Seminarski Rad (Uvod u Filozofiju) Filozofija Duha

7/24/2019 Seminarski Rad (Uvod u Filozofiju) Filozofija Duha

http://slidepdf.com/reader/full/seminarski-rad-uvod-u-filozofiju-filozofija-duha 1/6

Predmet: Uvod u filozofiju

Seminarski rad: Filozofija duha

Student: Fatić Arman

Broj index-a:46341/2014

U predstojećem seminarskom radu baviti ću se temom filozofije duha. Filozofija duha izučava

probleme i sporne tačke koje se vezuju za mentalno. Osnovna pitanja kojima se ova oblast filozofije

bavi su: „Da li je moguće ponuditi fizičko objašnjenje za mentalne fenomene?“ i „Da li um, kao vrsta

stvari, može biti predmetom izučavanja fizičkih nauka?“ U svom radu za početak ću pokušati objasniti

pojam mentalnog i nekih osnovnih mentalnih stanja te ću praviti progresiju prema pojmu

intencionalnosti (namjere) koja je u stvari sama suština mentalnog. Nakon toga ću tok rada usmjeriti

na bihejviorizam (ponašanje)zatim subjektivnost (mišljenje). Za kraj izlaganja napraviti ću i kratki

pregled kongitivne psihologije.Cijelo ovo istraživanje je izvršeno u cilju otkrivanja osnovnih pojmova

filozofije duha i pokušaja da se ponudi neka osnovna ideja šta je to što nazivamo duhovnim.

Ključne riječi: mentalno, intencionalnost, subjektivnost, bihejviorizam, kongitivnost



Uvod

Za početak ovog izlaganja smatram da je potrebno da se zapitamo šta je to zapravo „mentalno“?Krenimo od pretpostavke da imamo neke predodžbe o mentalnom, zato što posjedujemo um, znamo o

iskustvu jer posjedujemo neko iskustvo, te znamo o svijesti jer smo svjesni (šta više ponekada smo i

svjesni činjenice da smo svjesni). Ali objedinjavanjem znanja o ovim pojmovima ne možemo dati

filozofski valjanu definiciju mentalnog. Ako gledamo porijeklo riječi mentalno, dolazimo do toga da

je u pitanju Engleska izvedenica kasno latinske riječi mentalis od latinskog pojma ment, mens što

označava um. Dakle, sabiranjem naših predodž bi i znanja o porijeklu ovog pojma, najbliže što

možemo da priđemo definiciji pojma je da kažemo da je mentalno „ono što pripada umu“.

1. DIO: Karakteristike mentalnih fenomena

Sada kada imamo ideju šta bi to mentalno moglo da bude, racionalnim rasuđivanjem bi mogli

doći do zaključka da je mentalni život ljudskog bića poprilično komplikovan, te i da

govorimo o vlastitom unutrašnjem životu o kojem svako od nas zna jako mnogo veoma je

teško ponuditi preciznu mapu mentalnog, izolirajući njegove distinktivne (raspoznajne)

odlike. Neke od bitnijih distinkcija određivanja mentalnih fenomena ćemo obraditi u

nastavku.

1.1 Okurentna/neokurenta mentalna stanja

Svi mentalni fenomeni koji svojim karakterom podsjećaju na događaje kažemo da su

okurentni. Navedimo nekoliko primjera za ovu tvrdnju:

Ja mogu da shvatim da p (mogu da shvatim da pada kiša)

Ja mogu da pomislim na X (ja mogu da pomislim na kolegu/icu)

Ja mogu da počnem da osjećam nešto ( mogu da počnem osjećati bol)

Ako pod okurentnim fenomenima razumijemo one fenomene koji svojim karakterom

podsjećaju na događaje, onda neokurentni fenomeni bi mogli biti definirani kao fenomeni koji

nam nisu poput događaja ili ih nije moguće datirati.

1.2 Dispozicija (tendencija)

Filozofi duha često smatraju da su neokurentni mentalni fenomeni ujedno i dispozicioni.

Dispoziciju drugim riječima možemo da posmatr amo kao tendenciju ili namjeru. Dispoziciju

poprilično jednostavno možemo izraziti putem mentalnih glagola. (Mentalni glagoli su glagoli

koji su za razliku od glagola djelovanja usmjereni na objekte koji mogu da ne postoje:

vjerovati, željeti, nadati se, strahovati)



1.3 Svjesna/nesvjesna mentalna stanja

Okurentno kao mentalni fenomen možemo posmatrati samo u slučaju da smo svjesni

događaja na neki način. Određeni filozofi tretiraju okurentno i neokurentno samo kao

alternativni način izražavanja svjesnih i nesvjesnih mentalnih stanja. Ali ovu tvrdnju ne

možemo uzeti kao tačnu, zbog postojanja stepena svijesti u kojima vrlo n iski stepeni se ne bi baš mogli računati kao okurentni.

