Seminarski Rad - Usmena Književnost - Nasreddin, Hodža i Filozof Sufizma

7/24/2019 Seminarski Rad - Usmena Književnost - Nasreddin, Hodža i Filozof Sufizma

http://slidepdf.com/reader/full/seminarski-rad-usmena-knjizevnost-nasreddin-hodza-i-filozof-sufizma 1/12

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za književnost naroda BiH

Nasreddin, hodža i filozof sufizma

Seminarski rad

Predmet: Usmena književnost- prozne vrste

Student: Arman Fatić Broj index-a: 46341/2014



Nasrudin hodža je jedan od čestih junaka šaljivih priča. U ovim pričama hodža je doveden unesvakidašnju situaciju, svojevrsnu kušnju, te se on svaki put izvlači iz te situacije svojomdovitljivošću. Ali tko je ustvari taj junak? Da li postoji osoba iza svih tih šaljivih priča, ili jeto skupina raznih anegdota podvedenih pod ime jedne osobe? Ako je to zaista jedna osoba, da

li postoji mogućnost da se njegova mudrost u govoru i postupcima može nazvati filozofijom?

Ključne riječi: Nasrudin hodža, , šaljiva priča, usmena proza, sufizam



Uvod

Svi smo čuli mnoštvo predanja o Nasrudin hodži, ali da li smo se ikada zapitali tko je zaistataj lik, i da li je u pitanju samo lik iz predanja ili iza njega stoji neka historijska ličnost. Šaljive

priče i brze dosjetke Nasrudina Hodže zadržale su se i do današnjeg dana. Iako ih nikada nijezabilježio, još od 13. stoljeća su preživjele kao usmeno predanje. Prva ikada zapisana priča o

Nasrudin Hodži pronađena je u djelu “Saltukname”, Ebul Hayr Rumija, napisanom 1480.godine. Riječ je o djelu pisanom sedam godina, u kome je prikupljena turska usmena tradicija.Od 16. stoljeća, priče o Nasrudin Hodži su se našle u knjigama. Najstarija od nj ih, Hikayet-i

Kitab-i Nasreddin, objavljena je 1571. godine. Prva publikacija priča o Nasrudinu objavljena je pod naslovim “Letaif” 1837. godine, a prva knjiga s ilustracijama 1869. godine. U Turskoj je objavljeno 12 knjiga na ovu temu, dok ih je u bibliotekama u ostatku svijeta još 68. Danassu priče o njemu prevedene na mnoge svjetske jezike. Šaljive dosjetke Nasrudin Hodže prešle

su granice Akšehira i proširile se na Balkan, Centralnu Aziju, Sjevernu Afriku i Evropu.Mnoge nacije na Bliskom Istoku, Centralnoj Aziji i Dalekom Istoku prihvatile su Nasrudina

Hodžu, pod različitim imenima. Priče o Nasrudinu su čak došle i na Siciliju. Razlog što su se priče proširile na ostatak svijeta je što unekoliko odražavaju glas naroda. Iako je kritičan prema pojedincima, društvu, a ponekad i prema samom sebi, Nasrudin Hodža uvijek nudirješenje i šalje pozitivnu poruku tolerancije, bratstva i mira. Uz svoj vedri i šaljivi duh,

Nasrudin Hodža je svevremenski mudrac, koji ljude upućuje na pravi put. UNESCO je 1996.godinu proglasio godinom Nasrudin Hodže, što je bio povod da se povedu i povećaju studije iistraživanja o njegovom liku i djelu. Godine 2008. je proslavljanja 800-ta godišnjica od

njegovog rođenja. Svake godine se organizuje i takmičenje u crtanju karikature NasrudinHodže kao i festival u Eskišeheru. Naravno kada sve ovo spominjemo ne smijemo zaboravitini film „Nasrudin u Buhari“. Ali postavlja se pitanje koje je porijeklo ovog dovitljivog junakai da li je u pitanju samo jedna osoba. Naravno na to bi trebali dodati i pitanje da li kod

Nasrudina nalazimo sufizam ili bilo koji drugi vid filozofije?



1 DIO – Tko je Nasrudin-hodža?

Postoji mnoštvo različitih tumačenja tko je Nasrudin-hodža i gdje mu se vode korijeni.

Turski izvori tako navode da je Nasrudin odnosno Nasrredin-hodža rođen u pokrajiniEskišeher, u današnjoj Turskoj, 1208 godine, otac mu je bio imam te je Nasredin taj položajnaslijedio. Ti isti turski izvori tvrde da je 1237 godine napustio tu poziciju i uputio se ka

Akšehiru da bi učio pred Sejid Hajranom tadašnjim poznatim muderizom. Mi ćemo ovenavode uzimati kao istinite.

