KAZALO

UVOD

„ZORA“ KROZ POVIJEST

1

UVOD

Folklorni ansambl narodnih plesova i pjesama „Zora“ iz Opatije osnovan je 1948.godine sa

zadaćom i ciljem da istražuje, prikuplja, umjetnički obrađuje i scenski prikazuje najljepše

primjere bogate hrvatske plesne i glazbene tradicije. Nezaobilazni je dio turističke ponude

Opatije i Kvarnera. Tijekom svog postojanja održano je više od 4000 nastupa kako u zemlji

tako i na brojnim turnejama diljem Europe (Italija, Austrija, Belgija, Engleska, Češka,

Slovačka, Bugarska, Španjolska, Švicarska, Nizozemska, Poljska, Njemačka, Francuska,

Slovenija, Luxemburg, Mađarska) te u dva navrata u SAD-a. Nastupali smo na mnogim

festivalima, turističkim sajmovima i koncertima nailazeći na mnoga priznanja i oduševljenja

milijunske publike. Tijekom svog postojanjakroz ansambl je prošlo više od 1500 članova, a

danas ansabml broji 57 članova koji izvode pjesme i plesove Hrvata kroz 13 koreografija.

2

ŠTO JE FOLKLOR

Riječ folklor dolazi od engleske riječi folk: puk, narod + lore: nauk. Folklor je naziv za

različite aspekte tradicije kulture, najčešće uobičajen u značenju zajedničkog imena za

tradicijske oblike književnosti, glazbe, plesova, dramskog i likovnog stvaranja. Izraz folklor

prvi je put upotrijebio William Thoms 1846. godine u engleskom časopisu The Athenaeum,

misleći na narodno znanje.

Folklor ne nameće nikakve dogme i propise, on omogućava potpunu slobodu

umjetniku u njegovom stvaranju i interpretiranju. Znanost o folkloru ima veliki zadatak, a to

je selekcija onih folklornih vrijednosti koje trebaju ući u djela neprolazne vrijednosti, u opću

riznicu nacionalne kulture i umjetničke baštine te da se zaustavi odlazak folklora samo u

muzeje i sjećanja te da se zadrži živim.Nestajanje ili naglo smanjenje vrijednih folklornih

elemenata zadaje velike brige znanstvenim institucijama koje se bave skupljanjem folklorne

tradicije i njezinim interpretiranjem. Vrhunska ostvarenja na području glazbene umjetnosti

zasnivaju se manje ili više na elementima folklora, što danas posebice dokazuju sve češći

etno festivali.

Ljudi su željeli oponašati prirodu, a da bi ju mogli oponašati trebali su uloviti ritam

prirode.O plesu je ovisilo da li će lov biti uspješan, urod dobar, hoće li neprijatelj biti

pobijeđen u boju, bolest otjerana od sela, hoće li brže doći Sunce, a zima biti ublažena ili

otjerana. Zajedničko dobro, u svim zonama, su stara šetana kola koja su se izvodila u

otvorenim kolima uz jednostavno ili poskakivanje. Naročito su bila važna djevojačka kola.

Kolo može biti djevojačko, momačko, žensko, muško, mješovito (prema sastavu plesača),

zatvoreno, otvoreno, ulančavanje, jednostruki i dvostruki krug (prema poretku plesača),

dvojka, četverac, okretanje, šetano, trčenje, poskakivanje, đikanje, drmeš (prema koracima,

figurama i načinu plesanja), na mjestu, ulijevo, udesno, unaprijed, unatrag, ukoso, kružno,

mješovito (prema kretanju plesača), nijemo, uz pjevanje, uz bubanj, uz sviralice, uz gajde, uz

tamburicu, uz sastav glazbala (prema udjelu glazbe), obredno/sveto oko obrednog krijesa,

npr. uskrsno, jurjevsko, ivanjsko, dodolsko, žetveno, svatovsko, božićno (prema vremenu i

prilikama izvođenja), ličko, slavonsko, srijemsko,...(prema podrijetlu), s magijskim,

religijskim, seksualnim i borbenim motivima, s motivima životinja, s motivima rada, kola

žalosti i oplakivanja itd. (prema motivima).

