VELEUČILIŠTE U http://seminarko.weebly.com

Stručni studij SEMINARKO

Seminarski rad iz kolegija

POSLOVNO PRAVO

ak. godina 2013./14.

Mentor: Student:

Dr. sc. XY SEMINARKO

Karlovac, listopad 2014.

VELEUČILIŠTE U http://seminarko.weebly.com

DRUŠTVO S OGRANIČENOM

ODGOVORNOŠĆU I RAZLIKA IZMEĐU

JEDNOSTAVNOG DRUŠTVO SA

OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Karlovac, listopad 2014.

SADRŽAJ:

1. Uvod .................................................................................................................................... 1

2. Trgovačka društva ............................................................................................................... 3

3. Općenito o društvu s ograničenom odgovornošću .............................................................. 5

3.1.1. Organi društva s ograničenom odgovornošću ............................................................. 6

3.1.1. Skupština .................................................................................................................. 6

3.1.2. Uprava ...................................................................................................................... 7

3.1.3. Nadzorni odbor ........................................................................................................ 7

4. Općenito o jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću ....................................... 8

4.1. Osnivanje jednostavnog d.o.o.-a .................................................................................. 9

5. Bitne značajke j.d.o.o. obzirom na klasični d.o.o. ............................................................. 12

5.1. Minimalni temeljni kapital ........................................................................................ 13

5.2. Obveza stvaranja rezerve kapitala ............................................................................. 14

6. Zaključak ........................................................................................................................... 16

7. Literatura ........................................................................................................................... 18

1

1. Uvod

Društvo s ograničenom odgovornošću najbrojniji je ustrojbeni oblik preko kojeg se

obavlja gospodarska djelatnost. Slobodan protok kapitala izraženog u poslovnim udjelima,

ubrajajući pri tom i njegovo zalaganje, značajno zaostaje za tom činjenicom. Osim što je

članstvo dionica je i vrijednosni papir pa je već po tome jasno da nije svejedno zalaže li se

dionicu, poslovni udio ili članstvo u nekom drugom društvu. Poslovni udio nije prometan, pa

shodno tome ni založiv, poput dionice. Zalaganje poslovnog udjela povezano je, međutim, i s

brojnim drugim pravnim problemima, a oni se mahom vežu uz činjenicu da takvo založno

pravo zadire u područje prava društava. Poslovni udio označava članstvo u društvu s

ograničenom odgovornošću pa je već utoliko poseban predmet osiguranja. Zalaže se članstvo

kao kompleksan skup pojedinih članskih prava, ali i članskih obveza prema društvu i prema

ostalim članovima društva. Članstvo u društvu s ograničenom odgovornošću je pravni položaj

osobe u privatnopravnoj zajednici oblikovanoj kao društvo s ograničenom odgovornošću na

temelju pripadanja osobe toj zajednici. Upravo pripadanje društvu čini članstvo trajnim

pravnim odnosom i subjektivnim pravom1. Pripadnost društvu s ograničenom odgovornošću

je, dakle, i objekt založnoga prava.

Od pristupanja RH Europskoj uniji trgovačka društva osnovana u drugim državama

članicama, zbog slobode poslovnog nastana, djeluju slobodno na području Republike

Hrvatske bez potrebe ustrojavanja zasebnih organizacijskih oblika. Kako bi se izbjeglo

osnivanje trgovačkih društava u drugim državama članicama u kojima postoje niži zahtjevi za

uplatom temeljnog kapitala, koja bi potom djelovala na području Republike Hrvatske, bilo je

potrebno pružiti alternativu i omogućiti osnivanje društva s ograničenom odgovornošću na

pojednostavljeni način i s manjim temeljnim kapitalom. Stoga je izmjenama i dopunama

Zakona o trgovačkim društvima2 uređeno je osnivanje društva s ograničenom odgovornošću

nazvano jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, koje je ujedno i tema ovog

seminarskog rada.

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću smanjuje migraciju hrvatskih

poduzetnika, olakšava ulazak u poduzetnički pothvat i sprječava obavljanje neregistrirane

djelatnosti. Također, pojednostavljenje osnivanja društva korištenjem unaprijed pripremljenih

1 Slakoper, Z. (2001), Društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb, str. 156-157. 2 Čl. 387. i čl. 390a. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93.

2

obrazaca trebalo bi ubrzati postupak osnivanja tih trgovačkih društava i smanjiti troškove

osnivanja3.

Osim toga, radi zaštite kapitala dioničkog društva bilo potrebno je isključiti

mogućnost isplate dividende i u slučaju kad društvo ima revalorizacijski gubitak koji nije

prošao račun dobiti i gubitka, a taj gubitak prelazi eventualni revalorizacijski dobitak koji

društvo ostvari. Isto tako, bilo je potrebno olakšati sazivanje glavne skupštine i smanjiti

troškove koji su s time povezani čime se rasterećuju gospodarski subjekti. Nadalje, bilo je

potrebno zaštititi društvo kapitala od zlouporabe članskog prava na utvrđivanje ništavosti

odluka glavne skupštine, odnosno skupštine.

Zakon o trgovačkim društvima donesen je krajem 1993. godine4, a počeo se

primjenjivati 01. siječnja 1995. godine. Od dana primjene do danas zakon je doživio niz

izmjena i dopuna5 i može se zaključiti da je u velikoj mjeri usklađen s pravnom stečevinom

Europske unije6. Prema izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima koje je

usvojio Hrvatski sabor 21. rujna 2012. godine7, kao najznačajnija novina ističe se uvođenje

jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću kao svojevrsne inačice društva s

ograničenom odgovornošću koje postoji u hrvatskom pravnom poretku od donošenja Zakona

o trgovačkim društvima. Na jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, osim kada je

Zakonom o trgovačkim društvima drugačije određeno, primjenjuju se odredbe koje vrijede za

društvo s ograničenom odgovornošću. Ono što ga u prvom redu definira kao jednostavno

društvo moglo bi se reći da je to niži iznos temeljnog kapitala koji je potreban za njegovo

osnivanje i koji iznosi 10,00 kn, te što se za njegovo osnivanje koriste obrasci koji su sastavni

dio Zakona o trgovačkim društvima, a koji bi trebali uvelike olakšati, pojeftiniti i ubrzati

proceduru osnivanja8.

