24
Gimnazija Jurja Barakovića Perivoj Vladimira Nazora 3, 23000 Zadar HRVATSKO PITANJE POČETKOM 20. ST seminarski rad iz povijesti 1

Seminar Iz Povijesti - Hrvatsko pitanje početkom 20. stoljeća

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminar

Citation preview

Gimnazija Jurja BarakoviaPerivoj Vladimira Nazora 3, 23000 Zadar

HRVATSKO PITANJE POETKOM 20. ST seminarski rad iz povijesti

Mentor: prof. Mirjana Milkovi Lucija eelja, 4.dSADRAJ1. UVOD..................................................................................................................3

2. RAZRADA

2.1. Politika novog kursa...........................................................................4

2.2. Hrvatska u doba aneksijske krize...........................................................5

2.3. Hrvati u vrijeme 1. svjetskog rata..........................................................6

2.4. Hrvati ukljueni u rat ljudstvom, posljedice..........................................9

2.5. Hrvatska u Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba..........................................10

2.6. Prekid dravno-pravnih odnosa sa AUg................................................11

2.7. Hrvati u Kraljevstvu SHS.......................................................................13

3. ZAKLJUAK........................................................................................................17

4. POPIS LITERATURE I IZVORA.............................................................................18

UVODPrva asocijacija svima na 20. stoljee su 1. i 2. svjetski rat. Nita udno. Upravo ta dva rata obiljeila su 20. stoljee i utjecala na novu politiku kartu svijeta i Europe. Neto je moralo dovesti do toga. Kao glavni uzrok ratovima uzimaju se imperijalistike suprotnosti velikih sila.

Hrvatima poetkom 20. stoljea 1. svjetski rat nije bio ni na kraj pameti. Ono to je Hrvate muilo - bilo je pitanje opstanka. To be or not to be. Vie je razloga tome. Vladavina bana Khuena Hedervaryja, razaraa hrvatske politike scene, prestala je 1903., a time i ''20 tekih godina hrvatske povijesti'' kako ih povjesniari vole nazivati. Naalost, ono to je Hrvatskoj uslijedilo bilo je jo tee. Najvei hrvatski problem u to vrijeme bila je dezintegracija. Nekako je ta dezintegracija postala sinonim za Hrvate. Sjea li se itko vremena kad je Hrvatska bila cjelovita, neovisna, samostalna? Dalmacija i Istra pripadale su Austriji, a s druge strane Banska Hrvatska dio je ugarskog dijela dvojne monarhije. To je utrlo put odnaroivanju. Hrvatima nisu pomogli ni velikodravniki planovi naih susjeda, unutarnji protivnici rjeenja hrvatskog pitanja (Maari, Talijani i Srbi u Hrvatskoj), kriza dualizma, germanski ekspanzionizam ni svibanjski prevrat u Srbiji 1903. kada se u Srbiji poela provoditi proruska politika dinastije Karaorevia.

Ako tome pridodamo injenicu da je Hrvatska u 20. stoljee ula kao izrazito nerazvijena zemlja u kojoj se vrlo sporo odvija proces modernizacije i da se iz Hrvatske samo u tom razdoblju iselilo 350 000 stanovnika, onda nam je svima jasno da su bile nune promjene.

RazradaPOLITIKA NOVOG KURSA U Dalmaciji je bilo najoitije nezadovoljstvo nerjeavanjem hrvatskog pitanja i upravo su Dalmatinci bili ti koji su pokrenuli inicijativu za pokretanje nove politike - politike ''novog kursa''. Pokrenuli su je dr. Ante Trumbi i Frano Supilo, pravai iz Splita i Dubrovnika. Cilj im je bio pomiriti se te uspostaviti suradnju s unutranjim protivnicima hrvatskog pitanja kako bi iskoristili prije navedene (ne)prilike u Hrvatskoj u nau korist. S Talijanima su najkrae trajali pregovori.

S Ugrima je situacija bila drugaija. Potkraj listopada 1905. veina hrvatskih politiara iz hrvatskih zemalja donose Rijeku rezoluciju. Njome su Ugrima dali do znanja da e ih podrati u borbi protiv Bea, ali uz uvjet da Hrvatska bude cjelovita, neovisna i ravnopravna s Ugarskom. Pregovori su se vodili u Donjem Domu Ugarskog parlamenta, no Be je bio pametniji i raspustio Dom na vrijeme, ime su pregovori propali.