3

Kolo predstavlja čaroban krug, Sunčev znak (oblaci tj. vile tjeraju kolo Sunčano),

zaštićeni prostor u koji zle sile ne ulaze (pa prema tome čuvaju mladost, zdravlje i vitalnost),

poziv Suncu, ljubavni ples i čin između Neba i Zemlje, odnosno ljudi, društveni narodni

glazbeni izričaj, vječni kružni ritam života .

Među najstarijim plesovima u Hrvatskoj su: moreška (prvi put spomenuta

1273.godine u zapisima "Liber questionum"), kumpanjije, drmeš, balon, zajc, zečko

kolo,dučec, bilogorski kezatuš, turopoljski dudaš, zagorski repe i staro sito, slavonski ripe,

đipan, nebesko i dr.

4

„ZORA“ KROZ POVIJEST

U veljači 1889. godine grupa entuzijasta osnovala je u Opatiji Čitaoničko društvo Zora, a već

prvi dan nakon konstituiranja upisano je 35 članova. Nije prošlo niti šest mjeseci i društvo

Zora dobiva svoj dom. Opatija je dobila jednu kulturnu instituciju koja u svoje redove okuplja

sve one koji imaju smisla i volje za očuvanje i upoznavanje naše kulturne baštine. Kada su

opatijski rodoljubi podizali svoj narodni dom nisu ni slutili da će taj dom i Društvo Zora s

vremenom postati središte cjelokupnog društvenog, političkog i nacionalnog djelovanja u

Opatiji kao i na čitavom području Kvarnerskog zaljeva. uštva. Osnovan je pjevački zbor,

dramska sekcija, limena glazba te pučko sveučilište s usmenim novinama. Godine 1947.

osnivaju se nove sekcije, tamburaški zbor, čitaonica, knjižnica, šahovski klub te baletna

sekcija. Uskoro počinju takmičenja, smotre, skromni plesni nastupi po opatijskim hotelima.

Na prigodnim obljetnicama baletna sekcija izvodila je narodna kola uz pratnju gospođe Vere

Dragomanović na glasoviru. Bio je to početak Folklornog ansambla Zore 1948. godine. Iz

skupine tamburaša i zbora izdvojilo se osam djevojaka koje su odlučile njegovati izvorni

narodni folklor. Mlade, vesele, pune entuzijazma bez sredstava ali s vjerom u uspjeh načinile

su prve korake kola, koje se proteglo do sadašnjeg vremena.

Malobrojna ženska folklorna sekcija nastupa na Smotri kulturno-umjetničkihdruštava Opatije

1949. godine. Plesove "Hrvatski tanec", "Hrvatski drmeš" i "Svatovac" izvode živo i

temperamentno. Nastup nije mogao dati pun ugođaj i melodičnost narodnih kola i plesova

jer su za pratnju imali samo glasovir. Zbog nedostatka sredstava žene su same izrađivale

nošnje i kupovale materijale vlastitim sredstvima. Krajem 1949. i početkom 1950. godine

stidljivo stižu i učlanjuju se prvi dečki. Takvu mješovitu grupu uvježbava baletan riječkog

kazališta Miliša Milosavljević a kasnije Joža Komljenović. Postavljen je skroman program

kojim počinju prvi nastupi. Na smotri u Opatiji u dvorani hotela Kvarner Folklorni ansambl

Zora izvodi "Balun” - istarski ples uz pratnju sopila, te "Dalmatinsku poskočicu". Kao gosti

nastupili su sopilari Vinko Trumbić, Ivan Radić i Ivica Pavačić, koji su pjevali narodne pjesme i

pratili plesače na sopilama. Drugi dio programa zaključen je spletom slavonskih narodnih

plesova. Dvorana Kvarner bila je ispunjena do posljednjeg mjesta uz znatan broj inozemnih

turista koji su boravili u Opatiji. Nagrađeni su burnim aplauzom i ovacijama. To su bile godine

pune požrtvovnog rada, probi, nastupa, izrada nošnji, zvečki i opanaka.

