148
PRESING, 2014

Semir Gicic - Dramas

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Semir Gicic (Novi Pazar, Serbia, December 18th, 1989.) is a playwrighter and actor.Books:What happened to Mr. Milivoje (2009) Boca Zloca's adventures (2010) Curse (2011) Yeni Bazar, the story of Pazar (2012) Waiting for life (2012) Madness (2013) Be careful with who you are sleep (2014)

Citation preview

Page 1: Semir Gicic - Dramas

PRESING, 2014

Page 2: Semir Gicic - Dramas

Semir Gicić

DRAME

Izdavač

Društvo za afirmaciju kulture - Presing,

Mladenovac

Kontakt

presing.org

konkursiregiona.net

[email protected]

Urednik

Predrag Milojević

Dizajn korica

Samer Jusović

Fotografija na naslovnoj strani

Elvis Nokić

Štampa

Instant, Beograd

str. 148 / 21 cm. / Tiraž: 100.

Godina izdanja

2014.

ISBN 978-86-6341-034-3

Page 3: Semir Gicic - Dramas

Semir Gicić

D R A M E

ŠTA SE DESILO DRUGU MILIVOJU

PROKLETSTVO

AVANTURE BOĆE ZLOĆE

PRESING, 2014

Page 4: Semir Gicic - Dramas

Copyright © Semir Gicić

Page 5: Semir Gicic - Dramas

5

ŠTA SE DESILO DRUGU

MILIVOJU

Ko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je - izbegavajte ga.

Ko ne zna, a zna da ne zna, dete je, naučite ga.

Ko zna, a ne zna da zna, spava - probudite ga.

Ko zna i zna da zna, mudar je - sledite ga.

Konfučije

(28. 9. 551. - 4. 3. 479. pre nove ere)

Page 6: Semir Gicic - Dramas

6

Predgovor: Čekajući život

Prvenac studenta glume iz Novog Pazara, Semira Gicića, „Šta se

desilo drugu Milivoju" je slatko-gorki tekst o životu koji je perpetuum

mobile, mašinerija u kojoj se sadrži i dinamika kretanja, bez kraja.

Kako je Semir, dvadesetogodišnjak, došao na ovu ideju? Otkud

mu uvid u to da se sve ponavlja, da se sve zaboravlja, kao da se nije ni

dogodilo, ni reklo? Na ova pitanja Semir može da odgovori samo

lično. No, gledajući na pojavu ovog dramskog teksta kao na speci-

fičan fenomen, vrlo redak, ipak, u našoj teatrografiji, lako je primetiti

nekoliko značajnih odrednica, koje se pojavljuju po prvi put u srpskoj

dramaturgiji.

Kao prvo, deža vi fenomen.

Nista se na ovim prostorima ne događa, što se već nije dogodilo,

i Semir Gicić to identifikuje u najboljoj tradiciji ovdašnje komedio-

grafije, komično i tragično u isti mah. Nastavljajući glavnu liniju

srpske komediografije, Gicić uočava da je pitanje mentaliteta, da čo-

vek pristane na sve ono na šta, deklarativno, nikada ne bi pristao. No,

kako taj postupak boli, on mora da napravi brejk, prekid u svom is-

torijskom (hronološkom) pamćenju, i da započne ponovo, uvek izno-

va, postupak dokazivanja ispravnosti, i ideološke, i psihološke, svog

sramotnog pristanka.

Specifičnost ovog tla je da su i pristanak, i nepristanak podje-

dnako sramotni. Ni iz jednog istorijskog perioda ovde građanin nema

šanse da izađe neokaljan, na opštem ili ličnom planu. On mora da repe-

tira, kao kod Beketa, apsurdne situacije, ne bi li samog sebe, i univer-

zum, uverio da se njegov život stvarno događa, da nije nečija rđava

šala.

U tom smislu, glavni junak Semira Gicića, Milivoje Cvetković,

Titov je partizan, relikt prošlog vremena, retrogradan u svakom smi-

slu, a voljom komediografa, smešten u budućnost, koja, dakle, ne do-

nosi ništa ni novo, ni dobro. Ona se vrti u začaranom krugu, u kome

se prestupna godina i karakteristični 29. februar ponavljaju beskrajno,

ne dozvoljavajući da točak istorije ode dalje, u nove, možda progre-

sivnije događaje.

Semir Gicić gradi anamnezu našeg slučaja na dva bitna i neza-

obilazna plana: porodičnom, koji se urušava prvi, pod pritiskom bede,

Page 7: Semir Gicic - Dramas

7

nerazumevanja i represije koja je namenjena malom čoveku, pod uti-

cajem nečije loše volje, zbog nečije tuđe koristi, koja nije ni velika, ni

isplativa, i na opštem, istorijskom, koji zakopava, ali ne zaboravlja.

Tako je i Milivoje Cvetković, nekadašnji gimnazijski profesor ma-

tematike, sklonjen iz nastave i iz života sa nekom od konstruisanih,

lažnih optužbi, i živi svoj život u specifičnom „danu mrmota”, kao u

onom poznatom filmu, koji se neprestano ponavlja. Uvek iste novine,

isti događaji, isti razgovori, iste boljke i grehovi čine njegovu sva-

kodnevicu, kao u nekom paklenom krugu. On zna, nažalost, da se to

već dogodilo, njegov deža vi je deo neke kompulsivne, prisilne stvar-

nosti na koju on nema uticaja. I to je osnovna novost koju mladi pisac

unosi u staru srpsku komediju - tu svest da čovek na čijim moralnim

osobinama stoji ovaj teški i ozbiljni žanr ima svest o sili koja manip-

uliše njime.

Ali, kod Gicića, ta sila nije politička, ovde je ona daleko iznad

dnevnopolitičke stvarnosti. U bliskoj budućnosti, kada se, opet, odli-

čno odabrano, događa ova tužna komedija, vreme je ono koje se

poigrava sa mučenicima koji, trajući svoje penzionerske dane, čekaju

od njega izbavljenje iz muke trpljenja. „Sve prođe” je uteha koja Cve-

tkovićima u Gicićevoj komediji nije data. I to je teška kazna.

Grozdana, Milivojeva žena, zdravog je razuma. Ona je rezonator

nekog ispravnog, konstruktivnog, ženskog principa, koji gradi i štiti,

no, budućnost je patrijarhalna, kao i sadašnjost, o prošlosti da i ne go-

vorimo, i Grozdana nema mnogo manevarskog /dramskog/ prostora za

pravu transformaciju. Ona se grozi Milivojevih duhovitosti, ali ga po-

država u svemu, kao nekog Iliju Čvorovića, u budućnosti. Efektan i

dobro napisan lik.

Njihova kćer, Anđela, kako mladi i treba da rade, nosi neki

pokušaj da vreme „iskoči iz zgloba”, što kaže Šekspir, aktivni učesnik

u ovoj igri, uvek dostupan izvor Grozdaninih citata. Ali, ona ima svoju

muku, kojoj budućnost ne donosi olakšanje - mora da se uda, da joj se

komšiluk ne bi podsmevao, pa ne može mnogo ni da bira, jer vreme

za nju ide dalje, dok za druge stoji. Njoj prolazi moda, i njene čari

zastarevaju brže od odevnih trendova. I zato je ona raspolućena iz-

među nametnute sociološke uloge udate žene i svog ženskog bića, koje

hoće slobodu.

Mitar Marić, profesor srpskog, uvek bolestan, penzioner, prove-

reni prijatelj kuće Cvetkovića, zapliće ovu intrigu kobnom vešću da je

Page 8: Semir Gicic - Dramas

8

Anđelin đuvegija Milivojev krvnik, baš onaj koji ga je u crnu rupu već

viđene budućnostu i gurnuo.

E, kad se pojavi Luka Petronijević, Anđelin verenik, tek tada

komedija dobija svoj konačni, apsurdni oblik. Logika se usložnjava i,

protivno zdravom razumu, svako ima svoju istinu, kao da ona nije

samo jedna. Milivoje se drži svojih komunističkih moralnih načela,

Grozdana svoje ženske zdrave logike, Mitar svoje bolesti koju gene-

riše namera da bude mirođija u svakoj čorbi, Anđela gleda svoju bi-

ološku i sociopatološku muku, a Luka, advokat, ima univerzalno,

svevremeno opravdanje - sve što se plaća, opravdano je!

I ništa ne može da ugrozi taj poredak. Ni život, ni smrt!

Mladi Semir Gicić nam, možda, poručuje, da samo u ludilu ima

sistema, da je svaki apsurd logičniji od stvarnosti koju živimo, koja se

menja iz časa u čas, vrlo retko po pravilima zdravog razuma. Kad

čovek misli da se nešto završilo, ono tek počinje, kad poveruje da je

razumeo, baš tada je prevaren, po ko zna koji put!

Još jedan kvalitet ove komedije je njen dijalog, koji, izlomljen i

višeznačan, nosi smisao koji se služi besmislom, i tako stvara potpuno

novu strukturu, koja odražava, kao u ogledalu, igru u igri, pozorište u

pozorištu, život u smrti, smrt u najavi, zamajac koji, nekako kao u dra-

mama Aleksandra Popovića, igra svoje „rastur-kolo”, jedinu pravu

stvar za nas ovde, koji smo od razuma davno pobegli.

A kako nam Semir Gicić poručuje, i ubuduće neće biti drugačije.

Naprotiv.

Budući reditelj praizvedbe ove odlične komedije treba da se poza-

bavi odnosom između likova, njihovom biografijom koju, ponegde,

treba dopuniti dodatnim činjenicama, da bi svi ovi „primerci” bili živi

ljudi, kojima se veruje, jer postoje među nama. Mi smo neki od njih.

Nadam se, kao Semirova profesorka dramaturgije, da sam na

tragu pisca koji će ostati u istoriji drame. Dovoljna je i dragocena

prilika da je prva ocenim.

Dragana Bošković,

dramaturg, teatrolog, pozorišni kritičar, dramski pisac i urednica TV

teatra i drugih dramskih sadržaja u Dramskom programu RTS-a

Page 9: Semir Gicic - Dramas

9

LICA

MILIVOJE CVETKOVIĆ - profesor matematike u penziji. Penzioni-

san pre vremena zbog čudnog ponašanja.

GROZDANA – njegova žena. U starosti postala senilna. Treba je razu-

meti.

ANĐELA – njihova kći. U skorije vreme živčano obolela. I nju treba

razumeti.

MITAR MARIĆ – Milivojev drug. Pisac, pesnik i profesor srpskog

jezika u penziji. Večito bolestan. Njega takođe...

LUKA PETRONIJEVIĆ – Anđelin verenik. Ugledni advokat. Može-

te i njega razumeti... ako hoćete.

Page 10: Semir Gicic - Dramas

10

ČIN PRVI

VREME: 29. 2. 2012. Jutro, oko 07.00h.

MESTO: Radnja se dešava u nekom provicijalnom gradu na jugu

Srbije. Stan Milivoja Cvetkovića na sedmom spratu. U njegovoj dne-

vnoj sobi vrata sa leve i desne strane. Vrata sa leve strane su ulazna

vrata stana. Sa desne strane vrata od hodnika koji vodi do ćerkine

sobe, spavaće sobe i kupatila. Ulaz za kuhinju je u sredini dnevne

sobe, bez vrata. Druga vrata u sredini sobe su vrata od terase. Zidovi

obloženi istrajalim tapetama. Na zidu slika druga Tita i polica sa par

knjiga, koje Grozdana kudikamo pročita, stari kredenac i televizor. Na

sredini sobe sto, koji se nalazi pored vrata kuhinje, sa izanđalim

čaršavom i oko njega četiri dotrajale stolice, od kojih se jedna nikad

ne koristi.

I

(Za stolom sedi Milivoje u potkošulji i čeka da mu žena posluži

doručak. Oboje nervozni, jer su tek ustali iz kreveta. On poluotvorenih

očiju, namršten i češući vrat, obrastao u bradu, posmatra svoju

ostarelu suprugu. Žena nosi iznošenu kecelju i podočnjake ispod očiju.

Servira namirnice na sto, a Milivoje je posmatra i komentariše)

MILIVOJE:

Polako spuštaj tanjire. Čaše ispred tanjira. Ne treba ti nož, možemo

rukom da izlomimo hleb. Samoj sebi više posla tovariš.

GROZDANA:

Nož sam donela za paradajz.

MILIVOJE:

To je onda druga stvar. Mada si paradajz mogla i tamo u kuhinji da

isečeš.

GROZDANA:

Nisam stigla, malopre sam ustala.

MILIVOJE:

Jesi li kupila novine?

GROZDANA:

Eto ti ih na stolu, samo što te ne pozovu.

Page 11: Semir Gicic - Dramas

11

MILIVOJE:

Da, evo ih. Da vidimo: sreda, 29. februar. Vidiš, Grozdana, ovaj dan

se ponovi jednom u četiri godine.

GROZDANA:

I dalje pokušavaš da dokažeš da nisi zaboravio tu tvoju matematiku.

Omatorio si Milivoje. Što pre priznaš, bolje po tebe.

MILIVOJE:

To ti možeš za sebe da priznaš, a ja se osećam k’o da mi je dvadeset

leta.

GROZDANA:

Kako si spavao?

MILIVOJE:

Nikako. Kako da spavam pored tvog hrkanja? (Grozdana ode u

kuhinju po doručak). Testerišeš, Grozdana. Što si starija, sve se više

čuješ, a ja sve manje spavam. Nije čudo što su mi podočnjaci k’o Ni-

jagarini vodopadi. Čuješ li šta ti pričam!?

GROZDANA (čuje se njen glas iz kuhinje):

Čujem! Pokušavaš da budeš duhovit, ali znaš da to ne volim!

(mala pauza)

MILIVOJE:

Hoćeš li doneti taj doručak!?

GROZDANA (dolazi iz kuhinje):

Evo!

MILIVOJE:

Boga mi, Grozdana, k’o da tamo peglaš padobran. (Žena se vrati u

kuhinju). Niti mi daš da spavam, nit’ mi daješ da jedem!

II

(Ulazi Anđela, lepo obučena i spremna za posao).

ANĐELA:

Što se dereš ovako rano? Cela zgrada odzvanja od tebe.

MILIVOJE:

Valjda se prvo kaže dobro jutro. (Gledajući u sliku Josipa Broza).

Druže Tito, evo kako se danas ponaša tvoja omladina. Pokvario ih

kapitalizam i liberalizam. Dozvoljeno im je na glavu da mi se popnu.

Ista majka. Što oči otvori, nešto joj smeta. Ne dao Bog još da kuvaš

Page 12: Semir Gicic - Dramas

12

kao ona.

ANĐELA:

Tebi je četrdeset godina valjala njena kuhinja, a sad ti ne valja?

MILIVOJE:

Nekad valjalo, sine.

ANĐELA:

Tata, nemoj me zvati tako, nisam muško. Druga je stvar što si ti hteo

da imaš sina.

MILIVOJE: U redu, sine Anđela. Nekad je ona kuvala izvrsno, ali je omatorila. Ne

vidi dobro i zaboravlja stvari. Vidiš, ovaj hleb je već četiri dana na

reportoaru. Zaboravila da kupi hleb. Novine kupila, a hleb nije. (Smeje

se).

ANĐELA:

Tata, to nije smešno!

MILIVOJE:

Kako nije smešno? Onomad je ugurala jorgan i posteljinu u frižider.

ANĐELA:

Izbezumila se od tebe.

MILIVOJE:

Što od mene?

ANĐELA:

Stalno joj kljucaš nad glavom. Komentarišeš sve što uradi. Mešaš se u

njene poslove.

MILIVOJE:

Kako je meni bilo kad je ona meni komentarisala dok sam vozio onu

moju Zastavu? Koči! Ne pretiči ga! Gledaj semafor! Ja sve vraćam.

Sve u dogledno vreme.

ANĐELA:

Beznadežno je i što ti uopšte to pričam. Ali, ja ne mogu sve da

postignem. Kad dođem s posla, uradim što ona ne može. Ako ja

ustajem u sedam sati da odem na posao, ne moraš nju dizati ovako

rano da ti spremi doručak i kupi novine.

MILIVOJE:

Novine se čitaju, po mogućstvu, što ranije. A što se jela tiče, ona može

da jede šest puta dnevno, a ja ne mogu da doručkujem u pristojno

vreme. Ali, ti ne beri brigu o nama dvojma. Brini ti, sine, o svom poslu.

Vidiš kako je danas vreme došlo, ljudi sve češće ostaju bez posla.

Page 13: Semir Gicic - Dramas

13

ANĐELA:

Nemoj se ni ti brinuti za moj posao. Ja ću vas izdržavati...

MILIVOJE: A, ne! To nikako. Mi sasvim pristojno možemo da

živimo od moje penzije. Nije mnogo velika, ali za naše potrebe

dovoljna. Naposletku, tvoje je da se udaš, da nađeš nekog.

ANĐELA:

Tata, vi se bez mene ne biste snašli.

MILIVOJE:

Kako ne bismo? Šta nam fali? Rekoh ti imamo penziju, Grozdana

kuva, ja joj po kući pomognem...

ANĐELA:

Sad si rekao da mama zaboravlja stvari.

MILIVOJE:

Ko je rekao?

ANĐELA:

Ti, pre pet minuta.

MILIVOJE:

Pa, dobro. Ponekad. Ništa strašno. Ti ulaziš u dvadeset sedmu godinu

i vreme je da se udaš.

ANĐELA (Pogleda u sat i trzne se):

O! Zakasniću na posao. (Podigne glas da bi je Grozdana čula). Mama,

ja odoh!

GROZDANA (Izlazi iz kuhinje. Nosi zapakovan sendvič, koji je spre-

mila za Anđelu i trpa joj u tašnu):

Baš si se lepo obukla. Majčina devojka.

ANĐELA:

Hvala mama.

MILIVOJE:

Samo ćeš podići halter.

ANĐELA:

Kako možeš to da mi kažeš?

MILIVOJE:

Ova današnja omladina samo što gola ne izađe pred ljude.

GROZDANA:

Milivoje!

MILIVOJE:

Šta je? Šta sam loše rekao? (Anđeli): Sine, nisi svesna da stranke sve

vide, dok ti preko puta šaltera sediš i popunjavaš im obrasce.

Page 14: Semir Gicic - Dramas

14

ANĐELA:

Tata, tim ljudima je jedino novac u glavi. Oni ne vide ništa kad dođu

u banku, sem para.

MILIVOJE:

Sve je više ludaka koji kidišu preko šaltera. Ovako u moje vreme nije

bilo. Moj maršale, da si ti meni živ, pa da vidiš u šta se pretvorila tvoja

komunistička omladina.

ANĐELA:

Ja sam dete demokratije.

MILIVOJE:

Šta ti je donela ta tvoja demokratija? Pošten narod umire od gladi, a

kriminalci se gizde i važniraju. U naše vreme nije bilo toga, a ti kritiku-

ješ komunizam.

ANĐELA:

Nisam kritikovala tu vlast, nego prošlu.

GROZDANA:

K’o da on ne zna koja vlast ne valja.

MILIVOJE:

Na koga ste tako prgave, da mi je znati?

ANĐELA:

Dobro, tata, kako ti kažeš. Ja sad stvarno moram da idem. (Poljubi nju,

pa njega) ’Ajd zdravo.

III

GROZDANA:

Pazi kako prelaziš ulicu!

MILIVOJE(Imitirajući nju):

„Pazi kako prelaziš ulicu“. Poštedi je jedno jutro tvojih saveta, nije

više klinka. Grad se sad proširio i ona se sigurno bolje snalazi.

GROZDANA:

Od koga se bolje snalazi?

MILIVOJE:

Od tebe. Ja sam radio kao profesor u tri škole i znam ga napamet. Ti

odeš u samoposlugu koja je pedeset metara udaljena od kuće i zabo-

raviš šta si htela da pazariš. Kanda da se malo izgubiš tamo. Alisa u

zemli čuda – Grozdana u supermarketu. (Sarkastično): Mora gospođa

da obavi razgovor sa svakom komšinicom koja sedi na terasi. Da

Page 15: Semir Gicic - Dramas

15

polemišu kakvo će vreme biti sutra, ko se nov doselio i sve neke

gluposti.

GROZDANA:

Ne sećam se kad sam zadnji put pričala sa nekim iz komšiluka.

MILIVOJE:

Ti se ne sećaš šta je bilo pre pet minuta. Da nije ogovarnja, čovek s

čovekom ne bi prozborio.

IV

(Ulazi Mitar, nenajavljen i vidno nervozan).

MITAR:

Dobro jutro, dobri ljudi.

MILIVOJE (U isto vreme uplašen i iznenađen):

Okud ti, druže Mitre? Taman da doručkujemo zajedno. (Grozdani):

Što nisi zatvorila vrata za Anđelom? Hoćeš da uđe neki ganksterbajter

pa da pokrade vredne stvari, pa da nas siluje ovako sabajle? Sedi, Mi-

tre, šta me dvoriš?

GROZDANA:

Možeš da dobiješ proširenje vena. Ja sam u jednoj knjizi čitala...

MILIVOJE (Prekine je):

Šta si ti čitala? Od kako je ušao, čovek ne može da dođe do reči od

tebe. Sedi Mitre! (Mitar sedne na stolicu koja je pokvarena i padne).

Jesi li dobro?

MITAR:

Jesam, valjda. Šta bi ovo? Ova stolica ti je rasklopljena.

MILIVOJE:

Već pola godine. Nisi odavno bio kod mene.

MITAR:

Što je ne popraviš, pobogu?

MILIVOJE:

Nemam vremena. Samo treba da je lepo sastavim i zalepim. Sedi ovde.

(Daje mu drugu stolicu). Kako tvoje zdravlje? Nešto si nervozan, brate

moj.

MITAR:

Ne pitaj me ništa.

Page 16: Semir Gicic - Dramas

16

MILIVOJE:

Kako da te ne pitam? Što si onda došao, da ćutimo?

MITAR:

Hoću da ti kažem nešto važno. Zacelo te molim da me ne prekidaš.

MILIVOJE:

Pričaj slobodno, neću te prekidati. Samo mi reci, je l' to što hoćeš da

mi kažeš, dobro ili loše?

MITAR:

Jako loše.

MILIVOJE:

Pričaj, brate, pričaj, sav se oznojih. (Sipa mu rakiju u čašu).

MITAR (Nerazumljivo):

Znaš, ova tvoja Anđela, znaš...

MILIVOJE (Prekine ga):

Bože dragi! Mitre, kako ne bih znao rođenu kćer? Treseš se, govori

razgovetnije.

GROZDANA (Donosi Mitru papuče):

Obuj ovo. Kod nas je hladno. Grejanje slabo.

MITAR:

Ne, hvala. Noge su mi se asimilovale.

MILIVOJE:

Što prekidaš čoveka? Vidiš da ne može da se poveže. Idi u kuhinju i

radi nešto. Pričaj, Mitre.

MITAR:

Gde sam stao?

MILIVOJE:

Kod Anđele.

MITAR:

Aha! Ti znaš koliko volim to dete?

MILIVOJE:

Druže stari, reci mi nešto što ne znam. Ništa te ne razumem. K’o za

okruglim stolom.

MITAR:

Dobro (Popije čašu rakije i polako krene da obajašnjava celu stvar):

Tvoju sam Anđelu sinoć video kako šeta ulicom oko pola devet.

MILIVOJE:

Ona ima dvadeset i kusur godina. Zar je problem što u tako pristojno

vreme šeta ulicom? Stalno je sa tim koleginicama sa posla.

Page 17: Semir Gicic - Dramas

17

MITAR:

E, nije sa koleginicama!

MILIVOJE:

Kako nije? Ko je to bio sa njom?

MITAR:

Ja mislim da je to bio njen momak.

MILIVOJE:

Misliš ili si siguran?

MITAR: Nemoj da se ljutiš, ali sam ih malo pratio i video kako su se... poljubili.

MILIVOJE (Radosno ustane i vrisne od sreće):

To mi kaži! To mi radi! (Izljubi ga): Grozdana, Grozgo, dođi ovamo!

MITAR:

Nemoj je zvati.

GROZDANA (Iz kuhinje):

Šta je!?

MILIVOJE:

Dođi da čuješ ovo!

GROZDANA (Dolazi):

Slušam.

MITAR:

Nisam ti sve rekao. Zec u šumi, a ti raspalio roštilj.

MILIVOJE (Grozdani):

Naša Anđela je našla momka. Video je Mitar kako se ljubakala sa

nekim dečkom. Konačno ćemo da je udamo. Sad može ceo komšiluk

da nam pljune pod prozor. (Zagrli je). Nisam te zagrlio od njenog

rođenja.

GROZDANA:

Hvalim te Bože. A je li, Mitre, ko je taj momak?

MILIVOJE:

Zar je važno ko je to? Važno je da se uda. Da nas ne ogovara kom-

šiluk kako će nam ćerka ostati usedelica. Šta ima više da objašnja-

vamo? (Mitru): Je l' dečko lep?

MITAR:

Tu i tamo.

MILIVOJE:

Izgleda fino i kulturno?

Page 18: Semir Gicic - Dramas

18

MITAR:

Može se i tako reći.

MILIVOJE:

Zna naša Anđela koga bira. Ne sumnjam u njen ukus.

GROZDANA:

Jedva čekam da ga upoznam.

MITAR:

Kanda da ga znaš. Ili, u krajnjoj liniji da si čula za njega.

GROZDANA: Ja?

MILIVOJE:

Ona? A ja? Poznajem li ga ja?

MITAR:

Ti, Milivoje, još bolje.

MILIVOJE:

Nešto mi kaže da nije dobro što ga poznajem?

MITAR:

Svu noć se mislim kako da ti kažem ko je to, a ovde ne mogu do reči

da dođem.

MILIVOJE:

Ne možeš kad te ona prekida. Usta čovek ne može da otvori od nje.

Drugarice Grozdana, idite u kuhinju i radite nešto korisno. Što se

mešaš u muške razgovore. Koji te vrag ovamo donese?

GROZDANA:

Idem, idem. Nećeš me gledati. (Ode u kuhinju).

MILIVOJE:

A ti kad si je video, što nisi odmah došao da mi kažeš, nego svu noć

razmišljaš kako da mi to kažeš?

MITAR:

Nisam mogao. Ona je posle poljupca krenula kući. Doduše, znaš kako

kažu: „Jutro je pametnije od noći”. Zato sam čekao da ona ujutro ode

na posao, pa sam došao tebi.

MILIVOJE:

Saberi se brate i reci mi: ko je on?

MITAR:

Sećaš se Vojislava Voje Đorđevića?

GROZDANA (Dobacivajući iz kuhinje):

Pa to je govno crklo pre šest godina. (Uđe u dnevnu sobu): To si ti

Page 19: Semir Gicic - Dramas

19

nešto pomešao, moj Mitre. Gde će moja Anđela sa mrtvim čovekom?

Juu, Bože me prosti.

MILIVOJE:

Sad stvarno ništa ne shvatam. Čekaj... (naprežući se da pogodi). Da

nije njegov sin Velimir? Ali, on je posle Vojine smrti otišao u Ameriku

sa majkom i tamo se oženio sa nekom tamošnjom mirazdžikom. Da-

leko im lepa kuća. Do tad su se krili i on i Voja. Nisu izlazili iz kuće.

Pričali mi ljudi, povremeno bi provirili kroz prozor, prekriven nekim

asparagusima. (Mitar počinje da se guši, Milivoje primeti): Mitre, je l'

ti dobro?! Grozdana, daj vode! Brzo! (Mitar se onesvesti, Milivoje

skoči do njega): Druže, šta ti je? Kuku, Grozdana, on diše. Zovi hitnu

pomoć. Druže Mitre, nemoj da umreš, a ime mi nisi rekao. Mitre, Mi-

tre...

(Svetlo se gasi polako, a Milivoje se i dalje bori za Mitra).

Page 20: Semir Gicic - Dramas

20

ČIN DRUGI

I

Jutro, oko 07. 00h. Dnevna soba kod Milivoja Cvetkovića. Grozdana

postavlja doručak na sto. Ulazi Milivoje, neraspoložen, i seda za sto.

GROZDANA:

Kako si spavao sinoć?

MILIVOJE:

Imao sam ružan san. Sanjao sam da je Mitar umro.

GROZDANA:

Svašta. Znači, ipak si uhvatio sna. Obično se žališ da hrčem.

MILIVOJE:

Hrčeš ti kao motorna testera. (Kroz čuđenje izgovara ove reči): Nije

čudo što su mi podočnjaci k’o Nijagarini vodopadi. Čekaj malo. Groz-

dana, jesam li ti rekao ovo juče?

GROZDANA:

Misliš za ove Nijagorine vodopade? Stalno to govoriš. Pokušavaš da

budeš duhovit, ali znaš da to ne volim.

MILIVOJE:

A Mitar je, znači, živ?

GROZDANA:

Nisam čula da je umro. Nije skoro dolazio.

MILIVOJE: (Veselo i glasno vikne):

Dobro je!

II

(Ulazi Anđela, lepo obučena i spremna za posao).

