
(3)Skraćeno radno vreme iz stava (2) ovog člana, ne može biti kraće od 30 sati nedeljno.
(4)Skraćeno radno vreme iz st. (2) i (3) ovog člana, smatra se radom sa punim radnim vremenom.
(5)Kada se na radnom mestu pojave nove opasnosti ili štetnosti, odnosno dođe do promene nivoa
rizika u procesu rada, u postupku izmene ili dopune akta o proceni rizika, poslodavac može da, nakon
izvršene stručne analize, kao preventivnu meru za bezbedan i zdrav rad utvrdi skraćeno radno vreme
4. Prekovremeni rad
Član 39.
(1)Radnik je obavezan da po nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vremena samo u
slučajevima utvrđenim Zakonom o radu.
(2)Zdravstvena ustanova može, radi obezbeđivanja neprekidne zdravstvene zaštite i uz pismenu
saglasnost radnika da organizuje prekovremeni rad radnika, koji ne može trajati duže od 10 sati
sedmično i najviše 230 sati godišnje.
(3)Zdravstvena ustanova obavezna je da vodi evidencije prekovremenog rada za svakog radnika i
obavezna je da omogući predstavnicima sindikata slobodan pristup navedenim evidencijama.
Dežurstvo
Član 40.
(1)Zdravstvena ustanova može, radi obezbeđivanja neprekidne zdravstvene zaštite, da uvede
dežurstvo kao prekovremeni rad samo u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.
(2)Osim u slučajevima predviđenim zakonom, zdravstveni radnik može biti raspoređen za obavljanje
prekovremenog rada u dežurstvu samo uz njegov pristanak, ako se dežurstvo ne provodi u okviru
redovnog radnog vremena radnika.
(3)Poslodavac donosi odluku o uvođenju dežurstva u zdravstvenoj ustanovi, kao i rasporedu radnika
u dežurstvu.
(4)U skladu sa stavom 3. ovog člana, prekovremni rad u dežurstvu ne može trajati duže od 10 sati
nedeljno.
(5)Izuzetno od stava (3) ovog člana poslodavac može doneti odluku da za određenog zdravstvenog
radnika, samo uz njegov pismeni pristanak, dežurstvo može da traje i duže, a najviše do 20 časova
nedeljno, u zavisnosti od delatnosti zdravstvene ustanove, raspoloživog kadra, kao i organizacije
zdravstvene službe za teritoriju koju pokriva zdravstvena ustanova.
Pripravnost i rad po pozivu
Član 41.
(1)Pripravnost je poseban oblik prekovremenog rada kod kojeg zaposleni zdravstveni radnik i
zdravstveni saradnik ne mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti stalno dostupan radi
pružanja hitne medicinske pomoći u zdravstvenim ustanovama. Odluku o uvođenju i obimu
pripravnosti donosi poslodavac uz saglasnost zdravstvenog radnika.
(2)Postupak pozivanja zdravstvenog radnika i njegove obaveze i odgovornosti utvrđuju se posebnim
aktom poslodavca.
(1)Rad po pozivu jeste poseban oblik prekovremenog rada kod kojeg zdravstveni radnik ne mora biti
prisutan u zdravstvenoj ustanovi, ali se mora odazvati na poziv radi pružanja zdravstvene zaštite.
(3)Ako se organizacijom rada zdravstvene ustanove u redovnom radnom vremenu, odnosno
dežurstvu, odnosno pripravnosti, ne može obezbediti kontinuirano pružanje zdravstvene zaštite,
zdravstvena ustanova može, izuzetno (u slučaju nastupanja elementarnih i drugih većih nepogoda ili
saobraćajnih nezgoda), organizovati rad po pozivu.
(4)Odluku o uvođenju rada po pozivu donosi poslodavac na predlog rukovodioca organizacione
jedinice, kojom se određuju zdravstveni radnici koji se pozivaju radi pružanja zdravstvene zaštite,
neposredno po nastupanju okolnosti predviđenih stavom (2) ovog člana.
Prava zaposlenih po osnovu prekovremenog rada
Član 42.
(1)Zaposleni zdravstveni radnik koji radi prekovremeno u skladu sa čl. 39–41. i članom 95. ovog
ugovora ima pravo na dodatak na platu za prekovremeni rad u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.
(2)Zaposleni nemedicinski radnik i zdravstveni saradnik koji radi prekovremeno ima pravo na dodatak
na platu za prekovremeni rad, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.
(3)Samo na pismeni zahtev radnika, prekovremeni rad iz st. (1) i (2) ovog člana može da se
preračunava u slobodne sate, umesto prava na dodatak na platu.
(4)Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi korišćenje slobodnih sati iz stava (3) ovog člana
najkasnije u roku od dva mjeseca od mjeseca u kome je to pravo ostvario.
(5)O slobodnim satima se vodi evidencija.
(6)Za svaki sat prekovremenog rada, zaposleni ima pravo na sat i po slobodno.
Član 43.
(1)Ako zbog potreba procesa i organizacije rada slobodni sati ne mogu biti iskorišćeni u roku iz člana
42. stav (4) ovog ugovora, radniku se isplaćuje dodatak na platu za prekovremeni rad, u skladu sa
zakonom i članom 95. ovog ugovora.
(2)Ako zaposleni ne može da iskoristi slobodne sate zbog prestanka radnog odnosa ili premeštaja na
poslove u drugu radnu jedinicu, ima pravo na jednokratnu isplatu svih dodataka na platu za
prekovremeni rad.
Član 44.
(1)Za vreme provedeno u pripravnosti, kad zaposleni zdravstveni radnik ne radi, ima pravo na
dodatak na platu u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.
(2)Pripravnost radnim danom može trajati najviše 16 sati, a subotom, nedeljom i praznikom do 24
sata.
(3)Sati dežurstva, rada po pozivu i pripravnosti se međusobno isključuju.
Član 45.
Poslodavac je dužan da do 15 dana u mjesecu dostavlja reprezentativnom sindikatu izveštaj o
ostvarenom prekovremenom i noćnom radu za predhodni mjesec.
V - ODMORI I ODSUSTVA
1. Odmor u toku dnevnog rada
Član 46.
(1)Zaposleni koji radi najmanje šest časova dnevno ima pravo na plaćeni odmor u toku dnevnog rada
u trajanju od najmanje 30 minuta.
(2)Odmor u toku dnevnog rada ne može da se koristi na početku i na kraju radnog vremena
zaposlenog.
(3)Poslodavac je obavezan da uredi vreme odmora na način kojim se ne ugrožava obavljanje
delatnosti.
(4)Zaposleni koji radi duže od 8 sati dnevno ima pravo na odmor u toku rada od 45 minuta.
2. Dnevni odmor
Član 47.
Zaposleni ima pravo na odmor u trajanju od najmanje 12 časova neprekidno u okviru 24 časa, u
skladu sa zakonom.
3. Nedeljni odmor
Član 48.
(1)Radnik ima pravo na nedeljni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno.
(2) Dani nedeljnog odmora su u pravilu subota i nedelja.
(3)Radniku koji po zahtjevu poslodavca radi prekovremeno se mora obezbediti nedeljni odmor u
trajanju od najmanje 24 sata neprekidno u toku radne nedelje, kome se dodaje vreme odmora u
trajanju od najmanje 12 časova neprekidno u okviru narednih 24 sata.
(4)Izuzetno od stava (1) ovog člana, zaposleni koji zbog obavljanja posla u različitim smenama ne
može da koristi odmor u trajanju utvrđenom u stavu (1) ovog člana, ima pravo na nedeljni odmor, u
trajanju od najmanje 24 časa neprekidno.
(5)Zaposlenom koji zbog rada nije mogao da koristi nedeljni odmor, poslodavac mora da nadoknadi
nedeljni odmor u toku naredne nedelje.
(6)Radniku se mora obezbijediti da najviše jednom mesečno radi subotu ili nedelju uzastopno.
(7)Ako zbog nepredviđenih okolnosti koje nastanu posle objavljenog rasporeda radnog vremena,
radniku nije moguće obezbediti pravo iz stava (4) ovog člana, to pravo se prenosi na naredni mesec.
(1) Godišnji odmor
Član 49.
(1)Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po
osnovu:
1) radnog iskustva:
- za svake tri godine rada u radnom odnosu – jedan dan;
2)stručne spreme:
- najmanje jedan, a najviše tri radna dana;
3) uslova rada:
- za rad na poslovima iz prve grupe člana 38. ovog ugovora – za 12 radnih dana,
- za rad na poslovima iz druge grupe člana 38. ovog ugovora – za 10 radnih dana,
- za rad na poslovima iz treće grupe člana 38. ovog ugovora – za osam radnih dana,
- za rad na poslovima iz četvrte grupe člana 38. ovog ugovora – za pet radnih dana,
- za rad na poslovima iz pete grupe poslova člana 38 . ovog ugovora – za tri radna dana;
4) doprinosa na radu na predlog neposrednog rukovodioca, i to za:
- izuzetne rezultate rada – pet radnih dana;
5) socijalnog i zdravstvenog statusa zaposlenog:
- ratnom invalidu i invalidu rada – za tri radna dana,
- roditelju sa detetom do 14 godina života – za dva radna dana,
- samohranom roditelju sa detetom do 14 godina života – za tri radna dana,
- zaposlenom koji boluje od profesionalne bolesti – za pet radnih dana,
- zaposlenom koji boluje od hronične bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja koja zahteva
neprekidno lečenje – za pet radnih dana,
- zaposlenom koji ima dete sa teškim fizičkim i mentalnim oštećenjima – za sedam radnih dana;
6) radnog statusa u kontakta sa pacijentima:
- zaposlenom koji je u stalnom kontaktu sa pacijentima kao i zaposlenom koji radi u smenama, noću,
subotom i nedeljom, a ne ostvaruju prava na uvećani broj dana godišnjeg odmora po osnovu
skraćenog radnog vremena – za tri radna dana.
(2) Godišnji odmor po svim osnovama iz stava (1) ovog člana ne može trajati duže od 30 radnih dana.
(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, zaposleni koji rade skraćeno radno vreme, u skladu sa zakonom i
ovim ugovorom, imaju pravo na korišćenje godišnjeg odmora u trajanju do 40 radnih dana.
Član 50.
(1)Zahtev za korišćenje godišnjeg odmora zaposleni podnosi pismeno rukovodiocu radne jedinice.
(2)Rukovodilac radne jedinice dužan je da blagovremeno sačini predlog plana korišćenja godišnjeg
odmora zaposlenih grupisan prema poslovima.
(3)Poslodavac će pri izradi plana korišćenja godišnjeg odmora naročito voditi računa o zahtevima
zaposlenih sa najdužim radnim stažom i zaposlenih sa decom do 14 godina.
VI - PLAĆENO ODSUSTVO
Član 51.