5

Godine 1950. iz opatijskih škola u Zoru se učlanjuje sve više učenika. Ansambl postaje sve

brojniji i kvalitetniji. Dolazak i odlazak plesača uvijek je pričinjavao teškoće. Većina plesača

ostaje dvije do tri godine. I tako obuka novih traje kontinuirano. DOVRŠITI!!!!!!

6

PLESOVI PANONSKE ZONE

Panonska plesna zona obuhvaća: Bilogoru, Posavinu, Turopolje, Slavoniju,

Baranju i Vojvojdinu.

Najvažnija je stilska karakteristika drmanje, a po tome se plesovi nazivaju drmeši.

To je plesanje uz izrazite vertikalne titraje. Razlikujemo dvije vrste titraja: oštrije i blaže.

Oštrina plesanja ovisi o rasporedu osminki i četvrtinke i o akcentu koji uvijek dolazi na prvu

ritmičku jedinicu, a oba su ritmička oblika dvočetvrtinska.

Sadrže po jednu četvrtinku i dvije osminke:

PJESME I PLESOVI POSAVINE (Posavino moje polje ravno)

Posavski plesovi plešu se uz rijeku Savu istočno od grada Zagreba, a odlikuju se raznolikošću

koraka i pjesme. Nošnje se ubrajaju među najljepše u Hrvatskoj. Najpoznatiji plesovi su Staro

sito i korito, Dučec i Drmeš.

VALPOVAČKO KOLO

Samo u četiri sela južne Valpovštine još se i danas očuvala nadaleko

poznata ženska narodna nošnja. Riječ je o jednoj o najljepših i

najbogatijih hrvatskih ženskih nošnji koja se oblačila svega nekoliko puta

u godini i to za najveće crkvene blagdane i za svadbu. Nošnja se sastoji

7

od zaista impozantnog broja odjevnih ukrasnih dijelova. Prvi dio koreografije zamišljen je kao

svojevrsno predstavljanje već spomenute nošnje, a u drugom dijelu dolaskom momaka

počinje pravi ples.

PJESME I PLESOVI BARANJE (Kolovođo ded kolo povedi)

Pjesme i plesovi iz Baranje su

vrlo živi i temperamentni.

Nekada su se izvodili uz gajde, a

danas uz tamburaški orkestar.

PJESME I PLESOVI SLAVONIJE

Plesovi iz Slavonije su vedri i temperamentni plesovi praćeni tamburicom i

pjesmom vedrog i duhovitog sadržaja.

BUNJEVAČKO MOMAČKO NADIGRAVANJE

Na sjeveru Bačke oko grada Subotica žive Bunjevci, koji su u ove

krajevedoselili u 16. i 17. Stoljeću bježeći pred najezdom Turaka. Vjeruje

se da su ime dobili po hercegovačkoj rijeci Buni odakle i

najvjerojatnijevuku podrijetlo. Usprlos velikim asimilacijskim problemima

Bunjevci su uspjeli sačuvati svoju autohtonu osobitost i neponovljivi

folklorni izraz, koji je najviše izražen u nevjerojatnom bogatstvu narodnih

8

plesova. Najčešće se pleše u trojkama i raznim oblicima kola. Posebnu pozornost plijeni

nadmetanje plesača u želji da izvedu što teži i atraktivniji plesni korak kako bi i tim zadobili

naklonost djevojaka. Nekad su ovi momački plesovi pravi biseri folklornog plesnog umijeća i

često su na granici virtuoziteta.

9

PLESOVI DINARSKE ZONE

Dinarska plesna zona obuhvaća: Liku, Dalmatinsku Zagoru te

kao iznimku okolica Zadra i otok Pag

Prostire se i preko granica Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu i

Crnu Goru.

