33
FAKULTET ZA OBRAZOVANJE RADNO PRAVO RUKOVODEĆIH KADROVA U PRIVREDI NOVI SAD SEMINARSKI RAD RADNO PRAVO POJAM I IZVORI RADNOG PRAVA Student:Danijela Mičić Datum:14.07.2010. 2

SEMINARSKI RADNO PRAVO

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

FAKULTET ZA OBRAZOVANJE RADNO PRAVORUKOVODEĆIH KADROVA U PRIVREDI NOVI SAD

SEMINARSKI RADRADNO PRAVO POJAM I IZVORI RADNOG PRAVA

Student:Danijela Mičić Datum:14.07.2010.Profesor:Prof.Dr.Draško Bosanac

2

Page 2: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

SADRŽAJ

I UVOD.........................................................................................................1

II POJAM RADNOG PRAVA...................................................................2

2.1 IZVORI RADNOG PRAVA.....................................................................................2

III MESTO I ZNAČAJ RADNOG PRAVA U SISTEMU PRAVA ...…5

- ODNOS RADNOG PRAVA I DRUGIH GRANA PRAVA –

IV RADNO PRAVO …………………………………………………………………...6

V IZVORI RADNOG PRAVA.......................................................................................9

VI VRSTE PRAVNIH IZVORA...................................................................................15

3

Page 3: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

I UVOD

Radno pravo je grana pravnog sistema, teorijsko-naučna i nastavna disciplina koja obuhvata i

izučava državne i autonomne norme o radnim odnosima i same radne odnose, kao i posebne

oblike (institute) socijalnog osiguranja radnika i drugih osiguranika i osiguranih lica.

Za radno pravo se sigurno može reći da predstavlja jednu od najznačajnijih grana prava,

budući da reguliše radne odnose milion radnika i na taj način neodvojivo je od društvenog

položaja radnika i predstavlja srce osnovnih odnosa u društvu.

Prema porijeklu, izvori radnog prava dijele se na:

-         unutrašnje izvore ili izvore domaćeg porijekla i

-         izvore međunarodnog porijekla

 

Unutrašnji izvori radnog prava, poredani prema pravnoj snazi, koja pripada pojedinoj vrsti

izvora prava su:

-         ustav

-         zakoni

-         podzakonski akti (doneseni u cilju sprovođenja pojedinog zakona)

-         kolektivni ugovori i

-         autonomni opšti akti.

 

Izvori radnog prava međunarodnog porijekla su:

-         konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada

-         međunarodni sporazumi i

-         bilateralni međudržavni sporazumi.

U daljem dijelu rada nastojaću detaljnije objasniti,pojam Radno pravo kao i izvore prava i

Radnog prava.

4

Page 4: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

II POJAM RADNOG PRAVA

Radno pravo je grana pravnog sistema, teorijsko-naučna i nastavna disciplina koja obuhvata i

izučava državne i autonomne norme o radnim odnosima i same radne odnose, kao i posebne

oblike (institute) socijalnog osiguranja radnika i drugih osiguranika i osiguranih lica.

Za radno pravo se sigurno može reći da predstavlja jednu od najznačajnijih grana prava,

budući da reguliše radne odnose milion radnika i na taj način neodvojivo je od društvenog

položaja radnika i predstavlja srce osnovnih odnosa u društvu.

Za ovu granu prava, koju nazivamo radno pravo, poznati su i drugi nazivi, zavisno od

sadržine i obima radnog prava. Na početku je ova grana nosila naziv fabričko ili industrijsko

zakonodavstvo, jer su se pravne norme koje regulišu rad odnosile na fabričke, odnosno

industrijske radnike. Radno pravo je kasnije nosilo naziv radničko zakonodavstvo, jer se prije

svega odnosilo na radnike. Ova grana prava je ponekad nosila naziv i sindikalno pravo, zbog

značajne uloge sindikata u borbi za prava radnika, pa i radno pravo.

Savremeni, i skoro opšteprihvaćen, naziv za ovu granu pravo je radno pravo.

Ova grana prava je tijesno povezana sa drugim pravnim granama, kao što su:

-         ustavno pravo

-         građansko pravo

-         upravno pravo

-         privredno pravo

-         krivično i druge grane prava.

 

2.1 IZVORI RADNOG PRAVA

Prema porijeklu, izvori radnog prava dijele se na:

-         unutrašnje izvore ili izvore domaćeg porijekla i

-         izvore međunarodnog porijekla

 

Unutrašnji izvori radnog prava, poredani prema pravnoj snazi, koja pripada pojedinoj vrsti

izvora prava su:

-         ustav

-         zakoni

-         podzakonski akti (doneseni u cilju sprovođenja pojedinog zakona)

5

Page 5: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

-         kolektivni ugovori i

-         autonomni opšti akti.

 

Izvori radnog prava međunarodnog porijekla su:

-         konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada

-         međunarodni sporazumi i

-         bilateralni međudržavni sporazumi.

 

Prema kriteriju ko je donosilac, izvori radnog prava se dijele na:  heteronomne izvore, koje

donose institucije vlasti (ustav, zakoni i podzakonski akti) i autonomne izvore, koje donose

subjekti na koje se primjenjuju (kolektivni ugovori i autonomni opšti akti).