Jo jedanput se izreka ''trea srea'' pokazala tonom. Sa Srbima smo imali vie sree. U listopadu 1905. srpski politiari u Zadru objavljuju svoju verziju rezolucije - Zadarsku rezoluciju. Njome su podrali Rijeku rezoluciju, ali su zatraili ravnopravnost s Hrvatima, to im je i dano. Kao rezultat pregovora, oblikovala se Hrvatsko-srpska koalicija koja dobiva veinu na izborima 1906. Najuglednija linost Koalicije bio je Hrvat Frano Supilo koji se kasnije istaknuo u Jugoslavenskom odboru.

Frano Supilo

HRVATSKA U DOBA ANEKSIJSKE KRIZEAustro-Ugarska svim je raspoloivim snagama pokuavala raspustiti Hrvatsko-srpsku koaliciju. Bilo ih je strah da HSK ne zatrai ujedinjenje Hrvata i BiH, a i ideja trijalizma koja se spominjala ih je tjerala u oaj jer je za sobom ostavljala mogunost otcijepljenja.

Jedanput im je uspilo pa su pokuali i drugi put na elo Hrvatske staviti bana unionista koji e provoditi nasilje. Bio je to ban Pavao Rauch koji je vladao samo dvije godine, od 1908. do 1910.No, i za to kratko vrijeme uspio je uzdrmati Koaliciju svojim potezima. Naglasak stavljam na montirane procese. Frano Supilo, predsjednik HSK-a, zbog Fridjungovog je procesa i optube da je srpski agent koji radi protiv svojih, izaao iz HSK-e kako stranka ne bi patila zbog njega. Meutim, sve je to bilo isplanirano kako bi ojaala uloga Svetozara Pribievia koji zagovara ujedinjenje sa Srbijom.

Nakon bana Raucha, na vlasti se izmijenilo jo par linosti. Ban Nikola Tomai bio je poznat po svojoj politici podmiivanja Hrvatsko-srpske koalicije. Komesar Nikola Cuvaj uveo je komesarijat (vojno stanje, cenzuru). Od te 1912. HSK je postala reimska stranka. Jedini koji je prividno olakao Hrvatima bio je ban Ivan krlec koji je bio za smirenje situacije. Ishodio je sporazum HSK-e i maarskog ministra Itvana Tisza 1913. Takoer, ukinuo je komesarijat i eljezniku pragmatiku. Tisz je nakon toga postao banom, a HSK je morala obeati da nee posezati za rjeenjem hrvatkog pitanja ime je hrvatski politiki ivot umro. Ivan krlec Pavao Rauch

HRVATI U VRIJEME 1. SVJETSKOG RATARat je uvijek prilika za promjene - pozitivne ili negativne. Te promjene naravno ovise o ishodu rata i izravno zahvaaju one koji su bili glavni akteri u ratu. Hrvatska je u 1. svjetski rat bila uvuena na strani Centralnih sila. Za nas nijedan ishod nije sam po sebi bio povoljan. Monarhija je mogla ili dobiti rat i proiriti svoj utjecaj ili izgubiti rat. U sluaju pobjede AUg bi vjerojatno bila jo arogantnija, a u sluaju poraza Hrvatska se lako mogla nai u jo goroj situaciji pod neijom tuom palicom.

Uoi i poetkom rata, Hrvati su bili suoeni s brojnim uhienjima, konfinacijama, internacijama i montiranim procesima. Svakako ne pretjerano zavidna pozicija. Jo k tome, sve je bilo podreeno potrebama vojske. Mukarci i teglea stoka bili su mobilizirani, a ishodno s time ene, djeca i starci nisu imali to jesti.

Obznana mobilizacije iz 1914. Izgladnjena djeca

Zbog svega gore navedenog, bila je neizbjena politika emigracija. Hrvatskom narodu trebao je znak da postoji svjetlo na kraju tunela. Do kakve takve promjene dolo je u sredinom 1914., u Rimu, gdje su se sastali hrvatski politiari (Trumbi, Supilo, Metrovi..). Oni su bili samo jedni od onih koji su emigrirali kako bi se izvana borili za hrvatsko pitanje. Osnovali su pritom Hrvatski odbor iji je zadatak bio uspostaviti veze s Antantom i Kraljevinom Srbijom. Zamislili su odbor na nain da e podupirati Antantine ratne ciljeve, a zauzvrat oekuju da Hrvatska nee biti ta koja e izvui deblji kraj u poslijeratnoj diobi svijeta. Sebe su poslije rata vidjeli bez Austro-Ugarske, u novoj dravnoj zajednici koju bi inili junoslavenski narodi Monarhije te Kraljevina Srbija i Crna Gora. 4 mjeseca nakon, Hrvatski odbor se preimenovao u Jugoslavenski odbor zbog 2 BiH Srbina koje je u HO poslao Nikola Pai i Slovenaca koji su se naknadno prikljuili odboru.

