73
HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD Prirodoslovni laboratorij, N. Grškovića 23 Zagreb Seminar: "MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE" Spriječavanje rizika kontaminacije umjetnina i infekcija ljudi koji rade s njima PROGRAM SEMINARA 9.00 - 9.05 9.05 - 9.20 9.20 - 9.35 9.35 - 9.50 Ferdinand Meder: Dragica Krstić: Denis Vokič: Tatjana Mušnjak: 9.50 - 10.05 Dubravka Pilipović: 10.05- 10.20 Alma Orlić: 10.20- 10.50 Rasprava 10.50- 11.20 Stanka 1 1.20 - 11.35 FelicUa Briski: 11.35 - 11.50 Stjepan Pepeljnjak: 11.50- 12.05 Aienka Tofant Marija Vučemilo: 12.05- 12.20 Dušan Kalem: 12.20- 12.50 Rasprava 12.50- 13.20 Stanka 13.20- 13.35 Radovan Despot, Jelena Trajković: 13.35 - 13.50 Franjo Plavšić: Pozdravna riječ Uvod u problem mikrobiološke destrukcije Preventivno konzerviranje mikroklimom Mikrobiološka oštećenja na dokumentima i knjigama Zaštita arhivskog gradiva od mikrobioloških oštećenja Metode preventivne zaštite u Muzeju za umjetnost i obrt Mikroorganizmi na spomenicima kulture: od uzorkovanja, analize do izbora mikrobiocidnog sredstva Plijesni - potencijalna opasnost po zdravlje restauratora Kemijski spojevi za dezinfekciju, postupci Upotreba y-zraka za mikrobiološku dekontaminaciju spomenika kulture Gljive - uzročnici prave truleži u drvenim objektima Zaštita od otrova tijekom konzervatorsko restauratorskih radova 13.50- 14.20 Rasprava Zahvaljujući susretljivosti Muzeja Munara seminar će se održati u multimedijalnoj dvorani Muzeja na Roosveitovom trgu 5 (prizemno) dne 6. travnja 2000. godine.

Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

  • Upload
    others

  • View
    4

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD Prirodoslovni laboratorij, N. Grškovića 23 Zagreb

Seminar: "MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE" Spriječavanje rizika kontaminacije umjetnina i infekcija ljudi koji rade s njima

PROGRAM SEMINARA

9.00 - 9.05

9.05 - 9.20

9.20 - 9.35

9.35 - 9.50

Ferdinand Meder:

Dragica Krstić:

Denis Vokič:

Tatjana Mušnjak:

9.50 - 10.05 Dubravka Pilipović:

10.05- 10.20 Alma Orlić:

10.20- 10.50 Rasprava

10.50- 11.20 Stanka

1 1.20 - 11.35 FelicUa Briski:

11.35 - 11.50 Stjepan Pepeljnjak:

11.50- 12.05 Aienka Tofant Marija Vučemilo:

12.05- 12.20 Dušan Kalem:

12.20- 12.50 Rasprava

12.50- 13.20 Stanka

13.20- 13.35 Radovan Despot, Jelena Trajković:

13.35 - 13.50 Franjo Plavšić:

Pozdravna riječ

Uvod u problem mikrobiološke destrukcije

Preventivno konzerviranje mikroklimom

Mikrobiološka oštećenja na dokumentima i knjigama

Zaštita arhivskog gradiva od mikrobioloških oštećenja

Metode preventivne zaštite u Muzeju za umjetnost i obrt

Mikroorganizmi na spomenicima kulture: od uzorkovanja, analize do izbora mikrobiocidnog sredstva

Plijesni - potencijalna opasnost po zdravlje restauratora

Kemijski spojevi za dezinfekciju, postupci

Upotreba y-zraka za mikrobiološku dekontaminaciju spomenika kulture

Gljive - uzročnici prave truleži u drvenim objektima

Zaštita od otrova tijekom konzervatorsko restauratorskih radova

13.50- 14.20 Rasprava

Zahvaljujući susretljivosti Muzeja Munara seminar će se održati u multimedijalnoj dvorani Muzeja na Roosveitovom trgu 5 (prizemno) dne 6. travnja 2000. godine.

Page 2: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD 10 000 ZAGREB, Nike Grl i©vica 23, tei.: 4684 599

fax:. 385 /01/ 4683 289 : err.aii: u p r a v a - g r s k o v i c e v a @ h r z . t - e l . h r

S EM [NAR

MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

Z B O R N I K R A D O V A

Zagreb, Muzej Mimara 6. travnja, 2000.

Page 3: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MIKROB I OL OŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

SADRŽAJ

Dragica Krstić:

Uvod u problem mikrobiološke destrukcije 1

Denis Vokić:

Preventivno konzerviranje i vlaga 5

Denis Vokić: Konzervatorsko - restauratorski aspekti tretmana štafelajnih slika i 13 polikromirane drvene skulpture inficiranih plijesnima i drugim gljivicama Tatjana Mušnjak: Mikrobiološka oštećenja na dokumentima i knjigama 20

Dubravka Pilipović: Zaštita arhivskog gradiva od mikrobioloških oštećenja 28

A Ima Orlić:

Metode preventivne zaštite u Muzeju za umjetnost i obrt 34

Felicita Briski: Mikroorganizmi na spomenicima kulture: od uzorkovanja, analize do 36 izbora mikrobiocidnog sredstva

Radovan Despot, Jelena Trajković: Najčešće gljive uzročnici prave truleži drva u objektima 39

Alenka Tofant, Marija Vuče milo: Kemijski spojevi za dezinfekciju, postupci 48

Stjepan Pepeljnjak: Plijesni - potencijalna opasnost po zdravlje restauratora 54

Franjo Plavšić: Zaštita od otrova tijekom konzervatorsko - restauratorskih radova 67

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3

Page 4: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA K U L T U R E - s e m i n a r

Uvod u problem mikrobiološke destrukcije

Dragica Krst ić Hrvatski restauratorski zavod Nike Grškovića 23, Zagreb

Ovim se seminarom nastoji pojasniti problem mikrobiološke destrukcije predmeta/građevina spomeničke vrijednosti. Većina spomenika je heterogenog sastava što čini ovaj problem još složenijim.

Usprkos želji da se smanji/isključi uporaba potencijalno rizičnih biocidnih spojeva i uvedu alternativne metode zaštite od štetnika malo je vjerojatno da će oni potpuno zamijeniti kemijska sredstva. Biocidi s dopuštenjem za uporabu danas su sastavni dio integralnog programa suzbijanja štetnika u okviru programa zaštite kulturnih dobara.

U cilju prepoznavanja šteta nastalih djelovanjem mikroorganizama treba jasno prepoznati eventualne promjene njima izazvane, a nadasve obratiti pozornost na uvjete koji omogućuju/spriječavaju njihov rast i razvoj.

Čimbenici odgovorni za infekciju: a) korištenje materijala koji sadrži spore mikroorganizama za izradu predmeta kao i za restauriranje, b) prisutnost mikroorganizama u česticama prašine u zraku, c) prisutnost drugih već inficiranih predmeta, d) kombinacija topline, visoke vlažnosti , slabe osvjetljenosti i neprozračenosti spremišnog prostora.

Napadima mikroorganizama naročito su podložni prirodni organski matenjali: drvo, koža, vuna, svila, celuloza,ljepila, itd. Infekcija će biti najjača na mjestima većeg sadržaja vlage i pristupa slobodnog kisika. Oštećeniji (dijelom degradiran) materijal nižeg stupnja polimerizacije je pogodniji za napad. Biološku razgradnju matenjala uzrokuju mikrorganizmi za vrijeme svog rasta i razvoja. Rast mnogih mikroorganizama iznimno je osjetljiv na pH sredine. Bakterije su uglavnom neutrofili, ali većina bakterija podnosi pH 6-8. Za većinu plijesni optimalni pH je niži od 1. Neke plijesni same stvaraju povoljne uvjete (kiseli medij) jer proizvode organske kiseline (oksalna, limunska, itd.) koje bitno utječu na brzinu rasta i produkciju spora. Nastala oštećenja više ovise o metaboličkoj aktivnosti nego o apsolutnom broju mikroorganizama.

Vidljive promjene nastale djelovanjem mikroorganizama. a) promjene na površini materijala (na pr. eflorescencija, mrlje raznih obojenja, promjene boje pigmenata, nagrižen površinski sloj), b) promjene u strukturi materijala ( ljuskanje i mrvljenje slojeva ,razgradnja celuloze, bjelančevina, smola...). Oštećenja mogu nastati mehanički cijepanjem površinskih slojeva. Površina se može razoriti produktima metabolizma, na pr. vodikovim sulfidom i organskim kiselinama ili djelovanjem enzima (mangan i bakar utječu na celulolitičku aktivnost enzima). Neki

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4

Page 5: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

mikroorganizmi stvaraju na određenim supstratima karakteristična obojenja. Vrsta obojenja ovisi o različitim čimbenicima, a najznačajniji su slijedeći: vrsta podloge (drvo, koža, papir, itd.), način njezine izrade i obrade, uvjeti kod kojih se infekcija odvija (relativna vlažnost zraka, vlažnost materijala, temperatura, itd.), vrijeme trajanja infekcije, prisutnost više vrsta mikroorganizama, prisutnost metalnih elemenata (tragovi Mg, Fe, Cu, Cr i dr.-mogu potjecati i od čestica prašine) i pH supstrata.

Korozija metala kao što su željezo, čelik, bakar, cink, djelovanjem mikroorganizama nije zanemariva. Odvija se na nekoliko načina: stvaranje korozivnih produkata metabolizma, nejednolika distribucija kisika i njegova koncentracija na nekim mjestima na metalu, katodna depolarizacija, razaranje organskih prevlaka, dekompozicija inhibitora korozije ( na pr. HNO3, NaNOs). Mikroorganizmi ne mogu uzrokovati koroziju direktnim kontaktom s metalom koji ima karakteristike biocida, na. pr. bakar ( uz iznimke nekih plijesni). Najkorozivniji produkti metabolizma su kiseline, uglavnom organske kiseline.

Napad bakterija na vuneno vlakno je vidljiv kao izražena prugavost po dužini. Efekti mikrobiološke aktivnosti plijesni na vuni i pamuku su mrlje različitih boja. Plijesni mogu uzrokovati obezbojenje svile.

Bakterije, cijanobakterije, alge, gljive i lišajevi mogu uzrokovati degradaciju minerala i stijena i biti odgovorne za procese trošenja prirodnog građevnog kamena. Depoziti soli -sulfati, kloridi, nitrati, mogu biti pogodan habitat za plijesni (Cladosporium sp., Engyodontium album, itd.). Poznato je da sumporne bakterije imaju zamjetnu ulogu u destrukciji kamena.

Intenzitet mikrobiološke destrukcije ovisi i o vrsti i količini hranjivih tvari koje bakterijama i plijesnima stoje na raspolaganju. Na površini slike to su: prirodna biljna ulja,masne kiseline, glicerol, med, tragant, vosak, kazein, tutkalo i nečistoća (čestice tla) koja zajedno s polimeriziranim trigliceridima (uljima) daje dovoljnu količinu hrane za razvoj mikroflore.Veziva na bazi bjelančevina (kazein, tutkalo, gluten) su češće napadnuta od bakterija, dok ona koja sadrže škrob, dekstrine i šećere su općenito osjetljivija na napad plijesni i kvasaca.

Kod sintetičkih ljepila izvor hrane mikroorganizmima mogu biti: lubrikanti, stabilizatori, plastifikatori i antioksidansi. Sintetička vlakna mogu biti podloga za mikroorganizme kada se na površini vlakana nalaze škrob, masti, nečistoća ili pomoćna sredstva.

Staklo može biti nagriženo kiselinama koje izlučuju neke plijesni.

Nema materijala koji je posve otporan na metaboličko djelovanje mikroorganizama.

Istraživanje mikrobiološke populacije Vizualnim pregledom izvornog materijala (makroskopski i mikroskopski-

optičkim mikroskopom) mogu se uočiti prisutni vegetativni oblici plijesni ili spore.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2

Page 6: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Istraživanje mikrobiološke populacije Vizualnim pregledom izvornog materijala (makroskopski i mikroskopski -

optičkim mikroskopom) mogu se uočiti prisutni vegetativni oblici plijesni ili spore. Elektronska mikroskopija najefikasnija je metoda analize distribucije mikroba u uzorku izvornog materijala. Međutim ovom metodom nije moguće uočiti razliku između živih i neživih stanica, stoga se na odgovarajućim selektivnim podlogama izoliraju čiste kulture bakterija i plijesni i provode biokemijski testovi. Na osnovi njihovih biokemijskih svojstava može se pretpostaviti mogući uzrok promjene izvornog materijala ( na pr. tamnjenje drva uslijed hidrolize celuloze ili promjena boje pigmenata zbog redoks reakcije metalnih elemenata) što se može potvrditi naknadnim kemijskim analizama. Neki metaboliti plijesni fluoresciraju u ultraljubičastom svjetlu.

Nerazorna i brza kvantitativna metoda mjerenja mikrobiološke aktivnosti osniva se na mjerenju količine ugljičnog dioksida koji proizvode fotosintetski mikroorganizmi. Količina ugljičnog dioksida razmjerna je metabolitskoj aktivnosti potencijalno štetne mikroflore.

Identifikacija mikroorganizama i podaci o njihovim biokemijskim svojstvima vode k boljem razumijevanju mehanizma oštećenja materijala s kojeg su izolirani. Identifikacija također omogućava utvrđivanje prisutnosti patogenih vrsta i pomaže kod izbora najučinkovitije metode suzbijanja.

Metode zaštite od mikrobiološke destrukcije Borba protiv mikrobiološke destrukcije zasniva se na dva osnovna sustava

mjera od kojih se prvi temelji na preveniranju mikrobiološke aktivnosti,a drugi, mnogo složeniji, na njenom suzbijanju.

a)Preventivni postupci zaštite obavljaju se prije pojave infekcije stvaranjem neprikladnih uvjeta za rast i razvoj mikroorganizama što znači da se umjetnički i muzejski predmeti moraju čuvati u optimalnim mikroklimatskim uvjetima (relativna vlažnost zraka 45 - 65%, temperatura 16-22°C), urednim i čistim prostorima uz strujanje zraka.

Jačanje bio stabilnosti materijala može se postići kombinacijom materijala prirodnog porijekla s hidrofobnim sintetičkim polimernim materijalom (sredstva za konzerviranje).

b)Kurativni postupci zaštite odnose se na suzbijanje postojeće infekcije. Metode suzbijanja mogu biti fizikalne i kemijske. Fizikalne metode kontrole koje utječu na atmosferu okoline u kojoj se odvija mikrobiološki rast su jednostavne, sigurne i prilično učinkovite. One uključuju niske/visoke temperature, anoksičnu atmosferu (dušik, argon, ugljični dioksid) i zračenje (sunčeva svjetlost, UV i y-zrake). Nijedna od ovih metoda nije idealna. Smrzavanjem se suzbiju samo aktivne plijesni, spore prežive. Visoke temperature su učinkovitije, ali nepodobne za većinu materijala. Ugljični dioksid u doticaju s vlagom stvara ugljičnu kiselinu. Gama

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6

Page 7: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

zračenje nije također učinkovito za plijesni, a može oštetiti papir i druge materijale. UV zrake su štetne za većinu materijala.

Reguliranjem temperature, vlage, svjetla i strujanja zraka može se inhibirati rast mikrobioloških i entomoloških vrsta. Kombinacija niske relativne vlažnosti zraka (niže od 45% ) i niske koncentracije kisika (0,1%) značajno smanjuje mikrobiološku aktivnost.

Kemijski spojevi mogu se koristiti za suzbijanje infekcija i kao konzervansi za produžavanje uporabnih svojstava nekih organskih sredstava (na pr. ljepila) za restauriranje. Danas se sve manje preporuča uporaba mikrobiocidnih sredstava jer efekti nisu trajni,ni dovoljno učinkoviti, a ni potpuno neškodljivi za čovjeka i tretirani materijal. U obzir dolaze samo kad nema drugog izbora.

Osnovni preduvjet uspješnosti i svrsishodnosti mjera zaštite je njihovo striktno i sustavno provođenje.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4

Page 8: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Preventivno konzerviranje i vlaga

Denis Vokić Hrvatski restauratorski zavod Zmajevac 8, Zagreb

PREVENTIVNO KONZER VIRANJE Preventivno konzerviranje jest osiguranje ili poduzimanje svih mogućih

mjera kojima je cilj spriječiti promjene na predmetima u zbirci. Preventivno konzerviranje sastoji se od osiguranja odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta čuvanja predmeta i od odgovarajućeg načina manipuliranja predmetima. U odgovarajući način manipuliranja predmetima računaju se postupci u pakiranju, transportiranju, izlaganju i skladištenju. U mikroklimatske uvjete čuvanja računaju se: temperatura, vlaga, svjetlost (i srodna zračenja) i dodir sa štetnim materijalima ili tvarima. Odgovarajućim čuvanjem moguće je potpuno zaustaviti, ili bitno usporiti procese starenja i drugih promjena na materijalima. Promjene izazvane mikroklimatskim uzrocima razlog su za popravke, koji, ako su nestručno provedeni, mogu dodatno promijeniti djelo.

Zbog raznih nepovoljnih učinaka koje neodgovarajuća vlaga ima na zbirke, pitanje plijesni i gljivica treba promatrati integralno u sklopu pitanja odgovarajuće vlage u zbirkama.

Deponiranje ili čuvanje zbirki ? U nas su se ovisno o muzejskoj ustanovi koristila tri naziva za prostorije u

kojima se pohranjuju eksponati: depo, deponij i depozitarij1. Termini sugeriraju da se tamo nešto odlaže. Za iste prostorije u posljednje se vrijeme koristimo nazivom -"čuvaonice", kako bi asocijativno značenje riječi kojom se nazivaju te prostorije pomoglo zaštiti zbirki. Te prostorije jesu prostori u kojima bi se nešto trebalo čuvati i sačuvati, a ne odlagati.

"Čuvanje" treba biti prioritetna djelatnost muzeja Ako muzej nema dovoljno prostora ili sredstava za sve svoje specifične

djelatnosti npr. čuvanje, prikupljanje, postav i/ili povremene izložbe, edukativno i propagandno djelovanje, studijske ekspertize, publiciranje i si. treba jasno definirati prioritete. Kad se vide kvalitetne, zdrave prostorije na katu, a umjetnine se čuvaju (bolje - deponiraju) kojekuda i na načine koji su štetni pa i pogubni za određene materijale - jasno je d a j e toj ustanovi nešto drugo prioritetnije od čuvanja. Ako se kao prioritet definira čuvanje - onda je neprihvatljivo da ustanova ima dobre izložbene dvorane i urede, a čuvaonice u podrumima, potkrovljima i kojekuda.

1 Nalaz komisi je M D C - a iz upi tnika o mikrokl imtskim uvje t ima čuvanja zbirki.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5

Page 9: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Tablica: masa vlage i relativna vlažnost zraka pri promjenama temperature. Masa je izražena u g/m3 /4/. Iz tablice se vidi da ista masa vlage u zraku koja na 30°C iznosi RV 50%, na 17°C prelazi 100%, tj. počinje se kondenzirati. Ili, masa vlage u zraku koja na 17°C iznosi 50%, na 27°C iznosi približno 20%, a na pozitivnih 0°C se kondenzira.

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10%

40°C 48,6 43,7 38,8 34,0 29,1 24,3 19,4 14,5 9,72 4,86 39°C 46,4 41,7 37,1 32,4 27,8 23,2 18,5 13,9 9,28 4,64 38°C 44,3 39,8 35,4 31,0 26,5 22,1 17,7 13,2 8,86 4,43 37°C 42,2 37,9 33,7 29,5 25,3 21,1 16,8 12,6 8,44 4,22 36°C 40,2 36,1 32,1 28,1 24,1 20,1 16,0 12,0 8,04 4,02

35°C 38,3 34,4 30,6 26,8 22,9 19,1 15,3 11,4 7,66 3,83 34°C 36,4 32,7 29,1 25,4 21,8 18,2 14,5 10,9 7,28 3,64 33°C 34,6 31,1 27,6 24,2 20,7 17,3 13,8 10,3 6,92 3,46 32°C 32,3 29,0 25,8 22,6 19,3 16,1 12,9 9,69 6,46 3,23 31°C 31,2 28,0 24,9 21,8 18,7 15,6 12,4 9,36 6,24 3.12

30°C 29,6 26,6 23,6 20,7 17,7 14,8 <= 11,8 8,88 5,92 2,96 29°C 28,1 25,2 22,4 19,6 16,8 14,0 11,2 8,43 5,62 2,81 28°C 26,6 23,9 21,2 18,6 15,9 13,3 10,6 7,98 5,32 2,66 27°C 25,2 22,6 20,1 17,6 15,1 12,6 10,0 7,56 5,04 <- 2,52 26°C 23,9 21,5 19,1 16,7 14,3 11,9 9,56 7,17 4,78 2,39

25°C 22,6 20,3 18,0 15,8 13,5 11,3 9,04 6,78 4,52 2,26 24°C 21,4 19,2 17,1 14,9 12,8 10,7 8,56 6,42 4,28 2,14 23°C 20,2 18,1 16,1 14,1 12,1 10,1 8,08 6,06 4,04 2,02 22°C 19,1 17,1 15,2 13,3 11,4 9,55 7,64 5,73 3,82 1,91 21°C 18,0 16,2 14,4 12,6 10,8 9,00 7,20 5,40 3,60 1,80

20°C 17,0 15,3 13,6 11,9 10,2 8,50 6,80 5,10 3,40 1,70 19°C 16,0 14,4 12,8 11,2 9,60 8,00 6,40 4,80 3,20 1,60 I8°C 15,1 13,5 12,0 10,5 9,06 7,55 6,04 4,53 3,02 1,51 17°C 14,3 c : 12,8 11,4 10.0 8,58 5,15 <— 5,72 4,29 2,86 1.43 16°C 13,5 12,1 10,8 9,45 8,10 6,75 5,40 4,05 2,70 1,35

15°C 12,7 11,4 10,1 8,89 7,62 6,35 5,08 3,81 2,54 1,27 14°C 12,0 10,8 9,60 8,40 7,20 6,00 4,80 3,60 2,40 1,20 13°C 11,3 10,1 9,04 7,91 6,78 5,65 4,52 3,39 2,26 1.13 12°C 10,6 9,54 8,48 7,42 6,36 5,30 4,24 3,18 2,12 1,06 U ° C 10,0 9,00 8,00 7,00 6,00 5,00 4,00 3,00 2,00 1,00

10°C 9,40 8,46 7,52 6,58 5,64 4,70 3,76 2,82 1,88 0,94 9°C 8,84 7,95 7,07 6,18 5,30 4,42 3,53 2,62 1,76 0,88 8°C 8,31 7,47 6,64 5,81 4,98 4,15 3,32 2,49 1,66 0,83 7°C 7,81 7,02 6,24 5,46 4,68 3,90 3.12 2,34 1,56 0,78 6°C 7.33 6,59 5,86 5.13 4,39 3,66 2,93 2,19 1,46 0,73

5°C 6,87 6,18 5,49 4,80 4,12 3,43 2,74 2,06 1,37 0,68 4°C 6,43 5,78 5,14 4,50 3,85 3,21 2,57 1,92 1,28 0,64 3°C 6,01 5,40 4,80 4,20 3,60 3,00 2,40 1,80 1,20 0,60 2°C 5,61 5,04 4,48 3,92 3,36 2,80 2,24 1,68 1,12 0,56 1°C 5,23 4,70 4,18 3,66 3,13 2,61 2,09 1,56 1,04 0,52

o°c 4,87 <- 4,38 3,89 3,40 2,92 2,43 1,94 1,46 0,97 0,48

-2°C 4,14 3,72 3,31 2,89 2,48 2,07 1,65 1,24 0,82 0,41 -4°C 3,55 3,19 2,84 2,48 2,13 1,77 1.42 1,06 0,71 0,35 -6°C 3,03 2,72 2,42 2,12 1,81 1,51 1,21 0,90 0,60 0,30 -8°C 2,56 2,30 2,04 1,79 1,53 1,28 1,02 0,76 0,51 0,25

-10°C 2,14 1,92 1,71 1,49 1,28 1,07 0,85 0,64 0,42 0,21

Ne treba se najreprezentativnije prostorije u muzeju pretvoriti u (zatvorene) čuvaonice, no princip "deponiranja" osjetljivih materijala bilo kuda i na bilo koji način morao bi postati prošlost.