1. Izvori radnog prava domaćeg porijekla

-         Ustav Bosne i Hercegovine je izvor radnog zakonodavstva i ima prioritet nad

zakonskim odredbama Bosne i Hercegovine i zakonima entiteta koji nisu sa njim saglasni. U

Ustav Bosne i Hercegovine je takođe utvrđeno da su dio unutrašnjeg prava Bosne i

Hercegovine i entiteta.

-         Ustav Republike Srpske je izvor radnog zakonodavstva. Prema Ustavu, Republika

uređuje i obezbjeđuje: radne odnose, zaštitu na radu i zapošljavanje.

 

- Zakoni

Zakona o radnim odnosima, Zakona o zapoščjavanju i ostvarivanju prava nezaposlenih lica

(Službeni glasnik Republike srpske broj 25/93) i Zakona o zaštiti na radu (Službeni glasnik

Republike Srpske broj 26/93). Prije donošenja ovih zakona članom 12 Ustavnog zakona za

sprovođenje Ustava Republike Srpske bilo je predviđeno da se do donošenja odgovarajućih

zakona Republike Srpske primjenjuju: Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Službeni

glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije br. 60/89 i 42/90), kojim su bila

regulisana osnovna prava iz radnog odnosa i Zakona o radnim odnosima Bosne i Hercegovine

(Službeni glasnik SR Bosne i Hercegovine br. 20/09), kojim je bio regulisan način

ostvarivanja osnovnih prava iz radnog odnosa.

 

6

Page 6: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

- Podzakonski akti kao izvori radnog prava

Donosi ih Vlada, resorni ministar ili drugi funkcioner ovlašten zakonom, a u cilju primjene

pojedinog zakona.

Podzakonski akti su: uredbe, pravilnici, odluke i sl.

 

- Kolektivni ugovori

Ovim ugovorima se bliže uređuju: prava po osnovu rada, obim prava, način i postupak

pstvarivanja tih prava. Kolektivnim ugovorom se ne može odrediti manji obim prava radnika

od onog koji je određen zakonom, Zakonom o radu je predviđeno da se može zaključiti

kolektivni ugovor na nivou Republike (Opšti kolektivni ugovor donesen je 2006. godine).

Pored ovoga, Kolektivni ugovor se može zaključiti za određenu granu ili grupaciju. Ugovori

na nivou grane ili grupacije nazivaju se posebni kolektivni ugovori. Ugovori se mogu

zaključivati i između poslodavca i sindikalne organizacije. Ovi ugovori se nazivaju

pojedinačnim kolektivnim ugovorima.

 

- Autonomni opšti akti

To su pravilnici o radu koje donosi poslodavac (koji zapošljava više od 15 radnika).

 

2. Međunarodni izvori radnog prava

Najznačajniji međunarodni izvor radnog prava su konvencije i preporuke Međunarodne

organizacije rada.Opšta konferencija MOR-a donosi konvencije i preporuke. Ratifikovana

konvencija stupa na snagu 12 mjeseci, pošto budu registrovane.

Međunarodni i bilateralni međudržavni sporazumi su takođe izvori radnog prava. Njima se

regulišu prava i obaveze na radu i u vezi sa radom. Pošto budu ratifikovani, oni obavezuju

države potpisnice.

 

__________________________________________________________________________

http://primusgradiska.com/index.php?

option=com_docman&task=doc_download&gid=48&Itemid=46

7

Page 7: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

III MESTO I ZNAČAJ RADNOG PRAVA U SISTEMU PRAVA

- ODNOS RADNOG PRAVA I DRUGIH GRANA PRAVA –

Radno pravo, kao /samostalna/ grana pravnog sistema, je integralni deo pravnog sistema

/određene zemlje/, i u sebi nosi pečat /načela i bitna obeležja/ tog sistema, koji i sam

predstavlja deo sireg sistema – porodice sistema prava evropsko-kontinentalne tradicije.1

Svojstvo "samostalnosti" radnog prava kao grane prava treba razumeti na jedan relativan

način, budući da je radno pravo deo (grana) sistema prava, a ovaj je product odredjene pravne

kulture ili pravne civilizacije, sa zajedničkim i opštim idejama (filozofije prava - vladavina

/socijalnog/ prava; proklamovanje i jednaka zaštita fundamentalnih ljudskih /socijalnih/ prava;

nezavisno /radno/ sudstvo; sistem političke /industrijske/ demokratije; itd), temeljnim

vrednostima i ciljevima prava (/socijalna/ pravda; /radni/ mir; sloboda /rada i preduzetništva/;

ljudsko dostojanstvo /zaposlenog/; itd. Pored toga što je radno pravo "apsorbovalo" opšte

pravne principe i civilizacijske vrednosti prava, radno pravo je zadržalo i/li uspostavilo

naročito tesne veze sa pojedinim granama prava. Otuda, radno pravo, svojevrsna legura

privatnog i javnog prava, predstavlja “vidikovac” pravnog sistema, sa koga se vide i

svojina /poslodavac/ i rad /zaposleni/; ugovor /individualni, kolektivni/ i zakon; unutrasnje i

medjunarodno /UN, MOR, SE, EU/ pravo; materijalno i formalno pravo /parnicni postupak;

upravni postupak; arbitrazni postupak/; politicka i industrijska demokratija – tripartizam i

socijalni dijalog; filozofija prava i filozofija socijalnog prava - “luca mikrokozma” /zaposleni-

poslodavac/ i filozofija /prirodnih socijalnih/ prava; univerzalne vrednosti – pravda,

solidarnost; mir i nemir /strajk, lokaut/.