Drugi izvor i tvrde da je Nasrudin suvremenik mongolskog osvajača Timur Lenkra što se neuklapa vremenski s prvim izvorima za čitavo jedno stoljeće.

Enciklopedija JLZ-a (Jugoslovenski lingvistički zavod) tvrdi da je „Prototip za Nasrudina

poslužio istoimeni učitelj koje je živio u Turskoj krajem 14 stoljeća. U ovoj enciklopediji Nasrudina se uspoređuje sa Tiom Eulenspiegelom (1350 godina) šaljivcem iz njemačkeknjiževnosti.

Također veoma često u predanjima Nasrudin-hodžin život dovodimo u vezu s gradom Buharau koji se danas nalazi u Turkmenistanu.

I životu Nasrudina možemo samo nagađati, ali ono što je očito je to da je podjednako voliozabavljati i nasmijavati okolinu koliko je volio i prkositi i ljutiti je.

Edin Muftić tvrdi da je život većine ljudi težak te da je i Nasrudin u svoje vrijeme teškoživjeo. Muftić dalje tvrdi da „noseći teret nimalo lahkog života, Nasrudin je nastojao svojestanje skrivati od svijeta“, te da upravo tu leži bit Nasridinove egzistencije. Iza velikogmudrijaša, dovitljivica, šaljivca nalazi se jedna osoba duboko zalutala u svom lošem životu.

Nasrudin radije dopušta da ga ismijavaju nego da ga sažaljevaju, jer sažaljenje je to koje bimu jako teško palo, on taj odnos drugih prema njemu ne dopušta sebi.

Noseći se s teretom teškog života Nasrudin svoju duhovnu ravnotežu postiže tako što svakusvoju zgodu ili mučan trenutak preobražava u šalu. I tako Nasrudin – hodža možda nije uvijeku cvijetu svoje dosjetljivosti ili nadahnuća za smišljanjem poslovica pa stoga neka predanja su

bljeđa, povremeno i s nelogičnim završetkom.

To bi bila neka osnovna misao, koju moramo ipak uzimati s rezervom, na pitanje „Tko je Nasrudin- hodža. Ovo nam je potrebno da bi mogli uči u dublje tumačenje i traženje filozofijeu predanjima o njemu.



2 DIO – Da li je Nasrudin učitelj sufijske filozofije?

Da bi ispitali da li u predanjima o Nasrudinu ima nekih elemenata sufizma za početakmoramo postaviti neke osnovne premise o sufizmu a zatim analizirati nekoliko predaja o

Nasrudinu tražeći u njima sufizam ili bilo koju drugu filozofiju.

2.1 Sufizam

Kada bi tražili definiciju sufizma ne bi baš mogli da pronađemo univerzalan odgovor. Istotako ne postoji tačno znanje o postanku sufizma samo mnoštvo špekulacija. Ono što možemoreći je da je sufizam često opisan kao put koji se istovremeno odnosi na izvor kao i na

odredište. Sufizam ima za cilj uklanjanje „zastora“ koji stoje između sufije i Allaha. Putujućiovim putem, sufija teži da stekne znanje o istinskoj realnosti.

Da pojasnimo rečeno. Sufizam je filozofsko mišljenje u sklopu islama koje se pojavilootprilike nekih stotinu godina nakon smrti poslanika, mada postoje predanja da je i sam

poslanik Muhamed razmatrao teze koje su osnova sufizma (Da li naglasak treba staviti na

rituale i zakon ili na unutrašnju vjeru i ljubav? Da li je Bog daleki Gospodar ili je pristupačanu duši?). Ideja sufizma laičkim jezikom izrečena bi glasila „ Težnja duše putem ljubavi kaGospodaru i njegovoj milosti“

Sufisti su organizirani u različita bratstva i sestrinstva (tarikate) koja mogu biti sunitska,šijitska, zajednička ili ne pripadati nijednoj od te dvije zajednice. To nam daje neku velikunadu da bi u neku od ovih kategorija mogli uvrstiti i našeg Nasrudin- hodžu.



2.2 Analiza usmenih predanja „sufističkim metodom“

2.2.1 Sufijska filozofija kod Nasrudin-hodže

Sada kada imamo osnovnu ideju šta je to sufizam znamo da ono što treba da tragamo u

predanjima o Nasrudinu je iskazivanje ljubavi prema Bogu u cilju poboljšanja sebe samog itežnje ka Njemu. Ovo ćemo učiniti na tri predanja, mada nakon svakog od njih ćemospomenuti još nekoliko drugih predanja koja bi se mogla kategorizirati u tu skupinu

Nasrudin hodža i ćulah

Uzimao jednom Nasrudin – Hodža abdest, a odnekud mu se prikrade lopuža, pa mu ukradećulah i pobježe. Kad Hodža vidje da mu nema ćulaha, odmah ode na groblje, pa sjede kao danekog čeka. Naiđe neki dječak koji je vido lopužu kad mu je ukrao ćulah pa reče Hodži:

- Ama, efendija, onaj lupež je pobjegao na drugu stranu. Nećeš ga tu dočekati. - Nek bježi, Vallahi, kud god hoće – reče Hodža, ovamo mora na posljetku doći.