3 Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s konačnim prijedlogom

zakona, 12.09.2012.

4 Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s konačnim prijedlogom zakona,

br. 139; Saborska rasprava je zaključena 19. rujna 2012; Zakon je donesen na 5. sjednici 21. rujna 2012. godine;

5 Zakon o izmjenama i dopunama trgovačkim društvima, Narodne novine, br. 34/99, 121/99, 52/00, 118/03,

107/07, 146/08, 137/09. 6 Zlatović, Dragan (2012) Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, Informator (ur. Foretić Davorka),

br. 6113-6114, str. 15-16.

7 Zakon o izmjenama i dopunama trgovačkim društvima, Narodne novine, br. 34/99, 121/99, 52/00, 118/03,

107/07, 146/08, 137/09.

8 Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s konačnim prijedlogom zakona,

br. 139; Saborska rasprava je zaključena 19. rujna 2012; Zakon je donesen na 5. sjednici 21. rujna 2012. godine.

3

2. Trgovačka društva

Trgovačka društva su pravne osobe. Svojstvo pravne osobe, trgovačko društvo stječe

upisom u sudski registar, a gubi ga brisanjem iz njega9. Dan upisa u sudski registar je

objektivno utvrđen rok od kada postoji trgovačko društvo. Upis društva u sudski registar

trgovački sud objavljuje u Narodnim novinama. Smatra se da je upis objavljen istekom dana

kad izađu Narodne novine u kojima je upis objavljen10. Upis ima konstitutivan značaj.

Upisom u sudski registar trgovačko društvo postaje zaseban subjekt, različit od svojih članova

te stječe pravu sposobnost kao svojstvo da bude nositeljem prava i obveza, te poslovnu

sposobnost kao svojstvo da vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke11. Putem

navedenih svojstava trgovačko društvo u svoje ime i za svoj račun sudjeluje u pravnom

prometu, sklapa ugovore, preuzima obveze, stječe imovinu.

U Zakonu o trgovačkim društvima se glede trgovačkih društava odstupa od načelnog

objektivnog mjerila za određenje pojma trgovca te se usvaja subjektivno mjerilo. Trgovačko

se društvo, naime, može osnovati za obavljanje gospodarske, ali i bilo koje druge djelatnosti, i

bez obzira na to uvijek će se smatrati trgovcem12. Prema tome, dok se za ostale pravne i

fizičke osobe, da bi se smatrale trgovcem, traži da obavljaju gospodarsku djelatnost,

trgovačko se društvo uvijek smatrati trgovcem, pa i onda kada ne obavlja gospodarsku

djelatnost već se primjerice isključivo bavi dobrotvornim radom. Međutim, s organizacijskog

gledišta, trgovačka su društva najpogodnija za obavljanje upravo gospodarskih djelatnosti.

Svrha udruživanja u trgovačko društvo jest prije svega ostvarivanje određenih gospodarskih

ciljeva, koje pojedinac ne bi mogao ostvariti sam, radi nedostatka financijskih sredstava,

stručnosti i sl. Upravo stoga, u praksi je najveći broj krupnih gospodarskih subjekata ustrojeno

kao trgovačko društvo, osobito kao društvo kapitala, dok se manji poslovni pothvati mogu

ostvarivati i u vidu obrta.

Trgovačka društva ulaze u skup privatnopravnih udruženja koja se nazivaju društvima.

Društva se općenito, mogu podijeliti na:

1. društva pravne osobe i društva bez pravne osobnosti, ovisno o tome je li društvo

samostalan pravni subjekt odvojen od svojih članova (trgovačka društva) ili je samo

riječ o ugovornom udruživanju radi ispunjenja zajedničkog cilja (tajno društvo,

ortaštvo),

9 Čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93. 10 Čl. 64. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst); Narodne novine , br. 111/93. 11 Čl. 17. i čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 125/11. 12 Čl. 2. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst); Narodne novine, br. 111/93.

4

2. unutarnja i vanjska društva, ovisno o tome ulaze li društva u odnose s trećim osobama

(trgovačka društva) ili ostaju li isključivo stvar članova (tajno društvo),

3. trgovačka društva i ostala društva, ovisno o tome propisuje li zakon za određeno

društvo da je trgovačko društvo ili ne.

Zakonom o trgovačkim društvima izričito je uređeno da su trgovačka društva:

- javno trgovačko društvo,

- komanditno društvo, i

- gospodarsko interesno udruženje kao društvo osoba,

- dioničko društvo, i

- društvo s ograničenom odgovornošću kao društvo kapitala13.

Ova nabrojena društva se dijele na dvije osnovne grupe s obzirom na oblik zajednice

koju mogu činiti zajednica osoba odnosno zajednica kapitala. Tako su javno trgovačko

društvo i komanditno društvo zajednica osoba, dakle to su društva osoba, a dioničko društvo i

društvo s ograničenom odgovornošću su društva kapitala.

Društva osoba su pravne osobe čiji članovi imaju udjele u društvu i prema tim

udjelima se jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli članovima društva tako da svakome od

njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva. Članovi društva osoba

odgovaraju vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom, što je

bitna razlika od društava kapitala.

Između društava kapitala postoje razlike koje bitno razlikuju dioničko društvo od

društva s ograničenom odgovornošću bez obzira što su po obliku u istoj skupini društava.

Obilježja dioničkog društva su: da je to pravna osoba, da ima temeljni kapital

podijeljen na dionice, da dioničari ne odgovaraju za obveze društva, da mu je osnovni akt

statut. Iako je kapital unesen u društvo temelj na kojemu ono počiva, nije riječ o zajednici

kapitala kao kod društva s ograničenom odgovornošću, nego o zajednici osoba koje se

povezuju u društvo preko doprinosa u njegov kapital.

