25
UNIVERZITET CRNE GORE ARHITEKTONSKI FAKULTET PODGORICA SAVREMENA ARHITEKTURA INDIVIDUALISTIČKI DIZAJN ANTONIA GAUDIA Profesor: Dr Slavica Stamatović - Vučković, d.i.a.

SAVREMENA ARHITEKTURA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Individualistički dizajn Antonia Gaudia

Citation preview

Page 1: SAVREMENA ARHITEKTURA

UNIVERZITET CRNE GORE

ARHITEKTONSKI FAKULTET

PODGORICA

SAVREMENA ARHITEKTURA

INDIVIDUALISTIČKI DIZAJN

ANTONIA GAUDIA

Profesor: Dr Slavica Stamatović - Vučković, d.i.a.

Student: Vukićević Janko 45/11

Page 2: SAVREMENA ARHITEKTURA

Važno poglavlje Barselone je veoma obimno arhitektonsko djelo Antonia Gaudia, bez sumnje najplacenija genijalnost modernizma, koja je imala izuzetan razvoj u Barseloni, odavajuci utisak zapanjujuce originalnosti.

Antoni Gaudi (25. jun 1852 - 10. jun 1926) bio je španski arhitekta rođen u Reusu , u Kataloniji, regiji Španije i lider katalonskog modernizma. Njegova djela odražavaju njegov individualni i visoko prepoznatljiv stil i uglavnom su koncentrisana u katalonskoj prestonici Barseloni [1], posebno njegov magnum opus, katedrala Sagrada Familia, koja je sa svojim veličanstvenim i impresivnim kulama bez sumnje kruna Gaudijevog rada, kreatora velikog katalonskog modernizma. Studirao je svaki detalj svojih kreacija, a integrisanje u njegovoj arhitekturi je posljedica poznavanja niza zanata u kojima je bio vješt. Pod uticajem neo-gotičke umjetnosti i orijentalnih tehnika, Gaudi je postao dio pokreta modernista, a njegov rad kulminira u organskom stilu inspirisan prirodom.

[1] Panoramski pogled na Barselonu iz čuvenog Parka Guelj

Vrlo malo od Gaudijevih savremenika su bili uvjereni u velicinu njegovih kreacija, jer su shvatili da tehnički, konstruktivno i umjetnički njegova arhitektura je jedinstvena. Mnogi su se u medjuvremenu potpuno protivili Gaudijevoj elokventnosti, iako su odlučili da iskoriste njegove plodne tehničke genijalnosti, njegove ogromne geometrijske kapacitete i smjelost njegovih građevinskih tehnika. Gaudijevi napori uključuju ne samo izgradnju i dizajn, vec i dekorativni stil. Kao rezultat, njegove zgrade izgledaju upadljivo, jedinstveno i gotovo nestvarno, čak i posle jednog vijeka.

Page 3: SAVREMENA ARHITEKTURA

Casa Batllo [2] (1904-1906) je bila radikalan korak naprijed u svojoj definiciji urbane arhitekture, u pogledu rasporeda unutrašnjih prostora, fasade i funkcije unutrašnjih dvorišta, i predstavlja jedno od najvecih i najupečatljivih djela. Pri rekonstrukciji, Gaudi se fokusira na fasadu, prizemlje, plato i na krov, a izgradio je i peti sprat za osoblje. Fasada je od isječenog peščara Monžuik, kreirana tako da stvori izvitoperene vladajuce površine; rubrike su u obliku kosti sa dekoracijom povrca. Gaudi je zadržao oblik terasa stare zgrade, sa gvozdenom ogradom u obliku maske, dajuci ostatku fasade uzlazni talasast oblik, ukrašavajuci je keramičkim fragmentima različitih boja, koji su dobijeni od otpadnog materijala od staklenih radova.

[2] Casa Batllo, terase u obliku maske [3] Dimnjaci na Casa Batllo

Page 4: SAVREMENA ARHITEKTURA

Unutrašnje dvorište je pokriveno po kosini, podržavano od strane gvozdene strukture u obliku dvostrukog T. Helikoidni dimnjaci [3] su značajna karakteristika krova, na vrhu sa kupastim kapama, pokrivene providnim staklom u centru i keramikom na vrhu, i savladane jasnim staklenim kuglicama ispunjenim pijeskom različitih boja. Fasada kulminira u lančanim lukovima pokrivenim sa dva sloja opeke, suočeni sa glaziranim keramičkim pločicama u obliku skala (u nijansama žute, zelene i plave), koje podsecaju na leđa zmaja.

