Upload
edin-brkic
View
129
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
seminarski rad
Citation preview
U V O D
Sve što uradimo u našoj vezi sa djecom ima formu komuniciranja,i to ne samo riječi,nego
i boja tona,izraz lica ili govor tijela.Način komuniciranja sa djecom šalje poruke
poštovanja,empatije i brige,ali isto tako može slati i suprotene poruke.Aktivnim
slušanjem.podsticanjem djece da govore o sviojim osjećanjima,i korištenjem pozitivnog,opisnog
jezika,mi dajemo djeci do znanja da nam se mogu povjeriti.Uz to,način na koji mi komuniciramo
sa drugima,da rješavaju probleme,da budu samosvjesni i da znaju slušati.
Pokušavamo djecu naučiti samodisciplini kako bi ona,kad odrastu,bila u stanju za sebe
donositi dobre odluke.Postojanja izbora uči djecu samostalnosti i saznanju da oni imaju moć
utjcaja na svoje živote.pravilno shvatanje posljedica uzči djecu da ih odrasli ne kažnjavaju
slučajno,nego da njihove aktivnosti imaju prirodne i logičke posljedice koje su usko povezane sa
njihovim odlukama ili izborom.
Najvažnije stvari u dječijim životima su sigurnost,ljubav,prihvaćanje i
ohrabrivanje.Odgijati djete je vrlo težak posao.pomagati djetetu u razvoju je jedan od najtežih
poduhvata na koji se bilo ko od nas može odlučiti.Važno je da djecu podstićemo da budu
snažna,inteligentna,osjećajna,kreativna,savjesna,pouzdana i produktivna.
Roditelji često udare dijete u bijesu jer su sami toliko isfrustrirani da nisu imali vremena
razmisliti koja bi disciplinska mjera mogla imati bojli efekat.batine uče djecu da je prihvatljivo
pribječi nasilju ukoliko si veći ili utjecajniji.
Mali broj roditelja i natavnika zaista razumiju koliko mogu povrijediti riječi izrečene u
ljutnji.Prema tome,od krucijalne važnosti je razumjeti da negativan pridjev ili
prijetnja,ponižavanje,zastrašivanje ili omaložavanje,mogu imati razorni efekat na samopouzdanje
djeteta.Ovo je knjiga savjeta koja može pomoći roditeljima da odgoje svoje djete,da se mogu
hvaliti kvalitetima svoje djece,da im pruže sigurnost i pouzdanost,jer već sutra oni će biti odrasli
ljudi.
1
KOMUNIKACIJA
Najteži problem i roditelja a i djece danas je da ni jedno nezna kako da komunicira
uspješno-sa poštovanjem,dotojanstvom ili na taj naćin da se obje strane osječaju saslušane i
shvaćene.Mi komuniciramo s ciljem da izrazimo naše razmišljanje,osječanja i ideje.
Način da se izgradi samopoštovanje kod vašeg djeteta i ojača vaš odnos je da zapamtite da ono
jednostavno želi:1.da ga slušate, 2.da mu priđete sa ozbiljnošću 3.da ga volite i prihvatite
bezuslovno.
-Kontrolišite ton svog glasa. Samo ih još više razdražujete ako vičete,zahtijevate ili
pridikujete.
-Nemoj te mućiti i stalno ponavljati iste zahtijeve.
-Pojasnite svoja očekivanja
-Ako kritikujete,ograničite se na konkretno ponašanje koje ne odobravate.
-Zadržite se na trenutnim problemima i rješavajte ih jedan po jedan
-Kada dijet ima problem,gubljenje živaca i pretjerana reakcija će samo pogoršati situaciju.
-Kada hvalite svoje dijete svoju pohvalu usmjerite na trud,ne na postignuća.
-Neka slušanje bude prioritet
Aktivno slušanje treba da sadrži:a)slušanje sa svrhom b)podstaknite dalji razgovor-otvaranje
vrata c)postavite sebe u njihov položaj d)opravdaj te njihova osjećanja(čini mi se da si stvarno
tužan zbog toga...) e)budite radoznali f)prepričaj činjenice i osjećanja
Djecu treba ohrabriti da nastave sa govorom i da koristimo podsticajna pitanja.Da se ne
raspravnjamo sa njima,da ne sudimo vec da pitamo zašto i da dajemo savjete.moramo malo više
koristiti pozitiavn govor tijela,da damo djeci do znanja da vam je stalo i da im poklanjate potpunu
pažnju.Koristite više pozitvne fraze tipa“možeš;hoću“umjesto „ne smiješ;neću“.
