Embed Size (px)
Citation preview
SESTRINSKI GL ASNIK
NURSING JOURNAL
SLUŽBENI ČASOPIS HR VATSKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA (HUMS)OFFICIAL JOURNAL OF THE CROATIAN NURSES ASSOCIATION (CNA)
w w w.hums.hr | 2018 A P R I L VOL. 23 NO. 1 ISSN 1331-7563
SEST
RIN
SKI
GLA
SNIK
/ N
UR
SIN
G J
OU
RN
AL
Vo
l. 2
3,
No
. 1
, 2
01
8-1
5-0
4
E - ISSN 1848-705X
SESTRINSKI GL ASNIKNURSING JOURNAL
SLUŽBENI ČASOPIS HR VATSKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA (HUMS)OFFICIAL JOURNAL OF THE CROATIAN NURSES ASSOCIATION (CNA)
w w w.hums.hr | 2018 A P R I L VOL. 23 NO. 1 ISSN 1331-7563E- ISSN 1848-705X
Tajnica uredništva / SecretaryMagdalena Gilja
Elektroničko izdanje / Nursing Newsletter onlineMarko Stanić
Lektor za hrvatski jezik / Croatian Language EditorPetra Gverić Katana
Lektor za engleski jezik / Proofreader for English LanguagePetra Gverić Katana
Žiro račun / Bank accountŽiro-račun: HR5023400091110818885
Adresa – Uredništvo / Address – Editorial Office Hrvatska udruga medicinskih sestara Sortina 1a, 10 000 Zagreb, Hrvatska tel/fax: 01-655 0366, e-mail: [email protected]
Nakladnik / PublisherMedicinska naklada, Zagreb
Naklada / Edition1000
Grafičko oblikovanje / DesignMaja Mravec
UREDNIŠTVO / EDITORIAL BOARDGlavna i odgovorna urednica / Editor-In-ChiefVišnja Vičić-Hudorović
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika / Associate Editor
Aleksandra Vidoša, dipl. med. techn Zagreb, Croatia
Mission statementSG/NJ is an international peer-reviewed published three times per year. The SG/NJ uses the Diamond Open Access model. This means that there are NO author processing fees and no fees to access the published papers. In 2017 SG/NJ published about 50 scientific research articles and reviews each year.
SG/NJ permits and encourages authors to post items submitted to the journal on personal websites or institutional repositories both prior to and after publication, while providing bibliographic details the credits, the publication in SG/NJ. Each manuscript is checked for text similarity and manually verified by the editor. We use CrossRef Similarity Check with Ithenticate algorithm (https://www.crossref.org/services/similarity-check/) and deal with manuscripts suspected on plagiarism following the COPE flowcharts (http://publicationethics.org/resources/flowcharts) and ICMJE guidelines.
Nursing journal [NJ], Croatian Nurse Association official publication, is a journal that brings a wide range of topics related to nursing. It is published three times per year. Apart from original scientific and professional papers from nursing and other related disciplines, the journal publishes translated texts, various documents, statistical data, reports, reviews, comments and various information (interviews, reportages) from nursing life. The Nursing Journal [NJ] provides a medium for the publication of high-quality original scientific reports that advances or illuminates nursing, healthcare science or practice and educates or entertains journal’s readers. NJ welcomes original articles, brief communications; case reports; editorials; historical pages; review articles; patient’s safety; workplace safety; letters to the editor. Papers are subjected to peer review by both the Editorial Board and invited reviewers. Nursing journal’s targeted audience are nurses, healthcare and biomedicine professionals and managers interested in continuous quality improvement, total quality management processes, clinical procedures and facilities. Nursing Journal informs its readers about current activities of the Croatian Nurses Association, central and branch offices, professional associations as well as social problems of health care workers with special attention paid to nurses.
The International Editorial Board and Executive Committee encouraged the authors to write articles on English language.
UDK broj: 614.253.2
Pod rednim brojem 872 od 15. veljače 1995. godine Ministarstvo kulture, Sektor za informiranje, u skladu sa Zakonom o javnom informiranju, izdalo je potvrdu o prijavi novina i odobrilo njihovo izlaženje. Osnivač je lista Hrvatska udruga medicinskih sestara, a
financira se sredstvima Udruge ili uz pomoć drugih institucija i donatora. „Sestrinski glasnik” je četveromjesečnik i izlazi triput godišnje.
Tekstovi objavljeni u Sestrinskom glasniku izražavaju mišljenje autora i ne moraju se isključivo podudarati s mišljenjem Uredništva ili službenim stavom Hrvatske udruge medicinskih sestara.
IMPRESSUM
„Sestrinski glasnik” stručno-znanstveni je časopis Hrvatske udruge medicinskih sestara sa sjedištem u Zagrebu, Sortina 1a.Osnivač i vlasnik: Hrvatska udruga medicinskih sestara
Urednički odbor / Editorial CommitteeJosipa Bišćan, mag. med. techn., Policlinic Medikol, Zagreb, Croatia;Narcis Hudorović, MD, PhD, Clinical Hospital Centre „Sestre milosrdnice, Zagreb, Croatia;Mirjana Kozina, mag. med. techn., Medical School „Vrapče“ Zagreb, Croatia;Lupieri Tanja, mag. med. techn., Clinical Hospital „Sveti Duh“, Zagreb, Croatia;Branka Rimac, mag. med. techn., Clinical Hospital Centre „Rebro“,Zagreb, Croatia;Žarković Neven, MD, PhD, Rudjer Boskovic Institute, Zagreb, Croatia;
Međunarodni izdavački savjet / International Editorial CouncilPamela Austin Thompson, MS, RN, CENP, FAAN, Chief Executive Officer, AONE (Chicago,USA);Bojana Filej, Coordinator of Educational Programs, Alma Mater Europaea, Maribor, (Slovenia);Marie-France Liefgen, Vice-president ANIL, EAPC, (Luxemburg);Garry Maggi, Assist Dean -knowledge services at St Joseph’s HHC, Syracuse, New York, (USA);Paul de Raeve, Secretary General European Federation of Nurses Associations (EFN), Brussels,(Belgium);
Izdavački savjet Sestrinskog glasnika / Advisory BoardVesna Barbarić, Croatia; Nevenka Begić, Croatia;Zinka Bratuša, Croatia;Viktorija Bušić, Croatia;Irena Danyi Holetić, Croatia;Bosiljka Devčić, Croatia;Đurđica Duh, Croatia;Sanda Franković, Croatia;Marijeta Fištrek, Croatia;Blaženka Horvat, Croatia;Karmela Hrastinski, Croatia;Gordana Kičin Ercegovac, Croatia;Hrvoje Kaurin, Croatia;Vilma Kolarić, Croatia; Kristina Kužnik, Croatia;Ivana Lubina, Croatia;Branka Svetec, Croatia;Snježana Slabinjac Kordiš, Croatia;Ljerka Pavković, Croatia;Bruna Sokolić, Croatia;Mario Škalic, Croatia;Draženka Tenšek, Croatia;Milica Tikvić, Croatia;Aleksandar Trbojević, Croatia;Radmila Vrbat, Croatia;
SESTRINSKI GL ASNIK/NURSING JOURNAL
w w w.hums.hr | 2018 A P R I L VOL. 23 NO. 1 ISSN 1331-7563
Contents Vol. 23 No 1 (April 2018)
Online articles associated with this issue can be found at
www.hrcak.hr and http://www.hums.hr/novi/index.php?option=com_content&view=article&id=21&Itemid=20
E- ISSN 1848-705X
3
18
23
27
31
5
11
13
Contents
UVODNI ČLANAK/EDITORIALČimbenici za kontinuirano poboljšanje kvalitete znanstvenog časopisa
Factors for continuous quality improvement of the scientific journal
Višnja Vičić Hudorović
EDUKACIJA U SESTRINSTVU/NURSING EDUCATION
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLESindrom izgaranja medicinskih sestara/tehničara u radu s infektivnim bolesnicima
Burnout syndrom among medical professionals working with infectious patients
Mario Sambolec , Danica Železnik
ZDRAVSTVENA EDUKACIJA/ NURSING EDUCATION
SIGURNOST BOLESNIKA/PATIENT SAFETYPedijatrijski pacijent i cistična fibroza
Pediatric patient with cystic fibrosis
Marija Šilje
SESTRINSKA PRAKSA/ NURSING PRACTICE
KRATKO PRIOPĆENJE/BRIEF COMMUNICATIONMišljenje medicinskih sestara i tehničara o metodama vođenja sestrinske dokumentacije-Iskustva županijske bolnice
Opinion of nurses and technicians about the methods of management nursing documentation - experiences from County Hospital
Barbara Aleksić, Hana Brković, Ivana Jupek, Barbara Lešević, Edin Bošnjaković
RESEARCH/ISTRAŽIVANJE
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLESpolno ponašanje adolescenata: usporedba adolescenata drugih i četvrtih razreda strukovne škole i gimnazije
Sexual behavior of adolescents. Comparison of adolescents of second and fourth grade of vocational school and gymnasium
Martin Trubelja, Mario Sambolec
HEALTH CARE EDUCATION/ ZDRAVSTVENA EDUKACIJA
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLEMaligna bolest prostate
Malignant disease of prostatic node
Snježana Busančić, Zdravko Cvitanović, Irena Matulović, Marija Milić, Mario Šljuka, Marija Šilje
POVIJEST SESTRINSTVA I MEDICINE/ HISTORY OF NURSING AND MEDICINE
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLEPovijest i evolucija sestrinstva u operacijskoj dvorani
The history and evolution of nursing in the operating room
Blaženka Kozina, Diana Dragija
ZDRAVSTVENA EDUKACIJA/ HEALTH CARE EDUCATION
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLEZdravstvena njega osoba s autonomnom disrefleksijom
Health care of patients suffering from autonomic dysreflexia
Nada Strčić, Dean Markić
36 50
54
5646
PUBLIC HEALTH /JAVNO ZDRAVSTVO
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLEPsihosocijalna prilagodba bolesnika poslije amputacije donjeg ekstremiteta
Psychosocial adaptation of patients after amputation of the lower extremities
Ivana Gudelj-Velaga
JAVNO ZDRAVSTVO/PUBLIC HEALTH
KRATKO PRIOPĆENJE / BRIEF COMMUNICATIONJavnozdravstveno značenje spolno prenosivih infekcija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
The public health significance of sexually transmitted infections in the Dubrovnik-Neretva County
Ivana Jarmanović
JAVNO ZDRAVSTVO/PUBLIC HEALTH
KRATKO PRIOPĆENJE / BRIEF COMMUNICATIONStupanj razumijevanja značenja pojma dijabetes u populaciji mjesta Postranje
The degree of understanding of the meaning of diabetes in the population of Postranje
Maris Miloslavić, Leona Matuško
ČLANCI PRIHVAĆENI ZA PUBLICIRANJE / ACCEPTED MANUSCRIPTS
UPUTE AUTORIMA/ INSTRUCTION FOR AUTHORS
3
Please address all correspondence to: Višnja Vičić Hudorović, Croatian Nurses Associaton, 10000 Zagreb, Sortina 1A,Croatia • E-mail: [email protected] • Tel: +385-1-6550 366 • Fax:+385-1-6550 366.
