26
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi Smer za tradicionalne igre Seminarski rad Predmet: Narodna književnost Tema: DODOLSKE PESME U SRPSKOJ NARODNOJ KNJIŽEVNOSTI

seminarski latinica

Embed Size (px)

DESCRIPTION

muyika

Citation preview

Page 1: seminarski latinica

Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi

Smer za tradicionalne igre

Seminarski rad

Predmet: Narodna književnost

Tema: DODOLSKE PESME U SRPSKOJ NARODNOJ KNJIŽEVNOSTI

Student: Ćirić Ana 65/08 profesor: Grujić Tamara

Decembar.2009

U Kikindi

Page 2: seminarski latinica

Sadržaj

Uvod...........................................................................................................................3

Narodna književnost -nastanak, razvitak i podela.............................................4

Narodne lirske pesme.............................................................................................6

Kalendarske obredne pesme ...................................................................................7

Dodolske pesme....................................................................................................... 8

Poreklo naziva...............................................................................................8

Izgled dodola.................................................................................................11

Kult biljaka....................................................................................................11

Izvođenje obreda.............................................................................................11

Analiza dodolskih pesama............................................................................14

Zaključak...................................................................................................................19

Literatura ...............................................................................................................20

2

Page 3: seminarski latinica

Uvod

U ovom seminarskom radu biće reči o:

Srpskoj narodnoj književnosti, njenim opštim karakteristikama kao što su nastanak, razvitak,

podela;

Lirskim (ženskim)1 narodnim pesmama koje karakteriše velika raznolikost tema; u njima sa

takoreći ogleda ceo čovekov život- lični, porodični i društveni)2,

obrednim pesmama koje su nastale u onom periodu društvenog razvitka kada je čovek mnoge

pojave oko sebe tumačio voljom Bogova. (U težnji da umilostivi Bogove, čovek je priređivao

različite obredne rituale koji su uvek praćeni odgovarajućim pesmama. Tako su nastale

dodolske pesme, krstonoške, kraljičke, koledarske, slavske...)

Glavni akcenat će biti stavljen na analizu same dodolske pesme kao i njenog obreda

(rituala). Na ovom primeru, uočiće se zavisnost pesme od načina života čoveka: opstaje

hiljadama godina u nepromenjenom obliku jer je takva odgovarala zemljoradniku u svim

vremenima, pošto se i njegova potreba za kišom3 nije promenila i uvek je ostala aktuelna.

1 Vuk Stefanović Karadžić je izvršio podelu narodne književnosti na narodne lirske pesme koje je nazivao ženskim i narodne epske pesme koje je nazivao muškim pesmama. NEDIĆ.V. (1972) Narodna književnost. Izdavačko preduzeće Nolit-Beograd. Str,2 Dr LATKOVIĆ. V. (1967) Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. Str.145.3 Dodolske pesme su izazivala samo sušna vremena, tako da se motiv kiše stalno ponavlja

3

Page 4: seminarski latinica

Narodna književnost

Opšte karakteristike (nastanak, razvitak, odlike i podela)

Smatra se da je usmena (narodna) književnost nastala još u periodu divljaštva, kada je čovek

osetio potrebu da izrazi svoja osećanja, želje, zadovoljstvo, potrebe i raspoloženja.Znatno pre pojave

pisma, u pradavnim vremenima, o kojima svedoče ostaci materijalne kulture, a o duhovnoj kulturi se

zaključuje posredno, ljudi su pevali pesme i pričali priče, te su peme i priče bili nerazdvojivi deo i

izraz ukupne duhovnosti, globalnog poimanja sveta; bile su čuvane u pamćenju i vekovima

prenošene usmeno. U skladu sa razvitkom društva,i stanja društvene svesti, menjao se i nastanak i

razvitak usmene književnosti.

Na pitanje: „Šta je narodna književnost?“, u školskim udžbenicima obično se odgovara:

„Ono što se prenosi od usta na usta ili s kolena na koleno“. Međutim, jednostavnost ovih „definicija“

preterano uprošćava sam pojam narodne književnosti.