ANĐELA:

Što se dereš ovako rano? Cela zgrada odzvanja od tebe.

MILIVOJE:

Valjda se prvo kaže dobro jutro. (Shvati da je Anđela ovo rekla juče

kada je ušla u sobu, i da je on imao isti odgovor). Ista majka. (Alu-

dirajući na reči koje je već izgovorio, gleda sliku druga Tita): Druže

Tito, šta mi se ovo dešava?

Page 21: Semir Gicic - Dramas

21

ANĐELA:

Sad ti ni mama ne valja? Četrdeset godina ti je valjala, a sad ti ne valja?

Za tebe je bolji taj Tito od nje.

MILIVOJE:

Ne diraj mi mog Maršala. Naravno da je bolji. Od svih nas je bio bolji.

(Grozdana ode, a on posmatra hleb na stolu): Opet ovaj bajati hleb.

ANĐELA:

Sad ti i njena kuhinja ne valja?

MILIVOJE: (Smeje se).

ANĐELA:

Nije to smešno tata!

MILIVOJE:

Šta ti je bre dete? Od sabajle me napadaš.

ANĐELA:

Izbezumila se od tebe. Stalno joj kljucaš nad glavom. Komentarišeš

sve što uradi. Mešaš se u njene poslove, umesto da joj pomogneš. Ja

ne mogu sve da postignem. Kad dođem sa posla... Je l' ti slušaš šta ti

pričam?

MILIVOJE:

Slušam i ne mogu da verujem.

ANĐELA:

Da možda nisam pogrešila, pa rekla nešto što nije tačno?

MILIVOJE:

Ne, ne, ne. Tačno je to. Nastavi sine, sluša te tvoj otac.

ANĐELA:

Gde sam stala?

MILIVOJE:

Kad dođem s posla uradim poslove koje ona ne može da uradi...

ANĐELA:

Nisam to rekla.

MILIVOJE:

Kako nisi?

ANĐELA:

To sam htela da kažem. Kako znaš šta sam htela da kažem?

MILIVOJE (Prekine konverzaciju o Grozdani i krene da rešava svoju

sumnjivu zagonetku): Sine, koji je danas dan?

ANĐELA:

Uzmi novine i pročitaj. Eto ti ih ispred nosa.

Page 22: Semir Gicic - Dramas

22

MILIVOJE (Pogleda u novine i ispusti ih kad pročita njihov datum):

Sreda! 29. februar. Ovo su jučerašnje novine. Gde li je metnula dana-

šnje?

ANĐELA:

Nisu jučerašnje, danas je sreda.

MILIVOJE:

Grozdana, jesi li ti jutros kupovala novine?

GROZDANA (Iz kuhinje):

Jesam! Eto ti ih na stolu, ispred nosa.

MILIVOJE:

Ona ne zna šta priča. A koji je dan bio juče?

ANĐELA:

Šta - juče? Tata, je l' tebi jutros dobro? Rekla bih, ipak, da ti ne znaš

šta pričaš, a ne mama.

MILIVOJE:

Ne znam sine šta da ti kažem. Ti juče nisi radila?

ANĐELA:

Imala sam slobodan dan.

MILIVOJE:

A šta sam ja radio juče?

ANĐELA:

Isto što i sad.

MILIVOJE: (Ne verujući):

’Ajde? !

ANĐELA:

Da. Ceo dan si me nešto ispitivao. Samo što si juče bio malo, kako da

kažem, razumniji. Igrali smo tač, a posle šah. Sećaš se, valjda, toga?

MILIVOJE:

Sećam se naravno kad si varala. I ti si kasnije otišla da šetaš sa drugar-

icama?

ANĐELA (Sumnjičavo):

Aha. (Ulazi Grozdana, Anđela pogleda u sat i brzo ustane): O, pa, ja

ću zakasniti na posao, a ti me zavitlavaš!

MILIVOJE:

Grozdana, sviđa li ti si se kako se Anđela obukla? (Smejući se isčekuje

odgovor).

GROZDANA:

Kako se ona meni lepo obukla, majčina devojka.

Page 23: Semir Gicic - Dramas

23

ANĐELA:

Hvala mama. (Poljubi nju, pa njega): ’Ajd zdravo.

MILIVOJE: (Grozdani):

Nemoj slučajno da joj kažeš da pazi kako prelazi ulicu. (Opet pod-

smešljivo očekuje komentar).

GROZDANA:

Baš sam to htela da joj kažem. Otkud si znao?

MILIVOJE: (Smišljajući razlog):

Ti joj to stalno govoriš.

GROZDANA:

Ne sećam se kad sam joj poslednji put to rekla. (Indisponirana, odlazi

u kuhinju).

MILIVOJE:

Grozdana, čekaj malo. Što ideš u kuhinju na svakih dva minuta. Gubiš

se k’o nevinost na eskurziji. Sedi malo, pričaj sa mnom. Jutros si mi

rekla da Mitar nije u skorije vreme dolazio?

GROZDANA:

Jesam.

MILIVOJE:

A šta bi ti rekla, kada bih ja tebi rekao, da će Mitar doći za nekoliko

minuta?

GROZDANA:

Zvao te je?

MILIVOJE:

Ne.

GROZDANA:

Pa kako onda znaš?

MILIVOJE:

Recimo da osećam.

GROZDANA:

Ama, mani me se čoveče ćoravog posla.

MILIVOJE:

Ozbiljan sam.

GROZDANA:

Što se tebi Mitar mota po glavi?

MILIVOJE:

Eto ti sad.

Page 24: Semir Gicic - Dramas

24

GROZDANA:

Sinoć si ga sanjao, jutros ga ne vadiš iz usta i povrh svega toga, osećaš

da će da ti dođe. Da ti nisi malo zastranio Milivoje? Ja sam u jednoj

knjizi čitala...

MILIVOJE:

Znaš šta, Grozdana? Prvi deo mene kaže da si se oprostila od zdravog

razuma, a drugi deo mene se slaže sa prvim delom. (Pukne:) Šta si ti

čitala? Ja hoću da popričam ljudski sa tobom, da ti se poverim, a ti me

zajebavaš! (Shvati šta je rekao, pa brzo stavi ruku na usta): Vidiš, ženo

matora, da sam u transu.

GROZDANA (Gleda ga sumnjičavo, razmišlja i dođe do zaklju-čka.):

Bože me prosti, može biti da si ti postao transeksualac. Ja sam u jednoj

knjizi čitala... (Ulazi Mitar i prekine je).

IV

MITAR:

Dobro jutro, dobri ljudi.

MILIVOJE (Vrisne):

Jaoj! Mitre, uđi druže. Dužan si mi nešto. (Aludirajući na ime Anđe-

linog dečka).

MITAR:

Ja sam ti uredno vratio onih dve hiljade dinara koje si mi pozajmio.

MILIVOJE:

Ma, zajebi pare. (Shvati da je opet opsovao, pa stavi ruku ponovo na

usta).

GROZDANA (Zasmeta joj što je Milivoje opsovao, jer nije navikla

na to.): Rekoh ja da si ti postao transeksualac. Ali nisam verovala da

si pos-tao gatara. Vidi, Mitar stvarno došao.

MITAR:

Ja vas zaista ništa ne razumem. Čemu ova larma zbog mene? Kakvi

transeksualci, kakve gatare?

MILIVOJE:

Pusti je, bre, Mitre. Ne zna šta priča. (Grozdani): Što nisi zatvorila

vrata za Anđelom? Hoćeš da uđe neki ganksterbajter pa da nas siluje...

ma šta ja serem više? Sedi, Mitre! (Mitar krene da sedne na pokvarenu

stolicu, a Milivoje mu da ispravnu stolicu.) Evo, na ovu... Kako si?

Page 25: Semir Gicic - Dramas

25

MITAR:

Ne pitaj me ništa.

MILIVOJE:

Moram da te ispitam. Moram neke stvari da saznam od tebe. (Iza leđa

mu prilazi Grozdana sa papučama, on čuje da je ona, ali ne vidi da

nosi papuče): Grozdana, neće Mitar papuče, noge su mu asimilovale.

I nemoj da mi se šunjaš iza leđa, može šlog da me strefi. Ne mogu da

te lociram, jer stalno ideš tamo pa vamo. (Grozdana i Mitar ostanu

začuđeni zbog ove Milivojeve replike. Grozdana ode, a Milivoje nas-

tavlja da priča Mitru). Slušaj me dobro. (Aluzija na Mitrovu smrt). Jer,

po svemu sudeći, nemamo mnogo vremena. Nemoj da me prekidaš. Ja

tebe nikad ne prekidam dok pričaš. I nemoj da se uzbuđuješ. Grozdana,

daj Mitru lek za smirenje.

MITAR:

Jeste da se osećam loše, ali nema potrebe za tolikom panikom.

MILIVOJE:

Nemoj, brate, da me prekidaš. Gde ti je komunistička solidarnost?

MITAR:

U redu. Slušam te.

MILIVOJE:

Ovako. Ja sam malo pratio moju Anđelu i znam da ima momka. Ni-

kakav problem, ona za koju godinu ulazi u četvrtu deceniju i vreme je

da se uda.

MITAR:

Kako si saznao? Ko ti je rekao?

MILIVOJE (Ne znajući šta da odgovori):

Pa... Pratio sam je. Mislim, ona mi je rekla da ima momka. Ali, ne

znam ko je to?

MITAR:

Možda nećeš verovati, ali ja sam danas došao da ti upravo to kažem.

Dosta si mi olakšao što znaš to, ali najteže si ostavio meni. Svu noć se

mislim kako da ti kažem o kome se radi?

MILIVOJE:

Ja sam načuo da ima neke veze sa onom izdajicom Vojom

Đorđevićem.

GROZDANA (Donosi lek i čuvši ovo ime, prokomentariše):

To je govno crklo pre šest godina. To si ti nešto pomeš’o moj Milivoje.

Gde će moja Anđela sa mrtvim čovekom? Ju, Bože me prosti! (Umesto

Page 26: Semir Gicic - Dramas

26

Mitru, lek za smirenje daje Milivoju): Uzmi ti ovo, možda ti se stanje

popravi. ’Ajd što si postao transeksualac i gatara, nego i moju Anđelu

povezuješ sa onom crkotinom.

MITAR (Vraća Grozdani lek za smirenje i čašu sa vodom):

Grozdana, kanda ovaj lek ponajviše treba tebi. Polako, smiri se. Na-

ravno da Anđela nema veze sa Vojom. Sad, ima razloga što ga je Mil-

ivoje pomenuo.

MILIVOJE:

Pretpostavio sam da je to Velimir.

MITAR:

Koji Velimir?

MILIVOJE:

Kako koji? Pa, Vojin sin.

MITAR:

Idi, bre, Milivoje. Šta ti pada na pamet? Tom klipanu smo predavali i

ja i ti. Zar bi ga tvoja Anđa pogledala?

MILIVOJE:

U pravu si. Ne bi moja Anđa sa mutavom vancagom.

MITAR:

Nije baš mutav. Imao je šprah-feler, ali mogao si da ga čuješ.

MILIVOJE:

Samo nisi mogao baš nikako da ga razumeš. Kako si mogao da mu daš

prelaznu ocenu?

MITAR:

Voja je sve lobirao. A i mi smo, moraš priznati, njemu progledali kroz

prste.

MILIVOJE:

Da nije bilo mene i tebe, on bi od te „svršene“ Gimnazije imao samo

dva razreda i knjige od trećeg. Dobro je kad on nije sa mojom ćerom.

Njega kad vidiš i mi ateisti kažemo „Bože me sačuvaj“. Znaš šta,

obesio bih se da je taj momak sa kojim Anđela ide imao bilo kakve

veze sa Vojom. Ali ti znaš ko je. Pričaj, brate, pričaj, sav se oznojih.

MITAR:

Čudan si mi nešto danas?

GROZDANA:

Čudan? Od jutros se ponaša kao da nije on. Sve vreme te je pominjao.

MITAR:

Mene? To ne liči na njega. Obično on priča, a mi ga slušamo, a kad

Page 27: Semir Gicic - Dramas

27

progovorimo on nas prekida. Danas mi je nekako drugačiji. Doduše,

nisam odavno dolazio.

MILIVOJE:

Šta mi se iščuđavaš? Svet se izopačio. Profesori spavaju sa đacima,

doktori sa pacijentima, a advokati sa klijentima. Znaš da u ovoj zem-

lji legneš normalan, probudiš se lud.

GROZDANA:

I ti si do juče jurio žene, varao me sa svakom koja ti se dala. Od

čistačice, preko profesorki, do one direktorice Cice.

MITAR:

Jest’ bila zgodna ona Cica.

GROZDANA:

A i ti si Mitre umešao prste kod nje.

MITAR:

Molim te, Grozdana. Ja se ograđujem od tako gnusne insinuacije.

GROZDANA:

Jesi, jesi švalerčino stara. Pričalo se to za obojicu. Ti bar nisi ože-njen,

a kako ovog mog ludaka nije bilo sramota? Kad smo kod toga, što se

ti, Mitre, nisi oženio?

MITAR:

„Za karijeru jednog čoveka, žena je samo kamen spoticanja”, kazao je

veliki Tolstoj.

GROZDANA:

Taj, mogu da ti kažem, nije normalan. Pričala mi Rada, čistačica u

vašoj Gimnaziji kad si ti Mitre pitao direktorku: „Mogu li da se

okupam u plavetnilu vaših očiju?” (Smeju se Mitar i Grozdana):

Bio si šarmer. Nije čudo, predavao si srpski jezik, bio si i pesnik.

MITAR (Polako priznaje ono što je pre poricao):

Mogao sam tada da je upecam, ali se onda ubacio tvoj matematičar

prof. Milivoje i kaže joj: „Mogu li ja bar noge da operem“. A ona je

bila neviđena šmizla. (Sad se smeje samo Mitar, a Grozdana malo kas-

nije shvati fazon. Milivoja i dalje tišti njegova muka).

GROZDANA (Smejući se Milivoju):

Još pokušavaš da budeš duhovit.

MILIVOJE:

Grozdana, pobogu. To je bilo pre dvadeset godina.

GROZDANA:

Meni je Rada tek pre neki dan rekla.

Page 28: Semir Gicic - Dramas

28

MILIVOJE:

Žena je u stanju da živi danima od jednog komplimenta.

GROZDANA:

Svašta! (Uvređena, ode u kuhinju).

MILIVOJE (U inat dobacuje Grozdani):

Bilo da vas odbije ili prihvati, žena je uvek srećna što je želite!

V

(Milivoje i Mitar ostaju sami).

MILIVOJE (Provokativno):

A ti, vidim, po malopređašnjem izlaganju, bio si veći šarmer od mene?

MITAR (Braneći se):

Moraš priznati da sam znao svaku ženu da oborim sa poezijom.

MILIVOJE:

Šta? A ja ’kao’ nisam? Ma ja sam, bre, zasmejavao celu školu. Đaci

su sanjali kad ću ja da dođem i predajem „najdosadniji“ predmet.

Čistačice su me tutkale kafom. Za tvoju informaciju, profesorice su mi

na oproštaju rekle: „Kad bi ti pričao, sve bi nam suze niz noge tekle”.

To mi je pisalo u posveti, u poklonu.

MITAR:

Polako, Milivoje. Nisam imao nameru da te uvredim.

MILIVOJE (Ljutito):

Ne možeš ti mene da uvrediš. Samo me nervira što sad pred smrt, lažeš

i izmišljaš.

MITAR (Uvređen i šokiran u ovo što Milivoje priča):

Čuješ li sebe Milivoje? Nazavao si me lažovom i još mi slutiš da ću da

umrem. „Samo kukavice umiru više puta pre svoje smrti. Hrabri okuse

smrt samo jednom”, kaže veliki Šekspir.

MILIVOJE:

Ti nisi znao ništa svoje da kažeš, uvek si citirao druge. Jesi li znao kao

ja da zasmeješ ljude svojom rečenicom. Matora drtino. Baš k’o

pokretna spužva. Ti bolji šarmer i švaler od mene?

MITAR:

Nemoj, Milivoje, po stare dane da se svađamo. Nemoj da me vređaš.

Kad ostaneš bez argumenata, vređaš protivnika, rekao je Ciceron. To

ti je poznato.

Page 29: Semir Gicic - Dramas

29

MILIVOJE (Pukne):

Ćut’ stara alapačo! Ne citiraj mi više te pesnike. Iskrivio si se k’o par-

agraf. Vidi ti zuba; k’o raspored časova u Gimnaziji, svaki drugi pro-

pada. (Smeje se, Mitar počinje da se guši, Milivoje primeti): Mitre!

Nije valjda da opet umireš?! (Mitar se onesvesti, Milivoje skoči do

njega). Čekaj! Nisi mi rekao ko je Anđelin momak. Kako to da zabo-

ravim? Mitre, Mitre!

(Svetlo se gasi polako, a Milivoje se i dalje bori za Mitra)

Page 30: Semir Gicic - Dramas

30

ČIN TREĆI

I

(Opet jutro, oko 07.00h. Dnevna soba kod Milivoja Cvetkovića. Groz-

dana postavlja doručak na sto. Ulazi Milivoje, neraspoložen, i seda za

sto.)

GROZDANA:

Kako si spavao sinoć?

MILIVOJE:

Grozdana, koji je dan danas?

GROZDANA:

Sreda, čini mi se. Eto ti novine ispred nosa. Malopre sam ih kupila.

MILIVOJE:

Aha, evo piše sreda. A Mitar nije skoro dolazio?

GROZDANA:

Nije.

MILIVOJE:

Znači, tako. (Ohrabruje sebe): Pa, dobro. Šta da se radi? Iz ove kože

se ne može.

GROZDANA:

O čemu to pričaš?

MILIVOJE:

Idi ti spavaj. Ja jutros nisam gladan.

GROZDANA:

Molim?

MILIVOJE:

Moli Boga da mi pomogne. Što moliš mene? Ne znam gde mi je glava.

GROZDANA:

Tek si ustao. Kakva te muka spopala? I što me pitaš je l' Mitar dolazio?

MILIOVOJE:

Nema veze. Doći će taj.

GROZDANA:

Otkud znaš?

MILIVOJE (Tražeći odgovor, da bi izbegao priću o vidovitosti):

Zvao sam ga sinoć.

Page 31: Semir Gicic - Dramas

31

GROZDANA:

Aha. Kad ja zaspim, vas dvojica se na telefonu... Počeo si da mutiš. Ja

sam čitala u jednoj knjizi...

MILIVOJE (Želi da odmah prekine priču i o transeksualnosti):

Luda ženska glavo! Šta to lupetaš? Otkud tebi ta ideja da bi smo ja i

Mitar... Auuu. Ti si stvarno propala.

GROZDANA:

Zašto si ga, onda, zvao? Ako si ga zvao tako kasno, a još kažeš da ne

znaš gde ti je glava, znači da ti je potrebna njegova pomoć.

MILIVOJE:

Našla si crkvu kojoj ću da se molim.

GROZDANA:

Kako možeš da kažeš tako nešto? Koliko nam je samo taj čovek po-

mogao!

MILIVOJE:

A ti se sećaš da je pomogao?

GROZDANA:

Možda zaboravljam stvari, ali ne mogu da zaboravim sve što je Mitar

uradio za nas.

MILIVOJE:

Ja bih te molio, Grozdana, da ne lupetaš.

GROZDANA:

Ako tako kažeš, onda nemamo o čemu da razgovaramo. Što se ne

razdružiš sa njim? Lepo, svako na svoju stranu.

MILVOJE:

Jesi l’ normalna? Bivši prijatelj je gori nego neprijatelj.

GROZDANA:

Bože me sačuvaj. Sačuvaj nas od ludila.

MILIVOJE:

Od prijatelja neka me Bog sačuva, od neprijatelja se čuvam sam.

GROZDANA:

Ti se ne sećaš kad si devedesetdevete godine ostao bez posla?

MILIVOJE:

Naravno da se sećam. Šta s tim?!

Page 32: Semir Gicic - Dramas

32

II

(Ulazi Anđela, lepo obučena i spremna za posao)

ANĐELA:

Što se derete od ranog jutra?

GROZDANA:

Nemoj da me prekidaš Anđela!

ANĐELA: Kako da te ne prekidam? Cela zgrada odzvanja od vas!

GROZDANA:

Gde sam stala?

MILIVOJE:

Kod isterivanja iz Gimnazije.

ANĐELA:

U poslednje vreme kao da niste baš tačni. Ne razumem što se vraćate

u prošlost. Ovako rano ste se dohvatili te teme. Bilo i ne ponovilo se.

GROZDANA:

Pravo kažeš, ali tvoj otac se ne seća ili nije mu još jasno šta je Mitar

tada uradio za njega.

ANĐELA:

Ukratko: Voja Đorđević, koji je svojevremeno bio član Socijalističke

partije, isterao te iz Gimnazije, zato što nisi pustio đake sa časa dok je

NATO bacao bombe. Bio si ortodoksni komunista. Eto, je l' ti sad

jasno?

MILIVOJE:

Moraću da te demantujem, jer to nije bio razlog. Nisam ih pustio zato

što nismo uradili zadatak do kraja, a ne zbog onoga što su mislili, da

ja volim što Oblbrajtova poliva bombama. Ma, zapamti Grozdana: Oni

koji te kritikuju, rade gore stvari od onoga za šta te kritikuju.

GROZDANA:

Nemoj se sprdati Milivoje. Tad’ se nisi sprdao. Znaš da ne volim kad

pokušavaš da budeš duhovit!

MILIVOJE:

Ne sprdam se. On je meni namerno zamesio taj kolač, jer malo je falilo

da ja postanem direktor Gimnazije. Ja i Mitar smo bili njegova jedina

konkurencija, samo što Mitra ta funkcija nije zanimala, pa se Voja

okomio na mene. Bio sam na korak do direktorske fotelje. Ali, eto...

Page 33: Semir Gicic - Dramas

33

ANĐELA:

Od te plate smo plaćali moje studije. Morala sam da prekinem školo-

vanje i vratim se u grad.

GROZDANA:

Mesec dana se hranili od ušteđevine.

ANĐELA:

Kad više nismo imali para za osnovne namirnice, Mitar ti je slao đake

da ih spremaš za prijamni ispit. Zaboravo si koliko si para tada zaradio.

Zar si zaboravio koliko je Mitar đaka nagovorio da im ti držiš privatne

časove!? Ti, kojeg su, posle izbacivanja iz škole, svi zvali „Milivoje

Mengele”!

GROZDANA:

Od komuniste do fašiste, moj Milivoje.

ANĐELA:

Zar si zaboravio da te je na Mitrovu interveciju, Cica direktorka vratila

u školu.

GROZDANA:

Takoreći, vratila ti ugled, Milivoje!

MILIVOJE:

Tišina! Prestanite da mi ispirate mozak. Znate da lajete, a ne znate da

saslušate nekog! Ne znate da poštujete starijeg!

ANĐELA:

Meni i mami kažeš da lajemo? Kako možeš tako nešto da kažeš

(Plačući ode na posao. )

MILIVOJE:

Idi. Idite svi. Uvek pobegnete kad su problemi. A ti Milivoje,

razmišljaj. Jedi govna kao što si i do sad jeo.

GROZDANA:

Sram te bilo, kukavice, kad se tako izdržavaš?

MILIVOJE:

Zato što mi se „izdržava“. Izdržavao sam ja vas, a vi sve zasluge pri-

pisujete Mitru. Eto vam njega, pa neka vas on izdržava. Mnogo mi,

bre, idete na onu stvar, tako smotane. Odavno sam ja izgubio reč u

ovoj kući. Kakva bi samo tišina nastala kad bi u ovoj kući svako go-

vorio što zna. Onu treba da udam, tebi sve moram da crtam. Da vidim

kako biste funkcionisali bez mene. E, baš da vidim. Idem da se ubijem,

sad ću da se ubijem. Pokazaću ja vama. Snalazite se kako znate i

umete. Ionako, kako stvari stoje, sutra ujutru ću morati da vas gledam.

Page 34: Semir Gicic - Dramas

34

(Vadi konopac iz kredenca i kreće na terasu): Ustvari, neću da se

obesim. Grozdana me na terasi nikad ne bi primetila, a da je šaljem po

mišomor u samoposlugu, ne pada mi na pamet. Nemam tri sata na

raspolaganju. Proći će me volja. (Vraća konapac u kredenac): Uzeše

mi pištolj kad se Anđela rodila. Pucao sam u vis, a bolje da sam u sebe.

Ma, najbolje da se bacim sa terase. Da i ja vidim neke koristi od svog

stana, kad sam ga decenijama otplaćiv’o. Bar da mi ovaj sedmi sprat

jednom posluži.

IV

(Ulazi Mitar)

MITAR:

Dobro jutro, dobri ljudi.

MILIVOJE:

Mitre, kako beše ono Šekspir rekao: „Kukavice umiru više puta, a hra-

bri jednom...“ - tako nešto.

MITAR:

„Kukavice umiru više puta pre svoje smrti, a hrabri okuse smrt samo

jednom“. Tako je rekao. Zašto?

MILIVOJE:

Onako. Grozdana počela da čita Šekspira. Skoro mi je to citirala, a ja

nisam zapamtio. Pa, velim da ti sigurno znaš.

MITAR:

Što me to pitaš? Nismo se odavno videli. Gde si krenuo na balkon?

MILIVOJE:

Odoh da se ubijem. Da skočim sa terase, pravo na taksi-parking. A,

oni mi mnogo više idu na genitalije.

MITAR (šaljivo):

De, de. Nemoj da me zavitlavaš, nego, jelte, dođi da ti pričam nešto.

Znam da će te interesovati.

MILIVOJE:

To ćeš mi sutra pričati. A sad odoh da se ubijem. Dobro je rekao tvoj

Šekspir. Ti si umro dva puta pre smrti i dalje si živ. Red je da i ja silom

umrem, pa da budem kukavica, kako me nazvala rođena žena. Bivša

žena, takoreći. (Stoji pored vrata kuhinje i zove je). Grozdana!

Page 35: Semir Gicic - Dramas

35

GROZDANA:

Neću da razgovaram sa tobom.

MITAR:

Šta joj je?

MILIVOJE (Namerno, da bi ga Grozdana čula):

Sutra podnosim razvod braka protiv nje.

GROZDANA:

Odlično. Ja baš o tome razmišljam.

MITAR:

Čekajte! Ništa mi nije jasno. Tako odjedared? Dakako je abderitizam

izvrdavati brak kad ste tolike godine proveli zajedno.

MILIVOJE:

Bar jednu muku da sklonim. E, pa, prijatan vam dan. (Mitru): Mi se

vidimo sutra.

MITAR:

Čekaj, Milivoje. Nećeš valjda...?

MILIVOJE:

Pa-pa. (Skoči).

MITAR (Odjuri na terasu):

Milivoje, Milivoje!

GROZDANA (Izjuri iz druge sobe):

Ko se to dere tamo?!

MITAR (Sa terase):

Grozdana, dođi ovamo. Brzo!

(Grozdana odjuri na terasu. Čuje se njihov plač i kako dovikuju Mili-

vojevo ime. Svetlo se polako gasi.)

Page 36: Semir Gicic - Dramas

36

ČIN ČETVRTI

I

(Opet jutro. Dnevna soba kod Milivoja Cvetkovića. Grozana servira

doručak na sto. Ulazi Milivoje, ovoga puta raspoložen jer je ipak živ,

i seda za sto.)

GROZDANA:

Kako si spavao?

MILIVOJE (Prekrsti se):

Kao mrtvac. A sad sam živ. (Poljubi je). Nekako si mi jutros lepa.

GROZDANA (Zabrinuto ga posmatra):

Mogao bi ti da popiješ lek za pritisak, pa da ti postavim doručak.

MILIVOJE:

Neću lek, neću doručak. Pogledaj samo datum u novinama, dok ja

pogledam nešto na terasi. (Ode na terasu da pogleda je li se šta

promenilo, posle onog događaja, pa se vrati). Tamo je sve kako je i

bilo, dakle, bez promena. Koji je datum?

GROZDANA: (Gleda u novine)

Sreda, 29. februar.

MILIVOJE:

Jesi li sigurna?

GROZDANA:

Držim današnje novine u rukama.

MILIVOJE: (Sumnjičavo)

Aha.

GROZDANA:

I imam naočare.

MILIVOJE:

Onda je u redu. Znači: sreda, 29. februar. Do daljneg.

GROZDANA:

Hoćeš li sad doručkovati?

MILIVOJE:

Rek’o sam ti. Neću doručak. A sad hoću tebe!

GROZDANA:

Milivoje, ako nećeš da doručkuješ, onda ja odoh da gledam seriju.

Page 37: Semir Gicic - Dramas

37

MILIVOJE:

Pusti te glupe serije. (Zagrli je i pleše sa njom): Ja sam tvoj Fernando,

a ti si moja Rozamunda, moja Tandarela (Krene da je poljubi).

GROZDANA (Ulazi u igru):

O-ho-ho. Ne sećam se kad si mi poslednji put prišao kao muškarac.

(Mazeći se, sva suptilna): Nemoj, Milivoje.

