savrseni put

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/29/2019 savrseni put

    1/52

    OSHOSAVRENI PUT10 govora odranih u meditacijskom kampu Rajasthan, Indija2UVODSkupina ljudi okupila se na zaklonjenom odmaralitu u brdima Rajasthana u Indiji.Samo neki, ako i oni, mogu pojmiti da sudjeluju u dogadaju koji ce postati prvo sjemerevolucionarnog pokusa u cvjetanju ljudske svjesnosti - one koja ce s vremenompromijeniti ivote stotina tisuca ljudi po cijelom svijetu. Covjek oko kojega su ovi ljudiokupljeni poznat je kao Osho."elim da vi svjedocite o radosti koju iskuavam kao rezultat mojeg budenja" kaeOsho u ovoj knjizi." I tako sam odlucio pozvati vas ... Oprostite ako moj zov uznemiruje vasan i raspruje magle vaih snova."Poziv, kako je izraen na ovim stranicama, je njean kao da je upucen nekome narubu budnosti. Oni kojima je poznat njegov kasniji rad, to moe izgledati kao jaki kontrast -i tehnike meditacije koje predlae i nacin na koji govori izgledaju kao apat usporedeni saalarmnim zvonima koja je kasnije upotrijebio da prekine drijeme cak i onih u komi.No jo je znacajnija prisutnost iste bezvremenske vizije koju nas Osho poziva da

    dijelimo s njim. A za mene, ljepota ove knjige - njezina jasnoca i jednostavnost, njezinapoezija i tiina, jo je vie pojacana jer sam iskusila ona alarmna zvona."Meditacija je stanje bez misli" kae On."Kada nema razmiljanja, tada upoznajemoonoga kojega skrivaju nae misli. Kada nema oblaka plavo nebo otvara se pogledu."Ova knjiga je stranica po stranica plavog neba.Ma Deva SaritoRajneeshpuram3DOBRODOLICAVidim covjeka obavijenog gustom tamom. On je postao kao kuca cija je lampa ugaena u tamnojZaboravio je kamo eli poci i to eli biti. Ali sjecanje onoga to je zaboravio moe se u

    njemu ponovo probuditi. Iako je tama nema razloga za ocajavanje. to je dublja tama,blia je zora. Na otvorenom moru vidim duhovnu obnovu cijelog svijeta. Novi ce covjek bitiroden i mi smo u agoniji njegovog radanja. Ali ta regeneracija treba suradnju svih nas.Dogoditi ce se kroz nas i samo kroz nas. Ne moemo si dopustiti da budemo samopromatraci. Moramo se pripremiti za ovo ponovno rodenje u nama samima.Dolazak tog novog dana, tog svitanja, dogoditi ce se samo ako sebe ispunimosvjetlom. O nama ovisi da tu mogucnost pretvorimo u stvarnost. Mi smo svi opeke zdanjasutranjice i zrake svjetlosti koje ce roditi sunce buducnosti. Mi smo stvoritelji a ne samogledatelji. Medutim, potreba nije samo za stvaranjem buducnosti, ona je za stvaranje samesadanjosti, za stvaranje nas samih. Stvarajuci sebe covjek stvara covjecanstvo.Pojedinac je dio drutva pa se i evolucija i revolucija deavaju kroz njega. Vi ste taj dio.

    Zato elim pozvati vas. elim probuditi vas iz drijemea. Zar ne vidite da su vaiivoti postali cisto besmisleni i beskorisni, do kraja dosadni? ivot je izgubio svaki smisao,svaki cilj . No to je prirodno. Bez svjetla u covjekovom srcu ne moe biti ikakvog smisla unjegovom ivotu. Ne moe biti ikakve radosti u njegovom ivotu kada nema svjetla unjegovom unutranjem bicu. Cinjenica da se danas osjecamo suvini i preoptereceni nijezato to je sam ivot beskoristan. ivot je beskonacno ispunjenje. Ali mi smo zaboravilistazu koja vodi do tog mjesta, do tog ispunjenja. Mi samo egzistiramo i nita nemamo sa

    ivotom. To nije ivljenje, to je samo cekanje na smrt. I kako moe cekanje na smrt biti itaosim dosadno. Kako moe biti radost?Doao sam da vam kaem ovo: postoji nacin da se probudite iz ovog loeg sna zakoji misli te da je ivot. Staza je uvijek postojala. Staza koja vodi iz tame u svjetlo je vjecna.Ona je sigurno tamo, no mi smo okrenuli svoja lica od nje. elim da prema njoj okrenetelica. Ova staza je dharma, religija. Ona je nacin raspirivanja svjetla u covjeku; onausmjerava covjekovu barku koju nosi struja. Mahavira je rekao za one koje nosi brza strujasvijeta, sa svojom starocu i svojom smrti, da je religija jedini sigurni otok, sidro, cilj ipribjeite.

  • 7/29/2019 savrseni put

    2/52

    Jeste li edni svjetla koje ispunjava ivot radocu? elite li dostici istinu koja dajecovjeku besmrtnost? Ako je tako, ja vas pozivam. Prihvatite moj poziv - na radost, nasvjetlo, na besmrtnost. To je samo stvar otvaranja ociju. I tada ce nastati novi svijet svjetla.Ne morate uciniti nita drugo vec samo otvoriti oci. Samo se morate probuditi i gledati.Nita u covjeku nije stvarno ugaeno niti je on izgubio usmjerenje, ali ako su mu ocizatvorene tama se iri svuda unaokolo i gubi se svako usmjerenje. No zatvarajuci ocicovjek gubi sve; otvarajuci ih postaje kraljem.Zovem da vas probudim iz vaeg sna padanja u velicajnost vladara. elim promijeniti

    va poraz u pobjedu, vau tamu u svjetlo, vau smrt u besmrtnost. Jeste li spremni poci naput sa mnom?Prije nego pocnemo s radom, molim prihvatite moju ljubav. To je jedino cime vammogu izraziti dobrodolicu u osami i povucenosti ovih breuljaka. Nemam nita drugo davam dam. elim sa vama podijeliti beskrajnu ljubav koju je prisustvo Boga stvorilo u meni.

    elim ju razdijeliti. I cudo toga je da to vie dijelim to ona vie raste! Stvarno bogatstvopovecava se njegovim dijeljenjem, a bogatstvo koje se smanjuje dijeljenjem ni nije pravobogatstvo. Onda hocete li prihvatiti moju ljubav? Vidim prihvacanje u vaim ocima i vidimda se one zauzvrat prelijevaju ljubavlju.Ljubav moe zaceti ljubav i mrnja moe zaceti mrnju. togod dajemo isto nam sevraca. To je vjecno pravilo. Pa sve to poelimo je ono to bi trebali dati svijetu. Ne

    moete dobiti cvijece u zamjenu za trnje.Vidim cvijece ljubavi i mira kako cvate u vaim ocima, i duboko sam nagraden.Ovdje sada ima tako mnogo razlicitih l judi. Ljubav ujedinjuje i pretvara mnoge u4

    jedno. Fizicka tijela su odvojena i nastaviti ce biti tako, no postoji neto iza tih tijela tozbliava ljude i ujedinjuje ih u ljubavi. Tek kada je postignuto to jedinstvo moe se netoreci i moe se neto razumjeti. Komuniciranje je jedino moguce u ljubavi i samo u ljubavi.Sakupil i smo se na ovom osamljenom mjestu tako da vam mogu neto reci i da me vimoete sluati. To izricanje i to sluanje moguci su samo na razini ljubavi. Vrata srcaotvaraju se samo ljubavi. I zapamtite da samo kada sluate sa srcem a ne glavom , da tekonda moete neto cuti. Moete pitati: " Da li i srce isto cuje?" no ja vam kaem da kadaneto cujemo to samo srce cuje. Do sada glava nikada nita nije cula. Glava je gluha kaotop. A to je tocno i za govor. Samo kada rijeci dolaze iz srca imaju znacenje. Samo rijecikoje dolaze iz srca imaju miris svjeeg cvijeca; u protivnom nisu samo odstajale iizblijedjele vec su kao i umjetno cvijece napravljene od papira.Ja cu vam otvoriti svoje srce i ako mi vaa srca dozvole da udem imati cemo susret ikomunikaciju. I u tom trenutku zajednitva ono to je rijecima nemoguce izreci biti cepreneseno. Mnoge neizrecive stvari mogu se tako cuti i ono to se ne moe pretociti urijeci, ono to je izmedu redova moe se tako prenijeti. Rijeci su vrlo vani simboli no akoih se poslua u potpunom miru duha i u tiini one postaju mocne. To ja zovem sluanjemsa srcem.

    Ali i kada sluamo nekoga puni smo misli o sebi samima. I to je lano sluanje. Tadaniste istiniti sluatelji. Vi ste pod iluzijom da cujete a u stvari ne cujete. Za istinsko sluanjepotrebno je da duh bude u stanju savrene, tihe pozornosti. Trebate samo sluati i ne cinitinita drugo. Samo tada moete cuti i razumjeti. I to razumijevanje postaje svjetlo i dovodido transformacije u vama. Bez takvog stanja duha ne sluate nikoga, nego samo sluatesebe. Uzburkanost koja bjesni u vama apsorbira vas. I tada ste toliko zaokupljeni da vasnikakva komunikacija ne dosee. Izgleda kao da gledate ali ne vidite; izgledate kao dasluate ali ne cujete.Krist je takoder rekao:" Oni koji imaju oci za gledanje, neka vide. Oni koji imaju ui zasluanje, neka cuju." Zar oni kojima je on govorio nisu imali oci i ui? Naravno da su imalioci i ui, no samo postojanje ociju i uiju nije dovoljno za gledanje i sluanje. Neto drugo

    je potrebno i bez toga postojanje ili ne-postojanje ociju i uiju je nebitno. To neto drugo jeunutranja tiina i budna svjesnost. Samo kada postoje ove osobine otvaraju se vrata umai neto se moe reci i cuti.Ocekujem tu vrstu sluanja od vas za vrijeme ovog Kampa Sadhana. Kada jednomsavladate to umijece ono postaje va ivotni drug. Samo ono moe vas osloboditi

  • 7/29/2019 savrseni put

    3/52

    nevrijednih zaokupljenosti. Moe vas probuditi za veliki, misteriozni svijet vani i poceti ceteiskuavati vjecno svjetlo svjesnosti. To je ono to se nalazi iza vrtloga uma.Ispravno gledanje i ispravno sluanje nisu potrebni samo za ovaj Kamp Sadhana vecsu temelj ispravnog ivljenja. Upravo kao to se sve jasno ogleda u jezeru koje je potpunomirno, bez mrekanja, tako ce se ono to je istina, ono to je Bog ogledati u vama kadapostanete mirni i tihi kao jezero.Ja vidim takvu tiinu i mir kako dolaze k vama i vidim vae oci kako me pozivaju dakaem ono to elim reci. One me poticu da podijel im istine koje sam vidio i koje su

    dotaknule moju duu. Vaa srca su eljna i nestrpljiva da cuju o njima. Vidjevi da ste takovoljni i spremni da me cujete, moje srce je primorano da vam se otvori. U ovom mirnomokruenju, kada su i vai umovi isto tako mirni, svakako cu vam moci reci ono to vam

    elim reci. Cesto se dogada da se moram suzdrati da ne govorim kada pred sobom vidimgluha srca. Zar svjetlo ne ostaje vani kada nade vrata vae kuce zatvorena? Na isti nacin i

    ja cesto stojim pred mnogom kucom. Ali dobar je znak da su vaa vrata otvorena. To jedobar pocetak.Slijedece jutro poceti cemo petodnevni program ovog Kampa Sadhana i kao uvod

    elio bih reci nekoliko stvari. Za neciju sadhanu, za ostvarenje istine, um mora bitipripremljen na nacin kao to pripremate zemlju za uzgoj cvijeca. I stoga, elio bih dazapamtite nekoliko maksima.