Jugoslavenski odbor bio je politiki predstavnik junoslavenskih naroda Monarhije u inozemstvu. Osim za ujedinjenje sa Srbijom, odbor se borio protiv talijanskih osvajakih tenji koje su posebno dole do izraaja nakon tajnog Londonskog ugovora sklopljenog 1915. kojim bi Italija zauzela Istru i vei dio Dalmacije te protiv Paieve velikosrpske koncepcije.

Jugoslavenski odbor

Nikola Pai, srpski politiar i dugogodinji predsjednik vlade Kraljevine Srbije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imao je drugaiji stav o ureenju potencijalne zajednike drave od Supila. On je inzistirao na prisajedinjenju Hrvatske, Slovenije, BiH i Vojvodine Srbiji, ime bi junoslavenski narodi ostali bez identiteta, a Pai bi bio korak blie realizaciji svog plana Velike ili Nove Srbije. Supilo je bio za federaciju, odnosno savez ravnopravnih drava.

Pai se do 1917. ponaa kao da Jugoslavenski odbor uope ne postoji, ali su ga okolnosti u kojima se Srbija nala 1917. natjerale da promisli dva puta. Izmeu ostalog, 30.5.1917. u bekom Carevinskom vijeu proitana je Svibanjska deklaracija koju je donio Jugoslavenski klub, tj. hrvatski i slovenski zastupnici u vijeu. Hrvati i Slovenci inzistirali su na ujedinjenju junoslavenskih naroda Monarhije u zajedniku dravu unutar Monarhije. Realizacijom deklaracije, Plan Velike Srbije pada u vodu i Pai je primoran pregovarati s Jugoslavenskim odborom.

Nikola PaiDobra stvar - do pregovora je dolo. Loa stvar - Jugoslavenski odbor u tim pregovorima inferioran, to zbog injenice da je meunarodno nepriznat za razliku od Srbije, to zbog injenice da je na strani Centralnih sila.

Kao rezultat dotadanjih pregovora, donesena je Krfska deklaracija 20.7.1917. Donijeli su je JO (na elu s Trumbiem) i Srbija (Pai). Deklaracija govori o zajednikoj junoslavenskoj dravi koja bi bila ''ustavna, parlamentarna i demokratska Monarhija na elu s dinastijom Karaorevia''. Njome je zajamena ravnopravnost naroda, jezika, pisama... O konanom ureenju e nakon rata odluiti Konstituanta (ustavotvorna skuptina) kvalificiranom veinom glasova (3/4 glasova mora biti za neku odluku).

Nakon objavljivanja deklaracije, iz Hrvatske su dolazila upozorenje da prvo treba ujediniti i stvoriti hrvatsku dravu, a tek onda stupiti u neke veze sa Srbijom i Slovenijom. Meutim, Trumbi je bio svjestan Talijana koji su bili blizu osvajanja nae obale kako se kraj rata pribliavao i injenice da je JO meunarodno nepriznat. Ishodno s time pristao je na unaprijed ureenu Monarhiju i dinastiju to se kasnije pokazalo velikom pogrekom. Ni Pai nije bio zadovoljan Deklaracijom s obzirom da je ostavljala mogunost federacije. Pri samoj pomisli na federaciju, Paiu se dizala kosa na glavi.

Sastavljai Krfske deklaracije, 20.7.1917. 1. stranica teksta Krfske d.

HRVATI UKLJUENI U RAT LJUDSTVOM; POSLJEDICE

Hrvati su bili vojnici na svim bojitima. Velik dio njih je zarobljen, to u Srbiji 1914., to u Rusiji 1916. Posebno su tada jaki bili sukobi Hrvata i srbijanskih oficira koji su nam nametali jezik i zapovijedi. Sve to dovelo je do anti-ratnog raspoloenja meu Hrvatima. Pobune mornara dogaale su se 1917. i '18. u ratnoj luci (ibenik), u Puli te Boki Kotorskoj gdje su se pobune odvijale na 40 brodova. Do veeg broja rtava nije dolo zahvaljujui kraju rata. Najvei problem bio je ''Zeleni kadar'' koji je ujedno i sigurnosni problem kasnije osnovane Drave SHS. ''Zeleni kadar'' inili su bjegunci (dezerteri) s bojita ili od mobilizacije koji su ivjeli od pljake vojnih konvoja, a potom i puka.