Zagreb , t r avan j 2000. 6

Page 10: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

VLAGA U ZBIRKAMA Apsolutna vlaga zraka može se mjeriti na dva načina: masa vode po

volumenu zraka (g/m3), ili masa vode po masi zraka (g/kg). Pri normalnom atmosferskom tlaku, topli zrak može držati više vlage nego hladni zrak, zato se mora uzeti u obzir i temperaturu za izraziti ono što iskustveno nazivamo vlažnošću ili suhoćom. Relativna vlaga zraka (RV) odnos je mase vlage u danom m3 zraka i mase vlage u m3 zraka zasićenog vlagom pri istoj temperaturi. Izražava se postotkom.

Mjerenja RV precizno baždarenim higrometrima jedina su osnova za sve procjene i postupke utjecanja na RV. Zato treba redovito voditi evidenciju stabilnosti RV u zbirkama.

Izvor vlage u zbirkama su: vremenski uvjeti, promjene temperature, plavljenja, curenja i kapilarna vlaga.

Neodgovarajuća vlaga može oštetiti predmete na tri načina: može omogućiti i potpomoći biološku aktivnost; može ubrzati određene kemijske reakcije; može izazvati fizičke promjene dimenzija materijala.

Vlaga može biti neodgovarajuća, na tri načina: previsoka, preniska i prenaglo oscilirajuća

Gornja i donja granica normalne (ili generalne) RV u muzejskim zbirkama (45-65%) određena je dosta jednostavno. Na RV iznad 70% dolazi do razvoja plijesni i gljivica. Zato se RV 65% uzima najvišom tolerirajućom vrijednošću. Na RV ispod 40% mnogi materijali postaju krti, a naročito su česti rascjepi na drvenim umjetninama. Zato se RV 45% smatra donjom tolerirajućom granicom normalne (generalne) muzejske mikroklime.

• Dugotrajno visoka RV (iznad 70%) uzrokuje razvoj plijesni i drugih gljivica; koroziju metala; promjenu napetosti i dimenzija organskih materijala (bubrenje); migraciju soli; opasnost od kondenzacija vode koje mogu rezultirati ispiranjima ili mrljama od vode; na vlazi od blizu 100% dolazi do razvoja bakterija i raspadanja higroskopnih materijala.

• Dugotrajno niska RV (ispod 40%) uzrokuje krhkost organskih materijala; promjenu dimenzija organskih materijala (stiskanje, sukanje); pucanje; razdvajanje; podbukline; popuštanje veziva i ljepila; migraciju soli.

• Velike i/ili nagle oscilacije RV uzrokuju oscilacije dimenzija organskih materijala ovisno o izloženosti sloja, podložnosti i debljini; razdvajanja; pucanja; krivljenja; podbukline; migraciju soli; opasnost od kondenzacija vode koje mogu rezultirati ispiranjima ili mrljama od vode. Velike i/ili nagle oscilacije RV najveći su uzročnik šteta u zbirkama slika i polikromiranih drvenih skulptura.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 7

Page 11: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA K U L T U R E - s e m i n a r

Slika ilustrira važnost stabilne vlažnosti za slike i skulpture na drvu (i si predmete iz kategorije onih kojima je potrebna stabilna ili strogo stabilna vlažnost). Higroskopni materijali teže ekvilibriju vlažnosti sa RV zraka oko sebe. Padom RV zraka higroskopni materijali se suše. Rastom RV zraka higroskopni materijali se ovlažuju. Razni higroskopni materijali imaju različitu dinamiku ekvilibrirana. Padom vlažnosti drvo smanjuje volumen i dolazi do pucanja veze između drva i osnove jer je (ostarjela) boja relativno nefleksibilna i relativno inertna na promjene RV. Javlja se podbuklina bojanog sloja. Ponovnim širenjem (povišena RV) podbuklina se može (ne mora) ispraviti, ali ne može obnoviti vezu. Kao rezultat promjena RV, a time i dimenzija higroskopnog temeljnika - rubovi krakelira će se podizati i stvarat će se ljuske i lacuna.

KATEGORIZACIJE PROSTORA I ZBIRKI KAO PREDUVJETI ZA ODRŽA VANJE ODGO VARAJUĆE RV U ZBIRKAMA

Prvi korak preventivnog konzerviranja sastoji se od kategoriziranja prostorija (u muzeju) s aspekta mogućnosti postizanja i održavanja odgovarajućih i stabilnih uvjeta vlažnosti (odnosno suhoće). Drugi korak je kategoriziranje zbirki po pitanju osjetljivosti materijala na oscilacije RV zraka unutar odgovarajuće RV. Treći korak je smještanje predmeta iz zbirki u odgovarajuće, pogodne, prostore.

Kategorizacija muzejskih prostora s obzirom na mogućnost osiguranja odgovarajuće i stabilne vlažnosti

Opteretiti prostoriju ili zgradu sistemom stabiliziranja mikroklime koji ne odgovara kategoriji prostorije ili zgrade najčešće je kontraproduktivno jer izaziva nasilne oscilacije mikroklimatskih uvjeta prilikom svake promjene vanjskih uvjeta + svakim isključenjem uređaja ili padom sistema. Također, izaziva se naprezanje i moguće oštećenje zidova prostorije, ako konstrukcija nije u stanju podnositi takva naprezanja.

Podrumi su nepogodan prostor za čuvanje zbirki, naročito predmeta osjetljivih na vlagu. Osim često dokazanih sklonosti plavljenju, podrumi mogu imati nepovoljnu vlagu iz dva razloga: zbog kapilarne vlage iz tla; i ljeti, zbog toplog i vlažnog zraka koji ulazi u podrum gdje se hladi = raste mu RV, tako da su visoke vrijednosti RV, pa i kondenzacije vode u podrumima ljeti uobičajena pojava, neovisno o hidroizolaciji.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 8

Page 12: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

1. Nadstrešnice - nikakvo reguliranje uvjeta nije moguće.

2. Barake i samostojeće garaže, potkrovlja - vrlo ograničene mogućnosti reguliranja uvjeta (može se primijeniti ventiliranje izbacivanjem zraka van da bi se smanjila toplina i akumuliranje vlage u ljetnim mjesecima, tj. prevelika oscilacija uvjeta između dana i noći).

3. Prostori s tankim, neizoliranim zidovima i s prozorima s jednostrukim staklom - nešto viši stupanj reguliranja uvjeta je moguć, npr. zimi se može lagano malo grijati i ovlaživati zrak, a ljeti se može primijeniti ventiliranje izbacivanjem zraka van da bi se smanjila toplina i akumuliranje vlage.

4. Prostori s debelim, višeslojnim ili žbukanim zidovima s vrlo malim prozorima s jednostrukim staklom ili prozorima koji imaju rebrenice - te se prostore može malo, lagano grijati i ovlaživati zrak ili lagano hladiti, a može se ljeti zrak hladiti i ponovo umjetno zagrijavati u svrhu ljetnog odvlaživanja.

5. Prostori s dobrom termoizolacijom i s dvostrukim prozorima - te zgrade uglavnom mogu podnijeti konvencionalnu regulaciju klime ako se pravilno postupa. Mogu se umjereno grijati, hladiti, te se zrak može ovlaživati i odvlaživati. Generalno gledajući prostorije na sjevernoj strani takvih zgrada omogućuju lakše održavanje stalnih uvjeta jer sunce tijekom dana manje utječe na temperaturu u prostoriji zagrijavanjem zidova ili krovišta. Ovisno o starosti, kvaliteti zgrade, klimatskim osobina lokaliteta, unutarnjem rasporedu i veličini prostorija... može biti lakše ili teže održavati željene uvjete.

6. Prostorije koje su sa dva zida odvojene od vanjskih utjecaja. Takve se prostorije obično koristi za čuvanje najvrednijih ili najosjetljivijih predmeta ili kao trezore. To su sobe u unutrašnjosti zgrade koje nemaju prozore i kojima ni jedan zid (uključujući pod i strop) nisu vanjski zidovi, a u svim prostorijama koje se nalaze okolo može se, koliko toliko, održavati odgovarajuće uvjete. U takvim se prostorijama uz minimalan napor može precizno održavati odgovarajuću vlažnost zraka, bez bojazni da će visoke vrijednosti RV uzrokovati kondenzaciju vodene pare u hladnim porama vanjskih zidova.

7. Za najosjetljivije predmete može se u takve prostorije (pod 6.) postaviti zatvorena vitrina u kojoj se uvjeti mogu dodatno stabilizirati higroskopnim puferom.

Kategoriziranje predmeta (materijala) u zbirkama prema odgovarajućoj RV za čuvanje

1. Predmeti koji se trebaju čuvati pri normalnoj vlazi zraka (RV 45-65%). Prema osjetljivosti na oscilacije RV unutar tog raspona (45-65%) treba ih podijeliti u tri kategorije osjetljivosti.

• Predmeti koji podnose promjenljive uvjete (RV ± 10% dnevno): keramika, stabilno staklo, zlato, srebro, nebojani kamen . . .

• Predmeti kojima su potrebni stabilni uvjeti (RV ± 6% dnevno, 7% tjedno): kost, rog, slonovača, nauljene puške i oružje, predmeti od kože, drvo, kora stabla,

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 9

Page 13: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

slama, papir (umjetnička djela i dokumenti), slike na platnu zaštićene poleđinskim kartonom ili impregnirane voskom, tekstil i kostimi, namještaj . . .

• Predmeti kojima su potrebni strogo stabilni uvjeti (RV ± 2% dnevno, 5% tjedno, 7% mjesečno): iluminirani manuskripti, japanski paravani, polikromirano drvo, pozlaćen namještaj i okviri slika, intarzije, slike na drvu, stare slike na platnu, predmeti od laka s dalekog istoka, drveni glazbeni instrumenti.

2. Predmeti kojima odgovaraju suhi uvjeti (RV 15-40%): bronca, željezo i čelik, mumije, kostimi s metalnim kopčama, nestabilno staklo, nestabilno olovo . . .

Kategoriziranje predmeta (materijala) u zbirkama prema odgovarajućoj temperaturi za čuvanje

Oscilacije temperature unutar normalnih granica imaju zanemariv utjecaj na većinu uobičajenih muzejskih predmeta, zato treba računati na mogućnost da se reguliranjem temperature utječe na zloglasno štetnu neodgovarajuću RV. Postoje dvije kategorije predmeta po pitanju odgovarajuće temperature čuvanja:

1. predmeti čije bi čuvanje na hladnom bilo uvjet njihova očuvanja. To su: životinjske kože i krzna, pergament, preparirane ptice i sisavci, foto i video materijal. Ti predmeti kojima odgovaraju hladni uvjeti čuvaju se na stabilnoj temperaturi -20 do +4°C zatvoreni u vakuumiranim posudama ili u vrećicama koje ih štite od kondenzacije koja nastaje kad se predmet izvadi iz frižidera. Vrećica mora biti zatvorena, a zrak koliko god je moguće isisan.

2. Ostali muzejski predmeti mogu se čuvati na sobnim temperaturama. Temperaturna norma 16-22° C isključivo vodi računa o posjetiteljima i muzejskom radnom osoblju, inače, predmeti će sporije stariti ako se čuvaju na nižoj temperaturi (toplina ubrzava termokemijske procese starenja).

METODE UTJECANJA NA RV U ZBIRKAMA Ovisno o kategorizaciji prostora s obzirom na mogućnost osiguranja

odgovarajuće i stabilne vlažnosti može se u određenim kategorijama prostora utjecati na vrijednost i/ili stabiliziranje RV na sljedeće načine:

- klima postrojenjem koje ima mogućnost precizne regulacije vlažnosti i temperature zraka;

- ovlaživačima zraka (mogu se preporučiti samo oni koji ovlažuju vlagom sobne temperature; atomizirajući i oni koji ovlažuju toplom parom ne mogu se preporučiti za zbirke);

- odvlaživačima zraka;

- reguliranjem RV pomoću reguliranja grijanja/hlađenja;

- odgovarajućim smještajem predmeta u odnosu na zadane čimbenike prostorije (vanjski zid, prozor, radijator, ovlaživač zraka...);

- ispuhivanjem zraka van iz prostorije ili provjetravanjem prostorije.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 10

Page 14: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Svi nabrojani načini utjecanja na RV trebaju se koristiti sa razumijevanjem, u skladu sa mjerenjima precizno baždarenim higrometrima i u skladu sa poviješću oscilacija RV koje se redovito treba bilježiti. Sve metode mogu postati kontraproduktivne ako se njima služi ignorantno.

Previsoka RV koja može pogodovati razvoju plijesni i gljivica, može se smanjiti zagrijavanjem prostorije čime (uz uvjet da apsolutna vlažnost ostaje ista) RV pada. RV zraka može se smanjiti provjetravanjem prostorije, ako vani nije vlažno vrijeme. Umjetnine ne trebaju svjež zrak za disanje kao što trebaju ljudi, ali gibanje zraka potrebno je da se ne bi stvarali džepovi visoke RV u uglovima prostora.

Odvlaživače zraka najčešće se koristi ljeti i to u prostorijama u kojima je zbog debelih zidova bitno hladnije nego vani, te ulazak vanjskog toplog i vlažnog zraka hlađenjem izaziva visok rast RV u prostoriji. Odvlaživač nije preporučljivo permanentno koristiti u podrumima koji pate od kapilarne vlage, jer će isušivanjem zraka u podrumu na ovaj način ubrzati izvlačenje vlage iz zida (i tla) i time migraciju soli = ubrzavati destrukciju zida.

PROSTORIJA 20° C

RV 50%

RV 100%

RV 80%

VANJSKI ZRAK 10° C

Presjek slike na platnu i zida. RV je znatno viša u neposrednoj blizini hladnog vanjskog zida. Slika na ovom mjestu djeluje kao dodatna izolacija na zidu i vrlo je moguće da je temperatura zraka iza slike puno niža nego u prostoriji. Moguće je očekivati strukturalna oštećenja, a često i razvoj plijesni i drugih vrsta gljivica sa stražnje strane slika.

Higroskopne umjetnine poput slika i polikromiranih drvenih skulptura ne bi smjele biti prislonjene na vlažnim zidovima ili na vanjske zidove prostorija na kojima se može događati visoka oscilacija RV (naročito južni zid zbog utjecaja sunca na temperaturu zida dan/noć). Ako se višom silom trenutno ne mogu premjestiti, može se omogućiti cirkulaciju zraka iza slika tako da ih se odmakne od zida. Time se sprečava da slika bude dodatna izolacija na zidu i da se tako oštećuje.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 14

Page 15: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

U tu svrhu koriste se distancirani paravani ili distanceri na slikama. Distanceri su nekoliko, obično četiri, malih komadića drva ili si. Mali formati trebaju biti barem pet cm odmaknuti, a veći više. Distanceri se, uz poleđinsku zaštitu, pričvršćuju na ukrasni okvir sa stražnje strane. Poledinska zaštita sastoji se od relativno jeftinog laganog, higroskopnog, debljeg kartona. U obzir dolaze i daske, lesonit, panel ploče i si, ali nikako ne materijali koji ne "dišu" (lakirani materijali, plastika, metal, staklo i si.). Ako je zrak iza platna zatvoren materijalom koji ne "diše" njegova RV može vrlo opasno narasti padom temperature. Poledinska zaštita pričvršćuje se na vanjsku stranu slijepog okvira tako da ne dodiruje platno već stvara zračni jastuk između platna i sebe.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 12

Page 16: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Konzervatorsko-restauratorski aspekti tretmana štafelajnih slika i

polikromirane drvene skulpture inficiranih plijesnima i drugim

gljivicama

Denis Vokić Hrvatski restauratorski zavod Zmajevac 8, Zagreb

OBZIRI VEZANI ZA DEZINFEKCIJU SLIKA I POLIKROMIRANE SKULPTURE 1. Dezinfekcija (ili bilo koji drugi restauratorski postupak) ne smije

doprinijeti daljnjoj promjeni originalnih materijala i karaktera umjetnine, makar oni trenutno bili teško čitljivi, tj. dezinfekcija mora biti inertna po materijal umjetnine.

2. Metoda dezinfekcije ne smije dovoditi u pitanje zdravlje ljudi koji se tom metodom služe ili koji će naknadno dolaziti u kontakt sa dezinficiranim predmetom.

3. Dezinfekcija ne smije interferirati s budućim konzervatorsko restauratorskim tretmanom ili analizom.

OPĆA TEORIJSKA RAVAN: UVJETI NEOPHODNI ZA RAZVOJ PLIJESNI I GLJIVICA NA UMJETNINAMA

Spore2 su u određenoj mjeri prisutne u zraku i na predmetima oko nas gdje ostaju neaktivne dok god se ne zadovolje uvjeti za njihovo aktiviranje i razvoj.

Pojavu i razvoj plijesni i gljivica potpomažu ustajali zrak, odsustvo UV zračenja (mrak) i kisela atmosfera koju plijesni i gljivice same proizvode (ona se smatra glavnim krivcem što do reinfestacije predmeta dođe lakše nego do infestacije). Ustajali zrak, odsustvo UV zračenja i kisela atmosfera potpomažu, ali nisu "uvjet" da bi se gljivice pojavile i razvijale. Uvjet su: odgovarajuća vlažnost, odgovarajuća temperatura, hrana i kisik.

Vlaga Da bi plijesni i gljivice živile (metabolirale i razmnožavale se) RV zraka

dugotrajno mora biti viša od 70% (70-90%). Materiali na kojima se plijesni i gljivice nastanjuju moraju imati odgovarajuću aktivnost vode, tj. odgovarajući ekvilibrij vlažnosti sa RV zraka višom od 70%. Sadržaj vlage u drvu (prosječnom) mora biti viši od 20%, vuni više od 12%, papiru više od 10%, pamuku više od 8 % [9, 10].... Nekad se smatralo da neke gljivice same svojim metabolizmom kreiraju dovoljno

2 Plijesni i druge vrste gljivica razmnožavaju se pomoću mikroskopski sitnih spora (konidija) koje proizvode u velikim količinama i koje su vrlo otporne na razne metode suzbijanja.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 1 3

Page 17: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

vode da su u stanju nastaviti razvijati se čak i u trajno suhim uvjetima. Neki izvori alarmiraju da se neke plijesni i gljivice mogu razvijati i na RV zraka 45%. Teško je odbacivati takve navode ako se zna da je poznato više od 100 000 živućih vrsta gljiva, a procjenjuje se da bi moglo postojati još 200 000 neidentificiranih vrsta [10]. Ali, pouzdana znanstvena literatura upućuje da se plijesni i gljivice neće razvijati na RV zraka nižoj od 70% [9],

Klinička iskustva s razvojem plijesni na nižoj RV mora da su nastala u uvjetima gdje je mikroklima pod utjecajem sadržaja vlage iz higroskopne podloge čija je vlažnost viša od ekvilibrija sa izmjerenom RV zraka, ili je iz nekog razloga RV netočno izmjerena, ili je došlo do makar kratkog upada u RV iznad 70% poslije dugotrajnog boravka na RV između 65 i 70%, ili zato što prisustvo nekih kemikalija olakšava aktiviranje i razvoj gljivica na umjetninama u određenim okolnostima, što je dokazano, ali je još nedovoljno istraženo [9] (zbog kasnijih referenci - naglašava se važnost evidentiranja primjene svih kemijskih otapala i drugih kemijskih sredstava u restauratorskim izvještajima).

Da rezimiramo: održavanjem RV zraka ispod 65% ekvilibrij vlage u materijalima postaje nepogodan za gljivice koje se suše, miceliji umiru i prestaje oštećivanje materijala uzrokovano aktivnošću gljivica [1 str 3]. Naravno, spore ostaju u latentnom stanju i aktivirat će se opet ako se svi uvjeti za život gljivica obnove.

Bakterije zahtijevaju aktivnost vode od blizu 100% za aktivnost i razvoj. Zato se dezinficiranje umjetnina od bakterija ne smatra problemom u konzerviranju pokretnih (preseljivih) kulturnih dobara.

Temperatura Gljivicama za razvoj pogoduje temperatura 15-40 °C. Van tog raspona

njihova aktivnost se smanjuje i na koncu gasi, ali životne aktivnosti nekih vrsta u nekom obliku funkcioniraju unutar raspona -6 °C od +83 °C.

Hrana Svi organski materijali mogu biti hrana gljivicama. Ponekad se gljivice

razvijaju i na anorganskim materijalima, ali u tim slučajevima hrana im je vjerojatno organska prašina ili druga prljavština koja se na anorganskom materijalu nalazi, no to još nije dovoljno razjašnjeno [11]. Teško je eliminirati hranu plijesnima i gljivicama, ali može se zatrovati. Mnogi fungicidi funkcioniraju upravo na taj način.

OPĆA TEORIJSKA RAVAN: MOGUĆNOSTI SUZBIJANJA PLIJESNI I GLJIVICA NA POLIKROMIRANIM UMJETNINAMA

Eliminiranjem bilo kojeg od četiri neophodna uvjeta onemogućujemo životne aktivnosti gljivica dok se ponovo sva četiri uvjeta ne zadovolje. Preostala dva načina suzbijanja plijesni i gljivica na umjetninama su: kontakt sa kemijski

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 14

Page 18: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

aktivnim sredstvom koje samim kontaktom s gljivicama izaziva njihovu denaturaciju i iradijacija zrakama velike energije (UV zrake i y zrake).

Suzbijanje plijesni i gljivica na polikromiranim umjetninama pomoću smanjenja vlage

Plijesni i gljivice mehanički se odstranjuju nakon što se umjetnina osuši na sadržaj vlage čiji ekvilibrij sa RV zraka iznosi 65% ili manje. Zbog nedovoljne vlage miceliji umiru i zaustavlja se oštećivanje kojeg izazivaju gljivice [1 str. 3]. Razvoj gljivica sprečava se ili zaustavlja time što se RV zraka u muzeju održava ispod 65%, to je najbolji i jedini preporučljiv način za suzbijanje plijesni i gljivica na slikama i polikromiranoj drvenoj skulpturi [1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12....]. "Nađi izvor vlage i eliminiraj ga" [1 str 3]. Kontrolirajući izvore vlažnosti, problem gljivica bit će eliminiran bez posezanja za kemijskim sredstvima [1 str. 6].

Suzbijanje plijesni i gljivica na polikromiranim umjetninama pomoću visoke ili niske temperature

Suzbijanje plijesni i gljivica pomoću visoke temperature ne može se primjenjivati na slikama i polikromiranim drvenim skulpturama, naročito ne na mokrima ili na velikoj površini. Visoke temperature (iznad 70 °C) efikasnije su za suzbijanje gljivica nego niske temperature.

Dehidriranje pri sobnim temperaturama vjerojatno je najbolji način zaustavljanja aktivnosti gljivica [2], ali je neprimjenjivo za mnoge umjetnine zbog dimenzionalnih promjena materijala i rezultirajućeg ljuštenja polikromacije.

Na temperaturama malo iznad 0 °C (oko 4 °C) mokre materijale se odlaže na privremeno skladištenje dok se ne organizira njihovo dehidriranje i čišćenje. Ove temperature znatno reduciraju razvoj gljivica. Gljivice se vrlo usporeno razvijaju, a zbog stresa produciraju pigmentirane produkte (najčešće crne) koji se teško uklanjaju s tekstila, papira ili poroznih boja. Pokazalo se da se neke gljivice mogu razvijati do temp. -7 °C ukoliko supstrat nije zaleđen (riječ je o izuzetno sporom razvoju gljivica - potrebni su mjeseci da bi se uočile vidljive promjene uz ostale uvjete idealno zadovoljene). Temperature od blizu -20 °C zaustavit će razvoj gljivica. Suhe spore otporne su na smrzavanje i preživljavaju. Zaleđivanje mokrog organskog materijala rezultira oštećenjem materijala uzrokovano formiranjem kristala leda. Zato je razvijena posebna tzv. freeze drying tehnika sušenja mokrog tekstila i bibliotečnog materijala. Ta metoda implicira zaleđivanje materijala u vakuum komori. Vakuumiranje potiče vodenu paru na gibanje i ona izlazi iz materijala. Ta metoda minimalizira stres uzrokovan isparavanjem vlage i različitosti u sušenju koje rezultiraju raznim distorzijama, ulegnućima, ljuštenjima itd. Freeze drying uzrokuje morfološke i fizikalne promjene nekih materijala (povećanje volumena, poroznosti, povećanje krtosti), ali te promjene male su u usporedbi sa drugim opcijama [2 str 148 i 149].

