SVEUČILIŠTE U RIJECI

AKADEMIJA PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI

RIJEKA

HENRI DE TOULOUSE LAUTREC

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Slikarstvo II

Mentor: doc. Anton Vrlić

Studentica Isabella Bubola

Matični broj: 273

Studij : Primijenjena umjetnost

Rijeka, 6.siječnja 2011.

UVOD

Razmišljajući o kojem slikaru ili slikarici pisati ovaj seminar, dugo sam se dvoumila između Edgara Degasa i Henri de Toulouse-Lautreca. I jedan i drugi su mi uzori po načinu slikanja, ali i po kompoziciji, pošto koriste zanimljive kadrove koji čine njihove slike vibrantnima i živima, čak i kad su prikazani subjekti u mirovanju.Degas se svrstava pod impresioniste, a bio je veliki uzor samom Lautrecu; njihova briga oko pokreta, neuobičajenih boja i ekspresije je evidentna. Dok je Degas slikao balerine i toliko pozornosti posvećivao njihovoj odjeći, Lautrec je to zamijenio can-canom legendarnih plesačica poput Jane Avril u pariškom Moulin Rogueu na Montmartreu.

RAZRADA

Umjetnički afinitet imali su Henrijev otac i brat pa je odrastajući u jednom takvom okruženju i sam počeo rano slikati. Već s 16 godina slika konje u raznim položajima te eksperimentira potezima kista, što će ostati vidljivo i u njegovim budućim radovima.

Važno je spomenuti portrete njegove majke, s kojom je bio veoma povezan. Česta uporaba zelenih i plavičastih tonova dovodi do psihološke napetosti kad se gledaju ta djela, a zbog majčinog sjetnog, mirnog izraza lica gotovo možemo osjetiti nelagodu.

Comtesse Adele de Toulouse-Lautrec Adele de Toulouse-Lautrec u vrtu, 1882.u Chateu de Malrome, 1881. ulje na platnu, 41x32,5 cmulje na platnu, 92x80 cm

Zanimljivo mi je usporediti ova dva portreta Henrijeve majke. Prikazana kako sjedi u bijeloj košulji sa šalicom ispred sebe na stolu, Lautrec je koristio čitav niz zelenkastih i plavičastih tonova, s pokojim okerom oko samog lika majke. Upotrijebio je jasno raspoznatljive, no tanke poteze kistom. Za razliku od toga, na portretu nastalom godinu dana kasnije, gdje je majku prikazao kako sjedi na klupici u vrtu, na pola u sjeni, a na pola u hladu, prisutni su snažni, široki potezi kistom, te tirkizna boja u snažnom kontrastu s okerom.

Kasnijih je godina počeo svakodnevno obilaziti Montmartre, mjesto gdje se živjelo bohemijanskim životom s puno plesa, glazbe i druženja. Kako bi što vjerodostojnije zabilježio tu uskomešalu atmosferu nosio je sa sobom blok u koji je stalno skicirao olovkom i ugljenom. Te je skice kasnije u studiju dorađivao i pretvarao u slike. Nerijetko je više različitih skica spajao u jednu sliku te tako dobijao prizore pune ljudi čije je svako lice imalo izraženu individualnost.

Au Moulin Rouge – La Danse, 1889.-1890.ulje na platnu, 115,5x150 cm

Slika Au Moulin Rouge – La Danse tipičan je primjer slikarstva kojeg je stvarao u to vrijeme. Prikazana je plesačica La Goulue i Valentin le Desosse koji izvode cuadrillu. Zanimljive su i boje koje je iskoristio, i kadar. Horizontalna linija ispod prozora optički spaja prikazane gledatelje, a vertikalne linije na zidu i figure stvaraju ravnotežu; to također odvodi gledateljev pogled ravno u samo središte događanja. Figure su slikane sa snažno prisutnom konturom a u izraženim, jarkim bojama prikazane su samo žena u prednjem planu s ružičastom haljinom, plesačica i žena u pozadini u crvenom.

Portreti raznih osoba također čine dio bogatog Lautrecovog opusa. Na nekima su prikazani ljudi kako poziraju, dok drugi više izgledaju kao zabilježeni spontani trenuci. Za svoje je portrete govorio da ih crta kako vidi. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto se u njima javlja određeni

psihološki element. Naime, gledajući te portrete očituje se veza slikara i prikazanog subjekta, te psihološko stanje samog subjekta. Vodeći se mišlju da je psihološko breme neodvojiv dio svakog pojedinca, bilježio je ono bitno, esencijalno, zanemarujući ono što nije smatrao takvim.

Na slici s portretom Suzanne Valadon, slikarice i njegove djevojke, jasno se može zamijetiti napetost između njih dvoje. Dominira sumorna, teška atmosfera, a i sam je Suzannin izraz lica rezerviran i hladan.

Ono što je prisutno u svim djelima Toulousa Lautreca je savršen izraz linijom. Odličan crtež dominira svakom njegovom slikom, zbog čega se katkad kaže da je radio 'crteže u boji'.Upotrebljavajući kist kao olovku i eksperimentirajući svojim vlastitim izumom, istanjenim uljanim bojama [koje su se lako nanosile i brzo sušile], u svojim je djelima stvarao kombinaciju crteža i slikanja, što je odlika njegovog stila.

Trick rider at the Fernando Circus, 1887.ulje na platnu, 103,5x161x5 cm

Na slici Trick rider at the Fernando Circus iz 1887. prisutne su plošnost i pokret, te se vidi osnovni premaz što će postati karakteristike koje će njegovati i u svojim budućim radovima. Na toj su slici također ljudima 'odrezane' glave, odnosno nisu u kadru, što je za to vrijeme bilo nešto nezamislivo. U tome se očituje utjecaj japanskih drvoreza na njegovo stvaralaštvo, kao i na mnogo drugih impresionista.

Osim slikarstva, radio je i postere tehnikom litografije u boji, a zadnjih par godina života zamijenio je noćne klubove cirkusom.

Na slici 'Marcelle Lender pleše bolero u operetti Chilperic' javlja se novi element za Lautreca – plesačica nije izolirana kao silueta kao u njegovim ostalim djelima, već se ističe jakim kontrastom boja i pokretima. Također, upotrebljena je jaka ružičasta boja kako bi u prikazu haljine, a plavi tonovi u stvaranju atmosfere teatra.

ZAKLJUČAK

Pomnije proučavajući stvaralaštvo Toulouse-Lautreca shvatila sam zašto se toliko divim njegovim radovima. Zanemarujući same motive koji su mi zanimljivi, upravo je naglasak na linearnosti i odličnom, čvrstom crtežu ono što me privlači. Upotreba boja također je veoma zanimljiva te se često nekoliko elemenata ističe po boji od ostatka. Atmosfera koju uspijeva stvoriti je nevjerojatna, gotovo opipljiva. Gledajući prikazane scene imam osjećaj kao da sam i ja sama tamo, gledajući plesačice i Lautreca dok neumorno radi nove skice.

LITERATURA

1. Felbinger Udo: Henri de Toulouse Lautrec – Life and Work, 2005.

Tandem Verlag GmbH

2. http://www.en.wikipedia.org/wiki/Henri_de_Toulouse-Lautrec

3. http://www.metmuseum.org/toah/hd/laut/hd_laut.htm