Obilježja društva s ograničenom odgovornošću su: da je to pravna osoba, da članovi

društva ne odgovaraju za obveze društva, da ima temelji kapital podijeljen na temeljne uloge,

da mu je osnovni akt izjava o osnivanju odnosno društveni ugovor. Obilježja koja ovo društvo

razlikuje od dioničkog društva su: temeljni kapital je podijeljen na temeljne uloge koji se ne

mogu izraziti vrijednosnim papirima, temeljni akt nije statut već izjava odnosno društveni

ugovor.

13 Čl. 2. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93.

5

3. Općenito o društvu s ograničenom odgovornošću

Društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) je trgovačko društvo u koje jedna ili

više pravnih ili fizičkih osoba unose uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom

temeljnom kapitalu14. Kao društvo kapitala može ga osnovati i samo jedna osoba, a broj

članova društva nije ograničen. To je rješenje u skladu s mišljenjem da prirodu društva ne

određuje broj članova, nego opseg njegova poslovanja15. Društvo s ograničenom

odgovornošću najčešći je oblik trgovačkog društva u Hrvatskoj. Društvo s ograničenom

odgovornošću je pravna osoba koja pravnu osobnost stječe upisom u sudski registar, odnosno

gubi pravnu osobnost brisanjem iz sudskog registra.

Društvo se osniva samo simultano16 i to na način da osnivači društva sklapaju

društveni ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni

bilježnik, a ako je osnivač samo jedna osoba društveni ugovor zamjenjuje izjava o osnivanju

d.o.o.-a, također dana kod javnog bilježnika.

Minimalni temeljni kapital koji je potreban za osnivanje d.o.o.-a iznosi 20.000,00 kn i

on se dijeli na temeljne uloge koji ne moraju biti jednaki. Minimalni iznos temeljnog uloga

iznosi 200,00 kn, a veći iznosi moraju biti cijeli broj koji je višekratnik broja sto (100) .

Prilikom osnivanja društva osnivač preuzima samo jedan ulog, dakle prilikom osnivanja

imamo onoliko uloga koliko imamo osnivača, ali kasnije se može steći i više poslovnih

udjela. Pored novca, temeljni ulog se može unijeti ulaganjem stvari i/ili prava pri čemu

najmanje polovica temeljnog kapitala mora biti uplaćena u novcu. Po uplati temeljnog uloga

osnivač stječe poslovni udio u društvu što zapravo znači da stječe određena prava, ali

preuzima i određene obveze u odnosu prema društvu. Najčešće će poslovni udio biti određen

prema veličini preuzetog temeljnog uloga, ali se u osnivačkom aktu mogu predvidjeti i

drugačija rješenja. Prethodno navedeno bi značilo da se može odrediti da neka osoba

preuzimanjem određenog temeljnog uloga stječe u društvu u usporedbi s ostalim članovima

društva veća, odnosno manja prava nego što bi to proizlazilo iz visine preuzetog temeljnog

uloga17.

14 Barbić, Jakša (2013), Zakon o trgovačkim društvima. Zagreb, Organizator d.o.o.. 15 Petrović, Siniša (2010), Osnove prava društava. Zagreb, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 144. 16 Kod simultanog osnivanja, u ovom slučaju d.o.o.-a, društvenim ugovorom preuzimaju se svi temeljni ulozi

naznačeni u ugovoru, dok bi se kod sukcesivnog (uzastopnog) osnivanja radilo o mogućnosti da se naknadno

preuzimaju temeljni ulozi, što Zakon o trgovačkim društvima kod osnivanja d.o.o.-a nije dozvolio. 17 Petrović, Siniša (2010), Osnove prava društava. Zagreb, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 145.

6

Svi podaci vezani uz poslove udjele upisuju se u knjigu poslovnih udjela društva za

čiju točnost i pravodobnost upisa odgovaraju članovi uprave društva. Što se tiče odgovornosti

članova društva, Zakonom o trgovačkim društvima utvrđeno je da članovi društva ne

odgovaraju za obveze društva. Međutim, oni snose poslovni rizik onim što su uložili u

društvo, dakle mogu izgubiti samo ono što su unijeli u društvo18.

3.1.1. Organi društva s ograničenom odgovornošću

Prema Zakonu o trgovačkim društvima, uprava i skupština su obvezatni organi

d.o.o.-a, a fakultativni organ je nadzorni organ. Između navedenih organa postoji hijerarhijski

odnos tako da se skupština smatra najvišim organom i to zato jer je najvažnija volja članova

društva19.

3.1.1. Skupština

Skupština d.o.o.-a je najviši organ društva u kojem „članovi ostvaruju svoja članska

prava i u kojem se izražava volja članova koja predstavlja volju društva20.Zakon o trgovačkim

društvima samo, primjerice, određuje nadležnost skupštine te propisuje da se društvenim

ugovorom ista može proširiti ili smanjiti. Međutim, pojedine nadležnosti skupštini se ne mogu

oduzeti, a u takvu nadležnost ulazilo bi odlučivanje o:

- financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva;

- uporabi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka;

- pokrivanju dodatnih uplata članovima društva;

- izboru i opozivu članova nadzornog odbora (ako ga društvo ima);

- postavljanju zahtjeva za naknadu štete prema Zakonu o trgovačkim

društvima21.

18 Čl. 385. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93. 19 Petrović, Siniša (2010), Osnove prava društava. Zagreb, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 158. 20 Ćesić, Zlatko (2007), Pravo trgovačkih društava, Knin, Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu, str. 84. 21 Barbić, Jakša (2013), Zakon o trgovačkim društvima, Zagreb, Organizator d.o.o..

7

3.1.2. Uprava

Uprava društva s ograničenom odgovornošću sastoji se od jednog ili više direktora

(jednog ili više članova), a taj broj se utvrđuje društvenim ugovorom kao i njihov način

imenovanja. Međutim, broj članova ne mora se odrediti u fiksnom iznosu, već se mogu

odrediti minimalni i maksimalni broj članova uprave. Društvo može imati predsjednika

uprave, ali ta funkcija nije utvrđena zakonom, dok je Zakonom utvrđeno da članovi uprave

mogu imati zamjenike koji prema trećima imaju jednak položaj i ovlasti kao i članovi.

Član uprave može biti svaka potpuno poslovno sposobna fizička osoba, osim osobe

koja je kažnjena za određena kaznena djela, protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane

obavljanja zanimanja koje je obuhvaćeno predmetom poslovanja društva, kao i član

nadzornog odbora.

