Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Kolegij : Uvod u antičku arheologiju

Mentor : doc. dr. sc. Igor Borzić, prof. dr. sc. Dražen Maršić

Broj indeksa autora: 0269077789

Dolores Knežić

KORE

SEMINARSKI RAD

Zadar, travanj 2014.

Sadržaj

UVOD......................................................................................................................................3

KORE.......................................................................................................................................3

Monumentalne kamene skulpture.........................................................................................3

Razvoj...................................................................................................................................4

Značenje................................................................................................................................7

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................7

LITERATURA..........................................................................................................................9

2

UVOD

Tema ovog seminara su Kore, monumentalne skulpture mladih neudanih djevojaka. Pojava

kamene skulpture najvjerojatnije je inspirirana Egipatskom umjetnošću. Razvoj Kora pratimo

po njihovim obilježjima, najranije Kore odlikuju ukočenim, frontalnim stavom,

pojednostavljene su forme te imaju strogu simetriju tijela. One Kore čija je naturalistička slika

slabije izražena zasigurno pripadaju samom početku arhajskog perioda, dok one sa

prirodnijim prikazivanjem lica i tijela pripadaju posljednjim desetljećima arhajskog perioda.

Srednji arhajski period obilježvaju peplos Kore, dok su za kasni arhajski period

karakteristične hiton Kore. To su potpuno slobonde skulpture obrađene sa svih strana. One,

smatra se, predstavljaju zavjetne darove koji su se nalazili u hramovima ili na grobljima. Ne

može se sa sigurnošću reći koga točno predstavljaju, no ipak se smatra da su te skulpture

ustvarili bili polubogovi koji imaju i ljudska i božanska obilježja. Kore su bile polikromirane,

no ostaci boja su tijekom godina nestali. Jedna od bitinijh karakteristika samih Kora

zasigurno je arhajski smješak, odnosno usne koje su razvučene u osmijeh, ali bez pomicanja

jagodica. Mnoge skulpture Kora arheolozi su iskopali na Akropoli, a većina njih datira

upravo s početka 6.st.pr.Kr. Do otkirća Kora s Akropole dolazi nakon oslobođenja Grčke od

Turaka. Godine 1885. započinju sistematska iskopavanja ispod klasičnog sloja i otkrivaju se

mnoge oslikane skulpture od vapnenca, mramora, bronce, terakote te predemti od keramike.

U veljači 1886. godine arheolozi u bilizini Partenona otkrivaju velik broj zajedno ukopanih

Kora. Naime, nakon II. Grčko- perzijskog rata Atenjani odlučuju proširiti Akropolu, a

skulpture su im poslužile kao ispuna u procesu proširenja.

Monumentalne kamene skulpture

Orijentalni utjecaji na području grčke skulpture vidljivi su od oko 650.g.pr.Kr. Oni se

isprva očituju kroz pojavu motiva orijentalnog podrijetla u kamenoj plastici koji su se nalazili

na arhitektonskoj skulpturi ili na nadgrobnim spomenicima. Skulpture geometrijskog perioda

bile su izrađene od drveta (ksoanon tehnika). Skulpture izrađene od kamena predstavljaju

početak arhajskog perioda Grčke. Do prijelaza sa drvene na kamenu skulpturu dolazi

sredinom 7.st.pr.Kr. kada se grčki kipari okreću novom materijalu za izradu statua – kamenu.1

Baš zbog izrade skulptura u kamenu danas imamo njihove originale, dok sa skulpturom

grčkog klasičnog razdoblja nije tako, nju poznajemo tek preko helenističkih ili rimskih kopija.

1 Boardman, J., 1999., 66.-67. str.

3

U početku izrade monumentalnih skulptura najčešće se koristio vapnenac, a kasnije u

sve učestaliju upotrebu ulazi mramor. Materijal korišten za izradu kipova je bio biran više po

kvaliteti u izradi i samoj izdržljivosti nego po boji i transparentnosti. U ranim danima

skulpture su bile izrađene od vapnenca, koji je relativno mekan i porozan. Kao takav,

vapnenac je lako oblikovati i dobro drži pigment na svojoj površini, ali je relativno brzo

propadao kada bi bio izložen vanjskim uvjetima. Nadalje, detalji skulptura od vapnenca mogli

su biti izgubljeni čak i za vrijeme života pokrovitelja koji su ih naručivali. Stoga nije čudno da

je češće biran mramor koji zbog tvrdoće može dulje odolijevati eroziji, iako ga je teže

oblikovati. Većina Kora bila je izrađena od više komada kamena, dok je tijelo izrađeno od

jednog kamena sa šupljinama u koje su se mogle smjestiti ruke. Najraniji primjeri Grčke

monumentalne skulpture potječu sa Grčkih otoka – Krete i Kiklada baš zbog blizine Istoka.