Kako ustavno pravo uređuje i osnove pravnog sistema, već to je dovoljno za postojanje tesne

povezanosti ustavnog prava i radnog prava - kao odnosa celine i dela /pravnog sistema/. Kad

se tome doda da savremeni ustavi proklamuju i garantuju i fundamentalna socijalna prava,

pored ličnih, političkih i ekonomskih; da uređuje osnove državne organizacije /koja može da

ukljući radne sudove/; osnove ekonomsko-socijalnog sistema (što može da uključi i koncept

socijalne države, odnosno koncept socijalne tržišne privrede), nesumnjiva je tesna povezanost

Radno i Ustavnog prava.

1 R. David, Les grands systems du droits contamporains, Paris, 1977; B. Kosutic, Veliki

pravni sistemi, Beograd,

2005.

8

Page 8: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

IV RADNO PRAVO

Radno pravo kao grana prava prožeto je privatnopravnim i javnopravnim obeležjima, tako da

predstavlja jedan "srećan spoj" - modus in rebus privatnog i javnog prava2, odnosno

predstavlja svojevrsnu sintezu klasičnih principa privatnog i javnog prava, ali ne ostajući na

"pozajmljivanju" njihovih principa i institucija, gradeći i sopstvene principe i stvarajući

sopstvene pravne ustanove. Otuda i teškoće u odgovoru na pitanje da li radno pravo pripada

oblasti privatnog ili javnog prava.3 Postoji tesna povezanost radnog prava ne samo sa

građanskim i trgovinskim ili privrednim /pravom privrednih društava/, kao granama privatnog

prava, ali i tesna povezanost radnog sa upravnom i finansijskim pravom /kao i određena

povezanost radnog i krivičnog prava/ kao granama prava koje ulaze u oblast javnog prava.

Zbog svega toga, u teoriji se iznosi stav da je nejasan status novonastalih grana prava,

posebno onih koje se izdvajaju iz konteksta gradjanskog prava, poput radnog prava.4

Pored tesne povezanosti sa navedenim granama privatnog i javnog prava, Radno pravo se

može dovesti u određenu vezu i sa drugim granama pravnog sistema: sa Porodičnim pravom

/posebna zaštita žena na radu; prava zaposlenih u vezi sa staranjem o deci; zabrana dečijeg

rada, itd.); sa Naslednim pravom (pravo na plaćeno odustvo u slučaju smatri člana porodice;

uticaj smrti preduzetanika poslodavca na radne odnose; itd.); sa Pravom industrijske svojine

(razgraničenje prava na zaradu zaposlenog od prava zaposlenog po osnovu tehničkog

unapređenja, inovacije, racionalizatorstva; i sl.); Krivicnim pravom (krivicna dela na radu ili u

vezi sa radom; rad u javnom interesu /drustveno koristan rad/ kao alternativa odredjenim

krivicnim sankcijama5), itd.

Mada je pravo socijalnog osiguranja, odnosno socijalne sigurnosti nastalo izdvajanjem iz

radnog prava, sa kojim i danas ima najtešnje veze, ono se smatra samostalnom granom prava -

sa svojim subjektima, predmetom, načelima, sadržinom (pravima i obavezama), različitom u

odnosu na Radno pravo. Solidarnost, kao univerzalna vrednost, element je evropskog

identiteta, sto je doslo do izrazaja kako u modelu tzv. Bizmarkovog sistema socijalnog

osiguranja, tako i u modelu tzv. Beveridzevog sistema socijalne sigurnosti.

Premda je radno pravo deo celine nacionalnog /ustavno-/ pravnog sistema, ono se razvijalo

gotovo devet decenija pod uticajem univerzalnog radnopravnog sistema, odnosno pod

uticajem međunarodnog radnog prava - u Jugoslaviji /kao članici MOR-a od osnivanja/

takođe. Univerzalni sistem međunarodnog radnog prava je svojim međunarodnim radnim

standardima vodio harmonizaciji nacionalnog radnog prava (mnogo pre nego što je došlo do

9

Page 9: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

harmonizacije na regionalnom međunardonom planu - npr. u okviru /danas/ Evropske unije),

tako da postoji tesna povezanost radnog prava i međunarodnog radnog prava. Ipak, sem u

pogledu fundametalnih socijalnih prava, medjunarodni radni standardi sadrze klauzule

fleksibilnosti, koje su izraz uvazavanja ekonomskih, socijalnih, kulturnih razlika izmedju

drzava clanica MOR-a, odnosno regionalnih organizacija /Savet Evrope; Evropska unija/.