Austrougarski mornari, veinom Hrvati, 1917., Boka Kotorska

Zeleni kadarHRVATSKA U DRAVI SLOVENACA, HRVATA I SRBAPoetkom 1918. nazire se kraj rata. Pokoreni narodi Monarhije, uzdajui se u Wilsonovu toku prava naroda na vlastitu dravu, nastoje pojaati autonomiju ili stei neovisnost.

Najuspjeniji u tome bili su esi i Slovaci koji su imali jaku politiku emigraciju voenu Tomom Garrigueom Masarykom. Istovremeno je u ekoj djelovala tajna teroristika organizacija ''Mafija''. Svi zajedno su suraivali i radili na razbijanju Monarhije.

Kako bi kraj rata doekali spremni, i junoslavenski politiari traili su rjeenje za sebe. Svjesni svoje inferiornosti i toga da ako sami ne uzmu stvar u svoje ruke izlaze iz rata kao dvostruki gubitnici, objavili su 3.3.1918. Zagrebaku rezoluciju koja je oznaila poetak borbe za junoslavensku dravu naroda Monarhije. Rezolucijom su se zauzimali za - ujedinjenje u jednu narodnu, neovisnu i na demokratskim naelima ureenu dravu SHS. Zagrebaku rezoluciju prati i koncentracija politike borbe. U tom razdoblju nastaju zemaljska, narodna vijea: Narodna organizacija za Dalmaciju, Narodni svijet za Sloveniju i Istru i Narodno vijee za BiH. 24.9. im se prikljuuju 4 stranke iz Banske Hrvatske (HPSS na elu sa Stjepanom Radiem, socijaldemokrati, Samostalna radikalna stranka i Milinovci). Sve politike stranke se samorasputaju i svoju borbu prenose na ta vijea.

5.10.1918. je vrlo vaan datum za to razdoblje. Te godine osnovano je Narodno vijee Drave SHS koje je nastalo ujedinjenjem zemaljskih, narodnih vijea. Ono postaje vrhovno politiko predstavniko tijelo junoslavenskih naroda Monarhije u tuzemstvu. Tek 8.10. im se prikljuuje i HSK koja kao da dotad nije postajala.

PREKID DRAVNO-PRAVNIH ODNOSA S AUSTRO-UGARSKOMVidjevi kako je raspad Austro-Ugarske blizu, car Karlo l. ponudio je federalizaciju Monarhije manifestom pokorenim narodima Monarhije, no narodi to odbijaju jer su svjesni da je to oajan potez cara i da im je bolje ostati u Monarhiji svjesni da e se ta Monarhija ubrzo raspasti i da e postati samostalni. 28.10. ehoslovaci prvi prekidaju sve veze s Austrijom i Ugarskom. Sutradan, 29.10. ban Mihalovi saziva Hrvatski sabor na kojem su donesene brojne povijesne odluke. Najvanija od tih je prekid svih odnosa Trojedne Kraljevine s Austrijom i Ugarskom. Tako se Hrvatska nakon 400 godina napokon oslobodila habsburke vlasti.

Proglaenje raskida veze s Austro-Ugarskom, Markov trg

Ista ta Trojedna Kraljevina zajedno s Rijekom pristupit e Dravi SHS koja je osnovana istog dana.Nadalje, Narodno vijee postalo je vrhovnim tijelom i za Hrvatsku, ban mu pripisuje izvrnu vlast, a Sabor se ne rasputa, ali se i ne saziva do 1942. Narodno vijee postalo je nova vlada drave koja je suraivala s jo 4 zemaljske vlade koje su svoja sredita imala u gradovima Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani i Splitu.