    Prva maksima je: ivite u sadanjosti. Za vrijeme Kampa nemojte da vas ponesenavika da razmiljate o prolosti ili buducnosti. Ako si dozvolite da vas to ponese, ivuci5trenutak, stvarno vana stvar ce propasti i beskorisno ce proci. Niti prolost niti buducnostne postoje. Prolost je samo uspomena; buducnost je mata. Samo je sadanjost stvarna i

    iva. I ako se istina treba spoznati to moe biti samo kroz sadanjost.Za vrijeme Kampa, molim drite se podalje od prolosti ali i od buducnosti. Prihvatiteda one ne postoje. Postoji samo trenutak u kojem se nalazite. Samo trenutak u kojem

    jeste postoji i nita vie. Morate ivjeti u njemu i to potpuno. Nocas cvrsto spavajte kao daje vaa cijela prolost odrezana i putena. Umrite glede prolosti. A ujutro ustanite kaonovi covjek, jer je novo jutro. Pustite onom koji je otiao u krevet da se ne probudi. Dajteonom koji je uvijek nov i uvijek svje da ustane.Stalno se prisjecajte da ivite u sadanjosti - i budite na oprezu dvadeset cetiri satasvaki dan i pazite da mehanicko miljenje o prolosti i buducnosti ponovo ne zapocne.Panja je dovoljna. Ako pazite ono nece ponovo poceti. Panja i svjesnost lome naviku.Druga maksima je: ivite prirodno. Covjekovo cijelo ponaanje je umjetno i rezultatuvjetovanja. Mi se uvijek zamatamo u lane ogrtace i zbog tog omota postepenozaboravimo svoje stvarno bice. Svucite tu lanu kou i odbacite ju. Nismo se ovdje okupilida postavimo na pozornicu dramu vec da upoznamo i sagledamo sebe onakvima kakvi

    jesmo. Kao to glumci u predstavi skidaju svoje kostime i minku i ostave ih po straninakon izvedbe, u ovih pet dana i vi morate skinuti vae lane maske i odloiti ih. Dajte da

    ono to je temeljno i prirodno u vama izade na vidjelo - i ivite u tome. Necija Sadhana,necija staza, razvija se samo kroz jednostavno i prirodno ivljenje. U danima ovog KampaSadhana budite svjesni da niste ni na kakvom poloaju, da nemate zvanje, da nematemjesto. Oslobodite se od svih tih maska. Vi ste samo vi, potpuno obicna ljudska bica bezimena, poloaja, klase, obitelji bezimena osoba, vrlo obicni pojedinac. Morate nauciti tako

    ivjeti jer je to ono to jeste u stvarnosti.Treca maksima je : ivite sami. Necija Sadhana rodena je u potpunoj samosti, kada

    je netko potpuno sam. Ali opcenito covjek nikada nije sam. Uvijek je okruen drugima. Iako oko njega nema mnotva izvana, on je u sreditu mnotva iznutra. Mnotvo trebaraspriti.Iznutra nemojte dozvoliti stvarima da se natiskuju na vas. A isto je istinito za vanjsko

    - ivite prema sebi kao da ste potpuno sami u ovom Kampu. Ne morate odravati odnosesa bilo kim drugim. Usred tih bezbrojnih odnosa vi ste zaboravili sebe. Svi ti odnosi -neprijatelj ili prijatelj, otac ili sin, ena ili mu - tako su vas zaokupili da unutar sebe nemoete pronaci niti znati svoje vlastito bice.Jeste li ikada pokuali zamisliti to ste izvan tih vaih odnosa? Jeste li ikada odbacili

  • 7/29/2019 savrseni put

    4/52

    odoru tih odnosa i vidjel i sebe potpuno odvojeno od njih? Odmaknite se od svih tih odnosai znajte da niste sin svojega oca i majke, niti mu svoje ene, niti otac svoje djece, nitiprijatelj svojih prijatelja, niti neprijatelj svojih neprijatelja - i ono to ostane je vae stvarnobice. Ono to ostaje u vama ste vi. Ovih dana morate ivjeti sami u tom bicu.Slijedeci ove maksime, moci cete doseci stanje uma koje je apsolutna potreba zanoenje vae sadhane i za postizanje mira i ostvarenje istine. Kao i ove tri maksime elimvam objasniti i dvije vrste meditacija koje cemo poceti sutra.Prva meditacija je za ujutro. Za vrijeme te meditacije morate drati kraljenicu

    uspravno, zatvorite oci i drite vrat ravno. Usnice vam trebaju biti zatvorene i jezik trebadodirivati nepce. Diite polako ali duboko. Koncentrirajte svoju panju na pupak. Buditesvjesni treperenja koji osjecate u pupku uzrokovanog disanjem. To je sve to morateuciniti. To smiruje um i misli. Iz te praznine konacno idete unutra.Druga meditacija je za noc. Rasprostrite tijelo na pod i pustite udove da se potpunoolabave. Zatvorite oci i dvije minute sugerirajte si da se tijelo oputa. Postepeno ce tijelopostati oputeno. Tada si dvije minute sugerirajte da vae disanje postaje mirno. Disanjece postati tiho. Konacno, iduce dvije minute sugerirajte si da vae misli zastaju. Ovasvjesna auto-sugestija vodi do potpune relaksacije i praznine. Kada je um postao savrenomiran, budite potpuno svjesni vaeg unutranjeg bica i budite svjedok mirnoce. Tosvjedocenje ce vas odvesti do vas samih.

    Morate vjebati ove dvije meditacije. No zapravo su one umjetna pomagala i ne6trebate ih se drati. Uz njihovu pomoc rastapa se nemir uma. I kao to vie ne trebamoljestve nakon to smo se popeli, jednog dana moramo odbaciti i to pomagalo. Meditacijapostie savrenstvo onog trenutka kada postaje nepotrebna. Upravo to stanje je samadhi.Sada je noc poodmakla i nebo je puno zvijezda. Drvece i doline poli su na pocinak.Hajdemo i mi na spavanje. Kako je sve mirno i tiho! Hajde da se stopimo u taj spokoj. Udubokom snu, u snu bez snova idemo tamo gdje Bog prebiva. To je spontani, nesvjesnisamadhi koji nam je priroda podarila. Uz pomoc ovog Kampa Sadhana i mi moemodoseci isti cilj. No tada cemo biti svjesni i budni. To je razlika i to stvarno velika razlika. Uprethodnoj spavamo; u kasnijoj mi smo irom budni.Hajdemo se povuci na spavanje s nadom da cemo postici samadhi. Kada su naenade popracene odlucnocu i pravim nastojanjem sigurno ce se ispuniti.Neka nas Bog povede ovom stazom. To je moja jedina molitva.7PRVO JUTROZadovoljstvo mi je vidjeti vas. Doli ste na ovo osamljeno mjesto da zajedno ostvariteBoga, da nadete istinu, da upoznate sami sebe. No mogu li vam postaviti pitanje? Je li onoto traite odvojeno od vas? Moete traiti nekoga tko je udaljen ali kako moetetraitiono to ste vi sami? Vlastita osoba ne moe se traiti u smislu kako se moe traiti sve

    ostalo jer u ovom slucaju nema razlike izmedu onoga koji trai i onoga koga se trai.Moete istraiti svijet ali ne moete traiti sebe. Onaj koji krene u potragu za sobom idejodalje od sebe. Vano je da to potpuno razumijete. Samo tada potraga moe biti moguca.

    Ako elite materijalne stvari svijeta morate ih traiti izvan sebe, ali ako elite naci sebemorate biti staloeni, neuznemireni, i napustiti sva traenja. Ono to stvarno jeste moe sevidjeti samo u savrenom miru i praznini.Zapamtite da je potraga isto tako uzbudenje, napetost, da je to isto tako i elja i strast. Ali dua se ne moe ostvariti kroz strast. To je potekoca. Strast ukazuje da netko elipostati ili postici neto, dok mu je dua vec unutar njega. Dua je ono to ja, sam, jesam.Strast i dua lee na suprotnim stranama. One su nasuprotne dimenzije.

    Stoga do kraja razumijte da se dua moe realizirati ali ne moe biti objekt elje. Nemoe postojati elja kao takva za duom. Sva elja je svjetovna; ne-elja je duhovna.eljai strast stvaraju svijet. Da li je strast ili elja za novcem ili za vjerom, za autoritetom ili zaostvarenjem Boga, za svjetovnim zadovoljstvima ili za oslobodenjem od mokshe, nije

  • 7/29/2019 savrseni put

    5/52

    vano. Sva strast je neznanje i ropstvo.Ja ne traim od vas da poelite duu. Ja samo elim da shvatite prirodu elje.Razumijevanje strasti oslobada od strasti jer otkriva njezin bolan karakter. Znanje o bolu jesloboda od bola. Nitko, tko poznaje bol, ne moe eljeti bol. A kada nema elje, kada umnije niti uznemiren stracu niti ita trai, tada, upravo u tom trenutku, u tom mirnom ispokojnom trenutku iskuavate svoje stvarno i izvorno bice. Dua se obznanjuje kadastrast nestaje.Stoga prijatelji moji, traim od vas ne da ceznete za duom vec da razumijete samu

    elju i da je se oslobodite. Tada cete upoznati i ostvariti atman, duu.to je vjera? Vjera, dharma, nema nikakve veze sa mislima ili miljenjem. Ona imaveze sa ne-miljenjem. Miljenje je filozofija. Ono vam daje rezultate ili zakljucke ali vamne donosi zadovoljstvo. Dharma je zadovoljstvo. Logicki proces je vrata mislima dok jesamadhi prolaz do zadovoljstva.Samadhi je rezultat shunya i chaitanya, praznine i svjesnosti. Um mora biti prazanali budan, i u tom stanju spokoja vrata istine se otvaraju. Istina se realizira samo izpraznine i neciji cijeli ivot zbog toga se mijenja.Mi doseemo stanje samadhija kroz meditaciju, ali ono to se opcenito smatrameditacijom nije prava meditacija. To je takoder miljenje. Moguce je da se misli odnosena duu ili na Boga ali su to jo uvijek misli. Nije vano na to se misli odnose. U stvarnosti

    sve se misli odnose na druge, na izvanjsko. One se odnose na ono to nije vaa pravapriroda, na materijalno. One ne mogu misliti o pravoj prirodi jer da bi misao postojalapotrebno je dvoje. Stoga vas misao ne moe povesti dalje od dvojnosti. Ako ce netkoostvariti ovo jedinstvo, ivjeti u pravoj prirodi i poznati ju, tada ce to postici kroz meditaciju,a ne kroz miljenje.Misao i meditacija dijametralno su suprotne. Prva se krece van, a druga unutra.Misao je nacin da upoznamo druge; meditacija nacin da upoznamo sebe. No misao seopcenito smatra meditacijom. To je vrlo ozbiljna i proirena greka i elim vas upozoriti dane pocinite tu temeljnu greku. Meditacija znaci postojanje bez djelovanja. Meditacija nijedjelovanje nego stanje postojanja. To je biti postojan u svojoj vlastitoj prirodi.Djelovanjem dolazimo u kontakt sa vanjskim svijetom; ne-djelovanjem dolazimo ukontakt sa sobom. Kada nita ne radimo postajemo svjesni onoga to jesmo, ali stalnosmo ukljuceni u raznolike aktivnosti i ne znamo sebe. Mi se cak niti ne sjetimo dapostojimo. Duboko smo zaokupljeni. Barem se tijelo odmara ali um se uopce ne odmara.Budni, mi mislimo; u snu sanjamo. Zaokupljeni stalnim brigama i djelatnostima8

    jednostavno zaboravljamo sebe. Pod pritiskom naih poslova mi izgubimo sebe. Kako je tocudno! Ali to je cinjenica. Postali smo izgubljeni, ne u mnotvu ljudi nego u naim vlastitimmislima, u naim vlastitim snovima, u naim vlastitim brigama i djelatnostima. Postali smoizgubljeni u sebi. Meditacija je nacin da se oslobodimo iz ovog samo-stvorenog mnotva,iz ove mentalne jake elje za lutanjem.

    Po svojoj prirodi meditacija ne moe ukljuciti akciju. Ona je ne-akcija. To je pojam zane-zauzeti um. To je ono to ja poucavam. Moe izgledati prilicno cudno da ja poucavamne-akciju i da kaem da smo se ovdje sakupili da bi vjebali ne-akciju ali jezik covjeka jevrlo siromaan i ogranicen. Zamiljen da izrazi samo akciju, on nije sposoban izraziti duu.Kako moe ono to je oblikovano za govor izraziti tiinu?Rijec "meditacija" sugerira da je to neka vrsta akcije a to ni u kom slucaju nije akcija.Bilo bi krivo da vam kaem da sam "vjebao" meditaciju; bilo bi ispravno da kaem dasambio "u" meditaciji. To je kao ljubav. Ja sam u ljubavi, ali ljubav se ne moe napraviti. Stoga

    ja kaem da je meditacija stanje uma. Od primarne je vanosti da to bude jasno odpocetka.

    Mi se ovdje nismo okupili da bilo to napravimo vec smo doli da iskusimo ono stanjeu kojem jednostavno jesmo, gdje nema nikakve radnje, gdje nema dima da nagovijestidjelovanje i ostaje samo goruci plamen bica, gdje ostaje samo prava priroda, gdje cak nitimisao "Ja jesam" vie ne postoji, gdje ostaje samo "postojati". To je shunya, praznina. To

    je tocka na kojoj ne vidimo svijet vec istinu. U ovoj se rupi, u ovoj praznini rui zid koji vas

  • 7/29/2019 savrseni put

    6/52

    sprecava da upoznate sebe, tu se diu zavjese misli i mudrost svice. Na toj tocci vi nemislite, vi znate. Tada dolazi vizija, tada dolazi ostvarenje.