2Pitanje principium divisionis između privatnog i javnog prava, kao pravnih oblasti, jeste

jedno od najviše

raspravljanih pitanja u teoriji prava. Iznose se brojni kriterijumi: subjekti pravnog odnosa -

fizičko ili pravno lice kao subjekt privatnog prava, a /samo/ pravno lice kao subjekt javnog

prava; interesi - privatni ili javni interes; karakter normi - heteronomne ili autonomne

/dispozitivne/ norme, itd.

3J. Rivero, J. Savatier, Droit du travail, Paris, 1987, str. 34 - 35.

4 D. Nikolić, Građanskopravna sankcija, Novi Sad, 1995, str. 126.

5 Blize: Z. Stojanović, “Strategije ostvarivanja svrhe krivičnog prava”, Arhiv za pravne i

društvene nauke, br. 3-

4/2008, str. 163-190.

10

Page 10: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

Najzad, zbog mobilnosti radne snage u međunarodnim razmerama, od posebnog je značaja

odnos Radnog prava i Međunarodnog privatnog /radnog/ prava (ugovor o radu sa stranim

elementom; nadležnost suda za rešavanje radnih sporova sa stranim elementom; itd.), dok

Pravo socijalne sigurnosti ne spada /predominantno/ u oblast privatnog prava, sto znaci da se

pitanje priznavanja prava u sticanju, odnosno priznavanje stecenih socijalnih prava uredjuje

medjunarodnim ugovorom, na nacelu reciprociteta.

Odnos Radnog prava i Ustavnog prava

Ustavno pravo /ustav u materijalnom smislu/ uređuje osnove pravnog sistema, osnove

državne organizacije, ekonomsko-socijalnog i političkog sistema, kao što proklamuje i štiti

fundamentalna ljudska prava. Otuda, koncept radnog prava determinisan je ustavnim

konceptom ekonomsko-socijalnog i politickog sistema, a raspodela nadleznosti u slozenim

drzavama zavisi od oblika drzavnog uredjenja. Jedinstvena karakteristika u razvoju radnog

prava u Jugoslaviji, odnosno Srbiji/Crnoj Gori jeste u tome sto su u toku XX veka promenjena

tri bitno razlicita koncepta ekonomsko-socijalnog i politickog sistema, odnosno, samim, tim,

tri bitno razlicita koncepta radnog /socijalnog/ prava – klasicni koncept radnog prava

primeren uslovima trzisnog privredjivanja u uslovima politickog pluralizma /izmedju dva

svetska rata/; koncept radnog prava pod uticajem sovjetskog koncepta administrativnog

privredjivanja u uslovima politickog monizma; samoupravni koncept radnog prava, u

uslovima udruzenog rada, drustvene svojine, samoupravljanja, da bi se u poslednjoj deceniji

XX veka postepeno reafirmisao klasicni koncept radnog prava, primeren socijalnoj trzisnoj

privredi, u kontekstu harmonizacije sa komunitarnim radnim pravom /Evropske unije/.

Ustav određuje i oblik državne vlasti - sistem jedinstva (retko - npr. u Švajcarskoj; nekada u

državama administrativnog /samoupravnog/ socijalizma) ili podele vlasti (predsednički

sistem) ili ravnoteže vlasti (parlamentarni sistem), a za radno pravo je od posebnog značaja

organizacija /nezavisne/ sudske vlasti, posebno ako se ustavom predvidi formiranje radnih

sudova ili radnih tribunala, kao specijalizovanog sudstva za radne sporove.

Ustav /u materijalnom smislu/ uređuje i osnove ekonomsko - socijalnog sistema, što je za

koncept radnog prava od direktnog značaja. Ako ekonomsko-socijalni sistem počiva na

tržišnoj ekonomiji, konkurenciji, privatnoj svojini i preduzetništvu, to vodi klaisičnom

konceptu radnog prava, čije su klasične institucije i nastale u regulisanju odnosa na tržištu

radne snage, inspirisane ciljevima i principima radnog prava. Nasuprot tome, ako se ustavom

proklamuje administrativno privređivanje, državna svojina kao dominantan svojinski oblik,

bez konkurencije imanentne integralnom tržištu, to vodi konceptu radnog prava koji ne

poznaje mnoge klasične institute radnog prava, ili ih nominalno zadržava, ali lišene svoje

11

Page 11: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

suštine (npr. kolektivni ugovori o radu u administrativnom socijalizmu, kao oblik dirigovanog

autonomnog prava).

Ustav uređuje i osnove političkog sistema, što je od neposrednog značaja za koncept radnog

prava. Tako, ustavi u periodu administrativnog socijalizma su proklamovali politički

monizam, što je imalo za posledicu i sindikalni (i poslodavački) organizacioni monizam, kao i

gubitak autonomije sindikata u odnosu na državu /i vladajuću partiju/, bez koje nema

socijalnog pratnerstva, niti ostvarenja filozofije kolektivnog pregovaranja.

Radno pravo je grana pravnog sistema, teorijsko-naučna i nastavna disciplina koja obuhvata i

izučava državne i autonomne norme o radnim odnosima i same radne odnose, kao i posebne

oblike (institute) socijalnog osiguranja radnika i drugih osiguranika i osiguranih lica.

