UNIVERZITET U SARAJEVUPRAVNI FAKULTET

Seminarski rad na temu'' Njemački građanski zakonik – BGB ''

Mentor:Ass. Edin HalapićProf.dr. Fikret Karčić

Sarajevo, Decembar 2008.

1

Studenti:Ernad Deni Čomaga 59525Edin Mucić 60345

Sadržaj

1) Historija Njemačke.................................................................3

2) Razvoj Njemačkog građanskog zakonika...............................10

3) Sadržaj BGB-a.......................................................................12

4) Recepcija BGB-a....................................................................15

Historija

2

Njemački jezik i pojam "njemački narod" stari su više od hiljadu godina, ali država koja je

danas poznata kao Njemačka ujedinila se kao moderna nacionalna država tek 1871., kad je

utemeljeno Njemačko Carstvo, kojim je dominirala Pruska (Austrija je ostala zasebno

multietničko carstvo još 50 godina). To je bio Drugi njemački Reich, što se obično prevodi kao

"carstvo", ali znači i "kraljevstvo".

Prvi Reich - poznat kroz veći dio svoje povijesti kao Sveto Rimsko Carstvo njemačke

narodnosti - potekao je 843. godine iz podjele karolinškog kraljevstva (koje je 25. decembra

800. zasnovao Karlo Veliki), tačnije iz države Istočne Franačke, nastale nakon podjele

Franačkog Carstva 843.godine. Prvi Reich se održao u raznim oblicima do 1806. godine, kad

je nestao zbog Napoleonskih ratova.

Od 1815. do 1871. godine Njemačka je bila rascjepkana u mnogo nezavisnih država, od kojih

je 39 država činilo Njemačku Konfederaciju (Deutscher Bund).

Drugi Reich - je proglašen 18. juna 1871. u Versaillesu, a ukinut je (9. novembra 1918.).

Nakon francuskih osvajanja u Napoleonskim ratovima, neprijateljstvo između dvije zemlje se

nastavilo u Francusko-Pruskom ratu iz 1871. (pobjeda Njemačke) i u Prvom svjetskom ratu

(pobjeda Francuske). Njemački car morao je odstupiti 1918. godine, a nakon gušenja

Njemačke revolucije, umjesto Drugog Reicha nastupila je demokratska Weimarska

Republika.

Zbog ratne naknade koju je Njemačka morala platiti nakon Versajskog mira, te zbog Velike

ekonomske krize, njemačko je gospodarstvo krajem 1920-ih doživjelo kolaps.

Protudemokratske snage, kako ljevičarske tako i desničarske, imale su sve veću potporu. Na

izvanrednim izborima u aprilu i novembru 1932. nacisti su osvojili 37,2% odnosno 33,0%

glasova. Adolf Hitler je 30. juna 1933. imenovan kancelarom, a zakonom iz 23. marta 1933.

parlament je praktički ukinuo ustav Weimarske Republike.

Tako je nastupio Treći Reich, kojim su vladali nacisti i koji je trajao 12 godina (1933-1945.).

Hitler je 1934. stekao apsolutnu vlast jer je postao i predsjednik.

3

Hitlerova agresivna politika pripajanja susjednih zemalja kako bi se za njemački narod osvojio

"životni prostor" (Lebensraum) izazvala je Drugi svjetski rat u Europi 1. septembra 1939.

godine. Njemačka je u početku imala velike vojne uspjehe i osvojila glavninu europskog

kopna, kao i znatan dio Sovjetskog Saveza. Ipak, pritisnuta s dvije strane Sovjetskim Savezom

i SAD-om, Njemačka je počela gubiti rat. Nakon Hitlerovog samoubistva, Njemačka je

kapitulirala 8. maja 1945. godine. Poraz je doveo do velikih teritorijalnih gubitaka, 15 miliona

useljenika i 45 godina podijeljene Njemačke.

Rat je izazvao uništenje 80% svih njemačkih gradova s više od 100,000 stanovnika. Ipak,

gospodarstvo se naglo oporavilo 1950-ih godina (tzv. Wirtschaftswunder ili gospodarsko

čudo), a gradovi su postupno obnovljeni.

Godine 1949. osnovane su dvije njemačke države: Savezna Republika Njemačka, koja je

izvorno imala dvanaest saveznih država, i Njemačka Demokratska Republika s pet saveznih

država (umjesto kojih su 1952. uvedeni okruzi). Saarland se pridružila SR Njemačkoj 1957.

godine. Tijekom 1960-tih duž cijele granice, preko 1 000 km, izgrađen je sigurnosni kompleks

sa svrhom sprečavanja ilegalnih prelazaka.