Razmatranjem neokurentnih vjerovanja nameće nam se mnoštvo pitanja. Kako znamo šta

vjerujemo? Kako znamo šta želimo? Da li postoji mogućnost da posjedujemo želje i

vjerovanja kojih smo u potpunosti nesvjesni? Postavljajući ova pitanja dolazimo na ideju

nesvjesnog uma. Sam pojam nesvjesnog uma za filozofe je jako sporan. Jedni poriču da

postoji nesvjesno, drugi govore da ovaj pojam nema smisla, treći pokušavaju da razluče kakva

bi trebala bit ispravna analiza ovog pojma.

2 DIO: Intencionalnost

Mentalni fenomeni se nazivaju intencionalnim ako su o nečemu ili ako reagiraju na nešto ili

funkcionišu poput reprezentacija (tačnih ili pogrešnih) nečega što je neovisno u odnosu na

njih. Pojednostavljeno, mentalno stanje može biti intencionalno AKKO ima sadržaj koji je

reprezentativan. Intencionalnost se usko veže sa sposobnosti obrazovanja reprezentacija

svijeta. Intencionalnost možda jeste suštinska osobina našeg mentalnog života ali svi mentalni

fenomeni ne moraju biti intencionalni karakterno.

2.1 Intencionalni odnos

Intencioni odnos je pojam koji je osmislio američki filozof Danijel Denet. Ovaj pojam

pokušava da odredi nivoe abstrakcije na koje posmatramo ponašanje stvari u odnosu na

mentalna svojstva. Evo na koji način funkcionira:

Najprije objekat čije ponašanje trebamo predvidjeti odlučimo tretirati kao racionalan

subjekt: zatim odgonetnemo kakva uvjerenja taj subjekt treba imati, uzimajući u obzir

njegovo mjesto u svijetu i svrhu. Zatim odgonetnemo kakve želje treba imati,

sagledavajući ovo isto, i konačno predvidimo da će ovaj racionalni subjekt djelovati u

pravcu pospješavanja svojih ciljeva u svjetlu ovih uvjerenja. Malo praktičnog rezonovanja

iz odabranog seta/sklopa/niza uvjerenja i željâ u većini slučajeva će proizvesti/pospješiti

odluku o tome šta subjekt treba učiniti; to je ono što predviđam(o) da će učiniti.

—Daniel Dennett, Intencionalni odnos,stranica. 17



3 DIO: Bihejviorizam

Bihejvior izam je promatralište prema kojem je moguće analizirati svaki mentalni glagol. Ovo promatralište se analizira na sljedeći način:

X mentalni glagol* AKKO X ________________

Pojasnimo ovo primjerom:

Arman vjeruje da će biti hladno AKKO Arman pri izlasku iz kuće nosi zimski kaput

Možda će neki nakon ovog rečenog o bihejvior izmu reći da ovo ne bi trebalo da bude

stanovište o mentalnom životu ali potrebno je uzeti u razmatranje činjenicu da je ovo u stvari

samo osnova za metodološki bihejviorizam (metodološki bihejviorizam tvrdi da za razvoj psihologije kao nauke je bitno jedino spoljašnje ponašanje) koji je naučna psihologija, te je

kao takvu moramo prihvatit. Razmišljanjem o bihejviorizmu, možemo doći i do nekih

ekstremnih tvrdnji koje ovo promatralište dopušta. Tako za primjer možemo doći do tvrdnje

koja poriče da ljudska bića posjeduju svijest.

Za filozofiju duha poprilično je interesantan još jedan vid bihejviorizma a to je logički

bihejviorizam. Logički bihejviorizmom smatramo stanovište o značenju mentalnih termina.

Za primjer ovoga možemo da uzmemo bol, ona može biti unutrašnje ili subjetkivno iskustvo

ali kada osoba nauči koristit ovu riječ, onda se bol dovodi u vezu sa vanjskim kriterijima.

Ideja logičkog bihejviorizma upravo počiva na ideji da mi učimo kako da koristimo riječi iz

jezika zajednice tako što slijedimo pravila i primjenu zajednice.

4 DIO: Subjektivnost

Filozofi duha osim što pokušavaju ponuditi fizička objašnjenja mentalnih fenomena također

se bave i proučavanjem unutrašnjeg života, konkretno bave se subjektivnim iskustvom.