Kore su bile temeljito obojane kako bi se naglasila njihova vjernost i kako bi se dijelovi

skulpture razlikovali (koža, kosa, oči, odjeća) te na kraju zbog ukrasnih razloga, kao što je i

slučaj sa dekoracijama na odjeći. Dekoracije pokazuju aktualan izgled odjeće koje su u to

vrijeme nosile Grčke žene. Najčešće se kosrite crvena, plava, bijela, a nešto rijeđe zelena i

žuta. Boja je nanošena na površinu kamena enkaustičnom tehnikom. U tom procesu, obojani

pigment bi se miješao sa voskom koji je služio kao vezivno sredstvo i mješavina je nanošena

na kipove nakon što bi bila ugrijana. Jednom ohlađena, voštana površina bi zatvorila sve pore

u kamenu i tako spriječila eroziju. Stari Grci koristili su ovu tehniku nanošenja boje za

stvaranje zidnih slika i zaštitu drvenih ploča i drugih arhitektonskih elemenata. Isti proces

koristimo i danas za očuvanje površina automobila, a jedina razlika je to što vosak nije

pomiješan sa pigmentom.2

Razvoj

Po definiciji, Kore su stojeće, odjevene, idealizirane skulpture mladih neudanih

djevojaka. One su utjelovljenje božanstvenosti, ljepote i plemenitosti na njihovu vrhuncu.

Neki znanstvenici smatraju da su te djevojke vezane uz Artemidin kult, dok drugi smatraju da

su to prikazi djevojaka iz Korije. Prijelaz iz geometrijskog u arhajski period obilježila je

spirelato3 tehnika, reprezentativni primjer te tehnike jesu nalazi sa svetišta u Drerosu na Kreti

gdje su pronađena četri kipića od kojih je najviši (80 cm) bio Apolonov. Ostala tri ženska

kipića prikazivala su figure iz njegovog života, vjerojatno njegovu majku Leto, sestru

Artemidu i još jednu žensku figuru. One najbolje dočaravaju prijelaz iz drvenih ksoana kipova

2 http://www.ancient-greece.org/art/korai.html 3 Spirelato je tehnika izrade skulptura čija je jezgra bila rađena od drva, a oplata je bila od bronce.

4

prema kamenim skulpturama. U skulpturi se prvo pojavljuju Kore i to nekoliko desetljeća

prije samih Kurosa. Skulpture Kurosa i Kora na atenskoj Akropoli često stoje na stupovima,

na povišenom položaju za razliku od onih s otoka Samosa koje stoje na okruglim bazama.

Postoji nekoliko jasnih razlika između Kurosa i Kora, naravno, Kurosi su statue mladića, a

Kore su skulpture mladih neudanih djevojaka. Najznačajnija je činjenica da su Kurosi

prikazuju goli, dok su Kore gotovo uvijek bile odjevene. Prema tome, razvoj Kurosa prati se

na temelju anatomija cijelog tijela, dok se razvoj Kora može najbolje pratiti kroz haljine te

izraz lica.4 Značajke lica su se s vremenom razvijale od naivnog i bezbrižnih izraza ranog

7.st.pr.Kr. do više strogog pogleda kasne arhajske odnosno rane klasične faze. Najpoznatija

karakteristika arhajskih figura bio je zagonetni smiješak na licu (tzv. arhajski osmijeh5), koji

je imao ulogu maskiranja i prikrivanja bilo kakvih osjećaja koje bi promatrač mogao izvući.

Najstarija preživjela grčka mramorna skulptura u prirodnoj veličini je zavjetna

Artemidina statua tipa Kore koju je Apolonu posvetila Nikandra, a ujedno je i dobar

reprezentativni primjer ranog arhajskog perioda. Pretpostavlja se da je Nikandra bila

svećenica Artemide, te da je skulptura nastala povodom njene udaje kada zavrašava njena

dužnost svećenice. Skulptura datira iz razdoblja od oko 660. do 650.g.pr.Kr., a pronađena je

na Delosu. Njena visina je oko 175 cm. Oblik duguje tradiciji izrade monumentalne drvene

skulpture (ksoanon), stil joj je dedalski6, a proporcije egipatske. Ova Kora ima naglašen struk