II

(Ulazi Anđela, lepo obučena i spremna za posao, ali i zatečena onim

što je videla).

ANĐELA:

Opa, ne mogu da verujem da se vaćarite od ranog jutra. Ne možete da

sačekate da ja odem, nego moram da gledam vaše staračke kerefeke.

MILIVOJE (Ispusti Grozdanu iz ruku):

Evo je moja ćerkica, najbolja i najlepša na svetu. (Poljubi i nju): Ista

majka.

ANĐELA:

Sad ti je i ona lepa. Hvalim te Bože.

MILIVOJE (Glasom punim nežnosti):

Obe ste najlepše žene na svetu.

ANĐELA:

Mama, daj nešto da jedem, pa da krenem na posao.

GROZDANA:

Nisam ništa spremila. Tvoj otac neće da jede.

MILIVOJE (Pravdajući se Anđeli, on se nasmeši i htede da pobije

sumnju svoje ćerke):

Nije to što misliš. Nije meni dosadila njena kuhinja. Daleko od toga

sine. Nego nisam baš gladan.

ANĐELA:

Da ja ipak krenem na posao.

MILIVOJE:

Zašto danas ne ostaneš kod kuće, da se odmoriš? Kuća-posao, posao-

kuća. Ako gde i izađeš, prošetaš sa drugaricama, i to je sve.

ANĐELA:

Juče sam odmarala. Imala sam slobodan dan. A uveče sam se baš lepo

provela sa drugaricama.

Page 38: Semir Gicic - Dramas

38

MILIVOJE:

Znam. Zbog toga ti pričam sve ovo. Vreme je da misliš na svoju udaju.

Ne misliš valjda da do kraja života šetaš sa koleginicama?

ANĐELA:

Misliš da sam nastrana? Je l' to hoćeš da kažeš?

GROZDANA:

To sam ja u poslednje vreme mislila za tebe. Ali, dobro je, jutros si mi

pokazao da nisi.

MILIVOJE: Pokazaću ja tebi koliko sam zastranio, kad Anđela ode na posao. A sad

mi donesi onu rakiju i dve ćaše.

ANĐELA:

Tražila sam da jedem, a ne da ločem sa tobom.

MILIVOJE:

Čaša nije za tebe.

GROZDANA:

Mene hoće da napije.

ANĐELA:

Da ja idem na posao. Vreme provedeno sa vama je izgubljeno.

MILIVOJE:

Čekaj! Nisi mi odgovorila.

ANĐELA:

Šta?

MILIVOJE:

Pa, za tvoju udaju. Razmišljaš li o tome?

ANĐELA:

Pričaćemo o tome kad dođem sa posla.

MILIVOJE:

Reci mi bar ime.

ANĐELA:

Kakvo ime? Koje ime? Čije ime?

MILIVOJE:

Pobogu, ime tvog momka, verenika, budućeg muža.

ANĐELA:

Otkud znaš za njega?

MILIVOJE:

Mitar mi je rekao.

Page 39: Semir Gicic - Dramas

39

ANĐELA:

Sram ga bilo. Uvek sam ga poštovala, ali šta mu je to trebalo? Nema

ga dve godine, onda se pojavi i raznosi tračeve. Crk'o dabogda.

MILIVOJE:

Nemoj tako da govoriš za njega. Mada, nisi daleko od istine. Pa...?

ANĐELA:

U redu. Upoznaćeš ga posle mog radnog vremena.

MILIVOJE:

Zar ne može to malo ranije?

ANĐELA:

Šta si navalio? Kakav si ti to čovek? Zadovolji se sa ovim. Lepo se

obuci i nemoj da pričaš svašta pred njim. Doviđenja.

III

(Milivoje ostaje sam.)

MILIVOJE:

Doviđenja, sine. Eh, da mi je samo da se ove muke otarasim, pa da

upoznam njenog verenika. To mi stoji evo tu, tu, tu. (Udara se šakom

po glavi). Kraj njenog radnog vremena za mene ne postoji. Sve se

završava kad Mitar umre. Ustvari, da li on stvarno umire, pitanje je

sad? U pravu su Anđela i Grozdana. Mitar mi je uvek oslonac. A ja

nisam našao za shodno ni da mu zahvalim. Osećam da mi ovaj put

jedino on može pomoći (Uzima papir, olovku i piše).

Da vidimo:

7.00h – Grozdana postavlja doručak.

7.15h – Ja ustajem da bih doručkovao.

7.20h – Anđela kreće na posao.

7.30h – Dolazi Mitar.

7. 45h – Mitar umire. On je tačan. Po njemu mogu sat da navijem. Šta

se dalje dešava? Možda se nešto i dešava, a ja ne mogu da se setim.

Đavo će ga znati.

Page 40: Semir Gicic - Dramas

40

IV

(Ulazi Mitar)

MITAR:

Dobro jutro, stari druže.

MILIVOJE (Pravi se da nije očekivao Mitrovu posetu. Ustade i vrho-

vima prstiju desne ruke, bez palca, dotakne desnu ivicu čela, kao kad

vojnici pozdravljaju svog pretpostavljenog).

Jeste li to vi, druže Mitre? Dođi ovamo da te zagrlim. Nije te odavno

bilo.

MITAR:

Nije ni tebe. Nema te da navratiš. Koliko je samo vode proteklo, od

kako smo se poslednji put videli?

MILIVOJE:

Pre ću videti Grozdanu na rolšuama, nego tebe u mojoj kući. Šalim

se, naravno.

MITAR:

Rečenicom „Šalim se“ opravdavaš svoju prethodnu iskrenost.

MILIVOJE:

Ha-ha-ha. Mitar u svom fazonu. Sedi, brate, na ovu stolicu. Ta je

pokvarena. (Sipa mu rakiju). Kojim dobrom?

MITAR:

Nije dobro. Nažalost, imam neprijatne vesti. Slušaj ovo. Znajući tebe,

nećeš ovo lako prihvatiti.

MILIVOJE:

Je l', boga ti?

MITAR:

Jest’ boga mi.

MILIVOJE:

Slušaj ti mene dobro i nalij sebi rakije.

MITAR:

Hvala, ali znaš da se brzo napijem, a i između ostalog, škodi mi.

MILIVOJE:

Ma samo jednu. Ko se od čašice napio. (Nalije mu). Ovako, moju

Anđelu si video sinoć kako šeta ulicom, oko pola devet.

MITAR:

Otkud znaš? Nije me videla, u to sam siguran.

Page 41: Semir Gicic - Dramas

41

MILIVOJE:

Nije mi niko sem tebe rekao ništa. Ali, slušaj dalje i ne prekidaj me,

molim te. Ti misliš da je to bio njen momak, jer si ih pratio i video

kako su se poljubili. (Mitar ga posmatra zabezeknuto). Ti ga pozna-

ješ, poznaje i Grozdana, ali ga najviše poznajem ja. Ima veze sa Vojom

Đorđevićem. Je li tačno sve ovo što sam rekao?

MITAR:

Do detalja. Neverovatno. Da ne poverujem svojim ušima. To je ono

što sam hteo da ti kažem. Ko ti je sve to rekao?

MILIVOJE:

Ti!

MITAR:

Ja?

MILIVOJE:

Da. Ti, treći dan za redom.

MITAR:

Je l', boga ti?

MILIVOJE:

Jest’ boga mi.

MITAR:

Ništa ne shvatam.

MILIVOJE:

Sad ću sve da ti objasnim. Nešto se čudno događa sa mnom. Četvrti

put mi se ponavlja ova sreda, 29. februar. I svaka prethodna je ista.

Gledaj ovo: Sad će da izađe Grozdana. Kad te vidi, baš će da se izne-

nadi.

MITAR:

Nemoj da me praviš ludim. To znam. Nije me dugo videla.

MILIVOJE:

U redu, razumem te. Nisam ni ja mogao sam sebi da verujem. A znaš

li da će da te pozdravi, pa da ti ponudi papuče. To će da obrazloži zato

što je hladno i da je kod nas slabo grejanje.

Page 42: Semir Gicic - Dramas

42

V

(Iz kuhinje izlazi Grozdana, iznenađena zbog Mitrove posete).

GROZDANA:

Mitre, otkud ti? Odavno te nije bilo.

MITAR:

Kako si Grozdana?

GROZDANA: Jutros se nekako osećam bolje.

MITAR:

Hvala Bogu.

GROZDANA:

Čekaj da ti donesem papuče. Ovde kod nas je hladno, a i grejanje je

slabo. A onda ćemo se siti ispričati.

MILIVOJE:

Ne, hvala. Noge su mu se asimilovale. Imam nešto da razgovaram sa

njim. A ti se odmori; gledaj seriju ili tako nešto.

GROZDANA:

A da stavim kafu čoveku?

MILIVOJE:

Imamo rakiju. To je sve što nam treba. Idi u kuhinju, treba da obavimo

razgovor u četiri oka.

GROZDANA:

Ti svako jutro piješ, a za to vreme dete ti mukotrpno radi.

MILIVOJE:

Pa šta hoćeš? Da joj zabranim da radi? Idi tamo i nemoj da nam sme-

taš.

GROZDANA:

Dobro, kad si navalio. Ostavljam vas same. (Ode).

MILIVOJE:

A? Šta kažeš? Je l' mi sad veruješ? Nalij sebi rakije, lakše ćeš pov-

erovati.

MITAR:

Ovo ste vas dvoje izrežirali, da biste se šegačili sa mnom. Zacelo niste

normalni.

MILIVOJE:

Dakle, ne veruješ mi?

Page 43: Semir Gicic - Dramas

43

MITAR:

Kako da poverujem tvoje detinjarije.

MILIVOJE:

Dobro, ovo će te stvar sigurno uveriti. Pazi da ne naiđe Grozdana, a ja

ću nešto da ti pokažem.

MITAR:

Šta ćeš to da mi pokažeš?

MILIVOJE:

Ćuti i gledaj. Ako naiđe Grozdana, neću živ ostati.

MITAR:

Ma, nemoj ništa da mi pokazuješ, čoveče, ne zanima me ta tvoja stvar.

MILIVOJE:

Ćuti i gledaj. Ako Grozdana vidi da ja još to imam, ne bi prozborila sa

mnom nedeljama.

MITAR:

Ovome se nisam nadao. Pa ti si potpuno zastranio od kako si u penziju

otišao.

MILIVOJE:

Samo mi još to falilo da kažeš. Počinješ da ličiš na Grozdanu.

MITAR:

A to je i ona primetila? Jadna žena šta doživljava po stare dane. Ma ne

ti si stasao za psihijatriju.

MILIVOJE:

Hoćeš li ti da ćutiš dok ona još nije ušla da nas prekine. Gledaj sad.

(Ode do slike druga Tita, i ispod slike izvuče nekoliko složenih novčan-

ica, domaće valute). Evo, ovo je moja ušteđevina. Oko 18.000 dinara.

MITAR:

To si hteo da mi pokažeš. Uh, ja pomislio...

MILIVOJE:

Znam ja šta si ti mislio, ali taj film nećeš gledati. Elem, vidiš ove pare?

MITAR:

Vidim. I?

MILIVOJE (Pocepa novce, bez razmišljanja i žaljenja).

Je li ti sad jasno?

MITAR:

Šta to radiš? Sad mi je još manje jasno.

MILIVOJE:

Pokušavam da ti dokažem.

Page 44: Semir Gicic - Dramas

44

MITAR:

Da ti je neko drugi pocepao novce, bez razmišljanja bi ti skočio sa

ovog balkona.

MILIVOJE:

E, vidiš. Nije mi ih žao. Jer će one, sutra kad se probudim, biti tačno

onde, gde sam ih malopre izvadio. Daj mi tvoje novce, ako mi ne veru-

ješ.

MITAR:

Verujem, naravno da ti verujem.

MILIVOJE: (Kroz zube, da ga Mitar ne čuje).

Stara cicijo.

MITAR:

Verujem, ali ne razumem. Znači, možeš da pazariš za te pare što hoćeš,

i sutra ćeš ih imati ponovo?

MILIVOJE:

Jest’, ali neće biti toga što sam pazario. Mogu da ih trošim koliko hoću,

opet me sutra čekaju. Ti bi sad verovatno rekao: „Bolje jedan dan bo-

gat, nego ceo život siromašan“. Ali veruj mi, nije tako.

MITAR:

Ja prosto nemam reči. Ovo neće na dobro da izađe.

MILIVOJE:

Da znaš da neće.

MITAR:

Reci mi kako ide sve ostalo, kako se završava?

MILIVOJE:

Otom-potom. Kako god da se završi, sutra počinje isto. Kako je i bilo.

Četvrti put preživljavam isti dan. Sasvim običan dan. Toliko je lepih

dana imalo u mom životu, a meni se ponavlja ovaj. Zamisli da mi se

ponovi neki od dana kad smo išli u švalerisanje. Nazdravimo u te dane.

MITAR:

Ali, imalo je i gorih dana. Zamisli da ti se ponovi dan kad si isteran iz

Gimnazije.

MILIVOJE (Ispljune gutljaj rakije koji je krenuo da popije):

Vala si i ti Mitre... Ne želim, druže, da se prisećam toga.

MITAR:

Umesto da budeš avanzovan, ti si isteran. Ali na kraju si ipak dobio

penziju.

Page 45: Semir Gicic - Dramas

45

MILIVOJE:

To je najgora kazna koja je mogla da mi se dogodi. Ti znaš da od srp-

skih penzija ne može da se živi. Kad mi to neko pomene osećam samo

veliku zahvalnost prema tebi, za sve što si učinio tada za mene. Hvala

ti druže. Možda ti to nikad nisam rekao, ali sad jesam. Hvala ti još

jednom.

MITAR:

Nema na čemu. „Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na

zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao“, rekao je Dostojevski. A

mi, komunisti, služimo narodu.

MILIVOJE:

Ha-ha-ha. Nikad se nećeš promeniti. Pomoć mi je sada još više po-

trebna. Kako ovo da prebrodim? Jesi li čuo za ovako nešto? Ti si

načitan čovek. (Sipa rakiju u svoju čašu i rakiju prebacuje Mitru).

Nalij sebi.

MITAR:

Čini mi se da imaš deža vu.

MILIVOJE:

Je l', boga ti?

MITAR:

Jest’ boga mi.

MILIVOJE:

A možeš li nešto bliže da mi kažeš o tome? Što znam, znam, što ne

znam, znam ko zna.

MITAR:

Pojam „deja vu“, što će na francuskom reći „već viđeno“, određuje

pojavu koja nam je svima znana, samo nas diferencira kao osetljivija i

manje senzitivna bića.

MILIVOJE:

Oprosti, šta reče? (Sipa rakiju u svoju čašu i rakiju prebacuje Mitru).

Nalij sebi.

MITAR:

Šalim se ja sa tobom. Mislim da se tako kaže. Čitao sam o tom fe-

nomenu. Mada, ne znam mnogo o njemu. Samo znam da kad čovek

ima deža vu, on vidi stvari koje je već video, vidi ljude koje je jednom

već video, čuje ono što je već jednom čuo.

MILIVOJE:

Ma šta jednom? Pedeset puta.

Page 46: Semir Gicic - Dramas

46

MITAR:

Eto, ti najbolje znaš.

MILIVOJE:

Pa, šta da radim?

MITAR (Već pripit):

Moj komšija je psiholog. Povešću te sutra njemu.

MILIVOJE:

Kako ne razumeš? Sutra ne postoji, bar za mene. Probudiću se sutra i

čekaće me sreda. Ova ista današnja sreda. Ti ćeš doći kao danas, kao

juče, kao i prekjuče i onda ću morati sve ovo ponovo da ti pričam.

(Sipa rakiju u svoju čašu i rakiju prebacuje Mitru). Nalij sebi.

MITAR:

Vidim da si pomalo uplašen. Za tebe je to verovatno intrigantnije i

misterioznije od Bermudskog trougla. Ili je deža vu ili si već poludeo.

Imaš dve premise, pa ti napravi neku konkluziju. Ova tvoja rakija me

dohvatila. Skloni je od mene.

MILIVOJE: (Sipa rakiju u svoju čašu i rakiju prebacuje Mitru).

Nalij sebi. Kako ti ono kažeš „Što ne možeš danas, ostavi za sutra“?

MITAR:

Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra.

MILIVOJE:

E, otkad me je ovo uhvatilo ovo deža vi ludilo, to je moja deviza.

MITAR:

A ja imam deža vu od kad sam penzionisan. Svaki dan mi je isti. Je li

kod tebe takav slučaj?

MILIVOJE:

Može i tako da se kaže. Kako će drukčije da nam bude sa ovom pen-

zijom? Od prvog do petog – nekako, a od petog do tridesetog – nikako.

Jedino prvih dana u mesecu ukrstim po litre rakije sa doručkom. Posle

do kraja meseca vidam mamurluk.

MITAR:

Ti se ne menjaš. I nema naznaka da budeš adultniji. Ha-ha-ha. (Već

pijan): Ja ovo mora da sanjam.

MILIVOJE: (Takođe pijan):

Ma, jok. To sam i ja mislio. Ali, ovo ti je sve uživo. Ha-ha-ha. (Sipa

rakiju u svoju čašu i rakiju prebacuje Mitru). Nalij sebi i slušaj ovo:

Page 47: Semir Gicic - Dramas

47

„U ime svih nas iz pedeset i neke,

na zakletvu Titu ja spev’o sam stih.

Ne spominjem prošlost i bitke daleke,

jer rođen sam tek posle njih.

RAČUNAJTE NA NAS“.

(Mitar se polako, prisećajući se reči, pridružuje Milivoju u pesmi).

„Sumnjaju neki da vodi nas pogrešan tok,

jer slušamo ploče i sviramo rok.

Al’ negde u nama je bitaka plam.

I kažem vam šta dobro znam:

RAČUNAJTE NA NAS.

U nama je sudbina budućih dana,

i neki se možda još plaše za nju.

Kroz vene nam protiče krv partizana,

I mi znamo zašto smo tu.

RAČUNAJTE NA NAS“.

(Mitar postaje žustriji od Milivoja. Proradila je uzavrela krv starog

komuniste. Ustane i podigne čašu, pa iz sveg glasa).

„Sumnjaju neki da vodi nas pogrešan tok,

jer slušamo ploče i sviramo rok.

Al’ negde u nama je bitaka plam.

I kažem vam šta dobro znam:

RAČUNAJTE NA NAS“.

MITAR:

Sve mi se okreće, Milivoje. Šta je ovo sa mnom? U grudima mi

odjekuje kao oluja u brdima. Ouuuuu. (Mitar padne sa stolice, one-

svešćen).

MILIVOJE: (Ne opterećujući se):

To je to, druže moj. Ti sad umireš, dan se završava i tako do kraja

života. Kako to prosto zvuči.

Page 48: Semir Gicic - Dramas

48

(Ulazi Grozdana)

GROZDANA:

Što li ste se to raspevali? (Vidi Mitra na podu, nepomičnog). Kuku!

Milivoje, šta će on na podu, crni Milivoje!

MILIVOJE: Pusti ga, Grozdana. Moj brat sada ide na bolji svet. A

onda se vraća.

GROZDANA:

Šta lupetaš, mrcino pijana? Daj mi tu flašu!

MILIVOJE:

I sa bratom i bez brata – isto se hvata.

GROZDANA:

Kuku meni, vi ste mrtvi pijani.

MILIVOJE:

Zašto se ovo ne završava? Ovo je jako čudno.

GROZDANA:

Nemoj da sediš kao trut. Dođi da mi pomogneš, hoću da ga podignem.

MILIVOJE:

Ovo nisu čista posla.

GROZDANA:

Hoćeš li ti da mi pomogneš, ili ćeš da stojiš kao ikebana? Čovek se

guši, a ti se pijan šegačiš. Dobro, idi se istuširaj, otrezni se, a ja ću

zvati hitnu pomoć. Znao si da je čovek bolestan i teraš ga da pije.

MILIVOJE:

Hoćeš i to da mi prebaciš? Idem da spavam, pa ću se istuširati kad se

probudim. Džabe zoveš hitnu pomoć, nema mu pomoći.

(Milivoje izađe, a Grozdana diže slušalicu i okreće broj hitne pomoći.

Mitar se ne pomera, a svetlo se polako gasi).

VI

Deset sati kasnije.

(Veče, 18.00h. Prazna dnevna soba Milivoja Cvetkovića. Anđela ot-

vara ulazna vrata i propušta u dnevnu sobu svog verenika Luku

Petronijevića, koštunjavog, visokog i kosatog čoveka. Advokat se

Page 49: Semir Gicic - Dramas

49

smeška i zamišljeno se okreće.)

ANĐELA:

Evo, ovo je moj dom. Dobrodošao. Prvi put ulaziš, pa pomisli želju.

LUKA:

Sve moje želje si ti. (Poljubi je). Lep stan, mogu ti reći. Lep i pristojan.

A gde su ti roditelji? Jedva čekam da ih upoznam.

ANĐELA:

Trebalo bi da su ovde. Ne izlaze tako često iz stana. Mama, tata, jeste

li tu!?

(Ulazi Grozdana)

GROZDANA:

Stigla si, sine! Sad će mama da postavi ručak, čekala sam da se svi

okupimo.

ANĐELA:

Šta je sa Mitrom? Čula sam da mu je pozlilo.

GROZDANA:

O čemu to pričaš?

ANĐELA:

Pričaju da se Mitar napio sa tatom i da su ga doktori odveli.

GROZDANA:

Aaa! Ja potpuno zaboravila. Dobro je. Odvela ga je hitna pomoć. Javili

su da je dobro i da će ga sutra pustiti kući.

ANĐELA:

Mi se zapričali, a Luka stoji.

GROZDANA:

Što mi nisi javila da imamo gosta, pa da se majka lepo obuče. Zdravo

sine, ja sam Anđelina mama Grozdana.

LUKA:

Luka Petronijević, drago mi je. Anđela mi je pričala sve najbolje o

vama. Nadam se da vam je nešto lepo rekla i za mene.

ANĐELA:

Mama, ovo je momak o kome sam ti pričala. (Grozdana kao da nema

pojma o čemu Anđela priča). Sećaš se, rekla sam ti da imam momka i

da razmišljamo o venčanju. (Grozdana i dalje zbunjena). Mama, nije

valjda da se ne sećaš. Pa sinoć sam ti rekla da me je verio. Tati sam

Page 50: Semir Gicic - Dramas

50

tek jutros rekla da imam momka, a tebi već duže vreme pričam o

njemu. Sećaš se sad?

GROZDANA:

Luka Petronijević?

LUKA:

Tačno! Tačno! Vidiš da se ipak setila. Uh, laknulo mi je. Gospođo, ne

znate koliko ste mi olakšali stvar. Bar da je jedan roditelj upoznat sa

mojim namerama vezanim za Anđelu. A koliko je tvoj otac upoznat?

ANĐELA: Jutros sam mu rekla. Ali nema problema. On jedva čeka da se ja udam.

LUKA:

To je dobro. Ja bih morao kratko do toaleta.

ANĐELA:

Dođi da ti pokažem. Stan je malo komplikovan.

GROZDANA:

Ne, ne. Toalet je zauzet, Milivoje se tušira. Sprema se za posetu kod

Mitra. Kad bi ga ti, sine, video golog, nikad se ne bi osetio kao muška-

rac.

ANĐELA:

Mama, nemoj tako da se izražavaš, Luka je obrazovan i kulturan

čovek.

GROZDANA:

Pa i tvoj otac je obrazovan, pa se po ceo dan sprda sa mnom. E, evo i

Milivoja.

(Ulazi Milivoje, mamuran i ovoga puta obrijan u crnom elegantnom

odelu).

ANĐELA:

Tata, konačno i ti da se pojaviš. Baš fino.

MILIVOJE (Videvši Luku, zaćuti, a onda uputi komentar, aludirajući

na njega.): Ne sećam se da sam organizovao maskenbal.

ANĐELA:

Ha-ha-ha. Ovo je moj tata Milivoje, uvek raspoložen za šegačenje. A

ovo je advokat Luka Petronijević. Tata, ovo je momak o kojem sam ti

pričala i za kojeg si toliko zahtevao da upoznaš. Zašto stojiš, tata? Što

ne sedneš?

Page 51: Semir Gicic - Dramas

51

GROZDANA:

Anđela, sine, dođi da mi nešto pomogneš u kuhinji.

LUKA:

Nemojte gospođo, molim vas. Nije potrebno da se zbog mene de-

ranžirate.

GROZDANA:

Samo se vi opustite i ćaskajte sa Milivojem, evo nas za koji minut.

VI

(Duga tišina)

MILIVOJE (Ćuteći sa visine posmatra advokata koji je zbunjen,

smeten i postiđen): Šta ćeš ti ovde?

LUKA:

Ja sam šokiran. Dolazeći ovamo, ni na kraj pameti mi nije palo da

dolazim u vaš dom.

MILIVOJE:

Ma šta mi reče?

LUKA:

Najmanje sam se vama nadao.

MILIVOJE:

Ma šta kažeš?

LUKA: (On poćuta malo, i pogleda Milivoja kao govornik koji stoji

nemo pred svojim slušaocima, ne znajući šta da kaže).

Pretpostavljam da vam je sve ovo jako smešno?

MILIVOJE:

Meni, vala, nije. Ja sam tragičar. Baksuz, kakvog majka nije rodila,

niti će da rodi. Evo, danas sam, verovatno, rešio jednu muku, a onda

mi se pojaviš ti. Gde god da me staviš, meni će krenuti nizbrdo.

LUKA:

Voleo bih da zaboravimo ono što se dešavalo među nama, da zabo-

ravimo svađu i da jedan drugom pružimo ruku pomirenja.

MILIVOJE:

‘Ajde?

LUKA:

Da zakopamo ratne sekire.

Page 52: Semir Gicic - Dramas

52

MILIVOJE:

Ma nemoj. Sad ti je to odjednom došlo, da izvineš, iz dupeta u glavu.

Samo si zbog toga došao.

LUKA:

Kažem vam, ja zaista nisam imao pojma ko je njen otac.

MILIVOJE:

E, sad znaš.

LUKA:

Dobro, šta da radim?

MILIVOJE:

Kako te nije sramota da me to pitaš? Da izađeš napolje! Eto šta da

radiš.

LUKA (Pocrvenevši):

Molim? Čudite me, gospodine Cvetkoviću.

MILIVOJE:

Za tebe sam drug. Koliko vidim i prezime si mi zapamtio, pa me više

čudi kako odmah nisi izašao, čim si video da ulazim.

LUKA:

Pa dobro, presuda nije bila toliko rigorozna. Izbačeni ste iz škole, ali

ste, koliko znam, odmah vraćeni.

MILIVOJE:

Tolike godine sam protraćio. Sudski postupak, te pozivi i danguba sve-

docima. A izvršenje presude je, čini mi se, najduže trajalo. Ni ta pre-

suda me nije pokolebala, niti dotukla. Jer ja priznajem samo sud svoje

partije, a ne sud novokompanovanih njuški. A za tebe je najbolje da

odeš odavde! Da ne letiš kroz prozor. Nije prijatno veruj mi, osetio

sam na svojoj koži. Idi, dok na nešto ličiš, da se ne prisećam šta si sve

o meni pričao na sudu i kakvim si me sve terminima nazivao. To pas

s maslom ne bi pojeo. Napravio si ruglo od uglednoh profesora, koji

je bio samo korak do životnog cilja. Nikada ti to neću oprostiti.

LUKA:

Da mogu da vratim vreme unazad, da to popravim. Nekad sam to go-

vorio za šaku milostinje, danas bih dao bogatstvo za jedan vaš znak

glavom, koji vas ne izlaže neprijatnosti.

MILIVOJE:

Bogatstvo koje ti je ostavio Voja, je li? To bogatstvo ti nazivaš šakom

milostinje. Kuću ti je ostavio, bestidniče.

Page 53: Semir Gicic - Dramas

53

LUKA:

Ja tu kuću otplaćujem do dana današnjeg.

MILIVOJE:

Pa si tamo hteo da odvedeš moju ćerku!

LUKA:

U meni ćete naći jedan od onih provalija bez dna, jedno od onih širokih

osećanja koje budale nazivaju porocima, a ja bih to nazvao: enormna

ljubav koju osećam prema Anđeli. Tu vam dobar stojim.

MILIVOJE: Baš si me naježio. Evo, koža će mi išmirglati sako. To je sve što si

imao da kažeš?

LUKA:

Dopustite da se ona uda za mene. Taj strah koji imate će vas brzo proći,

kao što prolazi strah regruta na bojnom polju.

MILIVOJE:

Siguran si da imam strah od tebe? Eh, kakav si ti to čovek. Tražiš od

mene da budem dobar čovek koji hoće da sebe ukalja, da bi ti bio

zaklonjen od blata. Samo se pitam odakle ti toliko drskosti i bezočnosti

da me ovoliko lažeš. Lepo si ti taj tekst naučio, verovatno i odbrane

učiš na pamet. Samo ti ovaj put kod mene nije prošlo. Možda ti se

posreći kod sudija i porote.

(Ustaje i odlazi).

LUKA:

Čekajte molim vas, gospodine Cvetkoviću.

