Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet u Sarajevu

Odsjek za pedagogiju

KONTAKT OČIMA KAO OBLIK NEVERBALNE

KOMUNIKACIJE

Seminarski rad iz izbornog predmeta Pedagoška komunikologija

Predmetni profesor: Studentica:

Prof. Dr. Mujo Slatina Mirsada Kapidžić

Sarajevo, februar 2011. godina

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................................3

1. GLEDANJE I KONTAKT OČIMA......................................................................................4

2. VIZUELNA INTERAKCIJA................................................................................................5

2.1. Strukturalni aspekti vizualne interakcije..................................................................5

2.2. Funkcionalni aspekti................................................................................................6

3. POGLED…………………………………………………………..………………………..6

3.1. Ponašanje pogledom…………………………………..…………………………..8

4. UPOTREBA KONTAKTA OČIMA....................................................................................11

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................13

LITERATURA..........................................................................................................................14

2

UVOD

Najveći dio svog života provodimo u komunikaciji sa drugom osobom ili malom

grupom ljudi. Tu komunikaciju možemo podijeliti na verbalnu i neverbalnu. Verbalna

komunikacija se može definirati kao stvarno izgovorene riječi a neverbalna komunikacija je

sve drugo što se događa i uključuje i glasovno i neglasovno ponašanje. Razlika između

verbalne i neverbalne komunikacije načinjena je jer se misli da svaka od njih ispunjava

različite funkcije. Verbalna komunikacija, u formi jezika, bolja je za prenošenje logičkih i

apstraktnih ideja dok se neverbalna komunikacija smatra boljom za prenošenje emocija.

Istraživanja pokazuju da se samo mali dio značenja onoga što smo rekli drugoj osobi prenosi

riječima. Taj se postotak kreće od 35 posto do samo 7 posto. Iako je tačne postotke vjerojatno

vrlo teško utvrditi, većina istraživača slaže se da su neverbalni znakovi izuzetno važan dio

komunikacije. Savremena istraživanja pokazuju da je neverbalna komunikacija najvažnija i

presudna u prvom kontaktu. Smatra se da se oko 60 posto kompletnog utiska (prvi utisak)

formira na osnovu neverbalne komunikacije.

U klasifikaciji neverbalnih komunikacijskih znakova se polazi od raznih kriterija. U

jednoj, vrlo raširenoj klasifikaciji, svi identifikovani neverbalni komunikacijski znakovi se

dijele na dvije grupe: paralingvističke i ekstralingvističke. Pod paralingvištičkim znakovima

podrazumijevaju se svi elementi vokalizacije koji nisu uključeni u fonološki sustav riječi

(šumovi, intonacija, naglašavanje, dužina izgovora). U kategoriju ekstralingvističkih znakova

spadaju kinezički znakovi, proksemički znakovi i kombinacije kinezičkih i proksemičkih

znakova. Kinezički znakovi se odnose na facijalnu ekspresiju, usmjeravanje pogleda na druge

osobe, te pokrete dijelova tijela i držanje tijela; a proksemički znakovi se odnose na prostornu

udaljenost između učesnika komunikacije. Važan i čest komunikacijski neverbalni znak jeste

i kontakt očima i usmjerevanje pogleda u drugu osobu. Kontakt očima događa se kada oboje

ljudi gledaju jedno drugo u podrčje očiju. Obično su razdoblja kontakta očima vrlo kratka.

Kad su produžena, ili kada jedna od osoba pokuša produžiti kontakt očima tako da počne

buljiti u drugu, može doći do pojave tjeskobe i to se može protumačiti kao prijetnja. Pokazalo

se i da su gledanje i kontakt očima sinhronizirani s govorom. U toku svake neposredne

interakcije sagovornici redovno povremeno upućuju pogled jedan u drugoga, zadržavajući ga

kraće ili duže na sagovorniku. Usmjeravanje pogleda je sastavni dio svake konverzacije.