(1)Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo do sedam radnih dana u toku kalendarske godine, u
sledećim slučajevima:
1) sklapanja braka – sedam radnih dana;
2) sklapanje braka deteta – tri radna dana;
3) rođenje deteta – pet radnih dana;
4) porođaja drugog člana porodice – jedan radni dan;
5) usvajanja deteta – pet radnih dana;
6) teže bolesti člana porodice – sedam radnih dana;
7) selidbe – tri radna dana;
8) otklanjanja štetnih posledica u domaćinstvu prouzrokovanih elementarnom nepogodom ili
drugom nesrećom – pet radnih dana;
9) učestvovanje na takmičenjima i susretima koje organizuje sindikat – do sedam radnih dana;
10) upućivanja na zdravstvene preventivno-rekreativne odmore – do sedam radnih dana;
11) u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
(2)Pored odsustva iz stava (1) ovog člana, zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo i u sledećim
slučajevima:
1)zbog smrti člana porodice – pet radnih dana;
2)zbog smrti bližeg srodnika – jedan radni dan;
3)za svaki slučaj dobrovoljnog davanja krvi – dva uzastopna dana, računajući i dan davanja krvi.
(3)Članovima porodice u smislu ovog člana smatraju se: bračni i vanbračni supružnici , njihova djeca
(bračna, vanbračna i usvojena), pastorčad, djeca pod starateljstvomi druga djeca bez roditelja uzata
na izdržavanje, majka , otac, očuh, maćeha, usvojilac, a djed i baba po majci ili ocu i braća i sestre ako
žive u zajedničkom domaćinstvu ili su izdržavana lica od bez vlastitih primanja.
(4)Radniku se može, a na predlog specijaliste (medicine rada), odobriti plaćeno odsustvo od deset
radnih dana radi rehabilitacije iz medicinskih razloga, ukoliko se proces rada može organizovati bez
angažovanja novog radnika.
Član 52.
Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i za obavljanje dužnosti u državnim organima, organima
jedinice lokalne samouprave, sindikatima i na poziv pravosudnih organa u skladu sa ovim ugovorom,
izuzev kada zaposleni obavlja posao sudskog veštaka, u skladu sa zakonom.
VII - NEPLAĆENO ODSUSTVO
Član 53.
(1)Poslodavac je dužan da zaposlenom, na lični zahtev, omogući neplaćeno odsustvo do pet radnih
dana u slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
(2)Poslodavac može, na zahtev zaposlenog, da zaposlenom omogući korišćenje neplaćenog odsustva i
u dužem trajanju od trajanja utvrđenog kolektivnim ugovorom kod poslodavca, kada to ne remeti
proces rada.
(3)Pismeni zahtev za neplaćeno odsustvo zaposleni podnosi neposrednom rukovodiocu najmanje
četiri nedelje pre datuma korišćenja odsustva, izuzev u slučajevima bolesti ili smrti u porodici.
(4)Saglasnost na neplaćeno odsustvo daje neposredni rukovodilac , a odobrava direktor zdravstvene
ustanove, ako se odobrenim neplaćenim odsustvom ne ugrožava proces i organizacija rada.
Član 54.
(1)Neplaćeno odsustvo može se odobriti naročito zbog:
1)oporavka, putovanja, lečenja zaposlenog koje nije obuhvaćeno kao pravo iz obaveznog
zdravstvenog osiguranja;
2)učestvovanje na kulturnim i sportskim priredbama u svojstvu izvođača, kao i učestvovanje na
stručnim kongresima i konferencijama;
3)sastancima političkih i drugih organizacija kao delegat ili član rukovodstva;
4)u slučaju kada zaposleni obavlja poslove sudskog veštaka, u skladu sa zakonom, kao fizičko lice;
5)drugih razloga lične prirode.
(2)Zaposlenom koji koristi neplaćeno odsustvo miruju prava i obaveze iz radnog odnosa.
Član 55.
(1)Zaposleni koji radi u zdravstvenoj ustanovi više od dve godine neprekidno, ima pravo na neplaćeno
odsustvo zbog obrazovanja ili stručnog usavršavanja koje ima za cilj sticanje veština, znanja ili zvanja
neophodnih za obavljanje posla zaposlenog ili pripremu za rad na drugim poslovima kod poslodavca.
(2)Odsustvo iz stava (1) ovog člana odobrava se zaposlenom ako se obrazovanje ili stručno
usavršavanje obavlja u ustanovi priznatoj od strane nadležnog organa u Republici Srpskoj, odnosno
države u kojoj se ta ustanova nalazi.
Član 56.
Zaposleni se može vratiti ranije sa odobrenog neplaćenog odsustva.
VIII - ZAŠTITA I ZDRAVLJE NA RADU
1. Prava i obaveze
Član 57.
Kolektivnim ugovorom kod poslodavca u skladu sa zakonom i ovim ugovorom, uređuju se prava,
obaveze i odgovornosti poslodavca i radnika u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu.
Član 58.
Poslodavac je dužan da obezbedi radniku rad na radnom mestu i u radnoj okolini u kojima su
sprovedene mere zaštite i zdravlja na radu, u skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju na radu.
Član 59.
(1)Radnik je dužan da primenjuje propisane mere za zaštitu i zdrav rad, da namenski koristi sredstva
za rad i opasne materije, da koristi propisana sredstva i opremu za ličnu zaštitu na radu i da sa njima
pažljivo rukuje da ne bi ugrozio zaštitu i zdravlje, kao i zaštitu i zdravlje drugih lica.
(2)Pre napuštanja radnog mesta, radnik je dužan da radno mesto i sredstva za rad ostavi u stanju da
ne ugrožavaju druge zaposlene.
Član 60.
(1)Poslodavac je dužan da izvrši osposobljavanje radnika za zaštitu i zdrav rad.
(2)Za vreme osposobljavanja za zaštitu i zdrav rad radnik ima pravo na platu.
(3)Troškove osposobljavanja iz stava (1) ovog člana snosi poslodavac.
Član 61.
Radnik je dužan da, u skladu sa svojim saznanjima, odmah obavesti poslodavca o nepravilnostima,
štetnostima, opasnostima ili drugoj pojavi koja bi na radnom mestu mogla da ugrozi njegovu
bezbednost i zdravlje ili zaštitu i zdravlje drugih radnika.
Član 62.
(1)Radniku kome preti neposredna opasnost po život i zdravlje zbog nesprovedenih mera za zaštitu i
zdravlje na radu ima pravo da, u skladu sa zakonom, odbije da obavlja poslove i ima pravo na platu
kao da je radio na svom radnom mestu.
(2)Radnikkoji odbije da obavlja poslove u skladu sa stavom (1) ovog člana, ne čini time povredu radne
obaveze i ne može da mu se po tom osnovu otkaže ugovor o radu.
Član 63.
(1)Kada mu preti neposredna opasnost po život ili zdravlje, radnik ima pravo da preduzme
odgovarajuće mere, u skladu sa svojim znanjem i tehničkim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju
i da napusti radno mesto, radni proces, odnosno radnu okolinu.
(2)U slučaju iz stava (1) ovog člana radnik nije odgovoran za štetu koju prouzrokuje poslodavcu, niti
čini povredu radne obaveze.
(3)U slučaju iz stava (1) ovog člana, kada radnik napusti radno mesto, ima pravo na platu.
2. Poslovi sa povećanim rizikom
Član 64.
Radnik može biti angažovan na poslovima sa povećanim rizikom ako ispunjava sledeće uslove:
1) da ima propisanu stručnu spremu;
2) da je zdravstveno sposoban za obavljanje poslova sa povećanim rizikom;
3) da je prethodno osposobljen za bezbedan i zdrav rad;
4) da nije mlađi od 18 godina;
5) da nije stariji od 55 godina, izuzev uz saglasnost zaposlenog;
6) da nije invalid rada.
Član 65.
(1)Zaposlena žena za vreme trudnoće i majka sa detetom do tri godine ne može da radi na poslovima
sa povećanim rizikom.
(2)Poslodavac ne može odrediti zaposlenu ženu da radi na radnom mestu sa povećanim rizikom koji
bi mogao da joj ugrozi ostvarivanje materinstva.
(3)Poslodavac je dužan da obezbedi da zaposlena žena za vreme trudnoće bude u pismenoj formi
obaveštena o rezultatima procene rizika na radnom mestu i o merama kojima se rizici otklanjaju.
Član 66.
(1)Poslodavac je dužan da radniku na radnom mestu sa povećanim rizikom pre početka rada
obezbedi prethodni lekarski pregled, kao i periodični lekarski pregled u toku rada.
(2)Ako se u postupku periodičnog lekarskog pregleda utvrdi da radnik ne ispunjava posebne
zdravstvene uslove za obavljanje poslova na radnom mestu sa povećanim rizikom, poslodavac je
dužan da ga premesti na drugo radno mesto koje odgovara njegovim zdravstvenim sposobnostima.
(3)Ne ispunjavanje posebnih zdravstvenih uslova za rad na radnom mestu sa povećanim rizikom ne
može biti razlog za otkaz ugovora o radu.
Član 67.
Aktom o proceni rizika za poslove sa povećanim rizikom, može se kao preventivna mera za zaštitu i
zdrav rad utvrditi skraćeno radno vreme, dodatne i jednokratne pauze, kao i druge mere.
Član 68.
(1)Radnik koji obavljaju poslove sa povećanim rizikom, invalidi rada, profesionalno oboleli, kao i
zaposleni koji obavljaju poslove na kojima postoji mogućnost profesionalnog oboljenja, u skladu sa
aktom o proceni rizika, imaju pravo na korišćenje odmora za prevenciju radne invalidnosti,
rehabilitaciju i preventivnu rekreaciju u banjskim i klimatskim lečilištima, prema uputstvima medicine
rada.
(2)Kolektivnim ugovorom kod poslodavca regulisaće se način ostvarivanja prava iz stava (1) ovog
člana.
Član 69.
(1)Radnik koji je profesionalno oboleo ne može trpeti nikakvu štetu niti snositi bilo kakve troškove
zbog toga što je profesionalno oboleo.
(2)Poslodavac je dužan da profesionalno obolelom radniku, kome je utvrđeno profesionalno
oboljenje, u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju profesionalnih bolesti, obezbedi obavljanje poslova
prema radnoj sposobnosti, u skladu sa zakonom.
Član 70.
Poslodavac je dužan da radniku koji je osoba sa invaliditetom i zaposlenom sa zdravstvenim
smetnjama obezbedi obavljanje poslova prema radnoj sposobnosti, u skladu sa zakonom.
3. Predstavnik zaposlenih za zaštitu i zdravlje na radu
Član 71.
(1)Radnici kod poslodavca imaju pravo da izaberu najmanje jednog predstavnika radnika za zaštitu i
zdravlje na radu.
(2)Broj predstavnika radnika za zaštitu i zdravlje na radu kod poslodavca i način njihovog izbora
uređuje se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
(3)Predstavnika zaposlenih za zaštitu i zdravlje na radu imenuje reprezentativni sindikat, a ako ima
više reprezentativnih sindikata, predstavnika imenuje sindikat sa većim brojem članova sindikalne
organizacije, odnosno reprezentativni sindikati sporazumno.
(4) Kod poslodavca kod kojeg nije organizovan sindikat, predstavnika zaposlenih za zaštitu i zdravlje
na radu biraju radnici.
Član 72.
(1)Mandat predstavnika radnika za zaštitu i zdravlje na radu traje četiri godine.