13. avgusta 1961. podignut je Berlinski zid. Masovni prostesti 1968. u SR Njemačkoj doveli su

do novog uređenja, u kojem su se kao osnovne vrijednosti isticale demokratija, ljudska prava

i anti-nacionalizam. Kancelar Willy Brandt je najviše doprinio poslijeratnom pomirenju

unutar i izvan Njemačke. Poznat je njegov Kniefall kada je u Auschwitzu pao na koljena pred

spomenikom svih žrtava. Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo

ujedinjena 1990. godine. Zajedno sa Francuskom, Njemačka danas ima vodeću ulogu u

Europskoj uniji.

Njemačko carstvo

Njemačko carstvo (njem. Deutsches Reich) je bio naziv na njemačku državu u vremenu od 47

godina, počevši od proglasa Wilhelma i od Pruske, njemačkog cara (18. januar 1871. godine)

te završivši abdikacijom Wilhelma II (9. novembar 1918.). Službeno ime te države u to doba

Deutsches Reich (Njemački Reich) koristilo se sve do 1943. godine i ne označava striktno

period carske vladavine.

4

Izraz Drugi Reich (Zweites Reich) ponekad i najbolje označava ovaj period njemačke države.

Izraz je uveo Arthur Moeller van den Bruck 20ih godina 20. vijeka. Zaključio je da je Sveto

Rimsko Carstvo njemačkog naroda bio Prvi Reich, dok je Njemačko carstvo bilo Drugi Reich.

Tom logikom je i nastao izraz Treći Reich koji se danas upotrebljava za njemačku tokom

Hitlerove vladavine.

Bismarckovo osnivanje carstva

Njemački nacionalisti pod vođstvom Ottom von Bismarckom iz korijena mijenjaju svoja

stajališta. Naime odjednom počinju zagovarati u to doba liberalna stajališta o ujedinjenju

Njemačke. Bismarck je želio ujediniti suparničke njemačke države i usmjeriti njihov

konzervatizam u zajedničku njemačku državu s pruskom dominacijom. To je i uspio napraviti

nakon tri vojna uspjeha. Drugog Schleswiškog rata protiv Danske 1864. godine, Austro-

Pruskog rata 1866. godine u kojem je obranio južne njemačke države od Austrije te

Francusko-Pruskog rata protiv Drugog Francuskog Carstva od 1870. - 1871. godine. Tokom

opsade Pariza 1871. godine Sjevernonjemačka Konfederacija proglasila ujedninjenje s

ostalim njemačkim državama. Službeno proglašenje Njemačkog Carstva objavio je svojim

proglasom prvi car novoosnovanog carstva Wilhelm I Objava se dogodila, na poniženje

Francuza, u dvorani zrcala u dvorcu Versailles u blizini Pariza. Francuzi su ubrzo prestali

pružati otpor izgubivši tako rat.

Napredak Njemačkog Carstva je u mnogo toga sličan napretku Italije i Japana. Slično kao i

Bismarck u Njemačkoj, grof Camillo Benso di Cavour u Italiji je iskoristio diplomaciju i rat

kako bi obavio njegove ciljeve. Prvo se sprijateljio s Francuskom prije nego što je napao

Austriju, osiguravši tako ujedinjenje Italije kao kraljevstva pod vlašću dinastije Piemontese

(izuzevši Papinsku državu i austrijsku Veneciju) 1861. Za probleme u Kraljevini Sardiniji,

Cavour, je odabrao revolucionarne nacionaliste iz liberalnih republika kao Giuseppea

Garibaldia i Guiseppea Mazzinia, koji su htijeli zaštiti ujedinjenje Italije kroz mnogo

konzervativnije poglede. Slično Italiji, Japan je slijedio put konzervativne modernizacije od

pada Tokugawa Shogunate do revolucije Meiji, pa sve do 1918. godine slično kao Cavourova

Italija. Japan je 1882. godine osnovao odbor koji je imao zadatak proučavati različite ustroje

vlade širom svijeta. Bili su vrlo impresirani ustrojem Bismarckove Njemačke, 1889. godine

izlasali su ustav prema kojem bi ustroj vlade bio vrlo sličan onaj u Njemačkoj.

5

Zemlje sastavnice carstva

Prije ujedinjenja, Njemačka je bila podjeljena u 39 neovisnih država. Te države su bile

kraljevstva, velika vojvodstva, vojvodstva, kneževine, slobodni gradovi i jedan carski teritorij.