Casa Batllo je uspio da renovira po svom ličnom ukusu, sa svom kreativnom slobodom, zbog čega ona predstavlja izlog njegove vještine u korišcenju svih vrsta materijala, pri čemu je maestralno igrao u boji i obliku, planirano stvorivši fantastičnu kucu sa talasastim oblicima života. Za temu ima morske dubine, i kada se sunčeva svjetlost odbija o obojeno staklo i zakrivljene pločice, kuca blista fantastičnim svijetlom.

[4] Casa Mila, takozvana La Pedrera

Još jedan od velikih projekata koji osvaja najviše divljnenja je Casa Mila [4], poznatija kao La Pedrera (1906-1910), naručena od strane Pere Mila, gdje arhitekta osporava mrežni raspored, i ide do dizajniranja zgrade krivudavim zidovima koje razlikuje po asimetričnoj distribuciji prozora, balkona i kovanom ogradom. Gaudi je projektovao kucu oko dva velika zakrivljena dvorišta, sa strukturom od kamena, opeke, stubova od livenog gvožđa i čelične grede. Fasada je izgrađena od krečnjaka iz Vilafranca del Penedes, osim gornjeg nivoa, koji je pokriven bijelim pločicama, evocirajuci na sniježne planine. Preplavljena je balkonima [5], koji imaju čulne krive linije, ponovljene je u celoj zgradi, koje izgledaju kao da imitiraju strukturu života. Dimnjaci [6] na krovu kuce Mila oblikom podsjecaju na vojnike pod šlemovima,a izostanak ograde duž krova uznemirava posmatrača i budi u njemu nesigurnost. Casa Mila izgrađena je u slavu Djevice Marije. Takva građevina, okrugle strukture i površine unakrst ispresijecane talasastim linijama, nije se mogla porediti ni sa čim u svijetu toga vremena.

Page 5: SAVREMENA ARHITEKTURA

[5] Balkoni na Casa Mila [6] Dimnjaci na krovu Casa Mila

Gaudijev novi glavni projekat na početku 20. vijeka bio je Park Guelj [7] (1900-1914), koju je naručio Eusebi Guelj, prikazujuci Gaudijevu genijalnost i primjenu u praksi mnogih njegovih inovativnih strukturnih rešenja. Park Guelj nalazi se u Karmeli četvrti, u Barseloni, vrleti sa strmim padinama koje Gaudi prevazilazi sa sistemom vijadukata integrisanih u teren. Glavni ulaz u park ima zgradu na svakoj strani, a lokacija je okružena kamenom i zastakljeno-keramičkim zidovima. Ove ulazne zgrade su primer Gaudija na vrhuncu svoje moci, sa katalonskim svodovima koji čine parabolični hiperboloid. Nakon prolaska kroz vrata, stepenice vode ka višim nivoima, ukrašeni vajarskim fontanama, posebno zmaj fontana [8], koji je postao simbol parka i jedan od najpriznatijih amblema Gaudija. Stepenice vode do sale Hipostile, konstruisane sa velikim dorskim stubovima. Iznad ove komore je velika plaža u obliku grčkog pozorišta, sa poznatim talasastim klupama [9] , prekrivenim razbijenim djelicima keramike.Park Guelj nije objekat vec zelena oaza usred grada, ali ipak, Gaudijev prepoznatljiv stil se vidi od klupe do tremova, i daje čitavom prostoru gotovo magičnu atmosferu.

Page 6: SAVREMENA ARHITEKTURA

[7] Park Guell [8] Zmaj fontana u Parku Guell

[9] Talasaste klupe u Parku Guell [10] Sala Hipostila

Sala Hipostila [10], koji je trebalo da funkcioniše kao tržište u razvoju, sastoji se od 86 klasičnih stubova, 6 metara visokih i 1,3 metra u prečniku, sa donjim dijelom pokrivenim bijelom keramikom, a ostatak u sivom rustičnom kamenu. Spoljašnje kolone su nagnute kako bi dao

Page 7: SAVREMENA ARHITEKTURA

strukturi više monolitni izgled. Četiri unutrašnja stuba nedostaju, a između stubova postoje nadvoji armiranog betona, koji dele plafon na kvadrate, na kojima se ispisuju djelimične sfere prekrivene bijelom keramikom.