3

1. GLEDANJE I KONTAKT OČIMA

Prva komunikacija koja se uspostavlja između majke i djeteta zapravo je kontakt

očima. Dakle kontakt očima je prvi vid neverbalne komunikacije i uspostavlja se u ranom

djetinjstvu. Stern je 1984. godine pokazao da djeca pri kraju druge godine života mogu

koristiti gledanje i kontakt očima da bi inicirala i strukturirala interakciju kao i dobila

povratnu informaciju o tome. Takav obrazac sličan je onom utvrđenom kod odraslih. Poslje

druge godine života, kada počnu učiti i izgovarati riječi, djeca su u mogućnosti naučiti i druge

vidove komunikacije.

Moć očiju je najveća kada se dvoje ljudi gledaju u oči.

Ovo se obično zove uzajamni pogled ili kontakt

očima. Poslije riječi, oči su najmoćnije sredstvo

komunikacije koje posjedujemo (iako nekada jedan

pogled može da napiše knjigu). Ova moć očiju je

najveća kada se dvoje ljudi gledaju u oči. Nije jasno

zbog čega je kontakt očima toliko moćan. Neki

smatraju da mi od rođenja nalazimo da su oči drugih

ljudi potpuno opčinjavajuće zanimljive i čak

reagujemo na skupove krugova kojie liče na oči jer kroz njih ostvarijemo prvi kontakt sa

drugima. Neki smatraju da je naša reakcija na kontakt očima instinktivna i povezana sa

osnovnim nagonom za održanjem, u smislu da maldunci koji uspiju da postignu i zadrže

kontakt očima imali najviše šanse da budu nahranjeni i da im budu zadovoljene ostale

potrebe. Drugi smatraju da je kontakt očima naučen i da, dok odrastamo, brzo naučimo da se

lijepo ponašamo kada nas odrasli posmatraju ili naučimo da određeni pogledi znače da se

ljudima dopadamo ili ne.

Bilo koje gledište da prihvatimo jasno nam je da je nemoguće da postoji univerzalni

oblik kontakta očima među svim kulturama koji je isti i znači isto. U Američkoj se kulturi

naprimjer cijeni izravan kontakt očima. Osobu koja nas ne „gleda u oči“ percipiramo kao da

nas izbjegava ili čak laže. Međutim, u mnogim djelovima svijeta se direktan kontakt očima

smatra izrazom nepoštovanja, naročito u društvu nadređenih. Primjerice, u Nigeriji, Portoriku

i Tajlandu djecu uče da ne gledaju direktno u oči svojim učiteljima i drugim odraslim

4

Slika br. 1: Direktni kontakt očima

osobama. Arapi se izrazito služe kontaktom očima, pogledom koji bi ljudi iz nekih drugih

kultura mogli protumačiti kao buljenje. Arapi su ovisni o kontaktu očima kada razgovaraju.

Gledaju se i kada slušaju i kada govore. Smatraju veoma teškom komunikaciju sa nekim ko

nosi tamne naočale pa ne mogu da mu vide oči. U drugim istraživanjima utvrđeno je da Grci

više gledaju u ljude na javnim mjestima i dok govore i dok slušaju. Sa druge strane Šveđani

gledaju druge ređe nego ostali Evropljani.

2. VIZUELNA INTERAKCIJA

Vizuelna interakcija se dnosi se ne samo na gledanje i kontakt očima, nego i na

dostupne i korisne socijalne znakove koji se stiču iz spoljašnjosti da vidimo drugu osobu sa

kojim smo u interakciji.