(2)Pre isteka perioda na koji je izabran, predstavniku radnika za zaštitu i zdravlje na radu mandat
može da prestane zbog:
- prestanka radnog odnosa kod poslodavca,
- podnošenja ostavke,
- nepoverenja više od polovine od ukupnog broja zaposlenih ili reprezentativnog sindikata iskazanog
u pisanoj formi sa obrazloženjem.
(3)U slučaju iz stava (2) ovog člana izbor novog predstavnika radnika za zaštitu i zdravlje na radu
sprovodi se najkasnije u roku od 30 dana od prestanka mandata prethodnog predstavnika.
Član 73.
Poslodavac je dužan da predstavnika radnika za zaštitu i zdravlje na radu informiše najmanje jednom
u šest meseci o svim podacima koji se odnose na bezbednost i zdravlje na radu.
Član 74.
Poslodavac je dužan da predstavnika radnika za zaštitu i zdravlje na radu upozna:
1) sa nalazima i predlozima ili preduzetim merama inspekcije rada;
2)sa izveštajima o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima i oboljenjima u vezi sa radom i o
preduzetim merama za bezbednost i zdravlje na radu;
3) o planiranim i preduzetim merama za sprečavanje neposredne opasnosti po život i zdravlje;
4) sa izveštajem o stanju zaštite i zdravlja na radu zaposlenih, kao i o sprovedenim merama;
5) o drugim pitanjima, u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
Član 75.
(1)Poslodavac je dužan da predstavniku radnika za zaštitu i zdravlje na radu omogući pristup
podacima i informacijama neophodnim za nesmetano obavljanje aktivnosti vezanih za zaštitu i
zdravlje na radu.
(2)Na pisani zahtev za pružanje stručne pomoći ili dostavu podataka i informacija, direktor ili drugo
ovlašćeno lice, odnosno stručno lice poslodavca za poslove zaštite i zdravlja na radu dužni su da
predstavniku radnika za zaštitu i zdravlje na radu dostave pisani odgovor u roku od petnaest dana od
dana prijema zahteva.
Član 76.
O uočenim nepravilnostima u primeni propisa o zaštiti i zdravlju na radu, predstavnik radnika za
zaštitu i zdravlje na radu neposredno obaveštava:
1) direktora;
2) lice za poslove zaštite i zdravlja na radu kod poslodavca;
3) rukovodioca dela procesa rada;
4) Odbor za zaštitu i zdravlje na radu;
5) reprezentativni sindikat.
Član 77.
Lice za poslove zaštite i zdravlja na radu kod poslodavca, u vezi s uočenim nepravilnostima u primeni
propisa o bezbednosti i zdravlju na radu dužno je da odmah, bez odlaganja, preduzme mere i
aktivnosti za otklanjanje uočenih nepravilnosti i o tome u pisanom obliku, izvesti poslodavca.
Član 78.
Predstavnik zradnika za zaštitu i zdravlje na radu ima pravo da o pitanjima bezbednosti i zdravlja na
radu:
1)neposredno komunicira sa zaposlenima;
2)prima usmene i pisane predstavke zaposlenih;
3)neposredno komunicira sa rukovodiocima – organizatorima procesa rada;
4)neposredno komunicira sa licem određenim od strane poslodavca da obavlja poslove bezbednosti i
zdravlja na radu, odnosno sa predstavnicima odgovarajuće službe kod poslodavca;
5)daje mišljenje i sugestije nadležnim organima u vezi s primenom propisa o zaštiti i zdravlju na radu;
6)zahteva i insistira na poštovanju propisa o bezbednosti i zdravlju na radu i otklanjanju uočenih
nedostataka;
7)da ističe obaveštenja na oglasnim tablama poslodavca o aktivnostima koje preduzima.
Član 79.
(1)Predstavnik radnika za zaštitu i zdravlje na radu ima pravo na plaćeno odsustvo, radi obavljanja
aktivnosti vezanih za bezbednost i zdravlje na radu i pravo na plaćeno odsustvo za sve vreme
provedeno na sednicama Odbora za zaštitu i zdravlje na radu, kao i za vreme prisustvovanja
inspekcijskom nadzoru, u skladu sa zakonom i opštim aktom poslodavca.
(2) Predstavnik radnika za zaštitu i zdravlje na radu, pre korišćenja plaćenih časova za obavljanje
aktivnosti bezbednosti i zdravlja na radu, dužan je da blagovremeno o tome obavesti neposrednog
rukovodioca.
Član 80.
Predstavnik radnika za zaštitu i zdravlje na radu, za vreme obavljanja funkcije i po prestanku funkcije
uživa punu zaštitu svih prava iz radnog odnosa u skladu sa odredbama zakona i ovog ugovora koji se
odnosi na predstavnike reprezentativnih sindikata pod uslovom da postupa u skladu sa zakonom,
ovim ugovorom i opštim aktima poslodavca.
Član 81.
Predstavnik radnika za zaštitu i zdravlje na radu dužan je da sindikate informiše o svom radu na svaki
njihov zahtev.
4. Odbor za zaštitu i zdravlje na radu
Član 82.
(1)Članovi odbora za zaštitu i zdravlje na radu su:
1)predstavnici radnika za zaštitu i zdravlje na radu;
2)predstavnici koje imenuje direktor.
(2)Broj i sastav odbora za zaštitu i zdravlje na radu uređuje se kolektivnim ugovorom kod poslodavca,
pri čemu broj predstavnika radnika mora da bude najmanje za jednog veći od broja predstavnika
poslodavca, računajući i lice određeno od strane poslodavca za poslove bezbednosti i zdravlja na
radu.
(3)Inicijativu za formiranje odbora za zaštitu i zdravlje na radu mogu da podnesu i poslodavac i
reprezentativni sindikati.
(4)Poslodavac je dužan da omogući da se, najkasnije u roku od 15 dana od dana pokretanja inicijative
iz stava (3) ovog člana, obrazuje odbor za zaštitu i zdravlje na radu i počne sa radom.
Član 83.
(1)Mandat članova odbora za zaštitu i zdravlje na radu traje četiri godine.
(2)Direktor, odnosno reprezentativni sindikat može uvek promeniti člana odbora za zaštitu i zdravlje
na radu – predstavnika poslodavca, odnosno reprezentativnog sindikata, ukoliko ne izvršava obaveze
na način propisan Poslovnikom o radu odbora.
(3)Predsednika odbora za bezbednost i zdravlje na radu biraju članovi odbora većinom glasova.
(4)Predsednik odbora za bezbednost i zdravlje na radu je uvek iz reda predstavnika zaposlenih.
(5)Poslovnikom o radu odbor za bezbednost i zdravlje na radu bliže uređuje način svoga rada.
Član 84.
Odbor za zaštitu i zdravlje na radu ima sledeće nadležnosti i prava da:
1)bude informisan o rezultatima procene rizika;
2)ostvaruje uvid u sve akte koji se odnose na zaštitu i zdravlje na radu;
3)daje predloge i učestvuje u razmatranju svih pitanja koja se odnose na sprovođenje zaštitei zdravlja
na radu;
4)zahteva od poslodavca informacije o svim podacima koji se odnose na zaštitu i zdravlje na radu;
5)razmatra izveštaj poslodavca o stanju zaštite i zdravlja na radu zaposlenih, kao i o sprovedenim
merama;
6)zahteva od poslodavca da preduzme odgovarajuće mere za otklanjanje ili smanjenje rizika koji
ugrožava zaštitu i zdravlje zaposlenih;
7)zahteva vršenje inspekcijskog nadzora ako smatra da nisu sprovedene odgovarajuće mere zaštite i
zdravlja na radu;
8)upoznaje se sa nalozima i predlozima ili preduzetim merama inspekcije rada;
9)razmatra izveštaje o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima i oboljenjima u vezi sa radom
i o preduzetim merama za zaštitu i zdravlje na radu od strane poslodavca;
10)razmatra izveštaj poslodavca o preduzetim merama za sprečavanje neposredne opasnosti po život
i zdravlje;
11)razmatra i daje sugestije na deo kolektivnog ugovora kod poslodavca u oblasti zaštite i zdravlja na
radu u toku pregovora za zaključivanje i daje inicijativu za izmene i dopune kolektivnog ugovora kod
poslodavca u ovoj oblasti;
12)razmatra nacrte i predloge svih akata poslodavca u oblasti zaštite i zdravlja na radu i daje
odgovarajuće mišljenje i sugestije;
13)razmatra i druga pitanja u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i opštim aktima poslodavca
u oblasti zaštite i zdravlja na radu.
Član 85.
Poslodavac je dužan da odboru za zaštitu i zdravlje na radu obezbedi potrebne prostorne i
administrativno-tehničke uslove za nesmetan rad, kao i stručnu podršku, u skladu sa kolektivnim
ugovorom kod poslodavca.
Član 86.
(1)Odbor za zaštitu i zdravlje na radu dužan je da poslodavcu i reprezentativnim sindikatima podnosi
šestomesečni izveštaj o svome radu.
(2)Poslodavac i reprezentativni sindikati dužni su da razmotre stavove i mišljenja odbora za zaštitu i
zdravlje na radu i da ga o svom stavu izveste.
Član 87.
(1)Članovi odbora za zaštitu i zdravlje na radu imaju pravo da prisustvuju seminarima i savetovanjima
radi edukacije za obavljanje svojih funkcija najmanje jednom godišnje.
(2)Troškove iz stava 1. ovog člana snosi poslodavac.
Član 88.
Odbor za zaštitu i zdravlje na radu ostvaruje saradnju sa nadležnim inspekcijama i ministarstvima.
5. Sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu
Član 89.
(1)Aktom o proceni rizika utvrđuju se vrsta sredstava i opreme lične zaštite za obavljanje pojedinih
poslova.
(2) Za pravovremenu nabavku i raspodjelu potrebnih sredstava i opreme lične zaštite za obavljanje
pojedinih poslova odgovoran je poslodavac.
(3) Nedostatak sredstava i opreme lične zaštite za obavljanje pojedinih poslova predstavlja opravdan
razlog da radnik odbije da radi.
6. Kolektivno osiguranje zaposlenih
Član 90.
(1)Poslodavac je dužan da, na svoj teret, kolektivno osigura zaposlene za slučaj smrti, povrede na
radu, profesionalne bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i da im obezbedi korišćenje
preventivno rekreativnih odmora.
(2)Poslodavac je dužan da, pored osiguranja iz stava (1) ovog člana, osigura zaposlene koji rade na
radnim mestima sa povećanim rizikom, u uvećanom iznosu, utvrđenom kolektivnim ugovorom kod
poslodavca, od povreda na radu i profesionalnih oboljenja.
(3)Poslodavac je dužan da zdravstvene radnike osigura od odgovornosti za ljekarsku ili medicinsku
grešku.
(4)Učesnici ovog ugovora sporazumom utvrđuju način realizacije osiguranja iz st. (1), (2) i (3) ovog
člana.
7. Lična bezbjednost zdravstvenih radnika i saradnika na radnom mjestu
Član 91.
(1)Poslodavac je obavezan i odgovoran da obezbjedi potrebne kadrove, tehnička sredstva i opremu,
kao i da planira mjere i aktivnosti kojima se spriječava svako nezakonito postupanje usmjereno na
ugrožavanje bezbjednositi, ometanje ili uznemiravanje zdravstvenih radnika, zdravstvenih saradnika i
drugih radnika na njihovim radnim mjestima u zdravstvenim ustanovama.