Received March10th2018; Accepted March11th 2018;
Ključne riječi: znanstveni časopis • poboljšanje kvalitete • vidljivost • etički standardi
Kratki naslov: Znanstveni časopis i poboljšanje kvalitete
Keywords: scientific journal • quality improvement • visibility • ethics standards
Running head: Scientific Journal and quality improvement
Čimbenici za kontinuirano poboljšanje kvalitete znanstvenog časopisa
Factors for continuous quality improvement of the scientific journal
Višnja Vičić Hudorović
Editor-in-ChiefSestrinski glasnik/Nursing Journal, Official Journal of Croatian Nurses Associaton
SG/NJ 2018;23:3-4DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.001
UV
OD
NI Č
LAN
AK
/ED
ITO
RIA
L
Svaki znanstveni časopis predstavlja završni rezultat dugih zajedničkih napora urednika i članova uredništva, recenze-nata i autora te vlasnika časopisa. Za poboljšanje vidljivosti časopisa potrebno je svake godine uporabiti nove tehnolo-gije i sadržaje. Stoga je i u časopisu Sestrinski glasnik u slje-dećim godinama potrebno planirati uvođenje novina.
Potrebno je povećanje broja članova uredništva, i to ra-di usklađenja sa smjernicama svjetskih organizacija znan-stvenog izdavaštva, te časopisima koji imaju visoki “factor vidljivosti” [engl. Impact factor], a koji slijede trendove su-vremenog izdavaštva. Osim glavnog urednika, pomoćnika glavnog urednika, lektora za engleski i hrvatski jezik, tajni-ce uredništva, urednika dizajna web-stranice, uredništvo je potrebno povećati imenovanjem produkcijskog uredni-ka, urednika za statistiku i sl., te urednika koji je specijali-ziran za područje plagijarizma te se bavi etičkim pitanjima u odobravanju i provedbi studije, a koja opisuje rezultate koji bi trebali biti publicirani u časopisu [1, 2]. Sve kliničke studije pristigle za publiciranje moraju biti recenzirane u urednika koji je specijaliziran za validaciju kliničkih studija, te je potrebno provjeriti jesu li rezultati studije opisani pre-ma preporukama i smjernicama COPE-a [engl. Committee for publication Ethics], da su sigurni te da upućuju kako je primjena rezultata studija prikladna. Danas je sve veći broj autora studenata doktorskih studijskih programa sestrin-stva i autora čija su uža specijalnost rehabilitacijske metode liječenja, te se iznalazi potreba za članovima uredništva či-je su uže znanstvene specijalnosti iz navedenih grana, kao i članova iz većeg broja znanstvenih disciplina i grana. [3].
Svi članovi uredničkog, savjetodavnog i međunarodnog odbora trebaju biti navedeni na službenoj mrežnoj strani-ci vlasnika časopisa, uz kratku biografiju, te s ORCID [en-gl. Open Researcher and Contributor ID] identifikacijskim
brojem i/ili identifikacijskim brojem iz bibliografske baze Scopus, da bi svi budući autori koji svoje članke šalju za pu-bliciranje mogli jednostavno pronaći informacije o autori-ma koji su objavili članke u časopisu te njihovu važnost za određenu znanstvenu granu.
Upute za autore trebaju biti jasne, sažete i pružiti sveobu-hvatne informacije o časopisu, uključujući opis i navođenje smjernica te preporuka koje poboljšavaju etičke standarde, kvalitetu i vidljivost publiciranih članaka. Upute za autore moraju se redovito revidirati. Posebna se pozornost mora posvetiti etičkim načelima časopisa, koji moraju biti jasno, ali i znanstveno opisani [1], i to radi povećanja stupnja vid-ljivosti, prepoznatljivosti i jednostavnije znanstvene indek-sacije.
Česta je pojava da se odbacuju aplikacije časopisa za uvrštavanje u bibliografije međunarodne baze podataka čije upute za autore ne opisuju na zadovoljavajući znanstveni način ciljeve i svrhu časopisa, etičke principe o znanstvenom publiciranju, a koje moraju biti usklađene prema preporuka-ma COPE-a i ICMJ-a [engl. International committee for medical journal editors], etiku uredničke strategije, opseg interesa koji je neprimjeren te je niska razina dokaza i stupnja citi-ranja [1]. Časopis mora postati sredstvo za obrazovanje bu-dućih članova znanstvene zajednice, i to za poštovanje eti-ke u istraživanju i publiciranju. Nadalje, potrebno je konti-nuirano upućivati na potrebu stvaranja pozitivnog etičkog okruženja kako bi se spriječilo neznanstveno i nepošteno publiciranje, prijevare i plagijarizam [2]. Znanstvena kvali-tete časopisa odražava se u praćenju načela koje su posta-vili COPE, OASPA, DOAJ i WAME.
Informacije i njihovo indeksiranje moraju biti jasno vidljivi na službenoj stranici časopisa, preporučljivo s postojećim hipervezama koje potvrđuju navedene informacije. Postoji
4 SG/NJ 2018;23:3-4
sve veći broj tzv. “predatorskih” časopisa koji prikazuju razli-čite nerealne čimbenike utjecaja, pa autor/i moraju biti za-dovoljavajuće informirani o tome što je važno u znanosti iu svijetu izdavaštva.
Portal za slanje članaka (sustav za upravljanje časopisima) mora biti jednostavan, pregledan i trebao bi omogućava-ti pristup informacijama o autorima, recenzentima i člano-vima uredničkog odbora. Portal časopisa predstavlja izvor podataka za scientometrijsku analizu časopisa, ili o znan-stvenim čimbenicima autora [3, 4, 5].
Predložak za pisanje i izgled članka moraju biti dostupni u uputama za autore časopisa. Za svrhe publiciranja budući autori moraju slijediti dostupan predložak za pisanje član-ka. Struktura koja je opisana u predlošku za pisanje članka [IMRaD struktura], mora se jasno pratiti. Literaturni navo-di [engl. references] moraju biti ispravno citirani i povezani s tekstom, jer su iznimno važni za znanstvenu post publicira-nu analizu [6].
Prilikom slanja članka, autori bi trebali napisati svoj ORCID identifikacijski broj, koji će zasigurno u budućnosti biti kori-šten umjesto imena i prezimena autora i postat će čimbenik važan za mjerenje vrijednosti znanstvenog stupnja autora.
Uglavnom su radovi objavljeni na engleskom jeziku, tako da urednici časopisa moraju imati odlične jezične vještine, uz dobro poznavanje tema samog časopisa. Loše prezenti-rani sažetak i naslov, pogrešan dizajn, neodgovarajuće pi-tanje istraživanja i hipoteza, nezadovoljavajući odabir sta-tističkih testova, nepreglednost opisa rezultata istraživanja, neorganizirani stil pisanja s previše gramatičkih pogrešaka, nepoznavanje znanstvenog diskurza i slaba prezentacija tablica i slika najčešći su nedostatci i razlozi za neprihvaća-nje rukopisa za publiciranje [2]. Nadalje, postojanje eventu-alnih sukoba interesa mora biti jasno definirano u svakom članku.
Časopisi moraju jasno predočiti autoru prava i odgovor-nosti o autorstvu, kao i obveze časopisa u skladu s ICMJE kriterijima. „Medicinski arhivi“ o znanstvenim časopisima zahtijevaju od autora da zadovolje sve navedene kriterije. U slučaju časopisa s otvorenim pristupom treba jasno omo-gućiti uvođenje formata tzv.“otvorenog pristupa” - zeleno, zlatno, hibridno ili dijamantno. Razvrstavanje časopisa pre-ma SHERPA / ROMEO bodovnim kriterijima klasificira izda-vače u zelenom, plavom, žutom i bijelom formatu [2].