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 1 5

Page 19: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Suzbijanje plijesni i gljivica na polikromiranim umjetninama pomoću fungicida Fungicidi koji su rezidualni ubit će organizme s kojima dođu u kontakt i

zaštititi materijal od rekontaminacije dok god fungicid ostaje aktivan. Efikasnost fungicida ovisi o njegovom toksičnom efektu i o vremenu koliko ostaje aktivan nakon nanošenja. Koliko dugo fungicid ostaje aktivan teško je determinirati [2]. Većina fungicida nema rezidualan efekt i ne štiti materijal od reinfestacije nakon inicijalnog tretmana [2 str. 150]. Razlog ili opravdanje za tretman fungicidom jest zaustavljanje aktivnosti mikroorganizama, ali isto se može jednostavno postići smanjenjem sadržaja vlage u materijalima [2 str 150], tj čuvanjem umjetnina na RV zraka nižoj od 65%. Upotreba toksičnih kemikalija opasnost je po zdravlje ljudi koji se koriste tim kemikalijama i opasnost je po zdravlje ljudi koji će naknadno dolaziti u dodir sa tim predmetima. Nisu se sve kemikalije koje su se u prošlosti koristile u tu svrhu smatrale toliko opasnim po zdravlje ljudi koliko se naknadnim istraživanjima pokazalo. Mnoge od tih najvažnijih kemikalija postupno se zabranjivalo ili ograničavalo u upotrebi, a tako tretirani predmeti danas su opasnost po zdravlje u muzejima. U nekim muzejima svi predmeti tretirani određenim fungicidima označeni su upozoravajućom oznakom opasnosti po zdravlje u skladu sa WHMIS (Workplace Hazardous Materials Information System) [2 str 150]. Prije primjene fungicida treba sagledati da li bi uskoro trebao biti obavljen konzervatorsko-restauratorski tretman umjetnine. Neki su konzervatorsko-restauratorski postupci fungicidni, poput pranja, izbjeljivnja i čišćenja otapalima. Neki fungicidi mogu interferirati sa konzervatorskim tretmanima ili analizama. Većina fungicida nije odgovarajuća za primjenu na muzejskim predmetima [1 ,2 , 10], naročito polikromiranima. Razlog za primjenu kemijskog fungicida mora biti jasan, a opravdanje samo ako nema alternative [2 str 150]. Iako kurativna primjena fungicida nema opravdanja za dekontaminaciju polikromiranih umjetnina, ima opravdanja u dekontaminiranju polica i podova u čuvaonicama [2 str 149]. Određeni fungicidi imaju se opravdanja koristiti preventivno, kao dodatak vodenim otopinama koje restaurator koristi u radu, da bi se produljila njihova uporabna trajnost.

Ipak, ako nema alternative kurativnoj primjeni kemijskog fungicida na polikromiranoj umjetnini, izgleda da je ortofenil fenol (O-fenil fenol) najprihvatljiviji među kemijskim fungicidima [1, 6, 7, 10, 13], ali ni on nije posve efikasan protiv spora ako se koristi kao fumigant [13], ili ako se koristi na dubinski kontaminiranim umjetninama uz što je vezan problem penetracije i kontakta. Najradije se koristi u spreju, otopljen 0,05-0,1% u smjesi etanola (70%) i vode (30%) - ako umjetnina to dozvoljava [1]. Topljiv je u većini organskih otapala, a samo djelomično je topljiv u vodi. Hlapljiv je što mu ograničuje rezidualnu efikasnost. Ostali kemijski fugicidi ili su štetni po pigmente, veziva, lakove itd. ili imaju upitnu efikasnost širokog spektra, ili su neprihvatljivi zbog zaštite zdravlja ljudi.

Neki kemijski fungicidi i neka fungicidna restauratorska otapala uključujući i etanol, ako se primjenjene u neodgovarajućoj dozi - mogu (kemijski) aktivirati spore ili olakšati njihovo kasnije aktiviranje. (Ako se kao dezificijens koristi etanol mora

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 1 6

Page 20: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

se koristiti 70%-tna otopina, najradije u obilnim nanosima). Potrebno je još puno istraživanja za definirati moguće odnose između restauratorskih tretmana i naknadnog kemijski iniciranog ili olakšanog aktiviranja spora koje dolaze iz zraka[9].

Suzbijanje plijesni i gljivica anoksičnom atmosferom Mogu se koristiti komore ili vitrine u kojima je zrak zamijenjen dušikom ili

argonom. Anoksična atmosfera ubija gljivice, ali ne ubija spore jer one preživljavaju i na 0,2% kisika [9].

Suzbijanje plijesni i gljivica iradijacijom zrakama visoke energije Konzervatorski je prihvatljivo samo y zračenje. UV zračenje nije

konzervatorski prihvatljivo jer velike doze UV zračenja, naročito kratkih UV zraka izazivaju neprihvatljive diskoloracije većine materijala. Odgovarajuće doze y zraka efikasno mogu suzbiti mikroorganizme (insekte, bakterije, gljivice i njihove spore). Odmah nakon tretmana predmet može biti rekontaminiran iz zraka ako se čuva u neodgovarajućim uvjetima. Pretjerane doze y zraka mogu uzrokovati fizikalne promjene ljepila, pamuka, papira, pergamenta, pigmenata, plastike i drva [10, 2 str. 150]. Važno je napomenuti da tih promjena praktično nema pri odmjerenim i umjerenim dozama. U našem iskustvu sa bezbrojnim dezinsekcijama i rijetko potrebnim dezinfekcijama slika, okvira i polikromiranih drvenih skulptura obavljenih y zračenjem u Institutu Ruđer Bošković, nismo (koliko je meni poznato) nikada primijetili nikakvu promjenu izgleda ili drugih svojstava materijala.

KONZER VA TORSKI POSTUPAK S INFICIRANIM SLIKAMA I POLIKROMIRANIM DR VENIM SKULPTURAMA

Suvremena konzervatorsko restauratorska praksa teži izbjegavati potencijalno štetne postupke po umjetnine, naročito ako nisu neophodni. Praksa se zasniva na individualnom pristupu koji se opet zasniva na prethodno spoznatim i dokumentiranim originalnim materijalima i karakteristikama umjetnine. Izabrani postupak treba u danom trenutku na toj specifičnoj individualnoj umjetnini značiti najmanje oskvrnuće njenih izvornih vrijednosti.

1. Nije neophodno identificirati plijesni i gljivice prije tretmana [1 str. 1 i 4], ali je poželjno.

2. Neke plijesni i gljivice su otrovne i ljudima mogu izazvati vrlo ozbiljne zdravstvene probleme. Zato se treba koristiti kvalitetnom zaštitnom maskom za najfiniju prašinu i zaštitnim rukavicama za jednokratnu upotrebu.

3. Treba izolirati sve zaražene predmete umatanjem u foliju koja će spriječiti rasipanje spora tijekom selidbe predmeta. Treba preseliti sve zaražene predmete iz prostorije u kojoj je došlo do zaraze u prostor koji je suh, tj. u kojem je RV niža od 65% (najradije vani na zrak). Za umatanje koristi se plastična polietilenska folija ako će se predmete moći odmotane ostaviti na zraku da se osuše. Koristi se folija od

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 17

Page 21: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

papira ako će se predmet sušiti umotan. Sušenje predmeta umotanog u papir može biti poželjno zato da se uspori naglost sušenja i time ublaži mikroklimatski stres, ili zbog bojazni da se spore ne dispergiraju po prostoriji u kojoj se suše. Treba osušiti zaraženi materijal na sadržaj vlage koji ne omogućuje razvoj plijesni i gljivica, tj. treba ga adaptirati na RV zraka nižu od 65%.

4. Suha, neaktivna plijesan i gljivice uklanjaju se mehanički nakon što se podlijepe ili osiguraju podbukline i ljuske boje. Najbolje se uklanjaju uz pomoć usisivača. Oprašivanje samim kistom bez usisivača može dodatno zamrljati neke porozne površine. Preko usisnog otvora usisivača postavi se gaza da se ne bi usisalo neku nedovoljno podlijepljenu ljusku boje. Usisivač ispušnim zrakom izbacuje spore koje su presitne da bi se zadržale u običnom filteru. Zato treba koristiti posebne usisavače sa filterima koji filtriraju i najsitnije čestice (HEPA) ili usisavati van zgrade. Čišćenjem slika ili polikromiranih drvenih skulptura i njihovim čuvanjem na stabilnoj RV zraka unutar raspona 45-65% završen je tretman. Ne zna se (!) da li se mora ukloniti i nusprodukte metabolizma plijesni i gljivica [9], niti se još pouzdano zna koje restauratorske kemikalije mogu aktivirati spore [2], Kurativna primjena kemijskih fungicida više se ne preporučuje na slikama i poliromiranoj drvenoj skulpturi [1, 2, 8, 10], ili se smatra kontroverznom [5 str. 228].

5. Umjetninu se ne smije vratiti u prostor u kojem je došlo do zaraze dok se prostor ne sanira. Nađe se izvor vlage i eliminira se. Police i pod očiste se i obrišu etanolom i/ili fungicidnom kemikalijom. Može se privremeno oslanjati na odvlaživače zraka i/ili provjetravanje prostorije, ali za trajno zbrinjavanje slika i polikromiranih skulptura dolaze u obzir samo kvalitetne, zdrave prostorije u kojima RV ne prelazi 65% dugotrajno.

6. U svrhu pravodobnog reagiranja, treba pojačano kontrolirati predmete koji su bili tretirani tražeći znakove ponovne aktivnosti plijesni i gljivica. Pažljivim gledanjem mogu se uočiti mrlje (mogu biti svih boja) na površini predmeta. Lakše se mogu uočiti korištenjem UV lampe. Gledajući pod UV svjetlom mikroorganizmi su svijetli (luminisciraju) [2, 11]. Karakterističan miris svjedoči infestaciju relativno većih razmjera.

KORIŠTENA LITERATURA: 1.Thomas J. K. Strang and John E. Dawson: Controlling Museum Fungal

Problems. Technical BulletinNo 12. Canadian Conservation Institute 1991.

2.Mary-Lou Florian: Heritage Eaters; Insects & Fungi in Heritage Collections. James & James Publishers 1997.

3.Herman Kuhn: Conservation and Restoration of Works of Art and Antiquities. Buttenvorths 1986.

4.J. Planderlaith: The Conservation of Antiquities and Works of Art. Oxford University Press 1974.

5.Knut Nicolaus: The Restauration of Paintings. Konemann 1999.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 1 8

Page 22: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

6.Tom Stone: Removing Mould from Leather. CCI Notes 8/1. Canadian Conservation Institute 1989.

7.CCI Textiles Staff: Mould Growth on Textiles. CCI Notes 13/15. Canadian Conservation Institute 1996.

8.Ralph Mayer: The Artist s Handbook of Materials & Techniques. Faber and Faber, peto prošireno izdanje 1991.

9.Mary-Lou Florian: Mold and its Life Cycles. Objavio Karen Motylewski u: Notes on a Conference Non Toxic Fumigation & Alternative Control Tecniques for Preserving Cultural/Historic Properties & Colections; Nov. 1994. Internet file http://palimpsest.stanford.edu/byauth/motylewski/pestnote.html.

lO.Sandra Nyberg: Invasion of the Giant Mold Spore. July, 1998. Internet file http://palimpsest.stanford.edu/byauth/nyberg/spore.html

11.National Park Service. Mold and Mildew: Prevention of Microorganism Growth in Museum Collections. Conserve O Gram 3/6; National Park Service, Washington. Nova verzija July 1993. Internet file http://palimpsest.stanford.edu/bytopic/disasters/primer/npsmold.html

12.Hilary A. Kaplan. Mold: A Follow-up. 1997. Internet file http://palimpsest.stanford.edu/byauth/kaplan/moldfu.html

13.John H. Haines and Stuart A. Kohler. An Evaluation of Ortho-Phenyl Phenol as a Fungicidal Fumigant for Archives and Libraries. Journal of the American Institute for Conservation Vol. 25, No. 1, Spring 1986.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 1 9

Page 23: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Mikrobiološka oštećenja pisane baštine

Tat jana M u š n j a k Hrvatski državni arhiv, Marulićev trg 21, Zagreb

Mikrobiološke uzročnike oštećenja obično povezujemo s vlažnim i mračnim prostorima te raspadnutim i teško oštećenim dokumentima i knjigama. Kao i kod ostalih bioloških uzročnika oštećenja3, za pisano su gradivo najopasniji oni mikroorganizmi kojima materijali koji ulaze u njihov sastav služe kao izvor hrane.

Mikroorganizme u arhivima/knjižnicama/muzejima i drugim institucijama u kojima se čuvaju pisani spomenici promatramo s dva aspekta:

- kao uzročnike oštećivanja pisane baštine, te

- kao uzročnike bolesti u namještenika tih institucija.

Kada na gradivu zamijetimo točkasti osip ili mrlje različitih boja i veličina, velike bijele opne u obliku listova ili da se materijal raspada bez nekakva vidljiva uzroka, moramo odmah posumnjati u infekciju mikroorganizmima. Osim plijesni ove vrste oštećenja mogu prouzročiti i bakterije.

BAKTERIJE pripadaju najnižim organizmima biljnoga podrijetla. Mogu biti različitog oblika (okrugle, ovalne, štapićaste, spiralne), a veličina im se kreće od jednog do nekoliko mikrona. U povoljnim uvjetima iz jedne bakterijske jedinke može kroz 24 sata nastati potomstvo od 1 cm3 bakterijske mase. Vegetativni oblik bakterije u nepovoljnim uvjetima ugiba. Međutim, neke bakterije u nepovoljnim okolnostima mogu prijeći u izrazito otporne i metabolički potpuno inaktivne tvorbe, koje nazivamo sporama ili endosporama. Te dehidrirane tvorbe metabolički su inaktivne, ali nisu mrtve (kriptobioti). Vrlo su otporne. Podnose dugotrajnu sušu, veliki broj kemikalija, vrućinu i hladnoću.

Iz stanja mirovanja spore se u povoljnim uvjetima brzo vraćaju u vegetativni oblik. Sporulacija (tvorba spora) traje nekoliko sati, a ponovni povratak u vegetativni oblik (germinacija) traje oko 90 minuta. Kada se ovome doda i brzina razmnažanja, postaje jasno koliko su velike opasnosti za gradivo inficirano bakterijama.

Za razvoj je nekim bakterijama potreban slobodni kisik iz zraka (aerobne bakterije) dok druge uspijevaju u potpunoj odsutnosti kisika (anaerobne bakterije). Postoje neke vrste bakterija koje mogu rasti i u prisutnosti i u odsutnosti kisika ili samo uz neznatnu koncentraciju kisika. Svojim enzimima razgrađuju ili samo cijepaju određene organske tvari koje su im potrebne za hranu.

3 Jedino glodavci u pravilu ne koriste gradivo za hranu već za izradu gni jezda. Pisani će im spomenic i poslužiti kao hrana jedino kad u blizini nema drugih izvora hrane . No, oni svoj im ur inom dokument ima i knj igama nanose velike štete.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 0

Page 24: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Za papir su najopasnije celulitičke bakterije koje razgrađuju celulozu. Razgradnja može biti vrlo intenzivna, pa bakterije mogu manji list filter papira potpuno razgraditi za tri dana. Opasne su i bakterije kojima kao izvor hrane koriste druge tvari biljnoga podrijetla, npr. škrob, a isto tako i one kojima su potrebne tvari životinjskoga podrijetla, jer one razgrađuju pergamenu, kožu, želatinu, kazein i dr. Osim enzima, na materijale od kojih su načinjeni dokumenti i knjige, štetno djeluju i neki metabolički produkti bakterija, posebno obojeni pigmenti i kiseline.

Među bakterijama koje se najčešće susreću na papiru najopasnije su one iz rodova Cellvibrio, Cellafalcicula i Cytophaga4.

Druga vrst mikroorganizama opasnih za pisanu baštinu su PLIJESNI. To su višestanični organizmi biljnoga podrijetla na višem razvojnom stupnju od bakterija. Mogu se susresti ne samo na papiru, koži, pergameni, tkaninama, drvu, već i na plastičnim masama, staklu, kamenu, metalu i vosku.

Tijelo plijesni (micelij) obično je bijele boje, ali kod nekih vrsta plijesni može biti i obojeno. Micelij je sastavljen od hifa čija se debljina razlikuje kod različitih vrsta plijesni, i kreće se od 1-10 ja. Hife mogu biti dulje od 10 cm, pa su zato kolonije plijesni vidljive i golim okom. One mogu prodirati u podlugu na kojoj se razvijaju, a mogu i rasti iznad nje. Na hifama se nalaze sporonosni organi u kojima se stvaraju spore. Spore plijesni stvaraju se vrlo brzo i vrlo su brojne. Jedan sporonosni organ daje nekoliko tisuća spora, a takvih sporonosnih organa na 1 cm2 površine micelija može biti nekoliko tisuća. Iz spora se u povoljnim uvjetima u roku od 4 do 7 dana mogu razviti novi organizmi s jednakim brojem sporonosnih organa, koji također mogu stvarati nove spore.

Spore plijesni su poput spora bakterija vrlo lagane, i mogu se prenositi zrakom na vrlo velike udaljenosti. Za razliku od micelija koji u nepovoljnim uvjetima brzo ugiba, spore plijesni su kao i one bakterijske vrlo otporne u različitim nepovoljnim uvjetima. Za njihovo potpuno uništavanje potrebne su vrlo visoke temperature ili jaka dezinfekcijska sredstva. Niske temeprature ne utječu bitno na spore, pa one mogu preživjeti zimu, a ne smeta im niti otsutnost kisika, blaža dezinfekcijska sredstva i sunčevo svjetlo. Ugibaju tek nakon duljeg izlaganja UV-zračenju.

Stanice plijesni sadrže enzime koji im omogućavaju najkompliciranije kemijske reakcije cijepanja, odgradnje i razgradnje visokomolekularnih spojeva poput škroba, celuloze, bjelančevina i dr. do jednostavnih spojeva poput šećera i kiselina koje koriste za hranu.

Plijesni koje za hranu koriste papir, ljepila, punila, tkanine, konac, pergamenu, kožu, pa čak i nečistoće na površini pisanih spomenika mogu u različitoj mjeri oštetiti dokumente i knjige. Većina plijesni hrani se Ijepiloma - škrobom, želatinom, tutkalom i nekim drugima, a papir koji izgubi ljepilo postaje rahlim, pahuljastim i gubi na mehaničkoj čvrstoći. Najveću opasnost predstavljaju plijesni

4 Gallo, F. et al. (1998) "Biological Investigation on Sizings for Permanent Papers", Restaurator (19) 2: 61-84.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 1

Page 25: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

koje se hrane celulozom iz papira, platna i konca kojim su šivane knjige. Ispitivanja su pokazala da te vrste plijesni mogu u roku tri mjeseca uništiti 10-60% vlakana u papiru. One mogu oštetiti gradivo na papiru u takovoj mjeri da ono s vremenom postane smeđe, krhko i konačno se pretvara u prašinu. Kiselost papira naglo se povećava jer te plijesni stvaraju organske kiseline. Kao primjer može poslužiti jedna vrsta plijesni koja na listovima stvara bijelu razgranatu opnu koja u cijelosti pokriva tekst. Ta se plijesan može lagano ukloniti s papira, ali na mjestima gdje se proširila, kiselost je povećana i i do tri puta. Analize su pokazale da se radi o oksalnoj kiselini.

Rast i razvoj plijesni povezan je s povećanjem relativne vlage i temperture zraka u spremištima. Hife mogu prorasti kroz veći broj listova sljepljujući ih pritom. Obojenja koja stvaraju plijesni mogu potjecati od obojenog micelija, pigmenata i drugih obojenih tvari koje nastaju kao rezultat njihova metabolizma. Ta su obojenja vrlo postojana i mogu intenzivno obojiti listove, a neka se mogu čak i pojačati tijekom konzervatorsko-reszuratorskih zahvata ako se koriste organska otapala. Iz prakse nam je poznat primjer primjer pojačavanje ljubičastog obojenja tijekom obrade s etilnim alkoholom. Zato pri restauriranju gradiva oštećenog mikroorganizmima valja biti posebno oprezan.

Za razvoj plijesni kao i bakterija osim hranjivih tvari potrebni su još i odgovarajući mikroklimatski uvjeti koji se razlikuju za različite vrste.

U arhivskim i bibliotečnim spremištima pronađeno je oko 200 različitih vrsta bakterija i plijesni. No, broj se ipak po pojedinim spremištima kreće između 60-80 vrsta, a mnoge od njih ne izazivaju neka bitna oštećenja. Za pisane spomenike na pergameni karakterističnija su oštećenja od bakterija, posebno anaerobnih, a za gradivo na papiru karakterističnije su plijesni.

Kada se govori o načinima na koje mikroorganizmi mogu dospjeti u spremišta s gradivom, obično se spominju

- primarne infekcije, kada je zaražen materijal na kojemu će kasnije nastati pisani spomenik, i

- sekundarne infekcije, koje dolaze u spremišta na odjeći i obući namještenika, sa zaraženim zrakom ili sa novopreuzetim zaraženim materijalom.

Celuloza, temeljni sastojak papira, prirodni je polimer. Njezine se makromolekule raspoređuju usporedno jedne s drugima i povezuju vodikovim mostovima tvoreći tako vlakanca ili fibrile duljine 50-100 \x. Unutar fibrila nalazi se mreža kapilara kroz koje u papir prodire zrak, vodena para te u njoj otopljene ili dispergirane krute čestice koje se lagano prenose zrakom, a nazivaju se zajedničkim imenom PRAŠINA. Njezin je sastav vrlo raznolik - od čestica čađe, pepela, zemlje, ugljena, građevnog materijala, raznih drugih čestica organskog i anorganskog podrijetla, zatim spora bakterija i plijesni, pa do raznih sitnih kukaca i njihovih jajašaca.

Bez obzira na koji je način unesena, prašina se s vremenom taloži na gradivu, a potom svaka od čestica prašine djeluje u određenim okolnostima na svoj

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 2

Page 26: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

specifičan način. Papir, pergamena5, knjige i drugi materijali pokriveni prašinom koja se dijelom uklapa i u samu njihovu strukturu, s vremenom dobivaju sivkastu prevlaku. Prašina ne pogoršava samo estetski izgled spomenika, nego mu s vremenom smanjuje i elastičnost. O česticama već uklopljenim u strukturu materijala, mikroorganizmima posebno, te o onima koje nepažljivim postupkom možemo sami uklopiti, moramo posebno voditi brigu tijekom čišćenja inficiranog gradiva.

POSTUPAK KOD POJA VE INFEKCIJE U SPREMIŠTU Kad se zamijete kolonije plijesni, najprije treba utvrditi radi li se o aktivnim

ili neaktivnim plijesnima. Za razliku od neaktivne plijesni koja je suha i praškasta, aktivna je plijesan vlažna i lako se razmazuje. U slučaju jake infekcije gradiva, mjesto na kojoj se pojavila treba izolirati. Zaraženi se materijal ne čisti prije nego mikolog utvrdi radi li se o toksičnim plijesnima. Ukoliko je zahvaćen manji broj jedinica, može ih se izolirati od druge građe stavljanjem u kutiju sa nekim sredstvom za odvlaživanje6. Veće količine zaraženog materijala mogu se sušiti u posebnom prostoru koji treba biti čist i s relativnom vlagom manjom od 45%. Ukoliko građu ne možemo odmah posušiti, možemo je zamrznuti do trenutka kada to bude moguće. Sušenje zamrzavanjem je također jedna od mogućnosti.

Očišćeno gradivo se nakon sušenja čisti i pohranjuje u optimalnim mikroklimatskim uvjetima7 koji su od presudnog značenja jer i nakon čišćenja u materijalu zaostaje dio spora.

ČIŠĆENJE INFICIRANIH DOKUMENATA I KNJIGA Lakše inficirano gradivo može se očistiti bez posebne opreme: dovoljno je

lijepo vrijeme i meki kist. Čišćenje se obavlja vani, pokretima obvezno usmjerenim od sebe i niz vjetar. Jače zahvaćeni materijal čisti se usisavačima s visoko učinkovitim filterima koji zadržavaju čestice do veličine 0,3 jj. i imaju mogućnost podešavanja jačine usisavanja8. Najbolje je materijal koji usisavamo zaštititi plastičnom mrežicom fiksiranom utezima kako bi se izbjeglo oštećivanje tijekom čišćenja. Ukoliko ne postoji mogućnost da se građa čisti vani, može se raditi kod otvorenog prozora ili pod ventilacijskim odvodom u koji smo prethodno stavili visoko učinkoviti filter koji će spriječiti širenje plijesni kroz sustav prozračivanja. Kistove kojima čistimo zaraženo gradivo dobro je omotati gazom kako bi se izbjeglo da eventualno otrgnuti dijelovi budu potpuno uništeni među dlakama kista. Osoblje koje radi na čišćenju mora biti zaštićeno maskama i rukavicama.