(2) U skladu sa stavom (1) ovog člana obaveza je poslodavca da obezbjedi potreban stručni nadzor,
efektivnu i efikasnu kontrolu svih lica i predmeta koje ta lica nose sa sobom, prije nego što im se
omogući slobodan pristup u prostorije zdravstvene ustanove i kontakti sa zdravstvenim radnicima i
saradnicima na njihovim radnim mjestima.
(3) Poslodavca je obavezan da u radnom prostoru organizuje odgovorajuću interventnu službu
fizičkog obezbjeđenja objekata i lica koja je nadležna da spriječi svako ugrožavanje bezbjednosti,
ometanje ili uznemiravanje zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika za vrijeme rada u
zdravstvenoj ustanovi.
(4) Poslodavac je obavezan predstavnicima reprezentativnih sindikata svakih šest mjeseci dostaviti
izvještaj o provođenju plana mjera zaštite od ugrožavanja bezbjednosti zdravstvenih radnika i
saradnika na njihovim radnim mjestima.
(5)Radniku kome preti neposredna opasnost po život i ličnu sigurnost zbog toga što poslodavac nije
sproveo mjere koje su utvrđene u u stavu (1), (2) i (3) ovog člana, ima pravo da privremeno prekine
rad uz obavezu da predhodno obavjesti reprezentativni sindikat o razlozima koji njegov dalji rad čine
nemogućim.
(6)Radnik koji u skladu sa predhodnim stavom ovog člana privremeno prekine rad, ne čini time
povredu radne obaveze i ne može da mu se po tom osnovu otkaže ugovor o radu.
IX - PLATA, NAKNADA PLATE I DRUGA PRIMANJA
1. Elementi za utvrđivanje plate
Član 92.
(1)Zaposleni ima pravo na odgovarajuću platu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom i ovim
ugovorom.
(2)Plate se utvrđuju na osnovu najniže cijene rada i koeficijenata sa kojim se množi cijena rada,
uvećanja plate po osnovu radnog staža, obaveza koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa
za obavezno socijalno osiguranje iz plata, kao i uvećanja osnovne plate u skladu sa zakonom I članom
96. ovog kolektivnog ugovora.
(3)Osnovna plata pripada zaposlenom koji radi puno radno vreme ili radno vreme koje se smatra
punim radnim vremenom.
(4)Osnovna plata obračunava se na prosečan fond časova rada od 174 mesečno.
2. Cijena rada
Član 93.
(1)Cijena rada za obračun i isplatu osnovne plate utvrđuje se u skladu sa odredbama Zakona kojim se
utvrđuju plate zaposlenih u javnim ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske.
(2)Učesnici ovog ugovora mogu u postupku pregovaranja razmatrati mogućnost i potrebu za
pokretenje postupka za korekcije najniže cijene rada i koeficijenata koje su utvrđeni Zakonom.
Član 94.
(1)Učesnici ovog ugovora se obavezuju da pristupe pregovorima ako dođe do bitne promene
okolnosti na osnovu kojih se u skladu sa predhodnim članom utvrđuju plate zaposlenih u javnim
ustanovama u oblasti zdravstva Republike Srpske.
(2)Inicijativu za pregovore pokreće reprezentativni sindikat.
(3)Učesnici ovog ugovora se obavezuju da pregovore započnu u roku od deset dana od dana
pokretanja inicijative, te da pregovori budu završeni u roku od 30 dana od dana pokretanja inicijative.
Član 95.
(1)Zdravstvene ustanove koje ostvaruju prihode koji nisu javni prihodi u skladu sa zakonom kojim se
uređuju javni prihodi i javni rashodi, mogu uvećati plate srazmerno učešću troškova rada u
ostvarenom prihodu, do visine ostvarenog prihoda.
(2)Poslodavac je obavezan da za svaki mesec utvrdi prihode i rashode za ostvarivanje prava iz stava
(1) ovog člana i o tome obavesti reprezentativni sindikat.
(3)Elementi za obračun i isplatu plata u skladu sa stavom (1) ovog člana, utvrđuju se odgovarajućim
opštim aktom poslodavca
Član 96.
(1)Zaposleni ima pravo na dodatak na platu:
1)za rad na dane praznika koji je neradni dan – 100% od osnovne plate;
2) za rad noću – 35% od osnovne plate;
3) za rad subotom i nedeljom – 60% od osnovne plate;
4)za prekovremeni rad zdravstvenih radnika (dežurstvo i rad po pozivu) – 30% od osnovne plate;
5) za prekovremeni rad zdravstvenih saradnika – 25% od osnovne plate;
6) za prekovremeni rad nemedicinskih radnika – 15% od osnovne plate;
7) za pripravnost zdravstvenih radnika - 20% .
8) za pripravnost zdravstvenih saradnika – 15%
9) za posebno otežane uslove rada osnovna plata radnika uvećava se:
-zdravstveni radnici koji rade u zoni jonizirajućeg zračenja za 20,
- zdravstveni radnici koji rade u odjeljenima za karantinske bolesti i liječenje oboljelih od bolesti
XIVA/AIDS – 15%
-zaposleni koji rade u bolničkim ustanovama: na odeljenjima hiruških disciplina, hiruških sala,
jedinicama intenzivne njege, odeljenjima invazivne kardiološke dijagnostike i terapije, hitnoj
medicinskoj pomoći i psihijatriji – 12%
- radnici koji rade na bolničkim odeljenjima – 8%
10)Za obavljanje visoko diferenciranih medicinskih procedura na tercijalnom nivou zdravstvene
zaštite osnovna plata se može uvećati do 20%;
11)Za obavljanje većeg mesečnog posla od standardnog obima i sadržaja posla utvrđenog za redovan
rad, osnovna plata se može uvećati do 20%
(2)U slučaju kada se zaposleni zdravstveni radnik pozove iz pripravnosti prestaje stanje pripravnosti i
otpočinje rad za koji zaposleni ima pravo na dodatak na platu 30% od osnovne plate.
(3)Ako se istovremeno steknu uslovi za uvećanje plate po više osnova, plata se uvećava procentom
dobijenim sabiranjem procenata uvećanja po svim osnovama.
(4)Ukoliko radnik ne izvrši mjesečni standardni obim i sadržaj posla za redovan rad, osnovna plata mu
se umanjuje srazmjerno ostvarenom učinku, a najviše do 33% osnovne plate.
(5)Osnovnu platu za utvrđivanje dodatka na platu iz stava (1) ovog člana čini osnovna plata utvrđena
u skladu sa odredbama Zakona kojim se utvrđuju plate zaposlenih u javnim ustanovama u oblasti
zdravstva Republike Srpske.
Član 97.
(1)Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, kao i druga lica zaposlena u zdravstvenim ustanovama,
ne smeju napustiti radno mesto dok im se ne obezbedi zamena iako je njihovo radno vreme isteklo,
ako bi se time narušilo obavljanje zdravstvene delatnosti i ugrozilo zdravlje pacijenata.
(2)Radnici koji radi po isteku radnog vremena iz stava (1) ovog člana ima pravo na dodatak na platu
po osnovu prekovremenog rada za svaki sat tog rada.
Član 98.
(1)Radnicima u svim zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj u kojima se primjenjuje ovaj
ugovor, garantuje se jednaka plata za isti rad ili rad iste vrijednosti koji ostvaruju kod poslodavaca.
(2) Poslodavac ne može radniku isplatiti manju platu od one koja je utvrđena u skaldu sa odredbama
zakona i ovog ugovora.
(2) U slučaju povrede prava iz stava (1) i (2) ovog člana, zaposleni ima pravo da pokrene postupak za
naknadu štete. Na zahtjev radnika ostupak za naknadu štete može da pokrene i sindikat kojem radnik
pripada.
Član 99.
(1)Plata se isplaćuje do 20. u mjesecu za predhodni mjesec, a izuzetno do 25. mjesecu.
(2)Poslodavac je obavezan da prilikom isplate plate radniku uruči pismeni obračun plate koji mora
sadržavati broj radnih sati u okviru redovnog rada, rada noću, rada u neradne dane i dane praznika,
kao i obračun sati prekovremenog rada, pripravnost za rad, rada po pozivu i iznose obračuna poreza i
obaveznih doprinosa, kao i obračun za sva druga uvećanja ili umanjenja koja su utvrđena skladu sa
zakonom i ovim ugovorom.
(2) Obračun plate ima snagu izvršne isprave.
(3) Radnik koji smatra da obračun plate nije izvršen u skladu sa zakonom i ovim ugovorom može da
podnese zahtjev za zaštitu prava radnika. Na zahtjev radnika ovaj zahtjev može da podnese i sindikat
kojem radnik pripada.
Član 100.
Plata pripravnika utvrđuje se u skladu sa zakonom.
Član 101.
Lice sa kojim je poslodavac zaključio ugovor o volonterskom radu može pored prava utvrđenih
posebnim zakonom, ostvariti i pravo na nagradu za rad i na naknadu uvećanih troškova za dolazak i
odlazak sa rada, ako se radi o volenterskom radu na osnovu kojeg poslodavac ostvaruje uvećane
prihode ili smanjuje postojeće troškove.
3. Naknada plate
Član 102.
Radnik ima pravo na naknadu plate, u visini prosečne plate ostvarene u prethodnih tri meseca u
sledećim slučajevima:
1) korišćenja godišnjeg odmora;
2) korišćenja plaćenog odsustva, na poziv državnog organa i dr.;
3) odsustva za vreme državnih i verskih praznika u skladu sa zakonom;
4) prisustvovanja sednicama državnih organa, organa uprave i lokalne samouprave, organa komore,
organa upravljanja u ustanovi, organa sindikata u svojstvu člana i susretima radnika zdravstvene
delatnosti;
5) stručnog osposobljavanja i usavršavanja radi potreba procesa rada;
6) prekida rada do kojeg je došlo naredbom državnih organa odnosno ustanove zbog
neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite zdravlja na radu koja je uslov daljeg obavljanja rada bez
ugrožavanja života i zdravlja zaposlenih i drugih lica.
Član 103.
(1)Zaposleni ima pravo na naknadu plate za vreme privremene sprečenosti za rad u visini 100%
prosečne plate ako je sprečenost za rad prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću
i zbog dobrovoljnog davanja organa i tkiva, izuzev dobrovoljnog davanja krvi.
(2) U ostalim slučajevima radnik ima pravo na naknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za
rad u skladu sa opštim propisima o zdravstvenom osiguranju.
4. Naknada troškova
Član 104.
(1)Zaposleni ima pravo na naknadu troškova, i to:
1)za dolazak i odlazak sa rada u visini pune cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac
nije obezbedio sopstveni prevoz,
2) dnevnica za vreme provedeno na službenom putu u zemlji;
3) dnevnica za vreme provedeno na službenom putu u inostranstvu;
(2)Naknada troškova iz stava (1) tačka 2) i 3), ovog člana isplaćuje se radniku za troškove ishrane za
vreme provedeno na službenom putu u zemlji i inostranstvu u visini koja je utvrđena Uredbom Vlade
Republike Srpske, troškove noćenja prema priloženom računu, osim u hotelu lux kategorije, s tim što
se putni troškovi prevoza priznaju u celini prema priloženom računu.