Plesovi se najčešće izvode u šestodijelnom plesnom obrascu koji je prisutan najčešće u

dvama osnovnim oblicima.

Prvi je:

A dosta često i u ovom:

Različitim kombinacijama ovih dvaju osnovnih obrazaca dobivaju se brojne varijante. U

ličkom kolu ih je zabilježeno 49.

Podjela plesova plesne zone nastala je iz praktičkih razloga, tj. da se uvede više reda u

poznavanje narodne plesne kulture.

KOLO IZ RAŽANCA

Ražanac je primorsko selo na južnoj

strani Velebitskog kanala u kome se

ne tako davno na seoskom trgu uz

stari bunar plesalo glasovito žensko

kolo. Ovaj ples spada u skupinu

takozvanih nijemih kola jer se pleše

10

bez ikakve instrumentalne pratnje. Plesačice slušaju zapovijedi kolovođe, a ritam plesa

određuju same udarcima nogu u tlo. Izvodeći snažne plesne korake s naglašenim skokovima

djevojke iskazuju svoju zrelost i fizičku spremnost za udaju.

PJESME I PLESOVI LIKE (Ne bi dao svoje kršne Like)

Ovo su pjesme i plesovi sjeverno od planine Velebit. Glazbena

pratnja je tamburaški orkestar i žičani instrument tamburica –

dangubica. Plesovi se izvode sa ili bez glazbene pratnje uz

plesača kolovođu koji svojim komandama upravlja plesom.

„Velebite grom te razorio što si Lici more zaklonio.“

11

PLESOVI JADRANSKE ZONE

Jadranska plesna zona obuhvaća: sve otoke i uski obalni pojas

od Rijeke do Boke kotorske, osim Zadra i zadarskih otoka.

Kroz gotovo sve plesove ove plesne zone provlače se dva

trodijelna i jedan šestoosminski ritmički obrazac.

Evo ih:

U ovoj plesnoj zoni vrlo je značajna i heteroritmija između plesa i glazbene pratnje, između

neparnog, pretežno trodjelnog plesanja (gore prikazano) te parne dvodijelne glazbene

pratnje.

Zatim je u jednoj figuri kola iz Novog Vinodolskog došlo do ubrzanja tempa uvođenjem

pjesme pa se pleše na sljedeći način:

zatim je došlo do još značajnijeg ubrzanja plesa gubljenjem pjesme i uvođenjem instrumenta

mišnjica, a pogotovo lijerice te se dobio ples s trodijelnim ritmičkim obrascem:

Glazbena je pratnja ostala parna, a da trodijelno plesanje može imati i posebnu privlačnost

uz parnu glazbu dokaz su i suvremeni društveni plesovi slow-fox i pogotovo tango koji je

doživio svjetski uspjeh.

KRČKI TANAC

Krčki tanac je tradicionalni ples uz sopile s otoka Krka. Trodjelnog je takta. Pleše se u

parovima ili utroje za vrijeme karnevala, svadbi i drugih prigoda.

12

BALUN-PLES IZ ISTRE

Balun je najpopularniji ples iz Istre koji se pleše za vrijeme karnevala, svadbi i drugih

svečanosti uz pratnju autohtonog instrumenta miha (sačinjenog od jareće kože), sopila i

roženica.

STAROGRADSKI SPLITSKI PLESOVI

Gotovo svi gradovi na jadranskoj obali ponose se svojim starim plesovima koje su u svečani

prigodama izvodili na gradskim trgovima. Svi ovi plesovi nose u sebi jasno vidljiv utjecaj

mediteranskog plesnog izraza. Takvi su i stari gradski plesovi iz Splita: monfrina, šotiš, bal na

križ i šaltin polka. Riječ je o jednom od najpoznatijih djela hrvatske etnokoreologije.

13

PLESOVI ALPSKE ZONE

Alpska plesna zona obuhvaća: Sloveniju, sjevernu Istru, Gorski

kotar, Prigorje, Hrvatsko zagorje, djelomično Međimurje, Podravinu,

Moslavinu, Turopolje

Ritmički obrasci su najčešće dvodijelni ili trodijelni.