MILIVOJE:

Nema čekanja. Gori mi pod nogama, treba da posetim druga. A tebi

su vrata širom otvorena.

LUKA:

Ovome se nisam nadao.

MILIVOJE:

Nisam ni ja. Ali, život je, vidiš, okrutan. I nemoj da mi dižeš pritisak,

stvarno nisam oran za svađu.

LUKA:

Ali, kako ću sve ovo objasniti Anđeli?

MILIVOJE:

Ja ću joj objasniti sve. Nemoj tebi da objašnjavam, jer cela stvar može

Page 54: Semir Gicic - Dramas

54

da se pretvori u tragediju. To može Mitar da ti objasni. Za tragedije

sam mu ja večita inspiracija. Elem, bolje beži, da ti ne napravim pakao

od života.

LUKA:

Ne srdite se se, gospodine. Znači, ne želite da zaboravimo nesuglasice

i da se pomirimo?

MILIVOJE:

Tako lepo govoriš da će mi koža išmirglati sako.

LUKA: To ste već rekli.

MILIVOJE:

Pa šta ako sam rekao? Šta si ti? Neki supervizor, možda? Milka Canić?

Hoćeš da dođeš uveče da me toplo pozdraviš.

LUKA:

Ne budite ironični gosn. Cvetkoviću, došao sam da pričamo ozbiljno.

Dakle, vi nećete da se mirite?

MILIVOJE:

Ne sećam se da sam se sa tobom svađao. To poniženje, ne bih sebi

dozvolio, pre bih sa ovog balkona skočio. E, sad, možeš misliti kako

bih reagovao kad bi moja ćerka otišla za takvog tipa, koji samo čeka

da mu neko u sako zadene plavi koverat. To je tvoja čitava filozofija i

ideologija. Ne bih ti je dao, pa makar ceo život ostala neudata. Je li ti

sad sve jasno?

LUKA:

Nisam znao da ste ovoliko svojeglavi.

MILIVOJE:

Napolje! Marš napolje, stoko seljačka!

LUKA:

Smirite se, gospodine. Samo sam se šalio.

MILIVOJE:

Ti hoćeš sa mnom da se šegačiš? Izlazi napolje, dok mi nije pao mrak

na oči. Može svašta da se desi. Sikter, more. Sikter, sikter!

LUKA:

Gospodine…

MILIVOJE:

Mrtva će glava pasti!

(Luka hitro pobegne na ulazna vrata, zatim ulazi Anđela).

Page 55: Semir Gicic - Dramas

55

ANĐELA:

Kakva je ovo buka? Gde je Luka?

MILIVOJE:

Bila buka, pobeže Luka, da ne pukne bruka. Ha-ha-ha. Mogu i ja da

budem pesnik. Nije to toliko teško.

ANĐELA:

Šta to pričaš? Gde je otišao?

(Ulazi Grozdana)

GROZDANA:

Anđela, jesi li ti ponela stonjak? Ne mogu da ga nađem ovamo.

(Primeti da nema Luke). Gde ti je onaj momak?

ANĐELA:

Tata ga je oterao.

GROZDANA:

Šta?

ANĐELA:

Sigurno si mu pričao o Titu, Kardelju i Rankoviću.

MILIVOJE:

Šta ti pada na pamet? Čovek je sam otišao.

GROZDANA:

Idem ja u kuhinju. Ovo ne želim da slušam. (Vrati se u kuhinju).

ANĐELA:

Šta se dešava sa tobom?

MILIVOJE:

Sa mnom je, kćeri, poslednjih dana sve u najboljem redu. Baš mi sve

ide o ruke.

ANĐELA:

Samo da znaš, ovoga puta neće moći.

MILIVOJE:

Šta neće moći?

ANĐELA:

Neće moći da prođe tvoj revolt prema nekom koga volim.

MILIVOJE:

Kćeri, voleti nekog, znači, dati mu moć da te uništi.

ANĐELA:

To te je Mitar naučio. Prvo ti je rekao za njega, onda ti ispričao sve

Page 56: Semir Gicic - Dramas

56

najgore o njemu. Pa te je na kraju ubedio tom devizom, da mi rasturite

sreću. On se nije ženio, ne zna kako je to voleti nekog.

MILIVOJE:

A ti kao znaš? Mitar, bre, nema nikakve veze sa ovim.

ANĐELA:

Nema veze, a od njega si saznao sve ovo. On ne može da podnese da

je neko veći gospodin od njega.

MILIVOJE:

Ono čupavo govno nazivaš gospodinom?

ANĐELA:

Sram te bilo. Znaš šta, sa tobom ne može da se razgovara.

MILIVOJE:

A znaš li ti ko je ovaj malopre navedeni „gospodin“? Sad znam zašto

Mitar nije mogao da kaže.

ANĐELA (Ostaje nepomična, a zatim prozbori).

Ti i Mitar ga poznajete?

MILIVOJE: Naravno da ga poznajemo. Mnogo bolje od tebe. On je

meni, sine, unakazio život. Čak mislim više i od Voje. Luka je bio

njegov advokat, kad me je poslao na sud. Zbog njega sam izgubio

posao. A ovo je govno za mene govorilo sve najgore. Ne mogu da se

setim kakve je sve termine koristio za mene. (Anđela i dalje nepo-

mično sluša očevu priču). I onda je za male pare kupio Vojinu kuću

kad se ovaj odselio za Ameriku. Verovatno je tu bila neka kompen-

zacija, samo da se meni uništi karijera. I ja sam na kraju ostao bez

posla.

ANĐELA:

A ja sam ostala bez teksta.

MILIVOJE:

Je l' sad razumeš moju reakciju?

ANĐELA:

Da nisi, možda, njega zamenio sa nekim drugim advokatom?

MILIVOJE:

Čim sam ga ugledao, noge su mi se odsekle. To je moj dželat. Nikad

me neće ostaviti na miru. Zapamtio sam ja njega, onakvog čupavog. I

ovo odelo je tad nosio na sudu. Verovatno ga obuče kad krene nekom

da ruinira život. Malopre me gledao kao napušteno štene, a na sudu

me je neosnovano optuživao, hladan k’o špricer. Jebem li mu srž pok-

varenu.

Page 57: Semir Gicic - Dramas

57

ANĐELA:

Neka, tata. Nije vredan, da zbog njega psuješ.

MILIVOJE:

On je mene, sine, kako da kažem, a da ne ispadnem prost…

ANĐELA:

Misliš zezn’o?

MILIVOJE:

Uzeo bih ja malo grublju reč, ali što ti kažeš nije vredan…

ANĐELA: Misliš zajeb’o?

MILIVOJE:

Ma, ni to nije ni delić onoga što sam mislio…

ANĐELA:

Misliš da ti ga je…

MILIVOJE: (Prekine je na vreme)

Ama, ne mislim ja ništa i bolje je da ništa ne kažeš. Ma, koli me burac.

Ja odoh na spavanje. Toliko me je iznervirao, da ne mogu ni druga da

posetim. Još mi nije sve čisto. Ostavljam te da malo bolje razmisliš.

Videćeš da sam u pravu. Doviđenja, sine.

ANĐELA:

Živ se čovek na sve navikne, pa valjda ću i ja.

MILIVOJE:

Ako Bog da.

ANĐELA:

Ako Bog da. Laku noć, tata. Izvini za sve ovo.

MILIVOJE:

U redu je, kćeri. Nisi ni ti znala. (Ode na spavanje).

(Svetlo se polako gasi, Anđela sedeći, spusti glavu na sto)

Page 58: Semir Gicic - Dramas

58

ČIN PETI

I

(Jutro, 07. 45h.

Milivoje spava na spojenim stolicama u dnevnoj sobi. Ulazi Grozdana

i budi ga.)

GROZDANA: Milivoje, Milivoje! Ustaj, Milivoje! Hajde Milivoje!

MILIVOJE:

Ah, majko moja, kako me glava boli. Koliko je sati?

GROZDANA:

Petn’est do osam.

MILIVOJE:

Anđela je otišla na posao?

GROZDANA:

Naravno. Budila sam te pre nje da doručkuješ, ali nisam mogla da te

probudim.

MILIVOJE:

Koji je dan?

GROZDANA:

Siđi dole, pročitaj novine i videćeš datum. (Čuje se zvono na vratima).

MILIVOJE:

Ko bi to mogao da bude ovako rano? Grozdana, idi vidi ko je. Ja ću da

se obučem, pa ću da siđem na doručak. (Grozdana ode da otvori

ulazna vrata, a on se oblači i gleda u sliku druga Tita). E, eto, druže

Maršale, konačno i mene je moja muka prošla. Ova me plašila, a pov-

remeno i nasmejala. Kad sam ovo proživeo, živeću još pedeset godina.

Sad sam sve rešio i postavio na svoje mesto. Mitar je, ipak, živ. Mis-

terija oko Anđele njenog tajanstvenog verenika je gotova. A i njemu

sam se na neki način osvetio. (Poljubi sliku, a zatim dolazi Grozdana).

GROZDANA:

Milivoje, jesi li se obuk’o?

MILIVOJE:

Jesam. Ko je zvonio?

GROZDANA:

Mitar. Obuci se pa da pustim čoveka da uđe.

Page 59: Semir Gicic - Dramas

59

MILIVOJE:

Već su ga pustili iz bolnice?

GROZDANA:

Kakve bolnice? Nisam čula da je tamo uopšte bio.

MILIVOJE: (Pretrni od straha)

Grozdana, to nije smešno!

GROZDANA: (Da bi ispala smešna, skače i govori u rep fazonu)

Kakve bolnice? Nisam čula da je tamo uopšte bio.

MILIVOJE: Pa, ti si ozbiljna?

GROZDANA:

Kako ozbiljna, čoveče, sad si mi rekao da budem smešna. Ja stvarno

ne znam šta da ti kažem. Požuri, čeka te čovek.

MILIVOJE: (Stoji, zabezeknut)

Pa, kako? Kako?

GROZDANA:

Aman, šta kako? Nisam ga odavno videla. Odoh sad da ga pitam za tu

bolnicu. Hajde, požuri. Ima nešto važno da ti priča. Jako je nervozan.

Hajde! (Izađe).

(Milivoje, čuvši ovo, ostaje nepomičan, a zatim padne onesvešćen.

Svetlo se gasi).

K R A J

Page 60: Semir Gicic - Dramas
Page 61: Semir Gicic - Dramas

61

PROKLETSTVO Ja po svoje dođoh, a ti vidi šta ćeš!

Ko je iskren preko mere, deluje okrutno.

Ko je odvažan preko mere, prouzrokuje nered.

Ko je oprezan preko mere, izgleda strašljiv.

Ko je uljudan preko mere, postaje dosadan.

Konfučije

(28. 9. 551. – 4. 3. 479. pre nove ere).

Page 62: Semir Gicic - Dramas

62

Predgovor

57. Sterijino pozorje

Bilten br. 7,

„Nikome ništa nažao nismo učinili”

U pitanju je porodična drama, priča o lažima i tajnama koje svi

vučemo, a u jednom trenutku će morati da nas i razderu. Siže teksta

doista je zanimljiv. Priča o porodici Jakovljević analizirala je pitanja

prioriteta i porodičnih odnosa kao obavezno disfunkcionalne, a nekada

čak i s dozom nasilja, ređe fizičkog, ali svakako psihološkog. „Naši

očevi” svakako su u centru ovih odnosa, u slučaju Prokletstva kao au-

tokrate, zlobnici i teroristi. Dva ženska lika lako je podeliti u stereotipe

neurotične, beskorisne domaćice i opasne, zavodljive devojke.

Konačno, zanimljiv je i odnos roditelja i dece. Pojam roditeljstva

iako komično postavljen, jasno je ukazivao na neminovnu propast

mlađe generacije, čija je realnost u sferi nemačkih pornića, ham-

burgerija i promiskuiteta. U isto vreme, roditelji deci ne mogu da po-

nude alternativu, kada ni oni sami ne mogu da istupe iz vlastitih okvira

(horoskop, lov...), što je svojevrsni beg od stvarnosti. Svi smo mi,

naizgled, ugledni i čestiti, ali vučemo decenijama stare grehe i

prokletstva.

Lako je, kaže Gicić u svom tekstu, odreći se porodice, ali automo-

bila nikako!

Nikola Stepić

Page 63: Semir Gicic - Dramas

63

LICA

SVETISLAV JAKOVLJEVIĆ - odiše samopouzdanjem, iako mu sa-

vest nije najčistija. Naizgled naivan i uljudan gospodin, a u suštini ote-

lotvorenje pakosti.

DUBRAVKA JAKOVLJEVIĆ – njegova žena. Po količini teksta i

igre njena bi uloga bila relativno glavna. Zapovedvičkog držanja, ži-

vahna, okretna. Naizgled snažna ženetina, ali srčani bolesnik. Po zani-

manju kasirka. Malerozna i sujeverna. Žali se na svoju sudbinu, jer je

njena sudbina, sudbina njene porodice.

DUŠAN JAKOVLJEVIĆ – sin. Šta može kad mu se uvek desi da

naiđe u nezgodno vreme i kaže ili uradi ono što ne treba. Večiti puber-

tetlija. Po zanimanju, bez zanimanja. Po obrazovanju, bez obra-

zovanja.

SANDRA JAKOVLJEVIĆ – Nosi epitet osvetnika, ali joj to nikako

ne leži. Naizmenično plaha i bojažljiva, odnosno, snalažljiva i nesna-

lažljiva. Da nije nje, ne bi bilo ove drame.

MALER BELAJBEG – advokat. Čovek neodređenog stasa.

Page 64: Semir Gicic - Dramas

64

ČIN PRVI

I

VREME: Današnje, dakle, teško.

MESTO: Dnevna soba porodice Jakovljević.

(U pozadini su dva velika prozora i ulazna vrata u sredini. Levo su

vrata spavaće sobe, a desno sinovljeve sobe.

Dnevna soba je prostrana, uređena na srednjostaleški, klasičan

način. Različiti komadi nameštaja za sedenje, daska za peglanje uz

prozor, usisivač, ogledalo na zidu i mnogo nesvakidašnjih detalja

protiv uroka razasutih po sobi kao što su na primer: potkovica, zečji

repić i slično.

Posle male pauze čuje se Dubravka kako doziva sina. Približavaju se

ulaznim vratima.)

DUBRAVKA (off):

Dušane, stani, Dušane! Čuješ li šta ti pričam!?

DUŠAN (uđe):

Ne želim da te čujem, ostavi me na miru.

DUBRAVKA (Uđe i ona i hiteći dojuri do police sa lekovima. Popije

lek i čašu vode. Duboko uzdiše):

U grob ćeš me oterati. Nemoj mi stajati s leve strane, rekla sam ti!

DUŠAN:

Nema potrebe za tolikom panikom.

DUBRAVKA:

Nema? Uhvatila sam te sa Simonidinom ćerkom u hodniku kako se

cmačete. Ščepam te za vrat, tebe baš briga. Nju još manje. Treba da

vas komšije vide, pa da nas ogovaraju do sudnjega dana!

DUŠAN (hladno i nezainteresovano):

Nek' ogovaraju.

DUBRAVKA (uviđa da je bolje da spusti loptu i udeli majčinski

savet): Kako ti to nije dovoljno? Planira da mi se u kuću uvali. Rospija

mršava...niskobudžetna.

DUŠAN:

Nije mršava. Cura je manekenka.

Page 65: Semir Gicic - Dramas

65

DUBRAVKA:

Manekenka? Pa i majka joj je bila manekenka, pa se manekenisala sa

svima. Ova je na nju povukla. K’o tapacirani kostur.

DUŠAN:

Sa njom nije ništa ozbiljno.

DUBRAVKA:

Znači, ovo ti je bilo prvi put?

DUŠAN:

Ma, jok. Po'vatamo se tu i tamo.

DUBRAVKA:

Pu-pu-pu. Pomeri se s mesta.

DUŠAN:

Lepo meni, njoj još lepše. Ako znaš na šta mislim?

DUBRAVKA:

Pored svih cura na ovom svetu, naš’o si rengenski snimak da ’vataš.

Hoćeš da se zaraziš? To prekidaš odmah. Bez žalbe, bez polemike.

Gotovo! Kuku meni, struju nisam platila.

(Krene u sobu. Čovek prođe pored nje, ne obazirajući se na svađu.

Ona zastane, a on otvori vrata).

II

DUBRAVKA (suprugu):

Gde ćeš?

SVETISLAV:

U lov.

DUBRAVKA:

Tek tako, Svetislave. K’o pored groblja.

SVETISLAV:

Šta da vam radim? Svako treće popodne, priča je ista. (Dušanu): Nisi

valjda u mojim kolima?

DUŠAN:

Danas nisam.

DUBRAVKA (Suprugu):

Tebi je samo do auta. Tako mi Boga, poješću vas žive. Dovde ste mi

došli! Nemoj mi stajati s leve strane.

Page 66: Semir Gicic - Dramas

66

SVETISLAV:

Sa kojom si ga uhvatila jutros?

DUBRAVKA:

Sa Simonidinom ćerkom.

SVETISLAV:

Sa onom unicefkom?

DUŠAN:

Ma takve su manekenke danas.

SVETISLAV:

Kazni ga, Dubravka!

DUBRAVKA:

Tako, dakle. Ja, koja sam srčani bolesnik, da ga kažnjavam, a ti ćeš da

ideš u lov. Nisi ga kažnjavao kad je ponavljao, skinuo mrak sa

četrnaest godina, bežao od kuće, pušio travu, tuk'o se u kafani, pov-

raćao želudac od alkohola. Tek kad si ga uhvatio da ti orgija u kolima,

kaznio si ga. (Otera ga napolje i zalupi vrata).

III

DUBRAVKA:

Dakle, tu smo stavili tačku? Je li?

DUŠAN:

Gde?

DUBRAVKA:

Bože, uzmi me, nemoj da me čeputaš. Pu-pu. Sa onom ofingerkom si

završio? Je li?

DUŠAN:

Gotovo.

DUBRAVKA:

Zakuni se.

DUŠAN:

Umrla ti, ako lažem.

DUBRAVKA(Zarida):

Kuku! Povuci se za uvo! Brzo! (Dušan posluša neredbu) A sad se lepo

zakuni.

DUŠAN:

Kunem se.

Page 67: Semir Gicic - Dramas

67

DUBRAVKA:

Ne držiš ukštene prste?

DUŠAN:

Ne.

DUBRAVKA (konačno odahne):

Lep si, a uvek naletiš na neke, Bože me prosti... šlogirane karanfile.

Te će ti ženske doći glave. Samo misliš na onu stvar. Baksuze. Nije

čudo, rodila sam te na mali utorak.

DUŠAN:

Idem, jer opet počinješ sa svojim sujevericama (Odlazi).

DUBRAVKA:

Ćuti. Nisam sujeverna, samo realna.

DUBRAVKA: (Dušan izađe. Mala pauza). Kuku meni, struju nisam

platila. (Ode i ona).

Page 68: Semir Gicic - Dramas

68

ČIN DRUGI

I

(Žena usisava u dnevnoj sobi. Neko zvoni. U prvi mah ne čuje zvono.

Posle par sekudni, čuje zvono i doziva sina da otvori.)

DUBRAVKA (Iz sveg glasa, usisivač i dalje uključen)

Dušane, čuješ li me, Dušane! Neko zvoni! Dušane!

DUŠAN (Dođe):

Šta je?

DUBRAVKA (još glasnije):

Neko zvoni! (Kad vidi šta je obukao, ugasi usisivač). Četvrtak ujutro,

on obukao crvenu košulju. Pa, jesi li normalan?

DUŠAN:

Aman, majko.

DUBRAVKA:

Ćuti sad. Raspravićemo posle. Sad otvori vrata.

(Sin otvara vrata i razgovara sa nekim. Žena nastavi sa usisavanjem.

Par sekundi posle, on se vraća egzaltiran. Ona ugasi usisivač i pakuje

ga).

DUBRAVKA:

Kakav ti je to osmeh? K’o da si spav’o sa ofingerom u ustima. Ko je

bio?

DUŠAN:

Bila. Žensko. Mislim, nije bila. Tu je! Znaš kakva riba. Ludilo, kevo!

DUBRAVKA:

Kakva keva, jezik pregrizo. Pu-pu. Povuci se za uvo. Čuješ šta ti

kažem? U grob ćeš ti mene oterati sa tvojim fuksama.

DUŠAN:

Nije moja.

DUBRAVKA:

Pa, šta hoće kog đavola, ovako sabajile?

DUŠAN:

Traži tatu.

Page 69: Semir Gicic - Dramas

69

DUBRAVKA:

Šta hoće, more?

DUŠAN:

Traži tatu.

DUBRAVKA:

To sam već čula.

DUŠAN:

Pa, što pitaš opet?

DUBRAVKA:

Mislila sam šta hoće od tate?

DUŠAN:

Kaže, to će njemu reći. Šta ja znam? Njegove švalerske igrarije su

isključivo njegove.

DUBRAVKA:

Pu-pu. Pomeri se s mesta.

DUŠAN:

Šalim se. Gde je tata?

DUBRAVKA:

Juri kučiće i mačiće po šumama. Nije se još vratio iz lova. Uvedi je, a

ja ću ga zvati. (Žena ode da telefonira i usput komentariše). U deset

ujutru je našla da ga traži i to kad moram da idem na posao. Kuku

meni, struju nisam platila.

(Sin otvara vrata i uvodi lepu, negovanu i tananu curu od dvadeset i

kusur godina. Sin je šarmira).

II

DUŠAN:

Uđi. Sedi, sad će on. (Ona sedne). Ti si?

SANDRA:

To ću njemu reći. A vi ste?

DUŠAN (duhovito):

E, to će ti on reći. Ha-ha-ha. (Duga tišina). Odavde si? (Ćuti, pa kaže,

računajući da je fazon smešan). Aha i to ćete njemu reći.

SANDRA (promumla):

Mmmm... da.

Page 70: Semir Gicic - Dramas

70

III

DUBRAVKA (Dolazi. Odmeravajući gosta):

Dobro jutro! (Pošto nema odgovora, pokušava da dozna ko je dotična

osoba): Mogu li ja nekako da vam pomognem?

SANDRA:

Ne, gospođo. Može jedino vaš muž.

DUBRAVKA:

On će sad doći. Ja moram da idem na posao.

IV

(Ulazi Svetislav)

DUBRAVKA:

Evo i njega. (Suprugu): Traži te neko. (On gleda fokusirano na

devojku i ne mrda.) Pamet u glavu, Svetislave! (Daje mu bokal vode

sa stola). Evo ti, prospi za mnom. Pa, idem ja!

DUŠAN:

Evo, ja ću da te pozovem.

DUBRAVKA (Cikne):

Ne! Ne! Sedi dole! (Čovek prosipa vodu, a pre no što potpuno izađe,

čuje se žena). Kuku meni, struju nisam platila. (Ode).

V

DUŠAN (Prikrade mu se, dok otac i dalje zumira devojku):

Svetislave, daj mi ključeve od auta.

SVETISLAV:

Mani me se, Dušane. Nego, ko je ova?

DUŠAN:

Pojma nemam. Ništa ne pregovara. A kad progovori, bolje da ne pro-

govori. Mada, dobra je. Svetislave, otimaš sinu sveže meso.

SVETISLAV:

Prvi put je vidim u životu.

DUŠAN:

Kako da ne. Daj ključeve. Molim te. Imam zakazan sastanak sa jed-

nom devojkom.

Page 71: Semir Gicic - Dramas

71

SVETISLAV:

Evo! I nestani, molim te.

VI

(Čovek i cura ostaju sami)

SVETISLAV: (Smeten i postiđen jer ne zna ko je osoba prekoputa.

Osećajući se nelagodno, zauzme sasvim zvaničan stav).

Pa, kako ste? (Tišina) Mislim, globalno... ovako...

SANDRA:

Ne znam šta da ti kažem. Dečko me šarmira, tvoja žena spopada. Tako

nekako.

SVETISLAV:

To je Dubravka, moja žena. Nervozna je, ali ima dobru dušu. Srčani

bolesnik.

SANDRA (Drsko):

Sa onolikim brkovima i ja bih bila nervozna.

SVETISLAV (Zabezeknut):

Oprostite?

SANDRA:

Nisam došla po tvoje izvinjenje. To mi ne treba. Zato ću odmah preći

na stvar. (Devojka razgleda sobe i nameštaj po kući).

SVETISLAV:

Devojko, ja vas ne razumem.

SANDRA:

Reči ne razumeš, a da li ti je moje lice poznato? Čuješ li šta te pitam?

SVETISLAV:

Ja takvo ponašanje ne dozvoljavam u svojoj kući.

SANDRA:

Jesi li baš siguran da je ova kuća tvoja?

SVETISLAV:

Ne razumem.

SANDRA:

Aman, čoveče, ti baš ništa ne razumeš.

SVETISLAV:

Vašem izgledu ne priliči takvo ponašanje i rečnik.

Page 72: Semir Gicic - Dramas

72

SANDRA:

Zašto? Da te nisam psovala?

SVETISLAV:

Ovako više ne ide. Vaše ponašanje je nedopustivo. Hoćete li se, molim

vas, konačno predstaviti?

SANDRA:

Nije problem. (Izvadi papir i daje mu, ne gledajući ga.) Izvoli.

SVETISLAV (Uzima):

Šta je ovo?

SANDRA:

Izvod iz matične knjige rođenih. Kao lična indetifikacija.

SVETISLAV (Preseče se. Uzme dokument i razmatra):

U redu. Šta to ovde piše? (Sedne) Republika Srbija, izvod iz matične

knjige rođenih.

SANDRA:

Ime čitaj.

SVETISLAV:

A, da. Ime Sandra, prezime Jakovljević.

SANDRA:

Da li ti to nešto govori?

SVETISLAV:

Pa... Imamo isto prezime.

SANDRA:

Dakle, ipak me razumeš?

SVETISLAV:

Malo.

SANDRA:

Bolje malo, nego pogrešno. Ovaj razgovor sa tobom je teži no što sam

mislila. Pročitaj ime oca i majke. (On traži imena, pa kad ih locira,

zanemi) Imena su ti poznata. Lice svakako nije. (Drhtavim glasom).

Nisi se usudio da me posetiš.

SVETISLAV (Prebledi):

Nije valjda?

SANDRA (Vrisne u plač):

Jeste. Tako je. Ja sam Bracina ćerka. Tvog rođenog brata, koga si

pljunuo čim je otišao u grob. Moju majku iz kuće isterao, a na mene

zaboravio.

Page 73: Semir Gicic - Dramas

73

SVETISLAV:

Bože moj, neverovatno. Ćerka moga Bratislava. Kako si porasla.

SANDRA:

Sram te bilo. Kako možeš u oči da me pogledaš?

SVETISLAV:

Ne znam šta da ti kažem.

SANDRA:

Ne moraš ništa. Sve znam.

SVETISLAV:

Ne znaš, sine. Nije tačno da sam tvoju majku iz ove kuće isterao. A na

tebe nisam zaboravio. Nisam mogao da te nađem.

SANDRA:

Lažeš.

SVETISLAV:

Ne lažem. Ti moraš da čuješ drugu stranu priče. Ja za tvoju sudbinu

nisam kriv.

SANDRA:

Tako svi kažu kad su optuženi. Prebacuju krivicu na drugoga.

SVETISLAV:

Dušo, ja ti se kunem.

SANDRA:

Nisam ti ja ništa. Kakva duša?

SVETISLAV (Najednom promeni stav. Sasvim odlučan):

Dobro. Neću se pretvarati. Ne poznajem te, s tim shodno, ne gajim

nikakve emocije prema tebi. Sad mi reci, zašto si došla? Hoćeš da mi

rasturiš porodicu? Da me isteraš iz kuće? To bi ti htela.

SANDRA:

Da te isteram iz kuće - ne mogu. Mada bi to najmanja kazna bila za

tebe. Konsultovala sam advokata, koji će me zastupati na sudu. Rekao

mi je da po zakonu ne mogu sve da ti uzmem.

SVETISLAV:

Što nisi došla ranije?

SANDRA:

Znala sam šta hoću, samo nisam znala kad je najpodobniji trenutak.

SVETISLAV:

I misliš da ćeš mi stvarno uzeti deo kuće?

SANDRA:

Ovo je moj pokojni otac sa tobom gradio. Polovinu gradnje plaćao.

Page 74: Semir Gicic - Dramas

74

Kud ga đavo natera da s tobom u posao uđe? Polovina je njegova i

amin. Toliko ću da uzmem. Spremna sam na poštenu kompenzaciju,

ali neću da se ponižavam.

SVETISLAV:

Ako si završila, ja bih da ti čestitam. Vidim da si se dobro pripremila,

pre no što si ovamo došla da se sa mnom suočiš.

SANDRA:

Takva sam na oca.

SVETISLAV:

Tvoj otac je bio obično govno.

SANDRA (Opomene ga):

Moj otac je mrtav.

SVETISLAV:

Bez obzira.

SANDRA (Krene na njega puna mržnje):

Oca nemoj da mi diraš. U usta da ga nisi stavio.