Za radno pravo se sigurno može reći da predstavlja jednu od najznačajnijih grana prava,

budući da reguliše radne odnose milion radnika i na taj način neodvojivo je od društvenog

položaja radnika i predstavlja srce osnovnih odnosa u društvu.

Za ovu granu prava, koju nazivamo radno pravo, poznati su i drugi nazivi, zavisno od

sadržine i obima radnog prava. Na početku je ova grana nosila naziv fabričko ili industrijsko

zakonodavstvo, jer su se pravne norme koje regulišu rad odnosile na fabričke, odnosno

industrijske radnike. Radno pravo je kasnije nosilo naziv radničko zakonodavstvo, jer se prije

svega odnosilo na radnike. Ova grana prava je ponekad nosila naziv i sindikalno pravo, zbog

značajne uloge sindikata u borbi za prava radnika, pa i radno pravo.

Savremeni, i skoro opšteprihvaćen, naziv za ovu granu pravo je radno pravo.

Ova grana prava je tijesno povezana sa drugim pravnim granama, kao što su:

ustavno pravo

građansko pravo

upravno pravo

privredno pravo

krivično i druge grane prava.

V IZVORI RADNOG PRAVA

Prema porijeklu, izvori radnog prava dijele se na:

unutrašnje izvore ili izvore domaćeg porijekla i

izvore međunarodnog porijekla

12

Page 12: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

Unutrašnji izvori radnog prava, poredani prema pravnoj snazi, koja pripada pojedinoj vrsti

izvora prava su:

ustav

zakoni

podzakonski akti (doneseni u cilju sprovođenja pojedinog zakona)

kolektivni ugovori i

autonomni opšti akti.

Izvori radnog prava međunarodnog porijekla su:

konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada

međunarodni sporazumi i

bilateralni međudržavni sporazumi.

Prema kriteriju ko je donosilac, izvori radnog prava se dijele na: heteronomne izvore, koje

donose institucije vlasti (ustav, zakoni i podzakonski akti) i autonomne izvore, koje donose

subjekti na koje se primjenjuju (kolektivni ugovori i autonomni opšti akti).

1. Izvori radnog prava domaćeg porijekla

Ustav Bosne i Hercegovine je izvor radnog zakonodavstva i ima prioritet nad zakonskim

odredbama Bosne i Hercegovine i zakonima entiteta koji nisu sa njim saglasni. U Ustav

Bosne i Hercegovine je takođe utvrđeno da su dio unutrašnjeg prava Bosne i Hercegovine i

entiteta.

Ustav Republike Srpske je izvor radnog zakonodavstva. Prema Ustavu, Republika uređuje i

obezbjeđuje: radne odnose, zaštitu na radu i zapošljavanje.

13

Page 13: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

- Zakoni

Zakona o radnim odnosima, Zakona o zapoščjavanju i ostvarivanju prava nezaposlenih lica

(Službeni glasnik Republike srpske broj 25/93) i Zakona o zaštiti na radu (Službeni glasnik

Republike Srpske broj 26/93). Prije donošenja ovih zakona članom 12 Ustavnog zakona za

sprovođenje Ustava Republike Srpske bilo je predviđeno da se do donošenja odgovarajućih

zakona Republike Srpske primjenjuju: Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Službeni

glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije br. 60/89 i 42/90), kojim su bila

regulisana osnovna prava iz radnog odnosa i Zakona o radnim odnosima Bosne i Hercegovine

(Službeni glasnik SR Bosne i Hercegovine br. 20/09), kojim je bio regulisan način

ostvarivanja osnovnih prava iz radnog odnosa.

- Podzakonski akti kao izvori radnog prava

Donosi ih Vlada, resorni ministar ili drugi funkcioner ovlašten zakonom, a u cilju primjene

pojedinog zakona.

Podzakonski akti su: uredbe, pravilnici, odluke i sl.

- Kolektivni ugovori

Ovim ugovorima se bliže uređuju: prava po osnovu rada, obim prava, način i postupak

pstvarivanja tih prava. Kolektivnim ugovorom se ne može odrediti manji obim prava radnika

od onog koji je određen zakonom, Zakonom o radu je predviđeno da se može zaključiti

kolektivni ugovor na nivou Republike (Opšti kolektivni ugovor donesen je 2006. godine).

Pored ovoga, Kolektivni ugovor se može zaključiti za određenu granu ili grupaciju. Ugovori

na nivou grane ili grupacije nazivaju se posebni kolektivni ugovori. Ugovori se mogu

zaključivati i između poslodavca i sindikalne organizacije. Ovi ugovori se nazivaju

pojedinačnim kolektivnim ugovorima.

Kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora u Republici Hrvatskoj nema dugu

tradiciju. U vrijeme kada Hrvatska nije bila samostalna država, prava radnika su se zakonom

uređivala kao statusna prava, te se kolektivni ugovori kao izvori radničkih prava nisu niti

sklapali. Sklapanje kolektivnih ugovora u skladu sa međunarodnim radnim pravom

( Konvencija Međunarodne organizacije rada broj 98 ), u Republici Hrvatskoj je započelo

01.01.1996 .godine, kada se je počeo primjenjivati Zakon o radu. Istina i početkom

14

Page 14: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

devedesetih godina prošlog stoljeća je Hrvatska gospodarska komora u ime poslodavaca

sklapala kolektivne ugovore, ali oni nisu bili u skladu sa normama međunarodnog radnog

prava.