Uprava je organ koji vodi poslove društva i zastupa društvo, i to u skladu s društvenim

ugovorom, odlukom članova društva te obvezatnim odlukama skupštine i nadzornog odbora

(ako je nadzorni odbor ustrojen). Način vođenja poslova društva može biti takav da svi

članovi uprave zajedno poduzimaju radnje potrebne za vođenje poslova društva (skupno),

odnosno da je svaki član uprave ovlašten sam poduzimati radnje vođenja poslova

(pojedinačno).

3.1.3. Nadzorni odbor

Nadzorni odbor d.o.o.-a je fakultativni organ, dakle u društvenom ugovoru u svakom

konkretnom slučaju bit će određeno da li postoji nadzorni odbor ili ne. Međutim, u članku

434. Zakona, utvrđeni su slučajevi kada d.o.o. obvezatno mora imati nadzorni odbor. Za

razliku od minimalnog broja članova nadzornog odbora koji je utvrđen Zakonom i iznosi tri

(3) člana, maksimalni broj nije propisan već je samo propisano da taj broj mora biti neparan, a

utvrdit će se društvenim ugovorom.

Članove nadzornog odbora imenuju članovi društva svojom odlukom, a to mogu biti

potpuno poslovno sposobne fizičke osobe, dok Zakon o trgovačkim društvima ipak utvrđuje

pod kojim pretpostavkama osoba ne može biti član nadzornog odbora22.

22 Čl. 436. i čl. 255. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93.

8

4. Općenito o jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću novina je u pravu društava uvedena

izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima koje je usvojio Hrvatski sabor 21.

rujna 2012. godine, a koje su objavljene u Narodnim novinama, br. 111 od 10. listopada 2012.

godine s rokom primjene od 8 dana od dana objave u Narodnim novinama. Riječ

„jednostavno“ u nazivu društva mogla bi se povezati s njegovim načinom osnivanja koje

zaista i je pojednostavljeno u odnosu na osnivanje društva s ograničenom odgovornošću, kao i

s potrebnim temeljnim kapitalom za njegovo osnivanje koji je uvelike niži od temeljnog

kapitala potrebnog za osnivanje d.o.o.-a.

Budući da je jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću inačica društva s

ograničenom odgovornošću, kao što je već rečeno, na njega se primjenjuju odredbe Zakona o

trgovačkim društvima koje vrijede za d.o.o., osim kada je Zakonom drugačije određeno. U

tvrtku jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću mora se unijeti oznaka

„jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“, odnosno „j.d.o.o.“.

Pojednostavljeno osnivanje jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ogleda

se u obrascima koji su sastavni dio izmjena i dopuna Zakona23 i koji se moraju koristiti

prilikom osnivanja istog. Navedeni obrazac sastavlja javni bilježnik i popunjeni obrazac

zapisnika vrijedi kao popis članova društva, popis osoba ovlaštenih da vode poslove društva,

te sadrži izjavu kojom član uprave prihvaća imenovanje, te potpis člana uprave koji se

pohranjuje u sudski registar24. Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću može

osnovati jedna do tri osobe, dakle j.d.o.o. ima od jednog do tri člana društva. Iz tog se može

zaključiti da je zakonski postavljen maksimum broja članova, što kod društva s ograničenom

odgovornošću nije slučaj. Ista situacija je i kod broja članova uprave koja je kod j.d.o.o.-a

limitirana na jednog člana uprave što kod d.o.o.-a nije slučaj.

Pojednostavljeno osnivanje jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ogleda

se i u niskom iznosu temeljnog kapitala koji je potreban za osnivanje društva i koji iznosi

10,00 kn. Najniži nominalni iznos poslovnog udjela iznosi 1,00 kn, a temeljni kapital i

poslovni udjeli moraju glasiti na pune iznose kuna. Za razliku od udjela kod d.o.o.- a, kod

j.d.o.o.-a ulozi se uplaćuju samo u novcu i prijava u sudski registar može se podnijeti nakon

što se uplate svi ulozi za preuzete poslovne udjele u društvu. Svaki iznos od 1,00 kn

23 Obrazac Zapisnika o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću s jednim članom i obrazac

Zapisnika o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću s najviše tri člana.

24 Čl. 13. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93.

9

nominalnog iznosa poslovnog udjela daje pravo na jedan glas dok se temeljni kapital ne

poveća najmanje na iznos utvrđen kao minimum za osnivanje društva s ograničenom

odgovornošću.

Jednostavno društvo mora imati zakonske rezerve u koje mora unijeti četvrtinu iznosa

dobiti društva iskazane u godišnjim financijskim izvješćima umanjene za iznos gubitka iz

prethodne godine. Zakon taksativno uređuje za koje slučajeve se rezerve mogu koristiti. U

slučaju da temeljni kapital jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću dosegne iznos

temeljnog kapitala klasičnog društva s ograničenom odgovornošću, takvo društvo prestaje biti

jednostavno i na njega se primjenjuju pravila klasičnog društva s ograničenom

odgovornošću25. U tom slučaju jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću smije

zadržati svoju tvrtku.

4.1. Osnivanje jednostavnog d.o.o.-a

Potrebno je upozoriti na dvojbu koja proizlazi iz teksta čl. 387., st. 2. ZTD-a prema kojem

se društvo koje ima najviše tri člana i jednog člana uprave može osnovati na pojednostavljeni

način pri čemu se za takvo osnivanje moraju koristiti obrasci zapisnika koje sastavlja javni

bilježnik, a koji su prilozi ZTD-u. Naime, iz prethodne rečenice moglo bi se zaključiti kako se

obrasci zapisnika koriste i onda kad se osniva klasično d.o.o. ako ima tri člana i samo jednog

direktora. Ipak, u obrazloženju Nacrta izmjena i dopuna ZTD-a, Zakonodavac ističe da se

uvodi mogućnost osnivanja jednostavnog d.o.o.-a koje bi se osnivalo na pojednostavljeni

način pa, prema tome, nema mjesta korištenju obrasca u ostalim slučajevima osnivanja.