SVETISLAV (Krene i on na nju, ona se uplaši, povuče i zaplače.):

Vidi je! Sad i plače. Na početku si se ponašala bahato, a sad mi glumiš

nevinašce.

SANDRA:

Nemam šta da glumim. Stid sam ostavila kod kuće kad sam ovamo

pošla.

SVETISLAV:

Stid kad ode, ne ume da se vrati. Nemoj jednu priču, pa drugu. Pronađi

se.

SANDRA:

Koliko sam se samo namučila. Proklinjala sam te svakoga dana. Ali

nije mi žao. Ta patnja me je očvrsnula, da bih tebe uništila. Mene

siroče napadaš, a svog sina si lepo odgojio.

SVETISLAV (Ubedljivo):

Kog sina?

SANDRA:

Ovaj što je otišao sa tvojom ženom.

SVETISLAV (Još ubedljivije):

Nije mi on sin.

SANDRA:

Misliš da ću da poverujem u te budalaštine?

Page 75: Semir Gicic - Dramas

75

SVETISLAV:

Kako hoćeš? Otvoreno sam ti sve rekao. Izneo ti karte na sto, bez

pardona.

SANDRA (Sumnjičavo):

Dakle, nije ti sin?

SVETISLAV (Ubedljivo):

Ne. On je student. Uzeo je sobu kod nas pre tri godine.

SANDRA (Poveruje):

Bilo kako bilo, ti moju sobu izdaješ i stanarinu trpaš sebi u dzep. A ja

sam kao siroče išla od rođaka do rođaka. Više se i ne sećam ko me je

sve odgajao. Je l' ti čuješ šta ja tebi pričam?

SVETISLAV:

Slušam, al’ te ništa ne čujem, još manje razumem, a sve to ukupno me

uopšte ne zanima. Gledam te i ne mogu da verujem. Ista majka. Tako

mi se i ona žalila kad je došla sa stomakom do zuba.

SANDRA:

I te kako me se tiče. Ja po svoje dođoh, a ti vidi šta ćeš!

SVETISLAV:

Po svoje? Ako si došla po svoje, onda je red da ti nešto dam.

SANDRA:

Šta ćeš da mi daš?

SVETSILAV:

Pa da vidimo. Evo, na primer, mogu jedino da ti dam kurac.

SANDRA (U neverici):

Proklet bio. Manijače! (Zaplače se i krene da ga udari, ali on nju

preduhitri i krvnički je ošamari. Sandra plačući izleti iz stana. On stoji

hladnokrvno i pripaljuje cigaretu).

Page 76: Semir Gicic - Dramas

76

ČIN TREĆI

I

(Jutro. U dnevnoj sobi sedi bračni par Jakovljević. Žena pristojno

obučena za posao kasirke. Muž pristojno dotučen zbog jučerašnje

svađe, koja ga posle prespavane noći, ipak tišti. Piju jutarnju kafu.)

DUBRAVKA:

Lepo je što si jutros ostao kod kuće da zajedno pijemo kafu. Bar jedno

jutro da ne ideš u lov, pa da se kod kuće siti ispričamo. (Mala pauza.

Svetislav zamišljeno gleda u jednu tačku). Ne možeš da veruješ kakva

je kriza na poslu. Posle toliko godina, brinem za svoje radno mesto. Ti

sigurno misliš da preterujem i kako nisam normalna. Ti meni stalno

kažeš „Dubravka, ti nisi normalna”. A meni samo još crna mačka da

se pojavi na poslu, i tad možemo da idemo kud-koji. Kuku meni, Goci

nisam izjavila saučešće. (Mala pauza. Svetislav grize nokat od palca).

Čuješ li šta ti ja pričam?

SVETISLAV (Pošto je pripalio cigaru i srknuo kafe, najzad progovri,

ali odnekud sasvim mirno, zamišljeno):

Biće bolje. Nemoj da si pesimista.

DUBRAVKA:

Ma, nisam pesimista. Ne znam kako da sastavimo kraj s krajem. Ako

ostanem bez posla, ne pitaj. Ali Bog neće dati da dobijam otkaz tek

tako. Uvek sam pošteno radila. Dobro, ti nisi nikad nisi ni radio. Ali

se nismo nikad ogrešili ni o nekog. (Mala pauza. Svetislav uzdahne).

Dušan troši, da Bog dragi sačuva. Niko ne zna da se rokfeleriše kao

on. Zatvoriš jednu rupu, on ti napravi duplo veću. Koliko vidim, mora-

ćemo da prodamo auto.

SVETISLAV (Pošto se povrati iz obamrlosti, vikne iz sveg glasa):

Šta!?

DUBRAVKA (Preseče se. Zakrklja):

Idi bestraga, čoveče. Na smrt me preseče. Pu-pu. Pomeri se s mesta.

Hoćeš da mi srce stane. (Ode do police sa lekovima. Popije lek i vodu).

SVETISLAV:

Dubravka, čuješ li sebe? Moja kola nećemo prodavati.

DUBRAVKA:

Dobro. Ne moramo. Dabogda pocrkali od gladi. (Povuče se za uvo).

Page 77: Semir Gicic - Dramas

77

Daleko bilo.

SVETISLAV:

Auto nemoj više u usta da mećeš.

DUBRAVKA:

Dobro. Čula sam te. Auto ostaje. Šta se tebi desilo? Mora da si ustao

na levu nogu. Uzmi moj list od fikusa, stavi ispod dupeta. Biće ti lakše,

veruj mi.

SVETISLAV:

Ostavi me bar na čas. Nije mi dobro.

DUBRAVKA:

Da zovem lekara?

SVETISLAV:

Nema potrebe.

DUBRAVKA:

Pa, stavi list od fikusa, poslušaj me.

SVETISLAV:

Proći će i bez toga.

DUBRAVKA:

Znam šta će te oraspoložiti. Daj da ti gledam u šolju.

SVETISLAV:

Ovako te molim, ostavi me na miru.

DUBRAVKA:

Ama, smiri se. Ja svakako idem na posao za deset minuta. Posle radi

šta ti je volja. Da vidim šta ti piše? Jaoj meni, okrunjena ti šolja.

SVETISLAV:

Pa?

DUBRAVKA:

Pa, zato si ti takav. ’Ajd bar želju da ubodeš. Hajde, ubodi prstom.

(Očajan zbog njenog brbljanja, posluša je). Jesi li pomislio želju?

SVETISLAV (nezainteresovano):

Da.

DUBRAVKA:

Eto. Ostvariće ti se.

SVETISLAV (Podrugljivo):

’Ajde?

DUBRAVKA:

Hoće. Šta si pomislio?

Page 78: Semir Gicic - Dramas

78

SVETISLAV:

Da mi pojedeš govno. Eto šta sam pomislio.

DUBRAVKA

Sram te bilo pogana jezika. Uzmi ga, Bože, preko veze, da ti ga ja ne

šaljem gore po protokolu. Kako možeš tako nešto da mi kažeš? Kuku

meni, nisam Goci izjavila saučešće. (Ustane da telefonira. Digne

slušalicu i zastane da čuje). Halo? Molim vas, gospođo, spustite slu-

šalicu. (Svetislavu). Ovo je neverovatno. Dvadesetprvi vek, a dvojne

linije se i dalje pojavljuju. Nikada mi nećemo u Evropu. (U slušalicu).

Halo, gospođice, spustite, moram da zovem Gocu, da joj izjavim

saučešće. Svetislave, dođi ovamo, glupača mi duva u slušalicu.

SVETISLAV (Ustane i uzima slušalicu):

Halo. Gospođice, molim vas, predstavite se.

DUBRAVKA:

A? Šta kaže?

SVETISLAV:

Ne znam. Mazi se. (Stavi slušalicu na uvo). Sad kaže da su joj noge

namazane kokosovim uljem. Alo, curo, ne dahći. Čuješ li me!? Ne

dahći!

DUBRAVKA:

Šta radi?

SVETISLAV:

Stenje. I pominje moje ljubavno ćebe. Šta joj to znači?

DUBRAVKA:

Pojma nemam. Ali znam da ti nemaš dlake po grudima. Daj kurvu, da

joj kažem reč, dve. Slušaj me, fukso. Spusti slušalicu, da ti ne bih u

grob spustila. (Svetislavu). Ovo mora da je neka Dušanova. Idi i bani

mu u sobu. (Svetislav ode, a Dubravka sluša i komentariše za sebe):

Slušaj kurveštiju što je prosta.

(Svetilav vuče pospanog Dušana)

II

SVETISLAV:

Spusti, Dubravka. To je rospija od ovog skota. On se uspavao, a

slušalica ostala podignuta. Ta je ludača celu noć dahtala. Vidiš kako

je promukla?

Page 79: Semir Gicic - Dramas

79

DUBRAVKA:

Kuku meni. (Spusti): Dušane, je li ovo tačno?

DUŠAN:

Ma, nije to moja cura. To su one cure sa kasete.

SVETISLAV:

Hotlajn?

DUBRAVKA:

Vid’ ovoga. Kako ti znaš? Holtajn?

DUŠAN:

Eto, tata zna, pa nek ti objasni.

SVETISLAV: (Opravdava se Dubravki)

Video sam reklamu u onim novinama. Znaš li da minut slušanja ovih

stenjodahtalica košta oko pedeset dinara, plus pdv, pa ti vidi. A ona je

dronfulja stenjala celu noć.

DUBRAVKA(Očajno krikne):

Kuku, kuku, kuku! Celu noć si je slušao. Ja ću morati da zovem popa

da okadi ovu kuću. Ovo je ukleta kuća. Pogledaj se na šta ličiš.

(Svetislavu): Nikad neće odrasti.

SVETISLAV:

Neće!

DUBRAVKA:

Još je u pubertetu.

SVETISLAV:

Još!

DUBRAVKA:

On je celu noć slušao te telefonske jahačice.

SVETISLAV:

Jeste!

DUBRAVKA:

Znaš li koliko on ima godina?

SVETISLAV:

Šta da se radi? Znam.

DUBRAVKA:

Šta znaš? Ti si ga uvek podržavao u ovome. Znaš li koliko ima godina?

SVETISLAV:

Ama, znam, ženo!

DUBRAVKA:

Koliko?

Page 80: Semir Gicic - Dramas

80

(mala pauza)

SVETISLAV:

Sad si me zbunila.

DUBRAVKA:

Teško meni. Evo, igra mi oko. Kakvi me jadi sabaile nađoše. Dušane,

idi umij se, siđi dole, upali auto, izbaci ga iz dvorišta i čekaj me. Samo

da ja uzmem tašnu i jaknu iz sobe. (On ode po zadatku, a ona krene u

spavaću sobu, ali vrata se ne otvaraju): Šta je sad ovo? Ova vrata neće

da se otvore. Svetislave, čuješ!?

SVETISLAV:

Čujem. Nategni jače.

DUBRAVKA:

Nategni koliko hoćeš. Opet neće. Dođi ovamo, ne stoj tu. (Svetislav

dođe): Nemoj sa leve strane. Zaobiđi me.

SVETISLAV:

Skloni se, ženo, da bih video šta je sa vratima. (Pokuša i Svetislav, ali

uzalud) Boga mi neće. Neko se zaključao.

DUBRAVKA:

Šta lupaš? Mi smo iz te sobe izašli pre sat i po vremena. Kako je mogao

neko da se zaključa ili prođe pored nas? (Mala pauza). Jaoj. Neko se

ukurco unutra dok sam ja kuvala kafu, a ti se tuširao. (Uspaniči se).

Lopovi! Kuku meni, pored sve muke, pokraše me sabajle. Lopovi! A

Goci ne izjavih saučešće. Lopovi!

III

(Dolazi Dušan)

DUŠAN:

Šta je sad problem? Što vičete?

DUBRAVKA:

Opljačkani smo. Eto što vičemo. Dok ti tamo dahćeš, neko je izneo

sve iz moje sobe. I zlato, i goblene i heklano. (Lupi se po čelu). Danas

je petak, trinaesti. Lepo sam rekla, na ovaj dan se treba zaključati i ne

izlaziti iz kuće. Čak ni da jedeš. Može da ti presedne. A vas baš briga.

Širom otvorili vrata.

Page 81: Semir Gicic - Dramas

81

(Čuje se glas iz sobe)

GLAS (off):

„Gospođo, nisu lopovi.”

DUBRAVKA (Dušanu):

Nego ko je?

DUŠAN:

Nisam ja ništa rekao.

DUBRAVKA:

Nego ko?

GLAS (off):

Ja sam.

DUBRAVKA (Kulturno uputi osobi u susednoj spavaćoj sobi):

Ko si ti što vičeš tako glasno u sobi mojoj. (Namigne mužu i sinu, kao

znak da je preuzela situaciju u svoje ruke).

GLAS (off):

Ja sam ona devojka od juče.

DUBRAVKA:

Tačno sam znala. Šta će ona tamo? Prokleta bila, videla sam da ima

urokljive oči. Neverovatno. (Curi): Gospođice, hoćete li molim vas da

napustite moju intimnu, spavaću sobu?

SANDRA (off):

Ne.

DUBRAVKA:

Gospođice, ljubazno vas molim da napustite kuću Jakovljevića.

SANDRA (off):

Pravo kažete. Kuća Jakovljevića. Zašto onda da je napustim?

DUBRAVKA:

Ja ovu ne razumem. Čekaj, ona je juče ostala sa tobom. Šta ti je rekla?

Ko je ona?

SVETISLAV (Vidno uplašen):

Pojma nemam.

SANDRA:

Imaš, Svetislave.

DUBRAVKA:

Ona ti ime zna.

DUŠAN:

Možda mu je švalerka. Koliko vidim, biće ovde i povuci, a Boga mi i

Page 82: Semir Gicic - Dramas

82

potegni.

DUBRAVKA (Cikne):

Nemoj da ti ja potegnem šamarčinu, znaš? Beži dole i upali auto. Čekaj

me, ja ću sigurno doći.

(Dušan ode)

IV

DUBRAVKA:

Svetislave, ko je ona?

SVETISLAV:

Pričaću ti kad dođeš. Situacija je malo komplikovana. (Tiho da Sandra

ne čuje). Isterao sam to đubre i vidiš, ona ponovo došla.

DUBRAVKA:

Ovoliko malera nije me nikad našlo. I to u jednom danu. Odoh u crkvu

da zapalim sveću. A pre toga, otići ću na posao, da im se javim. Od-

biće mi deset posto od plate, jer sam zakasnila. Ma, najbolje da se

obesim. Svetislave, odoh. A ti ovo reši. Sam si zasrao, sam ćeš da

čistiš. Nemoj da me ova fuksa sačeka kad dođem.

SANDRA:

Čula sam vas.

DUBRAVKA:

More, sikter iz moje kuće. (Krene nogom da razvali vrata). Svetislave,

razgovaraj lepo sa njom. (Izvadi nešto iz novčanika). Drži ovo dok

pričaš sa njom. Pomoći će ti.

SVETISLAV:

Šta je to?

DUBRAVKA:

Detelina sa četiri lista. Čuvam je dugo. Čuvaj se i ti. Ova je spremna

da ti oči iskopa. Idem. Zaključaj vrata, da ti ne uđe još neko.

SVETISLAV:

Hoću, ne brini.

DUBRAVKA:

Kako da ne brinem? Pored tebe može ceo bataljon da uđe, ti nećeš

primetiti. (Izlazi). Kuku, opet nisam Goci izjavila saučešće. (Izađe).

SVETISLAV (Ispred ulaznih vrata):

A struju, jesi li platila?

Page 83: Semir Gicic - Dramas

83

DUBRAVKA(Čuje se glas iz daljine):

Pusti me čoveče!

(Svetislav se vrati u kuću i zaključa ulazna vrata. Priđe vratima

spavaće sobe u kojoj se nalazi njegova bratanica).

V

SVETISLAV:

Slušaj, ne znam kako da ti kažem. Izvini za ono juče. Znam da si ljuta.

Ali to nisam bio ja. Udario sam te u afektu.

SANDRA:

A ona tvoja ponuda? I ona je bila u afektu?

SVETISLAV:

Moja ponuda?

SANDRA:

Pa, rekao si mi da možeš jedino da mi daš svoje genitalije.

SVETISLAV:

Jaoj. Nisam valjda? Stvarno nisam znao šta pričam.

SANDRA:

Znao si, Svetislave. Džaba se izvinjavaš. To radiš samo zato da tvoja

žena ne sazna istinu.

SVETISLAV:

Upravo se toga bojim. Dogovorićemo se oko svega, samo nemoj da

otvaraš usta. Bar otvori vrata.

SANDRA:

Tek tako? Pa da me ponovo udariš. Ne hvala. Kakav si, silovao bi me.

SVETISLAV:

Ma, šta ti pada na pamet? Ti si mi kao rođena ćerka.

SANDRA:

Nisam ti ja ništa i ne izlazim iz sobe, dok mi ne prepišeš ono što mi

pripada.

SVETISLAV:

Pa tad ni ne moraš da izlaziš.

SANDRA:

Tako je, kako je. Ti si kriv za sve. Kad mi provučeš rešenje o podeli

imovine, izaći ću. To uradi što pre, da ne bih progovorila sa tvojom

ženom.

Page 84: Semir Gicic - Dramas

84

SVETISLAV:

Idem da nazovem advokata, da ti prepiše deo kuće.

SANDRA:

Polovinu!

SVETISLAV:

Polovinu? Juče si se zadovoljavala jednom sobom.

SANDRA:

Juče za juče. Juče je puk'o šamar, pa se ulog povećao.

SVETISLAV:

Opasan si igrač. Samo nemoj Dubravki ništa da kažeš, a ni ovom stu-

dentu. Voli moju ženu kao majku rođenu, pa će joj reći.

SANDRA:

Sve dok radiš za ovu stvar oko podele imovine, biće u redu.

SVETISLAV:

Idem da to sredim (Ode).

Page 85: Semir Gicic - Dramas

85

ČIN ČETVRTI

I

(Dnevni boravak. Svetislav se kreće nervozno po sobi. Ulazi Dušan).

DUŠAN:

Šta je, ćale?

SVETISLAV:

Život mi je, sine. Život. Jesi li poveo mamu?

DUŠAN:

Jesam. Potpuno je odlepila.

SVETISLAV:

Znao sam.

DUŠAN:

Odbili su joj deset posto od plate.

SVETISLAV:

Koleteralna šteta.

DUŠAN:

Što si tako uznemiren?

SVETISLAV:

Kako da ne budem pored tebe takvog?

DUŠAN:

Sad sam ja kriv za sve.

SVETISLAV:

Jesi. Što li sam te pravio? Bolje da sam te o čaršav obris’o. Daj mi

ključeve od auta.

DUŠAN:

Nemoj, ćale, molim te.

SVETISLAV:

Čujes li šta ti kažem?

DUŠAN:

Uzmi ih sutra, nek ostanu još danas kod mene. Imam zakazan sastanak.

SVETISLAV:

Daj ovamo, nemoj da raspravljaš sa mnom. Boli me uvo za tvoj

provod. Dovde sam sebi došao sa ugađanjem i opet ne valjam. Daj

ključ!

Page 86: Semir Gicic - Dramas

86

DUŠAN (Vadi ključ i daje ga kao inferiorno pseto):

Izvoli.

SVETISLAV:

E, tako. Sad možeš da ideš.

DUŠAN:

Gde ću bez auta?

SVETISLAV:

Ne znam. Povedi je na burek. Pa na kokice, posle toga u bioskop.

Hajde šarmeru, neka ti proradi mašta.

DUŠAN:

Ako je tako, onda bolje da joj se na oči ne pojavljujem. Nego reci ti

meni, ko ti je ova? Hajde, meni možeš da kažeš. Dobra riba, moram

da priznam. Kakva je u krevetu?

SVETISLAV (Udari ga po potiljku):

Nemoj da lupaš. Šta ti pada na pamet? Nego, kad smo već kod toga.

Slušaj me dobro.

DUŠAN:

Slušam.

SVETISLAV:

Ja sam pre par godina od jednog čoveka pozajmio par hiljada maraka.

DUŠAN (Iz sveg glasa):

Šta!?

SVETISLAV:

Pratiš li me? Nisam mu ih vratio. On je, umro, a dokumenta o poz-

ajmici dao ćerki i ostavio amanet da ona te pare traži. Evo sad se

zaključala i neće da izađe dok joj ne vratim pare. Razumeš?

DUŠAN:

Razumem. Pa, kako ćeš to da rešiš?

SVETISLAV:

Pusti mene da to završim. A ti ćeš ovu sobu kilometrima zaobilaziti,

dok ona ne napusti kuću. Sa njom nećeš kontaktirati.

DUŠAN:

Zašto?

SVETISLAV:

Zato sto sam ja tako rekao. I još nešto. Ako te slučajno upita nešto, ti

joj reci da nisi moj sin. Ti si samo student-podstanar i tebe ova situacija

ne zanima.

Page 87: Semir Gicic - Dramas

87

DUŠAN:

Znači, ja sam student-podstanar i mene ova situacija ne zanima.

SVETISLAV:

Tako je.

DUŠAN:

A šta studiram?

SVETISLAV:

Otkud znam? Izmisli nešto. Recimo kriminalistiku. To bi ti stajalo.

Lanci, katanci.

DUŠAN:

Zašto?

SVETISLAV:

Zato što moraš da studiraš nešto.

DUŠAN:

Mislim, zašto da lažem da ti nisam sin?

SVETISLAV:

Pa, konju... Zato što voziš moj auto. Ovako mi nisi ništa, jer je auto

tvoj. A da si mi sin, kao što i jesi nažalost, auto bi bio moj. Onda bi

ona rekla: „Prodaj auto i vrati pare”. Razumeš sad?

DUŠAN:

Malo.

SVETISLAV:

Bolje malo, nego pogrešno.

DUŠAN:

A odakle sam?

SVETISLAV:

Jaoj, ništa ne možeš sam da smisliš. Recimo, iz Tošinog bunara. Hajde

sad beži mi sa očiju, treba advokat da mi dođe.

DUŠAN:

Kako ću bez auta? Smiluj se. (Ponovo napravi lice inferiornog psa).

SVETISLAV:

Jaoj. Namazan si svim Jakovljevićevskim bojama. Evo ti ključ. Samo

nemoj da mi seješ Jakovljevićevsko seme po kolima. Zbog tebe svake

nedelje plaćam dubinsko čišćenje.

DUŠAN:

Ma, jok. Idem da kupim nešto za doručak. Majka nije ništa spremila.

SVETISLAV:

Znači, moram i pare da ti dam?

Page 88: Semir Gicic - Dramas

88

DUŠAN:

Baš tako.

SVETISLAV:

Uh. (Vadi novac i daje). Evo ti. Idi sad molim te, čovek samo što nije

došao.

DUŠAN:

Dobro. Hvala, ćale. Idem. (Otvara vrata, avokat čeka ispred.) Izvolite.

II

SVETISLAV:

O, gospodine, stigli ste. Izvolite. (Advokat uđe, a Dušan ode). Gde si,

Malere, kućo stara? Što čekaš ispred?

ADVOKAT:

Ja sam zvonio, ali niko ne otvara već tri minuta.

SVETISLAV:

Mora da su nam isekli struju.

ADVOKAT:

Vidim da ste u velikim problemima.

SVETISLAV:

Žena zaboravila da plati. I ne moraš da mi persiraš, nema nikoga.

ADVOKAT (Izvadi plavu kovertu):

Doneo sam ti tvoj deo.

SVETISLAV:

Koliko?

ADVOKAT:

Po dogovoru! 30%.

SVETISLAV (Otvori pogled i prebroji novac.):

Hvala ti. Zadovoljstvo je poslovati sa tobom. Do sada me nisi

izneverio. Ali, nisam te zbog toga zvao. Izvoli, sedi. Imam jedan slučaj

za tebe.

ADVOKAT:

Odmah ću te opomenuti da su moje usluge prilično skupe.

SVETISLAV:

Ma, bubreg ću da prodam, samo ovu muku da skinem sa vrata. I krv

ću da dam. Zovi zavod za transfuziju ima da im napunim vreće.

ADVOKAT:

Nije potrebno. Nisam ja krvopija. Ja radim samo za novac. Takođe te

Page 89: Semir Gicic - Dramas

89

moram upozoriti na avans koji uzimam pre razgovora.

SVETISLAV (Tiho):

Razumem, ali ja ne želim da me braniš na sudu, već savet koji će mi

pomoći da oteram ovu ludaču.

ADVOKAT:

Ja sam proučio tvoj slučaj. Nije nimalo naivan. Pa ću reći da ona nije

baš luda. Ali to je tvoja privatna stvar. Ako ti želiš da je ostaviš bez

igde ičega, to je tvoja stvar.

SVETISLAV:

Ma, ona je žensko. Udaće se. A šta da radim sa ovim mojim klipanom?

Moram bar ovo kućerka da mu ostavim.

ADVOKAT:

Naravno, naravno. Sve po želji. Dakle, njen otac nije ostavio testa-

ment?

SVETISLAV:

Ne. On je mlad otiš'o na onaj svet. Nismo se tome nadali. (Nasmeje

se).

ADVOKAT (Malo poćuta) :

A šta je tu smešno?

SVETISLAV:

Ništa. Nastavi, molim te.

ADVOKAT:

Elem, tvoj brat i njena majka nisu bili venčani?

SVETISLAV:

Nisu. Ona je došla sa stomakom do zuba. On je prihvatio, ali nisu stigli

da se venčaju. Živeli su u divljem braku neko vreme, a on je umro

nedugo zatim.

ADVOKAT:

U tom slučaju, nema nikakvih začkoljica na tvoju štetu. Ja ću ovo da

rešim i ona će morati da napusti kuću.

SVETISLAV:

Daće Bog da je tako. (Stisne mu ruku).

ADVOKAT:

Nema na čemu.

SVETISLAV:

Da te ispratim. (Krenu ka ulaznim vratima. Svetislav ih otvori, a Du-

bravka stoji ispred, usplahirana).

Page 90: Semir Gicic - Dramas

90

III

DUBRAVKA:

Što ne otvaraš, crni Svetislave? Pola sata stojim, k’o u redu za akcije.

(Uđe).

SVETISLAV:

Polako, Dubravka. Nemoj pred čovekom.

DUBRAVKA:

Šta, bre, nemoj? (Mala pauza. Dubravka shvati da nema struje). Kuku

meni, isekli mi struju.

SVETISLAV:

Kuku svima nama. Što si došla ranije?

DUBRAVKA:

Pustili su me ranije. Ovakve muke samo ja imam. A ko je ovo?

ADVOKAT:

Čast mi je da se predstavim. Advokat Maler Belajbeg.

DUBRAVKA:

Pu, daleko bilo. Ko vam dade takvo ime?

SVETISLAV:

Dubravka, prestani!

DUBRAVKA:

Drago mi je. Oprostite. Moj suprug vam je verovatno objasnio ovu

nemilu situaciju, koja, eto kako i sami vidite, samo mene može da zate-

kne, da mi jedna rospija, bane u kuću, zaključa se u spavaću sobu, pu,

crkla dabogda!

ADVOKAT:

Smirite se gospođo. Ja sam vašem mužu obećao, da će ona napustiti

stan, u što kraćem periodu. A kad ja što obećam, to ću i ispuniti. Neka

vam to bude dovoljno.

DUBRAVKA:

Ma, ne treba nama advokat, gospodine advokate. Već milicija, žan-

darmerija, govnjiva motka, pa da vidi stoka…

ADVOKAT:

Ne brinite se gospođo, problem je ovaj gotovo rešen. Ukoliko sutra.

Ako je to sve što ste imali da mi saopštite, ja bih išao. Drugi klijenti

čekaju.

SVETISLAV:

Toliko.

Page 91: Semir Gicic - Dramas

91

DUBRAVKA:

Vama toliko, a meni će morati do tančina.

SVETISLAV:

Ovuda, gospodine Belajbeg.

ADVOKAT:

Hvala i svako dobro.

SVETISLAV:

Doviđenja. (Advokat ode).

IV

SVETISLAV:

Pametan ovaj advokat, pa to je neverovatano.

DUBRAVKA:

Pametan vraga.Vide li kako gladi dlan, jesi primetio?

SVETISLAV:

Ne razumem, koji dlan?

DUBRAVKA:

Levi. A to znači da će mu stići velike pare. Koliko si mu obećao?

SVETISAV:

Nismo se još dogovorili.

DUBRAVKA:

Crni Svetislave, pa on će te odrati.

SVETSILAV:

Pa šta da radim?

DUBRAVKA:

Da ubiješ kurvu! Eto šta da radiš.

SVETISLAV:

Jesi li normalna? Pa da robijam zbog uljeza.

DUBRAVKA:

Nego pričaj ti meni. Ko je ona? Šta će ovde? Šta traži? Sve do detalja.

SVETISLAV (Poluglasno):

Ispričaću ti. Mada sam mislio da nema potrebe da ti ovo pričam, ali

ipak ima.