Ako se uzme u obzir da kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj ima relativno kratku tradiciju,

ipak, može se reći da su prava koja su radnici ostvarili temeljem kolektivnih ugovora od

neprocjenjive važnosti za socijalni i gospodarski položaj radnika na tržištu rada. Iz ove

einjenice se otvara niz pitanja koja su radnicima još uvijek nedovoljno poznata, a neka od

najvažnijih su:

Što je zapravo kolektivni ugovor?

Da li kolektivni ugovor kao takav ide u prilog radnicima ili poslodavcu?

U ovom kratkom osvrtu na institut kolektivnih ugovora će se ukratko odgovoriti na ova

pitanja.

Kolektivni ugovor je poseban ugovor radnog prava koji u pisanom obliku dobrovoljno

sklapaju poslodavci ili udruge poslodavaca ( iznimno i Vlada RH na strani poslodavca u

javnim i državnim službama ), te sindikati ili udruge sindikata s druge strane. Radnici

samostalno, bez sindikata, ne mogu sklopiti važeći kolektivni ugovor.

Kolektivni ugovor ima karakteristike ugovora jer ga dobrovoljno sklapaju ugovorne strane i

njime uređuju međusobne odnose, ali, kolektivni ugovor ima i karakteristike propisa jer

uređuje prava trećih, tj, radnika, što mu je i najvažnija svrha, a obavezno se mora i objaviti,

što je karakteristika za propise.

Kolektivni ugovor sadržava odredbe kojima se uređuju prava i obveze stranaka koje su

sklopile kolektivni ugovor tj. poslodavca i sindikata ( obvezni dio kolektivnog ugovora ), ali i

pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak ugovora o radu radnika kod

tog poslodavca, pitanje zaštite na radu, osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, pitanja iz

djelokruga rada radničkih vijeća i prava sindikata, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u vezi

sa radnim odnosom radnika ( normativni dio kolektivnog ugovora ).

Na koga se primjenjuje kolektivni ugovor?

Iako je prema međunarodnim izvorima radnog prava i na temelju Konvencije broj 98.

Međunarodne organizacije rada u većini zemalja kolektivni ugovor izvor prava za članove

15

Page 15: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

sindikata koji ga je sklopio ili mu naknadno pristupio, u Hrvatskoj je ovo pitanje dodatno

uređeno odredbama Zakona o radu.

Polazeći od činjenice da bi se za radnike zaposlene kod jednog poslodavca u slučaju kada svi

radnici nisu članovi sindikata koji je sklopio kolektivni ugovor primjenjivali različiti izvori

prava, zakonodavac je odredbom članka 12. Zakona o radu ( NN 137/04. ) takvu mogućnost

otklonio time što je obvezao poslodavca da je u slučaju različitog uređenja određenog prava

kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i dr. ) na sve radnike obvezan primjeniti

najpovoljnije pravo. To znači da se kolektivni ugovor koji je sklopljen na razini jednog

poslodavca u pravilu primjenjuje na sve radnike neovisno o njihovoj pripadnosti ili

nepripadnosti sindikatu ili sindikatima koji su ga sklopili.

Upravo ova odredba predstavljala je osnovu za uređenje jednog drugog instituta, doprinosa

solidarnosti, prema kojem bi nečlanovi sindikata trebali participirati za korištenje prava iz

kolektivnog ugovora. Međutim, odredba o doprinosu solidarnosti je ukinuta odlukom

Ustavnog suda kao neustavna.

Dakle, važno je reći da je kolektivni ugovor za radnike najvažniji izvor prava jer se

njime prava radnika mogu samo povećati u odnosu na sklopljene ugovore o radu ili

pravilnik o radu. Važno je i to da je kolektivni ugovor jedini akt koji se ne može

mijenjati jednostrano, voljom poslodavca, nego samo obostrano, dakle, voljom

poslodavca i sindikata. Strateški gledano, dobar kolektivni ugovor bi trebao biti glavni

cilj svakog sindikata, jer jedino on jamči prava i zaštitu radnika. Pravo koje je ugovoreno

kolektivnim ugovorom je utuživo, pa prema tome i ostvarivo. Dakle, kolektivni ugovor se

sklapa u interesu radnika. Poslodavac koji poštuje zakon će također imati interes za sklapanje

kolektivnog ugovora jer time osigurava dobru radnu atmosferu i socijalni mir.

U Hrvatsko je sklopljeno malo kolektivnih ugovora u odnosu na broj sindikata. To govori da

su u mnogim tvrtkama sindikati slabi, da se ne uspiju nametnuti i sklopiti kolektivni ugovor

kojim bi povećali prava i zaštitili svoje članove. Iako je danas kod uređivanja prava radnika

prisutan opći trend smanjenja prava i fleksibilizacije radnog odnosa, radnici u tvrtkama u

kojima je sklopljen kolektivni ugovor su toga pošteđeni, jer odredbe kolektivnog ugovora

jamče prava sve dok je kolektivni ugovor na snazi, odnosno, dok ih zajednički ne izmjene

poslodavac (i) i sindikat (i ). Dakle, kolektivni ugovor za radnike nema alternativu.On je

najveća garancija prava, zaštite i sigurnosti radnika u radnom odnosu.