Odmah možemo primjetiti ovo predanje sigurno se može svrstati u sufijska. Imamo hodžukoji ne teži za materijalnim, koji je tu da prihvati nevolju koja ga je snašla i da na samomkraju pored toga svega iskaže pouku odnosno da nas uputi u vjersku istinu, svi ćemo mi prijeili poslije umrijeti. Ovo je dobar korak na putu da dokažemo da je stvarni Nasrudin zaistamogao biti filozof. Očit primjer ovoga je i predanje Nasrudin u džamiji gdje hodža tri danamudruje nad ljudima u džamiji

Domisli se jednom Nasrudin da ode i on u džamiju pa da uči. Sabrala se sila svijeta u džamiji, Nasrudin se pope na ćurs, i sad vidi da je zaboravio učiti: ta bukadar vakta nije im'o u rukamaKur'an a nekmoli drugoga kakova ćitaba ili knjige!

Ogleda se, okrene se svijetu i reče:

A znate li vi šta ću ja danas učiti?

Ne znamo, hodža- vele ljudi.

Kad ne znate, kako bih vas sada ja naučio?-reče hodža, sađe sa ćursa i otiše. Pođe Nasrudin i drugi dan da uči. Kad to vide ljudi hodeći u džamiju, dogovore se ako ih

zapita eda li znadu šta će učiti, da će reći da znadu. Tako i bilo. Pope se Nasrudin na ćurs,

zapita ih znadu li šta će učiti, a kad oni rekoše da znadu, osiječe se hodža:

- Pa kad znate, ćeuma da vas ja učim? – i otiše iz džamije

Treći dan pođe opet Nasrudin u džamiju. Sad se ljudi dogovore ako ih opet zapita da li znadušta će učiniti, da će polovina reći da znadu, a druga polovina da ne znadu. Tako i bi. Nasrudinse pope na ćurs, pa ih pita znadu li šta će učiti a polovina reče:

-Znamo!

A polovina

-Ne znamo.

-Aferim! – nasmija se Nasrudin pogladiv bradu. – Vi koji znate, naučite one koji ne znadu – i

izmakne iz džamije



Kao što vidimo ovdje nalazimo osnovne principe sufizma prožete sa dozom komičnog.

Džamija, učenje, Kur'an i naravno hodžina dovitljvost ovoj predaji daju odličje moždanajboljeg primjera sufijske ideje u usmenim predajama o Nasrudinu. Ovdje bi recimo mogli

svrstati i predanje o Nasrudinu i učenjaku na rijeci, gdje Nasrudin na kraju pokazuje da znanje

koje ne oplemenjuje dušu ne nosi neku vrijednost. U tom predanju možemo izvuči i nit o poimanju, odnosno razumjevanju „ovog svijeta“. Navedimo još jedan primjer sufijskefilozofije kod Nasrudina: „Nasrudinov turban“, predanje u kojem hodža stvara otvorenudistinkciju između materijalnog i spoznajnog svijeta, dok u dubini predanja nam prikazuje da

smo svi jednaki pred Bogom.



2.2.2 Filozofija kod Nasrudin-hodže

Od čega dolazi zijevanje

Jednom Nasrudin hodžu zovnu na sijelo, na kojemu je bilo mnogo uzvanica. Nasrudin senadao da će se, kako je to bio običaj, na sijelu iznijeti štogod da se pojede, pa nije kući prijesijela ništa okusio. Sijelilo se zadugo, pričalo se mnogo, a domaćin i ne pomišlja da iznesenešto od jela.

- Hodža jednom zijevne, a domaćin ga upita: - Hodžefendija, od čega dolazi zijevanje?

- Imaju, efendum, dva uzroka zijevanju: može se zijevati kad je čovjek gladan, a nekad sezijeva i kad je čovjek pospan. Ali, meni se još ne spava.

