8 istraoutdoor

Završiti 100 milja je veli-ka stvar, ali osjećaj pobjede nad samim sobom je ono što ostaje zauvijek i vrjednije je od medalje

I eto ti godina dana otkad sam napi-sala naš prvi blog. Čini mi se nemo-guće da je tako proletjelo, ali evo nas opet na 100 milja Istre i dobro se sjećam tih prvih sramežljivih rečeni-ca poslije iste utrke lani. Nije da su

rečenice sad nešto hrabrije ili bolje, ali ova mi je tjedna rutina postala užitak i spremište za emocije koje bi inače ostale lebdjeti negdje u limbu.

Prošlo je svega par dana otkako smo se vratili s južne hemisfere. Ta-man toliko da prepakiramo stvari, po-družimo se sa svojima i krenemo nas-pavani u Istru. Kao i prošle godine, naša je uloga na “100 milja” označiti stazu od starta do cilja. Sve skupa to je ne-što više od dvjestotinjak kilometara ili pet tisuća lepršavih, narančastih za-stavica. Naša uigrana ekipa postav-ljača dolazi za par dana, a u međuvre-menu ćemo nas dvoje sve pripremiti i isplanirati. Zapravo će Igor sve ispla-nirati, ja sam tu samo kao zid od ko-jeg on odbija ideje i provjerava svo-ju logistiku. Zid koji pri tom odbijanju uglavnom jede sladoled ili žvače neku salatu, pa samo klima glavom. Biti dio ovako velikog događaja uzbudljivo je koliko i zastrašujuće.

Savršena slagalica

Prijave za više od tisuću petsto lju-di, njihov transport, logistika okrjepa, stotine volontera koji su poklonili svoje vrijeme i energiju, prijenos, telka, fej-sbuk, papirologija, sajam, hrana... sve je to dio slagalice koja u ova tri dana mora savršeno klapati i dati dojam tr-kaču i gledatelju da je sve to mačji ka-šalj i koordinira se samo od sebe. No, funkcioniranje u kriznim situacijama je ono što organizatora ovakvih do-gađaja razlikuje od običnog čovjeka i zato skidam kapu svima koji su sa smiješkom u neprospavanoj noći po-kazali kolika je snaga složne ekipe s istim ciljem.

Zašto je Igor jučer baš morao ići trčati orijentacijsku trku preko cije-le Medvednice? Da smo krenuli dan prije u miru bismo obavili prvi dio po-sla, a sad smo već osamnaest sati u pogonu. Teturam negdje ispod tvrđa-ve Pietrapelosa, ponoć je već prošla i koncentriram se da oznaku staze na asfaltu ofarbam u dobrom smjeru. Igor svoj dio odrađuje malo dalje, pa odlu-

impressumGlavni urednik: Robert FRANKUrednik: Nenad JANKOVIĆGrafičko oblikovanje: Dean PAUS

Izdavač: Glas Istre novine d.o.o. PulaPrilog izlazi jednom tjedno

SNOWBORDERICA ANA I PUSTOLOV IGOR život u pokretu lazim ga u obližnjem kompostu kako tamani dnevni meni. Tisuću puta sam mu rekla da se ne smije najesti prije treninga, a on opet po svom. Ljutito se razmašem rukama i dam mu do zna-nja da sad nije vrijeme za zabušavanje, na što on dohvati još jedan desert od trule mrkve, pa poslušno krene. Ono o dionici na kojoj ne pada kiša je od-lična stvar, osim što je na istoj dionici kiša padala do maloprije i nas se dvo-je sad moramo probiti kroz blato do koljena. Zvonči svojim sitim debelim trupom zapinje u prvoj blatnoj kupelji i u pokušaju da ga izvučem, isto za-vršavam i ja. Pomirena sa situacijom palim muziku i prestajem zaobilaziti lokve. Znam da na putu postoji po-tok u kojem ćemo se oboje okupati, a samo će jedan od nas u tome uži-vati. I taj jedan nije Zvono.

U Umag stižemo predvečer i Zvon-či me moli da ga više ne vodim u šet-nje duže od deset minuta i udaljene od gradskih kanti za smeće. Priroda mu, kaže, više nije gušt jer ne može trčati za divljači, jedino što sad može uloviti je kakva folija od neke šunke. Objašnjavam mu da poanta nije bila trčanje za zečevima nego postavlja-nje zastavica, od kojih on nije posta-vio niti jednu, pa okrećem leđa i ostav-ljam ga prolaznicama da ga maze jer mu je to najveća kazna.