Narodna književnost ima određene opšte odlike, koje bi se mogle ovako sistematizovati:4

1. Usmeno prenošenje

2. Sinkretičnost

3. Kolektivnost

4. Tradicionalizam

5. Varijativnost

6. Ustaljenost motiva i sižea

7. Poetski jezik

8. Stilski postupci i sredstva

4 KLEUT. M. (2000) Narodna književnost. Novi Sad. Str.5.4

Page 5: seminarski latinica

Usmena tvorevina živi u narodu, u pamćenju velikog broja prenosilaca te je tako stalno

podložna menjanju; neki delovi se izbacuju svesno ili zato što su zaboravljeni, drugi se dodaju a neki

se neznatno menjaju. Duže tvorevine se teže pamte i podložnije su promenama, dok su pesme

pevljive i manje podložne promenama.To dovodi do nastanka velikog broja varijanti. Kako je

usmena književnost nastajala u nerazvijenim zajednicama kada su sva znanja bila sadržana u

predanju, u tim uslovima nije bila izdiferencirana umetnost. Pesma se pevala uz pratnju muzike, igre

i plesa, glume. Spoj usmenih tvorevina, muzike, plesa i glume naziva se sinkretizam. Svaka

tvorevina se peva ili kazuje pred većim ili manjim skupom, te tako kazivač mora da prilagodi svoj

repertoar publici. Na taj način se menja sadržina i struktura usmene tvorevine i javlja kolektivnost.

Neke tematske celine u usmenoj književnosti mogu da se ponavljaju u okviru istog ili različitog

žanra, te se tako javljaju ustaljeni motivi i sižei.

Prvi koji je tvorevine narodne književnosti preneo na papir bio je Vuk Stefanović Karadžić.

Vuk je izvršio podelu narodne književnosti na narodne lirske pesme koje je nazivao ženskim i

narodne epske pesme koje je nazivao muškim pesmama.

5

Page 6: seminarski latinica

NARODNE LIRSKE PESME

Lirska pesma je veoma stara, skoro koliko i ljudski jezik.5 Do tog zaključka se došlo najviše

na osnovu proučavanja poezije i života primitivnih plemena, kao i na osnovu činjenice da se među

najstarijim zabeleženim tekstovima nalaze i lirske pesme.

Našu liriku karakteriše velika raznolikost tema. U njoj su izražena osećanja darovitih pojedinaca,

pogledi i shvatanja narodnog kolektiva, opisane životne situacije, predočenja,htenja i potrebe.

Veoma je bogata po broju pesama. Ritam i stil lirske pesme zavisi od njene melodije kao i od

ritma igre uz koju se pesma peva.

Narodna lirska pesma je nastala iz potrebe da se pev o nekoj životnoj situaciji, o sećanjima i

raspoloženjima, željama i snovima, idealima i nadanjima.

S obzirom na veliku skalu osećanja i raspoloženja, na veliki broj životnih situacija u kojima se peva,

nastao je veliki broj vrsta i podvrsta lirske narodne poezije:6

Mitološke pesme

Ljubavne pesme

Običajne pesme (svatovske, počašnice ili zdravice, uspavanke, tužbalice)

Posleničke pesme (pastirske, žetelačke pesme, pesme o vršidbi)

Obredne pesme (dodolske, krstonoške, kraljičke, koledarske, slavske)

Religiozne

Porodične

Šaljive

5 Dr LATKOVIĆ. V. (1967) Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. Str.1466 Dr VELIČKOVIĆ.S. dr MARKOVIĆ.J. Interpretacije iz književnosti Niš (2003) str.185.

6

Page 7: seminarski latinica

Marija Kleut u svom radu Narodna književnost navodi sledeću podelu lirskih pesama:

Obredne i običajne (Koledarske i Božićne, Bogojavljenske ili Vodičarske, pesme na ranilu,

Đurđevske, Uskršnje ili Velikdenske, Lazaričke, Spasovske, Kraljičke, Ivanjske, Dododlske i

krstonoške; kao obredne i Svatovske, Počasnice-zdravice; kao običajne)

Pesme o radi i uz rad

Religiozne pesme (Mitološke, Hrišćanske, Slepačke)

Ljubavne pesme

Šaljive pesme (parodije i rugalice).

Kako je tema ovog seminarskog rada „Dodolske pesme u srpskoj narodnoj književnosti“, dalje

sledi objašnjenje o njihovom nastanku i obredu uz koji se izvode kao i analiza same pesme i

njenih stihova.

Kalendarske obredne pesme

Obredni običaji vezani su za godišnje promene u prirodi. Opšta karakteristika ima je da se

održavaju dugi niz vekova, makar i u delimično izmenjenom obiku.