(Razgovaraju o razlozima aktuelnog problema)

DUBRAVKA:

Šta!? Pa šta si ti mislio? Da će to ostati tako nerešeno? Zato nas neka

kletva prati. A kako misliš da to advokat reši? Ona poseduje dokument

Page 92: Semir Gicic - Dramas

92

koji može da te uništi.

SVETISLAV:

Imam ja argument za nju. Da je argumentujem kad hoću. Upamti šta

ti kažem. Da je ovo pravna država, pa da se i bojim. Ali dok je ovakvo

stanje, bolje reći, sranje u državi, ovo je mačji kašalj.

DUBRAVKA:

Kome to pričaš? Znam te, Svetislave, bolje no svoj džep.

(Neko lupa na ulazna vrata. Svetislav otvara vrata.Dušan stoji ispred

sa zapakovanom hranom).

V

DUŠAN:

Ljudi, napolju mrak, a mi bez struje.

SVETISLAV (Ode do prozora):

Vidi, stvarno. (Zaviri duboko kroz prozor). Dubravka, eno Simonide

sa onim njenim sponzorom.

DUBRAVKA:

Ne zanima me.

SVETISLAV:

Trči za njom k’o da je poslednja, a ona neće da se okrene. Žalosno!

DUBRAVKA:

Stvarno? (Otrči do prozora). Vidi kurve. Izmuzla čoveka, pa joj više

nije zanimljiv.

SVETISLAV:

Kako se ljudi vežu za idiote, pa to je neverovatno.

DUBRAVKA:

Pa, bila sam mlada…

SVETISLAV:

Ne pričam o nama, Dubravka!

DUBRAVKA:

Pa ti bi pičao o svemu, samo ne o svom problemu. Sram te bilo. Stojiš

tu i ogovaraš ljude. (Najedanput se čuje lomljenje stakla). Šta ovo bi?

Svetislave?

DUŠAN:

Ja sam. Ispao mi tanjir.

Page 93: Semir Gicic - Dramas

93

DUBRAVKA:

Kuku, kuku! Svetislave, pa on meni raspario servis. Šta je ovo sa

nama? Ovo je ukleta kuća. Šta je to sa ovom kućom, što me živu dere

od kad sam u nju ušla. Dobro kad nisi razbio ogledalo. Sedam godina

nesreće bi nas pratilo. Ma, baš me briga. Ako ti je. Šetate se po kući

k’o vampiri. Niko da upali sveće. (Sedne na kauč, gde Svetislav leži).

DUBRAVKA:

Jaoj. Preseče me. Što ne gledaš kud ležeš?

SVETISLAV:

A što ti ne sedaš kud gledaš?

DUBRAVKA:

Svetislave, možemo li da se vratimo na započetu temu?

SVETISLAV:

Naravno. Reci.

DUBRAVKA:

Ja mislim da treba da se odreknemo auta. Znam da ga voliš, ali kako

god okreneš, mi para nemamo.

SVETISLAV:

Sačekaj da advokat dođe i istera ovu mahalušu.

DUBRAVKA:

Ne može ona da izdrži unutra koliko ja mogu da čekam. Čekaj! Neću

više da čekam.Čekala sam ja i previše. Palo mi je nešto na pamet!

SVETISLAV:

I meni!

DUBRAVKA:

Mislimo li na isto?

DUŠAN:

Ako mislite to što i ja mislim, stvarno ste perverzni. Ako znate na šta

mislim?

DUBRAVKA:

More marš, stoko neiživljena. Sedi i jedi te splačine koje si doneo. Ne

petljaj mi se u razgovor. Svetislave, daj mi telefon.

SVETISLAV:

Šta će ti?

DUBRAVKA:

Da usisam staklo sa njim, Svetislave. Eto šta ću. (Ode do telefona,

mrmljajući za sebe). Pita me „Šta će ti telefon”. Da nazovem nekog.

Preuzeću stvar u svoje ruke. Ti rešavaj sa advokatom, a ja ću kako

Page 94: Semir Gicic - Dramas

94

znam i umem. I pokupi ovo staklo. Hoćeš da se posečem, pa da iskrva-

rim na licu mesta? To ti hoćeš! (Okreće broj i ide u drugu sobu)

SVETISLAV:

Jeste, pripremam atentat na tebe.

DUŠAN (Otvara sendvič):

Koga će mama da zove?

SVETISLAV (Kupi razbijena parčad ogledala):

Sta misliš? Sigurno neku gataru.

DUSAN:

Još veruje u to?

SVETISLAV:

Prodaje muda, da ne kažem za šta.

(mala pauza)

DUŠAN:

Ova se cura živa ne čuje. Kao da je umrla.

SVETISLAV:

Daće Bog.

DUŠAN:

Nemoj tako, tata.

SVETISLAV:

Ajd’, ćuti tu i jedi. Ti ćeš da me učiš šta ću da radim.

DUŠAN:

Ja samo kažem. Opet sam ja kriv.

SVETISLAV:

To ce advokat da završi sutra. Nemoj samo ti da se mešaš, rekla ti je

majka.

DUŠAN:

Ok, ćale. Ok! (Prokomentariše za sebe). Smarač.

(Dubravka se vraća iz mraka u dnevni boravak i razgovara telefonom.

U desnoj ruci su joj papir i hemijska olovka).

DUBRAVKA:

Tako dakle... (Piše). Znači, obučem gaće naopako... Obujem različite

čarape... Aha. Poželjno je da jedna bude žuta sa crnim tačkicama, a

druga tirkizna sa zlatnim trouglovima... A gde da nađem takve čarape?

Page 95: Semir Gicic - Dramas

95

Ako nema, nema. Dobro. Dalje... Da nacrtam krug oko pupka... Mogu

li hemijskom olovkom, jer flomaster nemam? Plave boje, svakako...

Zamislite, pišem hemijskom plave boje. Ma najbolja ste proročica, to

je, kako da kažem... neminovno. Šta još treba? Kako? Šnalu da

zakačim pod levi pazuh... To će da boli, Dorinda. Pa, dobro. Ako

moram, moram. I to je to... Šta, ima još? Šta to? Da joj sipam so u

obuću... Ne mogu. Fuksa mi ušla obuvena u spavaću sobu. Bolje

bubreg da mi je uzela... Pu, pu. Jesam, povukla sam se za uvo. A može

li ovaj ritual bez te soli u cipele... Pa, da pokušamo... Novac ću vam

uplatiti za pola sata. Broj vašeg žiro-računa znam. Deset hiljada

dinara. Idem sad da uzajmim kod moje prijateljice Simonide, divna

jedna žena, i novac će vam biti uplaćen za pola sata... Časna reč. Hvala

vam mnogo. Vaš sam doživotni dužnik. Hvala još jednom. Prijatno,

gosin. Dorinda... (Spusti slušalicu i okrene se prema Svetislavu sa

stavom pobednika). E, ovo je pametna žena, a ne kao onaj tvoj smušeni

advokat. Sad ćeš da vidiš kako će ova muka da nestane. (Dušanu). Diži

se, Dušane, da me povezeš.

SVETISLAV:

Pusti dete, neka pojede ovo.

DUBRAVKA:

Dušu mi je on pojeo. Hajde, kreni, nemam vremena.

SVETISLAV:

Ja ću te povesti. Neka dete jede.

DUBRAVKA:

Pita li neko mene jesam li danas išta u usta stavila? Niti sam šta

čalabrcnula ni čalapopila. U ovoj kući samo ja rintam i zarađujem,

kupujem i otplaćujem, perem, peglam, čistim, ribam, zgrćem i razgr-

ćem veš, čistim cipele, pomeram trosede, dvosede, kauče, fotelje,

usisavam, potirem, kuvam, pržim i pečem. Pa šta hoćete od mene!?

Ali dobro. Neka me povede bilo ko, samo brzo.

SVETISLAV:

Idemo.

(Izlaze. Čuje se njih razgovor iz vrata. Odlaze).

SVETISLAV:

„Deset hiljada dinara ćeš da daš toj lopurdi?”

Page 96: Semir Gicic - Dramas

96

DUBRAVKA:

„Svetislave, nemoj da vređas ženu. Rada je da pomogne...”

VI

(Dušan ostaje sam. Ode do vrata spavaće sobe gde se nalazi Sandra i

pokuca).

DUŠAN:

Alo, curo. Jesi li tu? Čujes li me? Jesi li tu ili si zaspala?

SANDRA:

Čujem te, dečko. Ostavi me na miru. Ti si njihov čovek.

DUŠAN:

Mene ova priča ne zanima. Ja sam samo podstanar.

SANDRA:

Zašto me onda zoveš?

DUŠAN:

Kupio sam ti nesto da klopaš.

SANDRA:

Hvala, nisam gladna.

DUŠAN:

Znam da jesi. Od jutros nisi ništa ni čalabrcnula ni čalapopila. Ako

hoćeš da se boriš, moraš da si malo i naoružana. 'Ajde otvori. Molim

te. (Mala pauza. Sandra otvara vrata). Tako, brate. Nemoj da se

plašiš.

SANDRA:

Gde su ovi?

DUŠAN:

Otišli su. Neće se skoro vratiti. Gužva je u gradu.

SANDRA:

Zašto ovo radiš?

DUŠAN:

Hoću da ti pomognem. Boriš se za nešto što ti pripada. Mislim da si

dobra osoba. Ja volim ovo dvoje, a i ti si mi draga. Ja samo želim da

se ovo reši.

SANDRA:

Ja nisam kriva.

Page 97: Semir Gicic - Dramas

97

DUŠAN:

Znam. Budi vesela, ne budi nevesela. Otac ti je umro davno ili sko-ro?

SANDRA:

Ne želim o tome da pričam. (Sedne da jede). Je l' mogu ja ovo da po-

nesem tamo u sobu?

DUŠAN:

Zašto? Ostani ovde. Neću da te vežem i bičujem. Obećavam.

SANDRA (Nasmeje se):

U pravu si. Nije fer? ’Ajd da te ispoštujem.

DUŠAN:

Meni je ovaj gazda, Svetislav, rekao da je on pozajmio pare od nekog

čoveka, tvog oca...

SANDRA:

Šta ti je reako?

DUŠAN:

Pa da je davno pozajmio pare od nekog oca, valjda tvog, i ti si došla

po njih i nećeš izaći iz te sobe dok ih ne dobiješ. Tako je rekao.

SANDRA:

Ne želim da razgovaram o tome. Molim te, promeni temu.

DUŠAN :

Evo recimo, je l' imaš dečka?

SANDRA:

Znala sam da ćeš me to pitati. Ne, a ti, imaš li devojku?

DUŠAN:

Ne, to za mene ne postoji.

SANDRA:

Zašto?

DUŠAN:

Kako da ti to objasnim? Nisam ja taj tip. Dan, pa i dva. I dosta!

SANDRA:

Zar se nikad nisi zaljubio?

DUŠAN:

Možda, ne znam. Ne verujem. Ali, kad me već pitaš, da ti kažem.

Možda je to ljubav, ali ne umem da prepoznam.

SANDRA:

Aha, ipak te neka omađijala.

DUŠAN:

Da vidiš, i jeste. Jedna lepotica mi ne izlazi iz glave. Prođem pored

Page 98: Semir Gicic - Dramas

98

nje, i kad nam se pogledi susretnu, ja kao pokošen. Ne mogu da

izdržim.

SANDRA:

To je neki znak.

DUŠAN:

Nije ona videla taj znak. Izbegavam da joj ga pokažem.

SANDRA:

Ne razumeš. To je znak za tebe. Zaljubljen si!

(Mala pauza)

U čemu je problem? Baš si blesav.

DUŠAN:

Ti si se meni dopala, čim sam te ugledao.

SANDRA:

Tebi se svaka dopadne, samo da ide na dve noge.

DUŠAN:

Nije tako. Volim ja one u kolicima. Ali ti si baš posebna.

SANDRA:

Ha-ha-ha. Nemoj, sad ću da pocrvenim. Jesi li odavde? Šta studiraš?

DUŠAN (Nespreman) :

Iz Mošinog bunara. Ovde studiram ovo... ekriminologiju.

SANDRA:

Misliš kriminalistiku?

DUŠAN:

E, to. Lanci, katanci. A ti?

SANDRA:

Pravo.

DUŠAN:

Vidi se. (Nasmeju se).

SANDRA:

Mislim da bi ti lepo stajala uniforma. Pendrek, lisice. Pa još auto.

DUŠAN:

Mogu i bez toga da te privedem.

SANDRA:

Ma, nemoj. Ti bi me odmah spopao. Nemoj da si bezobrazan. Čekaj.

DUŠAN:

A kako se snalaziš u njihovoj spavaćoj sobi?

Page 99: Semir Gicic - Dramas

99

SANDRA:

Nikako. Dosadno. Ubi’, Bože! Nema televizora, nema knjiga, nema

ničega. Samo krevet i ormar.

DUŠAN:

Šta da ti radim? Evo, nabaviću ti nekako televizor. Hoćeš da ga

premestim iz moje sobe u tvoju, mislim njihovu sobu?

SANDRA:

Baš si blesav. Nisam došla da se zabavljam. Uostalom, tebe bi isterali

iz stana kad bi saznali da si mi dao televizor i da mi na bilo koji način

pomažeš.

DUŠAN:

Ne znam kako da ti pomognem. Baš ti je dosadno tamo. Imaš prozor,

pa gledaj ljude.

SANDRA:

Pa da me Svetislav pogodi iz snajpera pravo u glavu.

DUŠAN:

Ne zezaj. Nije Svetislav takav.

SANDRA:

Ne znaš ti njega.

DUŠAN:

Kako da ne znam rođenog... gazdu. (Zbunjujuće): Mislim, oca, koji mi

je kao gazda...Razumeš?

SANDRA:

Ne razumem... Nije ni važno, nećemo o njemu.

DUŠAN:

Tebi se nijedna moja ideja ne sviđa.

SANDRA:

Lako je tebi da tako pričaš. Ne ide to tako. Kad te sudbina namuči...

Ma, neću više o tome.

(mala pauza)

DUŠAN:

Pošto se ovi neće vratiti neko vreme, hoćeš da ti pravim društvo tamo

u sobi? Doneću karte ili neku drugu igru koju voliš da igraš. Možemo

da mešamo, da delimo.

SANDRA:

U redu. Ali, izlaziš iz sobe, čim se oni približe kući.

Page 100: Semir Gicic - Dramas

100

DUŠAN:

Ma, važi. Čućemo ih. Uvek je galama kad se njih dvoje pojave.

SANDRA:

Idi po karte i dođi, ja odoh u sobu.

DUŠAN:

Evo me za minut. (Dušan ode do svoje sobe i za par sekundi proleti

kroz dnevni boravak sa kartama i vinom. Uđe kod Sandre i čuje se

kako zaključava vrata.)

Page 101: Semir Gicic - Dramas

101

ČIN PETI

I

(Jutro. Dnevna soba. Dubravka i Svetislav sede i piju kafu. Oboje

namrštenih faca gledaju, svako u svoju tačku i uzdišu. Dubravka u

različitim čarapama.)

DUBRAVKA (Podnadula):

Uh!

(mala pauza)

SVETISLAV:

Eh.

DUBRAVKA:

A šta ti uzdišeš, majke ti?

SVETISLAV:

Kako da ne uzdišem?

DUBRAVKA:

Ovo su Tantalove muke.

DUBRAVKA:

Kakve Tantalove muke? Tantal bio dovde u vodi, a mi smo dovde u

govnima.

DUBRAVKA:

Još me ova šnala pod pazuhom stegla, meso mi čupa. E, to su muke.

SVETISLAV:

I te muke te koštale deset hiljada dinara.

DUBRAVKA:

Bolje bi bilo da ćutiš. Ti si nas u ovo uvalio. Tako mi i treba kad sam

se udala za baksuza. I dete ti je sad takvo. Samo znaš da ujutro odeš u

lov. Ovolike godine ideš tamo, a nikad te ptica nije posrala. (Mala

pauza). Šta čekaš, čoveče? Zovi ga!

SVETISLAV:

Zvao sam ga hiljadu puta, ne javlja se.

DUBRAVKA:

Zovi ponovo.

Page 102: Semir Gicic - Dramas

102

SVETISLAV (Svetislav okreće broj, ali bez promene).

Evo. Zvoni i ništa.

DUBRAVKA:

Čekaj do kraja.

SVETISLAV:

Čekam. (Pauza). Ništa.

DUBRAVKA:

Kuku meni, šta mi je sa detetom? Prvi put da nije prespavao kod kuće.

Njega je neko kindapovao.

SVETISLAV:

Nemoj da pričaš svašta. Sigurno je prespavao kod neke devojke.

DUBRAVKA:

Mislila sam da ovo neću nikad reći, ali daj Bože da je tako, kao sto

kažeš. Ali, kola su mu parkirana ispred.

SVETISLAV:

Ne znam. Nisam pametan.

DUBRAVKA:

Reci mi nešto što ne znam. Uh! (Mala pauza). Ama, zovi ga, čoveče,

ne mogu više!

SVETISLAV:

Ne javlja se, ženo!

DUBRAVKA:

Pa, potraži ga. Upali auto. Nađi mi sina!

SVETISLAV:

Gde da ga tražim?

DUBRAVKA:

Šta ja znam? Zovi miliciju, 92, B92... Učini nešto. (Neko pokuca na

vrata. Dubravka skoči). To je on. Konačno, mamin sin. Krvi ću mu se

napiti. (Otrči do vrata. Otvori, a ispred stoji advokat). Nije on,

Svetislave. Ja ću da se samoubijem. (Zaplače).

II

SVETISLAV:

Vi ste, gosp. Belajbeg. Izvolite.

ADVOKAT (Uđe):

Situacija kod vas je i dalje alarmantna. Šta je gospođi?

Page 103: Semir Gicic - Dramas

103

SVETISLAV:

Naš sin se od sinoć nije vratio kući, pa je ona načisto spapandrknula.

DUBRAVKA (Advokatu):

Nađite ga, molim vas. Spasite me ove muke. Ovog pakla. (Kroz plač).

Ne mogu više. Molim vas.

SVETISLAV:

Hajde, smiri se. Naći ćemo ga.

ADVOKAT (Prilazi mu ljubazno, tapšući ga po ramenu):

Znam da je sad nezgodna situacija, ali vam donosim ohrabrujuće vesti,

vezane za onaj vaš problem.

SVETISLAV:

Pa kad bi svi advokati radili svoj posao kao vi, pravda bi bila i brza i

dostižna. Znači, rešili ste ono oko čega smo vas zadužili?

ADVOKAT:

Naravno. Ali, nažalost, kako vidim, to više nije glavni problem. Izvo-

lite. (Daje mu koverat)

SVETISLAV (Ščepa pismo i distancira se od svih. Zastaje vidno

uznemiren i brižljivo čita za sebe):

Ma, samo ovu muku da sklonim sa vrata.

DUBRAVKA:

Sram te bilo. Ovo ti je važnije od života rođenog deteta.

SVETISLAV:

Polako, Dubravka. Bar nešto da nas mimoiđe. Ti sad možeš da skloniš

tu šnalu i čarape. Džaba si pravila maskenbal.

DUBRAVKA:

Ti misliš da je ovo cirkus? Da je sve tvoj advokat rešio? Ma, ja ću tu

gusku ovim rukama zadaviti, čim izađe odande.

ADVOKAT:

Molim vas, gospođo Jakovljević, da ovu stvar izvedemo civilizovano

do kraja.

DUBRAVKA:

Bila sam ja civilizovana i više no što treba. Ali, ovo je prevršilo svaku

meru. Treba da se zavučem u mišju rupu, a miševi da kolo vode.

(Njoj): Slušaj me, kalašturo! Izađi iz te sobe dok nisam vrata razvalila.

ADVOKAT:

Strpite se, još koji minut. Sad ću joj se ja, kao službeno lice, obratiti.

(Dođe do vrata): Gospođice, ja vam se u ime zakona obraćam. Čujete

li me?

Page 104: Semir Gicic - Dramas

104

SANDRA (Iz sobe):

„Čujem. Izvolite”.

ADVOKAT:

Došla je naročita naredba da vi ovaj dom napustite još danas. Molim

vas da tako postupite.

SANDRA:

Ti, odmereni i smireni, koji se deliš sa zdravim razumom. Pre no što ti

plate i pokažu koga treba da napadaš, poslušaj sebe.

ADVOKAT:

Ovo ona meni? Što lepo govori. Sjajno.

DUBRAVKA:

Nemojte da se pecate. Čita sa papira. Vidite da zamuckuje.

ADVOKAT:

Primetio sam. Možda citira? Ili naučila napamet? Vratimo se temi.

Gospođice, čuli ste naredbu!

SANDRA:

Ne želim da razgovaram bez advokata.

DUBRAVKA:

Evo ti ga advokat, jebo te advokat. (Advokatu): Glupača.

ADVOKAT:

Strpljenja, gospođo, samo strpljenja. (Sandri): Vi imate pravo na

advokata, ali ne dok ste pod ovim krovom. Ovde imate epitet uljeza.

Kad izađete, možete se sa ovom porodicom sučeljavati na sudu. A do

tada, ova porodica može protiv vas da podnese krivičnu prijavu zbog

upada u privatno vlasništvo.

SANDRA:

Ovo je i moje vlasništvo.

DUBRAVKA:

Govno je tvoje vlasništvo. More, sikter iz moje kuće.

ADVOKAT:

Molim vas, gospođo, da ovo privedemo kraju.

DUBRAVKA:

Recite njoj, ja samo branim sebe i svoju kuću, dok ovaj moj sedi

skrštenih ruku. (Svetislavu): Uradi nešto, šta si se tu skočopizdio?

SVETISLAV:

Šta da radim? Pusti čoveka da ovo završi.

DUBRAVKA:

Ma, pun mi je kufer svega, sad ću da joj... (Zaleti se i ramenom razvali

Page 105: Semir Gicic - Dramas

105

vrata i zajedno sa njima upadne u sobu. Čuje se neartikulisano

vređanje i šamaranje Sandre od strane Dubravke. Par trenutaka

kasnije, Dubravka izlazi u poluonesvešćenom stanju).

SVETISLAV:

Jesi li je izudarala, majku li joj njenu, pokvarenu?

DUBRAVKA (Tesko dišući) :

Svetislave, sa mnom je gotovo...

SVETISLAV:

Sta lupaš? Je l' to ona tebe isprangijala, moja Dubi?

DUBRAVKA:

Nije. Al’ sam još gori udarac dobila. Znaš li ko je bio u njenom

krevetu?

SVETISLAV:

Šta? Kurva dovela sponzora u nas bračni krevet? Pravi mi jebarnik od

kuće. Gde mi je pištolj?

(Izlazi Sandra razgolićena, obnaženih grudi i raštrkane kose. Advo-

kat za njom):

SANDRA:

Prokleti bili. Na ovome vam neće ostati. Ja vam se kunem, nikad vas

neću ostaviti na miru. Pa i kad dobijem ono što mi pripada.

DUBRAVKA (Ležući, iznemoglo):

Svetislave, udavi je. Zečepi joj usta za sva vremena.

SVETISLAV (Advokatu) :

Molim te, Malere, izvedi je odavde, dok mi nije pao mrak na oči, pa

da raskomadam i nju i njenog harmonikaša.

SANDRA:

Odlazim. Ali ću se vratiti. U to budite sigurni.

(Dubravka jeca)

SVETISLAV:

Marš napolje.

SANDRA:

A tebe će, Svetislave, stići mnogo teža kazna...

SVETISLAV (Krene pištoljom na nju. Advokat mu otme oružje):

Napolje kad kažem!

Page 106: Semir Gicic - Dramas

106

SANDRA:

Obećao si da ćeš rešiti ovu stvar ljudski i ispraviti grešku, a ti si opet

sve upropastio.

ADVOKAT:

Hoćete li da napustite ovaj dom ili da upotrebimo silu?

SANDRA:

Vi mi se ne obraćajte. (Krene ka vratima da izađe. Dušan izlazi iz

spavaće sobe i uhvati Sandru za ruku).

DUŠAN:

Čekaj. Nemoj da ideš.

SVETISLAV (Ne može da izusti):

Šta... Otkud... Ti...?

DUŠAN:

Znam da si rekao da je se klonim, šta ima veze? Žao mi je što se ovako

svađate, ćale.

SANDRA:

Šta?

DUŠAN:

Rekao sam ti da sam ovde podstanar, ali to nema nikakve veze.

SANDRA:

Ovo ti je otac?

DUSAN:

Jeste.

SVETISLAV (Krene na Dušana. Advokat ih razdvoji i stoji između

njih): Budalo. Svinjo. Rekao sam ti da je se kloniš.

DUŠAN:

Dobro, ćale. Šta je sad to važno? Svidela mi se.

SVETISLAV:

Ona ne sme da ti se sviđa. Idiote! Znaš li sa kim si spavao?

DUŠAN:

A šta, ti kao nisi?

SVETISLAV:

Umukni!

DUŠAN:

Neću da ćutim, hteo si je za sebe. Reci pred kevom istinu. Terao si me

da lažem.

SVETISLAV:

Tišina!

Page 107: Semir Gicic - Dramas

107

DUŠAN:

Dobro, evo ti je. Ja sam je overio.

SVETISLAV:

Prestani!

DUŠAN:

I samo da znaš, nije nešto.

SVETISLAV:

Jebo si sestru, govnaru!

(Svetislav otima advokatu pištolj ne bi li ubio Sandru. U toj gužvi,

pištolj opali i Dušan pada kao pokošen. Dubravka ustaje i pokušava

da uzme tablete sa stola.)

DUBRAVKA (Polako, mumlajući):

Za sve si ti kriv. Nije moje dete krivo. Ostavi ga. Ti si kriv. Ti!

Dubravka, videvši Dušana krvavog, pada pokošena srčanim uda-rom.

Oboje umiru, a Svetislav prilazi Sandri pištoljom uperenim u njenom

pravcu. Najednom pištolj okrene ka sebi i ubije se.

ADVOKAT (Hladno prilazi Sandri koja je u delirijumu):

Ovo je tvoje prokletstvo!

K R A J

Page 108: Semir Gicic - Dramas
Page 109: Semir Gicic - Dramas

109

AVANTURE BOĆE ZLOĆE (Dečja komedija)

Lica

ZORICA DOBRICA

BOĆA ZLOĆA

PERICA

VERICA

(GLAS NARATORA)

PRVA SCENA

(Scena je podeljena na tri dela: levu stranu, koja je oličenje svega sto

je loše - pakla, čiji je predstavnik Boća Zloća; desnu stranu, koja je

kontrastno koncipirana – oličenje je raja sa predstavnikom Zoricom

Dobricom. Centralni deo scene je realan prostor sa realnim likovima,

Vericom i Pericom, koji su uzrastom, ponašanjem, željama i osobi-

nama bliski napomenutoj ciljnoj publici sto je preduslov za njihovo

poistovećivanje sa likovima i bolje razumevanje problematike pred-

stave.)

NARATOR (off):

Draga deco, draga publiko, dragi moj. Ja sam Narator. Vi mene ne

vidite, niti ćete me videti za vreme ove predstave. Ali, šta da se radi.

Nisam ja kriv. Samo radim svoj posao. Elem, da ne brbljam ja mnogo,

reći ću Vam ono što treba. Takoreći, šta su mi dali da pročitam. Mada

bih zaista voleo da igram u ovoj predstavi. Ona govori o prirodi. Ja

volim prirodu, nadam se i da je i Vi volite. Naime, ovo je ekološka

predstava. Dakle, predstava koja će Vas upozoriti na neke stvari.

Manje-više, „ČUVAJTE PRIRODU”. Eto, to je poruka. Ali, da ja ne

brbljam mnogo, pročitaću ovaj mali tekst koji su mi dali. Sa leve strane

vidite Boću Zloću. Možete misliti kakve su njegove namere, kad mu

je ime takvo. On je jedan namrgođeni probisvet i lenština. Nekada je

Page 110: Semir Gicic - Dramas

110

bio gusar, a pošto su mu oduzeli brod zbog pog-rešnog parkiranja, on

je sada sam u svom dvorištu i dosadno mu je. Vidite samo kako pre-

tura po smeću. Ne znam da li osećate taj smrad koji dolazi iz njegove

bašte. Šta li sad smera? Ja znam, ali Vi ne znate. Zato, gledajte!

BOĆA ZLOĆA (Oko njega smeće, dim, prazne flaše, ostaci od hra-

ne. Postavlja limenke i šutira ih kao jedanaesterac na Zoričinu str-

anu): Goool! Jedan - nula! (Šutira drugi put): 2:0 (I tako još nekoliko

puta) 5:0! E, tako. Još nisam zaboravio da igram fudbal. Niko nikada

nije mogao da daje golove kao ja. Tu sam nenadmašiv. Šutiraju sa

loptom, a ja mogu i sa buretom, ako hoćete i sa flašom, staklenom ili

plastičnom, svejedno. Nisam ja neki probirač. Mogu da ih lansiram

gde ne možete da zamislite. A znate li šta najviše volim da šutiram?