[11] Katedrala Sagrada Familia

U 1883. godini Gaudi je bio zadužen za nedavno pokrenut projekat izgradnje katedrale Bazilike Sagrada Familia [11] (Crkva Svete porodice). Gaudi je potpuno promijenio prvobitni dizajn i prožeo je sa svojim prepoznatljivim stilom. Od 1915. do svoje smrti, on se sav predao ovom projektu. On zamišlja ovu crkvu kao da struktura pripada šumi, kao kolonu drveca podijeljenih na različite grane za podršku strukture isprepletenih hiperboloidičnim trezorima; takođe im je dvostruki okret helikoidnog oblika, kao i u granama stabala drveca. To je stvorilo strukturu koja je sada poznata kao fraktal. Zajedno sa modulacijom prostora koji se deli na male, nezavisne i samohrane module, stvara strukturu koja savršeno podržava vuču mehaničke snage, bez potrebe za podupiračima, kao što se zahtijeva kod neo-gotičkog stila. Gaudi time postiže racionalno, strukturirano i savršeno logično rešenje, stvarajuci u isto vreme novi arhitektonski stil koji je originalan, jednostavan, praktičan a i estetski. Ova nova građevinska tehnika mu dozvoljava da postigne svoj najveci arhitektonski cilj, da se usavrši i prevaziđe gotički stil. Svodovi imaju svoj centar, gde su imali svoj gotički kamen temeljac, a hiperboloid omogucava rupu u ovom prostoru da pusti unutra prirodno svijetlo na raskrsnici između trezora, gde su gotički svodovi rebara, pa izgleda kao da daju utisak zvezdanog neba. Gaudi dopunjuje ovu organsku viziju arhitekture sa jedinstvenom vizijom prostora, koja mu je omogucila da zamisli svoj dizajn u tri dimenzije, za razliku od ravnog dizajna tradicionalne arhitekture. On je lično dizajnirao mnoge skulpture [12] crkve Sagrada Familia. Temeljno bi proučavao anatomiju figura, koncentrišuci se na gestove, i u tom cilju je proučavao ljudski skelet i ponekad se koristio lutkama od žice za testiranje odgovarajuceg držanja figura koje je trebalo da izvaja.

Sagrada Familia ima osnovu upisanog krsta, sa pet jednobrodnih naosa, poprečni brod od tri broda, i apsidu sa sedam kapela. Ona ima tri fasade posvecene rođenju, strasti i slavi Isusa, i kada bude završena imace osamnaest kula: četiri sa svake strane što je ukupno dvanaest za

Page 8: SAVREMENA ARHITEKTURA

apostole, četiri na transeptu za jevanđeliste i jednu na apsidi posvecenu Bogorodici, plus centralna kula u čast Isusa, koji ce dostici 170 metara u visinu. Crkva ce imati dvije susejdne sakristije u apsidi, i tri velike kapele; takođe, crkva ce biti okružena manastirom dizajniranim za povorke i da izoluje crkvu od spoljašnjosti. Gaudi koristi vrlo simboličan sadržaj u Sagrada Familii, kako u arhitekturi tako i u skulpturi, posvecujuci svaki dio crkve religijskoj temi.Tokom njegovog života su samo kripta, apsida i dio fasade Rođenja završene. Nakon njegove smrti, njegov pomocnik Domenec Sugranes preuzeo izgradnju, a Jordi Bonet Armengol je sam preuzeo odgovornost u 1987 do 2011. Umetnici kao što su Llorenc i Joan Matamala, Carles Mani, Jaume Busquets, Joaquim Ros, Etsuro Sotoo i Josep Maria Subirachs su radili na skulpturalnu dekoraciju. Završetak se ne očekuje najmanje do 2027. godine. Katedrala predstavlja sintezu njegove arhitektonske evolucije, na kojoj je primijenio sva do tada eksperimentalna saznanja, stvarajuci crkvu koja je ujedno strukturalno savršena, harmonična i estetski zadovoljavajuca.