Mnogo toga što se zbivalo oko čoveka a što je pririda nametala, čovek nije mogao da shvati.

Prirodne pojave su mu nanosile zlo i ugrožavale život a njihovo ponavljanje ga je nateralo da

razmišlja i traži uzroke. Nemoćan pred prirodom, za sve ono što ga okružuje, pripisivao je

nepoznatim i tajnim silama. Verovao je da prirodom upravljaju dobri duhovi i demoni koji se mogu

žrtvama i obredima umilostiti. U tome i jeste smisao obrednih pesama.

7

Page 8: seminarski latinica

Dodolske pesme

POREKLO NAZIVA

Postoji više objašnjenja kako je reč dodola nastala:

* 1. od litvanskog glagola dundéti što znači grmeti. Pretpostavlja se da se glagol našao u srpskom

jeziku baltičko-slovenskom simbiozom;

* 2. od reči Dodol. Dodol je nekadašnji bog vlage i rastinja;

* 3. od pripeva „oj dodo, oj dodole“.

Slovenski nazivi za dodolu neposredno su vezani za slovenskog boga gromovnika, Peruna. Nakon

primanja Hrišćanstva Srbi ne odbacuju u potpunosti kult boga Peruna, već njegove moći pripisuju

Svetom Iliji. U Dalmaciji se na dan Sv. Ilije pojavljuju dodole.

Neki naučnici smatraju da je dodo samostalno božanstvo, na što ih navodi pripev oj dodo, oj dodo le,

što nas takođe navodi na prvobitnu priču o verovanjima i praunovericama, vezanim za postojanje

nekih božanstava.7

Dodolske pesme nisu bile vezane za određeni dan u godini, kao što su koledarske,

Đurđevske, Ivanjske idr, već su ih izazivala samo sušna vremena. Ali su obredni običaji uz koje

se ove pesme pevaju srodni običajima povodom godišnjih doba, te se zbog toga i ubrajaju u

obredne pesme. Najčešće su se pevale od Đurđevdana do Petrovdana i to četvrtkom. Četvrtak je

verovatno nekada bio posvećen slovenskom bogu groma, Perunu8( u nekim slovenskim jezicima

četvrtak se zove u Perendan)9

Kada leti nastane velika suša koja preti da uništi letinu, a ponegde i stoku, onda devojke ili

mladići idu u dodole ili prporuše.10

7 GOLEMOVIĆ.D. 2006. Čovek kao muzičko biće. O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put BG.biblioteka pri FMU, HH vek. Str.89.

8 U istraživanjima o poreklu obreda za prizivanje kiše, neki naučnici pronalaze tragove kulta Peruna, slovenskog boga groma i kiše,grada kao i ostalih atmosferskih pojava, od kojeg je zavisilo blagostanje ljudi u zemljoradničkim kulturama. Veza obreda i Perunovog kulta vidi se u u nekim od njihovih brojnih naziva. Tako se javljaju peperuda, pe(r)peruga, peperunga, dodola, dudula. (GOLEMOVIĆ.D. 2006. Čovek kao muzičko biće. O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put BG.biblioteka pri FMU, HH vek. Str. 88.)9 Vikipedija, slobodna enciklopedija, dodolske pesme (www.wikipedia.com)10 Dr LATKOVIĆ. V. (1967) Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. Str.160.

8

Page 9: seminarski latinica

„Nekoliko đevojaka-kaže Vuk Karadžić u Rječniku- ide po selu od kuće do kuće, te pjevaju i

slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sasvijem, pa se onako gola uveže i obloži

različnom travom i cvijećem (kao simbol bujanja vegetacije) tako da joj se koža ne vidi nigdje ni

malo, i to se zove dodola, pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra

sama, a one druge djevojke stanu u red i pjevaju različite pjesme.

Primer 1: Pred kućom, kad igra dodola

Molimo se višnjem Bogu,

Oj dodo, oj dodo le!

Da udari rosna kiša,

Oj dodo, oj dodo le!

Da porosi naša polja,

Oj dodo, oj dodo le!

I šenicu ozimicu,

Oj dodo, oj dodo le!

I dva pera kukuruza,

Oj dodo, oj dodo le!11

Potom domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode te izlije na dodolu, a

ona jednako igra i okreće se.