5 Osnovni sastojak pe rgamene je kolagen koji također ima fibrilarnu strukturu.

6 Vrećice sa s i l ikagelom m o g u se koristiti za o v a k v e m a n j e količine gradiva. 7 Opt imalni mikrokl imatski uvjet i za spomenike na papiru i pergameni su 55-65% RV pri temperaturi od 13-18° C. 8 Jačinu us i savanja treba podesiti s tupnju oštećenost i gradiva. Naj teže oštećen materi jal mora se dati konzervator ima-res taura tor ima na čišćenje.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 3

Page 27: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

SANIRANJE SPREMIŠTA U KOJEM SE POJA VILA INFEKCIJA Postupak saniranja započinje pronalaženjem uzroka pojave infekcije. Razlog

je uvijek pogoršavanje mikroklimatskih uvjeta, pa zato treba provjeriti probija li i gdje voda, kondenzira li se i gdje vlaga, što se događa u sustavu grijanja/prozračivanja ukoliko postoji.

Spremište treba dobro osušiti prije nego se u njega vrati očišćeno gradivo. U slučaju većih problema pozivaju se stručne ekipe izvan ustanove koje će pomoći kod iješavanja problema vlage. Nakon sušenja, spremište i sav namještaj (police, ormare i dr.) treba dobro očistiti usisavačem s visoko učinkovitim filterom, a potom i. nekim dezinfekcijskim sredstvom. Fumigacija se više ne preporuča, jer su sredstva za fumigaciju otrovna za ljude, ostaci se zadržavaju u gradivu, te ono što je najhitnije, ne sprječava ponovnu pojavu infekcije.

Prije povrata gradiva u spremište, relativna vlaga u njemu ne smije biti veća od 55%. Nakon što se gradivo vrati u spremište, mikroklimu treba nadzirati svakodnevno kako bi se na vrijeme izbjegli svi eventualni problemi.

MJERE PREVENTIVNE ZAŠTITE Pisana baština mora treba pohranjena u spremištima koja su sagrađena i

opremljena tako da osiguravaju čuvanje u optimalnim mikroklimatskim uvjetima i potpunoj sigurnosti. Vlažno i nečisto gradivo nikada se ne smije preuzeti u spremište prije nego što se dobro osuši i očisti. Police i ostali namještaj treba pravilno rasporediti i dovoljno odmaknuti od zidova kako bi se izbjegli problemi s kondenziranom vlagom. U spremištima treba osigurati pravilno strujanje zraka. Redoviti nadzor mikroklime, pregledavanje gradiva, održavanje urednosti i čistoće, te pravodobno poduzimanje mjera za rješavanje uočenih problema također su važan dio preventivne zaštite od mikrobioloških uzročnika oštećenja.

U poslijednje se vrijeme spominju pohrana gradiva u zaštitne vrećice od sintetskih folija i vakumiranje9 kao metode preventivne zaštite od infekcije mikroorganizmima, odnosno izoliranja već inficiranog materijala od ostalog gradiva. To na prvi pogled i kratkoročno izgleda dobro, no sa stajališta trajnog čuvanja pisane baštine ove mogućnosti treba dobro ispitati. Iz prakse su već poznati rezultati čuvanja najvrednijih pisanih spomenika u hermetički zatvorenim sustavima. Uz to, u materijalu se mogu naći i anaerobne bakterije kojima kisik nije ni potreban za rast i razvoj.

POSTUPAKS UMJETNINAMA NA PAPIRU Umjetnička djela na papiru - crteži kredom, ugljenom ili olovkom, grafike,

akvareli, pasteli i dr., te posebno vrijedni spomenici na papiru oštećeni mikroorganizmima, moraju se povjeriti konzervatorima-restauratorima. Čišćenje mekom krpom ili kistom se ne preporuča u ovim slučajevima, jer se osim utrljavanja

9 O v a j je mogućnos t zaštite preuzeta iz p rehrambene industrije.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 4

Page 28: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

mikroorganizama i njihovih spora u strukturu materijala može razmrijati i oštetiti crtež. U najvećem je broju slučajeva za dobro provođenje postupka potrebno koristiti povećalo. Moramo biti svjesni činjenice da je nemoguće očistiti aktivne mikoorganizme i spore koji su već uklopljeni u vlakanca papira, pa u tom smislu sa čišćenjem ne treba pretjerivati.

Sredstva za dezinfekciju treba koristiti s velikim oprezom i uz prethodno provedena ispitivanja, jer mogu utjecati na promjenu boje pigmenata, ponekad čak i nakon nekoliko godina. Iste upute vrijede i za sredstva za kemijsko uklanjanje mrlja od plijesni i bakterija.

MIKROORGANIZMI KAO UZROČNICI BOLESTI Miris plijesni u određenim dijelovima zgrade, umorni namještenici koji se

žale na prehlade i alergije, vidljive kolonije plijesni na zidovima ili knjigama, simptomi su koje je najlakše ignorirati, a teško interpretirati. Zato se problemi zdravlja i zgrade često ne istražuju na pravi način, već se radije pribjegava fumigaciji.

Ukoliko se zamijete spomenuti znakovi, ustanova bi trebala pozvati stručnjake za ispitivanje kakvoće zraka unutar zgrade kako bi se dokazala prisutnost virusa, bakterija ili drugih mikroorganizama koji se karakteristično pojavljuju zajedno s plijesnima. Oni će provjeriti postojeći sustav grijanja/prozračivanja kroz koji zagađeni zrak može dospjeti izvana, odnosno koji mogu nastalu infekciju proširiti unutra prostora. Obično se pozivaju stručnjaci koji na tim poslovima rade u zdravstvu, industriji i drugim područjima. No, da bi mogli cjelovito sagledati problem i riještiti ga, treba im pridružiti arhitekte, građevinare i druge koji su sudjelovali u izgradnji/naknadnoj rekonstrukciji zgrade, te arhiviste/knjižničare/kustose i konzervatore-restauratore koji će pridonijeti iješavanju problema sa svog stajališta.

Ponekad uzročnici infekcija mogu biti skriveni u skrovitim i teško dostupnim dijelovima zgrade, pa su potrebne destruktivne metode uzimanja uzoraka koje su ponekad nažalost i neophodne. U Engleskoj i Danskoj provodi se jedna nedestruktivna metoda otkrivanja aktivnih kolonija suhih crvenih plijesni - koriste se psi obučeni za ovakova traganja. Ti psi mogu otkriti neke metaboličke produkte Serpula lacrymans na nekoliko metara udaljenosti - za jedan sat mogu pretražiti 20-50 soba, a također mogu pretraživati prostore teško dostupne ljudima.

Koje su plijesni najuobičajenije, a koje najotrovnije? Najuobičajenije su Cladosporium, Penicillium, Alternaria, Streptomyces i Epicoccum, Aspergillus i Eurotium, a najotrovnije: Aspergillus fumigatus, Stachybotrys, Hystoplasma i Cryptococus, Aspergillus versicolor, Aspergillus flavus10.

10 McCrady, E. (1999) "Mold: The VVhole Picture", Abbey Nevvsletter 23: 61-67.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 5

Pl

Page 29: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MI KR OB I OL OŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA K U L T U R E - s e m i n a r

ZAKLJUČAK Spore iz kojih se razvijaju plijesni i bakterije uvijek su prisutne u zraku i na

predmetima, i razvit će se obvezno u povoljnim uvjetima. Općenito su vlaga (iznad 65% RV), mrak i loše strujanje zraka idealni uvjeti. Toplina je jedan od preduvjeta, ali određene vrste razvit će se i na niskim temperaturama.

Mikroorganizmi mogu oslabiti, onečistiti i deformirati ne samo pisanu baštinu na konvencionalnim medijima, već i nekonvencionalne zapise kojih ima sve više u našim arhivima, knjižnicama i muzejima. Problemi bakterija i plijesni povezani s poplavama, odnosno močenjem većih količina pisanih spomenika na neki drugi način, te namočenim gradivom nakon gašenja požara vodom, ovdje nisu spomenuti zato što su povezani s eksplozivnim razvojem mikroorganizama i što se njih radije ističe nego tipične kronične infekcije ili one koje se učestalo ponavljaju.

Pregledom novije stručne literature s područja konzervacije i restauracije pisane baštine, uočava se porast zanimanja za mikrobiološke destrukcije spomenika kulture. Problemu se, za razliku od pristupa od prije tridesetak godina, prilazi na novi način koji poštiva ne samo dobrobit spomenika, već i zdravlje ljudi i ekološka načela općenito.

Mikroorganizmi zbog velike otpornosti svojih spora i mogućnosti brzog razvoja u povoljnim okolnostima predstavljaju izuzetnu opasnost za pisanu baštinu. U spremištima se obvezno pojavljuju u kombinaciji s različitim vrstama kukaca što problem dezinfekcije, odnosno dezinsekcije čini još kompleksnijim. Uništavanje vegetativnih oblika vrlo je jednostavno i za to postoje brojne fizikalno-kemijske metode dezinfekcije. No, za uništavanje spora i jajašaca koja su također vrlo otporna u nepovoljnim uvjetima, potrebna su vrlo otrovna sredstva koja mogu štetiti i ljudima, ili jako visoke temperature i dugotrajno UV-zračenje koje štete krhkoj i nježnoj strukturi pisane baštine.

Ispitivanja novih kemikalija za dezinfekciju uvijek se obavljaju na uzorcima novih papira, jer je nemoguće koristiti izvorne dokumente za pokuse. Međutim, izvorni se pisani spomenik ne sastoji samo od podloge već i zapisa koji su tijekom svojega životnog vijeka već doživjeli brojne fizikalno-kemijske promjene. U spremištu je istodobno pohranjeno na stotine tisuća pojedinačnih zapisa koji se međusobno razlikuju i na različite uvjete različito reagiraju. Zato kod preporučivanja pojedinih metoda dezinfekcije, kao i kod istraživanja novih kemijskih sredstava za dezinfekciju moramo biti izuzetno oprezni. Sva dosadašnja iskustva govore u prilog preventivne zaštite, jer ona omogućava da do infekcije ne dođe, odnosno da se već inficirani materijal ne oštećuje dalje. Mikroklima, urednost i stalni nadzor najbolje su rješenje za sprječavanje mikrobioloških uzročnika oštećenja.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 6

Page 30: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

LITERATURA:

1.Adcock, E.P. et al. (1998) Principles for the Care and Handling of Library Materials (IFLA-Pac and CP A, Pariš-Washington).

2.McCrady, E. (1999) "Mold: The Whole Picture", Abbey Newsletter 23: 61-67.

3.Gallo, F. et al. (1998) "Biological Investigation on Sizings for Permanent Papers", Restaurator (19) 2: 61-84.

4.Florian, M-L.E., Manning, L. (1999) "The Ecology of the Fungal Spots in Book Published in 1854", Restaurator (20) 3-4: 137-150.

5.Hart, R. (1997) "Recommended Reading: an Aproach to the Treatment of Works of Art on Paper Infested with Fungal Colonies", Paper Conservator 21: 87-89.

6.Kalenić, S., Mlinarić-Missoni, E. i sur. (1998) Madicinska bakteriologija i mikologija (Sveučilište, Zagreb).

7.Mušnjak, T. (2000) Etika konzerviranja i restauriranja pisane baštine (rukopis).

8.Plossi, M. et al. (1998) "Effect of Gamma Rays on Pure Cellulose Paper as a Model for the Study of a Treatment of "Biological Recovery" of Biodeteriorated Books", Restaurator (19) 1: 41-59.

9.Ricelli, A. et al (1999) "Treatment Fungal Growth on Samples of paper: Inhibition by New Antifungals", Restaurator (20) 2: 97-107.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 7

Page 31: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Zaštita arhivskog gradiva od mikrobioloških oštećenja

Dubravka Pilipović Hrvatski državni ahiv Savska cesta 131, Zagreb

Biološki uzročnici oštećenja arhivskog gradiva mogu biti biljnog ili životinjskog podrijetla. U one biljnog podrijetla spadaju razni mikroorganizmi, bakterije i gljivice, koji mogu izazvati teška oštećenja u spremištima arhivskog gradiva.

Bakterije se pojavljuju svugdje gdje ima organskih tvari i izazivaju njihovu razgradnju.

Za zaštitu arhivskog gradiva potrebno je poznavati one vrste bakterija koje uzrokuju razgradnju celuloze, oštećenja na koži i pergameni, kao i one koje su uzročnici zaraznih bolesti kod ljudi, a razvijaju se i u lužnatoj i u neutralnoj sredini (pH 6,5 - 8,2).

Papir najčešće napadaju aerobne, celulitičke bakterije, medu kojima je najbolje proučena Spirochaeta Cytophaga. Posljedica razgradnje molekule celuloze, pri čemu bakterije koriste ugljik za hranu, je tanki sloj nečitljivog papira. Oštećenja papira izazivaju brojni produkti metabolizma bakterija kao što su: organske kiseline, ketoni, aldehidi i dr. Najveća opasnost za papir inficiran bakterijama su poplave jer je za njihov razvoj potrebna voda, odnosno povećana vlažnost. Iz zraka bakterije na papir dospijevaju najčešće s odjeće ljudi, a vjeruje se u mogućnost da dospiju na papir već tijekom njegove proizvodnje, te se u papiru mogu zadržati u latentnom stanju. Pomoću UV zraka kolonije bakterija na papiru vide se kao fluorescentne mrlje. Bakterije trulenja, koje pripadaju redu Eubacteria, oštećuju kožu i pergamenu pri čemu za hranu koriste bjelančevinu kolagen. Sirova životinjska koža u vlažnom je stanju vrlo podložna mikrobiološkoj razgradnji uzrokovanoj mikroorganizmima koji žive u vodi, tlu ili zraku. Sušenjem sirove kože povećava se njezina otpornost prema mikroorganizmima, a štavljenjem koža postaje još otpornija.

Pod pojmom gljivica podrazumijevamo velik broj heterogenih grupa organizama koje žive kao paraziti, saprofiti ili u simbiozi s drugim organizmima. Nalaze se u vodi, tlu ili zraku i napadaju različite organske tvari biljnog ili životinjskog podrijetla. Gljivice koje nalazimo na arhivskom gradivu najčešće pripadaju redu običnih plijesni (Plectascales). Za papir su posebice štetne različite organske kiseline koje su posljedica njihova metabolizma. Najčešće se pojavljuju na hrptovima knjiga jer za hranu koriste razne vrste ljepila biljnog ili životinjskog podrijetla, te ljepila i punila koji se koriste u procesu proizvodnje papira. Kao hrana može im služiti i celuloza u papiru. Plijesni za razvoj trebaju odgovarajuću relativnu

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 8

Page 32: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

vlažnost zraka i temperaturu, a određeni utjecaj ima i kiselost papira. Neke vrste razvijaju se u kiseloj i u lužnatoj sredini, a neke u lužnatoj i slabo kiseloj i to unutar vrijednosti pH 6,5-9,2. Optimalna vrijednost pH za razvoj većine vrsta je manja od 7. Iako mogu živjeti na temperaturama od nekoliko stupnjeva do 50 °C, optimalne temperature za razvoj plijesni su od 15-30 °C, te relativna vlažnost iznad 75%. Neke vrste mogu dugo izdržati i u relativno suhom zraku.

Mikroorganizmi štetno djeluju na arhivsko gradivo i u slučajevima simbioze s insektima. Primjerice, u tijelima termita nađene su razne vrste bakterija i gljivica koje razgrađuju drvo ili papir do oblika koje termiti koriste za hranu.

Zaštita već inficiranog arhivskog gradiva od mikroorganizama najčešće se provodi dezinfekcijom. To je postupak čišćenja predmeta ili prostorija od mikroorganizama i njihovih spora, a provodi se raznim načinima i sredstvima i to : kemijskim putem, zračenjem (sunčeva svjetlost, UV i y-zrakama) i pomoću elektromagnetskog polja visoko frekventnih struja. Najčešće se vrši kemijski pomoću krutih, tekućih ili plinovitih sredstava sa fungicidnim odnosno baktericidnim djelovanjem. U praksi se najčešće koristi najjednostavnija, ručna metoda. Služimo se tamponom vate namočenim odgovarajućim sredstvom i oprezno premazujemo inficiranu površinu. Bolji način je dezinfekcija u vakuum komorama u koje se umjesto zraka uvode fungicidi u plinovitom stanju. Fungicidi mogu biti u krutom, tekućem ili plinovitom stanju, a djeluju na morfološku promjenu gljivica, što se očituje smanjenjem promjera kolonije i infektivnosti. Primjenjuju se u hermetički zatvorenim sanducima, u većim prostorijama (veće količine dokumenata izlažu se djelovanju fimgicida) ili u vakuum komorama (u prostor iz kojeg se prethodno ukloni zrak uvodi se plinoviti fungicid). Pri izboru fungicida treba voditi računa o otpornosti mikroorganizama prema nekim sredstvima, o mogućem štetnom djelovanju na arhivsko gradivo, posebice na mogućnost mijenjanja kiselosti papira, kao i o utjecaju na pigmente i crnila. Na njih naročito štetno utječu tekući fungicidi pa je prije njihove primjene potrebno načiniti pokus tako da se kapne jedna kap blizu slova i nakon nekoliko sati vidi djelovanje. Neki fungicidi pokazuju negativna svojstva tek nakon duljeg vremena. Tako je dulje vremena u SAD-u i SSSR-u preporučan (3-naftol kao vrlo djelotvoran fungicid za ljepila koja se koriste u restauriranju, a za kojeg je utvrđeno da oksidira s kisikom iz zraka i tvori obojeni kompleks koji boji papir. Idealno sredstvo moralo bi zadovoljavati sljedeće uvjete: da ne djeluje štetno na materijale od kojih su knjige, rukopisi ili dokumenti izrađeni (papir, koža, drvo, metal, pigmenti, crnila i dr.); da uništava sve vrste mikroorganizama u svakom stadiju; da djeluje trajno; da nije štetno za ljude; d a j e jeftino.

U zaštiti arhivskog gradiva djelotvornim su se pokazali: salicilanilid, formaldehid, pentaklorfenol, etilenoksid i timol.

Salicilanilid je kruta kristalinična tvar koja se tali na 134-135 °C. Slabo se otapa u hladnoj vodi, topljiv je u alkoholu, eteru, benzolu i kloroformu. Vrlo malo isparava na visokim temperaturama pa se može koristiti za dezinfekciju pri laminaciji s plastičnim folijama. Svojstva mu ovise o pH vrijednosti, što određuje

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 2 9

Page 33: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

količinu sredstva koje se koristi. Kod vrijednosti pH 3 djeluje u malim dozama. Otopina se priprema na sljedeći način: u 5,5 litara hladne vode doda se 14 g salicilanilida otopljenog u malo tople vode. Dokument se uranja u otopinu nekoliko minuta, a zatim se stavlja između dvije bugačice i kasnije suši na zraku. Nedostatak ovog sredstva je u njegovoj toksičnosti i nemogućnosti primjene na krtim papirima, kao i na onima koji su pisani crnilima koji se razlijevaju.

Formaldehid se kao sredstvo za uništavanje mikroorganizama koristio dulje vrijeme. Obično se upotrebljavao kao 40%-tna vodena otopina. Aktivniji je u plinovitom stanju, a snažnije djeluje u prisutnosti vodene pare i povišene temperature. Najčešće se primjenjivao u vakuum komorama. Dobri rezultati uništavanja spora postignuti su pri temperaturi od 45-50 °C, relativnoj vlažnosti zraka oko 70%, u roku 12 sati, pri vakuumu od 750 mm živina stupca, a količina formaldehida ne smije biti manja od lg/kg gradiva. Pare formaldehida ne koriste se za kožu i pergamenu koja može otvrdnuti i postati rožnata. Bez komore se dezinfekcija knjiga može provesti pomoću tampona vate natopljenih u 2%-tnoj otopini formalina, tako da se čisti list po list. Poslije tretmana listove treba sušiti na sobnoj temperaturi. U slučaju masovne infekcije dezinficira se prostorija tako da se formalin stavi u plitku posudu da isparava nekoliko dana. Prostorija je u to vrijeme dobro zatvorena. Koristi se 100-150 ml 40%-tne otopine/m3 prostora. Ukoliko se plijesni pojave na zidovima ta se mjesta premazuju 10%-tnom otopinom formalina. Ovo sredstvo može izazvati oštećenja kože i sluznice.

Pentaklorfenol je slaba kiselina, snažan je fungicid i baktericid. Raspada se tek pri temperaturi većoj od 85 °C, slabo topljiv u vodi. Dobro se otapa u organskim otapalima. Koristio se za dezinfekciju ljepila kod restauriranja. Vrlo je otrovan, djeluje na dišne organe.

Timol je čvrsta kristalinična tvar karakterističnog, oštrog mirisa. Jednostavno se primjenjuje, nije štetan za ljude niti za papir. Dezinfekcija se provodi u hermetički zatvorenoj komori korištenjem para timola. Komora se može napraviti prilagodbom ormara ili neke hermetički zatvorene kutije. Na dno se instalira žarulja (40-100 W), a iznad nje, na udaljenosti od 5-10 cm, timol koji isparava. Nekoliko centimetara iznad timola postavi se mrežica na koju se stave dokumenti. Nakon dva sata se ugasi , a dokumenti stoje u pari timola 24 sata. Postupak se ponavlja više puta. Ukoliko se dezinfekcija provodi pravilno i ukoliko je timol čist postupak se može ponavljati. Može se koristiti i otopina timola. Zasićenom otopinom timola u 96%-tnom etilnom alkoholu ovlaže se komadi bugačice koji se stavljaju između dokumenata ili listova knjige i ostave 15 dana. Svakih 24 sata premještaju se između drugih listova. Ispitivanja učinkovitosti timola ispitivana su pri koncentracijama od 70 g/m3, 14 dana uz isparavanje po dva sata dnevno. Ukoliko se radilo o starim infekcijama, rast gljivica zaustavljen je nakon šest dana, a uništavanje svježih kultura niti nakon 14 dana nije bilo potpuno. Pretpostavlja se da su starije kulture bile već oslabljene dugotrajnijim nedostatkom vlage. Djelovanje timola ispitivano je dulje vrijeme i utvrđeno je da se može upotrijebiti za različite vrste gradiva - crteže, tiskovine, rukopise, pastele i akvarele. Lakovi i ulja pod utjecajem timola

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 0

Page 34: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

omekšavaju pa se minijature rađene uljima ili premazane lakom ne smiju tretirati timolom.

Etilenoksid je već dulje vrijeme poznat kao insekticid i baktericid. Dobro se otapa u organskim otapalima i lako miješa s vodom. Zapaljiv je i eksplozivan, a dezinfekcija se vrši u čeličnoj komori s vakuumom. U komoru se uvodi etilenoksid pomiješan s ugljičnim dioksidom u omjeru 1:9. Kancerogen je i postupno se izbacuje iz upotrebe.

Visokofrekventne struje, kao metoda dezinfekcije, korištene su u laboratorijima SSSR-a. Gradivo se smješta u električno polje struja visoke frekvencije gdje se grije i suši ravnomjerno kroz cijelu masu. Učinkovitost ovakve dezinfekcije ovisi o: vlažnosti gradiva (na vlažnom papiru plijesni se brže uništavaju), o jačini i frekvenciji polja, o položaju gradiva u polju (djelovanje u centru polja je jače nego na rubovima), o temperaturi do koje se gradivo zagrijava, te o vrsti mikroorganizama. Probe su rađene i u Varšavi, ali nisu se postignuti zadovoljavajući rezultati.

Provođena su i ispitivanja dezinficiranja pomoću y- zraka primjenom izotopa Co60 u kobaltnom cilindru. Suzbijanje mikroorganizama bilo je uspješno, ali promijenila su se fizikalno-kemijska svojstva papira koji je postao manje otporan prema lomljenju. Nasuprot ovim istraživanjima provedenim u Moskvi 1961. godine, iskustva Sveučilišne biblioteke u Leipzigu su pozitivnija. Prema podacima objavljenim 1992. godine, nakon masovno provedene dezinfekcije od oko 200. 000 knjiga inficiranih plijesnima negativni učinak na svojstva papira bio je minimalan, a u nekim je knjigama čak poboljšana čitljivost teksta.

UV zrake mogu uništavati mikroorganizme, ali imaju vrlo negativan učinak na papir .