    Ali rijeci "vizija" i "ostvarenje" nisu do kraja odgovarajuce jer ovdje nema razlikeizmedu onoga koji zna i znanog, nema razlike izmedu subjekta i objekta. Ovdje nema nitiznanog niti onoga koji zna, samo znanje. U ovom kontekstu niti jedna rijec nije prava. "Nerijec"

    je jedina odgovarajuca rijec. Ako me bilo tko upita o tom stanju ja ostajem tih - ilimoete reci prenosim moj odgovor tiinom.Meditacija je ne-akcija. Akcija je neto to moemo ili ne moemo napraviti prema

    svojim eljama. Ali postoji razlika izmedu necije prirode i necijih radnji. Necija priroda nijeakcija, ona je niti raditi niti ne raditi. Na primjer, razumijevanje i vid dijelovi su nae prirode,dijelovi naeg bica. Cak i kada ne radimo nita oni su i dalje prisutni. Priroda je stalnoprisutna u nama i samo ono to je stalno i trajno moemo zvati prirodnim. Priroda nijeneto to smo mi napravil i, ona je na temelj. To smo mi sami. Mi ju ne stvaramo, to jeurodena kohezija. Mi ju zovemo dharma. Dharma znaci naa priroda; ona znaci cistaegzistencija.Ta naa stalna i trajna priroda potisnuta je rasprenim pravcima naeg djelovanja.Kao to je more prekriveno valovima a sunce oblacima, mi smo pokriveni naim vlastitimakcijama. Sloj akcija na povrini skriva ono to je duboko unutra. Beznacajni valoviskrivaju od pogleda neizmjerne dubine oceana. Kako je to cudno da je mocno skriveno

    tako beznacajnim, da zrnce praine u oku cini planine nevidljivima! Ali more ne prestajepostojati zbog valova. Ono je dua valova i prisutno je isto tako u njima. Oni koji znajuprepoznaju ga i u valovima, ali oni koji ne znaju moraju pricekati dok se valovi ne smire.Oni mogu pogledati ocean nakon to se valovi raspre.Moramo zaroniti u taj ocean, u samu prirodu. Moramo zaboraviti na valove i skociti umore. Moramo znati svoje vlastite dubine kada postoji more bez valova, gdje postojipostojanje bez postojanja.Taj svijet znanja bez valova i gibanja je uvijek prisutan u nama ali ga mi nismosvjesni. Okrenuli smo svoja lica od njega - mi gledamo van, mi gledamo stvari, mi gledamosvijet. Ali zadrite u umu jedno - mi gledamo, i ono to se vidi od svijeta je. Ali onaj koji vidinije od ovoga svijeta, vec od nas samih.

    Ako je pogled povezan sa objektom koji se vidi to je misao; ako je pogled slobodanod objekta koji se vidi i okrene se prema onome koji gleda to je meditacija. Da li slijeditemoje razlikovanje izmedu misli i meditacije? Videnje je prisutno i u misli i u meditaciji ali uprvome je objektivno a u drugome subjektivno. Ali bez obzira da li smo u mislima ili u9meditaciji, da li smo u akciji il i u ne-akciji, videnje je konstantni faktor. Budni, mi vidimosvijet; spavajuci, vidimo snove; u samadhiju, mi vidimo sebe - ali u svakome od ovih stanjapostoji videnje. Videnje je stalno i trajno. To je naa priroda. Ono nije nikada odsutno bezobzira na stanje.Videnje je prisutno i u nesvjestici. Kada se povratimo iz nesvjestice mi kaemo: "Ne

    znam nita. Ne znam gdje sam bio." Molim nemojte misliti da je to neznanje. To je istoznanje. Da je videnje bilo potpune odsutno, znanje o "Ja nita ne znam" ne bi bilo moguce,i u tom slucaju vrijeme koje je prolo u nesvijesti za vas ne bi postojalo. Ne bi bilo diovaeg iskustva; ne bi ostavilo traga na vaem pamcenju. Ali vi znate da ste bili u stanju ukojem niste bili svjesni nicega. To je takoder znanje. I videnje je takoder tamo bilo prisutno.Pamcenje nije zabiljeilo nikakvu unutarnju ili vanjsku pojavu u tom periodu, ali videnje jesigurno primijetilo, ono je sigurno iskusilo taj razmak, taj interval. I to iskustvo intervala,razmaka u biljeenju dogadaja kasnije je poznato pamcenju. Slicno tome, za vrijemespavanja cak i kada nema snova, videnje je uvijek prisutno. Kada se ujutro probudimomoemo reci da smo tako tvrdo spavali da nismo cak niti sanjali. I takvo stanje jeprimijeceno.

    Iz svega ovoga morate shvatiti da se stanja mijenjaju, da se sadraj svjesnostimijenja, ali da se videnje ne mijenja. Sve u domeni naeg iskustva se mijenja; sve je uprotoku. Videnje i samo videnje je sveprisutno. Samo promatrac je svjedok svih tihpromjena, svog tog toka. Znati tog stalnog i vjecnog promatraca je znati sebe. Sve ostalo

    je strano, drugo. Sve ostalo je samsara, svijet.

  • 7/29/2019 savrseni put

    7/52

    Tog promatraca ili svjedoka ne moe se pribaviti il i ostvariti bilo kojom akcijom, bilokojim oboavanjem ili poklonstvom, bilo kojom mantrom ili tehnikom, jer on je svjedok i tihstvari isto tako. On je razlicit i odvojen od svih tih stvari. togod se moe vidjeti i li togodse moe uciniti je razlicito i neto drugo od svjedoka. Njega se ne moe ostvariti akcijomvec ne-akcijom; ne sa trudom vec sa mirovanjem. On ce se ostvariti samo onda kadanema aktivnosti, kada nema objekta za gledanje, kada samo promatrac ili svjedok ostane,kada samo videnje ostane. Kada vidimo ali nita nije videno, kada znamo ali nita nijepoznato, tada u toj svjesnosti-bez-sadraja poznat je znalac svega toga. Kada nema

    objekta za vidjeti onda pada zavjesa ispred promatraca, i kada nema objekta za upoznatiznanje postaje svjesno sebe. Kada nema valova mi moemo vidjeti ocean; kada nemaoblaka mi moemo vidjeti plavo nebo.Taj ocean i to nebo nalaze se u svakome i ako elite znati to nebo, moete. Postojistaza koja vodi tamo i prisutna je u svakome, dostupna svakome. I svaki pojedinac znakako hodati tom stazom. Ali mi znamo kako po njoj hodati u jednom pravcu. Jeste li ikadarazmiljali da cesta ne moe voditi samo u jednom pravcu? Neizbjeno svaka cesta vodi udva pravca, u dva suprotna pravca. U protivnome nije cesta; ne moe postojati. Cesta kojavas je dovela u ove osamljene breuljke je ista cesta koja ce vas odvesti natrag. Postojisamo jedna cesta za dolaenje kao i za odlaenje. Ista cesta posluiti ce dvjemanamjenama. Cesta ce biti ista ali pravac nece biti isti.

    Cesta koja vodi do samsare, do svijeta, je ista cesta koja vodi do vas samih. Samoje pravac razlicit. Ono to je tako dugo bilo ispred vas sada ce biti iza vas i morati ceteupraviti pogled na ono to vam je bilo iza leda. Cesta je ista. Mi se jednostavno moramookrenuti, napraviti zaokret. Moramo okrenuti leda onome prema cemu smo gledali iokrenuti se onome to nam je bilo za ledima.Molim upitajte se kamo je sada okrenuto vae lice. to vidite? U kojem pravcu tokvaeg videnja, vae svjesnosti tece? Iskusite to. Promatrajte to. Otkriti cete da tece premavan. Sve vae misli su o vanjskom svijetu. Kada su vam oci otvorene vi vidite vanjsko;kada su zatvorene vi isto tako vidite vanjsko - jer se oblici i predodbe vanjskog svijeta,stvari koji su utisnute na um, diu i okruuju cak i onda kada su nam oci zatvorene. Vanioko nas postoji svijet objekata a unutar nas postoji drugi svijet misli, jeka vanjskih stvari.Iako je unutra taj drugi svijet on je isto tako i vanjski, jer je "ja", ego isto tako vanjski.Svjedok takoder vidi "ja", ego, pa je stoga i to vanjsko. Okrueni smo objektima i mislima,ali pri dubljem razmatranju biti okruen objektima nije smetnja na stazi samo-ostvarenja,10dok biti okruen mislima je prepreka. Mogu li objekti okruiti duu? Objekti mogu samookruiti objekte. Dua je okruena mislima. Tekuce videnje, svjesnost, tece premamislima. Misli i samo misli su svugdje pred nama i na vid prekriven je njima kaozavjesom.Moramo okrenuti svoja lica od misli prema stanju bez misli. Ali ta promjena pravca jerevolucionarna! Kako je moemo napraviti? Prvo moramo znati kako se misli radaju i samo

    tada moemo ih sprijeciti da ne iskrsnu. Uglavnom takozvani tragaci pocnu potiskivati misliprije nego razumiju kako se one radaju. Neki od njih mogu izluditi pokuavajuci ali nitijedan od njih nikada nece biti slobodan od misli. Potiskivanje misli ne pomae jer se novemisli stvaraju svakog trenutka. One su kao oni divovi iz mitologije koji, kada im odsijecete

    jednu glavu deset drugih izraste.Ja ne traim od vas da unitite misli jer one same umiru svakog trenutka. Misli su vrlokratkog vijeka; niti jedna misao ne traje dugo. Odredena misao ne traje dugo al i misaoniproces traje. Misli umiru jedna za drugom ali protok misli ustraje. Jo jedna misao nije niumrla a vec druga zauzima njeno mjesto. Taj se proces deava vrlo brzo i u tome jeproblem. Nije smrt misli vec njezino brzo rodenje stvarni je problem. Stoga ja ne traim odvas da ubijete misli. elim da razumijete proces njihovog radanja i kako da se oslobodite

    tog procesa. Onaj koji shvati proces radanja misli moe ga se lako osloboditi. Ali onaj kojine razumije proces nastavlja stvarati svjee misli i istodobno im se pokuava oduprijeti.Umjesto da misli dodu do kraja, posljedica je da se osoba koja se bori protiv njih samaslomi.I opet ponavljam; misli nisu problem vec je radanje misli problem. Kako se one radaju

  • 7/29/2019 savrseni put

    8/52

    je problem. Ako moemo zaustaviti njihov dolazak u postojanje, ako moemo upotrijebitikontrolu radanja misli, onda ce misli koje su se vec rodile raspriti u trenu. Misli umirusvake sekunde ali njihovo potpuno unitenje se ne dogada jer neprestano izviru novemisli.Kaem da ne trebamo unititi misli vec moramo sprijeciti njihovo nastajanje.Zaustaviti njihovo radanje isto je tako dobro kao i njihovo unitenje. Mi svi znamo da je umnestalan. Ali to to znaci? To znaci da ni jedna misao ne izdri dugo. Ona se rodi i prolazi.

    Ako bi samo mogli sprijeciti njezino radanje bili bi potedeni nasilja ukljucenog u ubijanje i

    ona bi umrla sama od sebe.Kako se misao rada? Zacece i radanje misli je rezultat nae reakcije na vanjski svijet.Vani postoji svijet dogadaja i objekata i samo je naa reakcija na taj svijet odgovorna zaradanje misli. Ja gledam cvijet. Gledanje nije miljenje i ako samo nastavim gledati niti

    jedna misao se nece stvoriti. Ali ako cim ga ugledam kaem : "To je vrli lijepi cvijet", misaoce se roditi. Ako s druge strane ja nastavim gledati cvijet iskusiti cu i uivati u njegovojljepoti, ali niti jedna misao nece se roditi. No cim imamo iskustvo pocnemo ga izraavatirijecima. S tim izraavanjem iskustva kroz simbole rijeci, misli se ostvaruju.Ta reakcija, ta navika izraavanja iskustva rijecima, mislima gui iskustvo, ostvarenje,viziju. Iskustvo je potisnuto, vizija je potisnuta i samo rijeci ostaju lebdjeti umom. Upravo terijeci su nae misli. Te su misli kratkoga vijeka pa prije nego jedna misao utihne mi drugo

    iskustvo pretocimo u misli. Taj se proces nastavlja cijeli na ivot. I mi smo tako ispunjenirijecima i tako zasuti njima da se u njima izgubimo. Odustati od navike zamatanja naegpogleda i naeg iskustva u rijeci znaci kontrolirati radanje misli. Molim razumijte to.Gledam vas i ako vas samo nastavim gledati bez da to izrazim rijecima, to ce sedogoditi? Takvi kakvi ste sada ne moete ni zamisliti do cega ce doci. Doci ce do velikerevolucije, kakva do sada nije videna. Rijeci se preprecuju i sprecavaju takvu revoluciju dase dogodi. Radanje misli ometa tu revoluciju. Ako vas nastavim gledati i ne izrazim torijecima, ako jednostavno nastavim gledati tokom tog procesa cu otkriti da se na menesputa cudesna i boanska milost i da se osobina praznine i slobode iri sve uokolo. I u tojpraznini, u tom neprisustvu rijeci, smjer svjesnosti uzima novi zaokret i tada ne vidim samovas vec se i onaj koji bdije nad svima nama polako pojavljuje. Javlja se novo budenje nahorizontu nae svjesnosti, kao da se budimo iz sna, i nai su umovi ispunjeni cistimsvjetlom i beskonacnim mirom.11U zavrnoj analizi elim reci da u ovom Kampu Sadhana moramo napraviti jedaneksperiment - a to je da ne dopustimo naoj viziji da bude uguena rijecima. Ja to zovemeksperimentom pravo - razboritosti. Morate zapamtiti, morate ostati svjesni tako da serijeci ne oblikuju. Moguce je zaustaviti nizanje rijeci jer one su ipak samo naa navika.Novorodeno dijete gleda svijet bez posredovanja rijeci. To je cist, direktan pogled. Kasnijeono postepeno stvara naviku koritenja rijeci jer rijeci pomau i korisne su mu u njegovomvanjskom ivotu i u vanjskom svijetu. Ali ono to je korisno u vanjskom svijetu postaje

    smetnja upoznavanju unutranjeg ivota. Zbog toga cak i stari moraju ponovo probuditi usebi djecju sposobnost cistog pogleda da bi mogli spoznati sebe. Oni su znali svijet uzpomoc rijeci a sada moraju upoznati sebe uz pomoc jaza, praznine.to trebamo napraviti u ovom eksperimentu? Mi cemo mirno sjediti, dreci tijelooputeno a kraljenicu uspravno. Zaustaviti cemo sve pokrete tijela. Polako i duboko disaticemo bez ikakvog uzbudenja. Tiho cemo promatrati svoje vlastito disanje i sluati cemobilo koje zvukove koji dopru do naih uiju izvana. Necemo reagirati ni na koji nacin;necemo im posvetiti niti jednu misao ma kako kratka bila. Prepustiti cemo se u stanje umagdje, bez mijeanja rijeci, biti cemo samo svjedoci. Stajati cemo po strani i promatratitogod se bude deavalo. Nemojte se ni pokuati koncentrirati. Jednostavno budite tiho ipromatrajte sve to se dogada. Sluajte. Samo zatvorite oci i sluajte. Mirno sluajte u

    tiini. Sluajte vrgoljenje vrabaca, njihanje drveca na vjetru, plac djeteta, zvuk kola nabunaru. Samo sluajte. I nemojte raditi nita drugo.Prvo, unutar sebe, iskusiti cete ritam disanja i udaranje srca - a nakon toga novavrsta spokoja i mira spustiti ce se, na vas. Otkriti cete da iako je vani zvucno unutra jetiina. Otkriti cete da ste uli u novu dimenziju mira. Tada cete otkriti da nema misli, da