iako čitava skulptura izgleda poput kamenog bloka. Ona je tanke izrade, može se reći da je

skulptura vrlo ravna (bez dubine na bočnim stranama), stilizirane kose, trokutasta lica i

frontalnog stava. Statua božice Artemide nosi dugu haljinu ispod koje izviru stopala, a njen

pojas odvaja torzo od donjeg dijela te ima ruke priljubljene uz tijelo. Klesanje na prednjoj i

sražnjoj strani u jednakoj je mjeri zastupljeno, što može ukazivati na to da se skulptura

nalazila u središtu prostorije te da se mogla vidjeti iz svih smjerova. Na njoj pronalazimo i

natpis u bustrofedon7 tehnici (na desnom bedru nalazi se posvetni natpis Apolonu). 8 Još

jedan primjer skulpture ranog arhajskog perioda jest Božica iz Auxerrea (epomini naziv po

gradiću u Francuskoj) koja se danas čuva u Louvreu. Smatra se da je ona druga po starosti i da

je izrađena oko 630.g.pr.Kr. Njena visina iznosi 65 cm, ima sve karakteristike dedalskog stila

dok je simetrični položaj ruku razbijen polaganjem desne ruke na prsa.

4 http://www.ancient-greece.org/art/korai.html 5 Arhajski osmijeh je osmijeh vidljiv na usnama, ali bez pomicanja jagodica.6 Dedalski stil u skulpturi karakterizira ukočena frizura nalik na periku, trokutasti oblik lica, nisko čelo, velike bademaste oči, velika usta, potpuno ravna haljina i oba stopala koja stoje čvrsto na zemlji.7 Bustrofedon (grč.) je način pisanja kod kojega se piše naizmjence jedan redak slijeva nadesno, drugi zdesna nalijevo (doslovno “na način kojim se vol okreće prilikom oranja”).8 https://cciv214fa2012.site.wesleyan.edu/archaic-period/exhibit-1/

5

Ženske skulpture srednjeg arhajskog perioda nazivamo peplos9 Kore. Jedna od

najstariji jonskih peplos Kora potječe iz ruševina Herina hrama na Samosu. Sudeći po njenim

velikim dimenzijama i izuzetnom dostojanstvu, mogla je biti i sam kip boginje. Rađena je u

nadnaravnoj visini od 193 cm. Ima mnogo prirodnije proporcije i blagi, neprekinuti tok linija

koji sjedinjuju tijelo i udove.10 Postavljena je u krutoj pozi, poslušna i nepokretna, a opet

puca od snage i ženstvenosti što se vidi kroz mekano isklesane ruke i nježan izraz lica te

suptilnu sugestiju zaobljenosti njenog tijela ispod teškog peplosa. Ukrašena kosa koja

prirodno pada na njena ramena, a njen odmjeren osmijeh i obojane šarenice oka izazivaju

osjećaj živosti i energije.11

Hiton12 Kore predstavljaju vrhunac u monumentalnoj skulpturi arhajskog perioda.

Najpoznatiji primjer je Atenorova hiton Kora s atenske Akropole za koju se smatra da ju je

napravio majstor Atenor. Skulptura se stavlja u razdoblje oko 525.g.pr.Kr.,a njena visina

iznosi 225 cm. Na primjeru Atenorove hiton Kore jasno se vidi kako kipar otkriva proporcije

ženskog tijela koje se naziru kroz laganu i prozračnu haljinu od lana te se u potpusnoti

posvećuje deteljima. Njen hiton ukrašen je sa sjajnim nizom pregiba, tekstura i boja. U

odličnom stanju očuvan je još jedan kip hiton Kore koja se nalazi u funkciji nadgrobne statue.

Kora je otkrivena u mjestu Merenda u Atici, a datirana je na razdoblje od oko 550. –

540.g.pr.Kr. Ona ne sebi nosi hiton opasan u srtuku, desnom rukum pridržava hiton, a

lijevom rukum podiže pupoljak lotusa. Po ostatcima boje jasno se vidi da je hiton bio obojan u

crveno, haljina je ispunjena rozetama, svastikama i zvijezdama, a rubovi biljnim

ornamentima. Ona nosi ogrlicu, naušnice i narukvice. Na glavi ima vijenac s cvjetovima i

pupoljcima lotusa. Natpis koji se nalazi na ovoj skulpturi glasi:

„Spomenik Frasikleje.