16

Page 16: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

- Autonomni opšti akti

To su pravilnici o radu koje donosi poslodavac (koji zapošljava više od 15 radnika).

2. Međunarodni izvori radnog prava

Najznačajniji međunarodni izvor radnog prava su konvencije i preporuke Međunarodne

organizacije rada.Opšta konferencija MOR-a donosi konvencije i preporuke. Ratifikovana

konvencija stupa na snagu 12 mjeseci, pošto budu registrovane.

Međunarodni i bilateralni međudržavni sporazumi su takođe izvori radnog prava. Njima se

regulišu prava i obaveze na radu i u vezi sa radom. Pošto budu ratifikovani, oni obavezuju

države potpisnice

 

Općenito o pravnim izvorima 

Kada govorimo o pravnim vrelima, odnosno izvorima prava, javljaju se dva smisla:

materijalni i formalni.

Pravno vrelo u materijalnom smislu jest ona stvaralačka snaga kojim se razvija pravo,

stvarni društveni činioc koji izaziva nastajanje prava kao društvene pojave.

Pravno vrelo u formalnom smislu čine pravne norme, tj. pravna pravila koja reguliraju

ponašanje društvenih subjekata kojima se apstraktno reguliraju društveni odnosi i koja

vrijede za sve slučajeve koji su u njima predviđeni nezavisno od toga koliko će se puta

te norme doista i primijeniti.

Ne možemo pronaći nikakvu bitnu razliku između vrela upravnog ili nekog drugog

prava, pravna vrela koja se javljaju za sve pravne gane vrijede i za upravno pravo.

Određene razlike postoje, činjenica je da tijela državne uprave primjenjuju

podzakonske općenormativne akte mnogo više nego primjerice sudovi i taj je oblik

pravnog vrela od posebnog značenja za upravu, dok ga sudovi koriste rijetko.

Nadalje, pravne norme na temelju kojih djeluju upravna tijela su brojne i relativno

nesistematizirane, dok su pravne norme koje primjenjuju sudovi uglavnom

sistematizirane i kodificirane u jedinstvenim zakonima.

17

Page 17: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

Zatim, ono što diferencira norme upravnog prava od normi sudskog prava je njihova

česta promjena koja nastaje kao rezultat dinamičnosti razvoja upravnog prava.

VI VRSTE PRAVNIH IZVORA

 

Ustav Republike Hrvatske

Zakoni

Poslovnici i drugi opći akti Hrvatskog sabora

Opći akti predsjednika Republike

Opći akti Vlade Republike Hrvatske i ministara

Opći akti tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Opći akti pravnih osoba

Kolektivni ugovori

Međunarodni ugovori

Običajno pravo

Praksa državnih tijela

Pravila znanosti

1. Ustav RH 

 

Ustav je temeljni zakon države i predstavlja osnovno pravno vrelo. Njime svaka

država uspostavlja politički i pravni poredak, budući da je on prema svom karakteru i

politički i pravni dokument.

Ustav je na vrhu piramide pravnih pravila u njihovoj hijerarhiji i svojim odredbama

utvrđuje sadržajne odnose u kojima prema njemu moraju stajati zakoni i drugi propisi.

Tako prema našem Ustavu zakoni moraju biti u skladu s ustavom, a svi drugi propisi

moraju biti u skladu s ustavom i sa zakonom.

Ustav kao vrelo upravnog prava može biti neposredan ili posredan izvor.

Ustav kao neposredno vrelo – tijela državne uprave neposredno primjenjuju

odgovarajuću ustavnu normu, tj. svoje akte ili radnje zasnivaju neposredno na

ustavnim odredbama.

18

Page 18: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

Tijela državne uprave rijetko neposredno primjenjuju ustavne norme pa je tako ustav

najčešće posredno pravno vrelo budući da ustavne norme općenito propisuju načela za

djelovanje i organizaciju državne uprave i sadrže temeljna načela kojih se tijela uprave

moraju pridržavati pri svom djelovanju.

Odredbe Ustava od velikog značaja za upravu su one koje se odnose na strukturu

državne vlasti i međusobne odnose tijela državne vlasti, odredbe koje se odnose na

načelo zakonitosti uprave, te one kojima se jamči pravna zaštita protiv akata koje

donose tijela uprave, odredbe o hijerarhiji o pravnim vrelima, Vladi RH itd.

2. Zakoni 

na hijerarhijskoj ljestvici pravnih pravila, zakon dolazi nakon Ustava, a u praksi

predstavlja najvažnije i osnovno pravno vrelo.

Razlikujemo dvije vrste zakona: organski zakoni – zakoni koji se donose posebnom

procedurom (traži se kvalificirana većina zastupnika) i zakoni koji se donose

uobičajenom procedurom i za donošenje kojih se traži većina glasova nazočnih

zastupnika.