  • 7/29/2019 savrseni put

    9/52

    samo cista svjesnost ostaje. I u tom mediju praznine vaa panja okrece se prema mjestukoje je vae pravo prebivalite. Od vanjskog okrecete se svome domu.Vaa vizija vodila vas je prema van; ovo ce vas, stvarno, povesti unutra.Jednostavno nastavite promatrati. Promatrajte svoje misli , svoj dah i gibanje u pupku. Bezreakcija. Rezultat ce biti neto to nije stvoreno umom, to niste vi stvorili. To je u stvarivae bice, vaa egzistencija. To je kohezija koja nas sve podupire. Ona nam se otkriva itada nae stvarno ja, najvece iznenadenje od svih, pojavljuje se.Prisjecam se jedne price. Sadhu, tragac, jednom je stajao na breuljku. Bilo je rano

    ujutro i sunce je pocinjalo sjati. Neki prijatelji su etali. Vidjeli su sadhua kako sam stoji.Pitali su jedan drugoga : " to taj sadhu moe ovdje raditi?" Jedan od njih je rekao: "Moda se njegova krava cesto izgubi u dungli i on stoji na breuljku traeci ju." Drugiseprijatelji nisu sloili. Treci je rekao: " Iz nacina kako stoji, ne izgleda da neto trai. Prijeizgleda kao da nekoga ceka, moda prijatelja koji ga je tamo pratio i negdje je zaostao zanjim." Ali drugi se prijatelji nisu niti s time sloili. Cetvrti je rekao: " On niti ne trai nekoganiti ne ceka nekoga. On je zaokupljen promatranjem Boga."Nisu se mogli sloiti pa su pristupili sadhuu da razjasne situaciju. Prvi je pitao:"Trai li svoju izgubljenu kravu?" Sadhu je odgovorio: "Ne". Drugi je pitao: " Onda cekanekoga?" Na to je odgovorio :"Ne". Treci je pitao: " Promatra li Boga?" Ponovo je sadhu

    odgovorio negativno. Sva trojica bili su zacudeni. Zajedno su upitali: "Onda to ovdjeradi?" Sadhu je odgovorio : "Ne radim nita. Samo stojim. Samo postojim."Mi moramo tako jednostavno postojati. Moramo ciniti nita. Moramo odbaciti sve isamo biti. Tada se dogada neto to se ne moe izreci rijecima. Iskustvo koje ce se zbitine moe se izreci rijecima. To je saetak iskustava. To je ostvarenje istine, necijeg pravog

    ja, Boga.12PRVA VECERPrvo pitanje:Da li postoji sukob izmedu religije i nauke?Ne. Znanje nauke je nepotpuno. To je kao da je po cijelom svijetu svjetlo dok je uvaoj vlastitoj kuci mrak. Sa takvim nesavrenim znanjem, bez znanja o samome sebi,

    ivot se jednostavno pretvara u patnju. Da ivot bude okrunjen mirom, zadovoljstvom iispunjenjem, nije dovoljno znati samo materijalne stvari. Na taj se nacin nalazi napredakali ne i ispunjenje. Na taj se nacin mogu imati posjedi ali ne moe se imati svjetlo. A bezsvjetla, bez znanja, posjedi postaju obaveze, omca koju smo sami napravili da se s njomobjesimo.Onaj koji zna samo svijet je nesavren, a nesavrenstvo vodi u bijedu. Poznajucisvijet dobiva se moc. A nauka je potraga za znanjem i moci. Zar nije nauka vec stavilatajni kljuc neogranicene moci u ruke covjecanstva? Ali nita vrijedno nije proizilo iz togpostizanja takve moci. Bez sumnje covjek ima moc ali nema mir. Mir se moe imati

    poznavanjem Boga, ne materijalnih stvari. Ta potraga za Bogom je religija.Moc bez mira je samo-unitavajuca. Znanje o materijalnim stvarima bez znanja osebi znaci moc u rukama neukih. Nita dobro ne moe izaci iz toga. Sukob koji jeprevagnuo izmedu nauke i religije do sada je imao porazne rezultate. Oni koji su istraivalisamo domenu znanosti postali su mocni ali su nemirni i nesretni. A oni koji su samoistraivali religiju su bez sumnje postigli mir, ali su slabi i siromani. Stoga je Sadhana,potraga koja je trajala do sada nesavrena, djelomicna. Do sada nije bilo pune i potpunesadhane za istinom.Ja elim vidjeti moc i mir u njihovom savrenstvu. Ja elim sintezu, sklad religije iznanosti. To ce roditi savrenog pojedinca, savrenu kulturu, ljudima bogatih unutranjihvrijednosti i vanjskih postignuca. Pojedinac nije niti tijelo niti dua vec kombinacija toga

    dvoje. Stoga bilo to temeljeno samo na jednom od to dvoje je nepotpuno.Drugo pitanje:Kakvo je vae miljenje o odricanju od svjetovnog ivota? Da li sannyas,postati tragac, je moguce samo ako se odrekne svijeta?Nema sukoba izmedu svijeta i sannyasa. Ono cega se treba odreci nije svijet nego

  • 7/29/2019 savrseni put

    10/52

    neznanje. Odreci se svijeta nije sannyas. Budenje znanja, spoznaje o sebi je sannyas. Tobudenje vodi u nepriznavanje ne svijeta nego vezanosti na njega. Svijet ostaje tamo gdje

    je i kakav je ali mi se mijenjamo. To mijenjanje je temeljno. U tom probudenom stanju nemoramo se odreci nicega. Ono to je beskorisno i suvino samo otpada kao zrelo voce sastabla. Kao to tama nestaje pred svjetlom, u zoru saznavanja necistoce prolaze i ono toposlije ostaje je sannyas.Sannyas nema nikakve veze sa svijetom. On ima veze sa pravim ja. To jeprocicenje pravoga ja. To je kao procicavanje legiranog zlata.

    Pogled na ivot sa stajalita nepoznavanja sebe je samsara, svjetovnost; pogled naivot sa stajalita znanja o sebi je sannyas. Stoga kadgod mi netko kae da je uzeosannyas to mi izgleda krivo. To uzimanje sannyasa stvara utisak da je to cin suprotansvijetu. Da li je sannyas neto to se moe uzeti? Moe li netko reci da je uzeo znanje? Ihoce li neko znanje tako uzeto biti vrijedno? Uzeti sannyas nije stvarno sannyas. Nemoete staviti masku istine. Istina se mora probuditi.Sannyas se rada. On dolazi kroz znanje. I u tom znanju mi se nastavljamo mijenjati.Kada je nae znanje transformirano i na izgled se mijenja kao i nae ponaanje. Svijetostaje tamo gdje je i sannyas se postepeno rada u nama. Sannyas je saznanje da Janisam tijelo ; to je saznanje Ja sam dua. Kada to saznanje svane, neznanje i vezanostotpadaju. Svijet je bio vani i dalje ce nastaviti biti tamo. Ali unutra ce biti odsustvo

    13vezanosti na svijet. Drugim rijecima, nece biti svijeta, nece biti samsare unutra.Pokuati drati se cvrsto vanjskog svijeta je neznanje i, pokuati ga se odreci je istoneznanje jer u oba ta stanja i dalje ste u odnosu na svijet. Vezanost na svijet i gadenje nanjega su oboje neznanje. Oboje su odnosi sa svijetom. Nepostojanje tog odnosa jesloboda, sloboda od vezanosti i od odbojnosti. To nije samo odbojnost ili gadenje. Toodsustvo vezanosti i odbojnosti ja zovem sannyas.Sloboda i od vezanosti i odbojnosti dobiva se kroz saznanje. Vezanost je vrstaneznanja i reakcija kada vam dojadi vezanost je odbojnost. I ta je reakcija neznanje. Uprvom slucaju osoba trci u svijet; u drugom slucaju trci od njega. U oba slucaja trci. Alimalo njih zna da se radost onoga kojeg cuvamo kao svetinju u nama ne postie trcanjemza svijetom ili trcanjem pred svijetom vec cvrstim smjetajem u naem pravom ja. Mi nesmijemo trcati niti za svijetom niti pred njim. Moramo se kretati unutra, k samima sebi.Zapamtite, moramo se kretati u nae pravo ja. To dolaenje u sebe je nemoguce savezanocu ili odbojnocu. Jedino je moguce ako postanemo svjedoci urodenog sukobaizmedu vezanosti i odbojnosti. U nama postoji onaj koji je svjedok i naih vezanosti i naihodbojnosti. Moramo upoznati njega, njega koji je samo svjedok. Poznajuci ga miautomatski dobivamo slobodu od vezanosti i odbojnosti. Znati ga prirodni je rezultatsamosaznanja.Trece pitanje:Mislite li da je odricanje od doma i obitelji beskorisno?

    Sjecam se Mahavirine maksime. On je rekao : Vezanost je posjedovanje. On nijerekao da je posjedovanje vezanost. Zato? Zbog naeg neznanja, zbog nae gluposti,vezani smo na svjetovne stvari. Unutra smo prazni i mi se zato elimo ispuniti vanjskimobjektima da bi se zavarali da mislimo da smo vana bica. Ako netko odustane odvezanosti pod tim uvjetima i neznanje ostaje, moe li se stvarno rijeiti vezanosti? Rijeitice se stvari ali ne vezanosti. Ona ce i dalje biti prisutna.

    Ako netko ostavi svoj dom za ashram, vezanost za ashram zauzeti ce mjestonjegove vezanosti za dom. Ako netko ostavi obitelj da se pridrui sekti postati ce vezan nasektu kao to je bio vezan na obitelj. Vezanost je iznutra i izraziti ce se pod bilo kojimnovim uvjetima. Stoga su oni koji znaju preporucili odricanje od elje i neznanja, ne odmaterijalnih stvari. Jednom kada znanje svane stvari koje nam nisu korisne ne trebaju se

    niti napustiti, one same otpadaju.Cetvrto pitanje:Trebamo li koncentrirati nae umove da bi postigli stanje bez misli?Ja ne traim od vas da se koncentrirate. Koncentracija je vrsta prisile, vrsta napetosti.

    Ako se netko koncentrira na neku ideju, to nece dovesti niti do stanja bez misli niti do

  • 7/29/2019 savrseni put

    11/52

    budenja svjesnosti vec do nesvjesnog stanja mentalne tuposti. To je kao auto-hipnoza.Prisilna koncentracija vodi k nesvjesnosti. I pogreno je zamijeniti tu nesvjesnost zasamadhi. Samadhi nije niti stanje nesvjesnosti niti tuposti, samadhi je kombinacija stanjabez misli i savrene svjesnosti.Peto pitanje:Kako moemo promatrati procese udisanja i izdisanja u meditaciji?Drite kraljenicu uspravno. Nemojte joj dozvoliti da se savine. Tijelo je u tom stavu uprirodnoj ravnotei dok kraljenicu drite uspravno. U toj poziciji gravitacijska sila zemlje

    ima jednoliki utjecaj na tijelo i lako se osloboditi njezine privlacnosti. Kada je snagagravitacije na minimumu tijelo se ne opire necijem bivanju praznim, necijem bivanjuslobodnim od misli. Drite kraljenicu uspravno, bez napetosti ili ukocenosti tijela.Dopustite tijelu da se opusti kao da visi na kraljenici kao komad platna na klinu.14Potpuno opustite tijelo i tada polako i duboko diite. Udisanje i izdisanje micati cepupcano sredite gore dolje. Nastavite promatrati to gibanje. Nije se potrebno na tokoncentrirati, samo promatrajte. Budite svjedok toga. Stalno imajte na umu da ja nezastupam koncentraciju. Ja savjetujem jednostavnu budnost i svjesnost.Diite kao to to rade djeca - njihove grudi se ne micu, micu im se trbusi. To jeprirodni proces udisanja i izdisanja. Kao rezultat tog prirodnog disanja, mir se sputa na

    vas, i postaje sve dublji i dublji.Zbog uznemirenog i napetog stanja naih umova mi smo postepeno izgubili nausposobnost da diemo duboko i puno. Do naeg adolescentnog doba, nedovoljno iumjetno disanje nam je postalo navikom. Vi ste bez sumnje primijetili da to je vie va umuznemiren, to vam je manje disanje prirodno i ritmicno. Diite na prirodan nacin, ritmicno ibez napora. Harmonija prirodnog disanja pomae da se raspri duhovna uznemirenost.esto pitanje:Zato nam savjetuje da promatramo proces disanja?To radim zato to je disanje, udisanje i izdisanje, most izmedu tijela i due. Duaprebiva u tijelu kroz disanje i zbog disanja. Postajuci svjesni svog daha, direktnimsaznanjem o disanju, osoba postepeno iskuava da nije tijelo.Ja sam tijelo ali ja nisam samo tijelo. To je moje prebivalite ali nije moj temelj. Dokdirektno ostvarenje disanja ide dublje, mi iskuavamo prisustvo, blizinu onoga koji nijetijelo. Na trenutak vidimo da svoje ja nije tijelo. Tada ce te ugledati tri sloja, tri omotacasvoga bica - tijelo, dah i duu. Tijelo je koljka; dah je most, spajajuca veza; dua, svoje ja

    je temelj.Uloga daha na stazi do samo-ostvarenja je najvanija jer je disanje sredinja tocka.Na jednoj strani imamo tijelo; na drugoj duu. Mi vec postojimo na materijalnom stupnju aliono za cime udimo je da budemo unutar carstva due. Ali prije nego to je to mogucenapraviti bitno je pomaknuti se na zaravan prane, daha, Samo tada je moguce uci ukraljevstvo duha.