Odabrani recenzenti moraju biti priznati stručnjaci u svo-jim znanstvenim granama, te recenzije trebaju opisivati
jasan i sveobuhvatan pregled članaka, te upućivati na ne-dostatke članka. Časopis bi trebao svake godine predstavi-ti, u zadnjem broju tekuće godine, popis recenzenata koji su pridonijeli procesu publiciranja rukopisa podnesenih za objavljivanje tijekom godine. Recenzenti trebaju imati ja-sno definirane rokove za završetak pregleda članka, a taj rok mora biti zabilježen kada se šalje rukopis na recenziju. Kvaliteta časopisa znatno ovisi o stupnju kvalitete i stručno-sti recenzenata.
Informacije o časopisu treba ažurirati jednom godišnje i one trebaju biti predstavljene autorima kako bi isti imali ja-san uvid u rad časopisa [7].
Urednici moraju nastojati povećati vidljivost časopisa, pra-teći najnovije trendove u suvremenoj znanstvenoj zajednici i stalno poboljšavati svoje znanstvene spoznaje i uredničke vještine, iako su urednici uglavnom renomirani stručnjaci iz domene u kojoj djeluje časopis. Urednici, u korelaciji s isho-dom recenzija, moraju jasno obavijestiti autore o potrebnoj reviziji rukopisa, uz privitak izvješća o reviziji, a na kraju, u slučaju odbijanja, obavijestiti autore o tome gdje bi njihov članak mogao biti proslijeđen za moguće publiciranje u ne-kom drugom časopisu.
Literatura/References[1] Vičić-Hudorović V. Postupak izbora članaka za objavljivanje u časopi-
su Sestrinski glasnik / Nursing Journal 2014;19(1):3-5.,DOI: 10.11608/sgnj.2014.19.001
[2] International Committee of Medical Journal Editors. Uniform require-ments for manuscripts submitted to biomedical journals: writing and editing for biomedical publication [Online]. International Commit-tee of Medical Journal Editors, Philadelphia, PA, 2007.Avalaible from: http://www.icmje.org/ Accessed: March 19,2017.
[3] EASE Guidelines for Authors and Translators of Scientific Articles to be Published in English. Available from: http://www.ease.org.uk/pub-lications/author-guidelines-authors-and-translators/. Accessed: Mar-ch 19, 2017.
[4] Committee of Publication Ethics. Principles of Transparency and Best Practice in Scholarly Publishing. Available from:http://publicatio-nethics.org/resources/guidelines. Accessed: March 19, 2017.
[5] Vičić Hudorović V, Zidarić M. Sestrinski glasnik – Nov pristup znan-jima sestrinske specijalnosti. Nursing Journal – A new approach to knowledge of nursing specialties. Sestrinski glasnik/Nursing Journal. 2012;17 (1):69-73.
[6] Vičić Hudorović V, Rimac B. Stupanj zainteresiranosti učenika srednjih škola za nastavak školovanja na Studijima sestrinstva Level of interest within high school students to continue their education in nursing Studies. Sestrinski glasnik/Nursing Journal. 2012;17(1):94-99.
[7] Vičić Hudorović V. Sestrinski glasnik/Nursing Journal uvršten je u portal hrvatskih znanstvenih časopisa – HRČAK. Sestrinski Glasnik / Nursing Journal is included in the Croatian scientific journals portal – HRČAK. Sestrinski glasnik/Nursing Journal. 2012;18(1):85-87.doi: 10.11608/sgnj.2013.18.025
5
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Mario Sambolec mag.med.techn., Žarovnica 154 A, 42250 Lepoglava, Croatia • Tel: 099 1951 871 • Email: [email protected]
Received January 2nd 2018; Accepted February 3rd 2018;
Sindrom izgaranja medicinskih sestara/tehničara u radu s infektivnim bolesnicima
Burnout syndrom among medical professionals working with infectious patients
Mario Sambolec 1, Danica Železnik2
1Srednja škola Bedekovčina, Hrvatska1Middle school Bedekovčina, Croatia2Sveučilište J.J.Strosmayera Osijek, Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Visoka šola za zdravstvene vede Slovenj Gardec, Slovenija2J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Dental Medicine and Health, High School of Health Sciences Slovenj Gardec, Slovenia
EDU
KA
CIJA
U S
ESTR
INST
VU
/NU
RSIN
G E
DU
CATI
ON
ORI
GIN
ALN
I ČLA
NA
K/O
RIG
INA
L A
RTIC
LE
SG/NJ 2018;23:5-10DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.002
Uvod/Introduction
Suvremenim pojmom stresa označava se stanje organizma u kojem doživljavamo prijetnju vlastitom integritetu. Fizio-loški je stres prirodni mehanizam koji organizam dovodi u
SažetakUvod: Pojmom stresa označava se stanje organizma u kojem doživljavamo pri-jetnju vlastitom integritetu. Profesionalni stres pojava je kojoj su često izloženi stručnjaci različitih profesija, u koje se ubrajaju i zdravstveni radnici. Jedan od krajnjih negativnih ishoda profesionalnog stresa jest izgaranje na poslu.
Cilj rada: Utvrditi učestalost simptoma sindroma izgaranja medicinskih sesta-ra/tehničara u dvije skupine s obzirom na godine radnog staža i mjesto na ko-jem rade.
Ispitanici i metode: Za prikupljanje primarnih podataka odabran je uzorak od 136 ispitanika, od kojih 50% radi s infektivnim bolesnicima, a 50% ne. Za potre-be istraživanja korišten je upitnik o specifičnim stresorima i sindromu izgaranja. Kategorijski podatci predstavljeni su apsolutnim i relativnim frekvencijama. Nu-merički podatci opisani su medijanom i interkvartilnim rasponom. Za statističku analizu upotrijebljen je statistički program MedCalc.
Rezultati: Temeljem analize dobivenih rezultata vidljivo je da su ispitanici sta-rije životne dobi (ρ = 0,215, P = 0,01) pod znatno većim stresom u odnosu na profesionalne i intelektualne zahtjeve. Ispitanici koji rade s infektivnim bole-snicima osjećaju veći strah prilikom ulaska u sobu infektivnog bolesnika (P = 0,03). Problemi sa spavanjem (P = 0,04), emocijama (P = 0,004) te nervozom (P = 0,02) prisutniji su kod ispitanika koji rade s infektivnim bolesnicima. Ispi-tanicima starije životne dobi (ρ = 0,360 P < 0,001) značajno se smanjuje radna efikasnost.
Zaključak: Ako se organizacija rada, nedostatno osoblje i financijski dio ne pro-mijene, razina stresa će rasti, što će se odraziti na pojavljivanje sindroma izga-ranja, pa tako i smanjenje radne sposobnosti i pružanje kvalitetne zdravstvene usluge.
Ključne riječi: Sindrom izgaranja • stresori • medicinske sestre • zdravstvena njega
Kratki naslov: Sindrom izgaranja na poslu medicinske sestre i infektivni bo-lesnici
AbstractIntroduction: Modern concept of stress indicates the condition of the body in which we perceive a threat to our own integrity. Professional stress is a type of stress that is exposed by experts from various professions, including nurses. One of the negative outcomes of professional stress is burnout syndrome.
Purpose: To determine the frequency of burnout syndrome symptoms in nur-ses / technicians in two groups, concerning their work experience and the work place.
Research subjects and methods: For the collection of primary data, a sample of 136 respondents was selected, of which 50% work with infectious patients, and 50% do not. For the purposes of research, a questionnaire of specific stressors and burnout syndrome was used. Category data are represented by absolute and re-lative frequencies. Numerical data are described by the median and interquartile range. For statistical analysis, the statistical program MedCalc was used.
Results: Based on the analysis of the obtained results, it is evident that elderly subjects (ρ = 0,215, P = 0,01) are significantly more stressed in the category of professional and intellectual requirements. Respondents who work with infec-tious patients feel significantly more fear when entering the room of infectio-us patients (P = 0.03). Sleeping problems (P = 0.04), emotional problems (P = 0.004) and nervousness (P = 0.02) are more common in those who work with infectious patients. Older respondents (ρ = 0,360 P < 0,001) have experienced significantly decreasing operating efficiency.
Conclusion: If the organization of work, the inadequate staff and the financial part do not change, the level of stress will increase, which will reflect on the emergence of burnout syndrome, as well as it will reduce the work ability and the quality health care services.
Keywords: Burnout syndrome • stressors • nurses • health care
Running head: Burnout syndrome of nurses and infectious patients
stanje prikladno za obranu ili bijeg. Podražaji koji uzrokuju stres nazivaju se stresori. Ako se stresni događaji, stresori, nižu jedan za drugim, pojavljuje se kronični stres koji može
6 SG/NJ 2018;23:5-10
izazvati određene zdravstvene probleme. Reakcija pojedin-ca na stres je rezultat individualne osjetljivosti na vanjske okolnosti i stresore. Individualna osjetljivost je određena ljudskom osobnošću, dobi i stilom života. Vanjske okolnosti uključuju obitelj, okoliš, radno mjesto i prijatelje. Reakcije na stres dijelimo na psihološke, ponašajne i fiziološke. Psi-hološke reakcije se manifestiraju u obliku tjeskobe, proble-ma koncentracije, negativnih emocija, gubitka pažnje, de-presije, umora, sindroma izgaranja [1,2]. Profesionalni stres je pojava kojoj su često izloženi stručnjaci različitih profesi-ja, u koje se ubrajaju i zdravstveni radnici. Jedan od krajnjih negativnih ishoda profesionalnog stresa je izgaranje na po-slu. Sindrom izgaranja (burnout sindrom) stanje je psihičke, emocionalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim stresom, odnosno odgođeni odgovor na različite kronične stresne događaje na radnome mjestu što posljedično do-vodi do smanjenja produktivnosti na poslu. Mnogobrojna istraživanja provedena u populaciji medicinskih sestara po-kazala su povezanost određenih bolesti sa stresom na radu, kao što su emocionalna iscrpljenost, fizička iscrpljenost i bol u donjem dijelu leđa. U ovom radu prikazat ćemo opće i specifične stresore te učestalost sindroma izgaranja zdrav-stvenih djelatnika u radu s infektivnim bolesnicima. Prili-kom rada na infektološkom odjelu, kod više medicinskih se-stara bio je prisutan jedan od znakova sindroma izgaranja, kao i veliko nezadovoljstvo radnim uvjetima, težinom rada i preopterećenošću poslom. Ulazak u izolaciju te provođenje njege bolesnika oboljelog od tuberkuloze, intrahospitalne infekcije ili druge zarazne bolesti predstavlja jedan od spe-cifičnih stresora u radu s infektivnim bolesnicima. Moguć-nost obolijevanja, incidenta s tjelesnim tekućinama obolje-log ili ubodnog incidenta, prenošenje zaraze drugim bole-snicima uzrokuje veliku razinu stresa, što posljedično može dovesti do pojave sindroma izgaranja [3].