2.1. Strukturalni aspekti vizualne interakcije

Kod bilo koje interakcije dvoje ljudi licem u lice moguće je uzeti tri mjere gledanja:

trajanje gledanja, broj pogleda i prosječnu duljinu pogleda. Iste tri mjere mogu se uzeti i kod

kontakta očima. Istraživanja pokazuju da prosječno ljudi tokom razgovora 50-60 posto

vremena gledaju drugu osobu. Od tog vremena, dvstruko duže se gleda pri slušanju nego što

se gleda pri govorenju, i isto tako je prosječna duljina prvog veća od drugog. Individualne

varijacije su velike, u rasponu od 30 do 70 posto vremena koje se provede gledajući, neki

ljudi puno gledaju a neki malo. U prosjeku 35 posto vremena provede se u kontaktu očima ali

su ponovo individualne varijacije velike. Također se ustanovilo da gledanje i kontakt očima

variraju sa temom razgovora (manji su kada je tema intimnija), bliskosti (manji su kada je

osoba blizu druge), spolom osoba u interakciji i osobinama ličnosti. Istraživanje Argyle i

Ingham pokazuju da žene u dijadama žene-žena gledaju više nego muškarci u dijadama

muškarac-muškarac. Isto istraživanje pokazalo je da muškarci gledaju više, a žene manje u

dijadama muškarac-žena. Ustanovljeno je da i brojne varijable ličnosti utiču na vizuelnu

interakciju. Exline je na primjer uspoređivao kako dominantni a kako submisivni ljudi gledaju

kada ih je intervjuirao eksperimentatorov saradnik koji je u njih neprestano buljio.

Dominantni ispitanici gledali su intervjuera više od submisivnih ispitanika. Također

submisivni ispitanici gledali su manje pri slušanju od dominantnih ispitanika.

5

2.2. Funkcionalni aspekti

Vizualna komunikacija obavlja dvije osnovne funkcije. Prva je izražajna, znači odnosi

se na prenošenje stavova i emocija. Druga je informacijska; ona upravlja i nadgleda društvene

susrete.

3. POGLED

Pokreti očima značajni su zbog funkcije otvaranja ili zatvaranja komunikacijskih

kanala odnosno signaliziranja drugim osobama što od njih očekujemo. Tako na primjer,

ukoliko korisnik uđe u sobu socijalne radnice, a ona ga ni ne pogleda, šalje mu poruku da nije

spremna za početak verbalne komunikacije i korisnik će vjerovatno šutjeti dok ga ona ne

pogleda. U učionici pak, upitan pogled predavača prema studentu može izazvati da student

počne odgovarati na postavljeno pitanje, iako nije direktno verbalno prozvan, a pitanje je bilo

svima namijenjeno.

U svakodnevnom govoru koristimo se frazama poput „Probola ga je pogledom“,

„Njezin pogled obećava“, „Ima takav sjaj u očima“ i mnogim drugim. Izgovarajući takve

fraze, nesvesno mislima na zjenice osobe ili na njegovo ili njezino ponašanje dok nas gleda.

Bez obzira na osvjetljenje, zjenice će se širiti ili sužavati kako se odnos ili raspoloženje

mijenja, od pozitivnog do negativnog i obrnuto. Kada se neko uzbudi njegove se zjenice

mogu raširiti tako da postanu i četiri puta veće od normalnih. Obrnuto, ljutito negativno

raspoloženje dovodi do sužavanja zjenice i do onog što je obično poznato kao „pogled koji

nišani“.

Pogledi su vrlo važni i u udvaranju, žene šminkaju oči kako bi istakle njihovu ljepotu.

Kada žena voli muškarca zuriće u njega raširenih zjenica, a on će otkriti pravo značenje toga

signala. 1

Slika br. 2: Kontakt očima

između partnera

1 Pease, A. (2002): Govor tijela. AGM. Zagreb

6

Mladi ljubavnici koji jedno drugome gledaju duboko u oči i ne znajući traže širenje

zjenica. Svako od njih postaje uzbuđeno širenjem zjenica onoga drugoga. Istraživanja su

pokazala da se kod muškaraca tokom gledanja porno filmova zjenice prošire tri puta više od

uobičejenih. Kada je isti film prikazan ženama nalazi su bili identični. Dakle nema razlike

između muškaraca i žena u razini širenja zjenica tokom gledanja pornografskog filma.