    Promatrajuci na stupnju daha, moemo gledati na obje strane. Odavde, staze kojevode do tijela i due postaju jasne. Iako je cesta jedna i ista, dva se pravca jasno isticu. Arezultat je da korak blie unutranjem, blie carstvu due, postaje sve vie mogucim.Nadam se da sada razumijete zato tako naglaavam disanje.Sedmo pitanje:Zato kae da je dhyana, meditacija, ne-akcija? Nije li i to cin?Pogledajte, molim. Moja aka je stisnuta. Da bi stisnuo aku moram napravitipozitivnu radnju. Zatvaranje je radnja. Ali kada ju elim otvoriti, to moram napraviti? Nemoram napraviti nita da bi ju otvorio. Ako jednostavno odbacim trud zatvaranja ake, onace se automatski otvoriti i ruka ce se vratiti u svoje prirodno i normalno stanje. Stoga necunazvati otvaranje ake akcijom. To je ne-akcija, ili ako elite zovite to negativna akcija. Ali

    to nije vano; to je ista stvar. Necu se svadati sa rijecima. Molim razumijte to vamgovorim. Molim razumijte pravo znacenje toga.Zovuci meditaciju ne - akcijom, elim vam ukazati da ne trebate smatrati meditacijudunocu ili aktivnocu. Meditacija je slobodna od takvih zanimanja. To je prirodno stanje ivi ju ne moete promijeniti u bilo koju vrstu mentalne napetosti. Ako meditacija postane

  • 7/29/2019 savrseni put

    12/52

    mentalna napetost nece vas odvesti niti u vae prirodno stanje niti u mentalni mir.Napetost je vrsta uznemirenosti i ako netko eli postici mir onda treba prvo postati smiren.

    Ako nema niti mira niti smirenosti na prvom stupnju onda ga nece biti niti na zadnjem.Konacni stupanj je samo kulminacija prvoga.Vidim ljude kako idu u hramove i vidim ih kako oboavaju svoje bogove. Takoder ihvidim kako sjede u meditaciji. Ali za sve njih to je aktivnost, vrsta napete uznemirenosti, icista je zabluda da oni ocekuju da sve te aktivnosti donesu cvijece i plodove spokoja. Ako15

    elite mir, ako elite biti spokojni bitno je da sada krenete u miru.Jo vam ovo elim reci: ne traite istinu. Postoji ego koji trai i ego je prepreka. Samoizgubite sebe. Izgubite svoj identitet. Jednostavno prestanite biti svoje ja. Tek kada ego,ja, prestane postojati vidi se onaj koji je stvarno vi. Tek kada osjecaj ega, osjecaj od ja,nestane, vidi se stvarnost. Samo gubljenjem samoga sebe moemo dohvatiti svoje ja. Kaoto novi ivot isklije iz zrna tek kada se zrno razlomi i prestane postojati, tako i klicabesmrtnosti iznikne tek kada se sjeme, Ja, omotac due raspukne i prestane postojati.Molim zapamtite ovu pouku: da dohvatite svoje ja morate prestati postojati. Besmrtnost semoe imati po cijenu smrti. Kap kie postaje ocean kada se izgubi u oceanu.Vi ste dua ali ako ju traite u sebi necete naci nita nego elju. Nai cijeli ivoti su

    elja - elja da postanemo neto, da postignemo neto. Svatko eli postati netko, postici

    neto. Trka se nastavlja svaki trenutak naih ivota. Nitko ne eli ostati tamo gdje je.Svatko eli biti tamo gdje nije. elja je nejasno nezadovoljstvo s onim sto, jesmo i sa onimto imamo i slijepa udnja za onim to nismo i za onim to nemamo. Nema kraja toj ludojtrci jer cim neto dobijemo to postaje beskorisno i tada elja pocinje zaokruivati ono to

    jo nemamo. elja je uvijek za nedostignutim.elja je kao horizont. to joj se vie pribliavamo to se vie udaljava od nas. To sedogada jer horizont jednostavno ne postoji. To je samo pojava, privid. On nije stvaran. Da

    je stvaran bio bi sve blii kako mu se pribliavate; ako je nestvaran onda nestaje kako muse pribliavate. Ako nije niti stvaran niti nestvaran, ako je pojava, san, privid, izmiljotinamate, onda ce ostati udaljen kao i prije, bez obzira kako mu se jako nastojite pribliiti.Neistina je suprotno od istine. Svijet iluzije, maya, nije suprotno od istine nego njezinveo, njezin pokrivac. elja nije suprotno od due, od atman, nego njezin veo, njezinpokrivac. To je magla, dim koji skriva nae bice, koji skriva nae postojanje. Mi progonimoono to nismo i kao posljedicu ne vidimo ono to jesmo. elja je zavjesa koja je pala prekodue i zbog toga je nama nemoguce da upoznamo nae due. Zato to stalno elimopostati neto drugo ne moemo ostvariti naa vlastita bica.

    Ako ta trka, ta elja da postanemo neto drugo prestane makar i na trenutak onaj kojipostoji, koji je, postaje vidljiv - upravo kao to sunce postane vidlj ivo cak i kada je nebobez oblaka samo na tren. Odsustvo ove trke ja zovem dhyana, meditacija. I koji osjecajcuda se javlja u trenutku kada spoznamo ono to stvarno postoji! Tada je sve to smoikada eljeli postignuto. Vizija due je potpuno zadovoljenje elje jer tamo, nita ne

    nedostaje.Misao je znak neznanja. U znanju nema misli; tamo je direktna vizija. Staza mislinikada vas nece odvesti do znanja. Svjesnost, slobodna od misli, je vrata do znanja.Znanje nije dostignuce, ono je otkrice. Mi ga ne moramo postici, mi ga moramo otkriti. Ono

    je sveprisutno u nama. Mi ga moramo iskopati kao to kopamo bunar. Izvori svjee vodelee duboko zakopani ispod zemlje, ispod stijenja i kamenja. Cim su oni odstranjeni izvorce prsnuti u vis.Ja vidim hrpe kamenja i stijene misli kako lee na izvoritu znanja. Cim su oneodstranjene imati cemo neprekinuti tok svjesnosti. Iskopajte bunar u sebi. Odstraniteslojeve misli lopatom meditacije. I sa pravoumnocu i stalnom budnocu napravite mislibeivotnima. Izbriite ih iz egzistencije. Ono to cete tada znati biti ce znanje. Gdje nema

    misli, gdje svjesnost nije skrivena dimom ideja, vi cete naci znanje.Ja ne traim od vas da odete u osamu. Ja traim da osamu stvorite u sebi. Obicnapromjena mjesta nece pomoci; potrebna je promjena pristupa. To nije okolina vec vamentalni pristup koji je sredinja i najvanija tocka. Covjek moe otici u osamu ali ako unjemu nema osame on ce i u osami biti okruen gomilom, jer ce mnotvo u njemu biti i

  • 7/29/2019 savrseni put

    13/52

    tamo.Prijatelj i moji, mnotvo nije vani, ono je u vama. Vi ste okrueni mnotvom u sebi, pakako ce bijeg od vanjskog mnotva pomoci? Mnotvo koje je sada s vama, s vama ce oticii u vau osamu. Bjeanje od gomile je beskorisno. Mnotvo elja koje je u vama mora bitiodstranjeno. Stoga nemojte tragati za samocom negdje drugdje. Budite sami unutar sebe.Nemojte se povuci u osamu vec stvorite stanje bez elja unutar sebe. Onog momenta16kada to ostvarite, mir, blaenstvo i ekstaza ce vas proeti. I u tom trenutku trenutaka vi

    cete shvatiti da mnotvo nikada niti nije postojalo, niti je ikakav vanjski svijet postojao. Sveje bilo u vama! Stvoritelj i tvorevine ne mogu se odvojiti jedni od drugih. Oni su, zaista,jedno i isto. U takvom jednom trenutku mora da je mistik Upanishada uskliknuo :AhamBrahmasmi - Ja sam on, stvoritelj, ja sam Bog.Prah stoljeca lei hrpimice na naim umovima. Stari obicaji, stare tradicije ipredrasude su nas obuhvatile, kao to je ruevna ili naputena kuca puna paucine inastanjena pticama tame. Na isti nacin mi smo ispunjeni mislima posudenim od drugih. I teposudene misli o istini i Bogu velike su prepreke. One nas sprecavaju da spoznamo istinu.I tako potraga za svojim ja, potraga koja moe probuditi nau uspavanu svjesnost nikadane pocinje u nama.Prije nego moemo spoznati svoje istinito ja potrebno je svoje ja osloboditi od znanja

    posudenog od drugih. To nije znanje, to je samo informacija. Otresite sve te informacijeuzete od drugih i od starih tradicija, kao to bi otresli prainu sa svog eira. Tada ceteimati jasni pogled, i zavjesa izmedu istine i vaeg ja vie nece postojati. Mnotvo misli stojiizmedu njih kao zid.Velika je razlika izmedu znanja o istini i poznavanja same istine. Znanje o istini jerobovanje mrtvom, posudenom znanju; poznavanje same istine je slobodno prostranstvoneba samo-ostvarenja. Netko vam oduzima vau sposobnost da letite; a netko drugi dajevam krila koja vas mogu odvesti Bogu.Zbog toga vam govorim o nitavilu, o praznini. Praznina odstranjuje teret misli. Kaoto covjek mora ostaviti svoj teret u ravnici prije penjanja na planinu, tako morate bitislobodni od tereta misli prije nego to krenete na putovanje k istini. to laki planinarpostaje, to ce se vie moci popeti. Na isti nacin, onaj koji se eli popeti na planinu istineizmjeriti ce visine direktno proporcionalno prema neopterecenosti, prema praznini. Oni koji

    ele do vrha, do vrhunskog bica, moraju doseci vrhunsku prazninu gdje bice postaje nebice.Vrhunac savrenstva dogada se u beskrajnim dubinama praznine i glazbaegzistencije dolazi iz tiine ne-egzistencije - i tada znamo da je sama nirvana ostvarenjeBrahme, stvoritelja, Boga.Istina je nepoznata, te kako moe biti upoznata kroz misao? Misao je takoderpoznata. Napor je sve u svemu uzaludan. Nema staze koja vodi od poznatoga knepoznatome. Poznato nas ne moe povesti k nepoznatomu. To se ne moe ni pomisli ti.To je nemoguce. Poznato se samo moe kretati u krugu poznatoga. Bez obzira kako

    snano mislim unutar carstva poznatoga nema mogucnosti da se ono nadide ili da seizade iz njegovog podrucja. Ja cu se bez sumnje kretati ali to ce biti u krugu, kao vol kojiokrece kolo bunara. Ici cu iznova po istim putovima bez da ikamo stignem. Do sada nitkonije uspio dosegnuti istinu miljenjem. Oni koji su doli do cilja, uspjeli su to nekim drugimputem. Ne smatram Mahaviru, Lao Tzua, Buddhu ili Isusa misliocima. Niti jedno odnjihovih dostignuca nije rezultat miljenja. Onda kako su doli do svog cilja? Nije to bilohodanjem po stazi misli vec skakanjem daleko od nje. Ne moete dosegnuti nepoznatohodajuci po utrtoj stazi poznatog. Morate napustiti tu stazu i skociti u nepoznato.Molim razumijte znacenje rijeci skociti. Upoznajte taj skok dobro. Morate ganapraviti. Vi ste na stupnju misli . Vi stojite u misli, vi ivite u misli i vi morate skociti odatleu carstvo bez misli. Morate skociti u svijet gdje ne postoji nita osim tiine. Morate skociti

    od zvuka u tiinu. Hoce li vas samo miljenje o skoku odvesti tamo? Ne, vi cete se ponovoupregnuti u kolo misli i to vas nece odvesti ni kamo.Ne mislite - probudite se! Promatrajte proces misli. Gledajte kako se on okrece ukrugovima. Samo promatrajte. I dok promatrate pronaci cete, u nekom povoljnom trenutku,da ste skocili bez napora i da ste u neizmjernim dubinama praznine. U trenutku kada

  • 7/29/2019 savrseni put

    14/52

    napustite obalu poznatoga otkriti cete da va brod jedri glatko na oceanu nepoznatoga.A koja je to radost tako jedriti, ploviti po oceanu nepoznatoga! Kako to mogu opisati?Vaa uznemirenost vam ne dozvoljava da vidite. Oci ispunjene suzama ne mogu vidjeti. Ibilo da su ispunjene suzama srece ili suzama alosti nije vano. Oci koje su ispunjene bilocime ne mogu vidjeti istinu. Da bi vidjele istinu potrebne su oci koje su potpuno prazne.17Svako oko koje je kao ogledalo, u kojem nema nicega, moe vidjeti onoga koji je sve.Ispricati cu vam o dogadaju u jednom selu. Netko me upitao kako da pronade Boga.