Tijela Narodnog vijea bila su Plenum, Sredinji odbor, Predsjednitvo i Tajnitvo. Plenum je bilo glavno tijelo sastavljano od predstavnika svih junoslavenskih zemalja Monarhije, a brojalo je 80 lanova. Problem je bio to se nije mogao sazivati zbog loih prometnica i povezanosti. Sredinji odbor bio je sastavljen od 30 lanova. Predsjednik NV-a bio je dr. Anton Koroec. Dopredsjednici su bili Svetozar Pribievi i Ante Paveli Stariji. Tajnici su bili Sran Budisavljevi, Ivan Lorkovi i Mate Drinkovi. Sva vlast, zbog nemogunosti sazivanja Plenuma, spala je na Predsjednitvo. To je vrlo vjeto iskoristio Svetozar Pribievi, koji je zbog Koroeve odsutnosti, opet isplivao na povrinu.Koroec je veinu vremena proveo u inozemstvu borei se za meunarodno priznanje Drave SHS.

dr. Anton Koroec Svetozar Pribievi

Iz jedne tamnice naroda brzopleto smo uletjeli u novu. Valjda nam je takva sudbina. Uletjeli smo u dravu koja ima mnogo problema. Dovoljno je rei da nije meunarodno priznata u svijetu. Do tog meunarodnog priznanja nikad nije dolo. Talijani nam i dalje prave probleme. Ovog puta su konkretniji. Zapoinju okupaciju istone obale Jadrane kako bi sprijeili ponitenje Londonskog ugovora. Zeleni kadar je takoer veliki problem Drave SHS jer su dezerteri poeli pljakati vlastiti narod. Gospodarstvo je uniteno iz temelja.Dodatno, Austro-Ugarska je svoju mornaricu predala Dravi SHS kako bi zaotrila nae, ve dovoljno nategnute, odnose s Talijanima. Zapovjednik admiralskog broda ''Viribus unitis'' postao je Janko Vukovi Podkapelski. 1.studenog 1918. 2 talijanska diverzanta potopila su ''Viribus unitis'' i Podkapelski je postao Podmorski zajedno s jo 400 mornara. Podkapelski Potopljen Viribus

HRVATI U KRALJEVSTVU SRBA, HRVATA I SLOVENACA

Bitno je naglasiti da Drava SHS nije bila trajno rjeenje ve provizorij. Znaju svi to slijedi, a to je ujedinjenje sa Srbijom. Pitanje je - kakvo?Dr. Anton Koroec trudi se da pregovori budu ravnopravni tako to pokuava stei meunarodno priznanje. 3.11.1918. alje diplomatske note (slubeni dravni dokument ) vladama SAD-a, Velike Britanije i Francuske kako bi ih obavijestio o nastanku Drave SHS. injenica je da ne moe nita traiti od nekoga bez da znaju da postoji, a kamoli meunarodno priznanje. Osim priznanja koje nikad nije dano, traio je da se junoslavenski narodi priznaju kao njihovi saveznici u ratu, a pripadnici Jugoslavenskog dobrovoljakog odbora kao ratujua strana.

Srbija je odbijala ikakve pregovore s Narodnim vijeem i novom dravom jer su zagovarali stav da lanovi pobjednike koalicije imaju pravo na ratni plijen.

Dvije su koncepcije ujedinjenja. Svetozar Pribievi zagovara bezuvjetno i ubrzano ujedinjenje, dok njegovi predstavnici meu kojima se istie Stjepan Radi zagovara suprotno. Radi kroz cijele pregovore nije odustajao od svojih nazora i vienja ujedinjenja. Inzistirao je na nebrzopletim odlukama i uvjetovanom ujedinjenju kojim bi svi narodi imali jamstvo ravnopravnosti u toj zajednikoj dravi.

Stjepan Radi

Ishodno nemogunosti donoenja odluke zbog vrstih stavova jedne i druge strane, nuna je Meunarodna konferencija. Pai nije sretan s tom odlukom, ali zbog pritiska Francuske ipak prihvaa donoenje deklaracije.

Rezultat pregovora srbijanske vlade i Narodnog vijea na enevskoj konferenciji(6.-9.11.1918.) je dokument enevske deklaracije kojim je dogovorena ravnopravnost sugovornica u postupku ujedinjenja. Trebala se osnovati 1 zajednika i 2 zemaljske vlade = dualizam. Konano rjeenje opet bi bilo u rukama Konstituante. I ova deklaracija, kao i Krfska, ostavlja mogunost federacije to ini srbijansku vladu nezadovoljnom. Pai po povratku u Beograd daje ostavku, a kralj, vlada i Narodna skuptina odbacuju Deklaraciju.