(3)Za vreme provedeno na službenom putu u trajanju od 8 do 12 sati, zaposlenom pripada naknada u
visini od 50% dnevnice.
(4)Za medicinsku pratnju pacijenata koja traje manje od osam časova van sjedišta ustanove,
zdravstvenom radniku pripada naknada u visini od 50% dnevnice. Ova naknada ne isključuje i
naknadu koju radnik ostvari po osnovu prekovremenog rada.
(5)Naknada troškova za vreme službenog puta se isplaćuje na osnovu popunjenog putnog naloga i
priloženog računa.
(6)Radniku se pre službenog puta isplaćuje akontacija troškova za službeni put.
Član 105.
Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi naknadu troškova korišćenja sopstvenog automobila u
službene svrhe najmanje 20% cene jednog litra pogonskog goriva po pređenom kilometru.
Član 106.
(1)Poslodavac je obavezan radniku koji je upućen na rad, specijalizaciju ili drugo stručno usavršavanje
van mesta sjedišta poslodavca, obračuna i isplatiti mjesečnu naknadu za odvojen život u iznosu od
30% osnovne plate radnika.
(2)Nakanada is stava (1) ovog člana obavezno se obračunava i isplaćuje sa platom radnika
5. Druga primanja radnika
Član 107.
(1)Poslodavac je dužan da isplati:
1)Otpremninu radniku pri odlasku u penziju u visini tri prosečne plate zaposlenog u poslednjih tri
mjeseca;
2)Pomoć porodici u slučaju smrti radnika u visini tri prosječne plate u Republici Srpskoj;
3) Pomoć u slučaju smrti člana uže porodice u visini dvije prosječne plate u Republici Srpskoj;
4) Pomoć u slučaju teške invalidnosti i dugotrajne bolesti radnika u visini tri prosječne plate u
Republici Srpskoj;
5) Pomoć u slučaju invalidnosti ili dugotrajne bolesti člana uže porodice u visini dve prosječne plate u
Republici Srpskoj;
6) Pomoć za rođenje djeteta u iznosu od jedne prosječne plate u Republici Srpskoj,
7) Naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja u skladu sa opštim obavezama i
odgovornostima poslodavca;
(2) Zaposlenima pripada pravo na isplatu novogodišnje nagrade u jednakom iznosu od 30% prosječne
zarade u Republici Srpskoj;
(3)O visini nagrade iz stava (2) ovog člana, Vlada Republike Srpske i reprezentativni sindikati
pregovaraju svake godine u postupku donošenja predloga budžeta Republike Srpske;
(4)Djeci radnika do 10 godina starosti pripada pravo na prigodan poklon za Novu Godinu u skladu sa
odlukom Poslodavca, a uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikata.
(5)Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati jubilarnu nagradu u iznosu od:
1) 50% prosečne zarade u Republici Srpskoj – za 10 godina rada provedenih u radnom odnosu kod
zadnjeg poslodavca;
2) 100% prosečne zarade u Republici Srpskoj – za 20 godina rada provedenih u radnom odnosu kod
zadnjeg poslodavca;
3) 150% prosečne zarade u Republici Srpskoj – za 30 godina rada provedenih u radnom odnosu kod
zadnjeg poslodavca
4) dve prosečne zarade u Republici Srpskoj – za 35 godina rada provedenih u radnom odnosu kod
zadnjeg poslodavca.
(6) Isplate dospeva u roku od 30 dana od dana kada je zaposleni stekao pravo na jubilarnu nagradu, a
u skladu sa prosekom zarade iz statističkih podataka iz decembra meseca prethodne godine.
Član 108.
Poslodavac može iz prihoda zdravstvene ustanove da:
- uplati premiju zaposlenom za dobrovoljno penzijsko osiguranje,
- uplati premiju zaposlenom za kolektivno osiguranje od posledica nezgoda i kolektivno
osiguranje za slučaj težih bolesti i hirurških intervencija,
- isplati nagradu zaposlenim ženama povodom 8. marta.
Član 109.
(1)Radnik ima pravo na solidarnu pomoć od poslodavca u slučaju:
1) duže ili teže bolesti radnika ili člana njegove uže porodice;
2) nabavke medicinsko-tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže
porodice;
3) zdravstvene rehabilitacije radnika;
4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog;
5) nabavke lijekova za radnika ili člana njegove porodice.
(2) Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu (1) ovog člana priznaje se na
osnovu uredne dokumentacije do visine iznosa od dvije prosječne mjesečne zarade u Republici
Srpskoj.
(3) U slučajevima utvrđenim u stavu (1) tač. 2), 3) i 5) pravo na solidarnu pomoć se može priznati
samo ako ovo pravo nije ostvareno na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Član 110.
Poslodavac može iz sopstvenih prihoda zdravstvene ustanove da isplati pomoć za nabavku zimnice,
ogreva i školskih udžbenika za djecu za radnika za koje poslodavac na prijedlog sindikata utvrdi
postojanje ozbiljne potrebe da se radniku zbog teškog socijalnog statusa pruži jednokratna pomoć.
6. Dopunski rad i zabrana konkurencije poslodavcu
Član 111.
(1)Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik može podnijeti pismeni zahtjev poslodavcu za obavljanje
dopunskog rada na poslovima iz djelatnosti poslodavca.
(2) Na osnovu zahtjeva iz predhodnog stava ovog člana poslodavac je obavezan da utvrdi poslove iz
djelatnosti poslodavca koje zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik ne može da obavlja u svoje ime i
za svoj račun, kao ni u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog lica, a zbog postojanja razloga koji
predstavljaju konkurenciju poslodavcu.
(3)Poslovi koji mogu biti pod klauzulom zabrane konkurencije poslodavcu utvrđuju se pod sledećim
uslovima:
- da je zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik na osnovu sporazuma sa poslodavcem i uz
njegovu saglasnost i finansiranje stekao nova tehnološka, naučna i stručna znanja, vještine i
kvalifikacije za poslove iz djelatnosti poslodaca za koje se osnovano može utvrditi da bi
obavljanje ovih poslova u svoje ime i za svoj račun, kao i u ime i za račun drugog pravnog ili
fizičkog lica bili u suprotnosti sa poslovnim i drugim interesima poslodavca;
- da zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik obavljanjem poslova u svoje ime i za svoj račun,
kao i u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog lica direktno utiče na smanjenje ugovorenih
finansijskih prihoda poslodavca, što je u suprotnosti sa interesima poslodavca;
- da zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik obavljanjem poslova u svoje ime i za svoj račun,
kao i u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog lica, ometa djelatnost poslodavca na način
da ozbiljno ograničava pravo poslodavca da redovno planira i provodi mjesečne rasporede
radnog vremena zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika u skladu sa procesom rada i
interesima poslodavca, ili da vrijeme u kojem se obavljaju navedeni poslovi ograničavaju rad
kod poslodavca i ozbiljno narušavaju radnu disciplinu;
- da zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik obavljanjem poslova u svoje ime i za svoj račun,
kao i u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog lica, može da ometa ili ograničava djelatnost
poslodavca na način da smanjuje konkurentnost poslodavcu na široj teritoriji izvan mjesta
sjedišta poslodavca, a na kojima je poslodavac ugovorio pružanja određenih zdravstvenih
usluga koje uključuju i navedene poslove;
(4) Poslodavac je obavezan da provede postupak i donese odluku po zahtjevu iz stava 1. ovog člana u
roku od petnaest dana od dana dostavljanja pismenog zahtjeva.
(5) Prije donošenja odluke iz predhodnog stava poslodavac može zatražiti da podnosilac zahtjeva
dostavi dodatna obavještenja koja se odnose na poslove za koje se traži saglasnost.
(6) Po dostavljanju traženih obavještenja i dokaza, poslodavac mora odlučiti o zahtjevu radnika u
roku od sedam dana.
(7) Ako poslodavac ne donese odluku u rokovima utvrđenim u predhodnom stavu, smatraće se da je
poslodavac saglasan sa zahtjevom radnika.
(7) Odluka kojom poslodavac odbija zahtjev radnika z dopunskim radom mora biti detaljno
obrazložena sa poukom o pravnom lijeku za zaštitu prava radnika.
Član 112.
(1)Ukoliko ne postoje objektivni razlozi da poslodavac zdravstvenom radniku i zdravstvenom
saradniku odbije zahtjev, poslodavac izdaje pismenu saglasnost kojom se u skladu sa zahtjevom
odobrava obavljanje poslova u svoje ime i za svoj račun, kao i u ime i za račun drugog pravnog ili
fizičkog lica.
(2) Poslodavac saglasnost se izdaje za sve poslove ili dio poslova za koje se utvrdi da ne predstavljaju
konkurenciju poslodavcu sa obrazloženjem u pogledu vrste poslova, načina obavljanja poslova i
radnog vremena u kojem se obavljaju odobreni poslovi, vremenskog trajanja obavljanja poslova,
osnovnim podacima poslodavca kod kojega će se odobreni poslovi obavljati, kao i vrste ugovora
kojim će se regulisati međusobni odnosi ugovornih strana.
(3) Saglasnost iz predhodnog stava se izdaje na period koji ne može biti duži od jedne godine sa
mogućnosti da se izdata saglasnost na zahtjev radnika može produžiti na period od najduže dve
godine.
(4)Poslodavac može povući saglasnost i prije isteka roka na koji je izdata, ukoliko utvrdi da radnik
dopunski rad obavlja suprotno uslovima pod kojim je odobren.
(5) Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji prestane da obavlja poslove za koje mu je
poslodavac izdao saglasnost ima obavezu da bez odlaganja o svojoj odluci pismeno obavjesti
poslodavca, a na koji način prestaje važenje izdate saglasnosti.
(6) Za poslove sa povećanim rizikom za zdravlje radnika, poslodavac je obavezan da u postupku
izdavanja saglasnosti iz stava 1. ovog člana predhodno utvrditi da će se navedni poslovi obavljati u
skladu sa propisanim uslovima iz akta o procjeni rizika na radnim mjestima i u radnoj sredini, kao i u
skladu sa radnim ograničenjima koji su posebnim propisima utvrđeni za navedene poslove.
X – ODGOVORNOST ZA POVREDU OBAVEZA IZ UGOVORA O RADU
Član 113.
(1)Povredu obaveze iz ugovora o radu radnik čini neizvršavanjem ili nemarnim, neblagovremenim I
nesavjesnim izvršavanjem radne obaveze.
(2)Povrede radnih obaveza mogu biti teže i lakše.
(3)Teže povrede radnih obaveza utvđene su odredbama Zakona o radu.
(4)Lakšom povredom radnih obaveza smatraju se propusti u radu i u vezi sa radom koji nemaju
značajnije štetne posledice po poslodavca i koji se ne smatraju težim povredama radnih obaveza, a
utvrđuju se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
(5)Do zaključenja kolektivnog ugovora kod poslodavca, poslodavac može opštim aktom utvditi koje
su lakše povrede radnih obaveza, a obavezan je da predhodno zatraži mišljenje reprezentativnog
sindikata.