11 VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ.(1972) Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. Str.85.

9

Page 10: seminarski latinica

Primer 2. Primer 3 Opet kad igra dodola12

Opet kad igra dodola13

Naša doda boga moli, udri, udri sitna kiša

Oj dodo, oj dodole! Oj dodo le!

Da udari rosna kiša, moj božole!

Oj dodo, oj dodole! Te porosi žito, vino,

da pokisnu svi orači Oj dodo le!

Oj dodo, oj dodole! moj božole!

Svi orači i kopači, i tri pera kukuruza,

Oj dodo, oj dodole! Oj dodo le!

I po kući poslovači, moj božole!

Oj dodo, oj dodole! I lanove za darove,

Oj dodo le!

moj božole!

I kudelju tankoviju,

Oj dodo le!

moj božole!

Primer br. 2: Naša doda boga moli (dodolska); Rujište (Crna Reka); D. Dević, Narodna muzika Crnorečja, Beograd, 1990 (primer br. 16 )

12 VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ.(1972) Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. Str.85.13 VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ.(1972) Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. Str.85.

10

Page 11: seminarski latinica

IZGLED DODOLA

* Dodole su u Srbiji devojke koje prizivaju kišu.

* Javljaju se između Đurđevdana i Spasovdana.

* Devojke koje se biraju za dodole treba da uđu u stanje puberteta, pritom da budu nevine.

Najčešće imaju između osam i dvanaest godina. Dodola je morala biti siroče (bez oca i majke) ili

rođena posle očeve smrti (posmrče), s tim da nakon njenog rođenja nije smelo da se rodi nijedno

drugo dete. Autentičan i karakterističan je način njihovog odevanja prilikom vršenja obreda.

* Potrebno je da budu nage, a golo telo da im se obmota i prekrije raznim lišćem, cvećem i

drugim biljem. Na glavi dodola nosi venac sačinjen od trava, žitarica, vinove loze i grančica.

Nage devojke potpuno se preoblače u bilje i postaju deo prirode.

KULT BILJAKA

* Kult biljaka i drveća živeo je dugo kod Slovena i nije napušten ni primanjem Hrišćanstva.

Nijedna radnja i molitva ne mogu se zamisliti bez grančica svetog drveta: hrast, leska, javor, lipa.

* Dodole nose sa sobom grančice hrasta.

* Hrast je po starom indoevropskom verovanju drvo boga gromovnika.

* Pretpostavlja se da čovek deluje na biljke homopatski, na taj način što prenosi na biljku svoja

psihička i fizička stanja.

IZVOĐENJE OBREDA

* Kao neobična i polunaga pojava, dodola se kreće slobodno po selu zajedno sa devojkama koje

je horski prate.

* Kada dođe pred nečije domaćinstvo obred počinje,ona peva stih po stih, a devojke u glas

pripev «oj dodo, oj dodole». U toku pevanja ona igra tako što se okreće u krug. Nakon što otpeva

pesmu dodola biva polivena vodom od strane domaćice. Po završetku obreda biva nagrađena.

* Obredi se razlikuju od sela do sela.

* U selu Siva Reka kada je suša žene ukradu dete koje nema oca i okupaju ga ili nateraju

njegovu majku da ga okupa.

11

Page 12: seminarski latinica

* U selu Rvatska veruje se da će pasti kiša ako se sedam vreća opere i ako ih opere i okači sedam

devojaka. Broj sedam je broj koji se često javlja u magiji i religiji.

* U selu Kriva Reka devojke mole Boga da im pošalje kišu sa neba, a glavna među njima,

Dodolka, veže na desnu nogu krstaču pa je baca u reku. Nosi sa sobom sito i baca ga. Ako sito

padne naopako pašće kiša, a ako padne na lice kiša neće pasti.

* U prizrenskom kraju devojke nakon obilaska kuća idu u crkvu. U ovom kraju primećuje se

preplitanje religijskog i magijskog.

U Srbiji su otprije u dodole išle po selima naše kućevne đevojke, a sad ponajviše idu Ciganke, da

bi što isprosile.“ Bile su različite starosti, jedna od pratilja obavezno je nosila korpu ili torbu za

darove.14

Iz ovog poslednjeg podatka da u dodole sad najviše idu Ciganke, vidi se da je već u prvoj

polovini prošlog veka u Srbiji, običaj bio u opadanju.