[12] Skulpture na katedrali [13] Tornjevi na katedrali

Katedrala Sagrada Familia, zamišljena kao Božije prebivalište, koja se uzdize nad Barselonom, ima zasluženu ulogu u istoriji arhtekture. U rukama genija,neuobičajeni dizajn i hrišcanska tradicija spojili su se u poeziju arhitekture. Među svim zgradama u ulicama Barselone, Sagrada Familia se ističe kao zapanjujuca građevina, jedinstvena pojava, koja ima izgled kakav je Gaudi namijenio projektu građevine posvecene Bogu. Danas ima osam zvonika; početna zamisao je bila da bude izgrađeno osamnaest tornjeva [13], koji predstavljaju dvanaest učenika, četiri jevanđelista, Djevicu Mariju i Isusa Hrista.

Prošlo je više od jednog vijeka otkad su počeli radovi na izgradnji katedrale Sagrada Familia, a tvrde kako treba da prođe još jedan vijek, mozda i dva, dok ne bude u potpunosti izgrađena. Katedrala leži u srcu Barselone i predstavlja jedinstven prizor. Njena istočna, zapadna i južna

Page 9: SAVREMENA ARHITEKTURA

strana ukrašene su trima izuzetnim fasadama od kojih svaka ima po četiri tornja. Planovi ove građevine obuhvataju izgradnju osamnaest tornjeva, od kojih je izgrađeno osam. Najviši je posvecen svetoj Mariji, majci Isusa Hrista, i visok je 170 metara. Gaudi je preuzeo projekat kad je podzemni dio katedrale vec bio djelimično izgrađen, pa je 1893. godine počevši od potpunog mijenjanja nacrta dodao previše ornamenata i uspio da postigne spoj gotičkog i neomavarskog stila. Enterijer ce takođe pretrpjeti preobražaje, od neogotičkog dizajna do strukture sačinjene od paraboličkih lukova i hiperboličkih površina. U rad na katedrali, Gaudi je uložio sav svoj senzibilitet, sa svim tehnikama kojima je ovladao prilikom realizacije prethodnih projekata.

[14] Katedrala Sagrada Familia

Sagrada Familia [14] je ogromna struktura s mnogo sitnih detalja. Gaudi je objašnjavao da simbolizuje Jerusalm i Kraljevstvo nebesko. Nikada nije prezao od izražavanja simboličkih tumačenja sopstvenog dizajna; sto se njega lično tiče, on se za taj dizajn opredijelio jos otkad je proučavao strukturalnu mehaniku. Uobličio je katedralu Sagrada Familia, a katedrala je uobličila njega. Stvaralačka energija koju je Gaudi uložio u katedralu proslavice tu građevinu, a opšte mišljenje je da je posrijedi remek-djelo, uzdici ce Gaudija do neslucene slave.

''Mom se klijentu ne zuri'', govorio je Gaudi, misleci na Boga. Za njega su arhitektura i vjera bile blisko povezane. Uticaj njegove vjere je u projektu lako prepoznatljiv, a ujedno predstvlja i manifest njegove umjetničke filozofije. Gaudijeva vjera i želja da postigne idealan projekat dovešce ga do ideje da je umjetnost lijepa, a da je ta ljepota istinski veličanstvena. Sama zamisao da katedralu posveti Bogu navela ga je da projektu podari veličinu i veličantsvenu uzvišenost. Sagrada Familia je jos u izgradnji, a Gaudi jos uvijek nadgleda radove na katedrali iz kripte u kojoj lezi sahranjen.

Gaudijeva arhitektura je raznolika, nekonvencionalna i smjela, ocienjena na mnogo načina , uglavnom iz vrlo površne perspektive, a najvredniji aspekt Gaudijevog jezika se otkriva kada se udubi u njegov rad, i zaista tek tada možemo da spoznamo njegov krajnji smisao i upoznamo

Page 10: SAVREMENA ARHITEKTURA

koncepte prostora i formi sa kojima rukuje arhitekta, što se vidi u radovima gdje se otkriva da iza prividne složenosti Gaudijevih oblika postoji vrlo jasna želja za sintezom, koja nastoji da uskladi mehaničke, geometrijske, arhitektonske i strukturalne faktore. Svi njegovi radovi govore Gaudijevim jedinstvenim jezikom.