Kraljevina Pruska bila je najveća samostalna njemačka država, pokrivajući 60% teritorija

Njemačkog Carstva. Mnogi historičari i danas smatraju da je zapravo Bismarckovo ujedinjenje

Njemačke bilo zapravo samo proširenje Pruske.Te države su svoju samostalnost stekle na

različite načine. Neke su svoju suverenost dobile raspadom Svetog Rimskog Carstva, dok su

neke to izborile na kongresu u Beču 1815. godine. Teritoriji pojedinih država nisu nužno bili

spojeni, neki su postojali u nekoliko dijelova, kao rezultat historijskog djelovanja, ili u nekoliko

slučajeva dijeljenjem vladajućih obiteljskih loza.

Zemlje Njemačkog Carstva

Njemačko kolonijalno carstvo

DržavaGlavni grad

Kraljevstva (Königreiche)

PRUSKA (PREUẞEN) BERLIN

BAVARSKA (BAYERN) MÜNCHEN

SASKA (SACHSEN) DRESDEN

WÜRTTEMBERG STUTTGART

Velika vojvodstva (Großherzogtümer)

BADEN KARLSRUHE

HESSEN (HESSEN) DARMSTADT

MECKLENBURG-SCHWERIN SCHWERIN

MECKLENBURG-STRELITZ NEUSTRELITZ

OLDENBURG OLDENBURG

SASKA-WEIMAR-EISENACH (SACHSEN-WEIMAR-EISENACH) WEIMAR

Vojvodstva (Herzogtümer)

ANHALT DESSAU

BRUNSWICK (BRAUNSCHWEIG) BRAUNSCHWEIG

SASKA-ALTENBURG (SACHSEN-ALTENBURG) ALTENBURG

SASKA-COBURG I GOTHA (SACHSEN-COBURG UND GOTHA) COBURG

SASKA-MEININGEN (SACHSEN-MEININGEN) MEININGEN

6

Kneževine (Fürstentümer)

LIPPE DETMOLD

REUSS, MLAĐA LINIJA GERA

REUSS, STARIJA LINIJA GREIZ

SCHAUMBURG-LIPPE BÜCKEBURG

SCHWARZBURG-RUDOLSTADT RUDOLSTADT

SCHWARZBURG-SONDERSHAUSEN SONDERSHAUSEN

WALDECK-PYRMONT AROLSEN

Slobodni hanzeatski gradovi (Freie Hansestädte)

BREMEN

HAMBURG

LÜBECK

Carski teritorij (Reichsland)

ELZAS-LOTARINGIJA ELSAẞ-LOTHRINGEN STRASBOURG

Svaka zemlja sastavnica imala je svog predstavnika u Carskom savezu (Bundesrat) kao i u

Reichstagu. Povezanost između Carskog centra i zemalja članica bili su glatki i razvijali se se

na već postavljenoj osnovi. Područje na kojem je Njemački car, na primjer, mogao

intervenirati u udređenim situacijama nejasnog ili osporenog nasljeđa je bio mnogo

debatiran - kao na primjer kod krize Lippe-Detmold nasljedstva

7

NJEMAČKI GRAĐANSKI ZAKONIK

RAZVOJ BGB-a

Vrijeme carstva

U prvih 14 godina postojanja pravna nauka i sudstvo su počeli da razviju dogmatiku BGB-a.

Sudovi su obogatili BGB određenim pravnim institucijama koje nisu bile sadržane u

prvobitnom BGB-u.

Vrijeme Vajmarske republike

Za vrijeme Vajmarske republike uočile su se nedostatke BGBa na polju zaštite socijalno

slabljeg djela društva, posebno u djelima koje su određene za pravo zakupa i radno pravo.

Na osnovu toga se razvila praksta donošenja posebnih pravnih pravila po pitanju radnog

prava.

Na polju obveznog prava javljaju se posebni pravni instituti koji u određeni zbog usklađivanja

potreba BGB-a sa inflacijom koja se javila. Jedan od tih instituta je '' Odpadanje osnove za

stupanje u pravni posao '' ( Rechtsinstitut des Wegfalls der Geschaftsgrundlage )

8

Vrijeme nacionalsocijalizma

Zakonodavac u to doba vrši izmjene u porodičnom i nasljednom pravu, no iz razloga slaganje

određenih pravila iz prve 3 knjige sa nacionalsocijalističkom ideologijom ostale su iste

nepromjenjene.

Nacionalsocijalističko vođstvo radilo je na izradi Narodnog zakonika koji je trebao da zamjeni

još liberalni BGB u svojoj ulozi generalne kodifikacije Njemačke.