Otkrivanjem plijesni u spremištima treba odmah poduzeti odgovarajuće mjere. Inficirano gradivo potrebno je izdvojiti te pregledati ostalo gradivo i utvrditi zbog čega su se plijesni razvile. Najčešći uzrok je povećana vlažnost u spremištu, a moguć je i unos novog inficiranog gradiva u spremište. Ukoliko je gradivo vlažno potrebno ga je u što je moguće kraćem roku osušiti i to je najbolje povremeno prelistavati knjige i dokumente i ostaviti da se suše slobodno, na zraku. Mogu se umetati i listovi bugačice koji će upiti vlagu i odmah tamponom vate početi čistiti kolonije plijesni s kožnih uveza. Papir je u vlažnom stanju podložniji trganju i plijesni čistimo kada je suh , tako da ne bi prouzročili mehanička oštećenja. Veće kolonije plijesni moći će se zamijetiti na rubu i u hrptu knjige ili na uvezu. Da se suzbije njihov daljni razvoj na bugačice se može nanijeti otopina timola, posebice ukoliko je inficirana veća količina gradiva. Prije vraćanja u spremište oštećeno gradivo potrebno je restaurirati.

Da bi se spriječila pojava plijesni u spremištima potrebno je osigurati odgovarajuće mikro klimatske uvjete. Optimalne vrijednosti vlažnosti i temperature, kreću se, prema raznim autorima u granicama od 50-60% RV i 14-20 °C. Za samo gradivo niže bi temperature bile bolje, ali zbog ljudi koji rade u spremištu

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 1

Page 35: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

preporučene su te vrijednosti. Za pergamenu se preporučuje vlažnost u spremištu od 55-60% i temperatura od 16-18 °C, tako da se pergamena ne bi deformirala ili otvrdnula. Poželjno je da se ne čuva u metalnim ormarima ili na metalnim policama, a ukoliko se to ne može izbjeći treba ih zaštititi ulaganjem u zaštitne omotnice od papira. Odgovarajući uvjeti čuvanja najbolje se mogu osigurati pomoću uređaja za klimatizaciju. S njima se može istovremeno održavati stalna temperatura i relativna vlažnost te omogućiti pročišćavanje zraka. Trebao bi biti instaliran i neprekidno uključen termohigrograf, koji bilježi izmjerene vrijednosti i alarmni uređaj koji bi upućivao na prekid rada sustava za prozračivanje. Zrak koji ulazi u spremište trebao bi se filtrirati tako da se odstrani 95% čestica prašine promjera 2 p,m ili više. Uređaje s elektrostatičkim filterima ne treba koristiti zbog stvaranja ozona koji šteti gradivu. Svi uređaji za prozračivanje trebali bi biti izvan spremišta, kao i dovod vode.

Vlaga u spremištima je uvijek najveći problem jer se uglavnom radi o neodgovarajućim prostorima. Optimalne uvjete često ne zadovoljavaju niti posebno građene zgrade, jer se kod projektiranja nije pazilo na položaj spremišta i na važnost izoliranja od vanjskih utjecaja. To je naročito izraženo u spremištima u kojima se gradivo čuva prije nego što ih preuzmu arhivi Arhivsko gradivo tako se čuva u podrumskim ili tavanskim prostorima gdje klimatski uvjeti pogoduju mikrobiološkim oštećenjima, a veće su i mogućnosti nesreća.

Zbog visokih cijena ili nekih drugih ograničenja kvalitetni uređaji za prozračivanje nisu dostupni svim imateljima arhivskog gradiva pa se pa se klimatski uvjeti reguliraju otvaranjem vrata, prozora ili pomoću ventilatora te su kolebanja relativne vlažnosti i temperature ovisna o vanjskim uvjetima. U tom slučaju prozračivanje treba provoditi samo po suhom i sunčanom vremenu više puta dnevno, 10-15 minuta. U tom slučaju vlažnost i temperatura u spremištu kontrolira se prije prozračivanja. Ukoliko se vlaga ne može regulirati prozračivanjem predlaže se korištenje higroskopnih tvari kao što su kalcijev oksid i silikagel. Nedostatak kalcijeva oksida je što brzo prelazi u kalcij ev karbonat. Silikagel je izrazito higroskopan i pokazuje izvrsne rezultate u malim prostorima, kao što su izložbeni ormarići. Jako je skup, pa se u spremištima ne koristi. Utvrdi li se da je zrak u spremištu previše suh, a nema uređaja za ovlaživanje, vlažnost prostora može se povećati unošenjem posuda s vodom brisanjem poda vlažnom krpom, otvaranjem vrata ili snižavanjem temperature.

Plijesni smanjuju čitljivost teksta, uzrokuju blijeđenje željezno-galnih crnila, nagrđuju papir i negativno utječu na njegova mehanička svojstva. Papir postaje mekan i slab, lako se savija, ali uz pažljivo rukovanje ne mora se trgati. Na papiru se vide kao ljubičasta, žuta, crvenkasta , zelena, smeđa ili crna obojenja. Na razvoj plijesni, ukoliko one nisu vidljive, upućuje promjena boje papira u žute ili smeđkaste nijanse.Obojenja na listovima posljedica su izlučevina metabolizma ili boje samih plijesni. Otpornost papira prema plijesnima ovisi o kemijskoj obradi tijekom proizvodnje. Isto tako, papiri premazani ljepilom, zbog manje higroskopnosti, otporniji su prema plijesnima.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 35

Page 36: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA K U L T U R E - s e m i n a r

Mrlje koje plijesni stvaraju na papiru mogu se djelomice ublažiti bijeljenjem, ali sa skromnim rezultatima. Narandžasto crvena, žuta, ciglasto crvena ili maslinasto zelena obojenja ukazuju na prisutnost bakterija na papiru.

Posljedice mikrobioloških oštećenja na arhivskom gradivu, posebice ako je oštećenje takvo da je potrebno i restauriranje, nerijetko je nemoguće ukloniti u cijelosti. Dodamo li tome i nedovoljnu učinkovitost sredstava za dezinfekciju koja se, posebice u slučajevima masovne infekcije, moraju koristiti unatoč tome što ne ispunjavaju sve (ili bar veći dio) kriterija konzervatorsko - restauratorske struke, dokazuje da odgovorna i odgovarajuća preventivna zaštita arhivskog gradiva od mikrobioloških oštećenja ima najveću važnost.

LITERATURA: 1.Ellis, J. ed. (1993) Keeping Archives (Thorpe in Association with The

Australian Sociaty of Archivists). 2.Etherington, D., Roberts, T. (1982) Bookbinding and the Conservation of

Books. (Library of Congres; Washington).

3.Mann, J. et al. (1992) "Gammastrahlen zur Schimmelbekampfung bei Buchern", Restauro, 2 : 1 1 4 - 1 1 9 .

4.Mušnjak, T. (1994) "Vlaga kao uzročnik oštećenja arhivske građe", Sodobni arhivi XVI: 33-39.

5.Normes et procedures archivistiques des Archivws nationales du Quebec (1999) (2nd Edition, Quebec).

6.Pilipović, D. (1990) Čišćenje arhivsko-bibliotečnog materijala kemijskim metodama (Radnja za stručni ispit) (Arhiv Hrvatske, Zagreb).

7.Pilipović, D. (1998) "Biološki uzročnici oštećenja u zagađenom zraku", Sodobni arhivi XX: 225-232.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 3

Page 37: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Metode preventivne zaštite u Muzeju za umjetnost i obrt

Alma Orlić Muzej za umjetnost i obrt Zagreb, Trg maršala Tita 10

Muzej za umjetnost i obrt je najstariji muzej svoje vrsti u Hrvatskoj, a sam naslov označava prirodu fundusa koji čuva, proučava i izlaže.

Ta umjetnost i obrt sadržani su u nizu zbirki koje su pohranjene u depoima te izložene putem reprezentativnih primjeraka u stalnom postavu. Zgrada Muzeja i sama je spomenik kulture - prilikom svečanog otvaranja izložbe - kulturološkog projekta HISTORICIZAM U HRVATSKOJ proslavili smo navršenih 120 godina.

Stoljetni prostor naše zgrade pretrpio je mnogo preinaka, popravaka i adaptacija, prenamjena i pregradnja. Stalni postav zauzeo je svoj prostor 1995. godine i od tada solidno traje. Zbirke su se također smirile u raznim lokacijama zgrade, te današnji smještaj dopušta njihovo nadziranje i proučavanje u svakom smislu.

Preventivna zaštita u Muzeju nije novost - u toku premnogih selidbi i promjena nastojalo se na razne načine voditi brigu o predmetima. Kad je 1970. godine Muzej počeo sastavljati svoj restauratorski odjel i prventivna zaštita počela se provoditi učinkovitije. Kokrak po korak, kako su prilike dopuštale stigli smo do situacije koju imamo danas. Prventivna zaštita sada se provodi u više nivoa. Osnovu čini održavanje čistoće u svim prostorima Muzeja, a naročito tamo gdje se čuvaju artefakti. Slijedeći nivo čini monitoring mikroklime te moguće provođenje regulacije iste u smislu odnosa temperature i vlage u prostorima. Godišnja bilježenja dala su određene rezultate, pa su nam poznata kritična razdoblja i oscilacije, a također i stupanj reagiranja predmeta. Kontrola je usmjerena i na izvore svjetlosti što je naročito važno kod predmeta zbirke tekstila i papira.

Navedena područja preventivne zaštite u obliku kontrole permanentna su u prostoru i na artefaktima izloženim u stalnom postavu Muzeja. Treba napomenuti da su svi oni prije izlaganja temeljito konzervirani1 i restaurirani te im je kondicija dovedena u mogući optimum.

Prventivna zaštita u depoima provodi se paralelno sa materijalno-stručnom revizijom te planiranim definitivnim uređenjem pojedinog depoa. Najveći problem pri tome je nedostatak prostora, pa je potrebna maksimalna snalažljivost da bi se u postojećim uvjetima postigao željeni cilj: zdrav i pregledan smještaj predmeta.

Za neposrednu fizičku zaštitu predmeta neophodni su beskiselinski papiri, kartoni, kutije, melineks folije, nebijeljeno platno itd. Njima se štite predmeti iz zbirki grafike, dizajna, tekstila, slikarstva i skulpture. Pri tome se prilagođuju predmetima po potrebi, kao kutije, role, vreće, mape i slično. Slijedeći su korak metalni ili drveni ormari, police zaštićene od prašine itd.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 4

Page 38: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Kod predmeta koji pokazuju znakove početka razgradnje preventivna zaštita prelazi u fazu konzerviranja, a cilj je zaustaviti proces dezintegracije u skladu s mogućnošću nastavka tokom temeljite konzervacije i eventualno potrebne restauracije. U Muzeju je početkom 80-tih izvedena dezinsekcija depoa skulptura plinifikacijom, što također možemo ubrojiti u mjeru preventivne zaštite. Prventivu predstavlja i temeljita identifikacija artefakata, koja se provodi fotografiranjem, brojem, dimenzijom, oznakom smještaja i stanja artefakta, a u računalo je unose kustosi u okviru programa. Posebne mjere preventivne zaštite potrebno je odrediti predmetima koji su restaurirani. Poznat nam je njihov potencijal u odnosu na nepovoljne utjecaje - možemo reći da su izuzetno osjetljivi jer proces restauracije ne uspijeva nužno povećati njihovu otpornost - može biti upravo obrnuto. Zato je nadgledanje restauriranih predmeta posebno važno jer može restauratorima pružiti niz novih saznanja.

Preventivna zaštita u Muzeju širok je pojam - u nju je uključen kompletan kadar - opažanjem, upozorenjem, neposrednim provođenjem. Ona je osnova borbe protiv propadanja onog što čuvamo, dokaz civiliziranosti u kulturi.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 5

Page 39: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Mikroorganizmi na spomenicima kulture

-Od uzorkovanja i analize do izbora mikrobiocidnog sredstva za zaštitu-

Felicita Briski, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu Marulićev trg 19, Zagreb

Mikroorganizmi su prisutni svugdje u okolišu. Oni su prisutni u tlu, u vodi, u zraku i na predmetima koji nas okružuju. Uvjeti koji omogućuju njihovo preživljavanje ali i rast su upravo oni u kojima ljudi normalno žive, pa nije neobično da i mikroorganizme nalazimo na takvim mjestima.

Shodno tome i spomenici kulture izrađeni od različitih prirodnih organskih i anorganskih materijala izloženi okolišnim uvjetima (vlaga, prašina, toplina, štetni plinovi u okolnoj atmosferi) pogodnima za mikrobnu aktivnost, mogu poslužiti kao pogodan supstrat za njihov rast i razvoj. Ipak, na sreću u prirodnim uvjetima taj se proces odvija u dužem vremenskom razdoblju. Pri tome se na objektima može vizualnim pregledom uočiti micelijski rast fungi. Vrlo često i sam miris po plijesni upućuje na njihovu prisutnost. No, postoje slučajevi kada se može uočiti samo posljedica njihove nekadašnje aktivnosti (promjena boje slikanog sloja, tamne mrlje i oštećenje niti tkanine, promjena mehaničkog svojstva drveta i mrvljenje kamena).

Ukoliko se želi utvrditi vrsta i brojnost mikroorganizama na nekom objektu, kao i zaštita istog, potrebno je provesti sustavno istraživanje. To uključuje pravilno uzorkovanje, analizu, obradu podataka te odabir metode i sredstva za zaštitu.

UZORKOVANJE

Ovisno o vrsti spomenika kulture (pokretni ili nepokretni objekt) za analizu se može uzeti bris površine ili reprezentativni uzorak materijala. Uzorkovanje je važno provesti sterilno i to u trenutku kada je uočen mikrobni rast, odnosno kada se sumnja u tu mogućnost. Pri tome je potrebno sumnjivi objekt odmah izolirati od drugih objekata, kako bi se spriječilo širenje infekcije na druge objekte. Ukoliko se analize rade nakon izvršene restauracije objekta, ne može se točno utvrditi pordrijetlo mikroorganizama (primarna ili sekundama infekcija).

Preporuka

Tijekom rada s takvim objektima potrebno je rabiti zaštitnu odjeću za jednokratnu (rukavice, zaštitna maska) ili višekratnu primjenu (odjeća, obuća), koja se potom odlaže. Radne površine na kojima su se nalazili kontaminirani objekti potrebno je dezinficirati. Posljedica neprovođenja ovih mjera je širenje infekcije u druge prostore i na druge objekte.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 6

Page 40: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

ANALIZA

Prikupljeni uzorci sterilnom tehnikom rada, podvrgavaju se standardnoj metodi analize. Najčešće se utvrđuje prisutnost pojedinih vrsta, a rjeđe i njihov broj, iako je i takav podatak značajan za odabir metode suzbijanja rasta mikroorganizama. U tu svrhu se rabe opće podloge za uzgoj, a zatim selektivne za dokazivanje određenih svojstava izoliranih mikroorganizama. Kada je moguće, izvorni uzorak se promatra i pod mikroskopom, kako bi se uočila prisutnost spora ili vegetativnih oblika plijesni. Izolirane čiste kulture pohranjuju se za daljna ispitivanja. Ovisno o njihovim biokemijskim svojstvima i štetnosti za ljude i istraživani objekt, vrši se izbor metode za njihovo uklanjanje.

IZBOR MIKROBIOCIDA

Suzbijanje rasta mikroorganizama na spomenicima kulture moguće je provesti primjenom fizikalnih i kemijskih metoda. Potrebno je naglasiti da ne postoji idealna metoda. Izbor metode ovisit će o vrsti i oštećenosti objekta, o programu konzervatorskih i restauratorskih radova, kao i o konačnom postavu.

Kod uočljivog rasta mikroorganizama na površini objekta, poželjno je odmah zaustaviti daljnju mikrobnu aktivnost. Jedna od mogućnosti je odabir prostorije s odgovarajućom mikroklimom. Ukoliko takvi uvjeti ne postoje, odabiru se druge dostupne metode. Jedna od tih je i primjena mikrobiocidnih sredstava. Pri tome valja imati na umu da su sva sredstva štetna te se treba pridržavati uputstava proizvođača. Potrebno je istražiti kompatibilnost mikrobiocidnog sredstva i materijala na koji će se takvo sredstvo aplicirati. Nadalje, nepotrebno je provoditi dodatnu dezinfekciju ukoliko su predviđeni konzervatorski i/ili restauriratorski zahvati na objektu u bližoj budućnosti, jer se u samom tijeku rada primjenjuju i mikrobiocidna sredstva. Nasuprot tome, kada se u kraćem vremenskom razdoblju neće poduzimati takvi zahvati, poželjno je suzbiti razmnožavanje mikroorganizama, kako ne bi nastale još veće štete.

Prema dostupnim informacijama, najčešće se u HRZ-u pri konzervatorskim radovima primjenjuju sljedeća sredstva: metatin. nipagin, timol, cetavlon, etanol i vodikov peroksid. Poznato je da niti jedno od ovih sredstava nije bezazleno. Međutim, kada se već ne može izbjeći njihova primjena, korisno je odabrati optimalnu koncentraciju, kako bi se izbjeglo izlaganje štetnim tvarima više nego je potrebno.

Danas se mogu nabaviti i nove formulacije mikrobiocidnih sredstava, koje posjeduju aktivna svojstva i pri znatno nižim koncentracijama od nekadašnjih proizvoda. Pri tome se događa da se isto sredstvo (izotiazoloni) javlja pod različitim trgovačkim imenima (npr. Metatin 906, Kathon 1,5 i PBK 1,5). U proizvođačkim uputama navodi se raspon preporučene koncentracije takvog sredstva, kao i popis mikroorganizama na koje je ispitana djelotvornost. Ukoliko se želi suzbiti aktivnost nekog mikroorganizma koji nije u popisu, poželjno je ispitati efikasnost odabranog mikrobiocida. Za takvu mjeru postoji nekoliko razloga. Prvo, provedbom testa

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 7

Page 41: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

osjetljivosti za grupu mikroorganizama izoliranih s određenog objekta utvrđuje se optimalna koncentracija mikrobiocidnog sredstva, koja može biti i niža od preporučene koncentracije. Slijedom toga se restaurator tijekom rada, kao i sam objekt izlaže nižoj koncentraciji štetnih tvari. Nadalje, ne treba zaboraviti da se pri tome štiti i okoliš, jer se nakon uporabe, iako je to nepravilno, ambalaža uobičajeno odbacuje na odlagalište. Tijekom vremena ambalaža se raspada, štetni sadržaj dospjeva u tlo, te s ocjednim vodama dopire i do vodonosnika koji služi za opskrbu vodom za piće. Zbog svega toga, nužno je pri odabiru mikrobiocidnog sredstva obratiti pozornost na preporučenu koncentraciju, kao i njegov utjecaj na okoliš. Slikoviti primjer toga je usporedba dvaju mikrobiocidnih sredstava kao što su timol i izotiazolon. Prvi se uobičajeno primjenjuje kao 2,5%-tna otopina, odnosno 2,5 grama u 100 grama otpala, dok drugi od 100 do 200 ppm ili prevedeno 0,1-0,2 grama u 1000 grama otapala. Iz ovih brojaka se može uočiti koliko je važno obratiti pozornost pri izboru mikrobiocidnih sredstava. Drugi primjer je razlika između metatina 58-10 koji je toksičan i metatina 906, koji je netoksičan spoj.

Preporuka

Prije aplikacije mikrobiocidnog sredstva, s objekta je poželjno suhim postupkom ukloniti vidljive nečistoće (zemlja, prašina i si.) jer se tako smanjuje potrebna količina mikrobiocida.

Pravilna pohrana restauriranih objekata je također bitna. Za manje predmete poželjne su zatvorene kutije u koje se dodaje silikagel (sredstvo za upijanje vlage). Optimiranjem potrebne količine silikagela i redovitom provjerom, neće doći do neželjenog rasta mikroorganizama. Za veće objekte koji se ne mogu zbrinuti na ovaj način, neophodno je održavati čistoću prostorije i redovito uklanjati prašinu s površina. I na kraju, poznato je da čestice prašine u sebi mogu sadržavati spore mikroorganizama i sićušne čestice organskih tvari. Taloženjem prašine, restaurirani objekt se ponovno inficira, pri čemu može doći i destruktivnog djelovanja mikroorganizama.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 8

Page 42: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Najčešće gljive uzročnici prave truleži drva u objektima

Radovan Despot, Jelena Trajković Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, Svetošimunska cesta 25

SAŽETAK Za biološku razgradnju drvenih objekata, drvenih konstrukcija i predmeta

unutar ili izvan objekata odgovorne su najčešće gljive iz pododjela Basidiomycotina, uzročnici takozvane prave truleži. Trulež drva raspoznaje se i dijeli prema boji inficiranog drva, odnosno prema stanju trulog drva. Sve su gljive truležnice tako podijeljenome na gljive uzročnike smeđe i bijele truleži, odnosno gljive uzročnike vlažne i suhe truleži. U ovom su radu spomenute samo najznačajnije i najčešće gljive: Serpula lacrymans "kućna gljiva", uzročnik smeđe suhe truleži drva ugrađenog ili pohranjenog unutar objekata; Coniophora puteana ili podrumska gljiva, uzročnik smeđe vlažne truleži; Gloeophyllum abietinum uzročnik smeđe truleži vanjske stolarije i drvenih konstrukcija. Navedeni su osnovni postupci i sredstva preventivne i represivne zaštite drva i objekata od svih vrsta gljiva uzročnika prave truleži drva, a naglasak je stavljen na nužnost ekološkog pristupa zaštiti, naročito pri restauraciji drva

Ključne riječi: Prava trulež drva, Serpula lacrymans, Coniophora puteana, Gloeophyllum abietinum, drveni objekti i predmeti, ekološka zaštita drva, restauracija

UVOD Gljive uzročnici prave truleži drva hrane se drvnom tvari razgrađujući

stanične stjenke drva uz pomoć vlastitih enzima, uzrokujući na taj način gubitak mehaničkih i fizičkih svojstava drva. Osnovni preduvjet koji mora biti uspostavljen da bi gljive počele sa razgradnjom drva je vlaga drva. Ukoliko je vlaga drva veća od 20% , dolazi do procesa klijanja spora, razvoja hifa i micelija. Gljiva raste i širi se u supstratu i počinje sa razgradnjom drva. Ako u objektima postoji ispravna hidroizolacija, odnosno vlaga konstrukcijskog drva ne prelazi kritičnih 20%, opasnosti od razvoja gljiva truležnica nema. Sanacija vlage drva i sposobnost njenog stalnog održavanja ispod 20% ujedno je i najbolja preventivna zaštita od gljiva truležnica. Međutim stare drvene zgrade i stari objekti, ponajviše zbog starosti i dotrajalosti, lošeg dizajna i neadekvatne obnove jako su sklone navlaživanju i vlazi, a time i propadanju izazvanom djelovanjem gljiva truležnica drva. Gljive uzročnici truleži drva u objektima i zgradama dijele se na dvije osnovne skupine.

Gljive uzročnici takozvane "bijele truleži" uzrokuju propadanje drva koje se očituje u svijetljenju prirodnog tona drva. Te gljive uzrokuju slabljenje mehaničkih i

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 3 9

Page 43: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

fizičkih svojstava ali propadanje drva istovremeno nije praćeno i raspucavanjem okomito na vlakanca drva. Na sreću, te su gljive u objektima našeg podneblja slabije zastupljene. Gljive uzročnici takozvane "smeđe truleži" znatno su prisutnije u objektima, kako na ugrađenom drvu tako i na drvenim predmetima. One uzrokuju tamnjenje drva, a posljedica njihovog enzimatskog djelovanja je raspucavanje drva kako uzduž vlakanaca tako i okomito na vlakanca. Iz tih razloga i izgleda takovog trulog drva smeđa trulež katkada se naziva i "prizmatičnom truleži". Drvo zahvaćeno gljivom uzročnikom smeđe truleži u zadnjim stadijima potpuno gubi na masi, lomi se poput papira i pretvara u prah. Pojava smeđe truleži češća je na četinjačama, ali se pogotovo kod nas javlja i na listačama.

Sve gljive uzročnici smeđe i bijele truleži u pravilu izazivaju takozvanu vlažnu trulež (wet rot). Izuzetak je gljiva Serpula lacrymans, uzročnik smeđe truleži koja izaziva tzv. suhu trulež (dry rot)

Cilj je ovog rada da se sve one koji sudjeluju u postupcima restauracije drvenih objekata i zgrada ukratko upozna s osnovnim obilježjima nekoliko najznačajnijih gljiva uzročnika prave truleži drva. Želja je autora uputiti restauratore na načine preventivne i represivne zaštite, ali i na neka ekološki prihvatljivija sredstva zaštite protiv spomenutih gljiva.