Uzroci nastanka sindroma izgaranja su dakle stresne situa-cije, preopterećenost poslom, nezadovoljstvo poslom, sla-ba mogućnost napredovanja, narušeni međuljudski odnosi na radnome mjestu, izloženost biološkim, kemijskim i fizi-kalnim štetnostima i slično.
Sindrom izgaranja/Burnout syndrom
Sindrom izgaranja (engl. burnout sindrom) stanje je psihič-ke, emocionalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane pretjera-nim i dugotrajnim stresom najčešće na radnome mjestu. To je stanje psihičke i emocionalne iscrpljenosti koje dovodi do smanjenja produktivnosti rada. Neusklađenost ideja, za-dataka i ciljeva u pokušaju usklađivanja i izvršavanja dovo-di do izrazite iscrpljenosti. Ako se ne uspije u toj nakani, jav-lja se tenzija i nezadovoljstvo te na kraju i sindrom izgara-nja. Simptomi sindroma izgaranja najčešće se manifestiraju u obliku nesanice, učestalog buđenja, osjećaja iscrpljenosti, smanjenja radne efikasnosti, umora, malaksalosti, glavobo-lje, želučanih tegoba, boli u leđima, razdražljivosti, nervoze, potištenosti, narušena odnosa s kolegama i slično. Glavne karakteristike sindroma izgaranja jesu depersonalizacija, emocionalna iscrpljenost i gubitak radne sposobnosti. De-personalizaciju obilježava ciničan i negativan odnos prema klijentima, uz postupno distanciranje od njih i radnih kole-ga. Zbog prevelike opterećenosti poslom razvija se emo-
cionalna iscrpljenost, a prati je i tjelesna iscrpljenost [4,5]. Izgaranje na poslu kao istraživački problem pripada inter-disciplinarnom području istraživanja stresa, odnosno stre-sa na radu. Znanstvena literatura i istraživanja pokazuju da se profesionalnom stresu i sindromu izgaranja pozornost počela pridavati u ranim 1980-im godinama te da profesi-onalci izloženi stresu u radnom okruženju mogu osjećati tjeskobu, depresiju, sagorijevanje i druge fizičke i mentalne poteškoće [5,8].
Izgaranje nastupa kada posao za pojedinca izgubi svaki smisao. Pojedinac gubi motivaciju za rad, gubi svako za-dovoljstvo u radu, što dovodi do smanjenja radne učinko-vitosti i mogućeg napuštanja radnog mjesta. Istraživanja pokazuju da pojedinci pate od visoke razine stresa i niskog zadovoljstva poslom, pri čemu je veza između stresa i (ne)zadovoljstva poslom u radnom okružju ključna za izgaranje [6,7]. Medicinske sestre sklone su ovomu sindromu zbog nedostatka osoblja, nedostatne i neispravne opreme i po-magala za rad, nemogućnosti korištenja slobodnih dana i godišnjih odmora, nemogućnosti utjecaja na politiku usta-nove i napredovanja u struci.
Hipoteza/Hypothesis
Hipoteza 1: Kod medicinskih sestara/tehničara koji rade s infektivnim pacijentima, postoji sindrom izgaranja.
Hipoteza 2: Postoje razlike u sindromu izgaranja između medicinskih sestara/tehničara koji rade s infektivnim bole-snicima i onih koji ne rade s infektivnim bolesnicima.
Ciljevi istraživanja/Aims and scopes
Ciljevi su ovog istraživanja utvrditi učestalost simptoma sindroma izgaranja kod medicinskih sestara/tehničara i utvrditi postoje li razlike u sindromu izgaranja između me-dicinskih sestara/tehničara koji rade s infektivnim bolesni-cima i onih koji ne rade s infektivnim bolesnicima, te utvr-diti razlike u sindromu izgaranja s obzirom na godine rad-nog staža ispitanika.
Ispitanici i metode/Participants and methods
Ispitanici
Ispitanici su medicinske sestre/tehničari zaposleni u Općoj bolnici Varaždin, na odjelima interne medicine, kirurgije, urologije, infektologije, ginekologije i porodništva te medi-cinske sestre/tehničari u Službi za plućne bolesti i TBC Kle-novnik. Za uočavanje srednjeg efekta u razlici numeričkih varijabli između dviju nezavisnih skupina ispitanika, uz ra-zinu značajnosti od 0,05 i snagu 0,8, minimalna potrebna veličina uzorka je 64 ispitanika po skupini, tj. ukupno 128 is-pitanika. Ispitanike dijelimo u dvije skupine: medicinske se-stre/tehničari koji rade s infektivnim bolesnicima, odnosno, ispitanici s infektološkog odjela i Službe za plućne bolesti i TBC Klenovnik te medicinske sestre/tehničari koji ne rade s infektivnim bolesnicima. Ispitanici koji ne rade s infektolo-škim bolesnicima, odnosno neinfektološki odjeli, birani su slučajnim odabirom. U istraživanju je sudjelovalo 136 ispi-tanika od kojih 68 (50 %) radi s infektivnim bolesnicima, a
7SG/NJ 2018;23:5-10
njih 68 (50 %) ne. Medicinskih sestara je 123 (90 %), a 13 (10 %) medicinskih tehničara.
Metode/Methods
Za potrebe istraživanja korišten je anonimni standardi-zirani upitnik o stresorima na radnome mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika, upitnik za određivanje specifičnih stresora u radu s infektivnim bolesnicima i upitnik za odre-đivanje sindroma izgaranja. Svi ispitanici upoznati su s me-todama istraživanja i samim istraživanjem te prilikom su-djelovanja u istraživanju potpisuju informativni pristanak. U prvom dijelu upitnika su opći podaci koji se odnose na sociodemografske karakteristike ispitanika. U drugom di-jelu upitnika ispitanicima je ponuđeno 37 stresora na radu koji se odnose na organizaciju rada, smjenski rad, napredo-vanje u struci, edukaciju, profesionalne zahtjeve, međuljud-sku komunikaciju, komunikaciju zdravstvenih djelatnika s pacijentima te na strah od opasnosti i štetnosti u zdravstvu. Upitnik o specifičnim stresorima i sindromu izgaranja sa-država 22 pitanja koja se odnose na razinu stresa prilikom kontakta s infektivnim bolesnikom, predmetom, straha od mogućnosti prenošenja zaraze, oboljenja zaposlenika, razgovora s obitelji izoliranog bolesnika, zatim učestalo-sti konzumiranja alkohola i drugih sredstava za smanjenje stresa zaposlenih, prisutnosti nesanice, seksualnih poteško-ća, emocionalnih problema, frustracije.
Rezultati/Results
Od 136 ispitanika, u istraživanju je sudjelovalo 123 (90 %), žena, a prema bračnom statusu najviše ih je u braku, njih 80 (60 %). Medicinskih sestara/tehničara je znatno više s odje-la na kojima rade s infektivnim bolesnicima, a prvostupnice sestrinstva i diplomirane sestre/magistre sestrinstva znat-no su češće pri radu s neinfektivnim bolesnicima (Fisherov egzaktni test, P = 0,003). Središnja dob ispitanika (medijan) je 43 godine (interkvartilnog raspona od 28 do 54 godine), a medijan broja djece je 2 (interkvartilnog raspona od 0 do 2 djece). Ukupni radni staž je 23 godine (interkvartilnog raspona od 6 do 35 godina.)
Preračunavanjem ukupne skale stresa na vrijednosti 0 – 100, gdje veće vrijednosti (sve iznad 60) pokazuju prisut-nost stresa, dobili smo srednju ocjenu skale 46,3 (interkvar-
tilnog raspona 36 do 55,9). Na osnovi provedena testiran-ja, pod utjecajem stresa (veći broj ocjenskih bodova od 60) imaju 23 (16,9 %) ispitanika, od kojih je 14 (20,6 %) onih koji rade s infektivnim bolesnicima i 9 (13,2 %) koji rade s neinfektivnim bolesnicima, ali bez znatne razlike. Najveći je stres u kategoriji organizacije radnog mjesta i financijskih pitanja, s ocjenom medijana 57,5 (interkvartilnog raspona 45 do 72,5), podjednako u obje skupine.
Ispitanici starije životne dobi (Spearmanov koeficijent kore-lacije, ρ = 0,215 P = 0,01) i oni koji imaju dulji ukupni radni staž (Spearmanov koeficijent korelacije, ρ = 0,193 P = 0,03) pod znatno su većim stresom u odnosu na profesionalne i intelektualne zahtjeve (Tablica 1.). U toj kategoriji, ispita-nici (njih 11 - 8,2 %), navode kao izrazito stresan doživljaj preopterećenost poslom i bombardiranje novim informaci-jama iz struke. Najmanje je stresan pritisak vremenskih ro-kova za izvršenje zadataka.