Običaj prizivanja kiše napušten je polovinom XIX veka dolaskom Turaka na Balkan.

Razvijanjem društva u XX veku, kao i masovnim migracijama ljudi iz sela u gradove, obred je

gotovo iščezao.

Ceo dodolski ritual potiče iz predhrišćanskog vremena i predstavlja jednu od najstarijih

tradicija slovenskih naroda.15

14 BOSIĆ,M. (1996) Godišnji običaji Srba u Vojvodini, Novi Sad str.339.15 www.dodolskepesme.com (Vladimir Maričić, ritual)

12

Page 13: seminarski latinica

Sl. br. 1 Dodole pred kućom Sl. br. 2 Polivanje dodole

Sl. br.3 devojčice u prikazu dodola

13

Page 14: seminarski latinica

ANALIZA DODOLSKIH PESAMA

* Najveći broj dodolskih pesama prikupio je Vuk S. Karadžić i dokumentovao u svojim zbirkama.

* Stih u dodolskim pesmama je lirski osmerac:

“Ka-kav ju-nak go-rom je-zdi:

No-si sa-blju u zu-bi-ma,

No-si ki-šu u oč-ima

oj do-do, oj do-do-le!”

* Pripev se sastoji iz sedam slogova, a na kraju pripeva stoji uzvičnik, s obzirom na to da uvek peva

pod određenim utiskom.

* Složenu sliku ima pesma u kojoj se pominje ogledalo koje je metafora za nebo. Igra sa ogledalom

ima za funkciju da umilostivi prirodu i izazove kišu. Na ovom mestu uočava se prisustvo imitativne

magije, s obzirom na to da pokrete ogledala prati reakcija neba:

“Na vr’ jele b’ jela vila.

u krilu joj ogledalo;

okreće ga, prevrće ga.

Prevrnu se vedro nebo

I udari rosna kiša-

Oj dodo, oj dodole!”

14

Page 15: seminarski latinica

* U pesmi je karakteristično to da se pominje vila kao glavni pokretač magijske radnje.

* Vila se često pojavljuje u narodnim pesmama i poznato je da poseduje natprirodne moći. Najčešće

se pominju u negativnoj konotaciji, ali u ovoj pesmi vila je predstavljena pozitivno. Vila je

poistovećena sa dodolom, s obzirom na to da se njena funkcija odnosi na prizivanje kiše. Razlika

između nje i dodole je u prostoru, a ne u funkciji. Vila deluje u magijskom prostoru na vrhu jele,

(koja je visoka do neba), dok je prostor delovanja dodole realan-polje.

* Jedna od najlepših zabeleženih pesama je ona u kojoj je prikazana metaforična slika prirode i

mladića u njoj.

* Pesma je jednostrofična i prati je magijski pripev:

“Kakav junak gorom jezdi:

Nosi sablju u zubima,

Nosi kišu u očima

oj dodo, oj dodole!”

* Dodolske pesme su zasnovane na imitativnoj magiji, i to se vidi u narednim stihovima:

“Mi idemo preko sela,

Oj dodo, oj dodole!

A oblaci preko neba,

Oj dodo, oj dodole!”

15

Page 16: seminarski latinica

* Kretanje dodola i oblaka odvija se istovremeno. Radnja koju obavljaju oblaci i dodole je identična-

kretanje, s tim što oblaci prate (imitiraju) kretanje i pravac Dodola. Nakon toga sledi ubrzano

kretanje devojaka koje prate oblaci:

“A mi brže, oblak brže,

Oj dodo, oj dodole!”

* Na kraju pesme oblaci “stižu” dodole i kiša počinje da pada, što označava pobedu kiše nad sušom:

“Oblaci nas predtekoše,

oj dodo, oj dodole

žito, vino porosiše,

oj dodo, oj dodole!”

Vuk Karadžić je u svom Rječniku objavio nekoliko dodolskih pesama gde je na kraju refrena

rečca le odvojena od dodo. Za ovakvo zapisivanje refrena, Vuk kaže: „Le...dodaje se u pjesmama

gdekojijeh riječi na kraju“, navodeći niz primera, između ostalog i dodolsku pesmu (primer 2.

str.10). Ovakva upotreba rečce le poznata je i drugim istraživačima, koji ističu ulogu „zvučnog

pojačavanja“ koju ona ima u pesmi, što se na primer objašnjava kao karakteristika dečjeg pevanja.16

Evo jednog posebno zanimljivog primera dodolske pesme. Ima mnogo više stihova nego

druge pesme, a refren je Vaj, dažde, vaj, za razliku od refrena oj dodo, oj dodo le.