Gledam dugi red trkača na prijava-ma i razmišljam koji će od njih doći do kraja, a koji odustati. Svatko je od njih uložio dane i dane pripreme da bi su-tra otkrio gdje mu je granica. I iako će ih na startu biti stotine, svatko od njih će većinu utrke biti sam. Sam u svo-jim mislima, svojoj boli i svojoj borbi. Zašto? Najbolji možda jer tu bol vole i od nje napreduju. Oni sporiji jer sati i sati hoda u čovjeku otvaraju nova vra-ta. Ona kroz koja do sad nisu imali hra-brosti proći, a završetak ove utrke bit će im podsjetnik da su oni ti koji odlu-čuju što je moguće. Završiti 100 milja je velika stvar, ali osjećaj pobjede nad samim sobom je ono što ostaje zau-vijek i vrjednije je od medalje.

kale

nd

ar

TRAVANJ

Long walk day: Labinski planinarski put21. travnjaLabin15. dan dugog hodanjaUpoznajte najljepše planinarske staze Labinštine na najdužoj ruti Labinskog planinarskog puta

Popolana27. - 29. travnjaRovinjSportsko-zabavna manifestacijaPetak: dan za najmlađeSubota: podvodni i sportski ribolov, zajednička tjelovježba, biciklijada, šahovski turnir, elektronički pikado, tenis, ulična

košarka, mini rukomet, borilačke vještineNedjelja: Rovinjski polumaraton, dječje i rekreativne utrke na 1 km i 5 km

Limes bike tour28. travnjaVrsarStart: 10 sati, RivaRekreativna MTB vožnja prvenstveno namijenjena obiteljima s djecom, ali otvorena je i za sudionike svih ostalih dobnih skupinaPrijave: outdoor@maistra.com

Jug na dva kotača28. travnjaFažana, parkiralište kod BadelaRekreativna biciklistička vožnjaBiciklijade su namijenjene svim

uzrastima, a dužina staza je između 10-30 km. Sudionici ne plaćaju naknade za sudjelovanjePrijava (za sve biciklijade): www.medulinriviera.info

Sardela run28. travnjaFažanaSportsko-gastronomska manifestacijaPrijave i više informacija na: www.runeatdrink.info, FB_Teći Isti Piti

Rekreativna Parenzana29. travnjaPoreč, jama BaredineMTB biciklijada i hodanjeMTB BICIKLIJADAStart i cilj: jama Baredine, 10 satiVozit će se dvije rute, kraća i

lakša od 20 km, duža i teža od 40 kmHODAČIStart i cilj: jama Baredine, 10.15 satiStaza: 5 km, kružna

4. Road race Medulin riviera29. travnjaMedulin, RivaAtletska utrkaStart: 10 satiStaza: kružna uz obalu duž Medulina kroz kampove i pored hotela (asfalt i makadam)Dječje utrke na 1,5 km i 2,2 kmStartnina: 75 kn do 20. travnja, 150 kn na dan utrkePrijava na dan utrke nije moguća, osim za dječje utrke. Moguće je samo plaćanje startnine za već prijavljene trkače!Prijave: www.utrka-medulin.com

čim trenutak sjesti na travu i sklopiti oči. Neće znati da zabušavam i brzo ću nastaviti. Budi me reflektor auta koji mi je parkirao pored glave, pa zbu-njeno skačem i objašnjavam da sam skoro gotova.

“Dovršio sam ja tvoje, ajmo na spa-vanje.” Kreveti u planinarski dom Sv. Martin još nisu stigli, pa skupljamo daske u prostoriji i slažemo ležaj po-red grijalice. Ova nakupina drva, kari-mata i vreća podsjeća na beskućni-ke pod mostom, ali meni se trenutno čini kao hotel s pet zvjezdica. Jed-na me takva noć na pariškom aero-dromu prije desetak godina odgojila za cijeli život. Onaj tko nije probdio noć bez skloništa ne zna kako je to kad u rane jutarnje sate počneš bu-lazniti i platio bi sve što imaš za to-pli kutak i malo sna. Povratkom te

emocije, zahvalno liježem na naše daske i tonem u san. Deseteročlana ekipa ujutro je poredana na ulazu u stožer, svi naoružani oznakama do zuba i spremni na pokret. U timovi-ma se raspršujemo po Istri, a onda svatko ostaje sam na svojoj dionici i kreće u markiranje staze.

Najveća kazna

Zadovoljna jer me dopao završni ko-mad do Umaga u kojem ne pada kiša, puštam Zvončija iz auta i ostavljam ka-banicu. Nisam napravila ni deset me-tara, a od Zvončija ni traga ni glasa. Nekad dok je dobro čuo je par povika bilo dosta da me nađe, ali sad kad je skoro potpuno gluh, a i vid ga napu-šta, ne mogu se više uzdati u njegov povratak. Super, ovim ćemo tempom biti gotovi nikad. Odlažem ruksak i na-

Sati i sati hoda u čovjeku otvaraju nova vrata