Odnos imeđu roditelja i djeteta je iskustvo koje najvise nagrađuje i donosi najviše
zadovoljstva.u isto vrijeme ono je jedno od najtežih i najsložejnijih iskustava.Ovaj odnos često je
opterećen frustacijama ili nerazumjevanjem zbog loše komunikacije.Slušajte ih sa
2
pažnjom,uzdržite se od davanja savjeta,pridika i optuživanja već podstaknite ih da sami rješavaju
svoje probleme,ali pažljivo slušajte i podržite ih u nijhovim nastojanjima.
GRAĐENJE POŠTOVANJA I EMPATIJE
Djeca koja su stabilna i imaju samopouzdanja imaju manje šanse da u životu zapadnu u
poteškoće.Ukoliko poštovanje i dostojanstvo karakterišu naš odnos sa djecom,te iste odlike su
poruka kako bi smo mi željeli da se naša djeca ponašaju prema nama ili prema drugima.Pomažući
djeci da se stave u tuđi položaj i da razumiju osjećanja drugih,mi za njih gradimo put koji će ih
voditi da postanu zrele i brižne osobe.
Šta je empatija?
Empatija je sposobnost jedne osobe da uoči osjećanja,potrebe i želje drugih.To je
sposobnost čovjeka da se stavi u položaj drugog i osjeti kako je to.
Kako razvijati empatiju?
1)Korištenje nenasilnih odgajateljskih,empatičkih načina za disciplinu,pojašnjenih u
ovom priručniku(disciplina). 2)pokazivanjem osjećanja 3)prepoznajte i podržite osjećanja djece
4)izražavajte empatiju 5)razvijte porodični osjećaj moralnosti 6)uticaj ponašanja(pomozite djeci
da shvate uzročno-posljedični konceptempatije.) 7)učite djecu da dijele i da posuđuju stvari.
Samopohvala je način na koji djeca stižu samopouzdanje i bolju sliku o sebi samima.Da
bi djetetu pomogli da nauči da samo sebe pohvali roditelji trebaju opisati koliko neko djelo utiče
da se dijete dobro osjeća.POHVALITE DIJETE U SVAKO DOBA-JER HVALJENJA NIKADA
NE MOŽE BITI PREVIŠE.Dajte do znanja svojoj djeci da su dostojna onoga što jesu i onoga što
rade.
3
Suprostavite pozitivnim činjenicama negativnu priču npr.“glupa sam,nikada ništa ne
uradim kako treba“-„prošle si sedmice završio posao u rekordnom vremenu,i to potpuno
tačno“.Ukoliko je zaista bilo problema ranije,pomenite napredak koji je postignut.Ova tehnika
govori djetetu da nije glup nego da se suočava s nečim teškim.
LJUBAV I LOGIKA
Ovo poglavlje se bavi načinima na koje roditelji mogu usmjeravati djiete u određenom
pravcu,a da istovremeno ne budu suvišne dominantni ili da nemaju suviše zaštitnički stav prema
njima.Temelji ovog pristupa si korištenje empatije,“ovlašćivanje“djeteta u preuzimanju
odgovornosti za sopstvene probleme,i dopuštanje da iskusi posljedice svojih aktivnosti.
TRI VRSTE RODITELJA:
KONSULTANT(ovaj roditelj“ljubavi i logike“puza savjete i konsultuje se sa djecom) 1.
HELIKOPTER(ovaj roditelj „lebdi“nad djecom i spašava ih neprijateljskog svijeta u kojem živi)
2.
VOJSKOVOĐA(ovaj roditelj komanduje i upravlja životima djece) 3.
1.-roditelj“ljubavi i logike“ šalje poruke djetetu o njegovoj ličnoj vrijednosti i snazi.On
vrlo rijetko spominje odgovornost.Pokazuje kako se brinuti o sebi i biti odgovoran.Dijeli lična
osjećanja o svom ponašanju i odgovornostima.On pruža alternative djetetu,pomaže mu da ih
istraži i dozvoljava mu da donese sopstvene odluke.Pruža vremenske okvire unutar kojih dijete
4
može preuzeti odgovornosti.On konkretno djeluje i manje govori i dozvoljava djetetu da iskusi
prirodne posljedice života i dopušta im da služe djetetu kao učitelj.