Stoga pravilno ispunjeni obrazac predstavlja standardizirani društveni ugovor koji vrijedi i

kao popis članova društva, popis osoba ovlaštenih da vode poslove društva, a ujedno sadrži i

izjavu kojom član uprave prihvaća imenovanje te potpis člana uprave koji se pohranjuje u

sudski registar.

Obrazac sadrži samo odredbe o tvrtki, predmetu poslovanja, članovima, visini temeljnoga

kapitala i preuzimanju poslovnih udjela, sjedištu društva, odredbe o snošenju troškova

osnivanja, podatke o članovima uprave.

25 Zlatović, Dragan (2012), Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, Informator (ur. Foretić

Davorka), br. 6113-6114, str. 15.

10

Obrazac se može koristiti ako društvo ima najviše tri osnivača. Članovi mogu biti pravne i

fizičke osobe.26 Obrazac ne sadrži predložak predmeta poslovanja pa osnivači moraju

konkretizirati i individualizirati djelatnosti društva.

Osnivači slobodno određuju visinu temeljnoga kapitala, uz zakonska ograničenja u smislu

da ako se društvo osniva s temeljnim kapitalom nižem od iznosa od 20.000 kuna, vrijede

posebne odredbe o jednostavnom d.o.o.-u, a posebice odredbe o isticanju tvrtke te obveza

uplate cjelokupnog iznosa temeljnoga kapitala prije upisa društva u sudski registar. Svaki

osnivač smije preuzeti samo po jedan poslovni udio, što je različito rješenje od onog koje

vrijedi kod osnivanja društva bez korištenja obrasca kada osnivači odmah mogu preuzeti više

poslovnih udjela.

Jednostavno d.o.o. može imati samo jednog člana uprave – direktora. On uvijek

samostalno zastupa društvo i ovlašten ga je bez ograničenja zastupati kada u ime društva

sklapa ugovore sa samim sobom i u ime trećih. Ograničenje na samo jednog direktora, uz to

što u obrascu nije ostavljen prazan prostor za upis dodatnih direktora, proizlazi prvenstveno iz

odredbe prema kojoj se društvo s ograničenom odgovornošću može osnovati u

pojednostavljenom postupku ako ima najviše tri člana i jednog direktora.

To ograničenje da društvo smije imati jednog direktora vrijedi samo kod osnivanja

društva. Prvi direktor ne zastupa društvo pojedinačno i samostalno uvijek već samo dok je

jedini direktor. To početno ograničenje pretpostavlja (uključuje) da je dopušteno postaviti i

druge direktore jednom kada je društvo osnovano, ali tada je tu riječ o izmjeni društvenog

ugovora. To se može ostvariti samo izmjenom društvenog ugovora jer obrazac ne sadrži

odgovarajuće ovlaštenje. To vrijedi i kod promjene direktora (opoziv jedinog direktora i

imenovanje drugog). Stoga, odluka o imenovanju nije materijalna (statusnopravna) odredba

društvenog ugovora. Zbog obvezujućeg zakonodavnog cilja snižavanja troškova osnivanja tu

ne može biti riječi niti o pojedinačnoj odluci skupštine društva već je riječ o nepravoj

(formalnoj) odredbi društvenog ugovora. Opoziv i novo imenovanje direktora, kao i

imenovanje novih direktora uz zadržavanje postojećega, ne podliježe povlastici nižih troškova

koja vrijedi u slučaju kada se za osnivanje koristi obrazac jer se tu ne radi o izmjeni samo

unutar obrasca. Svaka promjena u svezi s imenovanjem direktora (promjena direktora ili

imenovanje još jednoga direktora, izmjena ovlasti za zastupanje) predstavlja izmjenu

osnivačkog akta koja mora biti donesena potrebnom većinom i mora biti sastavljena u obliku

javnobilježničkog akta, privatne isprave koju javni bilježnik potvrdi ili javnobilježnički

26 Brnabić Ratko: Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (2014), Split, Zbornik radova Pravnog

fakulteta u Splitu, god. 51, 2/2014., str. 453.

11

ovjerenog zapisnika (čl. 454. ZTD-a), tročetvrtinskom većinom danih glasova (čl. 455. ZTD-

a). Osniva li se društvo uz korištenje obrasca društvenog ugovora, ne mogu se direktoru dati

posebne ovlasti.

Obvezna uporaba obrasca osnivačkog akta ima za cilj snižavanje troška osnivanja društva.

Time se izbjegla bilančna prezaduženost društva već troškovima osnivanja. Valja izbjeći

prezaduženost u početnoj fazi jer uvijek vrijedi pravilo da zahtjevi vjerovnika imaju prednost

kod namirenja u odnosu na zajam koji je član dao društvu. Imenovanje uprave i popis članova

smatraju se sastavnim dijelom jedinstvenoga postupka osnivanja pa ne podliježu posebnim

troškovima.

Ni jedna izmjena ni dodatak društvenom ugovoru koji odstupaju od obrasca ne podliježu

odredbi o povlaštenim troškovima. Ako je osnivačima od početka jasno da će u budućnosti

izmijeniti društveni ugovor, upitan je smisao osnivanja jednostavnog d.o.o.-a. Prestanak i

likvidacija društva osnovanog pomoću obrasca uređeni su općim odredbama. Tu nema

nikakvih posebnosti, jedino to što u svezi s pitanjem prijave likvidatora treba obratiti

pozornost na sljedeće: ako je direktor imenovan u obrascu kao jedini likvidator njegova ovlast

za zastupanje društva u svojstvu likvidatora unosi se u sudski registar. Obrazac koji propisuje

zakonodavac ne uređuje važna pitanja koja je potrebno urediti društvenim ugovorom

(vinkulacija, povlačenje poslovnih udjela, nasljeđivanje poslovnog udjela, odredbe o procjeni

vrijednosti poslovnog udjela). Tu se upućuje na dispozitivne zakonske odredbe.27

27 Brnabić Ratko: Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (2014), Split, Zbornik radova Pravnog

fakulteta u Splitu, god. 51, 2/2014., str. 454.