Tu stvar u svoje ruke preuzima Svetozar Pribievi. Maksimalno je iskoristio Koroevu odsutnost i poeo je donositi odluke na svoju ruku, bez konzultacija s Korocem. Pribievi odgaa sazive Sredinjeg odbora. Stranci prava zabranjuje ulazak u NV da ne ojaa hrvatska oporba. Daje uhititi mnotvo hrvatskih javnih djelatnika koji su svjesni Pribievieve podmuklosti i njegova plana. Poziva srbijansku vlast u DSHS kako bi uvala red i mir. U prijevodu okupirao je Dravu SHS, a pritom je i zapovjednik i general Duan Simovi javno prijetio okupacijom Hrvatske ukoliko ne pristanemo na bezuvjetno i ubrzano ujedinjenje.Taj politiki i psiholoki pritisak utjecao je na sve osim Radia koji je i dalje bio prkosan, znajui svoj cilj. Duan Simovi

14.11. 1918. napokon je sazvana sjednica Sredinjeg odbora NV-a na kojoj se prialo o ve dobro svima poznatoj toki - ujedinjenju. Na njoj nita nije dogovoreno jer se zastupnici nisu makli s mrtve toke. Dalmatinci su bili u najveem strahu i nesvjesno ugurali Hrvate u jo vee probleme ''Prenim prijedlogom'' kojim predlau privremeno rjeenje ujedinjenja kako bi se oslobodili Talijana. 23. i 24.11. sjednice su najpoznatije po Radievom govoru:... Gospodo, jo nije prekasno. Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zakljuujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom ve zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, nita, osim taj jedini brzojav, a i taj predstavlja sasvim neto drugo nego vi. Nemojte tako postupiti da se bude moralo danas sutra kazati, da ste vi Slovenci i vi Srbi, Vojvoani i Bosanci i vi nai Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi nai domai hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo zato da izvrite jedno urotniko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata... Na ovoj sjednici opet se nita nije odluilo i bilo je krajnje vrijeme da se neto poduzme. Tako je osnovan Odbor sedmorice koji e sastaviti Naputak o ujedinjenju i izabrati 28 delegata koji e s njim ii na pregovore u Beograd.Svetozar je 26.11. uspio prevariti veinu na sjednici te otii u Beograd s krnjim izaslanstvom Narodnog vijea. U Beogradu kralj odbacuje Naputak i na brzinu je sroena Adresa o ujedinjenju koja je bila niim uvjetovana.

PRVOPROSINAKI IN1.12.1918. Ante Paveli pred kraljem ita Adresu. Kralj proglaava ujedinjenje Drave SHS s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Daje priliku srbijanskoj Narodnoj skuptini da odbiju Adresu to ovi naravno ne ine jer su Adresom dobili to su htjeli. Hrvatski sabor nije nikad sazvan jer su bili svjesni da to Hrvatski sabor ne bi nikad prihvatio.Ovime je Hrvatska izgubila vlastitu dravu prvi put u 1000 godina!

Ante Paveli ita ''Adresu'' 1.12.1918.

ZAKLJUAKSvi u Hrvatskoj su toliko prieljkivali oslobaanje od konstantne habsburke vlasti i onda kad je dobijemo, tako je lagano pustimo i uemo u jo vee probleme. to rei? Tuno. ini mi se da je Stjepan Radi bio jedini od Hrvata s dvije noge na zemlji, jedini koji je znao to nas eka i to ne smijemo dopustiti. Zato ga nitko nije sluao?

Iz dananje perspektive, teko mi je povjerovati da je itko mogao u tom trenutku pomisliti da e nam sa Srbijom, koja nam je toliko problema zadala kroz povijest, biti bolje - da e nam pomoi razvijati se, da e nam pomoi stati na noge i uhvatiti prikljuak u svijetu koji smo odavno izgubili. Sjetimo se samo kako su nas tretirali za vrijeme Khuena Hedervaryja.

Sama injenica da smo izgubili dravu prvi put u 1000 godina dovoljno govori sama za sebe. To se nije smjelo dopustiti. Sada je na hrv. politikim strankama da nas pokuaju izvui iz situacije u koju su nas sami stavili, svjesno, nesvjesno - nije bitno.

POPIS LITERATURE I IZVORA1. Goldstein, Ivo; Hrvatska povijest; Zagreb 2003., Novi Liber2. Wikipedia, http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_u_Prvom_svjetskom_ratu 3. Wikipedia, http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_povijest4. Wikipedia, http://hr.wikipedia.org/wiki/Dr%C5%BEava_Slovenaca,_Hrvata_i_Srba5. Matica Hrvatska, http://www.matica.hr/hr/322/HRVATSKA%20POLITIKA%20U%2020.%20STOLJE%C4%86U/

17