3. Poslovnik i drugi opći akti Hrvatskog sabora 

 

Hrvatski sabor svojim poslovnikom uređuje unutarnje ustrojstvo i način rada Sabora, a

i postupak donošenja drugih akata iz njegove nadležnosti. Donosi ga većinom glasova

svih zastupnika.

4. Opći akti predsjednika Republike 

 

Predsjednik Republike može, na osnovi posebnih ustavnih ovlasti za ratnog stanja

donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od

Sabora, a jednako tako predsjednik može u neposrednoj ugroženosti neovisnosti,

jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da

19

Page 19: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti donositi uredbe sa zakonskom snagom na

prijedlog i uz supotpis predsjednika Vlade.

5. Opći akti Vlade RH i ministara 

 

Od podzakonskih općenormativnih akata najvažniji izvor upravnog prava su akti

Vlade koja prema Ustavu donosi uredbe za provedbe zakona, donosi svoj poslovnik,

odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koje se uređuju uredbama.

Ministri i ravnatelji državnih upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i

naputke za provođenje zakona i drugih propisa kada su za to izričito ovlašteni.

6. Opći akti tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave 

 

Predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave donose statut

kojim se podrobnije uređuje samoupravna obilježja tih jedinica, javna priznanja,

ustrojstvo ovlasti i način rada tijela itd. Donosi se većinom glasova svih članova

predstavničkog tijela.

Predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave donose i svoj

poslovnik kojim uređuju svoje unutarnje ustrojstvo i način rada.

Osim toga, predstavnička tijela donose i odluke i druge opće akte.

7. Opći akti pravnih osoba 

Postoje mnogi opći akti pravnih osoba od kojih su za upravno pravo kao pravni izvori

posebno važni oni koje donose ustanove i trgovačka društva.

 

8. Kolektivni ugovori 

Kolektivni ugovori su kao izvor upravnog prava važni u svojoj primjeni u

službeničkom pravu.

9. Međunarodni ugovori 

 

20

Page 20: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

Međunarodni ugovor je sporazum utemeljen na sukladnom očitovanju najmanje dvaju

međunarodnih subjekata koji je uređen međunarodnim pravom i koji je u pisanom

obliku.

Sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju ugovora,

Hrvatskog sabora, predsjednika Republike i Vlade.

One međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne

ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH

potvrđuje Sabor.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni,

čine dio unutarnjeg pravnog poretka i po snazi su iznad zakona.

 10. Običajno pravo 

 

U modernom svijetu rijetko se primjenjuje kao izvor prava, nalazi svoju primjenu pri

popunjavanju tzv. «pravnih praznina».

No, u pravu Europskih zajednica govori se o nepisanom pravu koje čine opća pravna

načela i koja čine običajno pravo Zajednica koje je usvojio Sud pravde.

11. Praksa državnih tijela 

Načelno ona nema karakter neposrednog pravnog vrela.  

12. Pravila znanosti 

 

Ona mogu dobiti obilježje posebnog pravnog vrela ako se pravnim propismo upućuje tijela

državne uprave da se pridržavaju pravila određene znanosti.

21

Page 21: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

http://primusgradiska.com/index.php?

option=com_docman&task=doc_download&gid=48&Itemid=46

ZAKLJUČAK

Prema porijeklu, izvori radnog prava dijele se na:

-         unutrašnje izvore ili izvore domaćeg porijekla i

-         izvore međunarodnog porijekla

 

Unutrašnji izvori radnog prava, poredani prema pravnoj snazi, koja pripada pojedinoj vrsti

izvora prava su:

-         ustav

-         zakoni

-         podzakonski akti (doneseni u cilju sprovođenja pojedinog zakona)

-         kolektivni ugovori i

-         autonomni opšti akti.

 

Izvori radnog prava međunarodnog porijekla su:

-         konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada

-         međunarodni sporazumi i

-         bilateralni međudržavni sporazumi.

 

22

Page 22: SEMINARSKI   RADNO PRAVO

Prema kriteriju ko je donosilac, izvori radnog prava se dijele na:  heteronomne izvore, koje

donose institucije vlasti (ustav, zakoni i podzakonski akti) i autonomne izvore, koje donose

subjekti na koje se primjenjuju (kolektivni ugovori i autonomni opšti akti).

U prethodnom dijelu teksta sam objasnila pojam i izvore Radnog prava,ono prestavlja bitan

dio pravnih nauka i veoma je važno za cijelokupno društvo.

LITERATURA

1. http://primusgradiska.com/index.php?

option=com_docman&task=doc_download&gid=48&Itemid=46

2.

3J. Rivero, J. Savatier, Droit du travail, Paris, 1987, str. 34 - 35.

4 D. Nikolić, Građanskopravna sankcija, Novi Sad, 1995, str. 126.

5 Blize: Z. Stojanović, “Strategije ostvarivanja svrhe krivičnog prava”, Arhiv za pravne i

društvene nauke, br. 3-

4/2008, str. 163-190.

3.Radno pravo,Milutin Srdić.Privredna akademija,Beograd 2006.

23