2.-Šalje poruke slabosti i niske lične vrijednosti.Opravdava dijete,ali se žali ako neke
odgovornosti nisu ispoštovane.Preuzima odgovornosti djeteta.Štiti dijete od bilo kojeg mogučeg
negativnog osjećanja i odlučuje za dijete.Ne pruža takvu strukturu ali se žali:“Nakon svega što
sam učinila za tebe...“.Kuka i koristi krivicu:“Kada ćeš više naučiti.Uvijek moram pospremati za
tobom“.Koristi mnogo riječi i djela koja spašavaju ili pokazuju da dijete nije sposobno ili
odovovorno da učini nešto:Štiti dijete od prirodnih posljedica i koristi krivicu kao poruku.
3.-Šalje poruke slabosti i niske lične vrijednosti,Mnogo zahtijeva i očekuje u vezi s
odgovornošću,te govori djetetu kako bi se trebalo osjećati.Pruža samo apsolutna rješenja“to je
odluka koju moraš donijeti“.Zahtijeva da se poslovi urade,a odgovornosti preuzmu
odmah.Naređuje i prijeti“očisti tu sobu ili ,,,“.Preuzima probleme koristeći i prijetnje i naređuja
da bi se problem riješio.Koristi mnogo grubih riječi,veoma malo djela.Kažnjava:bol i poniženje
mogu poslužiti kao pouka.
NAGRADE ZA DJEČIJE PONAŠANJE
Nagrade su najsnažnija sredstva koja pomažu djeci da nauče kako da se prikladno
ponašaju.Nagrade utiču na djecu da stvore pozitivnu predstavu o sebii daju im do znanja šta vam
se sviđa u njihovom ponašanju.Djeca će učiniti više da bi dobila nagradu nego što će odbiti da
učine nešto iz straha od kazne.Nagrade je veoma jaka MOTIVACIJA.
Pohvala je najveća nagrada koju dijete,kao i bilo ko drugi,može dobiti.Pohvalite ih za ono
što jesu.Takođe i privilegije su odlične nagrade za djecu.Privililegija nikada nesmije biti osnovna
potreba koju dijete ima.Nekada se djeca mogu nagraditi i stvarima ovisno koje dijete šta voli.
Da dijete nagradite bez potcjenjivanja,možete uraditi sljedeće:
-opisati ono što vidite(vidim čist pod,uredan krevet...)
-opisati ono što osjećate(zadovoljstvo je uči u ovu sobu)
-jednom riječu pohvalite njegovo ponašanje(to je ono što ja zovem organizacijom)
5
DISCIPLINA
Svrha disciplinskih pravila je da poduče i da usmjeravaju,a ne da kazna bude svrha sama
sebi.Naš cilj je da djecu naučimo samodisciplini,tako da mogu ućiti na svojim greškama,te da
mogu razvijati vrijednosti i moralnu svijest.Mnoge vrste nensilnih disciplinskih mjera su
obrađene u ovom poglavlju.
Motivi lošeg ponašanja:Pažnja,otpor,osveta,obeshrabrenost.
Ne poklanjajte djetetu pažnju za kojom žudi kada je ono nastoji dobiti svjesnim lošim
ponašanjem.Vrištanje,prigovaranjem i psovanjem uči djecu da mogu privući pažnju(pa makar
ona bila negativna)Obeshrabljeno djijete će najčešće reći:“Ne mogu.“.Naučite ga da je uredu
pogriješiti,te da se na greškama uči.Naglašavajte talente i sposobnosti koje vaše dijete ima i
pravite male korake do uspjeha.
POZITIVNE DISCIPLINSKE STRATEGIJE-PREVENTIVNE MJERE:
-Pripremite dijete tkao što ćete mu reći šta će se desiti
-Saznajte šta vaše dijete osjeća i recite mu šta mislite da ono osjeća
-
Postavite limit za ponašanje o kojim se ne diskutuje
-Ponudite izbor umjesto da dajete naredbe
-Riješite problem zajedno ali nemoj te donositi sudove.(djeca od 4 god.)
-Kada se vaša djeca ponašaju lijepo,podstaknite to pohvaljivanjem i ohrabljivanjem.
-Skrenite djetetovu pažnju sa konflikta i usmjerite je prema nekoj novoj aktivnosti.