    Odgovorio sam pitanjem, pitajuci ga da li je vec pronaao sebe kada je krenuo u potraguza Bogom. Mi elimo upoznati Boga a ne poznamo sami sebe! Mi cak ne znamo to namje najblie! Niti jedno bice, niti jedna egzistencija nije nam blia nego mi sami stoga seneznanje mora razotkriti i pobijediti na tom mjestu. Onaj koji je neupucen u svoje pravo jane moe steci znanje na niti jednom drugom stupnju.Plamen znanja prvo pocne gorjeti u covjekovom unutranjem bicu. To je istok znanjai sunce znanja tamo izlazi. Ako je tamo mrak moete biti sigurni da ni drugdje nemasvjetla. Upoznajte sebe, ne Boga. Ova zraka svjetlosti na koncu ce prerasti u sunce.Znajuci sebe dolazimo do spoznaje da postoji sat-chit-anand, da postoji bice, svjesnost,sreca, ali da nema Ja, nema ega. To veliko ostvarenje je realizacija Boga.Covjek je dua zaogrnuta egom. A to je neznanje. Dua koja se oslobodila ega je

    Bog. I to je znanje. Kamo idete u potragu za svojom duom? U bilo kojem od desetpravaca ne moete ju naci. No postoji i jedanaesti pravac. Znate li? Ja cu vam pokazati tajpravac.Vi sami ste taj jedanaesti pravac i moete ga pronaci ako prestanete gledati u ostalihdeset. Jedanaesti pravac nije kao ostalih deset. U stvari to nije nikakav pravac. To je nepravac,negacija usmjerenja. On vas vodi tamo odakle nikada niste otili. To je vae pravobice, vae vlastito prirodno stanje.Svih deset pravaca ide prema van. Oni su stvorili svijet. Deset pravaca su svijet. Onisu udaljenost. Ali onaj koji zna sve te pravce i krece se njima, sigurno je odvojen od njih,sigurno je razlicit od njih - ili ih ne bi mogao ni znati niti se kretati medu njima. On se krecei istovremeno se ne krece. Ako nije cvrsto ustolicen u svom vlastitom bicu on nijesposoban kretati se, jer je u sreditu njegovog kretanja nepomicnost, jer je u sreditunjegovog kotaca koji se okrece ucvrcenje. Jeste li ikada promatrali kotace kocije? Kotacise mogu okretati samo zato to je sredite ucvrceno. Uvijek postoji cvrsta stvar koja dri ipodrava kretanje.

    ivot je nestabilan i prolazan ali dua je stalna i postojana. Dua je jedanaestipravac. Ne treba nikuda ici da bi ju pronali. Odbacite svaku potragu i pogledajte tkoprebiva u vama. Probudite se za onoga koji je. To je moguce ako prekinete potragu. Tonije moguce trceci ali je moguce ako stanete.Stanite i pogledajte. Te dvije rijeci su glavna tekoca religije, vodici na necijojsadhani i cijeli kljuc yoge. Stanite i pogledajte, i jedanaesti pravac se otvara pred vama.

    Kroz njega ulazite u unutranji prostor. Unutranji prostor je dua. Vidim da svi trcite zanecim ali sve to trcanje ne zavrava nicim nego padom. Zar ne vidite ljude kako padajusvaki dan? Nije li to rezultat sveg tog trcanja? Ne zavrava li sve trcanje smrcu? Ali oni kojiznaju tu istinu na pocetku, spaeni su propasti na kraju.

    elim da stanete i pogledate. Hocete li to uciniti? Usred vaeg sumanutog trcanjacujete li moj zov? Stanite i pogledajte tko trci. Stanite i pogledajte tko trai. Stanite ipogledajte Ja, sebe. Cim se groznica trcanja stia svih deset pravaca nestaje i samo taj

    jedan pravac, taj ne-pravac, ostaje. On vas vodi do korijena, do izvora, do fontanevrhunskog znanja.Jednom je Sadhu pitao ljude kakvi su bili prije nego su rodeni. Ako sretnete togsadhua to cete mu reci? Znate li kakvi ste bili prije nego ste rodeni? Znate li kakvi cete

    biti posli je smrti? Ako naucite stati i gledati, tada moete saznati. Moete znati onoga kojije bio prije nego je roden, onoga koji ce biti i poslije smrti i onoga koji je unutra sada uovom trenutku. To je samo stvar malog okretanja i gledanja. Stanite i pogledajte.Pozivam vas da sa mnom putujete u taj prelijepi svijet.Stanite i pogledajte.

  • 7/29/2019 savrseni put

    15/52

    18DRUGO JUTROPrijatelj i moji, ne smijemo se boriti sa samima sobom, moramo znati sami sebe. Svenedosljednosti i kontradikcije samima sebi koje su se u nama razvile zbog naeg neznanjao nama, ispariti ce na svjetlu samo-saznanja - kao to rosa koja pada na travu nestaje saprvim jutarnjim suncem.Ja potpuno razumijem vau znatielju i udnju za znanjem. udite da znate irazumijete istinu. elite rasklopiti misteriju ivota da bi ju mogli dohvatiti u cijeloj njezinoj

    punini. Ali ono to sada zovemo ivotom uopce nije ivot. Moemo to isto tako nazvatidugim, rastegnutim procesom umiranja. Istinito je da ne moete dosegnuti ivot bez da gaupoznate. Rodenje je jedna stvar a ivot potpuno druga. Postoji ogromna razlika izmeduostajanja na ivotu i konzumiranja ivota. Razlika je ogromna kao ona izmedu smrti ibesmrtnosti. Smrt je neizbjeni kraj ivota, dok je usavravanje necijeg ivota okrunjeno

    ivotom koji je boanski.Za one koji ele voditi boanski ivot, koji ele znati Boga i istinu, izgleda mi dapostoje dva pristupa. Jedan je pristup moralnosti; drugi je pristup religije. Moralnost ireligija obicno se ne gledaju kao dva razlicita puta. Njih se promatra kao dva slijedecakoraka na istim ljestvama. Opcenito se vjeruje da bi covjek postao religiozan on prvo morapostati moralan. No to nije moj pogled.

    Reci cu vam to ja znam. Ne smatram da je moralan covjek bitno i religiozan covjekiako je religiozan covjek bezuvjetno moralan. Ne postaje se religiozan samo time to sepostaje moralan, niti je moralnost pocetna tocka, temelj religioznosti. Ba suprotno,moralnost je rezultat postajanja religioznim. Cvijece moralnosti cvate na biljci religije.Moralnost je izraz vjerskog ivota. Ja gledam na religiju i moralnost kao na dvije razlicitestaze - ne samo razlicite vec suprotne jedna drugoj.Moralnost, disciplina, znaci procicenje vladanja, procicenje ponaanja. To jepokuaj da se na periferiji promjeni covjekova osobnost. Ta periferija osobnosti je rezultatnaih odnosa sa drugima. To je necije ponaanje, neciji odnos sa drugima. Kako seponaam ili djelujem na druge je moje ponaanje. Ponaanje je odnos.Ja nisam sam; ja sam okruen ljudima sa svih strana. I poto sam u drutvu, dolazimu kontakte sa i imam odnose sa ovim ili onim svakog trena mog ivota. Ti medu odnosiizgleda da cine ono to su nai ivoti. I dobrota ili zloca naeg ponaanja ovisi o tome da lisu moji odnosi dobri ili loi.Uce nas dobrom ponaanju. Kau nam da je to potrebno zbog drutva, da je todrutvena potreba. Ali drutvo nema nita sa vama, sa vaom jednostavnom, prirodnomosobnocu. S tog gledita, drutvo nita ne gubi kada prestanete postojati. Tek kada ste uodnosu prema nekome ili necemu postajete vani drutvu. Ne vi vani drutvu nego varad sa drugima. Niste znacajni vi nego vae ponaanje. Stoga nije zacudujuce da je dobroponaanje cilj koji drutvo eli postici. Drutvu je covjek njegovo ponaanje i nita vie.

    Ali to obrazovanje nije dobro ponaanje, ta moralnost koju drutvo uci stvara privid.

    Prirodno je da oni koji ele ostvariti Boga i doseci religiju vjeruju da je potrebno postati punvrlina da se dode do istine i pravednosti. Prirodno je da oni vjeruju da je ostvarenje Bogajedino moguce kroz dobro ponaanje i da treba imati vrline prije dolaska istine. Prirodno jeda oni vjeruju da ce se realizacija religije i istine postici kroz moralni ivot, da je moralnostosnova a religija vrh, da je moralnost sjeme a religija plod, da je moralnost uzrok a religijaposljedica. Ovaj tok misli izgleda vrlo jasan i ispravan ali ja vam elim reci da taj ocito

    jednostavan i jasan nacin miljenja zavarava i daje iskrivljenu sliku pravih cinjenica. Istinatoga je neto potpuno drugacije.Ucenje moralnosti ne moe uciniti covjeka moralnim, a kamoli religioznim. Ono samomoe uciniti covjeka drutvenim a biti drutven je krivo tumacenje za biti moralan. Samodobro ponaanje ne cini covjeka moralnim. To preobraenje zahtjeva unutranje

    procicenje. Bez preoblikovanja vaeg unutranjeg bica ne moete promijeniti niti vaeponaanje. Probati promijeniti rub bez mijenjanja sredita je san. Napor je beskoristan,tetan. On je samoubilacki. On je nita nego nasilno djelovanje na sebe.19Bez sumnje ovo potiskivanje zadovoljava potrebe drutva ali pojedinac puca pod njim

  • 7/29/2019 savrseni put

    16/52

    i rasipa se. To u njemu stvara podvojenost. Njegova osobnost gubi svoju prirodnujednostavnost i on pati od sukoba u sebi. To je stalna borba, vjecna unutranja bitka kojanikada ne zavrava pobjedom. To zadovoljava potrebe drutva po cijenu pojedinca. Ja tozovem drutvenim nasil jem.togod covjek izraava kroz svoje ponaanje je nevano. Stvarno vane stvari suunutranji razlozi koji vode do takvog ponaanja. Ponaanje je pokazatelj unutranjegduha, to nije korijen. Ponaanje je vanjski izraz unutranjeg duha. Samo neuki ljudipokuavaju promijeniti vanjski izraz bez mijenjanja uzroka tog izraza.

    Takva vrsta sadhane je beskorisna; nikada ne donosi ploda. To je kao ponaanjecovjeka koji nastoji unititi stablo sijekuci mu grane. Takva akcija, umjesto da uniti stablopotaknuti ce njegov rast. ivot stabla nije u njegovim granama, on je u njegovimkorijenima, u nevidljivim korijenima duboko pod zemljom. To su skrivene nade i eljekorijenja koje su uzele oblik stabla i grana. Kako ce pomoci ako grane posijecemo? Akostvarno elite dovesti do revolucije u ivotu morate ici do korijenja. Korijeni covjekovogponaanja su u njegovom unutranjem bicu. Ponaanje slijedi unutranje bice. Unutranjebice ne slijedi necije ponaanje. Stoga svaki napor da se ponaanje promijeni poprimaformu potiskivanja. A moe li potiskivanje dovesti do transformacije?I to je uopce potiskivanje? Potiskivanje je ne dozvoljavanje spontanim osjecajima daizrastu u unutranjem bicu i ne dozvoljavanje njihovog izraavanja; to je nasilno izvlacenje

    i izraavanje onoga cega nema.Ali kamo ce otici ono to potiskujemo? Hocemo li biti slobodni od toga? Kakomoemo postici slobodu potiskivanjem? Potisnuti osjecaji i dalje ce biti u nama, ali cemorati naci dublje, tamnije i jo nesvjesnije kutke u kojima ce ivjeti. Uci ce u jo dubljeregije. Sakriti ce se tamo gdje ne dopire niti naa svijest o potiskivanju. Ali korijeni koji suprodrli duboko i dalje ce rasti, grane ce cvasti i donositi ploda, i tada ce doci do takvogsukoba izmedu naih svjesnih i nesvjesnih umova da ce krajnji rezultat biti ludilo.Ludilo je prirodni rezultat civilizacije zasnovane na ovoj vrsti lane, upljemoralnosti.Stoga se ludilo povecava sa prednostima civilizacije i doci ce vrijeme kada ce cijelanaa civilizacija zavriti u ludilu. Posljednja dva velika rata bila su jedna vrsta ludila i mikrecemo prema trecem, moda konacnom sukobu.Eksplozije koje se dogadaju u covjekovom osobnom ivotu i one koje se dogadaju udrutvu - nasilje, silovanje, nemoralnost, okrutnost - samo su rezultati potiskivanja. Covjekne moe voditi moralan i prirodan ivot zbog potiskivanja i jednog dana jednostavnopopusti pritisku. Bez sumnje je da se oni koji postanu licemjeri spaavaju od unutranjegsukoba. Oni se prave da su ono to nisu. Oni su slobodni od bilo kakvog unutranjegsukoba jer glume neku svoju ulogu.Licemjerje se isto rada iz moralnosti zasnovanoj na potiskivanju. Ono je nacin da sesacuva od unutranjeg sukoba. Kao to sam vec rekao, u naim takozvanim moralnim

    ivotima mi ne dozvoljavamo spontanim osjecajima da izrastu i budu izraeni vec

    izraavamo osjecaje koji stvarno ne postoje. Prvi od ova dva procesa vodi do potiskivanja;drugi vodi u l icemjerje. Na kraju, prvi proces vas pretvara u ludaka, drugi u licemjera. Nitijedan od ovih rezultata nije dobar; niti vas je vrijedan. Na nesrecu, naa civilizacija namnudi samo te dvije alternative. Ako se elimo spasiti od toga da postanemo ivotinje, tadau naoj civilizaciji imamo samo dvije mogucnosti.Postati ivotinjom znaci potpuno se predati nesvjesnim instinktima. To je takodernemoguce jer ono to je postalo svjesno u covjeku ne moe ponovo postati nesvjesno. Mitraimo upravo tu nesvjesnost kada se opijamo. Traganje za opojnim sredstvima jepokazatelj nae elje da postanemo ivotinje. Samo kada je potpuno pijan i nesvjestancovjek je u skladu sa prirodom, sa ivotinjom. Ali to je jednako kao smrt. To je ozbil jno izasluuje vrlo paljivo razmatranje.