Bebe i djeca imaju veće zenice nego odrasli i njihove se zjenice stalno šire u prisutnosti

odraslih u nastojanju da privuku što veću pažnju odraslih.

Ekard Hes, pionir proučavanja pupilometrije ustanovio je da opšte stanje uzbuđenosti

pojedinca utiče na veličinu njegovih zjenica. Veličina zjenica narasta onda kada ljudi

posmatraju nešto što ih stimuliše. Hes je ustanovio da se zjenice heteroseksualnih muškaraca i

žena šire kada posmatraju pin-ap fotografije osoba suprotnog spola i skupljaju dok posmatraju

pin-ap fotografije osoba istog spola. Do sličnih otkrića došlo se kada je od ljudi zatraženo da

gledaju u prijatne i neprijatne slike na kojima su se nalazili hrana, političke ličnosti, bolesna

djeca ili prizori rata, ili kada su slušali muziku. Hes je utvrdio da je povećanje velicine zjenica

u pozitivnoj korelaciji sa mentalnom aktivnošću povezanom sa rješavanjem problema, te da je

proširenost zjenica maksimalna u trenutku kada osoba dolazi do rješenja.

Hes je također sproveo eksperiment reakcije zjenica tako što je ispitanicima pokazao

pet slika: nagog muškarca, nagu ženu, bebu, majku i bebu i pejzaž. Predvidivo, zjenice

muškaraca su se najviše proširile pri pogledu na nagu ženu, zjenice gej muškaraca su se

najviše proširile na sliku nagog muškarca ali su se zjenice žena najviše širile pri pogledu na

sliku majke sa bebom, dok je slika nagog muškarca bila na drugom mjestu. Istraživanjem

provedenim na osnovu širenja zjanica prilikom stimulacije može se zaključiti da osobe

ženskog spola daju prednost tzv. majčinskom instinktu u odnosu na osobe suprotnog spola.

U ispitivanju u kojem su učestvovali iskusni kartaši pokazano je da su kartaši imali

manje pobjede kada su njihovi protivnici nosili tamne naočale. Na primjer ako je protivnik

kod dijeljenja dobio četiri asa u pokeru, njegovo ubrzano širenje zjenica ekspert će primjetiti

nesvjesno i to će ga navesti da ne ide u sljedeći podjelu karata. Tamne naočale kod protivnika

onemogućavaju da se primjeti širenje zjenica, te je rezultat takav da iskusni igrači pobjeđuju

rijeđe nego obično. U staroj Kini promatranje zjenica je bilo uobičajeno među trgovcima

dragulja. Oni su promatrali širenje zjenica kupaca u pregovaranju u cijenama. Stoljećima

davno prostitutke su stavljale kapljice beladone u oči da bi proširile zjenice i tako sebe učinile

poželjnima. Možemo zaključiti da je pogled kroz historiju bio od velikog značaja za ljude.

Stara izreka kaže „Gledaj osobi u oči dok razgovaraš s njom“, zjenice će otkriti prave osjećaje

onoga drugoga.

7

3.1. Ponašanje pogledom

Da bi osnovica komunikacije bila stvorena potrebno je da se dvije osobe susretnu „oči

u oči“. Neki nas ljudi navode da se u njihovom prisustvu osjećamo ugodno i opušteno. Drugi

ljudi mogu učiniti obrnuto pa se u njihovom prisustvu osjećamo nelagodno ili prema njima

osjećamo nepovjerenje. To posebno ovisi o tome koliko dugo gledaju u nas ili zadržavaju naš

pogled dok govore. Kada osoba ima nečasne namjere ili nam uskraćuje neke obavijesti

njegove se oči susreću sa našim u manje od trećine ukupnog provedenog vremena. Ako se

pogled neke osobe susretne s našim u više od dvije trećine vremena to može značiti da on ili

ona smatra da smo zanimljivi i dojmljivi i u tom će slučaju pogled biti praćen širenjem

zjenica. U drugačijoj situaciji ako je osoba neprijateljski raspolozena prema nama, zjenice će

se tokom kontakta suziti. Na ishod pregovora ne mora samo da utiče dužina pogleda nego je

jednako važno i područje tijela u koje je uperen pogled. Ti se signali predaju i primaju bez

izgovorenih riječi, a onaj ko ih prima doživljava ih precizno.

