Seminar Log

VELEUČILIŠTE U VARAŽDINU

POVRATNA LOGISITKA U DISTRIBUCIJI

TISKA

SEMINARSKI RAD

Predmet: Gospodarska logistika

Studenti:

Varaždin, veljača 2010.

Seminarski rad Povratna logistika u distribuciji tiska

SADRŽAJSADRŽAJ.................................................................................................................................................2

UVOD......................................................................................................................................................3

1. LOGISTIKA POVRATA......................................................................................................................4

2. OPČENITO O PAPIRU......................................................................................................................5

2.1. Način recikliranja....................................................................................................................7

2.2. Norme.....................................................................................................................................8

2.3. Primjeri recikliranja...............................................................................................................10

2.4. ABC Sustav upravljanja podacima povratne logistike...........................................................10

3. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................11

4. LITERATURA......................................................................................................................................12

Seminarski rad Povratna logistika u distribuciji tiska2


UVOD

Odnos poduzeća i kupca odnosno potrošača kulminira na pultu gdje se vrši prodaja i povrat

robe. Međutim, ovaj odnos počinje puno prije i puno dublje u samom poduzeću. Ono što

kupac osjeća na svojoj koži u trenutku reklamacije ili neke druge post-prodajne aktivnosti, u

stvari je posljedica jednog dubljeg procesa. Ovaj proces se zove povratna logistika ili logistika

povrata (još ga se naziva i povratni lanac opskrbe – na eng. Reverse Supply Chain, Reverse

Logistics ili After market). Na prijelazu u 21.stoljeće sve je više poduzeća svjesno da je

skladištenje i redistribucija vraćene robe kritični dio u njihovom opskrbnom lancu. Logistika

povrata je više od ponovnog korištenja paleta i recikliranja materijala za pakiranje.

Redizajniranje ambalaže radi ušteda na materijalu ili smanjenje potrošnje energije radi manjeg

zagađenja su spomena vrijedne aktivnosti, ali bi mogle biti od drugorazrednog značaja u

odnosu na sveobuhvatnost povratne logistike.



1. LOGISTIKA POVRATALogistika povrata oslanja se na logisitčke aktivnosti, te rukovoditeljske sposobnosti ,da bi se

smanjio i rijesio problem proizvodnog otpada. Na prijelazu u 21.stoljeće sve je više poduzeća

svjesno da je skladištenje i redistribucija vraćene robe kritični dio u njihovom opskrbnom

lancu. Logistika povrata je više od ponovnog korištenja paleta i recikliranja materijala za

pakiranje. Redizajniranje ambalaže radi ušteda na materijalu ili smanjenje potrošnje energije

radi manjeg zagađenja su spomena vrijedne aktivnosti, ali bi mogle biti od drugorazrednog

značaja u odnosu na sveobuhvatnost povratne logistike. Bez djelotvornog sustava logistike

povrata,proces recikliranja ne može biti uspjesno djelotvoran. Mnogi gradovi su osnovali

programe recikliranja da bi smanjili potražnju lokalnih deponija i da bi proveli tehnike zaštite

koje bi bile prihvatljive za okoliš. Najčešće vrste reciklažnih materijala su aluminij,papir,

staklo i plastika. Često najveći izazov ne predstavlja oblikovanje učinkovitog sustava logistike

povrata, nego primjena sustava koji može podnijeti rast programa recikliranja. Jedna

organizaciska struktura u sustavu logistike povrata ima četiri sudionika: sakupljače,

razvrstavače, prerađivače i proizvođače. Sustav logistike povrata u distribuciji tiska ne

dopušta potrošačima povrat neželjenih proizvoda.



2. OPČENITO O PAPIRU

Ranije se papir proizvodio od starih tkanina, a danas se proizvodi od celuloze. Za celulozu,

koja se dobija iz drveta, potrebno je sasjeći brojno drveće da bismo proizveli papir. Kako se

radi o prirodnom resursu, potrebno je brinuti o njegovim količinama. Primjer nebrige o ovom

prirodnom bogatstvu jeste Kina, čija je površina bila pokrivena 90% šumom, dok je danas taj

iznos oko 5%.

Papir je inače čista i lako dostupna sirovina, koje ima oko 30% u našem otpadu.

U plave spremnike trebamo odlagati:

novine, časopise, prospekte, kataloge,

bilježnice, knjige, telefonske imenike, slikovnice,

višeslojnu ambalažu (primjerice ambalažu za mlijeko i napitke),

pisaći i kompjuterski papir, pisma, uredske tiskovine, papirnate vrećice,

mape i kartonske fascikle.