    Kako covjek postaje ivotinja kada je pijan i zato trai opojna sredstva da bi postaoivotinja? To ukazuje na cinjenicu da svjesnost u covjeku nije dio ivotinjskog svijeta ili20prirode vec je to dio Boanstva. To je mogucnost due. To je sjeme, koje ne treba unititivec njegovati. O njegovom punom rastu ovisi sloboda, oslobodenje i sreca.

  • 7/29/2019 savrseni put

    17/52

    I to da cinimo? Civilizacija nam daje tri mogucnosti: onu od ivotinje, onu od ludaka ionu od licemjera. Ima li moda i cetvrta mogucnost?Da, postoji i cetvrta mogucnost. Ja ju zovem religija. To je staza inteligencije iintuicije, ne bestijalnosti, ludila i licemjerja. To nije staza ugadanja, potiskivanja i igranjauloga, to je put stvarnog ivota i znanja.To donosi plodove dobrog ponaanja i eliminira ivotinju u covjeku; to ne potiskujenesvjesne strasti vec oslobada covjeka iz njihovog stiska; to ne vodi u privid dobrogponaanja vec u stvarno ivljenje. To nije samo navlacenje maske ili izvanjsko ponaanje,

    to je preobraenje unutranjeg bica. To nije drutveno vec osobno zadovoljstvo. Ono nemijenja nae odnose vec transformira nas. Odnosi se mijenjaju kao posljedica. To dovodido revolucije u necijem bicu, tamo gdje netko prebiva u sebi. Tada se sve uokoloautomatski mijenja.Moralnost je drutvena; religija je potpuno osobna. Moralnost je ponaanje; religija jeunutranje bice. Moralnost je periferija; religija je sredite. Moralnost je licnost; religija jedua. Religija nije na repu moralnosti vec bez iznimke moralnost slijedi religiju. Moralnostne moe uspjeti niti u tome da covjeka ucini normalnim, pa kako ga onda moe ucinitireligioznim? Moralnost pocinje sa potiskivanjem, sa nametanjem stvari na nekoga, dokreligija pocinje sa znanjem.U ivotu nalazimo zlo, neiskvarenost i neistinu. Mi moramo pronaci njihove korijene.

    Gdje i kako se rada zlo? Gdje je centar iz kojega ovi otrovi dolaze i cine necije ponaanjeotrovnim? Cak i kada mislimo o vrlini, o dobrome, zato zlo odagna sve te misli i zaogrnenekoga, okrui neciji ivot, prome necije ponaanje? Zato strast uvijek skrene necijemisli?Moramo promatrati i istraiti to za sebe. Zakljucci posudeni od drugih ne pomau jerkroz proces promatranja, kroz samo - promatranje, i samo kroz to promatranje stvaraju sesnaga i energija koja sama rastvara i unitava njihov izvor u kojem se rada i podrava zlo.To stalno promatranje je Sadhana jer to nije samo metoda poznavanja zla vec i njegovogeliminiranja. Promatrajuci unutranje Ja postajuci svjesni i budni prema njemu, putamosvjetlo u mracne kutke unutra. A to svjetlo ne samo da obasjava korijene necijegponaanja, ono ih pocinje transformirati.Uvijek imajte na umu tu maksimu: promatranje ne samo da donosi znanje, ono imijenja. Zapravo, promatranje donosi znanje i znanje uzrokuje transformaciju. Samoznanje je transformacija, transformacija necijeg cijelog postojanja. To je kao otkopavanjezemlje da se pronade korijenje stabla i izloi ga se svjetlu. Ne samo da ce mi to omogucitida dobro upoznam korijenje, vec ce ih to to cu ih izvuci iz zemlje i odvoji ti od zemljeunititi. I dok ja pazim na korijenje stabla, njegove ce se grane posuiti.Promatranje moe dovesti do unitenja korijenja strasti. Oni ne podnose svjetlost. Zlone podnosi znanje. Kada je Sokrat rekao : Znanje je vrlina on je najvjerojatnije mislio istustvar. I ja kaem tu istu stvar: znanje je vrlina; neznanje je zlo. Svjetlo je moralnost; tamanemoralnost.

    Promatranje, stalno promatranje nas samih, promatranje svjesnih namjera uma, budisvjesnost i omogucava joj da prodre u nesvjesni um. Nesvjesno ulazi u svjesno kroz vratatuposti, neznanja, opojenosti i nebrige, i tako mu moe dominirati. Vidjeli smo da seanimalisticke sklonosti razvijaju iz pripadnosti. Bijes i pouda hvataju nas samo kada smonesvjesni i kada traimo opojna sredstva da zadovoljimo ivotinjske instinkte.Svjesnost ulazi u nesvjesni um preko nadilaenja tuposti, kroz opreznost,promatranje i budnosti, i tada uspostavlja svoju vladavinu. Do onog stupnja do kojegpromatranje i budnost rastu u nama i do stupnja do kojeg se pravo umnost i promatranjenaih namjera, djela, strasti i elja razvija u nama, do tog stupnja nas ispunjava svjesnost.

    A ti porivi i provale strasti, ti slijepi, nesvjesni impulsi nestaju jer mogu postojati samo ustanju spavanja, neosjetljivosti i zablude. Oni ne mogu postojati u stanju svjesnosti.

    Imajte na umu da nitko nikada nije uradio neto krivo pri zdravoj pameti, svjestan. Svi21grijesi radaju se iz vezanosti. To je sama vezanost. Po mome umu, samo vezanost jegrjena. Promatranje ukida vezanost. Stoga je vano da vidite to je promatranje i kako sedo njega dolazi.

  • 7/29/2019 savrseni put

    18/52

    to je samo-promatranje? Ja mirno sjedim, kao to sam jucer objasnio kada smogovorili o pokusu o pravo-umnosti, i promatram to se dogada u meni. Tamo u menipostoji cijeli svijet misli i strasti. Ja promatram taj svijet. Nastavljam ga gledati kao tocovjek na obali promatra valove u moru. Krishnamurti je to nazvao bez-izbornasvjesnost. To je potpuno nepristrano promatranje. Nepristranost znaci da ne radim nitiizbor niti odluku. Ne oznacavam niti jednu strast ili elju dobrom ili loom. Ne donosimpresudu o dobru i zlu, o vrlini i poroku. Ja jednostavno promatram. Ja jednostavnopostajem svjedok, koji stoji uzvien i odmaknut, kao da nemam nikakvih drugih interesa

    osim znati i promatrati. Onaj tren kada se namjera uvuce, tren kada izbor ili presuda dode,promatranje prestaje. Ja tada ne promatram; tada sam poceo misliti.Molim pokuajte razumjeti razliku izmedu miljenja i promatranja. U ovom procesu netrebamo misliti. Miljenje je djelovanje svjesnog unutar svjesnog, dok je promatranjeprodiranje svjesnog u nesvjesno. Cim miljenje dode, pocinjemo raditi razliku izmedudobrog i zlog, i potiskivanje pocinje na profinjen nacin. Nesvjesno tada zatvara svoja vratai znanje njegovih misterija nam je sakriveno. Nesvjesno otkriva svoje tajne ne mislima vecpromatranju, jer se u odsutnosti potiskivanja impulsi i tendencije nesvjesnog prirodnoizdiu, spontano, u svojoj punoj ogol jelosti i stvarnosti i tada vie nije potrebno skrivati teimpulse, tendencije i strasti. Nesvjesno stoji pred nama golo, potpuno otkriveno. I koji uasuzrokuje! Kako je covjek prestraen kada pred sobom ugleda goli oblik koji prebiva duboko

    u njegovom vlastitom bicu! On eli zatvoriti oci pred njim. On eli napustiti promatranjedubina i vratiti se svjetovnoj razini,To je trenutak kada je covjekova hrabrost i mirnoca na iskuenju. Ovo je, rekao bi,trenutak pomirenja. Oni koji produ hrabro i mirno kroz taj trenutak postaju vladari znanja icudesne se tajne otvaraju pred njima. Oni imaju direktan pogled na korijenje strasti i ulazeu samo srce nesvjesnosti. A sam taj ulazak donosi im jednu nadnaravnu slobodu.Od meditacije do promatranja, od promatranja do znanja, od znanja do slobode to

    je put. To je put religije, yoge. elim da razumijete taj put i da idete njime. Tada cete znatialkemiju transformacije ponaanja kroz unutranji preobraaj. Tada cete shvatiti da jereligija, a ne moralnost, temeljna stvar i da moralnost proizlazi iz religije. treba vjebati nemoralnost vec religiju i to je sadhana. Moralnost slijedi u brazdi koju ostavlja religija kaoto tragovi kotaca slijede kola. Ako vam je to jasno, vidjeti cete veliku istinu, a velika ce seiluzija raspriti.Ja gledam transformaciju covjecanstva sa stajalita unutranje revolucije, odprodiranja svjesnog u nesvjesno. Na osnovu toga znanja moe nastati novi covjek i temeljinove kulture i novog covjecanstva mogu se poloiti. Takav covjek, onaj koji je probudensamo-saznanjem, je prirodno moralan. On ne mora razvijati moralnost. Niti je ona rezultatnjegovog djelovanja ili nastojanja. Ona zraci iz njega kao to svjetlo zraci iz svjetiljke.Njegovo dobro ponaanje nije temeljeno na suprotstavljanju njegovom nesvjesnom umuvec dolazi iz punine njegovog unutranjeg bica. On sve cini svojim cjelokupnim bicem. Unjemu nema dvolicnosti ili mnogostrukosti, vec samo jedinstvo. Takav je covjek integriran;

    takav je covjek slobodan od dvostrukosti.A boanska glazba koju cujemo kada odemo dalje od svih sukoba i razmirica nije odovoga svijeta ili prostora. To je bezvremenska simfonija, ushicena nota, koja odjekuje unama u trenutku mira, nevinosti i slobode od svakoga nesklada. Sami ritam te glazbedovodi nas u sklad sa beskonacnim.Za mene, to je realizacija Boga.22DRUGA VECERPrvo pitanje:Da li misli da je loe biti moralan?Ne. Ja ne smatram da je loe biti moralan ali smatram da je iluzija moralnosti loa.

    Ona je prepreka stvarnoj moralnosti.Lana moralnost je vanjski premaz, pokrivac. Ona ne slui nicemu osimzadovoljavanju licemjerja i po mojem videnju nema veceg nemoralnog stanja uma odstanja licemjerja i egoizma. Lana moralnost stvara predstavu od poniznosti i slobode odegoizma, ali ispod nje ego se hrani i cvate. Zar ne vidite istinu onoga to vam govorim o

  • 7/29/2019 savrseni put

    19/52

    takozvanom sadhusu i svetim ljudima u ovoj zemlji? Ova takozvana moralnost, usvojena,stvorena i prihvacena kroz napor nije po meni nita drugo nego glumljenje. Cesto su stvariu covjekovom unutranjem umu upravo suprotne. Ono to se javlja na povrini nedostajeunutra. Gore je cvijece a trnje je ispod. I ta stalna borba izmedu ponaanja i unutranjegbica, taj nepremostivi jaz izmedu svjesnosti i nesvjesnosti dijeli i razdvaja covjekovuosobnost. U takvom covjeku nema sklada. A tamo gdje nema niti sklada niti muzike nemani radosti. Po mojem miljenju, stvarni moralni ivot je izraz radosti.Moralnost je artikulacija radosti, spontani izraz. Kada radost tece iz necijeg

    unutranjeg bica izvana se pokazuje u dobrom ponaanju, u moralnosti. Miomirisblaenstva koji se iri od takvog covjeka je istinska dobrota ivota.Stoga ja traim od vas da stvarate sklad a ne sukobe. Molim pokuajte spoznati tuistinu. Nemojte samo sluati to vam kaem vec tako pokuajte ivjeti. Tada cete vidjetikako smo svojim vlastitim rukama bacili nae ivote u anarhiju sukoba, u unutranjudvojnost - ivote koje smo mogli transformirati u jedan trajni i prelijepi ples na boanskuglazbu.Moralnost dolazi sama kao to se cvijece pojavljuje na drvecu. To nije nadarenost.Sjeme meditacije je posijano i tada se anje urod moralnosti. Moralnost nije neto to semoe postici trudom. To je neto to se ispunjava, postie, kroz meditaciju. Iz meditacije,mir, sklad i ljepota teku. I onaj koji je miran u sebi nije sposoban druge uciniti nemirnima.