Lubenicu! I to dok je na zemlji, onako, još zelena, neobrana. Raspalim

po njoj, na jednu stranu odu korube, na drugu košpice, a u gol, ono

najslađe. Ja nisam fudbaler, samo volim da šutiram. Nisam više ni

gusar. Ja sam Boća Zloća. Tako me zovu. Najviše volim da šutiram

kod ove Zorice Dobrice. Baš mi je zabavno da je nerviram. Ona ima

posađenu lubenicu. Stalno sadi te biljke. Dosadna je kao tesne gaće.

Čak joj je i ime dosadno. (Sarkastičnim tonom): Zorica Dobrica. Za-

mislite? Ima skoro sve vrste cveća, drveća i šta ti ja znam. To su sve

gluposti. Ionako kad nemam šta da radim, ja joj to sve razbucam,

razvalim, počupam, posečem. A u poslednje vreme, nemam baš ništa

da radim. Dosadno mi je. Niko neće sa mnom da se druži. Kao da sam

šugav. I ne moraju.

(Na desnoj strani pojavljuje Zorica Dobrica, koja nosi kofu da bi zalila

cveće. Pevušeći i zalivajući, primećuje limenke u svom vrtu, koje je

poslao Zloća)

ZLOĆA (Publici):

Šta sam vam rekao? Je l' vi vidite koliko je ona dosadna?

ZORICA DOBRICA:

Čula sam te, Zloćo. I ne zameram ti. Jer mislim da je tebi dosadno.

ZLOĆA:

(Sedne, pa se protegne) Pa, naravno, kad si me ti smorila.

ZORICA DOBRICA:

Kako sam te ja smorila? Tek sam izašla u baštu.

Page 111: Semir Gicic - Dramas

111

ZLOĆA:

I izašla si sa tom smešnom kofom.

ZORICA DOBRICA:

Šta fali mojoj kofi? Slušaj, nemoj da me zavitlavaš. Ja ovde imam

preča posla.

ZLOĆA:

Misliš, dosadnija posla.

ZORICA DOBRICA:

Mislim, preča posla.

ZLOĆA

Misliš, dosadnija posla!

ZORICA DOBRICA:

Ne mislim, nego znam da imam preča posla.

ZLOĆA:

Misliš, dosadnija posla!

ZORICA DOBRICA:

Mislim da ti nemaš nikakva posla, osim da mene zavitlavaš. Misli

kako hoćeš. Samo, bolje bi ti bilo da se dohvatiš nekog posla. Recimo,

kao ovo ja, pa da počistiš to smeće oko sebe.

ZLOĆA:

Ostavi ti moje smeće na miru. Ja baš volim svoje smeće. Da nisi ti

malo ljubomorna na moje smeće? Meni ništa ne fali.

ZORICA DOBRICA:

Osim čistog vazduha i hiljadu divnih stvari koje priroda može da ti

podari.

ZLOĆA:

Ne treba meni baš nikakvog vazduha. Evo sad ću u tvoj inat da zapalim

cigaretu. Gde sam je ono ostavio? (Pretura po smeću)

ZORICA DOBRICA:

Gde god da si je ostavio, u tako velikom brdu smeća je nećeš naći.

ZLOĆA:

Nemoj ti da vređaš moje smeće. Kakvo je da je, moje je. Sa njim mogu

radim mnogo zabavnih stvari, za razliku od tvog vrta.

ZORICA DOBRICA:

Dobro, dobro. Radi kako hoćeš. Samo nemoj da ga raznosiš ovamo.

Vidim, pet limenki u mom vrtu si bacio.

ZLOĆA:

To ti je pet golova. Jedan za drugim.

Page 112: Semir Gicic - Dramas

112

ZORICA DOBRICA:

Stvarno te ne razumem. Kakve koristi imaš od toga da šutiraš smeće?

Imaš samo štete. Širiš đubre, na sve strane. Ako možda neko hoće to

da pokupi oko tebe, samo mu odmažeš, a meni ovamo zagađuješ

okolinu.

ZLOĆA:

Jaka ti je okolina. Sve samo zelenilo. I poneko šarenilo.

ZORICA DOBRICA:

E, pa bolje je šarenilo i zelenilo, nego sivilo. I molim te da više to ne

bacaš kod mene.

ZLOĆA:

A što da ne bacam? Da nećeš možda da mi zabraniš?

ZORICA DOBRICA:

Samo te lepo molim, jer nije dobro to što radiš. Ja se trudim da napra-

vim harmoniju, a ti to narušavaš.

ZLOĆA:

Dala si mi dobru ideju. Čekaj, opet ću da ti šutiram. Ovoga puta ćeš ti

biti tu i branićeš svoju teritoriju. Neka ti to bude gol.

ZORICA DOBRICA:

Neću da se igram sa tobom te glupe igre. I nemoj da to više radiš. Ptice

će se uplašiti i više nikad neće hteti da svrate kod mene.

ZLOĆA:

Kako si dosadna. Nećeš ni da se igraš.

ZORICA DOBRICA:

To nije igra. Znam za igru - fudbal - gde se šutira lopta, ali ona se igra

na travi. Dakle, na zelenilu. Ne znam ko bi igrao fudbal na deponiji i

to limenkama ili flašama, kao što si me gađao pre dva dana.

ZLOĆA:

Nemoj ti meni da izigravaš neku… pripovedačicu, znaš. Ti nećeš da

braniš, zato što si mala. Zdepasta si i nećeš da se brukaš.

ZORICA DOBRICA:

Nemoj da me vređaš. To nije lepo.

ZLOĆA:

Patuljko, patuljko. Na-na-na-naaaaa...

ZORICA DOBRICA:

Nije lepo…

Page 113: Semir Gicic - Dramas

113

ZLOĆA:

Mala Zorica Dobrica… Mini-Zorica… Mini-Dobrica. Ti i tvoji pri-

jatelji ste ljudi do grudi… Na-na-naaaaa.

ZORICA DOBRICA:

Nemoj tako.

ZLOĆA:

Kad hoćeš da ubereš voćku, prvo moraš da se namrštiš kako bi je bolje

videla, jer si mala…

ZORICA DOBRICA:

Prestani…

ZLOĆA:

Znaš šta. Dosadno mi je da se svađam sa tobom.

ZORICA DOBRICA:

Zaista takvo ponašanje nije primereno. Svakako bi se mogao baviti

korisnijim stvarima. Hajde dođi da mi pomogneš u očuvanju i

sređivanju životne sredine i na taj način spaseš sebe od dosade.

Uostalom, uradićeš nešto korisno. A posle ću ti pomoći da skloniš to

smeće, pustimo da poraste trava i zasadimo sveće. Baš bi to bila lepa

promena. A i ti bi se drastično promenio.

ZLOĆA:

Šta to meni fali?

ZORICA DOBRICA:

Pa, vidiš koliki su ti podočnjaci. Obrastao si u bradu. Pantalone su ti

poderane. Kašlješ od dima i cigareta. A kažu, mada ja to ne mogu da

osetim jer sam okružen cvećem, da smrdiš. Mnooogo smrdiš.

ZLOĆA:

More, nemoj da ti sad počupam to sveće, travu i kosu, usput.

ZORICA DOBRICA:

Ne vređam te, ja nisam takva. Samo te upozoravam.

ZLOĆA:

Uopšte ne smrdim.

ZORICA DOBRICA:

Ti to ne osećaš, jer si godinama okružen otpadcima. Svaki dan, brdo

smeća je sve veće. Za koji mesec, neću moći ni da te vidim. Ha-ha-ha.

ZLOĆA (Sarkastično)

E, baš si smešna. Evo, upiškiću se od smeha.

ZORICA DOBRICA:

Ne bi ti bilo prvi put.

Page 114: Semir Gicic - Dramas

114

ZLOĆA:

Nemoj da preko noći ovo smeće prebacim kod tebe.

ZORICA DOBRICA:

Što se ljutiš? Samo sam iskrena. Takvi treba svi da budu. Uostalom, ja

te samo savetujem.

ZLOĆA:

A ja tebi uporno pričam kako neću da se promenim. Ti si baš uporna.

Mislim, uporno dosadna. Mada si u pravu, kada kažeš da smeća ima

sve više. Ipak ću te poslušati. Skloniću smeće.

ZORICA DOBRICA:

Stvarno?

ZLOĆA:

Da. Ali samo polovinu. A drugu polovinu ću da bacim u reku. Baš je

smešno kad ga voda nosi…

ZORICA DOBRICA:

Neeee! Kako može tako nešto gnusno da ti padne na pamet. Ti si zao.

Pa iz te reke ja pijem, kupam se, zalivam cveće. To je groznooooooo.

Mogu one male ribice zbog tebe da se razbole ili ne daj Bože, umru.

ZLOĆA:

Nije strašno. Kad sam bio gusar nekada i plovio, uvek sam bacao otpad

u reku. A onda kad bi te ribe umrle, one bi se pojavile na površinu i

eto ručka za celu nedelju.

ZORICA DOBRICA:

Ja ovo ne mogu više da slušam. Kako ne shvataš? Ako tako nastaviš,

nećemo imati vode za piće, za kupanje. Nećemo moći ništa da sadimo,

jer će zemlja biti zagađena, pa samim tim i ostati gladni. Vazduh će

biti zagađen od dima, pa ćemo se gušiti.

ZLOĆA:

Bla, bla, bla…

ZORICA DOBRICA:

Moramo da čuvamo ono što nam je priroda dala. Ako nećemo mi, ko

će drugi?

ZLOĆA:

Bla, bla , bla…

ZORICA DOBRICA:

Ne mogu više da razgovaram sa tobom. Idem.

Page 115: Semir Gicic - Dramas

115

ZLOĆA:

Dobro si se setila. Ne mogu više da te slušam! (Sebi) Odoh da se zava-

lim. Baš mi se spava.

Kraj prve scene

DRUGA SCENA

NARATOR (off):

Baš loše za početak. Ne znam šta da Vam kažem. Rado bih sad ustao

i počupao Boću Zloću, jer je rasplakao Zoricu Dobricu, ali ne smem.

Treba da Vam pročitam ovaj tekst koji su mi dali. Naime, Zorica Do-

brica živi u ovom prelepom vrtu sa desne strane. Videli ste i čuli koliko

ona voli prirodu... Eh, da je više takvih kao što je ona… Šteta što živi

blizu ovog kretena. Ups! To nisam smeo da kažem. Ali, dobro… Iz-

među njih se nalazi ova livada. Tu svakog dana dolaze Perica i Verica

da se igraju. Brat i sestra. Lepo je videti ih kako se igraju. Mada, ova

livada ne izgleda baš najbolje za igru. Da li to i njima smeta? Ma, šta

imam dalje da Vam pričam. Videćete sami…

(Perica i Verica se približavaju livadi. Livada prekrivena sitnim ko-

rovom.)

VERICA:

Stani, Perice, ne mogu da te stignem!

PERICA:

Neću da stanem, moraš prvo da me uhvatiš.

VERICA:

Ako tako nastaviš nikad te neću uhvatiti. Ne mogu sa ovim teretom.

PERICA:

Baš me briga. Kakva ti je to igra, ako te pustim da me uhvatiš?

VERICA:

Neću da se igram. Nismo se tako dogovorili. Treba da prebrojimo ove

jabuke i onda hoću.

PERICA:

Pst! Nemoj da te čuje! Ne pominji jabuke! Čuće te.

Page 116: Semir Gicic - Dramas

116

VERICA:

Neće nas čuti. Nije nas čula kad smo brali, pa neće ni sad… Ali daj da

ih podelimo. Posle ćemo se igrati do mraka.

PERICA:

U redu. Meni ide više, jer sam ih ja brao, a ti si ih samo kupila.

VERICA:

Samo kupila? A ko je čuvao stražu? A ko je skupljao jabuke koje su

već bile na travi?

PERICA:

A ko je pao sa jabuke, pa zamalo nogu slomio.

VERICA:

Pa ti stalno padaš. Gde god nađeš zgodno mesto, zalepiš se kao

žvaka...

PERICA:

Nemoj da me nerviraš , ionako me noga boli.

VERICA:

Takav si, Perice. Smotan kao sajla. I zbog toga nećeš imati nikakve

povlastice. Ili delimo sve zajedno ili ću ih baciti…

PERICA:

Čekaj,kako da ih baciš? Pa nismo valjda dzaba brali?

VERICA:

Ja ti svoje rekoh, a ti vidi šta ćeš…

PERICA:

Uh, kako me nerviraš. U redu. Daj tu kesu. Samo nemoj da nas čuje.

(Uzme jabuke od Verice)

VERICA:

Što se plašiš nje? Samo ime ti kaže - Zorica Dobrica - verovatno je

neka dobrica.

PERICA:

Ne plašim se.

(Sa leve strane, Boća Zloća se polako budi, primeti decu, pa ih najed-

nom uplaši svojim glasnim komentarom)

ZLOĆA:

Šta to radite!?

PERICA:

Jaaoooj! (Sakrije jabuke iza sebe)

Page 117: Semir Gicic - Dramas

117

VERICA:

Ne radimo ništa loše, kunemo se.

ZLOĆA:

Što ste se onda uplašili, ako ne radite ništa loše? (Perica i Verica ćute,

uplašeni Boćinim izgledom). Čujete li šta vas pitam? Hoćete li da mi

odgovorite ili ćete da blejite do sudnjega dana?

VERICA:

Došli smo da se malo igramo. Nadam se da ne smetamo?

ZLOĆA:

I došli ste baš u vreme kad ja spavam.

PERICA:

Nismo znali da se vi odmarate pored ove livade. Mi ovde često

dolazimo, nismo vas do sad videli.

ZLOĆA:

Ko je tebe šta pitao? Znači, ovde dolazite da se zabavljate?

VERICA:

Pa tu i tamo.

PERICA:

Možemo i tamo, ako vama ovde smetamo.

ZLOĆA:

Nego, recite mi, kako vam se dopadaju jabuke?

PERICA:

Kakve jabuke?

VERICA:

Koje jabuke?

PERICA:

Da, stvarno, koje jabuke?

ZLOĆA:

Ajde, ajde, ne morate da se pretvarate.

PERICA:

Ali, mi zaista ne znamo o čemu pričate.

ZLOĆA:

Perica, tako beše?

PERICA:

Da, Perica.

ZLOĆA:

Hajde, Perice, podigni ruke gore u vis.

Page 118: Semir Gicic - Dramas

118

VERICA:

Nećete valjda da nas hapsite?

ZLOĆA:

Ti, mala, da ćutiš. Da ti sad ne bih počupao tu kosu.

PERICA:

Ona se zove Verica.

ZLOĆA:

Tišina!

PERICA:

U redu. Nego sam mislio, ako već znate moje ime, lepo bi bilo da znate

i njeno.

ZLOĆA:

Slušaj, Perice, mani se me Verice i uradi kako sam ti rekao.

PERICA:

A što se vi nama ne biste predstavili? Mislim, ako smo se mi vama

rekli naša imena, zašto i vi nama ne kažete ime...

ZLOĆA:

Boća Zloća.

VERICA:

Drago nam je…

ZLOĆA:

Meni nije.

VERICA (Perici):

Kakvo zlobno ime. „Boća Zloća”!

PERICA:

Meni tu nešto smrdi.

ZLOĆA:

Tišina! E, sad ste ga preterali. Slušaj me ti mali.

PERICA:

Perica.

ZLOĆA:

Slušaj me šta ti pričam i ne prekidaj me. Glava mi puca od tebe. Uradi

kako sam rekao ili ću žive da vas pojedem!

VERICA:

A šta je ono beše rekao?

PERICA:

Ja sam zaboravio.

Page 119: Semir Gicic - Dramas

119

ZLOĆA (Cikne):

Ruke gore!!! Gore ruke - sam rekao!!!

(Deca se uplaše od njegovog vriska i brzo podignu ruke. Perici

ispadne kesa sa jabukama)

PERICA:

Ups, šta će ovo ovde?

(Mala pauza. Verica želi da izvuče situaciju)

VERICA:

A vi ste na ove jabuke mislili?

ZLOĆA:

Da, na te jabuke…

PERICA:

Molim vas, Boćko Zloćko, nemojte da nas kažnjavate.

VERICA:

E, sad si ga uprskao. Pa on se zove Boća Zloća

ZLOĆA:

Možete li bar na minut da prestanete da brbljate. I ko vam je rekao da

možete da spustite ruke? Beremo jabuke rukama. 'Ajmo, beremo

jabuke. (Perica i Verica, podignutih ruku, skupljaju i otvaraju šake,

kao da beru jabuke.) Tako! (Zloća pokupi jabuke)

(Na desnoj strani, u svom vrtu, pojavljuje se Zorica Dobrica. Spazivši

ovo dvoje u razgovoru sa Zloćom, reaguje.)

ZORICA DOBRICA:

Šta to radiš, Zloćo?

ZLOĆA:

Ko je tebe šta pitao? Vrati se svojim glupim biljkama, Zorice Dobrice.

PERICA:

A to je ta Zorica Dobrica?

ZORICA DOBRICA:

Da, ja sam.

VERICA:

Kako lepo izgleda. Kao Anđeo.

Page 120: Semir Gicic - Dramas

120

ZLOĆA:

Otkud ti znaš kako izgleda Anđeo?

ZORICA DOBRICA:

Verovatno ne izgleda kao ti.

ZLOĆA:

Nemoj da te gađam ovim jabukama, bolje ti je - zaveži.

ZORICA DOBRICA:

Te jabuke su moje. Oni su to ubrali u mojoj bašti i zato ih ostavi na

miru. Dođite, deco kod mene.

(Perica i Verica, jedva dočekajući, odjure kod Dobrice, samo da se

spasu od Zloće.)

ZLOĆA:

Zapamtićeš me zbog ovoga. Osvetiću ti se, kad-tad! (Ode sa scene)

ZORICA DOBRICA:

Pa, kad nemaš pametnija posla.

PERICA:

Hvala vam što ste nas spasli. Ne znam kako bismo se izvukli od

njega…

VERICA:

Da. On je baš zao. Rekao je da će nas pojesti.

ZORICA DOBRICA:

Nemojte da brinete. Kod mene ste bezbedni.

PERICA:

Nije mi jasno, zašto je odustao? Je l' se on vas plaši?

ZORICA DOBRICA:

Ne plaši se on mene. Naprotiv, on mene stalno napada. Naziva po-

drugljivim imenima, obasipa đubretom.

VERICA:

Kod njega je mnogo smeća.

PERICA:

Osetio sam veliki smrad iz njegovog dvorišta. Evo, još me nozdrve

bole…

ZORICA DOBRICA:

Da, on je takav. Velika je lenština. Smeće mu uopšte ne smeta.

VERICA:

Nije mi jasno, zašto nas je napao, kad jabuke nisu njegove već vaše?

Page 121: Semir Gicic - Dramas

121

ZORICA DOBRICA:

To je zato što on nema drugog posla. Tako on mene, kad god izađem

u dvorište, napada. Već sam se i navikla.

PERICA:

A zašto je toliko zao?

ZORICA DOBRICA:

Takav nije bio oduvek. Njega je pokvarilo loše društvo. Kao dečaka,

gusari su ga uzeli i vaspitali da se tako ponaša.

VERICA:

To je baš žalosno.

ZORICA DOBRICA:

Da, godinama je postajao sve gori… Kad je otišao sa broda, i vratio se

ovde, nisam mogla da ga prepoznam. Sad je nepodnošljiv.

PERICA:

Zar se nije smirio kako je otišao sa broda?

ZORICA DOBRICA:

Nije. Postao je još gori.

VERICA:

Ne razumem.

PERICA:

Ni ja.

ZORICA DOBRICA:

Sad ću da vam objasnim. Zato što sve to smeće utiče na njega. Oko

njega je sve crno. Zagušljivo, smrdi. Voda je zagađena i kako mogu

lepe misli da mu padnu na pamet? Kakva okolina, takve su i misli.

Takvi su i ljudi. Gde vidite prljavštinu, tu ne žive dobri ljudi. Razu-

mete li?

PERICA:

Da, to sam i ja primetio.

VERICA:

A zar vi niste uticali na njega, da se promeni, da postane bolji?

ZORICA DOBRICA:

Naravno da jesam. Svakog dana. Ali nije pomoglo. Kako vreme od-

miče on postaje gori.

PERICA:

Vi ste tako dobri.

VERICA:

Izvinite što smo vam brali jabuke. Nismo mogli da izdržimo a da ih ne

Page 122: Semir Gicic - Dramas

122

dotaknemo.

ZORICA DOBRICA:

Ma sve je u redu. Pa te jabuke i rastu da bi se ubrale i pojele.

PERICA:

Zaista,tako mislite?

ZORICA DOBRICA:

Zašto bih mislila nešto drukčije? Jedino vam zameram što me niste

pitali. Svako bi vas pustio.

VERICA:

Da, u pravu ste. Primite naše izvinjenje.

ZORICA DOBRICA:

Ma, u redu je. Hoćete li da probate jagode iz moje bašte? Već su zrele.

PERICA:

Stvarno? Pustićete nas da beremo i jagode.

ZORICA DOBRICA:

Da, naravno. Koliko god hoćete. ’Ajde dođite. Uživajte.

VERICA:

Pa hvala vam. Idemo, Perice!

PERICA:

Hajmo!

Kraj druge scene

TREĆA SCENA

NARATOR (off):

Baš sam se uplašio za Pericu i Vericu, ali sreća te je naišla Zorica i

izbavila ih iz kandži ovog Boće Zloće. On zaista prevazilazi svaku

meru. Mada, sad mi jasno zašto je on takav. Čuli ste i vi kad je Zorica

rekla da su na njega uticali loši momci. E, zato, bar vi nemojte nikad

da nasednete na takve priče. Znate, možda će vam neko reći, da umesto

u korpu za otpadke, papirić bacite na ulicu. Vi ga nemojte slušati. Kol-

iko god da vam priča kako je lakše baciti tu, nego ići do korpe. Nadam

se da ćete me poslušati.

Idemo dalje. Kao i što ste videli, Zorica je povela brata i sestru u njen

Page 123: Semir Gicic - Dramas

123

vrt da jedu jagode. Baš lepo od nje… A vi gledajte šta se dalje

dešava…

(Perica, Verica i Zorica sede u Zoričinom vrtu i jedu jagode.)

PERICA:

Ove jagode kao da si iz raja.

VERICA:

Ne znam kakve su tamo, ali ovde su mmmmmmmmmmm…

PERICA:

Ovde je sve fantastično. Hvala vam što ste nam dozvolili da uživamo

u ovoj prirodi.

ZORICA DOBRICA:

Nema na čemu, dečače.

PERICA:

Polako,Verice. Šta si navalila na te jagode? K’o da su ti poslednje u

životu.

VERICA:

Nemoj da lupaš pred ženom, pomisliće da smo neki ludaci. (Zorici):

To je znak da mu je lepo. Kad se provodi dobro, on me zavitlava, a

kad je u frci, onda sam mu preko potrebna.

ZORICA DOBRICA:

Takvi su dečaci. Ali, važno je da se vas dvoje volite. Držali ste se

zajedno kad vas je Boća napao. Nego, kad pojedete ove jagode, poka-

zaću vam i reku. Možete da se kupate do mile volje.

PERICA:

A je l' imate tobogan?

VERICA:

Ne pričaj gluposti. Kakav tobogan na reci?

PERICA:

Otkud znam. Samo pitam.

ZORICA DOBRICA:

Nemam, ali možete da ga napravite, ako će vama biti zanimiljivije.

VERICA:

Pustite ga. Razmažen je. Skoro je pao sa ljuljaške pravo na glavu i

neće da se opameti.

PERICA:

Pao sam zato što si me ti ljuljala. Još mi se sve vrti. Sve vidim duplo.

Page 124: Semir Gicic - Dramas

124

Evo Zorice, a evo i Dobrice. Baš se liče.

ZORICA DOBRICA:

Hehehehehe. Staviću ti melem na glavu. Proći će te za čas.

VERICA:

Zaista ne znam kako da vam se odužimo.

ZORICA DOBRICA:

Ne morate. Mada, mogli bi ste nešto da uradite za sebe.

PERICA:

Kako mislite?

ZORICA DOBRICA:

Istu ovakvu baštu, možete i vi da imate. Uostalom, svakog dana

dolazite na ovu livadu da se igrate. Posmatrala sam vas nekoliko puta.

VERICA:

Ali, to je zapuštena livada. Trava je visoka. Ima dosta korova.

PERICA:

Nekada je to bila lepa livada, imala je i reku. Ali je sada sve nestalo…

ZORICA DOBRICA:

Ja to najbolje znam, jer sam je ja održavala.

VERICA:

Pa šta se desilo sa njom?

PERICA:

Mora da je ovaj Boća Zloća umešao prste.

ZORICA DOBRICA:

Nije imao potrebe. Zato što su drugi ljudi uradili posao mesto njega.

VERICA:

Ne razumem.

PERICA:

Ni ja.

VERICA:

Kome ide u prilog da uništava životnu sredinu?

PERICA:

Zar postoje takvi ljudi?

ZORICA DOBRICA:

Naravno da postoje. Takvi ste i vas dvoje.

PERICA:

Štaaa!?

VERICA:

Nismo mi takvi. Mi nikad ne bismo uradili ništa protiv prirode.

Page 125: Semir Gicic - Dramas

125

ZORICA DOBRICA:

Polako. Sad ću vam sve objasniti. Zato sam vas i pozvala. Kada ste

prvi put došli na ovu livadu?

PERICA:

Pre nekoliko godina.

VERICA:

Da. Naša je škola na ovoj livadi organizovala izlet i jako nam se do-

pala.

ZORICA DOBRICA:

Međutim, primetili ste da je godinama ovo mesto postajalo drugačije.

PERICA:

Da, ali ne uviđam kakve to veze ima sa nama?

VERICA:

Da, mi smo jedni od hiljadu koji su ovde dolazili. Sada nam je već

dosadilo, jer nije više kao nekada.

ZORICA DOBRICA:

Vidite, postoje ljudi kao što je Boća Zloća, koji uništavaju prirodu

svesno. Ali, postoje ljudi koji uništavaju prirodu nesvesno.

PERICA:

Ne razumem. Kako nesvesno?

ZORICA DOBRICA:

Malopre si rekao kako je ova livada gde se vi igrate, bila lepa, imala

je i reku, je li tako?

PERICA:

Jeste, tako je.

ZORICA DOBRICA:

Znate li koliko ljudi je ovde boravilo i uživalo. Svako od njih bi pov-

remeno ostavio neko smeće sa sobom.

VERICA:

Strašno.

ZORICA DOBRICA:

Baš kao i vi.

PERICA:

Zašto mi. Mi volimo prirodu.

ZORICA DOBRICA:

Nije dovoljno da je volite. Morate i da je čuvate i negujete. I ovi ljudi

pre vas su dolazili da se uživaju u njoj,ali zato nisu pazili na nju, kao i

vi. Kad sam vas pozvala da dođete kod mene, vi ste na ovoj livadi

Page 126: Semir Gicic - Dramas

126

ostavili kesu, u kojoj su bile jabuke. Je li tako?

VERICA:

Jeste. Tako je. Eno je.

PERICA:

Tačno sam znao da sam nešto zaboravio.

VERICA:

Još si udaren u glavu, pa je normalno da zaboraviš.

PERICA:

Mi smo bili uplašeni od onog Zloće. Samo smo hteli da pobegnemo

od njega. Nismo primetili od straha da je ta kesa ostala.

ZORICA DOBRICA:

Dakle, vi ste nesvesno ostavili smeće?

PERICA:

Da, tačno. Nismo obratili pažnju.

ZORICA DOBRICA:

Taj ljudski nemar uništava ovu planetu godinama. A znate li koliko je

opasna ova kesa?

PERICA:

Pa to je obična kesa.

ZORICA DOBRICA:

Nije obična. Ona je veliko zlo. Tu plastičnu kesu sama priroda ne može

da uništi 400 godina. Ona se ne raspada. Kad je baciš, ona ne može da

nestane.

PERICA:

Stvarno? A baš deluje naivno.

ZORICA DOBRICA:

Izgled ponekad prevari čoveka. Ona je neuništiva. Može samo da je

vetar oduva na drugo mesto. Recimo do reke, šume, parka. Ja se raz-

bolim kad vidim plastične kese po šumama, parkovima, drveću.

VERICA:

Nismo znali da je toliko opasna.

ZORICA DOBRICA:

E, sad znate, pa je nemojte više koristiti. Zašto svi ne bi koristili plat-

nenu torbu i takvih problema ne bi bilo. Jabuke koje ste ubrali, mogli

ste da stavite u torbu, papirnu kesu.

VERICA:

Od sad koristim samo platnenu torbu. I kad idem u prodavnicu. I reći

ću svojim prijateljima da to isto učine.

Page 127: Semir Gicic - Dramas

127

PERICA:

Takve stvari treba svi da čuju. Taj podatak verovatno mnogi ne znaju.

ZORICA DOBRICA:

Vi ste jako dobra deca. Samo vas niko nije uputio na takve opasnosti.

Zato, recite svima. E, sad ono što sam htela da vam predložim.

VERICA:

Šta to, Dobrice?

PERICA:

Recite nam. Baš sam pametnih stvari naučio od vas.