-dakle dvodobne i trodobne mjere

Tim se osnovnim formama najčešće dodaju i razni ritmički ukrasi, što je inače značajnije za

dinarsku plesnu zonu.

U ovoj plesnoj zoni osjeća se veliki utjecaj slovenskog folklora naročito u pograničnim

područjima (Pasjak, Mune, Žajane, Gorski kotar).

MEĐIMURSKE PJESME I PLESOVI (Raca plava po Dravi)

Na sjeveru Hrvatske između rijeke Mure i Drave smjestilo

se Međimurje vrlo bogato plesovima u kojima se ogleda

utjecaj susjedne Mađarske. Pjeseme su vrlo pjevne a

plesovi čvrsti i temperamentni (Raca plava po Dravi,

Međimrski lepi dečki, Baroš, oj Barica, Falila se Jagica

divojka i sl.)

PRIGORSKE PJESME I PLESOVI (Sadila sam rogozek)

14

Zagrebačko prigorje čini niz sela smještenih na blagim

obroncima planine Medvednice, sjeverno od Zagreba. U

tom kajkavskom području i danas su vrlo omiljeni strinski

plesovi drmeš i polka. Životopisne nošnje ovog djela prigorja

već su osdavno postale znak grada Zagreba.

PLESOVI LIBURNIJSKOG KRASA

Koreografiju za ove plesove postavio je sam voditelj folklornog ansambla „ZORA“ gospodin

Gabrijel Funarić. Evo što je on sam rekao o tome: „Na mnogim smotrama predstavljali smo

se balunom, plesom iz Istre i krčkim tancom kao autentičnim i nama geografski najbližem

plesnom području. Godinama je postojala želja da se otkinu zaboravu i sačuvaju pusni običaji

tj. pjesma i ples opatijskog zaleđa- liburnijskog krasa. Krenulo se na teren i počelo istraživati

o običajima, plesovima i pjesmama ovoga kraja. Nailazili smo na mnoge poteškoće jer se

plesovi obuhvaćeni ovim projektom danas gotovo više i ne izvode a ostali su u sjećanju samo

najstarijih stanovnika. Možemo sa sigurnošću reći da smo zapise uspjeli prikupiti u zadnji čas

jer su kazivači bili rođeni početkom prošlog stoljeć, dok su nam plesne korake pokazivali

mlađi mještani. Za ples „promena“ koji je zapisan u Munama 1937.godine nismo uspijeli

pronaći demonstartora već smo ga postavili na osnovu koreografskog zapisa.

Kako je održavanje plesa često dio događaja nekog običaja bilo kalendarskog ili

životnog kao što je naprimjer: ženidba, shod, pust i dr. pa se uzples pojavljuju i elementi

određenog običaja.

Pri scenskoj i koreografiranoj prezentaciji plesa kao jednoj od folklornih pojava teško

je zbog same prirode scenskog prikazivanja pokazati sve ono što se zbivalo uz plesove i što je

zapravo neodvojivo od samog čina plesa.

Folklorni ansambl „ZORA“ sa svojih 80-ak članova nastojao je što vjernije dočarati

ples i njegove popratne manifestacije. U izvođenju koreografije pusnih običaja liburnijskog

krasa sudjelovati će 12 plesačica i 13 plesača te 3 člana orkestra. U prvom dijelu koreografije

15

prikazan je ples promena baziran na osnovi netemperirane glazbe i istarskog utjecaja.

Plesanje se sastoji od marširanja i polke, a u sredini kola stoji zapovijednik kola – kaput balo s

palicom u ruci. On nema plesačice već pazi na red i daje komande (babe knit, muži knit, babe

kolo okolo, fertik i slično). Slijede plesovi čotiš, mazulin i vrlo raširen ples potresuljka koja se i

danas izvodi na mnogim zabavama. Svi ovi plesovi izvode se uz temperiranu glazbu alpskog

utjecaja.

16

17

18

19

20