12

5. Bitne značajke j.d.o.o. obzirom na klasični d.o.o.

Spomenuto društvo ne predstavlja posebni pravni oblik već je riječ o podvrsti d.o.o.-a.28

Za to društvo vrijede posebna pravila, ali se na njega primjenjuju i sve ostale odredbe kojima

je uređeno klasično d.o.o., kada je to po naravi stvari moguće, tj. kad suprotan zaključak ne

proizlazi iz posebitosti jednostavnog d.o.o.-a.

Jednostavni d.o.o. omogućava početak poslovanja bez jamstvenoga kapitala kojim

klasični d.o.o., barem u početku, redovito raspolaže te postupno proširenje opsega

gospodarskoga pothvata a da pritom nije potrebno osnivati društvo. U biti, sam zakon i

objašnjenja uz pojedine odredbe ukazuju na to da je riječ o „prijelaznome“ obliku koji

prethodi poslovanju u obliku klasičnoga d.o.o.-a. Nema prepreke da se naknadno u temeljni

kapital tog društva ne unesu nova sredstva pa da ono postane „klasični“ d.o.o.29

Međutim, ne postoje pravila o tome u kojem roku bi članovi svoje jednostavno d.o.o.

trebali pretvoriti u klasično d.o.o. pa ne postoje niti neizravna pravna sredstva kojima bi se

članove prisililo da naknadno povećaju temeljni kapital društva. Dok god je iznos temeljnog

kapitala niži od iznosa minimalnog temeljnog kapitala (20.000 kuna), vrijede posebna pravila

za jednostavni d.o.o.

S obzirom na okolnost da najniži nominalni iznos poslovnog udjela mora glasiti na

puni iznos u kunama, najniži iznos minimalnog temeljnog kapitala jest 10 kuna, a ako se

osniva višečlano j.d.o.o., svaki član mora uplatiti poslovni udio u iznosu od najmanje 1 kune.

Jednostavni d.o.o. može nastati samo osnivanjem, što znači da nije dopustivo smanjenjem

temeljnog kapitala klasični d.o.o. „pretvoriti“ u jednostavni d.o.o. Zakonodavac je jasno

zauzeo stav da je j.d.o.o. prijelazni oblik do „klasičnog“ d.o.o-a te da obrnuti postupak nije

dopušten.

Jednostavno društvo može biti subjekt nekih statusnih promjena jer je riječ o

pojavnom obliku društva s ograničenom odgovornošću. S druge strane, nije moguća statusna

promjena kojom bi neka druga vrsta trgovačkog društva postala j.d.o.o., primjerice

jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću ne može nastati spajanjem ili

razdvajanjem, niti je dopušteno preoblikovanje neke druge vrste društva u j. d.o.o. Također,

spajanje ili razdvajanje u koje je uključeno j.d.o.o moguće je provesti samo onda ako se

istovremeno poveća i temeljni kapital društva na iznos od 20.000 kuna, u suprotnomu, nema

28 Barbić, J., Pravo društava, Društva kapitala, II. sv., Organizator, Zagreb, 2010., str. 11.-15. 29 Brnabić Ratko: Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (2014), Split, Zbornik radova Pravnog

fakulteta u Splitu, god. 51, 2/2014., str. 455.

13

jamstva za nove poslovne udjele. S druge strane, nema prepreke da se j.d.o.o. preoblikuje u

javno trgovačko društvo ili komanditno društvo.30

5.1. Minimalni temeljni kapital

Ključna značajka nove podvrste društva jest mogućnost osnivanja društva sa znatno nižim

iznosom minimalnog temeljnog kapitala. To je i najvažnija točka razgraničenja između

jednostavnog i klasičnog d.o.o.-a za čije je osnivanje i dalje potrebno uplatiti temeljni kapital

u iznosu 20.000 kuna.

Prva i najuočljivija od posebnih pretpostavki za jednostavni d.o.o. jest dužnost da se

posluje pod tvrtkom koja sadrži oznaku „jednostavni d.o.o.“.31 Nadalje, vrijedi zabrana uplate

uloga koji nisu u novcu te se zahtijeva da se cjelokupni iznos temeljnog kapitala unese prije

podnošenja prijave za upis društva u sudski registar. To društvo mora imati zakonske rezerve

kapitala u iznosu od jedne četvrtine godišnjeg viška dobiti iskazane u godišnjim financijskim

izvješćima, umanjene za iznos gubitka iz prethodne godine. Prijeti li društvu nesposobnost za

plaćanje, mora se odmah sazvati skupština društva.

Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom

prometu. Obvezatan sastojak tvrtke jest i oznaka pravnog oblika društva pa stoga tvrtka tog

oblika društva obvezatno mora sadržavati naznaku „jednostavno d.o.o.“ ili j.d.o.o.24 Svrha te

odredbe jest da trećima bude jasno kako posluju s društvom čiji je kapital po iznosu

neznatan.25 Naznaka da je riječ o jednostavnome d.o.o.-u povlači za sobom negativnu

konotaciju financijske slabosti što može umanjiti privlačnost tog tipa društva ulagačima.26

Društvo smije izmijeniti oznaku pravnog oblika društva u d.o.o. kada mu temeljni kapital

dosegne iznos minimalnog temeljnog kapitala d.o.o.-a (20.000 kn), ali može i nastaviti

poslovati pod ranijom tvrtkom društva.32

30 V. Čl. 550a, st. 8. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93. 31 V. Čl. 13., st. 2., toč. 4. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br 111/93. 32 Brnabić Ratko: Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (2014), Split, Zbornik radova Pravnog

fakulteta u Splitu, god. 51, 2/2014., str. 456.