U ovom predanju naš Nasrudin je više kinik nego sufist. Ovo je nešto što bi se mogloočekivati od Diogena i njegovih nasljednika, otvorenost, dovitljivost i težnja ka prostimfizičkim užitcima. Predanje „Nasrudin- hodža i kadija“ također spada u kinička predanja, jer

je u kiničkoj naravi upravo sloboda ponašanja i djelovanja kao i ideja dragocjenosti vremenau pokušaju izbjegavanja „zatamnjenja duše“. Ali ova grupa predanja ne odnose se samo nakinička filozofska učenja nego općenito na bilo koju drugu filozofiju koja nije sufizam. Takorecimo ovdje ćemo navesti još i predanje „Nasrudin hodža odlazi na hadž“ u kojem od

Nasrudina ljudi traže da im donese poklone s hadža a samo jedan dječak mu daje novac za poklon na šta Nasrudin tvrdi da će dječak sigurno poklon i dobiti. U ovom predanju recimo

možemo da vidimo Aristotelov odnos između mogućnosti i zbiljnosti koji je osnova„materijalnog svijeta“.



2.2.3 Čista dovitljivost Nasrudin hodže

Nasredin u bostanu

Prolazio Nasredin hodža kraj bostandžijina bostana. Zapele mu lijepe dinje i karpuza za oci, pa ne mo'go srcu odoljeti, preskoci plot pa ih stane u torbetinu trpati. Al' eto ti bostandžija: - More, hodžo, šta radiš u mom bostanu?

Nasredin, kako prihvatio dinju da ju utrgne, okamenio se kraj nje i izbuljio oci u bostandžiju:

- More, bostandžijo, vitar me donio. - Ako te je vitar donio, sto Držiš dinju u ruci? - pita bostandžija. - Držim se da me dalje ne odnese, - veli hodža. - Ma kad se Držiš da te dalje ne odnese, zašto ih trpaš u torbu? – pita opet bostandžija. - Beli, ni sam ne znam sto to od straha radim - doklopi hodža.

U trećem tipu predanja o Nasrudinu nemamo filozofije. U pitanju je skupina dovitljivihanegdota koje su se možda nekim ljudima i dešavale. Recimo ovdje možemo svrstati i„Nasrudin i tovar dvojice magaraca“

Kao što vidimo moguće je pronaći sufijsku filozofiju kod Nasrudin-hodže ali mi ovdjetakođer možemo naći i mnoštvo drugih filozofija a dosta često i samo običnih svakodnevnihdovitljivosti. Da li bi mogli reći da je Nasrudin filozof sufizma, ne, jer onda bi nijekalimnoštvo drugih predanja o njemu. Da li bi mogli reći da je Nasrudin izučavao ili bio začetnik

neke filozofije ostaje da vidimo u zaključku.



Zaključak

Mada na prvi pogled, šaljive priče o Nasrudinu hodži imaju zajedničku nit, ipak na krajumoramo prihvatiti da ovdje govorimo ujedno i o historijskoj ličnosti kao i legendarnom iizmišljenom liku. Bilo bi najbolje da Nasrudin-hodžu shvatimo kao sintezu mnoštva različitihličnosti, sličnih karakteristika, koje su živjele na islamskom Orijentu, koje su svojevrsnodoprinosile svojoj okolini i samim tim i kulturi, da bi na kraju njihove dosjetke iz praktičnihrazloga bile svedene pod jedno ime. Samim tim, mada u šaljivim pričama o Nasrudin-hodžiima elemenata sufizma ili neke sveopće jedinstvene mudrosti mi ipak ne možemo govoriti o

Nasrudinu kao učitelju neke filozofije, jer nemamo niti rodonačelnika pravca niti striktna pravila pravca već samo komičku ideju snalažljivosti po svaku cijenu, a ipak Nasrudin jemnogo više od filozofije, on je „duh naroda“ svake kulture u kojoj se susrećemo s ovimsnalažljivim junakom.



Literatura

Usmena književnost, priredili Đenana Buturović i Munib Maglajlić, Sarajevo, 1997.

Usmena proza Bošnjaka, Aiša Softić, Preporod, Sarajevo, 1995.

Historija islamske filozofije, Henry Corbin, „Veselin Masleša“ – „Svijetlost“ Sarajevo, 1987



Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................................ 3

1 DIO – Tko je Nasrudin-hodža? ............................................................................................................ 4

2 DIO – Da li je Nasrudin učitelj sufijske filozofije? .............................................................................. 5

2.1 Sufizam .......................................................................................................................................... 5

2.2 Analiza usmenih predanja „sufističkim metodom“ ....................................................................... 6

2.2.1 Sufijska filozofija kod Nasrudin-hodže ................................................................................... 6

2.2.2 Filozofija kod Nasrudin-hodže ................................................................................................ 8

2.2.3 Čista dovitljivost Nasrudin hodže ........................................................................................... 9

Zaključak ............................................................................................................................................... 10

Literatura ............................................................................................................................................... 11

Documents

Seminarski Rad - Usmena Književnost - Nasreddin, Hodža i Filozof Sufizma