XI –NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE
Član 114.
(1)Za štetu koju radnik pričini poslodavcu ili trećem licu, radnik odgovora u skaldu sa odredbama
Zakona o radu.
(2) Poslodavac će smanjiti svoj odštetni zahtjev za naknada štete koju je radnik pričinio iz krajnje
nepažnje pod uslovom da radnik ranije nije uzrokovao štetu poslodavcu i trećim licima, da je
preduzeo sve radnje da se šteta umanji i djelimično otklone štetne posledice, kao i ako je krajnja
nepažnja radnika bila uslovljena zamorom radnika na poslu, bolesću radnika ili drugih opravdanih
razloga koje radnik nije znao ili koje nije skrivo.
(3) Poslodavac će značajno smanjiti svoj odštetni zahtjev za naknadu štete, ako je radnik u teškoj
materijalnoj situaciji, a naknada štete bi posebno teško pogodila radnika i njegovu porodicu, ako se
radi o radniku sa invaliditetom, radniku koji je profesionalno obolio ili ima neku od hroničnih bolesti,
radniku starijem od 55 godina, radniku samohranom roditelju
(4) Smanjenje štete iz razloga iz stave (2) ovog člana iznosi najmanje 30%, a iz razloga iz stave (3)
ovog člana iznosi najmanje 50%, a radnik se može I osloboditi od naknade štete.
XII - PRESTANAK RADNOG ODNOSA
Član 115.
Zaposlenom prestaje radni odnos i to:
1) istekom roka za koji je zasnovan;
2) kad zaposleni navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja,
3) sporazumom između zaposlenog i poslodavca;
4) otkazom ugovora o radu od strane poslodavca ili zaposlenog;
5)odlukom nadležnog suda;
6)na zahtev roditelja ili staratelja zaposlenog mlađeg od 18 godina života;
7)smrću zaposlenog;
8)u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
1. Prestanak radnog odnosa nezavisno od volje zaposlenog i volje poslodavca
Član 116.
Zaposlenom prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca:
1) ako je na način propisan zakonom utvrđeno da je kod zaposlenog došlo do gubitka radne
sposobnosti – danom dostavljanja pravnosnažnog rešenja o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti;
2)ako mu je, po odredbama zakona, odnosno pravnosnažnoj odluci suda, zabranjeno da obavlja
određene poslove, a ne može mu se obezbediti obavljanje drugih poslova u zdravstvenoj ustanovi;
3)ako zbog izdržavanja kazne zatvora mora da bude odsutan sa rada u trajanju dužem od šest meseci;
4)ako mu je izrečena mera bezbednosti, vaspitna ili zaštitna mera u trajanju dužem od šest meseci i
zbog toga mora da bude odsutan sa rada;
5)u slučaju prestanka rada poslodavca u skladu sa zakonom;
2. Sporazumni prestanak radnog odnosa
Član 117.
Poslodavac i radnik mogu pisanim sporazumom ugovoriti sporazumni prestanak radnog odnosa u
skladu sa odredbama Zakona o radu.
3. Otkaz od strane poslodavca
Član 118.
Poslodavac može radniku da otkaže ugovor o radu u skladu sa Zakonom o radu.
Član 119.
(1)Radniku se ne može otkazati ugovor o radu ako odbije da radi jer mu preti neposredna opasnost
po život i zdravlje zbog toga što nisu sprovedene propisane mere zaštite na radu.
(2)Zaposleni ne može biti odgovoran za povredu radne discipline i povredu radnih obaveza koju je
učinio ako postoje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.
Član 120.
Poslodavac je dužan da pre otkaza ugovora o radu, u slučajevima propisanim Zakonom o radu
zaposlenog pisanim putem predhodno upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu sa
konkretno utvrđenim činjenicama i da mu ostavi rok od najmanje osam radnih dana od dana
dostavljanja upozorenja da se u pisanoj formi izjasni na navode iz upozorenja.
Član 121.
(1)Poslodavac je dužan da pismeno upozorenje dostavi radniku.
(2)Upozorenje mora da sadrži konkretne činjenice koje su utvrđene, uočene greške zaposlenog u
radu, zakonski osnov na osnovu koga mu se upućuje pismeno upozorenje o mogućem otkazu
ugovora o radu, kao i rok za davanje pismenog odgovora na upozorenje.
Član 122.
Za povredu radne obaveze ili nepoštovanje radne discipline za koju na osnovu Zakona o radu može
otkazati ugovor o radu, poslodavac može da umjesto otkaza ugovora o radu, radniku izrekne mjeru
novčane kazne u visini 20% osnovne plate radnika za jesec u kojem je kazna izrečena u trajanju do 3
mjeseca ili mjeru pismenog upozorenja sa najavom otkaza ugovora o radu bez ponovnog upozorenja,
ako se utvrdi da postoje olakšavajuće okolnosti ili da povreda radne obaveze, odnosno nepoštovanje
radne discipline, nije takve prirode da je poslodavcu pričinjena ozbiljna šteta da zaposlenom treba da
prestane radni odnos.
Član 123.
(1)Radnik uz izjašnjenje može da priloži mišljenje sindikata čiji je član, u roku iz člana 115. ovog
ugovora.
(2) Radnika na osnovu njegovog zahtjeva, kod poslodavca može da zastupa sindikat.
(3)Poslodavac je obavezan da sindikatu čije je radnik član, omogući uvid u sve dokaze o postojanju
zakonskih razloga za otkazivanje ugovora o radu.
(4)Poslodavac je prije konačnog dostavljanja otkaza ugovora o radu radniku, obavezan da razmotri
mišljenje sindikata o osnovanosti razloga za otkaz ugovora o radu radniku i da sindikatu dostavi
obrazložen pismeni odgovor.
(5) Protiv odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu, radnik može da podnese zahtjev za zaštitu
prava radnika nadležnom organu poslodavca.
Član 124.
Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu radniku zbog sledećeg:
1)privremene sprečenosti za rad usled bolesti, nesreće na radu ili profesionalnog oboljenja;
2)korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne
nege deteta;
3)članstva u političkoj organizaciji, članstva u sindikatu, zbog pola, jezika, nacionalne pripadnosti,
socijalnog porekla, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja ili nekog drugog ličnog svojstva
zaposlenog;
4) delovanja u sindikatu ili u svojstvu predstavnika zaposlenih u skladu sa zakonom;
5)obraćanja zaposlenog sindikatu ili organima nadležnim za zaštitu prava iz radnog odnosa u skladu
sa zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu;
6)dostavljanje podataka ili informacija sindikatu, a koji su vezani za obavljanje poslova na kojima
zaposleni radi.
7) prijavljivanja saznanja o korupciji koje su radniku bile dostupne radom kod poslodavca, kao i
javnog objavljivanja tačnih informacija i podataka o koruptivnim djelima kod poslodavca, ako je
radnik postupao u dobroj vjeri.
4. Otkazni rok
Član 125.
(1) Ako otkaz ugovora o radu daje poslodavac, radnik ima pravo da koristi otkazni rok pod uslovima
utvrđenim zakonom i ovim ugovorom samo pod uslovima da poslodavac otkaz daje iz sledećih
razloga:
1.) ako radnik ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za obavljanje
poslova na kojem radi, a poslodavac nema mogućnosti da radniku ponudi drugo radno mjesto;
2) ako je usljed ekonomskih, organizacionih ili tehnoloških promjena prestala potreba za obavljanje
poslova na kojem radnik radi, a poslodavac nema mogućnosti da radniku ponudi drugo radno mjesto;
3) ako dođe do smanjenja obima posla na način da rad radnika više nije potreban;
4) ako radnik odbije da zaključi izmjenjeni ugovor o radu ili aneks ugovora o radu;
(2) Otkazni rok utvrđuje se zavisno od dužine radnog staža radnika, to:
- od dvije do deset godina najmanje 30 radnih dana,
- od deset do dvadeset godina, najmanje 45 radnih dana,
- od dvadeset do trideset godina, najmanje 75 radnih dana,
- preko trideset godina , najmanje 90 radnih dana,
5. Otpremnina
Član 126.
(1)Radniku kome prestane radni odnos otkazom ugovora o radu od strane poslodavca ima pravo na
isplatu otpremnine na teret poslodavca, ako je radniku ugovor o radu otkazan iz sledećih razloga:
- zbog toga što radnik ne ostvaruje rezultate rada ili nema potrebna znanja i sposobnosti za
obavljanje poslova na kojem radi, a poslodavac nema mogućnosti da radniku ponudi drugo
radno mjesto,
- ako je usljed ekonomskih, organizacionih ili tehnoloških promjena prestala potreba za
obavljanje poslova na kojem radnik radi, a poslodavac nema mogućnosti da radniku ponudi
drugo radno mjesto,
- ako dođe do smanjenja obima posla na način da rad radnika više nije potreban, kao i ako
radnik odbije da zaključi izmjenjeni ugovor o radu ili aneks ugovora o radu.
(2) Visina otpremnine utvrđuje se zavisno od trajanja ugovora o radu kod poslodavca i iznosi:
- za rad od dvije do deset godina, najmanje 40% prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u
poslednja tri mjeseca rada prije otkaza ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada;
- za rad od deset do dvadeset godina, najmanje 50% prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u
poslednja tri mjeseca rada prije otkaza ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada;
- za rad od dvadest do tridest godina, najmanje 60% prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u
poslednja tri mjeseca rada prije otkaza ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada;
- za rad preko tridest godina, najmanje 70% prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u poslednja
tri mjeseca rada prije otkaza ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada;
(3) Pored otpremnine, poslodavac i radnik se mogu sporazumjeti da se radniku obezbjedi i neki drugi
vid naknade o čemu se poslodavac sa radnikom zaključuje poseban sporazum.
Član 127.
Prije prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da izvrši sve obaveze prema radniku, a naročito:
- isplati neisplaćene plate i naknade plata, kao i druga davanja utvrđena zakonom i kolektivnim
ugovorom;
- isplati otpremninu utvrđenu u skladu sa članom 121. ovog ugovora;
- izvrši uplatu neizmirenih obaveznih doprinosa na plate sa danom otkaza radnika;
XIII – VIŠAK RADNIKA
Član 128.
(1)Ako zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih razloga u okviru perioda do 90 dana prestane
potreba za radom više od 15 radnika koji su u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, poslodavac je
dužan da donese program rješavanja viška radnika (u daljem tekstu: program).
(2)Pored zakonom utvrđenih kriterijuma za utvrđivanje viška radnika, program treba da sadrži i
kriterijume za utvrđivanje radnika koji ne osnovu svog statusa ne mogu biti obuhvaćeni ovim
programom, a koji se odnose naročito na:
- radnike sa utvrđenom invalidnosti i ograničenom radnom sposobnosti, bez obzira na uslove pod
kojima je ona nastala ;
-radnike starije od 50 godina života bez obzira na ukupno ostvareni radni staž i radni staž kod
poslodavca;
- radnike koji su kod istog poslodavca neprekidno proveli 15 i više godina rada;
- radnike učesnike rata i radne obaveze za vrijeme rata;
- radnike roditelje sa četvero i više dijece;
- radnike samohrane roditelje i staratelje;
- radnike koji su oboljeli od profesionalnih bolesti ili ozbiljne hronične bolesti bez obzira kako je
oboljenje nastalo;
(3) Poslodavac iz razloga utvrđenih stavom (1) ovog člana ne može proglasti viškom radnike koji
kumulativno ispunjavaju uslove iz najmanje tri statusna kriterijuma koji su utvrđeni u predhodnom
stavu ovog člana.