-Dopustite djeci da iskuse posljedice svojih postupaka.
6
Šta je disciplina?
Pod disciplinom podrazumjevamo parvila,smjernice i standarde za prihvatljivo ponašanje koje
roditelji žele uspostaviti kod svoje djece.Discipline čine granicu unatar kojih dijete uči da djeluje.
Šta je kazna?
Kazna predstavlja kažnjavanje djeteta od strane roditelja kada dijete prekrši jedno ili više
pravila,smjernica ili normi prihvatljivog ponašanja.
Vrste kazne:ukidanje privilegija,zabrana izlaska,roditeljsko razočarenje,time out(ćošak)
TIME OUT je metoda učenja djece da njhovo ponašanje nije prihvatljivo i da ne mogu dobiti
ono što žele nerimjerenim ponašanjem.Time out je izolacija djeteta od svake vrste
pažnje,ukljućujući i negativnu pažnju kojoj teži.Djetetu je dato vrijeme da se smiri i da razmisli o
tome koji je to drugi način na koji bi mogli osvariti svoj cilj.Indikacije:namjerno
razbijanje,bacanje predmeta u kući,ignorisanje zahtjeva da prestane sa nećim,nasilno ponašanje
prema drugima kao npr.udarnje,šutanje,psovanje.Ova kazna je najefikasnija kod djece
predškolskog i školskog uzrasta.
Pravila koja su roditelji postavili moraju biti pravedna,jasna i dosljedna.Kazna mora biti
trenutna,dosljedno primjenjiva i nenasilna.
7
Šta su nagrade?
Nagrade mogu biti nekonkretne poput pohvale,osmijeha za ono šta čini, i konkretne poput
specijalnih privilegija,dopuštanjea ili korištenja telefona.
Osnovano je stvoriti kućnu atmosferu sa jasnim i dosljednim posljedicama za
neodgovarajuće ponašanje.kada takva atmosfera postoji,onda u slućaju povrede pravila i normi
kazna nastupa kao logična posljedica ponašanja.
IZBORI I POSLJEDICE
Pokušavamo djecu naučiti samodisciplini kako bi ona,kad odrastu,bila u stanju za
sebe donositi dobre odluke. Postojanja izbora uči djecu samostalnosti i saznanju da oni imaju
moć utjcaja na svoje živote.pravilno shvatanje posljedica uzči djecu da ih odrasli ne kažnjavaju
slučajno,nego da njihove aktivnosti imaju prirodne i logičke posljedice koje su usko povezane sa
njihovim odlukama ili izborom.
Da bismo pomogli djeci da svoju moć usmjere u pozitivnom pravcu,dajte im izbor da
odlučuju o onim dijelovima svog života koje oni smatarju važnim.Djeca će se osjećati moćnije i
koristit će svoju moć na pozirivan način,jer izbori:
-daju djeci pozitivan način da koriste svoju moć;
-pomažu djeci da nauče upravljati svojim ponašanjem;
-daju djeci do znanja da imaju moć;
-su dobar način da smanje potencijalne borbe za moć;
-pomažu djeci da preuzmu odgovornost za svoja ponašanje.
Imati mogućnost izborau ponašanju i shvatiti posljedice koje takav izbor nosi predstavlja
odličnu tehniku kojom će se pomoći djeci da upravljaju svojim ponašanjem.Izbori i posljedice
osposobljavaju djecu,koja razlikuju dobro od lošeg,da preuzmu odgovornost za svoje
ponašanje.Samostalan izbor i posljedica koriste se samo onda kada su djeca sposobna da
8
razlikuju dobro od lošeg,kada se mogu ponašati kako želimo i kada su mentalno sposobni da
naprave razuman izbor.
Posljedice koje ukljućuju zlostavljanje nisu nikada prihvatljive bez obzira kakvo je
ponašanje.Kada dijete shvati da će odrđeno ponašanje za posljedicu imati ili nagradu ili
kaznu,ono odlučuje da li će se ponašati na određeni način ili ne.Postojanja+e izbora je najjači
način izgradnje lične moći kod djece.