U plave spremnike ne smijemo odlagati:

indigo papir, ugljeni papir,

fotografije i foto papir,

zauljeni i prljavi papir,

gumirane etikete i sl.,

U tvornicama se proizvodi originalan ekološki papir, reciklirani papir i karton. Originalni

ekološki papir se bez izbjeljivanja i bojenja uz minimalan utrošak energije i vode proizvodi iz

100% starog papira. Reciklirani papir se proizvodi od 80-100% starog papira i nove celuloze

uz dodatak kemijskih pomoćnih sirovina.



Reciklirani papir se koristi se za sve kopir aparate, 4-5 puta manje opterećuje okoliš i vijek

trajanja mu je preko 100 godina. Upotrebljava se u industriji papira, građevinarstvu (kao

izolacioni materijal) i industriji namještaja (zamjena za ivericu).

Papir čini 30% komunalnog otpada. U Splitu, Zagrebu dnevno se baci preko 150 tona papira.

Tako se odlagališta nepotrebno opterećuju, dok istovremeno tvornice papira u hrvatskoj uvoze

stari papir. Stari papir može se i do sedam puta iskoristiti kao sirovina za proizvodnju novoga

papira.

Na gotovo svim proizvodima ili njihovoj ambalaži otisnuti su znakovi koji nas upozoravaju da

se taj predmet/ambalaža može reciklirati. Na novinama koje čine veliki dio našeg otpada

nema piktograma koji bi nas upozorio da postoji bolje mjesto za njihovo odlaganje od kante

za otpatke.Odgovarajućim označavanjem potaknuli bismo mnoge čitatelje da ovu vrijednu

sirovinu ne bace u kantu za otpatke, vec u spremnik za odvojeno prikupljanje papira.

Papir je vrijedna sirovina i velika je steta ako ga se tretira kao smeće- koje završava na našim

prepunim neprimjerenim odlagalištima.



2.1. Način recikliranja

Recikliranje papira je vraćanje odbačenog papira (vlakana papira) u proizvod koji se može

ponovno koristiti.

Proces recikliranja započinje u kućanstvima, na radnim mjestima i tvornicama tako da se

papir koji se želi reciklirati sortira i odnosi u reciklažna dvorišta ili se ubacuje o za to

predviđene kontejnere. Papir koji se želi reciklirati bi trebao biti čist, a ne onečišćen hranom,

plastikom ili drugim stvarima, jer ga je teško reciklirati i on postaje otpad koji se spaljuje,

kompostira ili odnosi na odlagališta smeća. Reciklažna dvorišta obično traže da se papir koji

se dovozi sortira ovisno o tipu i kvaliteti.

Prikupljeni papir se drži u skladištima reciklažnih dvorišta dok ne bude potreban. U

skladištima se papir drži u različitim razredima, ovisno o kvaliteti i tipu, i koriste se da bi se

dobili različiti tipovi recikliranog papira.

Ovisno o vrsti papira koja se reciklira (novinski papir, uredski papir, itd.), proces recikliranja

teče na slijedeći način:

Kreiranje celulozne mase (Pulping): dodavanje vode i korištenje mehaničkih procesa

za razdvajanje papirnih vlakana.

Prebiranje (Screening): korištenje sita sa rupama ili češljeva za odvajanje nečistoća

koje su veće od celuloznih vlakana.

Centrifugalno čišćenje (Centrifugal cleaning): rotiranje celulozne kaše u pročišćavaču

uzrokuje da se materijali veće gustoće od celuloznih vlakana kreću prema vanjskim

rubovima i odbacuju.

Plutanje (Flotatation): puštanje mjehurića zraka kroz celuloznu kašu, uz prisustvo

površinsko aktivnih tvari, uzrokuje da se čestice tinte sakupljaju zajedno sa pjenom na

površini. Odstranjivanjem onečišćene pjene, celulozna masa postaje svjetlija.

Gnječenje ili raspršivanje (Kneading , dispersion): mehaničke akcije koje se

primjenjuju na djelić koji sadrži čestice

Ispiranje (Washing): male čestice se uklanjaju puštanjem vode kroz celuloznu smjesu.



Izbjeljivanje (Bleaching): ako je potrebno dobiti bijeli papir, koriste se peroksidi ili

hidrosulfati za odstranjivanje boje iz celulozne mase (prije se koristio klorin, ali se

sada izbacuje iz upotrebe zbog velike štetnosti za okoliš).

Izrada papira (Papermaking): čista (i izbjeljena vlakna) se sastavljaju u novi papir na

isti način na koji se pravi i originalni papir.

Pročišćavanje otapala: voda iz procesa reciklliranja se čisti radi ponovnog korištenja.

Zbrinjavanje otpada: neiskorišteni materijali, najčešće tinta, plastika, dodaci i kratka

vlakna, se nazivaju mulj. Mulj se zakopava odvozi na odlagališta otpada, izgara se da

bi se dobila energija za postrojenja za preradu papira ili se koristi kao umjetno gnojivo

na farmama.