U osnovi možemo identifikovati tri linije analize njegovog rada: prva i najčešca je ona gdje kao umjetnik, koji je proizvoljno i subjektivno stvorene nove oblike i primenjene materijale i boje, je omogucio da se obogati izgled njegovih zgrada. Nadovezujuci se na to , što je mnogo zanimljivije, a takođe dovodi u zabludu, drugu liniju predstavlja sam pristup koji ga stavlja u magično, ezoterično carstvo, koji se odnosi na njegove loptaste oblike halucinogenih vizija, proizvod nadrealnih ili natprirodnih država koje ni pod kakvim okolnostima bi trebalo mešati sa originalnom religioznoscu Gaudija, koji leži između tradicionalne duhovnosti i društvene obnove. Konačno, treci način da se tumači Gaudijev rad je da istakne svoje naučne i tehničke aspekte, što ga je navelo da stvori ono Džoan Rubio naziva "nova geometrija". Trenutno, ovaj pogled sve više izaziva interesovanje stručnjaka, sto pokazuje da se i dalje cijeni i njeguje veličanstvenost arhitekture Gaudija širom sveta, sto fokusira na njegovo krunsko dostignuce, katedralu Sagrada Familia, ističuci tri stuba svog života: umjetnost , nauku i duhovnost.

Gaudijev profesionalni život je bio karakterističan po tome što nikada nije prestao da istražuje mehaničke strukture zgrade. U početku , Gaudi je inspirisan orijentalnim umjetnostima ( Indija , Persija , Japan ), jer je kao student uspio da prostudira kolekciju fotografija egipatske , indijske, persijske, kineske i japanske umetnosti u vlasništvu Arhitektonskog fakulteta, kao i kroz proučavanje istoricističkih teoretičara arhitekture, kao što su Valter Pater, Džon Raskin i Villiam Morris. Uticaj orijentalnog pokreta može se videti u delima kao što su, El Kaprico, Guelj palata, Guelj paviljon i Casa Vicens. Kasnije, on poštuje neo - gotički pokret koji je bio u modi u to vrijeme, po idejama francuskog arhitekte Viollet - le - Duc . Ovaj uticaj se ogleda u Colegi de les Teresianes , Vladičanski dvor u Astorga , Casa Botines i Bellesguard kuci, kao i u kripti i apsidi Sagrada Familia. Na kraju, Gaudi krece na više ličnu fazu, uz organski stil inspirisan prirodom u kojoj ce graditi svoje velike radove .

Nesumnjivo stil koji je najviše uticao na njega je gotika, za koju je rekao:

''Goticka umjetnost je nesavršena, samo polovicno riješena, to je stil kreiran od strane kompasa, njena stabilnost zavisi od konstantnog podizanja od podupirača. Dokaz da su goticki radovi deficitarne plastičnosti je mogucnost da proizvodu svoju najvecu emotivnu snagu kada su osakaceni, prekriveni bršljanom i osvijetljeni mjesecom.''

Nakon ovih početnih uticaja , Gaudi se okrece ka modernizmu u svom vrhuncu, koji je u svojim ranijim fazama bio inspirisan istorijskom arhitekturom. Upotreba ovih starijih stilova predstavlja moralnu obnovu koji je omogucila da se buržoazija identifikuje sa vrednostima koje oni smatraju

Page 11: SAVREMENA ARHITEKTURA

svojim kulturnim korijenima. Renesansa, oživljavanje katalonske kulture koja je počela u drugoj polovini 19. vijeka , donijela je više gotičke forme u katalonskom "nacionalnom stilu", čiji je cilj bio da se kombinuju nacionalizam i kosmopolitizam, dok se istovremeno integriše u pokret evropske modernizacije.

Gaudi se obično smatra velikim majstorom katalonskog modernizma, ali njegova dela prevazilaze bilo koji stil ili klasifikaciju. Oni su maštoviti radovi koji nalaze svoju glavnu inspiraciju u prirodi. Gaudi je studirao organske i anarhične geometrijske oblike prirode temeljno, u potrazi za načinom da izrazi te oblike u arhitekturi. Ova studija o prirodi prevedena na njegovu upotrebu dovodi do zakljucka da vladaju geometrijski oblici kao što su hiperbolički paraboloid, hiperbolod, helikoid i membrane. Ove forme su u isto vreme funkcionalne i estetske, a Gaudi je otkrio kako da se prilagode jeziku prirode na strukturne oblike arhitekture. Za ove geometrijske objekte je rekao: ''Paraboloid, hiperboloid i helikoid stalno variraju pojavu svetlosti, bogati su samim matricama, koje čine čak i ornamentiku modelovanja nepotrebnom.''