ZORICA DOBRICA:

Da li biste želeli da imate ovakvu baštu, kao što i ja imam?

VERICA:

Naravno. Pa, ko ne bi na ovom svetu želeo ovaj raj na zemlji?

PERICA:

Boća Zloća, sigurno ne.

VERICA:

Jedino on.

ZORICA DOBRICA:

Pustite sad njega. On nije svestan koliko je priroda važna. Ja pitam vas

dvoje da li biste želeli ovakvu baštu?

PERICA:

Znači, poklonićete nam ovu baštu.

VERICA:

Nemoj da lupaš, Perice. Mada, bih ja rado ovde ostala…

ZORICA DOBRICA:

Ne, nisam mislila da vam poklanjam ovu, jer vi možete da imate istu

ovakvu, naravno ako se potrudite.

VERICA:

Hoćemo, hoćemo.

PERICA:

Slušamo te.

ZORICA DOBRICA:

Vi dolazite na ovu zapuštenu livadu da se igrate.

VERICA:

U poslednje vreme sve ređe.

ZORICA DOBRICA:

E, zato od nje ne biste napravili istu ovakvu, kakvu i ja imam…

Page 128: Semir Gicic - Dramas

128

PERICA:

Da li to stvarno može?

ZORICA DOBRICA:

Pa, naravno. Ako volite prirodu i želite da u njoj uživate, ona će se

rado odazvati i vratiće onaj nekadašnji sjaj.

VERICA:

To je odlična ideja.

ZORICA DOBRICA:

Drago mi je da vas se moj predlog sviđa. Šteta je da ova livada bude

zapuštena. Bar je vi koristite.Vi ste deca iz grada, i vama sigurno fali

svežeg vazduha. Zbog automobila i fabrika. A zamislite kad ne biste

imali mesto na kojem bi se igrali ili odlazili na izlet?

PERICA:

To bi bilo strašno.

ZORICA DOBRICA:

Strašno je, ali nije ni daleko od istine. Zbog ljudskog nemara, to može

ubrzo da se dogodi. Ljudi kad unište jedno mesto, ostave ga i odu da

uživaju na drugo. I tako se to stalno ponavlja.

VERICA:

Toga nismo bili svesni. Zaista želim da bar ovo mesto vrati onaj stari

sjaj.

PERICA:

Zorice Dobrice, hoćete li nam pomoći u tome?

ZORICA DOBRICA:

Pa naravno. Reći ću vam kako ćete najbrže i najefikasnije vratiti os-

meh ovoj livadi. Idemo da uzmemo sve što nam je potrebno.

PERICA:

Idemo. Jedva čekam.

VERICA:

I ja. (Odu)

Kraj treće scene

Page 129: Semir Gicic - Dramas

129

ČETVRTA SCENA

NARATOR (off):

Uh! Ne znam za vas, ali ja sam baš pomno slušao ovo što je Zorica

Dobrica pričala. Nadam se da ste i vi slušali Zoricu, a ne samo Perica

i Verica. Ona je govorila važne stvari za naše zdravlje. Mnogo toga

nisam znao, ali od sad znam. Drago mi je što su Perica i Verica odlučili

da naprave sebi prostor za uživanje. Sad se i ja nosim mišlju da to isto

uradim. Zato ću sa zadovoljstvom gledati kako će to oni uraditi.

Gledajte i vi, draga deco. Čujemo se kasnije…

(Zorica, Perica i Verica se nalaze da središnjem delu, gde se nalazi

pomenuta livada. Razgledaju livadu.)

ZORICA DOBRICA:

Za početak ćemo u ove vreće koje smo doneli, stavljati otpadke. Pogle-

dajte šta su generacije pre vas ostavljale. Evo i one vaše plastične kese.

PERICA:

Daj da je sklonimo, što pre. Da više ne osećam grižu savest.

VERICA:

Dobro da si se setio.

PERICA:

Koliko se sećam, nisam je samo ja ostavio.

ZORICA DOBRICA:

Deco, nemojte se svađati. Ovaj korov utiče na ponašanje i raspo-

loženje svakog čoveka.

VERICA:

U pravu ste. Izvinjavamo se. Želim što pre da se ovaj prostor dotera.

PERICA:

To je i moja želja.

ZORICA DOBRICA:

Razumem vas. Svako će imati svoj zadatak. Perice, ti ćeš skupljati ot-

pad od papira. Verice, ti ćeš skupljati otpad od plastike. A ja ću

skupljati otpad od metala.

PERICA:

Zašto ne bismo trpali sve u jednu vreću?

Page 130: Semir Gicic - Dramas

130

ZORICA DOBRICA:

Zato što ovo smeće može da se iskoristi za ponovnu prizvodnju.

PERICA:

Ne razumem.

VERICA:

Ja sam o tome negde čula.

PERICA:

Možda ako je bilo na vestima.

VERICA:

Ili sam pročitala.

ZORICA DOBRICA:

Verovatno su vam u školi pominjali. Taj proces se zove recikalaža.

PERICA:

E, sad mi je poznato.

VERICA:

I meni. Učili smo to u školi.

ZORICA DOBRICA:

Dobro je što vas o tome u školi uče. Morate o tome detaljnije da znate.

Evo svakom po jedna vreća. (Kreću u sakupljenje smeća i razgova-

raju).

PERICA:

Možete li malo da nam pojasnite o reciklaži?

ZORICA DOBRICA:

Hoću, naravno. Evo, recimo, ti skupljaš papir. Ovde imaš takvih stvari

kao što su stare novine, sveske, knjige, tetrapak-pakovanja, opušci od

cigareta i slično. Onda sve to staviš u vreću i baciš u kontejner, na

kojem piše „papir”. To se kasnije reciklira, i bude isko-rišćeno za nove

proizvode od papira.

PERICA:

Znači, očistiš prirodu i imaš gotov materijal za nove prozvode od pa-

pira.

ZORICA DOBRICA:

Tačno tako. Vidiš kako si pametan.

PERICA (Verici):

Jesi čula šta je rekla. „Da sam pametan”. (Zorici): Ponovite, Dobrice.

Ponovite!

ZORICA:

Smiri se, dečače.

Page 131: Semir Gicic - Dramas

131

VERICA:

Bolje se smiri dok nisi okliznuo na nešto i vrat slomio.

ZORICA:

Jaoj. Vas dvoje ste kao Tom i Džeri.

PERICA:

Ja sam Džeri.

VERICA:

Budi slobodno i Tom i Džeri i onaj pas ako hoćeš.

ZORICA:

Elem, da se vratimo reciklaži. Recimo, Verica. Ona sakuplja plastiku.

Tu spada ona grozna plastična kesa, o kojoj smo pričali.

VERICA:

Skloni je, Perice, šta čekaš? Kao da mi na glavi stoji.

PERICA:

Žalim slučaj. Ja skupljam papir.

VERICA:

U redu. Kese su moja dužnost. Koliko sam ih samo ovde našla.

PERICA:

Šta si još našla od plastičnih stvari?

VERICA:

Mnogo toga, Perice. Ali najviše ima plastičnih flaša i čaša, kesa.

ZORICA DOBRICA:

Da, to su ljudi ostavljali posle izleta. Nije mi jasno, kako mogu da budu

tako hladnokrvni prema svojoj deci. Oni uživaju i ostavljaju smeće

koje su doneli. Ostavljaju svojoj deci da se truju…

PERICA:

U pravu ste. To smeće ostaje mlađima. Ako i oni tako budu postupali,

ova planeta nema budućnost.

ZORICA DOBRICA:

Tako je, Perice. Imaš dva poena. Priroda nam sama šalje poruke, samo

što ih ljudi ne primećuju.

VERICA:

Ozonska rupa je jedna od njih.

ZORICA DOBRICA:

Tako je, Verice. Imaš tri zarađena poena.

PERICA:

Česte klimatske promene.

Page 132: Semir Gicic - Dramas

132

ZORICA DOBRICA:

Naravno. Vas dvoje ste ipak svesni ovog problema.

PERICA:

A poeni? Rekao sam klimatske promene.

ZORICA:

Polako, Perice. Ja sam to samo figurativno rekla.

PERICA:

Aha, znači samo… fingurtativno.

ZORICA:

Možete i drugim ljudim da skrenete pažnju. Jer je zdravlje svih nas u

pitanju. I onih koji dolaze posle nas. Ako se ovako nastavi, oni neće

moći uopšte da uživaju u prirodi. Tražiće po celom svetu pijaću vodu

i malo svežeg vazduha ne bi li normalno funkcionisali. Evo, ja sam

završila sa sakupljanjem metalnog otpada. Tu je mnogo limenki, kon-

zervi. Neverovatno.

VERICA:

Evo i ja sam završila.

PERICA:

I ja sam gotov. Plastike više nema.

ZORICA DOBRICA:

Baš smo vredni. Vidi se da nam je stalo do prirode.

VERICA:

Pogledajte kako sad bolje izgleda.

PERICA:

Vidi - stvarno.

ZORICA DOBRICA:

Pa naravno.

PERICA:

A vidi kod ovog Zloće!

VERICA:

Kod njega je već i kasno da se očisti.

ZORICA DOBRICA:

Nikad nije kasno. Tačno je da je veliki nered u njegovom dvorištu.

Nema trave, cveća, drveća, vode… Više prirode nema. Ali, ako se ikad

odluči da se promeni, može da popravi stanje.

(Boća Zloća ustaje iz gomile smeća)

Page 133: Semir Gicic - Dramas

133

BOĆA ZLOĆA:

Heeej, šta ja to čujem!

PERICA:

Jaooj! To je on!

VERICA:

Da, to je glas Boće Zloće!

ZORICA DOBRICA:

Nemojte se plašiti,deco.

BOĆA ZLOĆA:

Slušaj me ti, Zorice Dobrice, a i vi, dečurlijo plašljiva. Nikad se neću

promeniti. Nikada! Nikada!

ZORICA DOBRICA:

Zašto nećeš? Vidiš kako sad ova livada izgleda lepše. Trava se ponovo

vidi. Sad ćemo da zasadimo cveće i da je zalijemo…

BOĆA ZLOĆA:

Nemojte da ja vas zalijem konzervama.

VERICA:

Zar bi imao srca tako nešto da učiniš?

PERICA:

Zar nisi čuo, Zoricu Dobricu šta je sve rekla?

BOĆA ZLOĆA:

Hahahahahahaah. Pa ja njene priče slušam godinama. Naučio sam ih

napamet.

VERICA:

I uopšte te ne dotiču?

PERICA:

Barem malo?

BOĆA ZLOĆA:

Nimalo. Zašto bi me se to ticalo? Ništa mi ne fali.

ZORICA DOBRICA:

Kako ti ništa ne fali? Svakim danom se dosađuješ… Ne znaš šta ćeš

više da činiš?

BOĆA ZLOĆA:

Znam ja šta ću da činim. Možda mi je ponekad dosadno. Ali, bolje

nego kao ti.

PERICA:

Šta fali Zorici?

Page 134: Semir Gicic - Dramas

134

VERICA:

Ništa njoj ne fali. Ovo je baš interesantno.

PERICA:

Jeste. A i ona izgleda tako sveže i uvek je nasmejana.

VERICA:

A ti si Zloćo uvek namrgođen.

BOĆA ZLOĆA:

Šta si rekla? Kako se usuđuješ? Zar te nije strah do mene.

VERICA:

Više nije. I reći ću ti šta ti fali. Pod jedan: dosadno ti je.

BOĆA ZLOĆA:

E baš nije… Mogu vas da zezam…

VERICA:

Pod dva: Nemaš svežeg vazduha.

BOĆA ZLOĆA:

I ne treba mi.

VERICA:

Kao pod tri: nemaš prijatelje, jer niko ne želi da se druži sa tobom…

BOĆA ZLOĆA:

Ni oni mi ne trebaju…

VERICA:

Kao pod četiri… Ne mogu da se setim.

PERICA:

Ako ne možeš da se setiš, pređi na peto.

VERICA:

U pravu si. Pod broj pet: nemaš čiste vode za piće.

BOĆA ZLOĆA:

Sad me već nerviraš.

VERICA:

Šest: Izgledaš bolešljivo.

BOĆA ZLOĆA:

Izledam lepše od tebe. I prestani više da lupaš!

VERICA:

Sedam: imaš podočnjake kao… Nijagarini vodopadi.

BOĆA ZLOĆA:

Tišina! Sad ću da vam pokažem šta je vodopad. (Krene da dohvati

nešto iz hrpe njegovog smeća kako bi ih gađao).

Page 135: Semir Gicic - Dramas

135

PERICA:

Bežimo! Sad će nas pogoditi nekim tupim predmetom.

VERICA:

U pravu si. Baš sam ga naljutila.

(Nastanje pravo koškanje,Verica, Perica i Zorica gledaju na koju

stranu.)

BOĆA ZLOĆA (Poseče prst):

Jaaaaoooj! Maaamaaa, posekao sam se!

ZORICA DOBRICA:

Zloćo, je l' ti dobro?

BOĆA ZLOĆA:

Ostavite me na miru. Ovo ste mi vi napravili. Vi ste krivi.

PERICA:

Nismo te mi terali da nas gađaš.

BOĆA ZLOĆA:

Ućutite dok me vaš govor nije potpuno razljutio…

VERICA:

Ali, mi samo želimo da ti pomognemo. Posekao si se…

ZORICA DOBRICA:

To može da bude opasno.

BOĆA ZLOĆA (i dalje kuka):

Ostavite me na miru. Jaoooj. (Ode)

PERICA:

Baš je smešan. Plače kao curica.

VERICA:

Pa, mora da ga je mnogo zabolelo.

ZORICA DOBRICA:

Nikad ga nisam videla ovakvog.

PERICA:

Ostavimo se njega. Kad bolje pomislim, bolje što se posekao. Ovako

bi nas oterao i ponovo zaprljao ovu livadu.

ZORICA DOBRICA:

Nemoj da si takav, Perice. Meni ga je baš žao.

PERICA:

E, pa meni nije. Dobio je šta je tražio. Niko mu nije kriv.

Page 136: Semir Gicic - Dramas

136

VERICA:

Ostavimo se toga. Hajde da ulepšamo ovaj prostor.

ZORICA DOBRICA:

U redu. Ove vreće ćemo poneti do kontejnera! Pa kad se vratimo, po-

sadićemo cveće i potpuno urediti ovo. Videćete, kako ćemo ga dote-

rati.

VERICA:

Jedva čekam.

PERICA:

Idemo.

Kraj četvrte scene

PETA SCENA

NARATOR (off):

Jaoj, jaoj! Taman sam se uživeo gledajući kako ova livada postaje

čistija i TRAS! Pojavi se ovaj namćor Zloća i pokvari ovu idilu. Ne

mogu više da ga gledam. Tako su se lepo družili i pričali zanimljive

priče. Ja, moram da budem iskren, nisam znao za reciklažu. Poučne

stvari priča Zorica Dobrica. Videli ste kako je ona plemenita. Godi-

nama je Boća Zloća maltretira, ali se opet istinski zabrinula za njegovo

zdravlje.

Šta se dalje desilo? Kao što su i rekli, Perica,Verica i Zorica su bacili

ono smeće i vratili se na livadu. Ceo dan su su sadili cveće, zalivali

travu. Čak su napravili klupu i kućicu za ptice. Videćete kako to sve

izgleda. Uživajte.

(Sredina scene. Perica,Verica i Zorica sede na klupi i uživaju.)

PERICA:

Neverovatno. Ovo je sad postala sasvim druga slika.

VERICA:

I ja sam zapanjena. Kako ste ovoga nisamo ranije setili?

Page 137: Semir Gicic - Dramas

137

ZORICA DOBRICA:

Nije vam niko skrenuo pažnju. Sad kad znate, recite ljudima kako

mogu da uživaju.

PERICA:

Reći ću svima koje poznajem. I mami, tati, babi, dedi, tetki, teči, ujku,

ujni, striku, strini.

VERICA:

Heej, polako. Spisak ti je podugačak. Bolje je da ih pozovemo. Onda

će moći sami da se uvere.

ZORICA DOBRICA:

Naravno, pozovite ih, ali ih zamolite da ne ostavljaju smeće.

PERICA:

Naravno, nećemo da im kažemo. Nismo valjda ovoliki trud uložili ba-

dava.

VERICA:

Zanimljivo da nas ceo dan Boća Zloća nije maltretirao.

ZORICA DOBRICA:

To ne liči na njega. Nismo ga videli od kako se posekao.

PERICA:

Šta li sad smera?

VERICA:

Gledajte! Eno, vire mu noge.

PERICA:

Vidi stvarno! Spava ispod gomile smeća.

ZORICA DOBRICA:

Onda je sve u redu. Veći deo dana provodi tako.

VERICA:

A šta radi ostali deo dana?

ZORICA DOBRICA:

Zavisi šta mu padne na pamet. Uglavnom nešto što će meni zaprljati

baštu.

PERICA:

Ali, koliko ja primećujem, on se ne pomera.

VERICA:

Možda spava?

ZORICA DOBRICA:

Hoćete da proverimo?

Page 138: Semir Gicic - Dramas

138

PERICA:

Nemoj, Zorice, šta ako se probudi?

VERICA:

Uplašio si se? Hahahhaaha

PERICA:

Nisam se uplašio. Brinem za vas. Znaš kakav je mrgud. Mogu misliti

kakav je kad se probudi.

ZORICA DOBRICA:

Ne moramo da idemo kod njega. Ja ne bih podnela smrad.

PERICA:

U pravu si. Možemo da ga dozovemo odavde.

VERICA:

Kao što sam i mislila. Plašiš se, Perice. Priznaj!

PERICA:

Neću ja tebi ništa da priznam. Nije me strah. Samo ne mogu da pod-

nesem smrad. Ako imaš gas-masku, ja ću otići.

ZORICA DOBRICA:

Polako, dečice. Nemojte se svađati. Pozvaćemo ga odavde. Boćo!

VERICA:

Boćo! Boćo!

PERICA:

Boćo Zloćo!

SVI ZAJEDNO:

Booooćooo!

ZORICA DOBRICA:

On ne mrda. Idemo tamo da mu pomognemo. Ovo mi ne izgleda do-

bro.

(Zatisne nos i krene na Boćinu stranu, za njom Verica. Perica stoji)

VERICA:

Hajde, Perice, nemoj da si kukavica.

ZORICA DOBRICA:

Perice, znam da je bio grub prema nama. Ali, mislim da mu nije dobro.

I treba mu pomoći.

PERICA:

U redu… kako ti kažeš.

Page 139: Semir Gicic - Dramas

139

(Dođu do Boće. Sklone svo smeće i vide da mu je ruka otekla.)

ZORICA DOBRICA:

Boćo, je l' ti dobro?

VERICA:

Ne izgleda dobro.

PERICA:

Kakav smrad. Povratiću.

ZORICA DOBRICA:

I ja se suzdržavam da ne povratim.

VERICA:

Možda mu je pozlilo od ovolikog smrada.

ZORICA DOBRICA:

Ne verujem. Ruka mu je natekla. Vidite koliko je modra.

PERICA:

Uhhh. To je od one posekotine, zbog koje je juče kukao.

VERICA:

Ruka mu se zarazila. Šta da radimo?

ZORICA DOBRICA:

Moramo brzo da reagujemo. Čekajte. Ja imam čarobni melem, koji

sam napravila od najboljih trava. Mislim da mu može pomoći. Evo ti,

Perice. Nanesi mu na mesto gde se posekao.

VERICA:

Daj meni, Zorice. On se verovatno plaši.

PERICA:

Ne plašim se. Sad ću u tvoj inat da to uradim. (Uzme melem i nanosi

na Boćinu zaraženu ruku).

VERICA:

Kad malo bolje pogledam, mogu vam reći da mi ga je žao.

ZORICA DOBRICA:

Pa naravno. On nije svestan. Zato što mu je prljava i zapuštena sredina

popila pamet, pa ne zna šta radi.

PERICA:

U pravu si. Meni uvek pokvari raspoloženje. Toga nisam bio svestan,

dok mi ti, Zorice, nisi skrenula pažnju.

(Boća Zloća počinje da bunca)

Page 140: Semir Gicic - Dramas

140

ZORICA DOBRICA:

Bunca, jadnik.

VERICA:

Ovaj melem zaista pomaže.

ZORICA DOBRICA:

Pa, naravno.

PERICA:

Evo, pomera se.

ZORICA DOBRICA:

Nastavi, Perice. Melem je delotvoran.

BOĆA ZLOĆA:

Boli me… jaoj… moja ruka…

VERICA:

Ne brini, Zloćo, ovo je za tvoje dobro.

BOĆA ZLOĆA:

Šta se desilo sa mnom?

PERICA:

Videli smo te kako ležiš ovde nepomično, pa smo prišli da ti

pomognemo.

BOĆA ZLOĆA:

Poslednje čega se sećam je da mi je ruka otekla.

ZORICA DOBRICA:

A sećaš li se zbog čega ti je ruka otekla?

BOĆA ZLOĆA:

Jaooj. Znam. Posekao sam se.

VERICA:

Ruka ti se inficirala od te posekotine.Verovatno si se zarazio.

BOĆA ZLOĆA:

Pa, je li to opasno?

PERICA:

Jeste opasno kad si okružen ovolikim neredom, ali smo ti stavili

melem na ranu i sad već rana povlači.

BOĆA ZLOĆA:

To vidim. I ja se bolje osećam. Zaista ne znam šta da kažem. Hvala

vam.

PERICA:

Nema na čemu.

Page 141: Semir Gicic - Dramas

141

BOĆA ZLOĆA:

Ima, kako nema? Vi ste me vratili u život. Ko zna šta bi sa mnom bilo,

da nije bilo vas.

VERICA:

Drago nam je da ti je bolje.

BOĆA ZLOĆA:

Malo me je stid da vas pogledam u oči, zbog svih onih gluposti što

sam činio…

ZORICA DOBRICA:

Nisi ti kriv.

BOĆA ZLOĆA:

Jesam, Zorice. Tebi sam najviše zla naneo. Hoćeš li mi ikada oprostiti?

ZORICA DOBRICA:

Hoću, ako se promeniš.

BOĆA ZLOĆA:

Kako to misliš?

PERICA:

Pa da promeniš način života.

BOĆA ZLOĆA:

Hoću! Hoću! Dosta mi je ovog smeća. Zamalo nisam nastradao od

njega.

VERICA:

Zaista tako misliš?

BOĆA ZLOĆA:

Naravno! Vi ste mi pomogli, a od njega nisam imao nikakve koristi.

To tek sad vidim. Nisam slušao sve ono što mi je Zorica godinama

pričala.

ZORICA DOBRICA:

Sad si shvatio. Znači, nisam pričala uzalud.

PERICA:

Ovo je divno.

BOĆA ZLOĆA:

Pomozite mi što pre da se otarisim ovog đubreta. Ne mogu više da ga

gledam.

ZORICA DOBRICA:

Hahahahaha. Ko bi rekao da ćeš ti izgovoriti nešto tako? Čekaj, ima

nešto pre toga…

Page 142: Semir Gicic - Dramas

142

BOĆA ZLOĆA:

Šta to? Nije valjda da nećete da me primite?

ZORICA DOBRICA:

Hoćemo naravno i drago mi je što hoćeš da nam se pridružiš. Ali, pre

svega toga, moraš da nam obećaš da nećeš više nikad da budeš kao što

si do sad bio?

BOĆA ZLOĆA:

Obećavam.

PERICA:

Bravo, Boćo Zloćo.

VERICA:

Čekaj, sad kad si se promenio, moraš da promeniš i ime. Nećemo te

više zvati Zloća.

BOĆA ZLOĆA:

U pravu ste… Lepše zvuči.

ZORICA DOBRICA:

E, pa hajde Zloćo, da polažeš zakletvu koje ćeš morati da se držiš

čitavog života.

PERICA:

Možemo li ja i Verica da polažemo?

ZORICA DOBRICA:

Naravno. Hajde svi zajedno. Evo, i ova deca će položiti zakletvu sa

nama. Hoćete li deco? Divno. Ustanite svi. Stavite ruke ovako. (Ruka

na srce). I ponavljajte za mnom: „Svečano se zaklinjem da nikad neću

bacati smeće van kontejnera… da ću čuvati našu prirodu… i da ću

drugima govoriti da je čuvaju…” BRAVO!

ZORICA DOBRICA:

A sad, idemo kod Boće da očistimo sve ono smeće kod Boće…

VERICA:

Ja idem po vreće…

PERICA:

A ja po cveće…

BOĆA:

A ja bih voleo i drveće…

ZORICA DOBRICA:

Biće svega, jedva čekam… Idemo…

K R A J

Page 143: Semir Gicic - Dramas

143

BIOGRAFIJA AUTORA

Semir Gicić rođen je 18. 12. 1989.

godine u Novom Pazaru.

Završio je novopazarsku Gimna-

ziju i muzičku školu "Stevan Mokra-

njac" za harmoniku. Akademiju za

pozorišnu i filmsku umjetnost studirao

je u klasi Envera Petrovcija na Internac-

ionalnom univerzitetu u Novom Pazaru

i diplomirao na odseku Gluma 2012.

godine.

U svom šestogodišnjem radu u Regionalnom pozorištu u Novom Pa-

zaru, igrao je u predstavama: "Bogojavljenska noć" Viljema Šekspira, "Gos-

pođa ministarka" Branislava Nušića, "Krčma na drumu" Antona Pavloviča

Čehova,"Čovekov život" Leonida Andrejeva, "Otelo" Viljema Šekspira,

"Simpatija i antipatija" Jovana Sterije Popovića", "Hasanaginica" Ljubomira

Simovića, i dečje predstave "Pinokio", "Aladin i čarobna lampa", "Mali

princ" i "Lepotica i zver".

Napisao je tri celovečernja komada i jednu dečju predstavu. Ko-medija

"Šta se desilo drugu Milivoju?" je njegov prvi rukopis koji je objavljen 2010.

godine, pobedivši na konkursu u Knjaževcu. Drama "Prokletstvo" je u maju

2012. godine imala svoju praizvedbu u Regionalnom pozorištu u Novom Pa-

zaru u režiji Envera Petrovcija. Treći komad ''Pazarska priča''je na repertoaru

Kulturnog centra u Novom Pazaru. Dečja komedija "Avanture Boće Zloće"

od 2010 do 2014. godine je na repertoaru u u "Teatru 78" u Beogradu.

Od 2012. godine je član Udruženja dramskih pisaca Srbije. Predsednik

je Udruženja dramskih umjetnika Aparte.

Semir je pisao kolumne za Reviju ''Sandžak. Sekretar je redakcije

časopisa Bošnjačka riječ i član programskog Odbora biltena Minority news.

"Pazarske priče" je njegov autorski TV serijal, čiji je i voditelj. Serijal

se emitovao na TV Sandžak i Regionalnoj televiziji u 38 epizoda u dve se-

zone.

Direktor je Zavoda za kulturu sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji,

koordinator za kulturu i informisanje u Glavnom uredu Bošnjačkog nacion-

alnog vijeća i vlasnik Dramskog studija „Aparte“.

Page 144: Semir Gicic - Dramas

144

PRESS KLIPING (PROKLETSTVO)

Predstava „Prokletstvo“ u režiji Envera Petrovcija na Sterijinom pozorju u Novom

Sadu 30. maja 2012. godine.

Page 145: Semir Gicic - Dramas

145

Predstava „Prokletstvo“ na repertoaru Sterijinog pozorja u Novom Sadu.

AVANTURE BOĆE ZLOĆE

Predstava „Avanture Boće Zloće“ na repertoaru Teatra 78 u Beogradu

Page 146: Semir Gicic - Dramas

146

Sadržaj

Predgovor za dramu „Šta se desilo drugu Milivoju” ................... 5

Šta se desilo drugu Milivoju ........................................................ 9

Predgovor za dramu „Prokletstvo” ............................................ 61

Prokletstvo ................................................................................. 63

Dečja komedija „Avanture Boće Zloće” ................................. 109

Biografija autora ...................................................................... 143

Press kliping (Drama „Prokletstvo”) ....................................... 144

Page 147: Semir Gicic - Dramas

147

Objavljivanje ove knjige pomoglo je

Page 148: Semir Gicic - Dramas

148

_______________________________________

CIP - Каталогизација у публикацији

Народна библиотека Србије, Београд

821.163.41-2

821.163.41-93-2

821.163.41.09-2 Гицић С.

ГИЦИЋ, Семир, 1989-

Drame / Semir Gicić. - Mladenovac :

#Društvo za afirmaciju kulture #Presing, 2014

(Beograd : Instant). - 146 str. : autorova

slika ; 21 cm

Tiraž 100. - Str. 5-8: Čekajući život :

predgovor / Dragana Bošković. - Str. 61-62:

Prokletstvo : predgovor / Nikola Stepić. -

Biografija autora: str. 143. - Sadržaj s

nasl. str: Šta se desilo drugu Milivoju ;

Prokletstvo ; Avanture Boće Zloće.

ISBN 978-86-6341-034-3

a) Гицић, Семир (1989-) - Драме

COBISS.SR-ID 205317900

________________________________________