14

5.2. Obveza stvaranja rezerve kapitala

Jednostavno d.o.o. omogućava svojim osnivačima da uz neznatan financijski rizik, a bez

osobne odgovornosti, sudjeluju u eventualnoj dobiti tog društva. Kako bi se vjerovnicima

takvih društava pružila zaštita kakvu imaju vjerovnici klasičnog d.o.o.-a, Zakonom je

propisano da j.d.o.o. iz ostvarene dobiti mora stvoriti zakonske rezerve u omjeru od jedne

četvrtine godišnje dobiti, nakon što se pokriju godišnji gubitak i preneseni gubitak. Te se

rezerve smiju koristiti samo za pokrivanje godišnjeg gubitka, prenesenog gubitka iz

prethodnog razdoblja ili za povećanje kapitala iz sredstava društva. Stoga se logično nameće

pitanje u kakvom je odnosu odredba o dužnosti j.d.o.o.-a da stvori rezerve i zaštitna odredba o

nedopuštenim primanjima (održanju kapitala). Prema zakonskom tekstu, polazište je temeljni

kapital društva. Okolnost da se j.d.o.o. može osnovati sa 10 kuna i normalno poslovati,

pokazuje da pozornost nije posvećena održanju kapitala. Ipak će se u praksi i takva društva

osnivati s nešto višim iznosom temeljnoga kapitala pa se to pitanje ne smije potpuno

zanemariti.

Kod klasičnoga d.o.o.-a društvo slobodno može raspolagati svom imovinom koja ne služi

za pokriće iznosa temeljnoga kapitala društva. Odredba o održanju kapitala ne odnosi se na

rezerve jer sredstva u rezervi još nisu „pretvorena“ u temeljni kapital društva. S druge strane,

ovom stavu moglo bi se prigovoriti da Zakonodavac smatra kako je tako stvorena rezerva de

facto već temeljni kapital jer je to jedina svrha stvaranja te rezerve. Riječ je tada o

svojevrsnom „lebdećem“ temeljnom kapitalu na koji bi se primjenjivale odredbe o

nedopuštenim primanjima iz čl. 407. ZTD-a.

Povećanje temeljnoga kapitala trebalo bi provesti što je prije moguće na iznos

minimalnog temeljnog kapitala, u suprotnom bilo bi moguće višekratno unositi iznos

temeljnog kapitala. Za razliku od temeljnog kapitala, rezerva se koristi za pokriće godišnjega

gubitka. Ako je društvo više godina akumuliralo sredstva u rezervi društva, moguće je da

iznenadni gubitak iscrpi stvorenu rezervu. Tada bi društvo bilo dužno opet početi prikupljati

sredstva u rezervu društva.

Dvojbeno je Zakonodavčevo polazište kako se rezerve mogu pretvoriti u temeljni

kapital samo postupkom povećanja kapitala iz rezervi društva, pa bi stoga za praksu bilo

korisno omogućiti jednostavniji način prijenosa sredstava iz jedne imovinske kategorije u

drugu.

Nema obveze društva na stvaranje rezerve kapitala ako ono ima temeljni kapital od

barem 20.000 kuna ili je već provedeno povećanje temeljnoga kapitala do tog iznosa (što

15

vrijedi i za slučaj kada je društvo u tvrtki zadržalo oznaku j.d.o.o). S druge strane, ta obveza i

dalje postoji ako je temeljni kapital društva niži od tog iznosa pa i onda kada zbrojeni iznos

temeljnoga kapitala i zakonskih rezervi prelazi iznos minimalnog temeljnog kapitala za d.o.o.,

ali nije provedeno povećanje temeljnog kapitala. Naime, obveza na stvaranje rezervi nije

ograničena samo do iznosa minimalnog temeljnog kapitala niti je vremenski ograničena iako

je Zakonodavčev cilj bio stvoriti jednostavni d.o.o. kao prijelazni oblik do „klasičnog“ d.o.o.-

a.

Sljedeće pitanje koje treba razmotriti jest isplata dobiti kod jednostavnog d.o.o.-a.

Nisu dopuštene isplate članovima društva iz imovine društva vrijednost kojih odgovara iznosu

temeljnog kapitala. To je jedno od glavnih pravila kojim se štiti vjerovnike društva jer se tom

odredbom zapravo štiti temeljni kapital društva tako što se članovima zabranjuje povrat

njihovih uloga u društvo. Članovi kojima društvo nešto isplati suprotno propisima, odredbama

društvenog ugovora ili odlukama društva, dužni su primljene isplate vratiti društvu.33

Povećanje temeljnoga kapitala na iznos minimalnog temeljnog kapitala ipak bi trebalo

provesti što je prije moguće, u suprotnom slučaju društvo bi morali neprestano iznova stvarati

rezerve. Ako je društvo više godina akumuliralo sredstva u rezervama kapitala, moguće je da

iznenadni gubitak iscrpi stvorenu rezervu. Tada bi društvo trebalo opet početi prikupljati ta

sredstva. Zakonodavac zauzima polazište da se rezerve mogu pretvoriti u temeljni kapital

samo postupkom povećanja kapitala iz rezervi društva, iako bi iz praktičnih razloga bilo

korisno omogućiti jednostavniji način prijenosa sredstava iz jedne imovinske kategorije u

drugu. Tu se ne smiju zanemariti i razmjerno visoki troškovi koji nastaju zbog sudjelovanja

javnog bilježnika i revizora. S druge strane, razlozi pravne sigurnosti ne idu u prilog tome jer

bi moglo nastati neodrživo stanje da za klasično d.o.o. vrijede drugačija pravila o rezervama

kapitala u odnosu na jednostavno d.o.o..

33 Čl. 407. Zakona o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93.

16

6. Zaključak

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću već je više od godinu dana dio

našega sustava prava društava. Statistički podaci pokazuju da je taj oblik društva, barem u

početku, dobro prihvaćen pa se može zaključiti da odgovara praktičnim potrebama osnivača.

Taj pravni oblik predstavlja razuman izbor za osnivače koji ne raspolažu potrebnim kapitalom

i koji se ne žele odreći povlastice neodgovornosti za obveze. Međutim, nisu u potpunosti

razjašnjena brojna pravna pitanja koja se pojavljuju u svezi s tom vrstom d.o.o.-a.

S obzirom na okolnost da je zapravo riječ o prijelaznom obliku koji prethodi

klasičnom d.o.o.-u, ne predstavlja konkurenciju tome društvu već, naprotiv, osnažuje njegov

položaj. Valja istaknuti da se osnivanje tog društva preporučuje samo za jednočlana j.d.o.o..

Osniva li se višečlano društvo, trebalo bi ipak razmisliti o sklapanju detaljnije uređenog

društvenog ugovora te bi stvaranje dobrog pravnog temelja društva trebalo imati prednost

pred argumentom uštede na troškovima osnivanja.