Uvijek ću biti zvana djevojka (kora)

Jer mi bogovi daše takvo ime umjesto braka.

Aristion iz Pharosa izradio (me).“13

9 Peplos je duga, teška haljina od vune koja pada potpuno ravno ili u teškim naborima. 10 Janson, H.W., 1982., 85. str11 http://www.ancient-greece.org/art/korai.html 12 Hiton je lagana, prozračna haljina od lana.13 Boardman, J., 1999., 72.-73. str.

6

Značenje

Skulpture Kurosa i Kora iz arhajskog perioda prikazuju tragove kulture koja je počela

proučavati i objašnjavati fizički svijet sa radoznalom znatiželjom, to je korak koji je vodio do

filozofskih, političkih i kulturnih inovacija klasične Grčke, inovacija koje su same po sebi

postale temelj zapadne civilizacije.14 One ne predstavljaju ni bogove ni ljude, već nešto

između njih, odnosno ideal fizičke savršenosti i životnosti koji pripadaju i smrtnicima i

besmrtnicima. Kore su utjelovljenje božanstvenosti, ljepote i plemenitosti na njihovu vrhuncu.

Na nekim Korama ispisano je ime umjetnika koji je načinio skulpturu, a na nekima se nalaze

posvete božanstvima. Kore su stoga votivni odnosno zavjetni darovi svetištima ili

božanstvima, no u većini slučajeva ostaje neizvjesno da li predstavljaju darodavca, božanstvo

ili od bogova voljenu ličnost, kao što je recimo pobjednik na olimpijskim igrama. Uz to, neke

Kore bile su postavljene na grobove i mogu se smatrati oličenjem preminulog u najširem (i

potpuno bezličnom) smislu.15 Isto tako nalazimo i one Kore koje su zapravo služile kao

zamjena stupovima u arhitekturi. Možemo reći kako su te skulpture na neki način negacija

prolaznosti života te indikacija kulture koja počinje cijeniti samotno ljudsko biće kao posebno

biće čiji su atributi razmišljanja, radoznalosti i izražavanja vrijedni krajnje pozornosti i

poštovanja.16

ZAKLJUČAK

Monumentalne kamene skulpture javljaju se sredinom 7.st.pr.Kr., a nastaju pod

snažnim utjecajem Egipatske umjetnosti. One predstavljaju početak arhajskog perioda Grčke.

To su obojane, dekorirane kamene skulpture ukočenog, frontalnog stava. U početku su imale

stroge simetrije tijela, stiliziranu kosu, trokutasto lice i boje noge čvrsto na zemlji. Razvoj

Kora prati se kroz način oblikovanja njihovih haljina i facijalnih ekspresija baš zbog toga što

su Kore gotovo uvijek odjevene, a u svom razvoju idu prema naturalizmu. Za srednji arhajski

period karakteristične su peplos Kore koje nose duge, teške haljine koje padaju u naborima, a

najbolji primjer takve je zasigurno peplos Kora iz ruševina Herina hrama na Samosu. Peplos

Kore predstavljaju dorski stil u oblikovanju skulptura. Kasni arhajski period obilježvaju hiton

Kore koje na sebi imaju lagane, prozračene haljine od lana kroz koje se nazire anatomija

14 http://www.ancient-greece.org/art/korai.html 15 Janson, H.W., 1982., 83. str16 http://www.ancient-greece.org/art/korai.html

7

ženskog tijela,a u svojoj izradi imaju odlike jonskog stila. U razdoblju od oko 150 godina,

umjetnost izrade Kora dosegla je vrhunac. Razvoj Kora, od onih koje podsijećaju na kamene

blokove do onih koje su naturalističke izrade, govori u prilog tome da su Grčki kipari u

relativno kratkom roku razvili nevjerojatnu vještinu klesanja odnosno obrađivanja kamena.

Kore su predstavljale zavjetne darove božanstvima i svetištima, mnoge su služile kao zamjena

stupovima u arhitekturi, dok su neke služile kao nadgrobni spomenici koji su obećavali vječnu

heroizaciju među živima. One su vječni simboli fizičkog savršenstva, životnosti, ljepote i

plemenitosti na svom vrhuncu.

8

LITERATURA

I. Boardman, J., Greek Sculpture: The Archaic Period, Thames and Hudson, 1999.,

London

II. http://www.ancient-greece.org/art/korai.html

III. https://cciv214fa2012.site.wesleyan.edu

IV. Janson, H.W., Istorija Umetnosti: pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije

do danas, Jugoslavija, 1982., Beograd

9