Član 129.
(1)Poslodavac je dužan da prijedlog programa sa obrazloženjem dostavi sindikatu na razmatranje i
davanje mišljenja.
(2) Mišljenje je sindikat obavezan dostaviti poslodavcu u rokvima koji ne mogu biti kraći od 15 dana.
(3) Poslodavac je obavezan da dostavi sindikatu obrazložen odgovor u roku od sedam dana od dana
prijema mišljenja sindikata.
(4) Poslodavac je u svim slučajevima obavezan da sindikatu omogućiti uvid u dokumentaciju koja se
odnosi na radnike koji su od poslodavca proglašeni viškom u skladu sa kriterijumima utvrđenim
zakonom i ovim ugovorom.
(5) Sindikat čiji se članovi nalaze na spisku iz predhodnog člana može da podnese zahtjev poslodavcu
za reviziju postupka, ako smatra da je poslodavac program donio suprotno odredbama zakona i ovog
ugovora.
(6)Reviziji iz predhodnog stava obavezno prisustvuje predstavnik sindikata, a reviziji može na zahtjev
sindikata da prisustvuje i predstavnik organa nadležnog za mirno rješavanje sporova.
XIV - USLOVI ZA RAD SINDIKATA
Član 130.
(1)Zaposleni kod poslodavca imaju pravo da, bez prethodnog odobrenja, obrazuju sindikat, kao i da
mu pristupaju pod uslovima da se pridržavaju njegovih statuta i pravila.
(2)Sindikat ima pravo na donošenje svojih statuta i pravila, slobodne izbore predstavnika,
organizovan način upravljanja i delovanja i formulisanje svog akcionog programa.
(3) Sindikat ne može biti raspušten ili njegova delatnost ograničena ili zabranjena bilo kakvim aktima
poslodavca.
Član 131.
(1)Zaposleni pristupa sindikatu dobrovoljnim potpisivanjem pristupnice.
(2)Izgled i sadržaj pristupnice uređuje se aktom sindikata.
Član 132.
Poslodavac je dužan da obezbedi predstavicima sindikata:
1) da prisustvuju sednicama upravnog odbora na kojima se razmatraju pitanja koja imaju uticaj ili
značaja za profesionalni, ekonomski i socijalni položaj radnika;
2) da na vrijeme dostave pismena mišljenja, izjave i predloge o pitanjima o kojima odlučuje
poslodavac, a koja imaju uticaj ili su značajna za profesionalni, ekonomski i socijalni položaj radnika;
3) omogući slobodu pristupa informacijama koje su pod kontrolom poslodavca, a koja imaju uticaj ili
su značajna za profesionalni, ekonomski i socijalni položaj radnik; su značajna za profesionalni,
ekonomski i socijalni položaj radnika
4) da u razumnom roku koji ne može biti duži od tri dana dostavi odgovor na svaki pismeni zahtjev
sindikata koji se odnosi na profesionalni, ekonomski i socijalni položaj radnika, odnosno da na njihov
obrazložen zahtjev primi na razgovor predstavnike sindikata, ako se zahtjev odnosi na profesionalni,
ekonomski i socijalni položaj radnika;
Član 133.
(1)Poslodavac ima obavezu da reprezentativne sindikate redovno, a najmanje dva puta godišnje
(povodom usvajanja godišnjeg izvještaja o radu i povodom izrade plana za narednu godinu)
obaveštava o pitanjima iz svoje nadležnosti, a naročito o:
- planu radu zdravstvene ustanove, odnosno ugovoru zaključenom sa Fondom za zdravstveno
osiguranje;
- godišnjem izveštaju o izvršenom planu rada po ugovoru i izvan ugovora;
- strukturi ostvarenih prihoda i troškova;
- učešću plata u troškovima poslovanja poslodavca;
- podacima o prosečnoj plati, isplaćenim platama po kvalifikacijama i po organizacionim
jedinicama;
- broju novoprimljenih zaposlenih, na koje poslove su raspoređeni i u koju radnu jedinicu;
- mesečnim izveštajima o bezbednosti i zaštiti zdravlja na radu i povredama zaposlenih i fizičkoj
bezbjednosti radnika na radu;
- drugim pitanjima, u skladu sa ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca;
(2)Poslodavac je dužan da reprezentativnom sindikatu omogući pristup svim poslovima kod
poslodavca, kada je to potrebno u cilju zaštite prava zaposlenih utvrđenih zakonom i kolektivnim
ugovorima, uz poštovanje uslova i standarda utvrđenih zakonom.
Član 134.
(1)Poslodavac je obavezan da ovlašćenim predstavnicima sindikata omogući odsustvovanje sa rada
radi realizacije programskih aktivnosti i prisustvovanja sindikalnim sastancima, konferencijama,
sednicama, seminarima i kongresima, po pozivu organa koji organizuje sastanak.
(2)Poslodavac je obavezan da za edukativne seminare i sastanke, a prema odluci nadležnog organa
sindikata, omogući odsustvovanje sa rada predstavnicima sindikata u trajanju do sedam radnih dana
godišnje.
(3)Poslodavac je obavezan da predstavnicima sindikata koji su izabrani u sindikate višeg nivoa
organizovanja omogući odsustvovanje sa rada za učestvovanje u radu tih organa, uz priložen poziv.
Član 135.
Poslodavac je obavezan da vodi evidencije sa imenima članova sindikata i sindikalnih predstavnika u
zdravstvenoj ustanovi, koji su izabrani u skladu sa statutom sindikata, a radi ostvarivanja prava i
zaštite prava članova sindikata i njihovih predstavnika.
Član 136.
(1)Poslodavac je dužan da reprezentativnom sindikatu, bez naknade troškova i posredstvom službe
koja obavlja administrativne i tehničke poslove:
1)obezbedi obavljanje administrativnih i tehničkih poslova, korišćenje telefona, telefaksa, računara,
aparata za kopiranje i umnožavanje, i druge uslove za obavljanje poslova vezanih za osnovnu
sindikalnu aktivnost;
2)korišćenje uslovnog kancelarijskog prostora, u zavisnosti od broja članova sindikata sa neophodnim
kancelarijskim nameštajem;
3)korišćenje sale za sastanke;
4)oglasni prostor pristupačan zaposlenima radi isticanja obaveštenja i informacija;
5)da omogući sindikatu da zaposlenima bez ograničenja i smetnji dostavljaju informacije, biltene,
publikacije, letke i druga dokumenta organizacije sindikata, koja su u funkciji obaveštavanja i vršenja
sindikalnih aktivnosti;
(2)Poslodavac je dužan da sindikatu, bez naknade troškova i posredstvom službe koja obavlja
administrativne i tehničke poslove:
1)odbije iznos sindikalne članarine od plate zaposlenog i uplati ga na odgovarajući račun sindikata, u
skladu sa statutom;
2) vrši obradu podataka o uplati članarine i daje na uvid ovlašćenom licu sindikata;
(3)Poslodavac može da reprezentativnom sindikatu, bez naknade troškova i posredstvom službe koja
obavlja administrativne i tehničke poslove, obezbedi upotrebu službenog automobila ili drugog
odgovarajućeg prevoznog sredstva, sa plaćenim troškovima za odlazak na sastankei seminare, ukoliko
zdravstvena ustanova raspolaže dovoljnim brojem službenih automobila.
Član 137.
(1)Poslodavac je dužan da sindikatu dostavi sve akte koja se odnose na rad i organizaciju rada u
ustanovi i na položaj zaposlenih (statut ustanove, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova, akt
ustanove kojim je utvrđena poslovna tajna u skladu sa zakonom, akt u skladu sa propisima o
bezbednosti i zdravlju na radu, akt o normativima i standardima za utvrđivanje rezultata rada
zaposlenih,
(2) Poslodavac je dužan da sindikatu omogući uvid u ugovor i anekse koji su zaključeni sa Fondom za
zdravstveno osiguranje, kao i sve druge akte, naredbe i uputstva koja u skladu sa zakonom i
ugovorom Fond zdravstvenog osiguranja RS dostavlja poslodavcu.
(3) Ovlaštenom predstavniku sindikata poslodavac ne može ograničiti ili onemogućiti uvid u ugovore i
akta Fonda zdravstvenog osiguranja RS pozivom na poslovnu tajnu.
(4) Poslodavac može ovlaštenim predstavnicima sindikata odbiti zahtjev za uvida u akata koji su
zakonom utvrđeni kao poslovna tajna.
(5)Poslodavac je dužan da sindikatu dostavi spisak akata koji se smatraju poslovnom tajnom.
(6) Ovlašteni predstavnik sindikata ne smije da zloupotrijebi saznanja ili informacije koje je dobio od
poslodavca na način da se nanese šteta interesima poslodavca, osim ako takve informacije ukazuju
da se radi o krivičnom djelu ili prekršaju.
Član 138.
(1)Ovlašćeni predstavnik reprezentativnog sindikata ima pravo na plaćeno odsustvo radi obavljanja
sindikalne funkcije, i to:
1)na 40 plaćenih časova rada mesečno ako sindikat ima najmanje 200 članova i po 1 sat mesečno za
svakih sledećih 100 članova;
2)na srazmerno manje plaćenih časova ako sindikat ima manje od 200 članova.
(2)Izabrani, odnosno imenovani predstavnik reprezentativnog sindikata u višim organima i telima i to:
predsednik sindikata, predjednik glavnog odbora sindikata. predsjednik ili povjerenik regionalne
podružnice reprezentativnog organa sindikata ima pravo na najmanje 60 plaćenih sati rada mesečno
za rad u sindikatu.
(3)Broj časova rada iz stava 2. ovog člana uvećava se srazmerno broju članova sindikata (jedan sat na
500 članova) u Republici Srpskoj.
(4)Kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili sporazumom poslodavca i sindikata utvrđuje se broj
ovlašćenih predstavnika sindikata koji imaju pravo na plaćeno odsustvo, srazmerno broju članova, u
skladu sa kriterijumima koji su utvrđeni ovim ugovorom..
(5)Ako kolektivni ugovor ili sporazum nije zaključen, predsednik podružnice i član organa sindikata
imaju pravo na 50% plaćenih sati iz stava (1) ovog člana.
Član 139.
(1) Poslodavac je dužan da ovlašćenom predstavniku sindikata, koji pripada reprezentativnom
sindikatu, isplaćuje uvećanu mesečnu platu u visini iznosa najniže cijene rada i to:
1)Predsedniku ili povereniku reprezentativnog sindikata u zdravstvenoj ustanovi;
2)Predsedniku ili povereniku regionalnog i republičkog organa sindikata, reprezentativnog na nivou
Republike, u oblasti i grani zdravstva.
Član 140.
Poslodavac je dužan da poštuje uslove učlanjenja, iščlanjenja, visinu i način plaćanja sindikalne
članarine utvrđene aktima sindikata čiji je zaposleni član, na osnovu njegove pismene saglasnosti.