Primjeri:“Sine,koju majicu želiš da obučeš-plavu ili zelenu?“,“Dino,da li želiš da se prvo igraš,a
poslije da se kupaš ili da se okupaš prvo?“
RJEŠAVANJE PROBLEMA
Većina nas misli da kad postoji neki nesporazum da jedna strana treba pobijediti a druga
izgubiti.U ovom poglavlju se govori o načinima na koji sve srane mogu biti
pobjednici,prvenstveno kroz metode slušanja različitih stanovišta,ispitivanje razloga koji stoje u
pozadini konflikta,i kroz komunikaciju koju karakteršu poštovanje i nastojanje da se iznađe
rješenje na obostrano zadovoljstvo.
ŠEST KORAKA POBJEDNIČKE METODE:
1)Otkrivanje i definiranje sukoba 2)razmišljalje o mogučim rješenjima
3)procjena alternativnih rješenja 4)određivanje najprihvatljivijeg rješenja
5)donošenje odluke o rješenju koje će najbolje biti primjenjeno
6)praćenje i vrjednovanje efikasnosti rješenja
RIJEČE KOJE PODSTIČU SARADNJU
Ponekad kad odrasli izdaju naređenja ili zahtijeve nešto,djeca postaju oportunisani upravo
zbog načina na koji se od njih traži da nešto urade.Ovo poglavlje obuhvata metode koje pomažu
da djeca i tinejdžere naučimo da sarđuju sa željama odraslih.
9
Da bi podstakli samostalnost:dopustite djeci da biraju,pokažite poštovanje prema
naporima djeteta,ne postavljajte previše pitanja,ne žurite da odgovorite na pitanja,ohrabrite dijete
da koristi izvore van kuće,ne oduzimajte nadu djetetu.
Da biste naveli dijete da sarađuje:-opišite ono što vidite ili opišite problem(na krevetu je
mokar peškir),
-objasnite im(taj peškir će mi umokriti pokrivač),
-opišite šta osjećate(ne sviđa mi se da spavam na vlažnom krevetu),
-recite riječju(peškir),
-napišite poruku(molim te vrati me na vješalicu da se osušim).
UMJESTO BATINA
Roditelji često udare dijete u bijesu jer su sami toliko isfrustrirani da nisu imali vremena
razmisliti koja bi disciplinska mjera imati boli efekat.Batine uče djecu da je prihvatljivo pobjeći
nasilju ukoliko si veći ili utjecajniji.Kad bi roditelji zastali samo na trenutak i zapitali se šta žele
naučiti,sigurno bi se odlučili za neke druge metode.
Dijete nikada ne treba udarati predmetima kao što su opasači,drvene
kutlače,štapovi,itd.čak i prijetnja batinama izaziva strah i oblik nasilja.Bilo kakav oblik fizičkog
kažnjavanja umanjuje samopouzdanje djeteta.Djeca koja se plaše svojih roditelja često počinju
osječati strah i od drugih odraslih.Dijete koje stalno dobija batine traži osvetu
Kada roditelj dok tuku dijete kažu“ovo činim iz ljubavi“dijete počinje miješati ljubav i bol i
uspostavlja vezu između ljubavi i nasilja.Dijete postaje povučeno a time se šteti njihovom
međusobnom odnosu.
KONTROLISANJE LJUTNJE
Ljutnja je normalna emocija koju često osjete i roditelji i djeca.Pomažući djeci da postanu svjesna
svojih osjećanja,kako pozitivnih,tako i negativnih poput tuge ili ljutnje,pravi se prvi korak ka
učenju samokontrole.Nazivanje osjećaja njihovim imenom i prihvatanje osjećaja ljutnje djeci
šalje poruke da oni imaju pravo na razlićite osjećaje.
10
Djeca treba da nauče:
-Ispoljavati ljutnju bez nasilja
-Prepoznati ljutnju u sebi i drugima
-Kontrolisati impulse ljutnje
-Savladati tehnike smirivanja
-Ispoljiti ljutnju na pozitivan način
-Kako riješiti problem
-Kako da se izdvoje iz nasilne ili ljutite situacije
-Kako da izbjegnu ulogu žrtve nečije ljutnje.
IMATI RAZGOVOR KOJI TRAJE
Kada su vaša djeca veoma mlada, naviknite se da im govorite o pravdi i drugim pitanjima
morala. Pričajte s njima o nasilju i kako se vi osjećate u vezi s tim. Držeći linije komunikacije
otvorenim dok djeca rastu, pružate djeci priliku da istražuju vlasite ideje o moralnosti i da
podstiču vrijednosti koje su važne vama i vašoj porodici.