Subjektivnost najopštije rečeno predstavlja „ pripadnost“ (nekomu), „ poticanje od“ (nečega) ili„ono što se odnosi“ (na nešto).

Sada ako bi se zapitati šta to sve pripada pod pojam subjektivnog iskustva, u praktičnom

smislu, mogli bi veoma mnogo toga nabrojati. Pod ovaj pojmom može se svrstati:

Unutrašnje, mentalno, (ne spoljašnje, objektivno) iskustvo.

Individualno, osobeno iskustvo

Jednostrano, pristrasno

Zamišljeno, prividno iskustvo(Ovo su samo neki od primjera za navedeni pojam)



Uz pojam subjektivnosti često nadovezujemo i pojam objektivnosti. Objektivnost se često

povezuje sa pojmovima kao što su istina, realnost, pouzdanost, dok subjektivnost nam

dopušta greške.

Kako bi razgraničili pojmove objektivnost i subjektivnost uzeti ćemo za primjer osobu X koja

posmatra neki predmet N. Recimo da se osoba X zove Arman a da je predmet N u stvariknjiga koja se nalazi na klupi u kabinetu 105. Sa objektivne strane mi možemo da kažemo da

predmet N postoji i da se nalazi na klupi u dotičnom kabinetu. Sa subjektivne strane naša

osoba X odnosno Arman se može nalaziti u tom kabinetu i uočiti (opaziti) navedeni objekt

(knjigu) ali isto tako može da je i ne primijeti iz nekih razloga.

5 DIO: Kognitivna psihologija

Iz dosadašnjeg izlaganja mogli smo uočiti da se filozofija duha bavi pojmovnom analizom. To

zaista jeste bio slučaj sa začetcima filozofije duha. Ali danas, prateći modernu misao ova

grana filozofije krenula je sebi postavljati nova pitanja. Shodno tome pojmovi koji su danas

zanimljivi filozofima duha često se preuzimaju iz kongitivne psihologije kao i računarskih

znanosti.

Kongitivna psihologija, kao nauka, izučava ljudski organizam promatrajući ga kao sistem za

obradu podataka. Ona uvijek pretpostavlja postojanje binarne relacije, odnosno postojanje

ulaznih informacija kao i izlaznih informacija. Tako za primjer treptaj se smatra urođenim u

nervni sistem iskustava.

Ali ovdje u stvari i nastaje problem jer većina ljudskih reakcija nije poput ove. Iz tog razloga

moramo da uvedemo pojam modela uma.

5.1 Model uma

Prema modelu uma, neke ulazno-izlazne relacije ne uključuju uvijek vjerovanje, informaciju

ili reprezentaciju (kao ni pogrešnu reprezentaciju). Ove funkcije nazivamo kongitivno

neprobojne i često su od ključnog sadržaja za opstanak ljudi. Pored njih svaki model uma

mora posjedovati i kongitivno probojne funkcije.

Model uma, prema kongitivnoj psihologiji mora objasniti ljudske intelektualne sposobnosti,

Taj model kao psihološki ne pokušava da kaže koja vrsta fizičkog sistema nam je potrebna da

bi se mogle postulirati funkcije. Tu nemamo nikakvih nedoumica, taj fizički sistem je očito

mozak, pa analogno tom možemo da kažemo da psihološki model uma također mora biti

kompaktan i sa svim što znamo o mozgu



ZAKLJUČAK

Sada, kada smo analizirali neke osnovnije osobine kao što su mišljenje, namjera i ponašanje,te zagrebali po površini jednog od ogranaka psihologije koja izučava obradu podataka u

mozgu (kongitivna psihologija), možemo doći do zaključka da je ljudski um briljantna

misterija koju smo tek krenuli otkrivati i da je filozofija duha veoma kompleksna oblast

filozofije. Pored toga možemo doći i do zaključka da na prvi pogled, realni snovi

čovječanstva o računarima 5 generacije, odnosno o vještačkoj inteligenciji, su još uvijek u

sferama znanstvene fantastike. To što računare možemo naučiti da izvršavaju beskrajno velike

nizove operacija, nam ne pokazuje osnovne tragove vještačke inteligencije, jer to su i dalje

samo mašine, obični robovi čovječanstva bez duše, bez racionalnih ponašanja, bez skrivenih

namjera i sposobnosti individualnog mišljenja. Upravo iz tog razloga svaki čovjek kao

individua koja posjeduje to neobjašnjivo „duhovno“ ne smije sebi da dopusti da netko drugi

upravlja njim.

LITERATURA

Erl, Vilijem Džejms (2005). Uvod u filozofiju. Beograd, Dereta.

Documents

Seminarski Rad (Uvod u Filozofiju) Filozofija Duha