Ispitanici starije životne dobi (Spearmanov koeficijent kore-lacije, ρ = 0,360 P < 0,001), oni koji imaju dulji ukupni radni staž (Spearmanov koeficijent korelacije, ρ = 0,350 P < 0,001) te oni koji imaju više ukupnog radnog staža na trenutnom radnome mjestu (Spearmanov koeficijent korelacije, ρ = 0,215 P = 0,01), značajno se više slažu s tvrdnjom da im se radna efikasnost smanjuje.
U radu s infektivnim bolesnicima prisutni su specifični stre-sori koji se odnose najviše na mogućnost oboljenja, prije-nosa infekcije, ubodnog incidenta, objašnjenje bolesniku zašto je izoliran. Medicinski djelatnici izloženi su različitim biološkim i kemijskim tvarima koje mogu narušiti njihovo zdravlje. Gotovo svaki zdravstveni djelatnik u svojem rad-nom odnosu susreće se s infektivnim bolesnikom. Najveći i najčešći problem jest ubodni incident ili incident tjelesnim tekućinama bolesnika. U toj situaciji medicinski djelatnici su izloženi visokim razinama stresa i strahu od mogućeg oboljenja. Najviše ispitanika, 53 (39 %), u potpunosti se sla-že s tvrdnjom da se pridržava mjera za sprečavanje inciden-ta, a ako dođe do incidenta, odmah ga prijave, a 50 (37,6 %) s tvrdnjom da se nakon završenog radnog dana žele što prije tuširati, kao pokazatelj straha od mogućeg preno-šenja zaraze ili osobnog oboljenja. Ispitanici koji rade s in-fektivnim bolesnicima osjećaju znatno više straha prilikom ulaska u sobu infektivnog bolesnika (Mann-Whitney U-test, P = 0,03).
Tablica 1. Povezanost kategorija skale stresa s dobi i radnim stažem
Spearmanov koeficijent korelacije (ρ) (P-vrijednost)
Dob ispitanika Ukupni radni staž Ukupni radni staž na trenutnom radnome mjestu
Organizacija radnog mjesta i financijska pitanja 0,136 (0,12) 0,120 (0,17) 0,127 (0,15)
Javna kritika i sudske tužbe -0,004 (0,97) 0,021 (0,81) 0,138 (0,11)
Opasnosti i štetnosti na poslu 0,042 (0,63) 0,094 (0,29) 0,058 (0,51)
Sukobi i komunikacija na poslu -0,033 (0,71) -0,005 (0,96) 0,049 (0,58)
Smjenski rad -0,108 (0,22) -0,093 (0,29) -0,026 (0,77)
Profesionalni i intelektualni zahtjevi 0,215 (0,01) 0,194 (0,03) 0,082 (0,35)
Ukupna skala stresa 0,070 (0,43) 0,082 (0,35) 0,101 (0,25)
8 SG/NJ 2018;23:5-10
Primijećeno je da stres za ispitanike koji rade s infektivnim bolesnicima predstavljaju strah od mogućnosti zaraze, pro-širenja bolesti u obitelji, kliconoštvo bolesnika te nelagoda prilikom objašnjenja bolesnikovoj obitelji zašto je osoba izolirana, ali bez značajne razlike.
Prema podatcima iz literature, simptomi sindroma izgara-nja najčešće se manifestiraju u obliku nesanice, učestalog buđenja, osjećaja iscrpljenosti, smanjenja radne efikasno-sti, umora, malaksalosti, glavobolje, želučanih tegoba, bo-li u leđima, razdražljivosti, nervoze, potištenosti, narušena odnosa s kolegama i slično. Glavne su karakteristike sindro-ma izgaranja depersonalizacija, emocionalna iscrpljenost i gubitak radne sposobnosti. Zbog prevelike opterećenosti poslom razvija se emocionalna iscrpljenost, a prati je i tje-lesna iscrpljenost.
Rezultati istraživanja pokazuju da su problemi sa spava-njem (Mann-Whitney U-test, P = 0,04), čest osjećaj emo-tivne praznine ili tuposti (Mann-Whitney U-test, P = 0,004) te znatno češća razdražljivost i nervoza (Mann-Whitney U-test, P = 0,02) prisutni kod ispitanika koji rade s infektivnim bolesnicima. U ostalim tvrdnjama nema značajnih razlika (Tablica 2.).
Rasprava/Discussion
Ribeiro et al. 2014 navode, da se sindrom izgaranja može definirati kao dugotrajni radni stres koji nastaje uslijed in-terakcije između stalnog emocionalnog pritiska povezanog s intenzivnim interpersonalnim angažiranjem kroz dulje vrijeme i osobnih karakteristika. Cilj tog istraživanja bio je istražiti prevalenciju, odnosno, sklonost sindromu izgaranja na 188 medicinskih sestara zaposlenih na odjelu za kirurške bolesti. Rezultati istraživanja pokazali su da je prevalenci-
ja sindroma izgaranja bila visoka te se pokazala velika sklo-nost razvoju sindroma izgaranja za 55,4% [9].
Naše istraživanje pokazuje da su ispitanici koji rade na in-fektološkim odjelima skloniji sindromu izgaranja nego is-pitanici koji ne rade. Češće navode da osjećaju nervozu, umor, prisutni su problemi sa spavanjem, osjećaji emotiv-ne praznine i tuposti te su povremeno prisutni probavni problemima. Ispitanici starije životne dobi, s većim radnim stažem, više se slažu s tvrdnjom da im se radna efikasnost smanjuje.
Cilj istraživanja autora Bijari, & Abassi, 2016 u Iranu bio je utvrditi učestalost sindroma izgaranja i pripadajućih čim-benika među seoskim zdravstvenim radnicima u zdravstve-nim centrima Birjand University of Medical Sciences. Oko 31,4% ispitanika imalo je abnormalne rezultate u emocio-nalnoj iscrpljenosti, 16,8% u depersonalizaciji i 47% u pod-skalama osobnog uspjeha. Stopa neuobičajenog mental-nog zdravlja među sudionicima bila je 36,68%. Prevalencija mentalnih poremećaja bila je 24,5% kod ispitanika s niskim izgaranjem ili bez izgaranja s 60,4% ispitanika s umjerenim ili jakim izgaranjem (P = 0,001). Utvrđeno je da su dob, razi-na obrazovanja, broj djece i godine radnog odnosa znatno povezana s razinom izgaranja sudionika (P <0,05) [10].
Istraživanje autora Biksegn et al. 2016. bilo je usmjereno na istraživanje prevalencije i prediktora izgaranja kod 403 pružatelja zdravstvene skrbi. Istraživanje je provedeno među zdravstvenim djelatnicima koji rade na Jimma Uni-versity Hospital (JUTH), Jimma Zone Regije Oromiya, koji se nalazi u jugozapadnoj Etiopiji. Rezultati su pokazali da je od svih sudionika studije 36,7% postiglo iznad srednjeg nivoa izgaranja. Najčešća prevalencija (82,8%) izgaranja pronađe-na je među medicinskim sestrama. Najmanja zastupljenost izgaranja uočena je među laboratorijskim tehničarima.
Tablica 2. Sindrom izgaranja u odnosu na rad s infektivnim bolesnicima
Medijan (interkvartilni raspon) prema radu sP*Infektivnim
bolesnicimaNeinfektivnim
bolesnicimaUkupno
Pridržavam se mjera za sprečavanje incidenta. Ako dođe do incidenta, odmah ga prijavim 4 (2 – 5) 3 (2 – 5) 4 (2 – 5) 0,42
Imam problema sa spavanjem 2,5 (1 – 4) 2 (1 – 3) 2 (1 – 4) 0,04
Imam problema s probavom 2 (1 – 3) 1 (1 – 3) 2 (1 – 3) 0,25
Primjećujete li promjene u želji za seksualnim aktivnostima (nedostatak, smanjenje ili povećanje)? 1 (1 – 3) 1 (1 – 2) 1 (1 – 3) 0,22
Često se osjećam emotivno prazno, tupo 3 (2 – 4) 2 (1 – 3) 2 (1 – 3) 0,004
Često se osjećam frustrirano 3 (2 – 4) 3 (1,3 – 4) 3 (2 – 4) 0,13
Često se osjećam umorno 4 (3 – 4,8) 3,5 (2 – 4) 4 (3 – 4) 0,13
Koliko često na dan osjećate potrebu za cigaretom, kavom, alkoholom? 2 (1 – 3) 2 (1 – 3) 2 (1 – 3) 0,59
Imate li strpljenja i/ili razumijevanja za tuđe probleme u privatnom životu? 3 (2,3 – 4) 3 (2 – 4) 3 (2 – 4) 0,13
Smatrate li da se vaša radna efikasnost smanjuje? 3 (2 – 3) 2 (2 – 3) 3 (2 – 3) 0,06
Koliko često ste razdražljivi, nervozni? 3 (2 – 4) 2 (2 – 3) 3 (2 – 4) 0,02
9SG/NJ 2018;23:5-10
Nesigurnost u radu, povijest tjelesne bolesti, nisko zani-manje za zanimanje, loš odnos s menadžerima, briga za ugovaranje infekcije ili bolesti i fizičko / verbalno zlostavl-janje utvrđeno je kao prediktori izgaranja [11].