1. OPĆENITO O TIPOVIMA GUIVA UZROČNIKA PRAVE TRULEŽI DRVA U OBJEKTIMA

Sve gljive koje uzrokuju pravu trulež drva pripadaju pododjelu Basidiomycotina i u odnosu na ostale gljive uzročnike plijesni, promjene boje ili meke truleži u pravom smislu te riječi i uz pomoć vlastitih enzima razaraju stjenke drvnih stanica. Drvo basidiomycetima služi kao hrana, a posljedica takovog razaranja drva je gubljenje njegovih fizičkih i mehaničkih svojstava. Tijekom procesa truljenja drvo u početku mijenja svoju boju, daljnjim tijekom postepeno gubi na masi i čvrstoći da bi na kraju postalo potpuno trulo i kao takvo potpuno neuporabljivo. Budući se razvoj svih gljiva truležnica odvija kroz četiri faze: nevidljivu, uočljivu, odmaklu i tzv. zadnju u kojoj je drvo potpuno razoreno, bitno je zaštiti drva pristupiti prije tzv. odmakle faze jer kasniji postupci nisu više djelotvorni.

Za restauratorske je zahvate uz spomenute činjenice vrlo bitna podjela tih gljiva prema tipu truleži koje uzrokuju, ali i prema načinu, obliku i jakosti njihovog djelovanja. Gljive koje se javljaju u objektima (zgradama),. A Bravery, Berry, R.W, J Carey i D Cooper (1992) dijele na one koje uzrokuju pravu trulež drva i na one koje je ne uzrokuju. Gljive koje uzrokuju pravu trulež drva dijele na gljive uzročnik suhe truleži i na gljive uzročnika vlažne truleži. Gljive koje ne uzrokuju pravu trulež dijele na gljive koje rastu na drvu i na gljive koje se javljaju na drugim materijalima, najčešće cigli i žbuci.

Od gljiva koje uzrokuju pravu trulež drva u zgradama za naše su područje najznačajnije spomenuta Serpula lacrymans, ili "kućna gljiva",uzročnik smeđe suhe truleži i Coniophora puteana "podrumska gljiva", uzročnik smeđe mokre vlažne

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 0

Page 44: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

truleži. Budući su dijelovi drvenih objekata i vanjska stolarija i vanjske drvene krovne konstrukcije, neizostavno treba spomenuti i gljive Gloeophyllum abietinum i Gloeophyllum trabeum koje se prema istraživanjima Despota (1998a, 1998b, i 1999) najčešće uzročnici pojave smeđe prizmatične vlažne truleži u našem podneblju.

1.1 SERPULA LACRYMANS, "KUĆNA GLJIVA "

1.1.1. OPĆENITA OBILJEŽJA S. lacrymans koju u narodu zovu još i "kućna gljiva" i "suzna gljiva"

uglavnom napada drvo četinjača izazivajući pojavu smeđe, prizmatične i suhe truleži.. U drvenim se objektima širi relativno sporo, ali kad jednom načne drvo sposobna ga je inficirati i razgraditi u potpunosti . U tom smislu važno je napomenuti da se S. lacrymans najčešće javlja u drvu koje je bilo direktno bilo indirektno u doticaju sa zidovima iz cigle i poraznijih materijala. Budući da voda iz tla i oborinska voda kapilarnim i drugim silama lakše prodire u takve poraznije materijale, S. lacrymans tu vodu i vlagu uz pomoću svojih rizoktonija i rizomorfi iz spomenutih materijale znatno lakše prenosi i koristiti u enzimatskoj razgradnji drva. Rizoktonije i rizomorfi u stanju su prenositi vodu kroz nedrvne porozne materijale do još neinficiranog drva povećavajući mu vlagu i preko točke zasićenosti vlakanaca (cca 30%). U to drvo miceliji S. lacrymans prodiru polako navlažujući doslovce drvo ispred sebe. Tako Eaton (1993) navodi da je SI. Lacrymans sposobna provoditi vodu , šećere i anorganske hranjive susptance do potpuno suhog drva. Kako su objekti od povijesnog i kulturnog značaja često vrlo stari i u dotrajalom stanju, njihovi zidovi izgrađeni iz cigle, a podovi i nosive grede drveni, mogućnost pojave S- lacrymans u takvim je objektima još i više izražena.

S. lacrymans pojačano se razvija u vlažnijim zatvorenim tamnim prostorima konstantne vlage i temperature. Optimalna temperatura kreće se od 21°C do 23°C, a optimalna vlaga drva od 30 do čak 80%. Budući je S. lacrymans vrlo osjetljiva na temperature veće od 25°C kao i na postupke isušivanja kako zidova tako i drva, drvo se preventivno može zaštićivati i stalnim provjetravanjem i zadržavanjem temperature prostorije iznad ili na spomenutoj temperaturi zraka. Izlaganje drva na temperaturi od 400C u trajanju od 6 sati može potpuno uništiti gljivu.

1.1.2. IZGLED I SVOJSTVA RAZORENOG TRULOG DRVA Trulo drvo tamno je smeđe boje, sa karakteristično dubokim i širokim

raspuklinama uzduž i porijeklo na vlakanca. Raspukline su katkada veće i od 50 mm (Eaton 1993), a trulo drvo vrlo je lagano i mrvi se doslovce među prstima. Budući su raspukline međusobno okomite, oblikuju kockaste ili prizmatične forme po kojim je ta trulež i nazvana "prizmatična trulež".

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 1

Page 45: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

1.1.3. MORFOLOŠKE OSOBINE Pojava plodišta (fruktifikacije) na žalost je katkada i prva indikacija njene

prisutnosti u drvu. Na slici 1. Zabilježena je pojava S. lacrymans na dovratniku vrata podrumske prostorije jedne stare zgrade u Trnju. Vlasnik te zgrade renovirao je zgradu u rano ljeto 1999. Godine, ali nakon renovacije u toj zgradi nitko nije obitavao 4 mjeseca. Na taj su se način uslijed neprovjetravanja, povećane vlage zraka i konstantne temperature, miceliji S. lacrymans razvili i fruktificirali u visini od jednog metra dovratnika od poda naviše. Razlog pojavi gljive ležao je u lošoj hidroizolaciji i činjenici da su zidovi bili od cigle, a betonski podovi goli i bez podnih obloga.

Slika 1. Plodište gljive Serpule lacrymans na dovratniku podrumskih vrata zgrade u Trnju

(snimio R. Despot)

Micelijum je svilenast ili nalik vati sa malenim jastučićima koji su katkada žućkaste boje. Rizoktonije i rizomorfe su sivo bijele, češće razgranate a katkada debele i ravne poput drvene olovke. Kada se osuše, micelij i rizoktonije otvrdnu. Plodište (slika 1), najčešće se razvija na mjestu spoja drva i zida. Nalikuje palačinki. Centar plodišta kada je gljiva mlada je žućkasto oker, a kasnije potamni , Rubovi fruktifikacije su bijeli ili sivi. Spore su obilne i stvaraju fini crvenosmeđi praškasti sloj na površini plodišta.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 2

Page 46: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

1.2. CONIOPHORA PUTEANA, "PODRUMSKA GLJIVA"

1.2.1. OPĆENITA OBILJEŽJA C. puteana je vrsta koju kod nas nazivaju i podrumska gljiva, jer se najčešće

nalazi na drvu koje je ugrađeno ili pohranjeno u takvom ambijentu. Napada prvenstveno drvo četinjača ali je zamijećena i na listačama (Bravery A, 1992; Eaton 1993). Na kraju procesa truljenja drvo može izgubiti i do 50% svoje prvotne težine i mase. Za restauratore bitno je napomenuti da C. puteana može napadati i lijepljeno, uslojeno drvo i drvo tretirano različitim oblicima premaza i polikromijom. U odnosu na druge vrste ova gljiva pokazuje i izrazitu otpornost na antiseptike. C. puteana naročito voli napadati drvo koje je izloženo pojačanom i direktnom navlaživanju, naročito staro drvo koje je neadekvatno pohranjeno u podrumskim vlažnim prostorijama.

1.2.2. IZGLED I SVOJSTVA RAZORENOG TRULOG DRVA Izaziva smeđu prizmatičnu trulež u kojoj su raspukline slabije izražene nego

kod S. lacrymans. U ranim fazama trulež drva se teško zapaža, jer se micelij sporije razvija u suhljim dijelovima drva.

Svježe inficirano drvo često je žućkaste boje pa se već na osnovu takve promjene boje drva može pretpostaviti prisutnost C. puteanae.

1.2.3. MORFOLOŠKE OSOBINE Micelijum je prisutan samu u uvjetima velike vlažnosti drva i rijetko bez

smeđih rizoktonija i sklerocija. Boja micelija je kremasto smeđa ili bjelkasta na podnim površinama. Može se rasprostirati kroz vlažne materijale i ciglu ali ne u takvoj mjeri kao S. lacrymans. Rizoktonije i sklerocije su tanke često smeđe do cme, a u ranom periodu rasta katkada i žućkaste otkuda i žućkasta boja drva u početku truljenja. Plodište se rijetko javlja u višim dijelovima zgrada. Ono je tanko i ravno položeno na supstratu sa malim nepravilnim grudicama.

1.3. GLOEOPHYLLUM TRABEUMIG. ABIETINUM (LENZITES SP.)

1.3.1. OPĆENITA OBILJEŽJA Spomenute gljive spadaju u najčešće saprofitske gljive naših krajeva. Od

vrsta drva najčešće napadaju jelovinu (pogotovo G. abietinum) i smrekovinu., a mogu se pojaviti i na trajnijim vrstama četinjača. Obje najčešće napadaju drvena krovišta, dijelove vanjskih drvenih konstrukcija, vanjsku građevnu stolariju (Despot 1998a, 1998b, 1999), ograde, drvene čamce i drvo u procesu prirodnog sušenja. Eaton (1993) naglašava da se G. trabeum može javiti i u drvu ugrađenom unutar zgrada ukoliko je to drvo izloženo dodatnom navlaživanju ili je u doticaju s vlažnim zidom ili podom.

Optimalna temperatura za njihov razvoj je 35°C, a optimalna vlaga drva kreće se između 30 i 50%

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 3

Page 47: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA K U L T U R E - s e m i n a r

1.3.2. IZGLED I SVOJSTVA RAZORENOG TRULOG DRVA Obje gljive izazivaju smeđu vlažnu trulež , a plodište im je poroidno. Na slici

2. Prikazano je plodište G. abietinum sastavljeno iz specifično oblikovanih himenofora. Drvo se razlaže u obliku raspuklina uzduž i okomitu na žicu, formirajući prizmatičnu trulež.

Slika 2. . Plodište gljive Gloeophyllum abietinum, ustanovljeno na drvu jelovog L-spoja premazanog bijelim alkidnim premazima (snimio R. Despot)

2. POSTUPCI I SREDSTVA ZAŠTITE DRVA Postupci zaštite protiv spomenutih gljiva uzročnika prave truleži općenito

mogu biti preventivni, a ovisno o stadiju razvoja gljive i represivni. Obzirom na neprocjenjivu vrijednost drvenih objekata i predmeta predviđenih za restauraciju kao i nužnost kvalitetne zaštite takvog drva s jedne strane, odnosno sve strožim ekološkim zahtjevima i standardima u zaštiti drva s druge strane, tim se postupcima i uporabi sredstava za zaštitu drva u novije vrijeme pridaje više pažnje.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 4

Page 48: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

2.1. POSTUPCI ZAŠTITE

2.1.1. PREVENTIVNA ZAŠTITA Osnova preventivne zaštite drva u objektima ili pak drvenih objekata od svih

vrsta gljiva uzročnika prave truleži leži u stalnom održavanju vlage ugrađenog drva ispod kritičnih 20% sadržaja vode. Bez obzira radi li se o novom ili starom drvu, uvjeti u kojima se to drvo nalazi moraju biti takvi da ne mijenjaju ravnotežni sadržaj vode u drvu, a pogotovo da ne izazivaju povećanje tog sadržaja iznad točke zasićenosti vlakanaca koja u prosjeku za domaće vrste drva iznosi oko 30%. Iako i temperatura , odnosno mogućnost njenog održavanja i reguliranja bitno utječe na razvoj gljiva, za sprečavanje razvoja svih mikroorganizama u objektima najvažnije je da se kvalitetno izvede hidroizolacija zidova i podova uz uvijek prisutnu mogućnost provjetravanje prostorija .

Ukoliko se uspostave takovi uvjeti u kojima ne postoji opasnost dodatnog navlaživanja drva, drvo nije potrebno dodatno kemijski zaštićivati, pogotovo ako se radi o drvenim objektima ili predmetima kod koji bi tijekom kemijske zaštite moglo doći do neželjenih promjena glede polikromije, čvrstoće lijepljenih spojeva ili čak same strukture drva.

2.1.2. REPRESIVNA ZAŠTITA DRVA U OBJEKTIMA

2.1.2.1. POSTUPCI REPRESIVNE ZAŠTITE BEZ UPORABE KEMIJSKIH SREDSTAVA

Na žalost pojava prave truleži drva vrlo je česta i to naročito u starijim i za kulturnu baštinu značajnim objektima, odnosno na drvu velike kulturne vrijednosti. Obzirom na podjelu prave truleži drva u objektima na "suhu" i "vlažnu, ovom prilikom iznosimo za svaki od navedenih tipova truleži najvažnije mjere zaštite ugroženog i djelomično razgrađenog drva.

2.1.2.1.1. NAČIN REPRESIVNE ZAŠTITE PROTIV S. LACRYMANS I SUHE TRULEŽI

Prvotno se mora ustanoviti veličina i jakost napada. Nakon tog treba odstraniti izvore vlaženja i pristupiti brzom isušivanju površine drva. Treba ukloniti zaraženo drva tako da se najmanje pola metra od zadnje vidljive pojave gljive drvo ispili, a zaraženi komad drva jednostavno spali. Zidove koji su bili u doticaju s drvom treba poslije odstranjivanja drva dobro isušiti, a po potrebi i kemijski zaštititi. U procesu obnove trulog drva zdravim, potrebno je novo drvo kemijski zaštititi.

2.1.2.1.2. NAČIN REPRESIVNE ZAŠTITE PROTIV VLAŽNE TRULEŽI Prvotno se mora ustanoviti veličina i jakost napada. Posebno je važno

odrediti nivo napada jer se katkada drvo i ne mora u potpunosti zamijeniti, već se mogu primijeniti zahvati zaštite. Nakon tog treba odstraniti izvore vlaženja i pristupiti brzom isušivanju površine drva. Treba ukloniti zaraženo drva, a za istu

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 5

Page 49: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

namjenu uporabiti ono prirodno otpornije i trajnije drvo koje u uvjetima pojačanog vlaženja može pružiti otpor svakoj infekciji. Zidove koji su bili u doticaju s drvom treba poslije odstranjivanja drva dobro isušiti. Budući se gljive uzročnici vlažne truleži drva javljaju u ekstremno vlažnim uvjetima, zidovi i podovi se mogu od drva odvajati i posebnim pregradama i konstrukcijskim rješenjima. Takvo odvajanje nužne je tamo gdje ne postoji mogućnost pojačanog ventiliranja. 2.1.2.2. SREDSTVA ZA ZAŠTITU DRVA OPĆENITO

Prema Richardsonu (1993) upotrebu zaštitnih sredstava u svrhu zaštite drva u objektima prvenstveno treba prilagoditi prirodnoj otpornosti i trajnosti ugrađenog drva, permeabilnost bjeljike i srži, odnosno sposobnosti i stanju samog drva da u zadanim uvjetima upije optimalnu količinu zaštitnog sredstva.

Zaštitna se sredstva u pravilu dijele na tri osnovna tipa.

Katranska ulja, destilate suhe destilacije katrana kamenog ugljena, poznate ako kreozot,

Vodotopiva sredstva - na bazi anorganskih soli topivih u vodi.,

Organotopiva sredstva - na bazi organskih otapala i ulja i u njima otopljenih aktivnih komponenata.

Budući da se u objektima iz ekoloških razloga kreozotno ulje nikada do sada nije koristilo, preostala dva tipa sredstava ujedno su jedini tipovi sredstava koji se koriste u zaštiti drvenih objekata i drvenih predmeta.

2.1.2.3. SREDSTVA ZA ZAŠTITU OD VLAŽNE I SUHE TRULEŽI DRVA U OBJEKTIMA

Zaštitno sredstvo trebalo bi biti istovremeno učinkovito glede zaštite drva od gljiva truležnica, ali i neotrovno za čovjeka i njegovu okolinu, poglavito u slučaju obnove ili restauracije drvenih objekata ili predmeta. Isto tako od sredstva se očekuje da bude postojano i trajno ali da istovremeno ne bude agresivno za drvo i druge materijale s kojima je u vezi. Kako idealnih fiingicidnih sredstava za zaštitu drva nema, potrebno je pri odabiru sredstva ipak uzeti ono koje ne predstavlja opasnost kontaminacije i zagađenja okoliša. Veliki dio tih fungicida se zbog svoje izvrsne učinkovitosti prema gljivama do nedavna koristio bez ograničenja. No danas se neki od tih tradicionalno korištenih biocidi, poput pentaklorfenola, nastoje potpuno ukloniti iz upotrebe (Despot, 1994). Glede onih sredstava za zaštitu drva koja bi u budućnosti mogla postati zanimljivim kako zbog svoje učinkovitosti tako i zbog svoje ekološke opravdanosti, Barnes (1993) navodi da je kod vodotopivih zaštitnih sredstava najčešći problem u ispiranju i izluživanju tih toksina i njihovom prodiranju u tlo i vode. Borate, borax i bornu kiselinu u tom kontekstu autor svrstava u izrazito učinkovite biocide koji su već 30 godina ekološki opravdani i čisti, ali su isto tako skloni ispiranju i izluživanju čime se znatno gubi na njihovoj djelotvornosti. Kod ostalih sredstava koja su uglavnom na bazi organskih ili sintetičkih spojeva (npr. alkilamonium, amonijbakarkarboksilat i si.) problem je u vremenu poluraspada tih toksina i njihovom taloženju u zemlji i vodi. Ta se sredstva

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 6

Page 50: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

preporučuju u zaštiti drva iznad tla. Od ulj no topivih sredstava autor naročito spominje bakarnaftenat kao jedno od najpoznatijih i najučinkovitijih sredstava. To sredstvo zbog njegove učinkovitosti EPA još ne svrstava niti u skupinu zabranjenih sredstava

Budući su u ovom radu, kao najznačajnije uzročnici suhe i vlažne truleži u objektima spomenute gljive S. lacrymans i C puteana, Eaton (1993) predlaže da se zidovi i drvo koje je bilo u doticaju sa spomenutim gljivama premaže ili poprska 5% vodenom otopinom soduim pentaklorofenata ili sodium ortophenilphenata. Za represivnu zaštitu drva u postupcima restauracije i obnove autor sugerira uporabu amonijbakarkarboksilata i ostalih organotopivih spojeve na bazi bakra kao i spojeve na bazi bora.

Prema Despotu (1999) za zaštitu ugrađenog građevinskog jelovog i smrekovog drva u objektima, a protiv gljiva G. trabeum i G. abietinum, učinkovita se zaštita postiže 1% otopinom tri-n-butiltyin oksida (TBTO).

LITERATURA

1.Bames H.M. (1993.): Wood protecting chemicals for the 21th century. The Inter. Res. Group of Wood Preserv., Wood Protecting Chemicals, Doc. No. IRG/93-30018

2.Bravery, A. F. Berry R. W. , Carey, J.K. (1992) Recognising Wood rot and insect damage in buildings, BRE Bookshop, Garston, Watford, United Kingdom.

3.Despot R. (1994.): EKOLOGIJA I ZAŠTITA DRVA, Uključivanje znanosti u gospodarski sustav preradbe drva u Hrvatskoj, Novi Vinodolski 11. i 12. svibnja, 19-22.

4.Despot, R (1998a) Mechanism of infection of fir wood joinery; Part 1: Exposure conditions, moisture content and permeability, Drvna industrija 49 (2) 67-80.

5.Despot, R (1998b) Mechanism of infection of fir wood joinery; Part 2: Sequence and intensity of attack of microorganisms, Drvna industrija 49 (3) 135-144.

6.Despot R, Glavaš M; 1999: Gloeophyllum trabeum and Gloeophyllum abietinum, the most frequent brown rot fungi in fir wood joinery, The International Research Group on Wood preservation, 30th Annual Meeting Rosenheim, Germany, Doc. No. IRG/WP 99 - 10319, pp 15.

7.Eaton A R, Hale M D C (1993) Wood, Decay, pests and protection, Chapman & Hali, London.

8.Richardson , B.A. (1993) Wood preservation, Second edition, E & FN SPON, London.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 7

Page 51: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Kemijski spojevi za dezinfekciju, postupci

Alenka Tofant, Marija Vučemilo Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagreb Heinzelova 55, 10000 Zagreb

SAŽETAK: U raspravi su opisani kemijski spojevi koji se primjenjuju u dezinfekciji

umjetnina, kao i postupci njihove aplikacije. Osim mikroorganizma koji je uzročnik oštećenja i materijal iz kojeg je umjetnina izrađena uvjetuje odabir kemijskog spoja, kao i način izvođenja dezinfekcije. Učinak dezinficijensa mora biti mikrobicidan, bez djelovanja na samu umjetninu te mora biti ekološki prihvatljiv.

Ključne riječi: dezinfekcija, dezinficijens, umjetnina, okoliš

UVOD Umjetnine su spomenička vrijednost koja pripada kulturnoj baštini. Izrađene

od različitih materijala imaju i različiti vijek trajanja, koji uvelike ovisi o načinu držanja i čuvanja. Starine, po svojoj prirodi, propadaju. Predmeti od papira, kože, platna, drva, terakote, metala, stakla, kamena različito odoljevaju mikroklimatskim i fizikalno-kemijskim uvjetima u kojima se nalaze odnosno čuvaju.

Problem oštećenja i propadanja umjetnina uzrokovan mikroorganizmima vrlo je česta pojava, naročito u prostorima gdje vladaju uvjeti pogodni za njihov život, rast i razmnožavanje. Osim mikroklimatskih parametara, temperature, vlage, osvjetljenosti, brzine strujanja zraka važan je i materijal odnosno sastav umjetničkog djela. Tako su sva ona djela koja u svom sastavu sadrže organsku tvar, na pr. boje, ljepila, premaze, veziva i si., podložna mikrobnim oštećenjima.

Na području zaštite i čuvanja umjetnina preventivno se upotrebljavaju kemijski spojevi u cilju konzerviranja, dok se pri održavanju i restauriranju od mikroorganizama oštećenih djela upotrebljavaju dezinficijensi.

Dezinfekcija, u užem smislu, je skup postupaka kojima se smanjuje broj mikroorganizama primjenom kemijskih spojeva ( Redish, 1957), a British Standard Institution (1986) pod dezinfekcijom podrazumjeva uništenje mikroorganizama do prihvatljive razine za dane uvjete, na pr. na razinu koja nije štetna za zdravlje ili kvalitetu proizvoda odnosno nije uzrokom kvarenja ili oštećenja materijala.

Dezinficijensi su sukladno Europskoj Direktivi o biocidnim spojevima (1993) kvalificirani kao opasne supstance s različitim učinkom na ljude, okoliš i materijale.

Kako bi se osiguralo učinkovito provođenje dezinfekcije u plan izvođenja treba uzeti u obzir odabir dezinficijensa širokog spektra djelovanja, neškodljivog za ljudsko zdravlje i okoliš, ali i za materijal od kojeg je umjetničko djelo napravljeno.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 4 8

Page 52: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Upravo radi navedenog uveden je IPM ( Integrated Pest Menagement) program pri provođenju mjera zaštite umjetnine i uništenja štetnika. Program uključuje određivanje razine infestacije potrebne za početak tretiranja, monitoring prisutnosti te razumjevanje bioloških osobitosti i životnog ciklusa štetnika, propisivanje mikroklimatskih uvjeta, održavanja čistoće te tek na kraju po potrebi primjenu kemijskih sredstava.

Zbog sve prisutnije zabrinutosti kako javnosti tako i stručnjaka radi dokazive kontaminacije okoliša i rizičnosti po zdravlje čovjeka, provode se istraživanja u cilju otkrivanja novih alternativnih metoda suzbijanja štetnika. Stoga neizbježno treba razmišljati i o učinku upotrebe dezinficijenasa na okoliš. Pri njihovu odabiru treba voditi računa o tome da li spoj odgovara strogim kriterijima institucija za zaštitu okoliša. Također dezinficijense treba nabavljati kod pouzdanih i provjerenih dobavljača, koji atestiraju svoje proizvode u ovlaštenim ustanovama prema protokolima koji garantiraju kakvoću te ih registriraju.

Cilj ovog prikaza je navesti kemijske spojeve - dezinficijense, koji se najčešće upotrebljavaju pri dezinfekciji umjetnina, te načine na koje se apliciraju.