Drugi element u širokoj upotrebi od strane Gaudija je lančana kriva. Učio je geometriju temeljno kad je bio mlad, proučavajuci brojne članke o inženjeringa, i bio je prvi koji je koristio ovaj element u arhitekture. Lukovi u djelima kao što su Casa Mila, školi Teresianas, kripti Colonia Guelj i Sagrada Familia dozvoljavaju Gaudiju da doda element velike snage svojim konstrukcijama.

Gaudijeva pozicija u istoriji arhitekture jeste pozicija kreativnog genija koji, inspirisan prirodom, razvija sopstveni, krajnje individualisticki stil koji dostize tehničko savršenstvo, kao i izuzetno visoku estetsku vrijednost, a nosi oznaku njegovog karaktera. Njegove strukturne inovacije bile su u izvjesnoj mjeri posljedica njegovog putovanja kroz razne stilove. Moglo bi se reci da su ovi stilovi kulminirali u njegovom radu, koje reinterpretira i usavršava ih.

Gaudi je imao širok pogled na arhitekturu kao multifunkcionalni dizajn, u kojoj svaki detalj u aranžmanu mora biti napravljen skladno i biti dobro proporcionalan. Bio je inovator u oblasti zanatstva, osmišljavanja novih tehničkih i dekorativnih rjesenja sa svojim materijalima, originalne i maštovite kombinacije. Za obnovu katedrale Majorka je izmislio novu tehniku za proizvodnju vitraža, koja se sastojala od tri staklena panela osnovnih boja, a ponekad i neutralnih, različite debljine stakla, kako bi se doprinijelo intenzitetu svijetla.

Isto tako , Gaudi se izdvaja kao unutrašnji dekorater, cije kreacije krase vecinu njegovih zgrada lično, od nameštaja do najsitnijih detalja. U svakom slučaju on je znao kako da se istaknu stilske osobenosti, personalizovanje dekoracija po ukusu vlasnika, dominantan stil aranžmana ili

Page 12: SAVREMENA ARHITEKTURA

njegovog mjesta u okolini, bilo urbane ili prirodne, svjetovne i duhovne. Mnogi od njegovih radova su se odnosili na liturgijsko opremanje. Od dizajna stola za svoju kancelariju na početku karijere, do namještaja dizajniranog za Sobrellano Palati Comillas, on je dizajnirao cijelo opremanje Vicens, Calvet, Batllo i Mila kuce, od Guell Palace, Bellesguard kula, kao i liturgijsko opremanje Sagrada Familia.

Zmajeva kapija u Finka Guelj. Ova konstrukcija, zajedno sa trodimenzionalnim radom od kovanog gvođa, ostaje kao neporecivi dokaz njegovog umjetničkog majstorstva.

Gaudijev rad se obično klasifikuje kao modernizam, a pripada tom pokretu zbog svoje revnosti za renoviranjem bez prekidanja sa tradicijom, primjenjuje ukrasni smisao na djela, i multidisciplinarni karakter njegovih poduhvata, gdje zanatstvo igra centralnu ulogu. Na ovo, Gaudi dodaje dozu baroka, usvaja tehnička dostignuca i nastavlja da koristi tradicionalni arhitektonski jezik. Zajedno sa svojom inspiracijom iz prirode i originalnim dodirom njegovih djela, ova mješavina daje njegovim djelima lični i jedinstveni karakter u istoriji arhitekture.Hronološki, teško je utvrditi smjernice koje vjerno ilustruju evoluciju njegovog stila. Tokom naturalistickog perioda perioda Gaudi usavršio svoj lični stil , inspirisan oblicima organske prirode, puštanjem u praksu čitav niz novih strukturnih rešenja koja potiču iz njegove duboke analize o vladanju geometrije. Na to je dodao veliku kreativnu slobodu i maštovit ornamentalni stil. Njegovi radovi su stekli veliko strukturalno bogatstvo, sa oblicima i volumenima lišenih racionalne krutosti.