Život je pun moralnih odluka i neprilika. Svuda postoje prilike da sa svojom djecom razgovarate
o porodičnim vrijednostima i moralnosti. Kao platformu za razgovor o moralnim pitanjima
koristite nove priče, filmove, TV emisije, knjige i događaje iza svakodnevnog života.
Još u ranom djetinjstvu hrabrite svoju djecu da iskazuju svoja mišljenja, da misle o tome šta bi
uradili u raznim situacijama i da se pokušaju staviti u cipele žrtava nepravde.
Počnite razgovarati sa svojom djecom o osjećanjima dok su ona još sasvim mala.
Ponudite im riječi koje identificiraju osjećaje «Znam da si ljuta jer ne možeš gledati televiziju».
11
«Tužno je što si bolesna, pa se danas ne možeš igrati sa drugaricama.»
Pomozite svojoj djeci da razumiju da se osjećanja razlikuju od djelovanja. Sve vrste osjećanja su
prihvatljive, ali sve vrste ponašanja nisu prihvatljive. U ovom smislu je posebno važno da dječaci
razumiju da su sve vrste osjećanja prihvatljiva i pozitivna. Djeci treba pomoći da nauče da izraze
ljutnju bez fizičkog i psihološkog ranjavanja drugih
Da bi bili dobar slušalac, morate prvo HTJETI ČUTI šta vam vaša djeca imaju reći i
VJEROVATI da je to što kažu BITNO. Slušajte njihove osjećaje, a ne samo riječi. Govorom
tijela, očima i fizičkim kontaktom pokažite da slušate, postavite pitanje kako bi pokazali svoje
interesovanje ili da pomognete nešto razjasniti kako ne bi došlo do nesporazuma. Aktivnim
slušanjem vi povećavate dječije samopouzdanje i spoznaju o sopstvenoj vrijednost
USPOSTAVLJANJE ODNOSA
Često postavljamo pitanje kako neko dijete, adolescent pa i odrasla osoba s lakoćom
uspostavljaju odnose s okolinom, a kako s nekim osobama usprkos naše želje i truda nismo u
mogućnosti uspostaviti kvalitetan odnos. Bitni čimbenici u procesu stvaranja odnosa su nasljeđe,
biološke karakteristike i promjene, te učenje koje započinje samim početkom našeg života, a na
temelju učenja i iskustva stvaramo zaključke i stavove. Ako je riječ o bolesnom djetetu, tada
moramo još bolje poznavati djetetove bazične psihološke potrebe kao i odnose djeteta s
okolinom, jer samo tako možemo razumjeti djetetovu reakciju na bolest, sam tijek i ishod bolesti,
te naći svoje mjesto kao zdravstveni djelatnik koje će najoptimalnije zadovoljiti djetetova
očekivanja i potreb
Kako uspostaviti uspješnu komunikaciju?
Uspostaviti uspješnu komunikaciju znači s jedne strane dobro poznavanje karakteristika
dječje dobi, promjena koje donosi bolest, poznavanje obiteljske dinamike i specifičnosti odnosa
roditelj-dijete, a s druge strane biti psihološki stabilna osoba koja je sigurna u svojim postupcima,
12
može pružiti maksimalnu sigurnost djetetu uz razumijevanje za njegove probleme, a da pritom
sama zbog iscrpljenosti i suosjećanja ne razvije brojne simptome sagorijevanja.
Istovremeno zdravstveni djelatnik usprkos opterećenja mora moći razumjeti roditelje i dati im
maksimalnu podršku te prema mogućnosti omogućiti im aktivniju ulogu u procesu liječenja
djeteta. Psihološki stabilna osoba koja je sigurna u svojim postupcima, može pružiti maksimalnu
sigurnost djetetu uz razumijevanje za njegove probleme, a da pritom sama zbog iscrpljenosti i
suosjećanja ne razvije brojne simptome sagorijevanja.