KEMIJSKI SPOJEVI U DEZINFEKCIJI UMJETNINA Postoji cijeli niz kemikalija od jednostavnih molekula do složenih spojeva

koji se upotrebljavaju kao dezinficijensi. Prema podacima Europske Unije (Jeffrey,1995) usprkos velikom broju biocidnih spojeva, samo njih stotinjak upotrebljava se kao dezinficijensi, a taj se broj još bitno smanuje ovisno o području primjene. Na tržištu ima veliki broj komercijalnih preparata različitih proizvođača i komercijalnih naziva s gotovo istim ili sličnim kemijskim sastavom. To su spojevi niske selektivne toksičnosti, a kako je oštećenje umjetnina najčešće uzrokovano gljivicama, plijesnima a tek rjeđe bakterijama u upotrebi za dezinfekciju umjetnina najčešće u obzir dolaze tzv. fungicidi.

Postoji nekoliko načina podjele dezinficijenasa, no najčešće je ona učinjena s obzirom na aktivnu komponentu kemijskog sredstva (DGHM,1997) ili prema pripadnosti spoja kemijskoj skupini (Block, 1991).

U području konzerviranja i dezinfekcije umjetnina upotrebljavaju se i najčešće u literaturi spominju :

Fenol i njegovi derivati fenol, o-fenilfenol, natrij ev 2-fenilfenolat, 2-izopropil-3-metilfenol (timol),

4-klor-3-krezol, 8-hidroksikinolin, diklorofen, salicil anilid (shirlan) Aldehidi

formaldehid,glutaraldehid, glioksal, benzil-hemiformal Alkoholi

etanol, izopropanol Kvarternoamonijevi spojevi

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 52

Page 53: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA K U L T U R E - s e m i n a r

benzalkonijev klorid, dodecil-oksietil-benzilamonijev klorid,didecil-dimetil amonijev

klorid, cetrimid Kiseline i soli

borna kiselina, boraks, p-hidroksibenzoat (etil paraben, nipagin) Spojevi klora

hipokloriti, diklorizocijanurati, Naftenati bakra i cinka Derivati izotiazolina (metatin) , PKB Fumiganti

metil bromid, sulfuril fluorid, ugljični dioksid

Od dezinficijensa se očekuje da će u slučaju dezinfekcije umjetnina djelovati na vegetativne stanice uz biocidnu interakcije sa staničnom stjenkom, citoplazmatskom membranom ili citoplazmom ali i na razvojne oblike, spore, hife i konidje, kako bi se prevenirao ponovljeni rast mikroorganizma naročito ako se bitno ne promijene uvjeti u kojima se umjetnina čuva.

POSTUPCI IZVOĐENJA DEZINFEKCIJE Tehnike nanošenja dezinficijensa u cilju uništenja mikroorganizama moraju

omogućiti da površina ili prostor budu određeno vrijeme u kontaktu s potrebnom dozom (količinom) dezinficijensa, da on bude ravnomjerno nanesen kako bi penetrirao na sva mjesta te da je upotrebljena potrebna učinkovita koncentracija kao i formulacija.

Dezinficijensi otopljeni u vodi ili u organskim otapalima nanose se prskanjem uz veličinu kapi oko 300p., raspršivanjem uz veličinu kapi oko IOOjj. te zamagljivanjem s česticama magle oko 50ji. Za izvođenje ovih postupaka upotrebljavaju se na tržištu dostupni aparati- prskalice, raspršivači i zamagljivači.

Kod objekata koji nisu jako oštećeni dezinficijensi-fungicidi mogu se nanositi na površine premazivanjem kistovima ili četkama. Postupak omogućuje i dublje prodiranje sredstva.

Vjerojatno najbolji način za uništenje mikroorganizama je plinjenje odnosno fumigacija. Provodi se u zatvorenom prostoru uz obvezatnu hermetizaciju. Fumigant penetrira u cijeli umjetnički predmet i time ubija sve razvojne oblike mikroorganizma. Nedostatak postupka je taj da nema profilaktički učinak za slijedeću infestaciju. U hermetiziranim prostorima također se vrši uništenjev

mikroorganizama fimgicidnim parama koje nastaju isparavanjem fungicida iz na pr. natopljenog filterpapira ili si.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 0

Page 54: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Kako je cilj svake dezinfekcije u potpunosti uništiti mikroorganizme uključivši i razvojne oblike preporuča se uvijek postupke ponavljati bar tri puta u vremenu od tri do sedam dana.

Također treba napomenuti da sve postupke provođenja dezinfekcije, a posebno fumigacije, moraju zbog visokog rizika, otrovnosti, provoditi ovlaštene i za to educirane osobe.

RASPRA VA I ZAKLJUČAK Najbolji pristup zaštiti i čuvanju umjetnina od mikroorganizama je njihovo

držanje u kontroliranim uvjetima. Tu se poglavito misli na vlagu i temperaturu koji mogu spriječiti rast mikroorganizama i njihovo razmnožavanje. Zavisno od kojeg je materijala umjetnina ti uvjeti variraju, no kako su za destrukciju umjetnina najodgovornjie plijesni i gljivice tada je održavanje vlage između 50 i 65% i temperature od 18 do 20 °C najidealnije.

Ako je primjena kemijskih sredstava ipak nužna treba provjeriti njihov učinak primarno na mikroorganizam , ali onda svakako i sekundarno na materijal odnosno umjetninu, jer ona može biti oštećena aktivnom supstancom ili njenim otapalom ili rezidualnim komponentama odnosno produktima razgradnje.

Vrlo je važno dezinficijensu omogućiti direktan kontakt s mikroorganizmom. Tako je potrebno ako je ikako moguće ukloniti što više mikroorganizama i organske tvari s površine mehaničkim čišćenjem, na pr. brisanjem ili četkanjem i time omogućiti da određena doza i koncentracija dezinficijensa djeluje na što manji broj mikroorganizama.

Zavisno o materijalu iz kojeg je umjetnina preporučaju se za primjenu ali i zabranjuju neka kemijska sredstva. Primjer za to su spojevi koji otpuštaju klor, a koji se u nekim slučajevima primjenjuju.Na primjer p-diklorbenzen, pentaklorfenol, klornaftalen, p-klor-meta krezol, učinkoviti su i stabilni dezinficijensi. Međutim postoji mogućnost njihova štetna utjecaja na materijale jer se pod određenim uvjetima mogu osloboditi male količine HC1 i Cl2 i uzrokovati oštećenje same umjetnine.

Za zaštitu umjetnina od drva najbolja je obrada pod pritiskom, jer premazivanjem i natapanjem fungicidi slabije penetriraju. Najčešće se primjenjuju p-klor-meta krezol s fenil acetatom, zatin bakreni ili cinkov naftenat ili arsenat, 2-merkaptobenzotiazol.

Problem destrukcije papira, knjiga, arhivskog materijala uzrokovan celuloza-razgrađujućom aktivnosti gljivica i plijesni, pokušava se riješiti fumigacijom ili pravilnom aplikacijom timola, salicilanilida, 2-merkapto benzotiazola ili metil parabena (Gallo,1963).

Slike na platnu trebaju se tretirati jedno ili obostrano zavisno o infestaciji. Preporučaju se fungicidi formalin, timol, preventol, p-klor-mkrezol, živin fenil-acetat (Nicolaus, 1998).

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 1

Page 55: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MI KR OB I OL OŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Posebno područje primjene fungicida i algicida su zidne slike, skulpture i spomenici izloženi vremenskim prilikama vani. Alge čvrsto i bez prisutne organske tvari prianjaju na površine te metabolizmom i fotosintezom stvaraju organske kiseline koje reagiraju s površinom umjetnine. Njihovim uginućem osigurava se organska tvar za rast bakterija i gljivica , pa obojene mrlje često potječu od pigmenta bakterija. Biocidni pokusi su pokazali da su kvarternoamonijevi spojevi dodecil-oksietil-benzilamonijev klorid i benzalkonijev klorid učinkovita sredstva za sprečavanje rasta algi a kasnije i gljivica.

Teški problem je destrukcija kamenih površina, uzrokovana lišajevima čiji produkti metabolizma, oksalna kiselina i helatni spojevi, uzrokuju granulamu dezintegraciju kamena. Primjena etanola i algicida te derivata uree indicirana je u takvim slučajevima.

Oštećenja tekstila, pamuka, svile, vune najčešće su uočljiva nastankom mrlja koje potječu od pigmenta mikrobiološke aktivnosti, no mikroskopske analize često pokazuju i oštećenja vlakna. Dezinficijensi koji su u upotrebi su na pr. salicil anilid -shirlan, diklorofen,metatin i drugi.

Nakon dezinfekcije često se prilazi uklanjanju mrlja. Radi se s oksidacijskim sredstvima koja također imaju i dezinfekcijski učinak.To su na pr. vodikov peroksid neutraliziran s amonijakom, kloramin T, kalijev premanganat te neke kiseline.

Za razliku od drugih područja primjene i upotrebe dezinficijenasa gdje se vrlo često koriste smjese različitih kemikalija u cilju što šireg spektra djelovanja u dezinfekciji umjetnina to je iznimka. Zato se vrlo često pribjegava postupku fumigacije s plinovima koji imaju biocidno djelovanje, pa uz mikroorganizme djeluju i na insekte. Tu treba napomenuti da su nužne predradnje od kojih je svakako uklanjanje vlage jedna od najvažnijih. Pozornost treba obratiti i na moguća sekundama oštećenja i reakcija (Koestler, 1995).

Metil bromid koji je vrlo učinkovit, ali mu je uporaba ograničena radi zaštite okoliša, može radi cijepanja sumpornih veza oslabiti materijale.

Sulfuril fluorid je sve češća zamjena za metil bromid, ali istraživanja pokazuju da reagira s površinama nekih pigmenata i otapa ih pa mu uporaba postaje upitna u tom području.

Etilen oksid se često primjenjuje za plinjenje umjetnina iz kože i papira.

U upotrebi su i drugi plinovi, ali je uvijek potreban oprez zbog sekundarnih rekcija i mogućnosti oštećenja umjetnine.

Iz ovog prikaza može se zaključiti da je upotreba kemijskih spojeva, u održavanju i restauriranju umjetnina često nužna, kao jedina mogućnost uništenja mikroorganizama uzročnika oštećenja. Treba naglasiti da dezinfekciju umjetnina mogu provoditi samo stručne osobe, koje dobro poznaju kemijski sastav spojeva i njihov učinak na mikroorganizme, ali i na materijal iz kojeg je umjetnina izrađena.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 2

Page 56: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

LITERATURA

1. Block,S.S.(1991): Disinfection, Sterilization, and Preservation. Lea&Febiger. Philadelphia.

2. British Standard Institution (1986): BSI 5283.

3. DGHM (Deutche Geselchaft fur Hygiene und Mikrobiologie): Desinfektionmittel - Liste: Štand 17.9.1997. mhp- Verlag Wiesbaden.

4. Gallo,F. (1963): Biological agents which damage paper materials in libraries and arehives. U: Recent Advances in Conservation. Butterworths. London.

5. Jeffrey, D.J. (1995): Chemical used as disinfectants:active ingredients and enhancing. Rev.sci.tech.Off.int.Epiz. 14 (2) 447.

6. Koestler,R.J. (1995): Methods of Controling Biodeterioration in Fine Art. U: Mikroorganismen und biogene Schadensprozesse in derKulturguterhaltung. Beitrage eines Workshops abgehalten am 23. October 1995 in Wien.

7. Kowalik,R. (1984): Controlling Museum Fungal problems. Chemical Methods of control.Tehnical bulletin 12. Canadian Conservatoion Institute.

8. Nicolaus,K. (1998): The Restoration of Paintings. Mladinska knjiga. Ljubljana.

9. Redish,G.F. (1957): Antiseptics, Disinfectants, Fungicides and Chemical and Physical Sterilization. Henry Kimpton. London.

10. Ridley, J.(1978): The Care and Repair of Antiques. Blandford Press Ltd. Dorset.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 3

Page 57: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MI KR OB I OL OŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Plijesni - potencijalna opasnost po zdravlje restauratora

Stjepan Pepeljnjak

Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Kneza Mislava 11/1

PLIJESNI- UBIKVITARNE MIKROMICETE

Plijesni (micromycetes - hipomycetes) sitne su saprofitarne gljivice i vrlo heterogena podskupina Thallophta koje se razmnožavaju sporama nastalim seksualnim ili aseksualnim putem. Njih najčešće tvore fertilne (plodonosne) hife koje se uzdižu iz supstratnog u zračni micelij, sijući na više desetaka tisuća spora (egzo ili endospora). Za svoj razvoj trebaju relativno skroman izvor neorganskih dušikovih spojeva uz nazočnost kisika iz zraka, a slično životinjama, izlučuju ugljični dioksid. Plijesni kao prirodni biofermentatori vrlo su raširene u okolišu svih geografskih širina, kako na tlu i bilju, vodama i zraku («plijesni polja»), skladišnim prostorima («skladišne plijesni))), tako i na truležnim materijalima («truležne plijesni»). Njihove spore su vrlo otporne na toplinu, hladnoću, sušenje, ultraljubičasto svjetlo, visoki osmotski tlak i nedostatak hrane.

Sukladno sposobnosti destrukcije određenog supstrata (pa tako i umjetničkih predmeta) izmjenjuju se pojedine vrste plijesni, od onih koje mogu živjeti na gotovo suhom supstratu (manje od 13% vlage uz relativnu vlagu zraka i temperaturu između 15 i 20°C) do vrsta koje uspijevaju uz visoku vlažnost (30-40%) (Ožegović, Pepeljnjak, 1995).

Razumljivo je stoga da su plijesni sposobne kontaminirati gotovo sve materijale raznovrsnih umjetnina (platno, koža, papir, drvo, terakota, metali, staklo, kamen i dr.). Zavisno o mikroklimatskim uvjetima i duljini trajanja procesa razvoja plijesni na umjetničkim predmetima mogu izazvati brojne posljedice odnosno, oštećenja (pigmentacija, mrlje, razgradnja lecitina, proteina, celuloze i dr.) ili čak propadanja umjetnina (Briški, 1999.).

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 4

Page 58: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

i l i 1P1 P 111 • 111 D • <0 <*> cd mm o <£t co to <£> CD : m vi^-ii ̂ m igji

cn mSi po:-: a o a o m&i b c; c ££ c SSc:?.;: NS libili mm N

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 58

Page 59: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

BIOLOŠKA KONTAMINACIJA UMJETNINA KAO RIZIK ZDRA VLJA LJUDI

U vezi s mikroklimatskim uvjetima u kojima se čuvaju umjetnine postoji visoki stupanj korelacije između aerogene distribucije spora plijesni i rizika biološke («skrivene» ili «vidljive») kontaminacije (oštećenja) umjetnina.

Sustavna istraživanja distribucije vrsta plijesni u desetogodišnjem razdoblju prije i za vrijeme Domovinskog rata ukazuje da se broj, vrsta i količina spora znatno povećala u svim dijelovima kontinentalne i priobalne Hrvatske što je direktna posljedica ratnih razaranja (1991. - 1994.) i nagomilavanja spora plijesni (Graf 1.) u raspadnutim i zapuštenim organskim supstratima uskladištenih roba i uništene flore i faune. (Pepeljnjak i sur., 1999.), kao i umjetnina (Krstić, Jagić, 1998.).

Od vidljivih šteta, kao posljedica prethodne velike vlažnosti na umjetnima, došlo je i do naglog i nekontroliranog razvoja mikroorganizama, gljivica i plijesni.

Neki predmeti npr. polikromirane skulpture ispod ruina ranijih zdanja i u kriptama bile su prekrivene plijesnima do neprepoznatljivosti (Briški, Jagić, Krstić, 1999.). Neke od njih nezaustavljivo razvojem mecelija i enzimatskom aktivnošću, te prostim okom nevidljivim sporama, diseminiraju se i razaraju vezivo pigmenta i slikarskih podloga, pozlate i posrebrenja. S obzirom na to, da područje mikrobiološke destrukcije u restauratorskim djelatnostima nije bilo sustavno znanstveno istraživano, u ovom trenutku nitko sa sigurnošću ne može tvrditi da ne postoji opasnost po umjetnine i/ili po zdravlje ljudi koji sa njima dolaze u doticaj, jer plijesni mogu biti i patogene.

Naime problematika niti u muzejima i njihovim fundusima nije znatno drugačija. Uz škodljiva biološka opterećenja unutrašnjih (zatvorenih) prostora, treba imati na umu da i tehnički uređaji za ovlaživanje i ventilaciju zraka ne rijetko diseminiraju uz veliki broj bakterijskih vrsta (Pseudomonas, Achromobacter, Actinobacter, Alcaligenes, E. coli, Enterobacter, Klebsiella, Proteus, Serratia marcescens, Sarcina, Staphylococcus, Enterococcus, Clostridium) a učestale su i spore plijesni (Trifonoff, 1995.).

Ova činjenica je značajnija ako znamo da čovjek u minuti udiše oko 6 1 zraka, a da ne rijetko u kontaminiranim prostorima ili radom na zapuštenim umjetninama u trenutku nesmotrene manipulacije dižu se milijunske čestice prašine i spora (konkretna ispitivanja ove problematike u nas su nepoznata).

Udisanjem svega oko 100 spora plijesni vrste Cladosporium herbarum ili Alternaria alternata može uzrokovati akutni rhinitis ili napadaj alergične astme. Ova opasnost bit će to jasnija ukoliko znamo da samo jedna kolonija plijesni može sadržavati i preko 20 milijuna spora, a da ih na kontaminiranim predmetima može biti i više desetina ili stotina. Osim toga ponovni susret respiratornih sluznica sa ovim vrstama spora (alergenima) može izazvati preosjetljivost, kašalj, alergiju, bronhijalnu astmu, oštećenje imunološkog sustava, plućni micetom, kožni dermatitis i infekcije, te infekcije uha, probavne smetnje, gliom ili disfunkciju srca. Smatra se da 2-30% respiratornih alergija je uzrokovano sporama ili micelijem plijesni.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 6

Page 60: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

BOLESTI KOJE IZAZIVAJU PLIJESNI

SIMPTOMI BOLESTI

Napad kašljanja, sluzav iskašljaj, teško disanje

Oštećenje imunološkog sustava, teško disanje

KLINIČKO BOLESNIKA

STANJE

Bronhialna astma, alergična hunjavica

Bolesnik pokazuje znakove dišnih tegoba; nelagodnost, teškoća disanja, kašljanje (s napadajem kašljanja, gutanje sline, teškog disanja). Sve upućuje na djelovanje mikotoksina plijesni vrste Aspergillus.

Alergični alveolitis, zimica, febra. Kašlj anje i kratko disanje

Zbog udisanja spora plijesni svojim toksinima oštećuju imuni-sustav i plućno tkivo. Osim kućne prašine i grinje raznose spore plijesni, što također ima važnu ulogu u nastajanju inhalacijskih alergija. Najčešći alergeni su vrste: Fusarium, Penicillium, Aspergillus, Pullularia, Alternaria, Mucor, Rhizopus, Cladosporium, Culvularia i Helminthosporium; Prve četiri od navedenih vrsta najčešće uzrokuju respiracijske alergije.

UZROČNIK PLIJESNI

VRSTA

Aspergillus sp.

Alternaria, Aspergillus, Cladosporium, Culvularia, Fusarium, Helminthosporium, Mucor, Penicillium, Pullularia, Rhizopus.

U nastajanju inhalacijskih alergija redovito prethodi senzibilizacija pacijenta. Alergije uzrokovane zbog spora plijesni se često prepoznaju kao rhinitis alergica i astma bronchiale. U izazivanju bronhijalne astme značajne su Alternaria i Penicillium - spora. U nastajanju alergičnog alveolitisa sudjeluje reakcija imunološke preosjetljivosti pluća. Javlja se sa simptomima povremenog napada zimice, temperature, kašljanja i kratkog

Alternaria, Penicillium

Aspergillus clavatus, Aspergillus fumigatus, Aureobasidium pullulans, Graphium, Penicillium, Trichoderma

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 7

Page 61: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

površinskog disanja. Ovaj oblik bolesti izazivaju plijesni vrsta: Aspergillus clavatus, A. fumigatus, Penicillium casei, Aureobasidium pullulans, Graphium spp., Trichoderma spp.

Hunjavica i napadanje astme

Aspergillius

fumigatus može s jedne

strane uzrokovati

neposrednu alergičnu

reakciju koja rezultira s

rinitisom, alergičnim

napadom astme za

vrijeme 10-15 min. S

druge strane može

razviti infekciju

aspergilozu pluća ili

aspergilom.

Aspergillius fumigatus

TBC, ciste, aspergilom Kronične iscrpljujuće infekcije kao što je tuberkuloza ili druge plućne infekcije i tvorbe (ciste, apsces, kaverna) mogu pogodovati razvoju aspergiloma pluća.

Aspergillus fumigatus, A. versicolor

Kožne infekcije, toksični dermatitis

Preosjetljivost na alergene plijesni može izazvati opsežno crvenilo i alergijski osip po koži. Kontaktni toksini izazivaju miko toksičke dermatitise.

Aspergillus sp., Alternaria sp., Cladosporium sp., Fusarium sp., Penicillium sp., Stachybothrix atra i dr.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 8

Page 62: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MI KR OB I OL OŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Infekcija uha Aspergillus niger uzrokuje senzibilizaciju dubokih putova disanja. Tom prilikom se može useliti gljivična infekcija u srednje uho (otomykoza).

Aspergi l lus

niger

Urticaria Dermatitis Spore plijesni mogu izazvati i druge vrste alergija kao urtricaria i dermatitis (upaljene reakcije kože).

Spore plijesni

Probavni organi, mozak, srce

Ako imun.-sustav nije u stanju spriječiti invaziju gljivica u tijelo, tada one mogu napasti i druge organe (npr. mozak, srce) gdje može doći do razvoja različitih oblika mikoza.

Različite vrste gljivica i plijesni

Mikotoksični dermatitis

Imajući u vidu distribuciju spora plijesni i njihovu učestalost, na zapuštenim umjetninama, očito je da prema navedenom pregledu mikoloških i mikotoksikoloških bolesti ne može se zanemariti činjenica o izvjesnosti opasnosti od

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 5 9

Page 63: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M l K R O n i O l OSKA DI-.S IIUIKC IJA SPOMENIKA Kl 1.1 URI- - s e m i n a r

Rast Aspergillus versicolor vrs te iz uzoraka pluća čov jeka

Kon id i ja lna g lav i ca Aspergillus sp.

Page 64: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

spora plijesni, kako u neprikladnim prostorima, depoa, muzeja i dr., tako i u restauratorskom radu s kontaminiranim umjetninama.

MIKOZE - KRONIČNE GLJIVIČNE INFEKCIJE

Većina infekcija mikoza je posljedica inhalacije spora koje se nakupljaju u plućima ili paranazalnim sinusima te ih postepeno oštećuju. Manje je značajna infekcija kao posljedica traumatske implatacije spora kao u keratomikozama ili slučajna inokulacija prilikom kirurškog zahvata u endokardu. Opisano je nekoliko epidemija aspergiloza kod radnika koji su obavljali građevinske radove u bolnicama ili u blizini odjela na kojima su bili smješteni nutotropenični bolesnici. Pretpostavljeno je da sama blizina bolesnika ili sustav ventilacije doveo do zagađenosti zraka lako raspršujućim sporama Aspergillus vrsta.

ASPERGILOMIKOZE - ASPERGILOZE

Najčešće infekcije koje izazivaju plijesni su vrste pripadnice roda Aspergillus.

Inhalacija spora aspergila može izazvati niz različitih kliničkih slika infekcije - aspergiloze, ovisno prvenstveno o imunološkom statusu domaćina. Invaziju plućnog tkiva nalazimo gotovo isključivo u imunosuprimiranih bolesnika. Gotovo

90% oboljelih ima dva od tri stanja: manje od 5x IO91L leukocita u perifernoj krvi, suprafiziološke doze adrenalnih kortikosteroida i anamnezu o uporabi citotoksičnih lijekova (Bennet, 1994.).

U neutropeničnih bolesnika, postoji velika mogućnost rasapa plijesni iz pluća u druge organe. Mogu biti zahvaćeni paranazalni sinusi, zvukovod, središnji živčani sustav, oči, srce, kosti, koža, probavni sustav, jetra, slezena i bubrezi. Takvo stanje ima fatalan završetak, pa i kad se na vrijeme otkrije i liječi. Ipak mali, ali značajan broj bolesnika se izliječio nakon ranog otkrivanja bolesti i adekvatnog liječenja (Richardson, Warnock, 1993.).

Uz infektivno i toksično djelovanje aspergile su i dobri alergeni te mogu izazvati preosjetljivost i sekundarne infekcije pluća i sinusa. Masovna inhalacija spora Aspergillus vrsta u zdravih pojedinaca može izazvati akutni, difuzni pneumonitis koji obično završava spontanim oporavkom nakon nekoliko tjedana.