Autorica Memić 2014. izvela je kvantitativno istraživan-je metodom intervjuiranja 100 medicinskih sestara na području internističke i kirurške medicine i otkrila je da su sve medicinske sestre na radnome mjestu pod stresom. Stalni nadzor i prekovremeni rad glavni su uzroci stresa kod njih [14]. Istraživanje koje je bilo provedeno na Institutu za javno zdravstvo u Posavju otkriva da postoji razlika u doži-vljavanju profesionalnog stresa tijekom dužine radnog sta-ža [14].
Naše istraživanje pokazuje da je najveća razina stresa u kategoriji organizacije radnog mjesta i financijskih pitan-ja, s ocjenom medijana 57,5 (interkvartilnog raspona 45 do 72,5), podjednako u obje skupine. Rezultati pokazuju da izrazit stresor svim ispitanicima predstavlja nedostatan broj djelatnika, dok povremeni stres uzrokuju neadekvat-na osobna primanja, preopterećenost poslom, administra-tivni poslovi, loša organizacija rada i neadekvatan prostor. Što se tiče sindroma izgaranja, medicinski djelatnici koji rade s infektivnim bolesnicima skloniji su osjećaju nervoze, umora, problemima sa spavanjem, emotivnoj praznini i tuposti te povremeno probavnim problemima.
U istraživanju autorice Knežević intenzitet stresa također je veći u kategoriji organizacije radnog mjesta i financijskih pitanja. Više od polovice ispitanika odgovara kako neade-kvatna osobna primanja predstavljaju velik stres na prvo-me mjestu, zatim neadekvatna materijalna sredstva, nedo-statan broj djelatnika te preopterećenost poslom. U zdrav-stvenim djelatnostima u zemljama diljem svijeta opisuje se opći nedostatak medicinskih sestara, što je vezano za niz organizacijskih i psiholoških problema [1,4].
Loša organizacija rada stresor je koji navode zdravstveni djelatnici u razvijenim zemljama svijeta, kao i u zdravstve-nim sustavima u Hrvatskoj (npr. vojni sustav). Financijski problemi koji su karakteristični za zemlje u tranziciji prisutni su i u razvijenim zemljama u liječnika, pa tako i u medicin-skih sestara/tehničara i ograničeni su proračunom, što im izaziva stres .
Rezultati provedena istraživanja pokazuju da u kategoriji javne kritike i sudske tužbe stres znatno uzrokuje pogreš-no informiranje bolesnika u medijima i drugim izvorima. Prema istraživanju Bojane Knežević, javna kritika i sudske tužbe mogu izazvati nezadovoljstvo na radu koje je usko povezano s produktivnošću. U tom istraživanju kategoriju javne kritike i sudske tužbe liječnici najviše smatraju stres-nom situacijom [1,4].
Sindrom izgaranja javlja se kod osoba koje su kontinuirano, dulje vremensko razdoblje, izložene stresorima na radno-me mjestu [12]. Nastaje kada osobe u svom radnom okružju ne mogu postići željene ciljeve. Uočeno je da prisutnost stresnih životnih događaja, koji su prethodili pojavi sindro-ma izgaranja, utječu na njegovu pojavu ili ga pojačavaju. Istraživanja uglavnom pokazuju opću pretpostavku da su povećani zahtjevi na radnome mjestu (npr. previše poslova
u prekratkom vremenu), snažno i konzistentno povezani s profesionalnim izgaranjem, a posebno s dimenzijom emo-cionalne iscrpljenosti.
Naše istraživanje pokazuje da su znatno češći problemi sa spavanjem, osjećaj emotivne praznine ili tuposti te razdražl-jivost i nervoza kod ispitanika koji rade s infektivnim boles-nicima. U ostalim tvrdnjama nema znatnih razlika. Nešto vi-še ispitanika koji rade s infektivnim bolesnicima ima prob-lema s probavom i umorom, ali bez statistički značajne raz-like. Ispitanici starije životne dobi, oni koji imaju dulji ukup-ni radni staž te oni koji imaju više ukupnog radnog staža na trenutnom radnome mjestu znatno se više slažu s tvrd-njom da im se radna efikasnost smanjuje. Razlog se nalazi u preopterećenju poslom, što dovodi do fizičke i mentalne iscrpljenosti te smanjenja motivacije za kvalitetan rad. Smanjenju efikasnosti pogoduje i slaba financijska potpora zdravstvenih radnika što dodatno smanjuje motivaciju za rad. Mnogobrojna istraživanja provedena u populaciji me-dicinskih sestara pokazala su povezanost određenih bolesti sa stresom na radu kao što su emocionalna iscrpljenost, fi-zička iscrpljenost i bol u donjem dijelu leđa [2].
Zaključak/Conclusion
Rezultati istraživanja pokazuju da je najveći uzrok stresa kod medicinskih sestara/ tehničara nedostatan broj djelat-nika, odnosno, preopterećenje poslom. Rezultati istraživan-ja pokazali su da su pod većim utjecajem stresa (veći broj ocjenskih bodova od 60) ispitanici koji rade s infektivnim bolesnicima, ali bez statistički značajne razlike. Ispitanici koji rade s infektivnim bolesnicima značajno više osjećaju strah prilikom ulaska u sobu infektivnog bolesnika te je pri-mijećeno da stres uzrokuje i strah od mogućnosti zaraze, mogućnost proširenja bolesti obitelji, kliconoštvo bolesni-ka te nelagoda prilikom objašnjenja bolesnikovoj obitelji zašto je bolesnik izoliran. Prema rezultatima našeg istra-živanja, ispitanici starije životne dobi i oni koji imaju dulji ukupni radni staž značajno su pod većim stresom u odno-su na profesionalne i intelektualne stresore te se značajno više slažu s tvrdnjom da im se radna efikasnost smanjuje. Smanjenje radne efikasnosti jedan je od simptoma sindro-ma izgaranja. Rezultati pokazuju kako ispitanici koji rade s infektivnim bolesnicima značajno više imaju problema sa spavanjem, često se osjećaju emotivno praznim te su češće razdražljivi i nervozni od ispitanika koji ne rade s infektiv-nim bolesnicima. Također više osjećaju umor te problem s probavom, ali bez statistički značajne razlike. U radu zdrav-stvenih djelatnika potrebno je ispraviti i ukloniti navedene uzroke stresa, i to na način da se poveća broj djelatnika, da se osiguraju adekvatna materijalna sredstva za rad i pri-manja, da se unaprijedi edukacija zaposlenika te da se više provode tehnike suočavanja sa stresom. Ako se organizaci-ja rada, nedostatno osoblje i financijski dio ne promijene, razina stresa će rasti, što će se odraziti na pojavljivanje sin-droma izgaranja, pa tako i na smanjenja radne sposobnosti i obavljanja kvalitetne zdravstvene usluge.
Authors declare non-conflict of interest.
10 SG/NJ 2018;23:5-10
Literatura/References[1] Knežević B. Stres na radu i radna sposobnost zdravstvenih djelatnika
u bolnicama. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu. 2010.[2] Elfering A, Grebner S, Semmer NK, Gerber H. Time control, catechola-
mines and back pain among young nurses, Scand J Work Environ He-alth, 28, 2002; 28 (6): 386-93.
[3] Workers’ health: global plan of action, World Health Organization, Ge-neva, 2007.
[4] Knežević B, Milošević M, Mustajbegović J, Belošević Lj. Stesori na rad-nom mjestu izvanbolničkih i bolničkih liječnika. 15. dani psihologije., Zadar, 2006.
[5] Manzano-García G, Ayala-Calvo JC. New Perspectives: Towards an in-tegration of the concept „burnout“ and its explanatory models. Ana-les de psicología, 2013; 29 (3): 800-809.
[6] Weber A, Jaejel-Reinhard A. Burnout Syndrome: A Disease of Modern Societies? Occupational Medicine 2000; 50 (7): 512-517.
[7] Miljković Krečar I., Kolega M.: Psihologija u poslovnom okruženju, Bu-isness Class, Zagreb 2013.
[8] Ribeiro VF, Filho CF, Valenti VE, et al. Prevalence of burnout syndrome in clinical nurses at a hospital of excellence. International Archives of Medicine. 2014;7:22. doi:10.1186/1755-7682-7-22.
[9] Bijari B, Abassi A. Prevalence of Burnout Syndrome and Associa-ted Factors Among Rural Health Workers (Behvarzes) in South Kho-rasan. Iranian Red Crescent Medical Journal, 2016; 18(10). Available et e25390. http://doi.org/10.5812/ircmj.25390. retreived at February 2nd 2018
[10] Biksegn A, Kenfe T, Matiwos S, Eshetu G. Burnout Status at Work among Health Care Professionals in a Tertiary Hospital. Ethiopian Journal of Health Sciences, 2016; 26(2), 101–108.
[11] Maslach C, Schaufeli WB, Leiter ML. Job burnout. Annual Review of Psychology, 2001; 52,397–422.
[12] Mujakic A. Primerjava stresa med medicinskim in nemedicinskim osebjem v zdravstvu RUO. Revija za Univerzalno Odličnost; Novo Me-sto 2014; 3 (3): 137-46.
[13] Memić V. (2014) Stres na delovnem mestu medicinske sestre. Diplom-sko delo. Fakulteta za zdravstvo Jesenice.
[14] Nebiat N. Relationship between rewards and nurses work motivation in Addis Abeba hospitals. Ethiopian Journal of Health Sciences 2012; 22(2),107–112.