Ne trebamo zaboraviti da je dužina vremena u kojem neka osoba pilji u drugu

kulturološki određena. Stanovnici Južne Evrope imaju visoku učestalost zurenje koje drugi

mogu doživjeti kao uvredljivu dok Japanci za vrijeme razgovora radije zure u vrat nego u lice.

To znači da trebamo nastojati da razumijemo kulturalne okolnosti prije nego donesemo bilo

kakav zaključak.

Pogled možemo definisati u zavisnosti od situacije u kojoj se osoba nalazi. Također

postoji mnogo načina i savjeta kako bi poboljšali svoju komunikaciju pogledom i uticati na

druge da nam vjeruju na riječ. Allan Pease u svojoj knjizi Govor tijela navodi da se pogled

može podijeliti na:

Poslovni pogled

Društveni pogled

Intimni pogled

Postrani pogled

On također daje savjete kako bi poboljšali svoju komunikaciju. Što se tiče poslovnog

pogleda, kada raspravljamo o nečemu povezanom s poslom, trebamo zamisliti da je na čelu

našeg sagovornika trokut. Zadrzavajući pogled u tom trokutu stvaramo ozbiljno ozračje i

osoba nasuprot nama osjeća da mislimo pozitivno.

8

Kada pogled padne ispod linije oka druge osobe razvija se društvena atmosfera.

Istraživanja pogleda otkrivaju da su prilikom društvenih susreta oči uprte u zonu trokuta na

licu druge osobe, u ovom slučaju između očiju i usta – društveni pogled.

Slika br. 3: Pogled poslovnog čovjeka Slika br. 4: Društveni pogled

U intimnim trenucima pogled ide preko očiju i ispod brade na druge dijelove tijela

osobe koju promatramo. U bliskim susretima zona trokuta je između očiju i prsa, a za pogled

s udaljenosti, to je zona od očiju do prepona. Muškarci i žene odlučuju se na takav pogled da

bi izazvali zanimanje - onaj kod koga probudimo zanimanje uzvraćaće pogledom. Obično

prvo dva puta letimično pogledamo i potom usmjeravamo pogled na lice osobe i uprkos tome

što većina ljudi ovo žestoko poriče, studije skrivenom kamerom otkrivaju da ovo čine baš svi

pa čak i kaluđerice.

Slika br. 5: Intimni pogled

9

Širi periferni vid žene omogućava joj da odmjeri muškarca od glave do pete a da pri

tome ne bude „uhvaćena“. Sužena vizuelna perspektiva muškarca razlog je što on na vrlo

očigledan način šeta pogledom duž tijela žene. Ovo je također razlog zašto se muškarcima

stalno prebacuje kako gutaju žene pogledom, dok žene rijetko kada bivaju optužene za tako

nešto, mada istraživanja pokazuju da to čine češće nego muškarci. Pogled u pod tokom

razgovora služi drugačijim svrhama kod muškaraca i žena. Muškarcu omogućava da još

jednom premjeri ženu od glave do pete. Kod žena ima dvojnu svrhu: da još jednom odmjeri

muškarca i istovremeno pošalje signal potčinjavanja.

Pogled sa strane upućuje se da bi se izazvalo zanimanje ili neprijateljstvo. Kada je

praćen sa malo podignutim obrvama ili smiješkom izaziva zanimanje i često znači poziv na

udvaranje. Ako je pak propraćen spuštenim i namrštenim obrvama ili spuštenim kutovima

usana, označava sumnjičavo, neprijateljsko ili kritičko raspoloženje.