KLINIČKA OBILJEŽJA ASPERGILOZE

Aspergiloza uključuje klinička stanja koja se mogu očitavati u sljedećim oblicima: kao mikotoksikoza zbog ingestije kontaminirane hrane mikotoksinima ili alergije kao posljedica nazočnosti konidija u organizmu ili prolazno prisustvo vrsta plijesni Aspergillus u tkivnim šupljinama.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 1

Page 65: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA K U L T U R E - s e m i n a r

Može se pojaviti i kao kolonizacija unutar postojećih šupljina i devitaliziranog tkiva bez širenja u druge organe. Rijede je aspergilloza invazivna, upalna ili granulomatozna bolest pluća i drugih organa. Ponekad može biti sistemska i kao fatalna diseminirana infekcija (Ellis, 1994.).

PL UĆNE ASPERGILOZE

U plućima Aspergillus vrste izazivaju tri kliničke slike bolesti: akutna bronhopulmonalna aspergiloza, aspergilom i invazivna aspergiloza.

AKUTNA BRONHOPULMONALNA ASPERGILOZA

Akutna bronhopulmonalna aspergiloza ili alergijska aspergiloza predstavlja reakciju preosjetljivosti posredovanu lgE protutijelima sa simptomima bronhalne astme. Isključivo nastaje uz inhalaciju spora Aspergillus fumigatus. Na bronhima se stvaraju naslage sluzi koje dovode do atelektaze. Bolest je u pravilu blaga, ali epizodičnog karaktera pa konačno dovodi do bronhoektazija i plućne fibroze.

Najčešći simptomi su vrućica, astmatski napadi gušenja, produktivan kašalj, osjećaj slabosti i gubitak tjelesne težine. U iskašljaju često se nalazi smeđi sadržaj koji sadrži micelij Aspergillus vrsta i eozinofile. Bolesnici imaju eozinofiliju i povišene lgE protutijela (Cseko i sur., 1997.).

ASPERGILOM

Plućni aspergilom (sinonimi: intrakavitarni micetom, engl. fungus bali) infekcija je aspergilima u bolesnika s već prije postojećim plućnim cistama ili šupljinama, nastalih zbog raznih plućnih bolesti. Unutar šupljina gljivice se množe neinvazivno poput saprofita potpuno slobodno, te zajedno s krvnim proizvodima, staničnim ostacima, fibrinom i upalnim stanicama stvaraju klupko nekrotičnog materijala (engl. fungus bali) koji ispunjava šupljinu. Aspergilom obično lebdi u šupljini ili je slabo pričvršćen za stijenku šupljine. Gljivice aspergiloma mogu biti u vezi s bronhom ili se mogu množiti i u samom bronhalnom lumenu, te se u tim slučajevima micetom može vrlo dobro vidjeti i sigurno dokazati uzimanjem bioptičkog uzorka i u tijeku fiberbronhoskopije. Fiberbronhoskopskim pregledom, aspergilom se u lumenu bronha vidi kao mesnata, crvenkasta, zaobljena tvorba. Najčešće plućne bolesti koje povećavaju sklonost stvaranju aspergiloma jesu:

tuberkulozne kaverne

bronhoektazije

plućni apscesi

sarkoidoza

plućne ciste

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 2

Page 66: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

plućne zloćudne novotvorine

emfizem

plućni infarkt

ankilozantni spondilitis

bronhogene ciste

ostale gljivične bolesti

alergijska bronhopulmonalna aspergiloza

kongenitalna srčana bolest (Fallotova tetralogija)

reumatoidni artritis

ulcerativni kolitis

postradijacijska plućna fibroza

akutna leukemija

mjesta nakon lobektomije ili pulmektomije

Rezidualne plućne šupljine, nakon izliječene plućne tuberkuloze, utvrđene su u oko 1 5 - 2 0 % bolesnika, što je razlog povećanog rizika u razvitku aspergiloma. Većina aspergiloma nađe se u gornjim plućnim režnjevima, ali su utvrđeni i u srednjem i donjim režnjevima. Najčešće su solitarni, no mogu biti i multipli. Jedna šupljina može sadržavati i nekoliko gljivičnih klupka.

Najčešće utvrđeni simptomi u slučajevima aspergiloma pluća jesu:

hemoptize

produktivni kašalj

dispneja

gubitak težine

porast tjelesne temperature

osjećaj slabosti (Pongrac, 1998.).

ASPERGILOZA PLEURE

Pleuralna aspergiloza je obično komplikacija kronične bronhopleuralne fistule, rupture plućnog aspergiloma u pleuru, komplikacija terapijskog pneumotoraksa, pleuralne drenaže, od prije postojeće plućne tuberkuloze te dugotrajnog liječenja antibioticima. Nastali je pleuralni izljev, makroskopski, zamućen, a citomorfološki, u izljevu predominiraju neutrofilni granulociti (80% stanica). Ukupne bjelančevine u pleuralnom izljevu kreću se od oko 36 g/L.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 3

Page 67: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MI KR OB I OLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Patohistološki u biopsiji pleure se nađu nekrotizirajući granulomi s multinuklearnim divovskim stanicama, a u središnjem nekrotičnom dijelu hife gljivica Aspergillus vrsta.

INVAZIVNA ASPERGILOZA

Invazivna aspergiloza se pojavljuje u imunokompromitiranih domaćina, uglavnom kod bolesnika sa leukemijom i kod bolesnika na visokim dozama kortikosteroida npr. prilikom presađivanja organa. Invazivna aspergiloza se pojavljuje i u bolesnika sa HIV infekcijom.

Infekciju obilježava invazija hifa u krvne žile, tromboza, nekroza i hemoragijski infarkt. Zbog sklonosti Aspergillus vrsta prema krvnim žilama ubrzo dolazi do rasapa krvlju po čitavom organizmu (Pongrac, 1998.).

DISEMINIRANA ASPERGILOZA

Hematogena diseminacija u druge visceralne organe se može pojaviti osobito u bolesnika sa teškom imunosupresijom ili kod intravenoznih ovisnika opojnih droga. Apscesi se javljaju u mozgu (cerebralna aspergiloza), bubrezima (renalna aspergiloza), srcu (endokarditis, miokarditis), kostima (osteomijelitis), koži i gastrointestinalnom traktu.

Lezije na očima (mikotični keratitis, endoftalmitis i orbitalni aspergilom) se može javiti također u sklopu diseminacije ili nakon lokalne ozljede oka ili operacije na oku (Ellis, 1994.).

MIKOZE KAO POSLJEDICE MIKOTOKSINA

Mikotoksikoze su alimentarna trovanja ljudi i životinja toksičnim proizvodima plijesni (mikotoksinima). Dokazana su trovanja i inhalacijom i perkutano.

Većina danas poznatih mikotoksina pripada u relativno stabilne organske spojeve s molekulskom težinom ispod 400, te ne potiču tvorbu protutijela, pa je organizam ljudi i životinja trajno nezaštićen od njihova djelovanja (Ožegović, Pepeljnjak, 1995.).

Prema navodima različitih autora broj poznatih mikotoksina vrlo varira, od 170 do 3000. Razumljivo, svi ti metaboliti nisu iste toksičnosti i značenja u patologiji. To posebno vrijedi za skupinu thrihotecenskih mikotoksina, kojih ima više od 60, neujednačene su toksičnosti, a svi izazivaju kožne upalne promjene (od crvenila do nekroze). Često se više njih nalazi u istom supstratu, pa i s drugim mikotoksinima koji ne pripadaju istoj skupini.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 4

Page 68: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Toksičnost mikotoksina u organizmu se mijenja u tijeku te ovisno o metaboličkoj aktivnosti ciljnog organa (receptora), dobi i stanju (stres, trudnoća, imunodeficijencije itd.) intoksicirane jedinke.

Danas je poznat velik broj bolesti izazvanih mikotoksinima, kojih mogu sadržavati spore plijesni aflatoksikogene Aspergillus vrste, satratoksikoze Stachybotrys vrste i dr.

Neke mikotoksine povezujemo s kroničnim bolestima (npr. karcinom jetre i aflatoksin, endemična nefropatija i ohratoksin A; karcinom uterusa i zearalenon, itd.) (Ožegović, Pepeljnjak, 1995.).

Posljedica intoksikacije sekundarnim metabolitima plijesni može biti imunosupresija, a to znači predispoziciju za razvoj naprijed opisanih mikoza.

ZAKLJUČAK

Iz navedenog prikaza vidljiva je opasnost od mogućih kontaminacija umjetnina plijesnima, ali i njihov mogući štetan utjecaj na zdravlje ljudi. Brojni kontakti nesmotrenih znatiželjnika, a još više nezaštićenih osoba u radu sa kontaminiranim umjetninama koji ne respektiraju potrebnu zaštitu mogu se dovesti do neželjenih akutnih ili kroničnih bolesti astme, oštećenja imunološkog sustava (imunosupresija), plućni micetom, kožni dermatitis, infekcije uha, probavne smetnje, gliom, moždani tumor ili srčane tegobe. Svi ovi razlozi nameću potrebu permanentnog praćenja rizika mikološke kontaminacije umjetnina i odgovarajuću dekontaminaciju odnosno zaštitu pri radu s biološki kontaminiranim umjetninama.

LITERATURA

1.Ožegović, L., Pepeljnjak, S.: Mikotoksikoze, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

2.Briški Felicita: Utjecaj mikroorganizama na propadanje spomenika kulture. Seminar, Doprinos laboratorijskih istraživanja u konzervatorsko-restauratorskim radovima. Hrvatski restauratorski Zavod, Zagreb, 1999. V-l-V-5.

3.Pepeljnjak, S., Cvetnić Zdenka, Brlek Vlasta: Skladišne gljivice i mikotoksini u našim skladištima, Seminar ZUPP 99, Crikvenica, 1999., 51-64.

4.Krstić Dragica, Jagić Romana: Istraživanje mikrobiološke populacije na glavnom oltaru župne crkve u Pakracu. Priopćenja 3. znanstvenog stručnog skupa DDD. Zadar, 1998., 341-346.

5.Briski Felicita, Krstić Dragica, Jagić Romana: Microbial species on a policromed sculpture from ruined church, Science in Conservastion, 1999.

6.Trifonoff, P.: Mikrobiell, Chemische und andere Belastungen in Museen: Quellen, Vertrilungsmechanismen, Gesundheitsrisiken, Beseitigung und Vermeidung, Mikroorganismen und biogene Schadensprozesse in der Kulturguter

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 5

Page 69: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

haltung: Problem definition und Losungsmog-lichkeiten. Workshops, Wien, 1995., 37-45.

7.Bennett, J.E.: Aspergilosis. U Isselbacher K.J., Braunwald, E., Wilson, J.D., Martin, J.B., Fauci, A.S., Kasper, D.L.: Harrison s principles of intemal medicine, McGraw-Hill, 1994, 861-862.

8.Richardson, M.D., Warnock, D.W.: Fungal infection-diagnosis and management, Blackwell Scientific Publications, 1993., 92-102.

9.Csekeo, A., Agocs, L., Egervary, M., Heiler, Z.: Surgery for pulmonary aspergillosis. Europ. J of Cardio-Thoracic Surgery. 1999., 12, 876-879.

10.Pongrac, I.: Gljivične plućne bolesti. Medicinska naklada, Zagreb, 1998., 31-35.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 6

Page 70: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

Zaštita od otrova tijekom konzervatorsko - restauratorskih radova

Franjo Plavšić Hrvatski zavod za toksikologiju Martićeva 63a

Otrovi su tvari ili smjese tvari koji u određenoj dozi i uz određeni način primjene izazivaju prolazne ili neprolazne štetne učinke u organizmu u ili na kojeg su primjenjeni. To je jako široka definicija i zapravo obuhvaća sve moguće tvari ili njihove smjese, pa čak i one koje su neophodne za život (npr. kisik ili kod nekih ljudi šećer). Zbog toga je regulatorna toksikologija izradila vrlo složena mjerila za utvrđivanje otrovnosti te za razvrstavanje otrova u skupine prema otrovnosti. Pri tome se uzimaju u obzir različiti podaci o štetnim učincima utvrđenim propisanim pokusima na različitim životinjskim vrstama ali također i podaci o štetnim učincima opaženim u ljudi. Obično se kreće od utvrđivanja smrtonosne doze na pokusnim životinjama prilikom primjene otrova na usta, preko kože i dišnog sustava i to je poznata LD50, ali se također u obzir uzimaju podaci o organsko otrovnosti kod kraće ili duže primjene, karcigenost, mutagenost, genotoksičnost, teratogenost, utjecaj na reprodukciju, ekotoksičnost, nagrizajuće djelovanje, nadraživanje, izazivanje preosjetljivosti, itd.. Moraju se kod toga postaviti određene granice kako bi se moglo odvojiti tvari koje se ne razvrstavaju u otrove, pa se npr. kod ispitivanja akutne otrovnosti ne uvrštavaju u otrove tvari kojima je LD50 na usta veća od 2g/kg za određenu pokusnu životinju. Međutim, takva tvar može se proglasiti otrovom zbog drugih svojstava, npr. zbog dokazane karcigenosti. U svakom slučaju, sve što se razvrsta u otrove smatra se opasnom tvari i s njom se mora postupati na propisani način.

Hrvatski i europski propisi poznaju 3 skupine otrova, kod čega je najopasnija skupina I.. To su vrlo snažni otrovi sa simbolom mrtvačke glave i znakom T+, a posebno mjesto među njima imaju otrovi koji djeluju u obliku plina. Druga skupina su otrovi koji se označavaju istim simbolom kao prva skupina ali im je znak T. Konačno, u treću skupinu otrova spadaju tzv. štetne tvari, koje ipak mogu biti smrtonosne ili izazvati teške štetne učinke (dati primjer etilenglikola). One kao simbol nose Andrijin križ te znak Xn odnosno Xi. Postoje i drugi simboli koji označavaju veću ili manju opasnost, kao npr. nagrizajuća sredstva, ekotoksične tvari, itd. Uz simbole, otrovi moraju biti označeni R odnosno S oznakama. R oznake su posebno važne jer govore onome tko rukuje s otrovom koje konkretne opasnosti od otrova prijete. Tako npr. oznaka R:45 kaže da tvar s kojom se rukuje izaziva rak i onda se temeljem toga može odrediti. S oznake upućuju onoga koji rukuje s otrovom kako se treba ponašati tijekom rada, npr. staviti obavezno protuprašinski filter, čuvati daleko od djece, itd. u prvom kontaktu s nekim otrovom trebalo bi detaljno proučiti sve simbole, znakove i oznake koje uz njega idu. Dakako, uz svako pojedinačno pakovanje otrova ide obvezno uputa u kojoj su detaljno navedeni

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 7

Page 71: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

podaci o različitim svojstvima otrova, ne ovako kako je napisano na ovoj uputi, medu koje spadaju podaci o štetnim učincima, prvoj pomoći, itd.

Otrovnost je tek opasno svojstvo koje samo po sebi ne znači ništa ako mu niste izloženi. No u profesionalnom radu osoba koja rukuje s otrovima potencijalno može biti izložena u većoj ili manjoj mjeri otrovu koji će onda izazvati ovakve ili onakve štete. To je pak rizik (opasnost putovanja Atlantikom) koji se može izraziti vjerojatnošću da će otrov izazvati određene štete u osobe koja s njim radi. Rizik zapravo ovisi o tri činitelja, t.j. o otrovnosti tvari, dužini potencijalnog izlaganja otrovu i konačno o dozi otrova koja je ušla u organizam ili dospjela na njega (npr, kod nagrizajućih tvari). Vrlo povoljnja okolnost je to što je rizik jednak umnošku ova tri činitelja, pa svođenje jednog na ništicu svodi i rizik na ništicu. Npr, možete držati cijeli život na stolu ispred sebe hermetički zatvorenu bočicu s botulinom i ništa vam se neće dogoditi jer botuli nije ušao u vaš organizam. Ili možete ući u atmosferu izrazito otrovnog plinovitog otrova u izolacionom odjelu i ostati tamo dok ne potrošite sav kisik iz boce sa stlačenim zrakom i neće biti za vas nikakvih posljedica. U tome je ključni moment zaštite. S otrovom vrlo često morate raditi i to nekada cijeli radni vijek, pa nije moguće smanjiti razinu opasnosti ili vrijeme rada, ali se može smanjiti unos otrova u organizam i u tome je jedina šansa za smanjenje rizika. Svaka država donosi propise kojima se nastoji što je moguće više zaštiti svoje građane od različitih opasnosti tako i od otrova. U nas je rečeno područje regulirano Zakonom o otrovima i njegovim brojnim pravilnicima koje se mora poštivati kada se obavlja bilo koji posao s otrovima i njegovim brojnim pravilnicima koje se mora poštivati kada se obavlja bilo koji posao s otrovima (uvoz, prijevoz, uporaba, proizvodnja , stavljanje u promet, zbrinjavanje otpada, itd.). Dakle odnosi se i na vaš posao. Zakon jasno utvrđuje kako moraju biti uređeni prostori gdje se otrovi skladište ili gdje se s njima radi, kakvu zaštitu moraju imati zaposlenici, kakve upute, natpise i simbole se treba izvjesiti na radnom mjestu, što se mora imati spremno za dekontaminaciju i pružanje prve pomoći, itd. Broj dužnosti pravne osobe koja rukuje s otrovom je također velik, od obveze posebnog školovanja za rad s otrovima i redovitih liječničkih pregleda za uposlenike do vođenja određenih očevidnika i izrade dokumenata poput «Plana intervencije za slučaj nesreće». Kada se pak radi s otrovima skupine I koji djeluju u obliku plina, npr. metilbromid, mora se udovoljiti dodatnim uvjetima skladištenja u odnosu na najbližu stambenu zgradu i drugo. Htio bih upozoriti tek na to da su kazne izrazito visoke i kreću se za pravnu osobu od minimalnih 100.000 do milijun kuna, odgovornoj osobi je najblaža kazna 10.000 kuna a radniku 2.500 kuna.

Zašto ovako stroge mjere kod izostanka zaštite od otrova? Zato jer otrovi na radnu mjestu mogu ući u krvotok preko bilo kojeg dijela organizma. Mi toksikolozi kažemo ljudima da ako rade s otrovima moraju prije odlaska u klozet obvezno skinuti zaštitnu odjeću i obaviti nužnu dekontaminaciju uključujući pranje ruku. Prati ruke prije odlaska na klozet, a poslije s toksikološkog stajališta nije važno. To je zato jer je dobro dokazano da se otrovi mogu apsorbirati penalno ili vaginalno, o čemu postoje literarni dokazi. Otrov se može apsorbirati preko kože, preko sluznice nosa ili preko usnica odnosno usta, a posebno dobra apsorpcija je preko pluća i

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 8

Page 72: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

M I K R O B I O L O Š K A DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE - s e m i n a r

preko probavna sustava. Ako pušite na radnu mjestu gdje se rukujete s otrovom prenosite prljavim rukama otrov na usnice i tamo se odvija apsorpcija. U malom iznosu, ali kumulativno i stalno. Slično je tako npr. u atmosferi s praškastim onečišćenjem ne nosite protuprašinski filter, jer se otrov odlaže u nosu i tamo apsorbira preko sluznica često i bolje nego kokain koji se tako često primjenjuje. Nemam vremena ulaziti dublje u problematiku apsorpcije otrova iako je to ključni događaj za izazivanje štetnih učinaka otrova. Jedini način spriječavanja apsorpcije jest primjena svih propisanih mjera zaštite od otrova, a time se spriječava i nastajanje štetnih učinaka. No, ljudi vrlo često čak i ne znaju da rade s otrovima i čude se kada im se objasni razina opasnosti, a oni još uvijek ne osjećaju posljedice. Osjetiti će ih već!

Ljubaznošću gđe Krstić dobio sam podatke o tome koji se otrovi u konzervatorskom radu koriste u svrhu uništavanja mikroorganizama, pretežno gljivica, ali sam svjestan da se u konzervatorskom radu koriste i brojni drugi otrovi, npr. za nagrizanje kod čišćenja metalnih predmeta, a i neke boje su otrovi. Govorit ću samo o otrovima za uništavanje gljivica. Najučinkovitiji od njih su naravno i najotrovniji, a obično se koriste oni koji djeluju u obliku plina. U Republici Hrvatskoj koristi se navodno samo metilbromid. To je plin teži od zraka i vrlo učinkovit za uništavanje raznih štetočina, pa se tako relativno široko koristi od tretiranja silosa do ilegalne uporabe u staklenicima. Imali smo s njim loših iskustava pa čak i jedno tragično upravo na poslovima konzerviranja, kada je bilo mrtvih i teško ozlijeđenih tijekom uništavanja crvotočine u jednoj lovranskoj crkvici. Taj otrov ima dodatno loše svojstvo uništavanja ozonskog omotača, pa je tako uvršten u različite liste opasnosti i stalno se traži zabrana njegova korištenja. S tim otrovima smiju rukovati samo osobe koje su prošle opsežnu edukaciju za obavljanje DDD djelatnosti te naravno edukaciju o zaštiti od otrova, a može ga se koristiti u strogo propisanim uvjetima i s propisanom zaštitnom opremom. Tu su još dva učinkovitija sredstva za fumigaciju kao vodikov cijanid (ciklon B) te aluminijev fosfid iz kojeg se u doticaju s vlagom razvija vodikov fosfid. Jedino za vodikov cijanid postoji protuotrov, kako za primjenu na mjestu događaja tako i za bolničko liječenje. Što se uvjeta za rad tiče jednako su strogi kao za slučaj metilbromida, ali ova dva otrova barem nemaju svojstvo uništavanja ozonskog omotača.

Iz druge skupine otrove posebno bih upozorio na etilenoksid, pentaklorfenol, formaldehid i derivate timola iako ima drugih otrova iz ove skupine koji se koriste u konzerviranju. Etilenoksid je je plinoviti otrov koji se koristi vrlo često i za dezinfekciju na različitim mjestima i prema akutnim učincima manje je opasan od ranije spominjanih. Međutim,radi se o otrovu koji je mutagen i treba biti oprezan s njim u radu. Etilenoksid je pak karcinogena kemikalija skupine II i djeluje u obliku plina. Kod karcinogenih kemikalija je problem u tome što proces razvoja tumora teče sporo i nekada i desetljećima, pa se štetni učinci kasno opaze. Izloženost niskim koncentracijama takve kemikalije u zraku obično se ne opazi ili se na to ne obraća pozornost, a trebalo bi na radnu mjestu stalno pratiti koncentracije plinovitih otrova. Još veći problem je s pentaklorfenolom zato jer ta kemikalija sadrži u većoj ili manjoj mjeri polihalogenirane policikličke aromatske tvari kao što je npr. tetra

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 6 9

Page 73: Seminar: MIKROBIOLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE

MI KR OBI OLOŠKA DESTRUKCIJA SPOMENIKA KULTURE -s e m i n a r

kloro.d d l " i o k s i n (TCDD ili popularno dioksin). Gotovo da je nemoguće izbjeći pojavu TCDD u polihalogeniranim aromatskim tvarima, a svojstva su mu zastrasujuca. Sasvim sigurno je dokazano daje mutagen, genotoksičan, karcinogen teratogen, neurotoksičan, l t d . Nakon poznate nesreće s TCDD u sivesu nakon eksplozije kotla za sintezu triklorfenola bilo je obavljeno najveće poznato zbrinjavanje tla biosfere i građevina na području zahvaćenom k o n L i n a d j o m a zdravlje izlozemh prat, se , danas gotovo 30 godina nakon nesreće. Međutim prije dvije godine javljeno je o pojavi mutiranog miša, zvanog miš iz Sevesa, koji vi e nije mis. Kljucni problem s TCDD i sličnim Iipofilnim tvarima je to da ono to e Ušlo u organizam praktički ne izlazi iz njega. Tako je za TCDD vjerojatno vrijeme poluizlaska ,z masti gdje se duboko skladiši, dugo oko 7 godina. To zna« da ona koji je bio izlozen takv.m tvarima do smrti ih drži u organizmu povećavajući stalno vjerojatnost pojave mutaeija u genetskom materijalu, čak ako je prestao davno adM s rečenim spojevima. ™ u

Naravno da rad sa skupinom III otrova nije bez rizika, pa čak može biti

" e g ° raH

d S ,yr l° tvarima ako se čovjek ne pridržava mjera zaštite ostalih obveza danih propisima. Zato treba vrlo pozorno i savjesno proučiti sve važnije toksikološke podatke o otrovu s kojim trebate raditi i učiniti sve na sprijecavanju ulaska otrova u organizam.

Z a g r e b , t r a v a n j 2 0 0 0 . 7 0