Važno je naglasiti da svaki uzrast ima svoje specifičnosti i da uspješna komunikacija
uključuje ne samo vještine komuniciranja već i dobro poznavanje psiholoških specifičnosti svake
faze razvoja koje zahtijevaju različite pristupe modificirane i prema djetetovim emocionalnim
reakcijama. Važno je poznavati ne samo specifičnosti kliničke slike kojom dijete iskazuje svoje
strahove i šalje poruke za pomoć, već i čimbenike koji su do toga stanja doveli. Jednom će biti
naglasak na odvajanju, drugi put strah od smrti, narcistička povreda zbog bolesti, obilježenost i
sl. Svaki od navedenih čimbenika zahtijeva drukčiji pristup, a zdravstveni djelatnik mora iznaći
način kako da pristupi svakom djetetu i adolescentu kako bi zadobio njegovo povjerenje, jer samo
ako dijete ima povjerenje u osobu s kojom komunicira može prihvatiti i ono što mu takva osoba
daje ili od njega traži, a što je bitno za proces liječenja.
Kako bi zdravstveni djelatnik mogao zadovoljiti navedeno, neophodno je da bude u stalnoj
edukaciji, moraju mu se osigurati odgovarajući uvjeti za rad te primjena optimalnih metoda
liječenja.
Djetetov razvoj i odnosi unutar obitelji
Rani odnos s roditeljima, zadovoljenje djetetovih potreba te kroz to razvijanje osjećaja
sigurnosti ili nesigurnosti prenosi se na sve djetetove kasnije komunikacije i odnose. Dijete
unutar obitelji razvija vjerovanja kroz koja percipira svijet oko sebe i ponaša se sukladno svojim
13
vjerovanjima. Ako npr. dijete vjeruje da ga nitko ne voli jer nije dovoljno dobro, a takvo
vjerovanje je stvorilo kroz odnose s roditeljima, tada će u sve kasnije odnose polaziti sa stajališta
da nije dovoljno dobar niti kao dijete, adolescent i odrasla osoba da bi ga netko volio te nesvjesno
otpisuje bilo kakvu mogućnost uspostavljanja odnosa, jer ionako će sve završiti neuspjehom, ili
se pak maksimalno trudi da zadovolji želje i potrebe drugih kako bi kroz to dobio nečije
prihvaćanje i ljubav i pritom potpuno zanemaruje vlastite potrebe.
Roditelji najčešće nisu svjesni koliko velike posljedice po razvoj djeteta i njegovu sliku o
sebi imaju neke njihove primjedbe u odnosu na dijete i njihov kasniji odnos prema sebi, drugima,
posebice autoritetima. Adolescentno razdoblje je vrijeme u procesu razvoja u kojem se vrlo često
oživljavaju ranija traumatska iskustva i vjerovanja, samo tada intenzivirana zbog specifičnosti
faze razvoja.
14
ZAKLJUČAK
Komunikacija sa djecom stalni je podtekst svega što činimo; ne možemo prestati pokazivati
izraze lica ili držanje, ili prikrivati razgovor kojim nešto govorimo. Ako griješimo u odabiru
emocionalnih poruka koje upućujemo bit ćemo odbacivani.
Ta spoznaja naglašava koliko je za društvene sposobnosti ključno opažati, tumačiti i odgovarati
na emocionalne i međuljudske signale. Od iznimne je važnosti usvojiti neizgovorena pravila
društvenog sklada, čija je funkcija omogućiti svima koji sudjeluju u društvenoj interakciji da se
osjećaju ugodno; nelagoda potiče tjeskobu.
Osobe kojima nedostaju ove vještine nesposobne su, ne samo kada je riječ o uljudnom razgovoru
i gestama, nego i u suočavanju s emocijama onih s kojima se susreću.
Promatrane zajedno, vještine komunikacije sa djecom stvar su međuljudske uglađenosti, nužni
sastojci šarma i društvenog uspjeha. Osobe koje ostavljaju sjajan dojam u društvu vješte su u
praćenju vlastitih izraza emocija i sposobne su empatizirati s drugima, dakle, socijalno su vješte.
15
SADRŽAJ
Uvod...............................................................................................................................1
Komunikacija..................................................................................................................2
Građenje poštovanja i empatije.....................................................................................3
Ljubav i logika..................................................................................................................4
Nagrada za dječije ponašanje..........................................................................................5
Disciplina...........................................................................................................................6
Izbor i posljedice...............................................................................................................8
Rješavanje problema.........................................................................................................9
Kontrolisanje ljutnje..........................................................................................................10
Imati razgovore koji traju..................................................................................................11
Uspostavljanje odnosa.......................................................................................................12
Djetetov razvoj i odnosi unutar obitelji.............................................................................13
Zaključak............................................................................................................................15
Sadržaj................................................................................................................................16
16
17