    Onaj koji ima u sebi glazbu cuti ce jeku svoje vlastite muzike kako odjekuje od svakoga tkose nalazi oko njega, i onaj koji u sebi posjeduje ljepotu otkriti ce da njegovo ponaanjeuzrokuje da sva runoca nestaje. Nije li to sve, po sebi, moralnost?Drugo pitanje:Kaete da je moralnost drutvena korist? Zar je potpuno beskorisnapojedincu?Moralnost ili moralno ponaanje je jednostavno korisno to se tice drutva ali zapojedinca nije korist vec radost. Stoga, potrebe drutva se zadovoljavaju cak i pseudo -moralnocu ali to nije dovoljno dobro za pojedinca. Da se dobro ponaate prema drugima

    je dovoljno dobro za drutvo ali nije dovoljno dobro za vas. Morate biti sposobni vidjeti iovo - da li ste dobri u sebi ili ne. Drutvo brine o vaoj licnosti, ne o vaem unutranjembicu. Ali za vas licnost nije nita vie nego nonja. Vi pocinjete tamo gdje pokrov prestaje.Ispod i bez ove maske licnosti je vae istinsko bice. I tu se rada stvarna moralnost.Drutvo stvoreno od lane moralnosti zove se civilizacija, dok drutvo sastavljeno odljudi koji su dosegli stvarnost ivota zovemo kultura. To je razlika izmedu civilizacije ikulture. Civilizacija je korisnost; kultura je unutranji sklad i radost.Danas imamo civilizaciju ali ne kulturu. Ipak moemo stvoriti kulturu ako se svizajedno potrudimo. Civilizacija proizlazi iz procicavanja naih odnosa sa drugima; kulturaproizlazi iz procicavanja nas samih, iz postajanja kreposnim. Civilizacija je tijelo; kultura jedua. Samo oni koji su cvrsto ukorijenjeni u svojim duama mogu stvarati kulturu.23

    Trece pitanje:Da li je religija drutvena? Da li je potpuno osobna?Da, religija je apsolutno osobna stvar. Drutvo nema duu, nema sredite svjesnostikao takvo. Drutvo je jednostavno produkt naih medusobnih odnosa. Pojedinac ima duui stoga je religija za pojedinca. Religija nije jedan od naih odnosa, to je moje bice. Otkricenecije stvarne prirode, necijeg stvarnog bica i slijedeci izraz je religija.Religija, dharma, je samo-spoznaja. Poto religija nije drutvena, necija sadhana,necije prakticiranje religije, ne odnosi se na grupu, ali necije religiozno iskustvo bacasvjetlo na grupu, na drutvo. Iako je prakticiranje religije osobno ono takoder ima utjecajna drutvo. Kada je covjek ispunjen unutranjim svjetlom njegovo ponaanje je takoderproeto njime. Unutranje bice je individualno, osobno, ali ponaanje je drutveno.

    Sadhana ne moe biti skupna, jer treba upoznati vlastito ja ne u drutvu sa ostalima,vec nasamo, potpuno sami. Plotinus je to dobro izrekao: To je bijeg samoga k samome.To je potpuno istinito. Bijeg je stvarno samotan, bez pratnje. Ali radost koja dolazi iz bijegazaraava ostale i oni su isto potaknuti. to se dosie u samoci, u samosti od vlastitoga ja,iri svoj miomiris u cetiri vjetra.

  • 7/29/2019 savrseni put

    20/52

    Cetvrto pitanje:to je Bog?Bog nije osoba, on je iskustvo. Vizija, iskustvo svemira koje imamo nakonrasprivanja ega, to ja zovem Bogom. Nema posebnog tipa iskustva Boga, vec je toiskustvo savrene i jedinstvene ljubavi Bog. To nema sredite; ono je sva egzistencija. Sva

    je egzistencija njegovo sredite. Netocno je govoriti o iskustvu Boga ali moete reci da jeiskustvo savrene ljubavi Bog.Ljubav je odnos izmedu dviju osoba. Kada taj isti odnos postoji izmedu pojedinca i

    egzistencije ja to zovem Bog. Vrhunski stupanj, cvjetanje ljubavi, je Bog. I to me podsjecane Kristove rijeci: Bog je ljubav.Kada ja nestane, ono to ostaje je ljubav. Kada se srue zidovi koji okruuju ego,ono to ostaje je l jubav. A sama ljubav je Bog. Stoga je nemoguce upoznati Boga ali jemoguce postati Bogom.Peto pitanje:Rekli ste da ovaj ivot koji ivimo i nije ivot, vec dugotrajan proces umiranja.to ste time mislili?Tocno je da ono to zovemo ivotom nije ivot. Da je to stvarno ivot kako bi mogaozavriti u smrti? ivot i smrt su dvije kontradiktorne stvari pa kako smrt moe biti ispunjenje

    ivota? Smrt je kraj rodenja, ne ivota.

    I zato to smrt dolazi na kraju nemojte pomisliti da ona pocinje na kraju. Ona jeprisutna u samom rodenju. Ona pocinje na dan rodenja. Poslije rodenja svaki trenumiremo. Kada taj proces umiranja zavri mi ga zovemo smrt. to je pri rodenju bilo sjemena kraju se javlja u sazrelom obliku. Stoga nita poslije smrti nije sigurno, ali smrt jesigurna. Ona je sigurna jer dolazi sa samim rodenjem. Rodenje je drugo ime za smrt; ono

    je sjeme smrti. Neka to bude paljivo shvaceno. Vi pocinjete umirati na dan rodenja. Zatokaem da ivot kako ga znamo nije ivot nego dugi proces polaganog, postepenogumiranja.Poto smo upoznati sa tim postepenim umiranjem a ne sa ivotom, mi smo uvijekzaposleni pokuavajuci se spasiti od njega. Svi nai planovi i aktivnosti usmjerene su naneku vrstu sigurnosti i samoobrane. I to radimo? Nismo li stalno zaposleni da seobranimo od smrti? Ljudi zbog istog razloga postanu religiozni, zbog obrane. Zbog toga seokrecu religiji kada osjete da je smrt blizu. Vecinom je religija starih ljudi tog tipa. To nezovem pravom religioznocu. To je samo aspekt straha od smrti. To je zadnja mjerasigurnosti. Stvarna religioznost ne dolazi iz straha vec iz iskustva ivota.24Moramo biti svjesni da togod znali sada je nita vec smrt - i ta spoznaja smrti vodi ubesmrtnost. Tijelo umire; ono umire svaki trenutak. Promatrajuci tijelo, budeci se dosvjesnosti u ovoj smrtnoj posudi mi pocinjemo iskuavati ono to nije tijelo. Da spoznamoono to nije tijelo, da spoznamo duu je spoznati ivot u njegovoj stvarnosti, jer se duanikada ne rada i stoga nikada ne umire. Istina je postojala prije vaeg rodenja i nastaviti ce

    postojati nakon vae smrti. To je ivot. ivot nije izmedu rodenja i smrti obrnuto, rodenje ismrt su dogadaji koji se zbivaju tokom ivota.Za vrijeme meditacije, dok je um spokojan i prazan, moe se vidjeti neto to jerazlicito i odvojeno od tijela. To se ne moe vidjeti kada je um nemiran kao to ne moemogledati u dubine jezera dok se povrina mreka. I zbog stalnog toka misli - valova kojimrekaju na umu, ono to je skriveno ostaje skriveno - a mi smatramo povrinu cijelomistinom. Tijelo, koje je samo nae prebivalite, izgleda kao sve i sva. Ono stvara privid da

    je tijelo necije bice, neciji ivot. Vi smatrate da je vaa ukupnost ogranicena na tijelo i nitavie. To poistovjecivanje sa tijelom, taj privid istovjetnosti sa tijelom ne dozvoljava nam daupoznamo svoje pravo ja, i mi smatramo da je polagani proces umiranja ivot. To je istagreka koju bi ucinili ako bi smatrali gradenje i ruenje svoje kuce kao vlastito rodenje i

    smrt.Ovaj mrak nestaje sa dolaskom duhovnog mira. Privid stvoren duhovnim nemiromnestaje pred smirenocu. Ono to je bilo skriveno valovima otkriva se u stanju bez valova.I tada po prvi puta znamo stanara svoga tijela. Cim ga upoznamo, smrt prestaje biti biloto vie od odbacivanja stare odjece, i rodenje postaje oblacenje nove. I tada se javlja bice

  • 7/29/2019 savrseni put

    21/52

    koje ne treba odjecu. Jedini covjek kojega zovem ivim je onaj koji poznaje tu vrstu ivota.Oni koji gledaju na svoje tijelo kao na njihovo bice su jo uvijek mrtvi. Njihov pravi ivot tektreba poceti. Oni su u snu, spavaju, onesvijeteni.Bez budenja iz tog sna, bez budenja iz zabune da je tijelo njegovo bice covjek nikadanece moci spoznati svoje pravo ja, svoj bitak, svoj ivot. Svijet je pun mrtvih, pun ivucihmrtvih i vecina l judi umre a da nikada nisu ivjeli . Oni su iznureni pokuajima da se obraneod smrti i nikada ne upoznaju onoga unutra, besmrtnoga, dalje od smrti.esto pitanje:

    Iz tvojih rijeci vidim da sam mrtav. to da uradim da postanem iv?Prijatelju moj, ako to misli samo zbog mojih rijeci onda to nema vrijednosti. Zaboravito sam rekao i to su drugi rekli i onda ponovo pogledaj. To mora sam uvidjeti. Ta cevizija sama postati staza koja vodi u ivot. Tada nece morati pitati: to da ucinim dapostanem iv?Onaj koji shvati da je mrtav, da su njegova egzistencija i licnost mrtvi, i da su stalnobili mrtvi, istovremeno ce poceti vidjeti ono to nije mrtvo. Ali da bi to vidjeli morate odbacitisvoj duhovni nemir. Videnje, darshan, je moguce jedino kada je um spokojan, prazan,slobodan od strasti. Sada postoje samo misli. Nema videnja, nema darshana. Misliti da jeono to sam vam rekao tocno je isto misao. Ta vam misao nece pomoci.Miljenje ne moe otkriti istinu jer su sve misli posudene. Sve misli pripadaju

    drugima. One sve vie skrivaju istinu.Jeste li ikada primijetili da su sve vae misli posudene od drugih, da sve vae mislipripadaju drugima? Prikupili ste krivotvoreni kapital. Ne oslanjajte se na njega jer i nijekapital. Kule sagradene na toj vrsti bogatstva su kao one koje gradite u snovima. One nisustvarne niti kao kuce od karata.Ja vas ne elim prisili ti da mislite. Ja vas ne elim ispuniti posudenim stvarima. Ja ne

    elim da mislite vec da se probudite. elim da odustanete od miljenja i vidite. I ondapogledajte to se dogada. Napredujte od miljenja prema videnju. Samo to ce vas odvestido istine i do stvarnog bogatstva koje je samo vae. Kako taj proces videnja-bezmiljenjaodmice zavjesu sa tajne ne moemo saznati dok to sami ne napravimo.Zapamtite, nema vrijednog iskustva na svijetu koje vam drugi mogu dati. Ono to semoe dati nikada nije vrijedno. Niti se iskustvo moe dati. Materijalne se stvari mogu dati,25uzeti, razmijeniti, ali nema nacina trampe ivih iskustava. U samoj prirodi iskustva je davam niti Mahavira, niti Buddha, niti Krishna, niti Krist ne mogu dati neto. I oni koji ustrajuna miljenju i prihvacaju svoje misli kao istinu su oni koji su zakinuti za istinu.Istina je ono to ostvarujemo sami a ne neto to posudujemo od drugih i tooslobada covjeka.Pamcenje Gite, Kur'ana ili Biblije nece posluiti nikakvoj svrsi. Ono vam necedonijeti znanje. Obrnuto, ono ce uguiti vau vlastitu sposobnost za samo-spoznaju inikada necete biti sposobni stajati licem u lice sa istinom. Rijeci koje ste memorirali iz

    shastra, iz svetih pisama, uvijek ce se isprijeciti izmedu vas i istine. One ce stvoriti maglu iprainu i onemoguciti ce vam da vidite ono to stvarno jest. Moramo odstraniti sve to stojiizmedu nas i istine.Da spoznamo istinu ne treba nam pomoc misli. Svucite sve i tada cete se otvoriti.Tada ce postojati otvor kroz koji ce istina uci u vas i promijeniti vas. Odbacite miljenje ividite. Otvorite vrata i vidite. To je sve to imam reci.Sedmo pitanje:Mislite li da je proucavanje shastra nepotrebno?Kojoj ce svrsi posluiti proucavanje shastra, svetih pisama? Tako moete posticiznanje. To ce samo uvjebati pamcenje. Moete nauciti nekoliko stvari, ali ucenje i znanjesu dvije potpuno razlicite stvari. Vi ucite o Bogu, o istini, o dui. Biti cete sposobni dati

    pripremljene odgovore na pitanja o njima. Ali nema razlike izmedu toga i onoga to papigau vaoj kuci ponavlja svako jutro - to su ju naucili govoriti. Istinu se ne nalazi u pismima.Ona je u vama, u vlastitom ja.Shastre su samo rijeci i one imaju znacenje samo ako ste ostvarili istinu u sebi. Usuprotnom n