Moglo bi se zaključiti da je jednostavno d.o.o. privlačan pravni oblik za početak

poduzetničkoga djelovanja. Tome pridonosi i novi, pojednostavljeni postupak osnivanja uz

upotrebu obrasca društvenoga ugovora (izjave o osnivanju). Praktički besplatno ograničenje

odgovornosti, razmjerno manje stroga pravila o isplatama (osim obveze stvaranja rezerve) –

sve su to prednosti nove podvrste društava s ograničenom odgovornošću. Ne smije se

zaboraviti da je jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću pojavni oblik spomenute

vrste društva kapitala, a ne neki posve novi oblik trgovačkog društva. Osim pojedinih pitanja

koja su uređena posebnim pravilima, za sve ostalo primjenjuju se odredbe kojima je uređeno

„klasično“ društvo s ograničenom odgovornošću.

Nema pravila o tome u kojem roku bi to društvo bilo dužno povećati svoj temeljni

kapital do iznosa minimalnog temeljnog kapitala za d.o.o. (20.000 kuna), iako je već iz

Zakonodavčevog obrazloženja prijedloga izmjena Zakona o trgovačkim društvima jasno

vidljiva namjera da to društvo bude samo početni, tj. prijelazni oblik poslovanja trgovca.

Međutim, uz spomenuti oblik vezuju se i nedostaci. Jednostavno d.o.o. može nastati

samo osnivanjem pa nisu dopuštene statusne promjene kojima bi se neka druga vrsta

trgovačkog društva preoblikovala u spomenuto društvo niti je dopustivo da se smanjenjem

temeljnoga kapitala neko društvo s ograničenom odgovornošću „pretvori“ u jednostavno

d.o.o. Tvrtka tog društva mora imati oznaku da je riječ o toj inačici d.o.o.-a kako bi se o toj

okolnosti upozorili ostali pravni subjekti. To društvo mora se osnovati isključivo novčanim

ulozima. S obzirom da je za j.d.o.o. propisan minimalni temeljni kapital od svega 10 kuna,

17

kao protuteža propisano je da je takvo društvo dužno formirati zakonsku rezervu. Rezerva

postaje temeljni kapital tek kada skupština društva donese odgovarajuću odluku te provede

povećanje temeljnog kapitala.

Nadalje, za razliku od klasičnog d.o.o.-a, direktor je dužan sazvati skupštinu kada

društvu prijeti nesposobnost za plaćanje, a ne u slučaju kada društvo izgubi više od polovice

temeljnoga kapitala. Nema prepreke da j.d.o.o. bude komplementar u komanditnom društvu

iako se praktičarima ostavlja razrješenje dvojbe za slučaj kada je ugovorom o osnivanju

komanditnog društva isključeno pravo komplementara da sudjeluje u dobiti tog društva.

Budućnost će pokazati hoće li novi oblik d.o.o.-a biti šire prihvaćen u gospodarskoj

praksi: neslužbeni podaci pokazuju da je kod nas vrlo brzo opao početni interes za osnivanjem

j.d.o.o.-a. Glavni argument skeptika u pogledu opravdanosti uvođenja ovog oblika d.o.o.-a u

naš pravni sustav jest da trgovačko društvo mora imati imovinska sredstva primjerena opsegu

poduzetničkog pothvata pa je bolje rješenje odmah uplatiti minimalni temeljni kapital za

„klasično“ d.o.o. Tako se izbjegavaju i dodatni troškovi kod povećanja temeljnog kapitala

društva. Također, ističe se kako razlika u iznosima koji se moraju uplatiti za stjecanje udjela u

jednostavnom i klasičnom d.o.o.-u nisu toliko velike kao što je to slučaj, primjerice, u

Njemačkoj gdje je za klasični d.o.o. propisan minimalni temeljni kapital u iznosu od 25.000

eura, a za jednostavni d.o.o. svega 1 euro.

Usprkos navedenim nedostacima, zasigurno vrijedi zaključak da jednostavni d.o.o.

predstavlja konkurentni pravni oblik koji osnivačima daje mogućnost stvaranja društva

kapitala bez obveze unosa (za neke osnivače značajnog iznosa) minimalnog temeljnog

kapitala.

18

7. Literatura

1. Slakoper, Z. (2001), Društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb;

2. Brnabić Ratko: Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (2014), Split, Zbornik

radova Pravnog fakulteta u Splitu;

3. Barbić, J. (2010), Pravo društava, Društva kapitala, II. sv., Organizator, Zagreb;

4. Barbić, Jakša (2013) Zakon o trgovačkim društvima. Zagreb, Organizator d.o.o.;

5. Ćesić, Zlatko (2007) Pravo trgovačkih društava, Knin, Veleučilište „Marko Marulić“ u

Kninu.

6. Petrović, Siniša (2010) Osnove prava društava. Zagreb, Pravni fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.

7. Zlatović, Dragan (2012) Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, Informator

(ur. Foretić Davorka), br. 6113-6114, str. 15-16.

8. Zakon o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 111/93, 34/99,

121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13;

9. Zakon o odvjetništvu (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 9/94, 117/08, 50/09, 18/11;

10. Zakon o obveznim odnosima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11;

11. Zakon o izmjenama i dopunama trgovačkim društvima Narodne novine, br. 34/99, 121/99,

52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09;

12. Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s

konačnim prijedlogom zakona, 12.09.2012.;

13. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s konačnim

prijedlogom zakona, br. 139; Saborska rasprava je zaključena 19. rujna 2012; Zakon je

donesen na 5. sjednici 21. rujna 2012. godine;

14. Zakon o porezu na dobit (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06,

146/08, 80/10, 22/12, 148/13;

15. Zakon o doprinosima (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11,

22/12, 144/12, 148/13;

16. Zakon o porezu na dohodak (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 177/04, 73/08, 80/10 ,

114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13;

17. Zakon o porezu na dodanu vrijednost (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 73/13, 99/13,

148/13, 153/13;

18. Opći porezni zakon (pročišćeni tekst), Narodne novine, br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12,

73/13.