11
ZDR
AV
STV
ENA
ED
UK
ACI
JA/N
URS
ING
ED
UCA
TIO
NSI
GU
RNO
ST B
OLE
SNIK
A/P
ATIE
NT
SAFE
TY
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Marija Šilje, bacc.med.techn., University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Croatia • Tel: +385-20-445700 • E-mail:
Received June 17th 2015; Accepted August 26th 2015;
Pedijatrijski pacijent i cistična fibroza
Pediatric patient with cystic fibrosis
Marija Šilje
Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, CroatiaUniversity of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Hrvatska
SG/NJ 2018;23:11-2DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.003
Dijete ima rijetku stolicu neugodna mirisa, neprekidni ka-šalj s djelomično izraženom nazalnom upalom gornjeg res-piratornog trakta, i uvučenim prsnim košem [1-10].
Sestrinska dijagnoza:
Visok rizik za začepljenje dišnih putova uslijed nakupljene sluzi, što se očituje gustom sluzi, neproduktivnim/minimal-nim kašljem, prisutnom cijanozom te zvukovima tijekom di-sanja, kao što su hroptanje, pucketanje, dispneja i tahipneja.
Cilj:
Dijete će imati čiste dišne putove te će efektivno kašljati, imat će malu respiratornu sekreciju, respiratorni omjer bit će prilagođen godinama i naporu te zasićenost kisikom jednako ili više od 92% na sobnoj temperaturi.
Sestrinska intervencija:
• nadgledati respiratorni status [omjer, dubinu, napor, zvuk disanja, stupanj zasićenosti kisikom, boju kože] najmanje svaka 4 sata;
• dati ovlaženi kisik prema indikaciji liječnika; učestalo nadgledati stupanj zasićenosti kisikom;
• dati bronhodilatatore i ekspektoranse prema indikaciji i određenim dozama liječnika;
• poticati oralni unos tekućina primjeren starosnoj dobi;
• obavljati fizikalnu terapiju za prsište, te drenažnim polo-žajem svaka 4 sata ili, ako je potrebno, češće. Ponavljati postupak, i to 1 sat prije i 2 sata poslije obroka;
SažetakOpisuju se sestrinske intervencije, ciljevi, evaluacija očekivanih ishoda liječenja kod 5-godišnjeg djeteta s verificiranom dijagnozom cistične fibroze.
Ključne riječi: dijete • cistična fibroza • postupci • zdravstvena njega
Kratki naslov: Cistična fibroza i dijete
AbstractWe described nursing interventions, goals, evaluation of expected final outco-mes of treatment 5-year old child with a verified diagnosis of cystic fibrosis.
Key words: child • cystic fibrosis • procedures • health care
Running head: Cystic fibrosis and child
• naučiti dijete vježbama dubokog disanja te kako kašlja-ti; koristiti terapiju kroz igru kad god je to moguće.
• podučiti roditelje/njegovatelje da samostalno ne daju prekomjerne doze lijekova, posebice one za smanjenje kašlja.
Objašnjenja:
Posebno je važno rano zapažanje promjena u respirator-nom statusu te uporaba odgovarajuće intervencije.
Ovlaživanje služi razrjeđivanju i oslobađanju nakupljenog sekreta. Kod kroničnih respiratornih bolesti mozak se adap-tira na manju zasićenost kisikom u krvi. Davanje ekscesiv-nih vrijednosti kisika djetetu s kroničnom bolešću pluća može uzrokovati nekrozu plućnog tkiva.
Ordinirani lijekovi pomažu pri razrjeđivanju, odstranjenju nakupljene sluzi u respiratornom sustavu.
Smanjenje viskoznosti (gustoće) sekreta;
Fizikalne terapije pomažu pri mobiliziranju sekreta, te po-većanju vrijednosti koncentracije kisika.Terapija prije i po-slije obroka smanjuje rizik od povraćanja i/ili aspiracije.
Djeca do 7 godina starosti ne mogu postići učinkovito iska-šljavanje. Kašljanje i vježbe dubokog disanja pomažu kod širenja pluća i u mobilizaciji sekreta.
Lijekovi za smanjenje kašljanja uzrokuju smanjenje refleksa kašlja što može dovesti do zadržavanja sekreta i mogućih upalnih komplikacija.
12 SG/NJ 2018;23:11-2
Sestrinska dijagnoza:
Neuravnotežena ishrana: manje od potrebne količine u/s smanjenjem raspoloživosti enzima gušterače; smanjena cri-jevna apsorpcija hranjivih tvari; anoreksija povezana sa cis-tičnom fibrozom te smanjeni oralni unos, gubitak težine/ne napredovanje; proljev; masna stolica ili zatvor.
Cilj:
Dijete će moći unijeti odgovarajuću količinu hranjivih tva-ri, shodno starosnoj dobi te će održavati ili povećavati tje-lesnu težinu i visinu shodno stupnju starosnih godina [she-me starosne dobi]. Stolica će biti normalne boje, čvrstoće i količine.
Sestrinske intervencije:
• Odrediti normalni obrazac hranjenja prilagođen za dje-cu, što voli/ne voli, te stupanj tjelesne aktivnosti;
• nadomjestiti enzime gušterače, te vitamine u kojima je razrijeđena masnoća, prema indikaciji liječnika, prije i poslije obroka;
• naučiti dijete [i roditelje] da se kapsule ne žvaču; da tre-ba progutati originalno pakiranje lijekova; ako je u obli-ku praha, posuti preko nemasnog, neproteinske hrane, [primjerice, sok od jabuke].
• Ne miješati enzime s vrućom [podgrijanom]hranom te hranom s velikim sadržajem kiselina. Očistiti prah sa slu-znica i usnica;
• Zabilježiti boju, cjelovitost, količinu te učestalost stolice. Obavijestiti liječnika o bilo kojoj promjeni [npr. proljev, zatvor, masna stolica].
Objašnjenja:
Poznavanje dječjih želja te razine tjelesne aktivnosti poma-žu pri planiranju njege i prehrane djeteta.
Probava te ishrana sastoji se od zamjenske terapije za en-zime gušterače te prilagodbe sastojaka ishrane. Ordinirati, po potrebi, zamjensku terapiju za vitamine razrijeđene u mastima, radi nesposobnosti oboljelog djeteta za apsorpci-jom masnih kiselina;
enzimi gušterače neaktivni su na toplini, a kiseline degra-diraju enzime. Potrebno je očistiti prah sa sluznice respira-tornog trakta kako bi se spriječio nastanak ekskorijacija, tj. puknuće membrane sluznice.
Enzimi gušterače izazivaju zatvor ako se uzimaju u većim koli-činama. Stolica ispunjena masnim kiselinama nastaje zbog ne-mogućnosti probavnog trakta da apsorbira masti i proteine.
Sestrinska dijagnoza:
Prekinuti obiteljski život zbog kroniciteta bolesti, potrebe za tuđom pomoći [pomoć druge osobe], te rizik od nastan-ka komplikacija koje mogu ugroziti život, što zahtijeva česte posjete liječniku i/ili hospitalizaciju, smanjenje mogućnosti za brigu o ostaloj/drugoj djeci, potreba za fizioterapeutima u kućnom režimu liječenja.
Cilj:
Članovi obitelji verbalizirat će svoje osjećaje o posljedicama bolesti koje utječu na njih; moći će pratiti plan terapeuta; koristit će sve važne metode/postupke liječenja u svome okružju;
Sestrinska intervencija:
• Odlučiti o stupnju educiranosti i znanja svakog člana obitelji prije planiranja obiteljskih intervencija;
• razmotriti posljedice bolesti na članove obitelji;
• Naučiti članove obitelji sve što je potrebno o provođenju svakodnevnih metoda zdravstvene njege kod djeteta sa cističnom fibrozom [npr. proučiti omjer disanja i statusa respiratornog trakta, obim uporabe metoda fizioterapije, nadzor stolice, briga o koži, doziranje lijekova i sl.].
Objašnjenja:
Stupanj obrazovanja važno je pomoćno sredstvo pri oda-biru u odlučivanju o obliku metoda učenja [npr., vizualna, pisana i sl.]. Prikupljanjem ove vrste informacije, medicin-skoj sestri/tehničaru znatno je olakšana izrada plana brige i poduke. Sprječava i ponavljanje evaluacije potrebnih infor-macija te podučava medicinsku sestru/tehničara o daljnjim potrebnim informacijama/učenju.
Medicinskoj sestri/tehničaru olakšan je odabir odgovara-jućih metoda/postupaka za članove obitelji. Ponovljene demonstracije omogućuju medicinskoj sestri/tehničaru da procijeni sposobnost članova obitelji i utvrdi mogu li u za-dovoljavajućem obimu primjenjivati postupke zdravstvene njege u liječenju djeteta.
Author declare non-conflict of interest.
The authors wants to thank Narcis Hudorović for the initial preparation of the manuscript and additional suggestions for the searching of the databases.
Literatura/References[1] Schechter R, Torfs CP, Bateson TF. The epidemiology of infantile hyper-
trophic pyloric stenosis. Paediatr Perinat Epidemiol. 1997;11:407–427 [2] Applegate MS, Druschel CM. The epidemiology of infantile hypertro-
phic pyloric stenosis in New York State, 1983 to 1990. Arch Pediatr Adolesc Med. 1995; 149:1123–1129
[3] Lammer EJ, Edmonds LD. Trends in pyloric stenosis incidence, Atlan-ta, 1968 to 1982. J Med Genet. 1987;24:482–487
[4] Rasmussen L, Green A, Hansen LP. The epidemiology of infantile hy-pertrophic pyloric stenosis in a Danish population, 1950–84. Int J Epi-demiol. 1989;18:413–417
[5] Carter CO, Evans KA. Inheritance of congenital pyloric stenosis. J Med Genet. 1969;1969:233–254
[6] Mitchell EA. Cot death supplement—results from the first year of the New Zealand cot death study. N Z Med J 1991;104:71–76 27.