Pored ovih vrsta pogleda ne smijemo zaboraviti još jedan bitan faktor koji utječe na

kontakt očima. To je uloga trepavica i broj treptaja osobe. Normalna opuštena brzina treptanja

iznosi šest do osam treptaja u minuti a oči su pri tome zatvorene samo na djelić sekunde.

Kada su ljudi pod pritiskom, na primjer, onda kada lažu, sva je prilika da će dramatično da

povećaju brzinu treptanja. Pojačano treptanje je nesvjestan pokušaj osobe da vas „skloni sa

očiju“, zato što je počela da osjeća dosadu, nezainteresovanost il,i joj se čini da je superiorna.

Superiorni tipovi umiju da uz to još zabace glavu kako bi dobacili „dug pogled“ u narodu

poznat kao „pogled sa visine“.

10

4. UPOTREBA KONTAKTA OČIMA

Većina funkcija može biti grupisana u šest kategorija:

tražimo informaciju,

pokazujemo pažnju i interesovanje,

tražimo i kontrolišemo interakciju,

dominiramo,

prijetimo i utičemo na druge,

pružamo priliku za reakciju onih koji slušaju dok govorimo,

otkrivamo stavove.

Vrsta informacija koju dobijamo kroz kontakt očima sastoji se od stvari kao što su

naznake da li neko govori ili ne govori istinu (ljudi koji lažu imaju tendenciju da izbjegavaju

kontakt očima ukoliko nisu veoma drski), da li se nekome sviđamo ili ne, da li druga osoba

obraća pažnju na ono što govorimo ili da li nas razumije, u kakvom je mentalnom stanju

osoba (da li je depresivan ili radosna, depresivni ljudi imaju tendenciju da izbjegavaju kontakt

očima), i da li nas osoba prepoznaje ili ne.

Čim pogledamo nekoga jasno im je da su zadobili našu pažnju. Ako ih gledamo

nekoliko sekundi jasno im je da su zadobili i naš interes. Na osnovu ovoga možemo zaključiti

da kontakt očima igra važnu ulogu i u seksualnoj privlačnosti između dvoje ljudi.

Kada pogledamo nekoga, mi ga pozivamo da komunicira sa nama. Ako dođe do interakcije,

kontakt očima se tada koristi na razne načine da bi se kontrolisala priroda i trajanje

interakcije.

Mnogo više gledamo u osobu dok je slušamo, a kontakt očima također daje znak

onome koji sluša da je govornik završio i da mu predaje riječ. Kada se pozdravljamo da

ljudima mi brzo podignemo i spustimo obrve osim što ih pogledamo. Osobe imaju običaj da

prekinu pogled u lijevu ili u desnu stranu, tj. kada odvrate pogled, pogledaju desno ili lijevo

od govornika. Postoje dokazi u korist teorije da su oni koji sklanjaju pogled u lijevu stranu,

studirali umjetnost ili društvene nauke, kao i da imaju jaku sposobnost vizualizacije i jaku

maštu. Onu koji odvraćaju pogled u desnu stranu naginju ka prirodnim naukama i imaju

slabiju vizuelnu maštu. Također kada se ljudima postavi pitanje uz koje ide verbalni odgovor

oni će pogledati u desno pa dolje, a ako im se postavi pitanje u vezi sa prostorom, oni će

gledati u lijevo pa na gore iako ova tendencija nije pretjerano sigurna.

11

Mnogi ljudi ne vole da neko dominira nad njima ili im upućuje neprijateljske zahtjeve.

Ako se ovo ponašanje ispolji tokom pregovora ili intervjua, može imati negativan efekat na

ishod.