Tokom poslednjih godina svoje karijere, posvecene gotovo isključivo La Sagrada Familia, Gaudi dostize vrhunac ovog naturalističkog stila, stvarajuci sintezu svih rešenja i stilova koje je

Page 13: SAVREMENA ARHITEKTURA

isprobao do tada. Gaudi postiže savršen sklad između strukturalnih i ukrasnih elemenata, između plastike i estetske, između funkcije i forme, između spoljasnjosti i sadržaja, postizuci integraciju svih umetnosti u jednom logički strukturiranom radu.

Njegov rad je široko međunarodno priznat, a to priznanje njegovog doprinosa u oblasti arhitekture i dizajna kulminiralo 1984. godine kada je UNESCO-va Svjetska baština uzela pod svoju zaštitu nekoliko njegovih ključnih projekata: 1984. Park Guelj, Palatu Guelj, Casa Mila , a u 2005. godini fasada Rođenja, kripta i apsida iz Sagrada Familia, Casa Vicens i Casa Batllo u Barseloni, zajedno sa kriptom Colonia Guelj u Santa Koloma de Cervello.

Park Sijutadelja, uvršten je u svjetsku baštinu pod zaštitom UNESCO-a. Gaudi je projektovao fontanu u središtu parka i gvozdenu ogradu oko nje. Taj rad je bio među prvima koji su zadobili

javno odobravanje i priznanje.

Godine 1890. Gaudi je poceo da radi na projektu kapele naselja Kolonija Guelj, koji je bio dio urbanistickog plana, kreacije grofa Eusebija de Guelj. Gaudi je napravio model koristeci vrecice napunjene olovnim kuglicama i opruge. Okacio bi olovne kugle na tavanicu uz pomoc opruga ,i, gledajuci u ogledalo postavljeno ispod modela, zamislio bi kako ce gradjevina izgledati u stvarnosti. Taj odraz postace gruba skica divnoga luka. Otkrio je da, uzevsi model stvoren silom teze i okrenuvsi ga naglavacke, se dobija model koji se vise ne opir gravitaciji i time ostavlja utisak prirodne ljepote. Odlucivsi da eksperimentise sa tim, tom metodom se koristi narednih deset godina, a primijenio je i na projektovanju katedrale Sagrada Familia, pri cemu je svojim 'okacenim modelom' stvorio savrseni spoj arhitekture i prirode.

Page 14: SAVREMENA ARHITEKTURA

Fantasticni "El Capricho" ("Hir"), djelo koje je naručio Dijas de Kihano. Ovo spada u Gaudijeva rana djela, stvorna u mladosti pod uticajem neomavarskog stila.

Rezidencijalni projekti Casa Calvet, Casa Batlo i Casa Mila se smatraju Gaudijevim reprezentativnim djelima, ali njihov dizajn je do te mjere složen da djeluju kao da nisu djelo samo jednog arhitekte. Casa Calvet je nagradjena godišnjom nagradom za arhitekturu koju je dodjeljivala skupština grada Barselone, a podignuta je u tradicionalnom stilu španskog baroka, međutim Gaudi nece spavati na njegovim lovorkama, vec ce pokušati da ''podrije'' barok i ponovo osmisli nešto novo i drugačije u Casa Batlo. Kada je trebalo stvoriti nove oblke i strukture, Gaudi nije znao za granice, pa je otišao čak toliko daleko da smisli potpuno novi stil u Casa Mila. Sve tehnike koje je eksperimentalno primjenjivao u ovim djelovima kombinovace u svom vizionarskom projektu katedrale Sagrada Familia, gdje ce ga njegove zamisli nadživjeti.

Kad vide Gaudijevo upečatljivo remek-djelo naspram katalonskog neba, ljudi izraze odlučno neodobravanje ili pak strahopoštovanje i obožavanje. Izgleda da sredine između toga nema.

Page 15: SAVREMENA ARHITEKTURA

Podzemna crkva u Koloniji Guelj za koju se tvrdi da je poslužila kao prototip katedrale Sagrada Familia. U početku je trebalo da ima ogromne tornjeve, ali je ostala nedovršena zbog nedostatka

finansijskih sredstava, a završen je samo podzemni dio. Čak i čitav vijek pošto je stvorena, ova organska, gotovo živa forma se smatra Gaudijevim remek-djelom.