Vrijeme okupacije

Okupatori su izvršili određene izmjene BGB kako bi promjenili diskriminurajuće odredbe koje

su uvele nacionalsocijalisti. Od ovog vremena možemo pratiti 2 razvoja BGBa, jedan u

zapodnoj a drugi u istočnoj Njemačkoj.

BGB u istočnoj Njemačkoj

Na osnovu zakonodavstva istočne Njemačke BGB se vremenom iskjučuje iz konteksta važeće

kodifikacije istočne Njemačke. Razlozi za to se nalaze u teoriji da nije u skladu sa

socijalističkim vrijednostima koje su važile u istočnoj Njemačkoj.

Vremenom su sve odredbe usklađene sa socijalizmom te planskim tržištem, tako da odrebe

koje su važile sa sobodu ugovaranja su vrijedile samo za ostvarivanje planskih odredbi koje je

nalagala država.

Nakon ujedinjenja Njemačke 1990 BGB je ponovo obrađen te usklađen sa zapadno

njemačkim vrijednostima, tako da BGB ponovo dobiva ulogu važećeg svenjemačkog

zakonika.

Razvoj u zapadnoj Njemačkoj

31. Marta 1953 izvršene su određene izmjene u porodičnom pravu zbog usklađivanja

zakonika sa odrebom jednakosti muškraca i žene. Zakon o braku koji je donesen 1976 još je

baziran na ženskoj ulozi kao mjka i domačica.

9

1969 izmjenjen je dio koji se odnosio na razvod braka, jer je obrađivao i odredbe koje su se

odnosile na vanbračnu djecu i njihova prava.

U narednim godinama do 1990 usvojen je znatan broj posebnih zakona koji su se odnosili na

potrošače. Određene su odredbe i usvojen je zakon koji se odnosio na opće uslove

poslovanja ( AGB Gezetz ).

Razvoj u njemačkoj nakon 1990

Razvoj BGBa u njemačkoj nakon 1990 može se upratiti na način usklađivanja odredi sa

odredbama Evropske unije.

Posebnu pažnju se obratilo na odrebe koje su se odnosile na pravo potrošača.

Izvršile se određene modifikacije na djelu koji je obrađivao obvezno pravo.

Kada je pitanju zastarijelost, donešen je poseban zakon 2002 koji je obradio tu tematiku te

odredio koja djela nakon izvjesnog perioda podležu principu zastarjelosti.

Sadržaj BGB-a

Njemački građanski zakonik je centralna kodifikacija općeg njemačkog privatnog prava te određuje odnose između privatnih osoba. Zajedno sa svojim sporednim zakonima kao što su Zakon o vlasništvu stanova, Zakon o ugovornom osiguranju te Zakonu o životnom partneru ovaj zakonik čini opće privatno pravo.

10

Opći podaci zakonikiaNaziv Njemački građanski zakonik (njem. Bürgerliches Gesetzbuch)

ispravan prevod: Građanski zakonik.Skraćenica BGBVrsta Savezni zakon ( važi u saveznickim njemačkim državama )Državna legitimitacija

Saveznička republika Njemačka

Pravna materija Privatno pravoPublikacija 18.Augusta 1896.god.Validnost 1 Januar 1900.god.Zadnje izmjene 12 August 2008.god.

Klasifikacija

Građansko pravo ( Buergerliche Recht ) je dio privatnog prava koji određuje odnose između pravo ravnopravnim subjektima prava ( Fizičkim ili pravnim licima ).

Za razliku od toga, Javno pravo ( Oeffentliche Recht ) određuje odnose između privatnih osoba i službenih lica ili između službenih lica međusobno.

Podjela na privatno i javno pravo datira još iz vremena Rima te se u ovom slučaju upotrijebio za njemački građanski zakonik.

Podjela

Buergerliche Gezetzbuch ( BGB ) je sačinjen od ukupno pet knjiga:

- Opći dio: On sadrži opća pravila koja su bitna za ostale knjige.

- Obvezno pravo: Ova knjiga sadrži odredbe za obvezavajuće ugovore kao što su kupoprodajni ugovori, ugovori o zakupu ili o uslugama.

- Stvarno pravo: Sadrži odredbe koje su koncentrisane na pravo vlasništva i posjeda te koje su uklopljenje u njemačko običajno pravo posjeda i vlasništva.

11

- Porodično pravo: Ova knjiga sadrži odredbe o braku i porodici koje su usklađene sa njemačkim pravnim običajima po pitanju braka i porodice.

- Nasljedno pravo: Sadrži odredbe o pravu nasljeđa za Testament, red nasljeđivanja i nasljednika.