Član 141.
(1)Poslodavac je dužan da najmanje jednom u tri meseca sazove zajednički sastanak predstavnika
reprezentativnih sindikata.
(2)Na sastancima se razmatraju pitanja vezana za materijalni i socijalni položaj zaposlenih i primenu
kolektivnog ugovora.
(3)Poslodavac i sindikati imaju obavezu redovnog, potpunog i blagovremenog međusobnog
obaveštavanja u skladu sa ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
Član 142.
(1)Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu, niti na drugi način da stavi u nepovoljan položaj
(raspoređivanje na druge, manje plaćene poslove, raspoređivanje u drugu organizacionu celinu,
upućivanje na rad u drugo mesto rada, upućivanje na rad kod drugog poslodavca, proglašavanje
tehnološkim viškom) predstavnika zaposlenih i predstavnika sindikata (predsednik sindikalne
organizacije, sindikalne podružnice, sindikalni poverenik, članovi organa sindikata, predsednik
reginalnog i republičkog odbora) za vreme obavljanja funkcije i najmanje tri godine po prestanku
funkcije.
(2)Poslodavac je obavezan da funkcionere reprezentativnog sindikata, koji su profesionalno obavljali
funkcije u sindikatu, a po isteku mandata vrati na poslove koje su obavljali pre izbora, odnosno na
odgovarajuće radno mesto.
XV - OBAVEŠTAVANjE REPREZENTATIVNIH SINDIKATA I RADNIKA
Član 143.
(1)Poslodavac je dužan da obaveštava reprezentativni sindikat o svim pitanjima koja su od značaja za
socijalno-ekonomski položaj i prava i obaveze zaposlenih, a naročito o razvojnim ciljevima ustanove,
promeni delatnosti ustanove, organizacionim promenama, godišnjem obračunu (završnom računu),
godišnjim programima rada i poslovanja, godišnjim programima stručnog usavršavanja.
(2)Poslodavac je dužan da blagovremeno, potpuno i istinito obaveštava reprezentativni sindikat o
svim aktivnostima, odlukama i merama koje preduzima Ministarstvo zdravlja, a koje su od značaja za
socijalno I ekonomski položaj i radno-pravni status zaposlenih.
Član 144.
(1)Svaki radnik ima pravo da, u skladu sa članom 136. ovog ugovora, zahteva obaveštenje o:
1)pitanjima koja se odnose na poslove koje obavlja ili organizacionu jedinicu u kojoj radi;
2) promenama koje se odnose na njegovo radno angažovanje;
3) pitanjima iz oblasti plata i drugih prava iz radnog odnosa.
(2)Zahtev iz stava (1) ovog člana, zaposleni podnosi u pisanoj formi ili upućuje usmeno
reprezentativnom sindikatu.
(3)Poslodavac je obavezan da se o zahtevu iz stava (1) ovog člana koji je dostavljen u pismenoj formi,
reprezentativni sindikat se pismeno obaveštava u roku od 15 dana od dana prijema zahteva.
(4)Zaposleni ima pravo da saopšti svoje mišljenje o svim pitanjima koja se odnose na organizaciju
radnog procesa i poslove na kojima je angažovan, preko reprezentativnog sindikata.
XVI - PRAVA I DUŽNOSTI U ŠTRAJKU
Član 145.
(1)Sindikat može organizovati štrajk pod uslovima utvrđenim zakonom i ovim ugovorom.
(2)Poslodavac je dužan da opštim aktom utvrdi način obezbeđivanja minimuma procesa rada za
vreme štrajka, u skladu sa aktom osnivača o minimumu procesa rada za vreme štrajka u zdravstvenim
ustanovama.
Član 146.
(1)Organizovanje štrajka i učestvovanje u štrajku u skladu sa zakonom i ovim ugovorom, ne
predstavlja povredu radne obaveze.
(2)Radnici koji učestvuju u štrajku ostvaruju osnovna prava iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom.
(3)Poslodavac ne može sprečavati štrajk koji je organizovan u skladu sa zakonom i ovim ugovorom,
niti sprečavati zaposlene da učestvuju u štrajku.
(4)Poslodavac ne može preduzimati mere prinude radi okončanja štrajka organizovanog u skladu sa
zakonom i ovim ugovorom, niti predvideti povoljniju platu ili druge povoljnije uslove rada za
zaposlene koji ne učestvuju u štrajku.
XVII - OSTVARIVANjE I ZAŠTITA PRAVA ZAPOSLENIH
Član 147.
O pravima, obavezama i odgovornostima radnika odlučuje direktor zdravstvene ustanove ili lice koje
on ovlasti u pisanoj formi.
Član 148.
(1)Poslodavac je obavezan da radniku u pisanom obliku dostavlja rešenje o ostvarivanju prava,
obavezama i odgovornostima sa obrazloženjem i poukom o pravnom leku.
(2)Rešenje iz predhodnog stava se dostavlja zaposlenom lično, u prostorijama poslodavca, odnosno
na adresu prebivališta ili boravišta radnika.
(3)Ako poslodavac nije u mogućnosti da izvrši ličnu dostavu pismena dužan je da o tome sačini
službenu belešku, nakon čega će rešenje objaviti na oglasnoj tabli poslodavca.
(4)Po isteku osam dana od dana objavljivanja rešenja na oglasnoj tabli poslodavca rešenje se smatra
uredno dostavljenim zaposlenom.
XVIII - MIRNO REŠAVANJE SPOROVA
1. Zahtjev za zaštitu prava radnika
Član 149.
(1)Protiv rešenja kojim je povređeno pravo radnika, ili je radnik saznao za povredu prava od strane
poslodavca, radnik može da podnese pisani zahtjev poslodavcu da mu obezbjedi ostvarenje tog prava
u roku od 30 dana od saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri mjeseca od dana učinjene
povrede.
(2) Radnik može ovlastiti predstavnika sindikata čiji je radnik član da zastupa radnika u skladu sa
zahtjevom za zaštitu prava radnika kod poslodavca.
(3)Poslodavac je dužan da odluči o zahtjevu radnika u roku od 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva,
a ako u tom roku ne odluči, smatraće se da je zahtjev prihvaćen.
(4) O zahtjevu za zaštitu prava radnika odlučuje nadležni organ poslodavca utvrđen opštim aktom
poslodavca, odnosno Upravni odbor zdravstvene ustanove koji može odlučiti da prije donošenja
odluke sasluša radnika i predstavnika sindikata čiji je radnik član.
(5) Zahtjev za zaštitu prava ne ograničava pravo radnika da se obrati inspektoru rada ili pokrene spor
pred nadležnim sudom u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za povredu prava ili učinjene povrede.
2. Individualni radni spor
Član 150.
(1)Radnik ima pravo da u skladu sa zakonom, pismenim prijedlogom pokrene postupak sporazumnog
rešavanja spornih pitanja između poslodavca i zaposlenog kod organa nadležnog za mirno rješavanje
sporova.
(2)Postupak mirnog rješavanja pokreće se u roku od trideset dana od dana saznanja za povredu
prava, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kada je spor nastao.
Član 151.
(1)Odluka nadležnog organa za mirno rješavanje spora je konačna i obavezuje poslodavca i
zaposlenog.
3. Kolektivni radni spor
Član 152.
(1)Ako se istovremeno najmanje deset radnika ili najmanje 10% od ukupnog broja zaposlenih kod
poslodavca obratilo poslodavcu za zaštitu prava iz radnog odnosa, poslodavac je dužan da zatraži i
razmotri mišljenje reprezentativnog sindikata o predmetu radnog spora.
(2) Sindikat je u svim slučajevima ovlašten da u cilju zaštite prava radnika iz radnog odnose podnese
poslodavcu zahtjev za zaštitu prava radnika koje je poslodavac obavezan da razmotri i dostavi
pismeni odgovor sindikatu u roku od 30 dana.
(3) Kolektivni radni spor rešava se u skladu sa zakonom.
XIX - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 153.
Učesnici ovog ugovora su saglasni da se pristupi utvrđivanju jedinstvenih kriterijuma za procenu
poslova sa povećanim rizikom koji se obavljaju u zdravstvenim ustanovama.
Član 154.
Ovaj ugovor je zaključen kada ga potpišu ovlašćena lica učesnika u zaključivanju.
Član 155.
Ukoliko se odredbama opšteg kolektivnog ugovora o radu povoljnije za radnike u odnosu na ovaj
ugovor, poslodavac je obavezan da umjesto odredbi ovog ugovora primjenjuje odredbe opšteg
kolektivnog ugovora o radu koje su povoljnije za radnike.
Član 156.
(1)Ovaj ugovor zaključuje se na period od tri godine.
(2)Predlog za izmene i dopune ovog ugovora može da podnese svaki učesnik upismenom obliku.
Učesnici ovog ugovora dužni su da se u roku od 15 dana od dana prijema predloga za izmenu i
dopunu ovog ugovora izjasne o predlogu.
(3) Reprezentativni sindikati obrazuju odbor za pregovore. Broj članova odbora reprezentativni
sindikati određuju sporazumno, a kao u tome ne postignu sporazum, broj članova se utvrđuje
srazmerno broju članova.
(4)Svaki od učesnika može otkazati ovaj kolektivni ugovor ili njegove pojedine odredbe.
(5)Otkazni rok ne može biti kraći od 90 dana, saopštava se stranama u pismenom obliku i objavljuje u
“Službenom glasniku Republike Srpske”, a stupa na snagu narednog dana od dana objave.
Član 157.
(1)Učesnici ovog ugovora obavezni su obezbjediti sve potrebne uslove da poslodavci na koje se
odnosi ovaj ugovor usklade svoje opšte i pojedinačne akte, kao i ugovore o radu sa odredbama ovog
ugovora u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora.
(2) Danom stupanja na snagu ovog ugovora, prestaju da važe svi pravilnici o radu koje su donijili
poslodavaci na koje se ovaj ugovor odnosi.
(3)Učesnici kolektivnog ugovora kod poslodavca dužni su da, u roku od 30 dana od dana stupanja na
snagu ovog ugovora, započnu pregovore za zaključivanje kolektivnog ugovora kod poslodavca.
(4)Ako na dan stupanja na snagu ovog ugovora nije konačno odlučeno o pravima, obavezama i
odgovornostima radnika, primenjuju se odredbe ovog ugovora, ako je to za radnika povoljnije.
Član 158.
(1)Učesnici ovog kolektivnog ugovora imenuju po tri člana u komisiju koja prati primenu i daje
autentična tumačenja ovog ugovora. Komisija je obavezna da učesnike ovog ugovora obaveštava o
primeni i autentičnim tumačenjima ovog ugovora u roku koji ne može biti duži od 15 dana.
Član 159.
Ovaj ugovor stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike
Srpske”.
ZA VLADU REPUBLIKE SRPSKE
_____________________________
ZA UNIJU SINDIKATA RADNIKA U
ZDRAVSTVU REPUBLIKE SRPSKE
_______________________________
ZA SINDIKAT ZDRAVSTVA I SOCIJALNE
ZAŠTITE REPUBLIKE SRPSKE
___________________________________