16 GOLEMOVIĆ.D. 2006. Čovek kao muzičko biće-O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put (poglavlje br.6.) BG.biblioteka pri FMU, HH vek. Str. 100.

16

Page 17: seminarski latinica

Iziđ, iziđ, domaćice

Vaj, dažde, vaj! (refren)

Domaćice Ratajice

Dođoše ti mili gosti!

Mili gosti iz daleka!

Sa oblaka daždljivoga

Od onoga Dažda silna

I njegova mila brata

Gromovnika tog Peruna.

Doneše ti lepe glase,

Lepe glase, lepše vesti:

Vedro nebo provali se,

Rosnu daždu otpustilo,

Odaždi ti te useve,

Tu pšenicu bijelicu,

Belu lojzu tu vinovu,

Tanka lana i konoplje.

Daruj, daruj, ratajice

naša mlada domaćice,

Daruj, daruj, nas daždole!

Svakoj daždi bela groša,

A toj daždi žuti dukat.

17

Page 18: seminarski latinica

Dodole su ovde prikazane kao izaslanici bogova koji i sami pripadaju drugom, božanskom

svetu, pa otuda sa njim lakše stupaju u kontakt i upućuju mu molbe. Ovo se, dakako, može

posmatrati u svetlu onih istraživanja koja dodole povezuju sa kultom mrtvih. Darivanje se, u tom

smislu, može poistovetiti sa prinošenjem žrtve. Uz gromovnika Peruna kao gospodar kiše pominje se

njegov brat Dažd (Dažbog). Ova dva božanstva smeštena su na kišni oblak i treba da donesu

padavine i tako obezbede bogate prinose.17

17 www.stari sloveni.com letnje obredne pesme,stari Sloveni, staroslovenska mit, Ilindanske (dodolske) pesme18

Page 19: seminarski latinica

ZAKLJUČAK

Običaj dodola poznat je kod svih južnih Slovena a delimično i kod njihovih suseda Arbanasa,

Cincara, Grka, Rumuna, ali se takođe javlja i kod drugih evropskih i vanevropskih naroda.18

Običaj dodola je izrazito vezan za zemljoradničke kulture što je i donekle uticalo na njegovo

dugotrajno održavanje, ali ne samo to, već i jednostavan, pevljiv stih, jednostavne melodije i ritam.

Refren, kao nesumnjivo najvažniji element obrednog teksta, se vremenom postepeno menjao.

To je takođe zavisilo i od mesta u kojem se obred izvodi ( nisu se u svim krajevima Srbije pevale iste

pesme).

Iz do sada navedenog, možemo zaključiti da su dodolske pesme jedne od najstarijih obrednih

pesama u srpskoj narodnoj književnosti i da su se jako dugo održale i time sačuvale običaj i pesme

od zaborava.

LITERATURA

18 M.S.FILIPOVIĆ. Tragovi Perunova kulta str.76 (BOSIĆ,M. (1996) Godišnji običaji Srba u Vojvodini, Novi Sad str.345.)

19

Page 20: seminarski latinica

BOSIĆ,M. Godišnji običaji Srba u Vojvodini, Novi Sad (1996)

VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ. Srpske narodne pjesme, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme. Nolit-Beograd. .(1972)

GOLEMOVIĆ.D. Čovek kao muzičko biće-O refrenu, opet, ali skoro sigurno, ne i poslednji put (poglavlje br.6.) BG.biblioteka pri FMU, HH vek. (2006)

DEVIĆ.D. Narodna muzika Crnorečja, Beograd, (1990)

Dr VELIČKOVIĆ.S. dr MARKOVIĆ.J. Interpretacije iz književnosti Niš (2003)

Dr LATKOVIĆ. V. Narodna književnost. Narodna knjiga- Beograd. (1967)

KLEUT. M. Narodna književnost. Novi Sad (2000)

NEDIĆ.V. Narodna književnost. Izdavačko preduzeće Nolit-Beograd. (1972)

www.wikip e dia .com

www.starisloveni.com

www.dodolske pesme.com

20