Povratna informacija ili kritika je važna kada ljudi razgovaraju. Govornike treba

ubijediti da ostali slušaju a slušaoci treba da osjete da se njihova pažnja cijeni i da govornici

govore njima a ne u njih. Obje grupe zahtjeva se mogu ispuniti odgovarajućom upotrebom

kontakta očima.

Stavovi se često otkrivaju kroz prilike za kontakt očima. Ljudi koji se dopadaju jedno

drugom često se upuštaju u kontakt očima za razliku od onih koji se ne podnose. Agresija se

može signalizirati kroz produžen kontakt očima. (kada se „streljaju očima“). Tuga se ispoljava

gledanjem na dolje, smanjenjem kontakta očima i isto se ispoljava skoro svuda u svijetu.

ZAKLJUČAK

12

Komunikacija između ljudi je osnov na kome funkcionišu ljudske zajednice, još od

prvobitnih ljudskih zajednica pa do modernog društva. Kompletan razvoj civilizacije pratio je

i razvoj međuljudske komunikacije.

Komunikaciju možemo podijeliti na verbalnu i neverbalnu. Verbalna komunikacija

podrazumjeva izgovorene riječi, a neverbalna sve ostalo što se dešava tokom komuniciranja.

Dakle, neverbalna komunikacija je često u šlužbi upotpunjavanja verbalne komunikacije, a

ponekad je dovoljna samo neverbalna komunikacija i „sve riječi bi bile suvišne“.

Postoje različiti vidiovi neverbalne komunikacije, a jedan od najfascinantnijih je

kontakt očima. U narodu je poznata izreka „Oči su ogledalo duše“. Kontakt očima je čest i

gotovo neizbježan komunikacijski neverbalni znak tokom svake neposredne interakcije među

sagovornicima.

U različitim kulturama kontak očima ima različita značenja. Tako da nema univerzalne

simbolike načina kontakta očima, kao što u verbalnoj komunikaciji postoje različiti jezici

kojima se komunicira. Međutim, svugdje u svijetu kada se pogledi dvije osobe susretnu tada

je uspostavljena neverbalna komunikacija, ma čemu ona vodila.

Kontakt očima vrlo je važan u svakodnevnoj komunikaciji. Pokreti očiju, odnosno naši

pogledi, igraju važnu ulogu u ljudskim odnosima, pomoću njih možemo pokazati zanimanje

za drugu osobu, pokazati da nam je nešto privlačno ili odbojno, sinhronizirati govor,

omogućiti dobijanje povratne informacije i još mnogo drugih manje ili više bitnih stvari.

Prijatelji se manje gledaju i kontaktiraju očima nego stranci, međutim, kada je dvoje

ljudi zaljubljeno, gledanje i kontakt očima puno su češći nego u bilo kojoj drugoj socijalnoj

vezi. Pri razgovoru s grupom ljudi, uspješan komunikator će pogled pomicati s jedne osobe na

drugu tako da se nitko ne osjeća zapostavljeno ili isključeno iz razgovora.

LITERATURA

13

Bagorić, V. (2007): Definiranje komunikacijske kompetencije. Metodika, Vol. 8,

br.1, 2007, str. 84-93, Filozofski fakultet, Zagreb

Brajša, P. (1993): Pedagoška komunikologija. Školske novine, Zagreb

Dizdarević, I. (1997): Psihologija masovnih komunikacija. Humanitarno udruženje

građana ŽENA 21, Sarajevo

Marot, D. (2005): Uljudnost u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Fluminensia,

god.17, br.1, str. 53-70, Filozofski fakultet, Rijeka

Pease, A. (2002): Govor tijela. AGM. Zagreb

Pennington, D. (2006.): Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko

Piz, A., Piz, B.,( 2009): Definitivni vodič kroz govor tela. Mono i Manjana,

Beograd

Rot, N. (2004.): Znakovi i značenja, Plato, Beograd

Veinrajt, G., (2007): Govor tijela. Alnari, Beograd

14