Tematska podjela na 5 knjiga se bazira na izučavanju Digesta u 19 stoljeću, te podliježe posebnoj asimetričnosti. Dok su opći dio, obevzno pravo i stvarno pravo podijeljenje kroz abstraktne jurističke razlike, porodično pravo i nasljedno pravo sadrže elemente obeznog i stvarnog prava koje su određene socijalnim procesima te nisu u simetričnom obliku sa prva tri dijela.

Izvori i karakter BGBa

Izvori BGB-a čini tradicija Rimskog prava te prirodno pravo izučavano u 18 i 19 stoljeću u Njemačkoj.

Pravne nauke su kroz izučavanje Digesta dobile na snazi te su postavile temelj za izradu BGBa. Osnovni princip BGBa je zaosnovan na jednakosti i slobodni svih subjekta koje učestvuju u privatnom pravu.

Ovi principi se nalaze u privatnoj autonomiji djelovanja. Na osnovu toga BGB daje građanima alat za ostvarivanje te privatne autonomije odnosno dispozitivnosti prava kako bi isto mogli ostvariti svoje zacrtane odgovornosti.

Odrebe o slobodi ugovaranja se u BGB-u nalaze u članu § 311, te sloboda odrebe naslijednika u članovima 1937 do 1941 BGB-a.

Društveno-politička funkcija BGB-a usklađena je sa potrebama građanstva te usmjeravanjem političko-pravnog sistema na slobodno tržište i socijalnu jednakost građana.

Za razliku od slobodnog i širokog djelovanja na polju obveznog prava te naslijednog prava, porodično pravo je striktno određeno te je usklađen sa patrijahalnom tradicijom njemačkog običaja.

I ako je BGB libealno orijentisan morala se odrediti usklađenost između potrebe društva, industrijalizacije te uređenjem tadašnjeg carstva.

Ta usklađenost je uređena objavljivanjem '' uvodnog zakona za BGB '' na isti dan kada je proglašen i BGB. 18 Augusta 1896. Ovaj uvodni zakon je podljeljen u 7 djelova koji slijede:

12

- Prvi dio određuje proglašenje BGBa te stupanje istog na snagu. Određuje koje su odredbe običajnog prava uvedene u BGB te članom 2 određuje 1986 i 1999 reformisano međunoradno pravo.

- Drugi dio određuje odnose BGB sa tzv. Carskim zakonima ( Reichsgesetzen )- Treči dio određuje odnose između BGBa i pokrainskih zakona.- Četvrti dio određuje prelazne norme na osnovu stupanja na snagu 1. Januara 1900.- Peti dio sadrži prelazne norme koje su određene kasnim izmjenama zakonika.- Šesti dio određuje prelazne norme zakonika koje su se desila na osnovu usklađivanja

odredbih iz NJDR ( Istočna Njemačka ) sa savremenim BGBom.- Sedmi dio određuje izvođenje i korištenje BGBa.

Recepcija BGBa

BGB je imao značajan utjecaj izvan Njemačkih granica. Uticao je na pravnu teoriju i na praktičnu recepciju. Ovakav dvostruki utjecaj imamo u Grčkoj ( 1821 - 1827 ).

Grčki pravnici su bili oduševljenji Francuskim građanskim zakonikom no kasnije su se okrenuli kodifikaciji na temelju tradicije Bizantije. Interes za pravo doveo je grčke pravnike do toga da se zainteresiraju za Justinijanovu kodifikaciju i rismko pravo. Taj interes za rimsko pravo ih je dove od pandektističke pravne škole i Njemačkog građanskog zakonika.

Njemački građanski zakonik utjecao je na kodifikaciju u istočnoj i centralnoj Evropi. Građanski zakonici koji su 1920 proglašene u različitiom sovjetskim republikama slijedili su strukturu i sadržaj BGB-a.

Njegov utjecaj je čak vidljiv i u bivšoj Jugoslaviji. U jugoistočnoj Aziji i na dalekom istoku, ovaj zakonik je ostvario znatan uticaj.

Japan je 1898 donio svoj građanski zakonik koji je bio pod bitnim uticajem BGB-a.

13

LITERATURA

1) Povjest Njemačke2) Veliki pravni sistemi i kodifikacije3) Opća historija4) Moderne pravne kodifikacije5) http://www.buergerliches-gesetzbuch.info/6) http://de.wikipedia.org/wiki/Bürgerliches_Gesetzbuch7) http://www.gesetze-im-internet.de/bgb/8) http://dejure.org/gesetze/0BGB010102

14

15