Salvador Dali, genijalni slikar iz sjeverozapadne Španije, čije su slike bile spoj preciznih detalja i razorno provokarivnog kocepta i zbog toga izazivale veoma snažne reakcije, je toplo hvalio Gaudija i tvrdio da njegovo djelo predstavlja namanje konvencionalni originalni fenomen u istoriji umjetnosti i to je obrazložio složenim metaforama. Dalija je posebno fascinirala Casa Mila, pa je često posjecivao i neke njene aspekte uveo u svoje radove. Dali je pružio značajan doprinos procjeni Gaudija, koja se očitavala u istraživačkim studjiama o tom velikom arhitekti.

Građevina na ulazu u Park Guell. Krov je ukrašen djelićima keramičkih pločica. Prilikom posjete parku, Salvador Dali je rekao kako zgrada liči na kolač posut šećerom.

Page 16: SAVREMENA ARHITEKTURA

Rezultati istraživanja pokazuju kako se Gaudi zadržavao na nevjerovatnim detaljima. Na primjer, loza na tornjevima katedrale Sagrada Familia nije samo običan arhitektonski ornament, vec i neophodna zaštita od krunjenja zvonika na najosjetljivijim mjestima. Iza svih njegovih zamisli naizgled izvedenih nasumično stoji logički i promišljen dizajn. U svojim projektima je kombinovao ornamente sa načelom praktične mehanike. Smatrao je da arhitektura stvara organske oblike i da oni moraju biti u simbiozi sa prirodom.

Njegove građevine nisu prosto skup različitih materijala, one su sagrađene od sastavnih djelova koji moraju biti uzajamno povezani. Mnoga njegova djela imaju teme iz prirode i tako su sjedinjena sa njom. Gaudi je volio prirodu i veoma je uvažavao, što njegova djela obilato dokazuju buduci da su savršeno integrisana u savremeni svijet. Kad god je, na primjer, dizajnirao kvaku na vratima, provjeravao je njenu ergonomiju i mijenjao nacrt sve dok ne bi postigao idealan oblik; iako to u prvi mah može izgledati čudno, kad se uhvatite za kvaku osjecate kako ona odgovara obliku ruke. Stoga se može reci da je pored djelotvornosti posvecivao mnogo pažnje i ljudskoj udobnosti. U tom smislu, njegova djela imaju mnogo zajedničkog sa načelima univerzalnog i ekološkog dizajna. Drugim riječima, ono što je Gaudi imao na umu istovjetno je onome što danas kao cilj postavlja moderna arhitektura. Za Gaudija se slobodno može reci da je bio vizionar.

Gaudijeva djela nastavljaju da privlače pažnju i poklonike. Pošto je njihova vrijednost ponovo potvrđena u XX vijeku, njegovo životno djelo se smatra vizionarskim i avangardnim. Gaudi je bio korak ispred svog vremena. Elementi nadahnuti humanim i prirodnim danas su cijenjeni mnogo više nego u njegovo vrijeme. To zapravo znači da je vrijeme konačno uhvatilo korak sa Gaudijem.

Antonio Gaudi je bio primjer novog pravca, njegov rad još uvijek uspostavlja standarde na nivou simbolizma, konstruktivnog izraza i na polju fraktalne arhitekture, i predstavlja genijalnost arhitekture, izražavajuci pojedine prostorne kvalitete i plastičnost u talasastim linijama i harmoniji boja i materijala u arhitektonskim i vajarskim površinama funkcije.

Katalonski modernizam je toliko važan da kulturni identitet Barselone nalazi možda i svoj najveci izraz u delima jednog čoveka.

Antonio Gaudi: ''Oni koji za svoje delo traze oslonac u zakonima prirode priblizavaju se Bogu.''

Page 17: SAVREMENA ARHITEKTURA

* Izvori literature:

- Gaudi, the entire works - Joan Bassegoda i Nonell, Pere Vivas, Ricard Pla

- Nova paradigma u arhitekturi - Čarls Dženks

- Vrhunski dometi arhitekture - Marko Busalji

- Bilder aus Barcelona - Deutche Ausgabe

- 100 ličnosti - De Agostini

- Moderna arhitektura - Kenet Frempton

* Izvori sa interneta:

- www.casabattlo.es

- whc.unesco.org

- www.guardian.co.uk

- www.nationalgeographic.com

* Napomena:

- sve fotografije su preuzete sa interneta.

28. Jun, 2013.