2.2. Norme

Svaki puta kada se papir reciklira vlakna postaju slabija i kraća, tako da se nova celuloza mora

miješati sa korištenim papirom da bi se dobila čvrstoća. Zbog oslabljivanja papir se može

reciklirati 4 do 6 puta. Ne postoji univerzalni standard za maksimalnu količinu nove celuloze

u recikliranom papiru (papir je važeći ako sadrži od 10 do 100 posto rabljenog papira).

Postoje tri kategorije papira koji se može koristiti kao sirovina za proizvodnju recikliranog

papira: ostatci iz tvornica, otpad prije korištenja i otpad nakon korištenja. Ostaci iz tvornica

su dijelovi papira iz tvornica papira. Otpad prije korištenja su materijali koji su odbačeni prije

nego su bili spremni za korištenje kod korisnika. Otpad nakon korištenja su materijali koji su

odbačeni nakon korištenja kod korisnika.

Tvornice papira



Prema EIA-i (Energy Information Administration) tvornice papira uštede do 40 posto energije

ako papir proizvode iz recikliranog papira, a ne iz drveća. Prilikom postupka izbjeljivanja

potrebno je puno manje kemikalija za reciklirana celulozna vlakna nego za nova vlakna.

Kontinuirana sječa šuma pridonosi eroziji tla i smanjenju kvalitete tla. To znači da za sadnju

šuma treba uložiti velike količine umjetnih gnojiva, a proizvodnja, transport i rad sa njima

zahtjeva utrošak velike količine energije i narušava okoliš.

Kada se odabire između spaljivanja i deponiranja otpada, tada se preporuča spaljivanje, jer se

organski otpad kao što je papir na poljima razgrađuje u bio-plin, koji sadrži metan –

staklenički plin povezan sa globalnim zatopljenjem.

2.3. Primjeri recikliranja



SAD

U SAD-u papir čini najveći dio gradskog otpada, te čini oko 40 % udjela na deponijima. U

2006. Godini 53.4 % papira se recikliralo. To znači da se oko 51 milion tona papira i njegovih

produkata reciklira godišnje, što čini 76 % povećanje u odnosu na 1990 (cilj je da se do 2012.

Reciklira 55 % papira).

Europska Unija

Recikliranje papira u Europi ima dugu povijest, a Europski proizvođači i prerađivači papira

rade zajedno da bi zadovoljili standarde Europske Komisije. Cilj im je smanjiti utjecaj otpada

na okoliš tijekom proizvodnje, prerade, ispisa, sakupljanje, sortiranja i recikliranja da bi dobili

optimalno i ekološki prihvatljivije recikliranje. U 2004. Postotak recikliranja papira je bio

54.6 % ili 45.5 miliona tona godišnje.

2.4. ABC Sustav upravljanja podacima povratne logistike

Bez pristupa podacima, prisiljeni sno pretpostavljati, a svi znamo što to znači, osobito kada se

radi o povratnoj logistici. Dobra vijest je da zapravo nemamo razloga pretpostavljati. Prilikom

povrata dobivamo zlatni rudnik podataka, ako imamo

1) Alate za tehnologiju kako bi podaci bili dostupni, analizirani i djelotvorni,

2) sposobnost inkorporirati najbolje prakse i benchmarking te

3) predanost suradnji sa partnerima.

Ako pitate bilo koga tko se dotakne povrata, što je krajnji cilj njegovog programa povratne

logistike, većina će odgovoriti: "Ja samo želim da nestane ili barem da bude smanjen, ili na

minimalno održavanoj razini.“ Za mnoge se ovaj zadatak čini nemogućim. Iz dana u dan,

većina pokrenutih programa povratne logistike fokusira se na obradu ulaznih i izlaznih

financijskih podataka i podataka upravljanja zalihama, ili mogućnosti za popravak imovine.

Ključni pokazatelji poslovanja tada postaju broj obrada povrata i prinosa povrata (recovery

yield)... dva vrlo važna mjerenja. Međutim, ove mjere ne mogu same pomoći da se postigne

krajnji cilj uklanjanja, smanjenja ili održavanja razine povrata. Da se ostvari krajnji cilj,

morate razumjeti i provesti ABC Sustav upravljanja podacima Povratne logistike.



3. ZAKLJUČAKPovratna logistika je izuzetno važna, ne samo da bi zadovoljili kupca koji ima potrebu vratiti

robu, već i sa strane poduzeća koje proizvode tu robu, a i zbog ekološke svijesti. Zbog toga je

važno dobro organizirati povratnu logistiku da bi potrošač i dalje kupovao naše proizvode,

proizvođač može iskoristiti vraćene proizvode i iz njih izvući neku materijalnu vrijednost, a

pravilnim odlaganjem otpada očuvati prirodu.



4. LITERATURA

Z. Segetlija: Uvod u poslovnu logistiku

R. Zelenika: Logistički sustavi


Documents

Seminar Log