[7] de Jonge GA, Burgmeijer RJ, Engelberts AC, Hoogenboezem J, Kostense PJ, Sprij AJ. Sleeping position for infants and cot death in The Netherlands 1985–91. Arch Dis Child. 1993;69:660–663
[8] Irgens LM, Markestad T, Baste V, Schreuder P, Skjaerven R, Oyen N. Sleeping position and sudden infant death syndrome in Norway 1967–1991. Arch Dis Child. 1995;72:478–482
[9] Wennergren G, Alm B, Oyen N, et al. The decline in the incidence of SIDS in Scandinavia and its relation to risk-intervention campaigns. Nordic Epidemiological SIDS Study. Acta Paediatr. 1997;86:963–968
[10] Introduction to Maternity and Pediatric Nursing ,2003, Elsevier Science,Gloria Leifer, fourth edition, available at http://www.elsevier.com, retreived at 31st August 2015.
13
SEST
RIN
SKA
PR
AK
SA/N
URS
ING
PR
AC
TICE
KRAT
KO P
RIO
PĆEN
JE/B
RIEF
CO
MM
UN
ICAT
ION
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Hana Brković, General Hospital Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 45, 20000 Dubrovnik, Croatia • E-mail: [email protected] • Tel: +385 (0)20 431 777 • Mob: +385-91 198 2677
Received at February 2nd 2017 ; Accepted at May 22nd 2017;
Mišljenje medicinskih sestara i tehničara o metodama vođenja sestrinske dokumentacije-Iskustva županijske bolnice
Opinion of nurses and technicians about the methods of management nursing documentation - experiences from County Hospital
Barbara Aleksić1,2, Hana Brković1,2, Ivana Jupek1,2, Barbara Lešević1,2, Edin Bošnjaković1,2
1Opća bolnica Dubrovnik, Dr. R. Mišetića 2, 20 000 Dubrovnik, Hrvatska 1General Hospital Dubrovnik, Dr. R. Mišetića 2, 20 000 Dubrovnik, Croatia2Stručni studij sestrinstva, Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, 20 000 Dubrovnik, Hrvatska 2Professional study in nursing, University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20 000 Dubrovnik, Croatia
SG/NJ 2018;23:13-7DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.004
Uvod / Introduction
Sestrinska dokumentacija [SD] metoda je novijeg datuma uvedena u svakodnevne radne zadatke medicinskih sesta-ra/tehničara [MS/MT] s ciljem unapređenja sestrinske stru-ke [1]. Uvođenje SD uzrokovalo je promjene u radu MS/MT u Općoj bolnici [OB] Dubrovnik. Promjene u sestrinstvu Re-publike Hrvatske [RH] bile su nužne zbog usklađivanja sa standardima iz direktiva o sestrinstvu Europske unije [EU] o povećanju stupnja obrazovanja MS/MT i posljedično pove-ćanja stupnja kvalitete zdravstvene njege.
Nadalje, MS/MT povećava se stupanj [2] kompetencija, i to:
• znanjem, vještinama i osposobljenošću za siguran i učinkovit rad;
• povećanjem stupnja odgovornosti za aktivnosti za koje su osposobljene.
• vođenjem sestrinske dokumentacije evidentiraju se provedeni postupci tijekom 24 sata [3].
Sestrinska dokumentacija sadrži:
• sestrinsku listu - sažetak praćenja stanja pacijenta tije-kom hospitalizacije;
• sažetak praćenja provedenih postupaka zdravstvene njege;
• praćenje općeg i specifičnog statusa pacijenta (decursus);
SažetakCilj: Cilj je rada istražiti stupanj informiranosti medicinskih sestara/tehničara srednje i više stručne spreme o svakodnevnoj uporabi sestrinske dokumentacije.
Metoda: U istraživanje je uključen 41 ispitanik. Za istraživanje je sastavljen originalni anketni upitnik. Anketa je bila anonimna. Istraživanje je provedeno u Općoj bolnici Dubrovnik. Ispitanici uključeni u istraživanje izvršavaju radne zadatke na deset bolničkih odjela. Kriteriji za uključivanje ispitanika bili su: za-vršena srednja medicinska škola i/ili studij sestrinstva i aktivna svakodnevna izrada i korištenje sestrinske dokumentacije.
Rezultati: Anketni upitnik ispunio je 41 ispitanik više stručne sprema [(34%); srednja stručna sprema (66%)].
Zaključak: za učinkovito provođenje SD nužna je dodatna edukacija MS/MT i pacijenata.
Ključne riječi: medicinske sestre/tehničari • sestrinska dokumentacija • meto-de dokumentacije
Kratki naslov: Medicinske sestre/tehničari i dokumentacija
AbstractObjective: The aim of this study was to investigate the degree of awareness in nurses/ technicians ,of middle and high qualifications, of the everyday use of nursing documentation.
Method: The study included 41 participant. For the purpose of the study the original questionnaire was made. The survey was anonymous. The study was conducted at General Hospital Dubrovnik. Subjects included in the study were employed in 10 wards of Dubrovnik General Hospital. The inclusion criteria were as follows: completion of secondary medical school and/or study nursing and active everyday use of nursing documentation.
Results: The was questionnaire filled out by 41 respondent [higher degree (34%), secondary education (66%)].
Conclusion: Effective implementation of the SD requires additional training among MS / MT and patients.
Key words: nurses • nursing documentation • management
Running head: Nurses and nursing documentation
14 SG/NJ 2018;23:13-7
• plan zdravstvene njege - lista provedenih sestrinskih postupaka;
• evidencija ordinirane i primijenjene terapije - unos i ko-ličina izlučivanja tjelesnih tekućina;
• procjena bola;
• lista za praćenje dekubitusa;
• nadzorna lista rizičnih postupaka zdravstvene njege;
• izvješće o incidentu (spriječenom ili nastalom);
• otpusno pismo zdravstvene njege;
• sestrinske dijagnoze proizašle iz obrazaca po Gordono-voj skali;
• lista okretanja pacijenta;
• Braden, Knoll i Norton skalu za procjenu sklonosti de-kubitusu;
• Glagow koma skalu;
• Morseova ljestvicu za procjenu rizika za pad;
Primjena SD-a osigurava povećanje kvalitete i obima pro-vedenih postupaka zdravstvene njege i trajno praćenje općeg i specifičnog stanja bolesnika. SD je skup podataka koji služe u istraživačke i statističke svrhe. Dokumentiran-jem sestrinskog rada, bolesnik je partner u skrbi za vlastito zdravlje, a SD poboljšava kvalitetu bolničke skrbi za paci-jenta.
Cilj ankete bio je istražiti stupanj informiranosti MS/MT u OB Dubrovnik na 10 bolničkih odjela o primjeni i radu sa SD-om.
Metoda / Method
Za svrhe istraživanja sastavljen je originalni upitnik, prila-gođen bolničkim odjelima u OB-u Dubrovnik, a prema os-novama NDCDA. U istraživanje su uključeni MS/MT različite životne dobi i stupnja stručne spreme. Upitnik je sadržavao 10 pitanja, uz odgovore otvorenog i zatvorenog tipa, kao što je prikazano u prilogu [Prilog 1].
Rezultati / Results
Statistički značajni rezultati istraživanja prikazani su na sli-kama [slika 1-11]
Pitanje [1]
Ad 1] Spol
Na temelju odgovora na prvo pitanje vezano uz spol ispita-nika može se vidjeti da je anketnom upitniku pristupilo 12 osoba muškog spola (29%) i 29 osoba ženskog spola (61%), kao što je prikazano na slici [slika 1].
Pitanje [2]
Ad 2] Na kojem odjelu radite?
Odgovori na pitanje o odjelu na kojem ispitanici rade: 9 is-pitanika (22%) radi na odjelu hematologija, nefrologija, en-dokrinologija, 7 ispitanika (17%) radi na odjelu gastroente-rologija, 9 ispitanika (22%) radi na odjelu ortopedija i trau-
PRilOG [1] - Upitnik
[1] Spol
a) M b) Ž
[2] Na kojem odjelu radite?
[3] Starosna dob
a) 20-30b) 30-40c) 40-50d) 50-65
[4] Stručna sprema?
a) SSSb) VSS
[5] Ukupna duljina radnog staža?
a) manje od 5 godinab) 5-10 godinac) 10-20 godinad) 20-30 godinae) preko 30 godina
[6] Ispunjavate li svakodnevno sestrinsku dokumentaciju?
a) dab) ne
[7] Razumijete li koja je svrha ispunjavanja sestrinske dokumentacije?
a) dab) ne
[8] Smatrate li da postoji visok stupanj značajnosti ispunjavanja sestrinske dokumentacije?
a) dab) ne
[9] Smatrate li da vođenje sestrinske dokumentacije pridonosi poboljšanju kvalitete zdravstvene njege?
a) dab) ne
[10] Koja je, po Vama, najveća prednost i najveća mana sestrinske dokumentacije?
SPOL ISPITANIKA
61%
29%
M
Ž
Slika [1] Odgovori ispitanika prema spolu.
matologija, 4 ispitanika (10%) rade na odjelu abdominalna kirurgija, 4 ispitanika (10%) radi na odjelu pulmologija, 5 ispitanika (12%) radi na odjelu otorinolaringologija i 3 ispi-tanika (7%) rade na odjelu kardiologija, kao što je prikazano na slici [slika 2].
15SG/NJ 2018;23:13-7
Pitanje [3]
Ad 3] Godine starosti?
Odgovori na pitanje o godinama starosti: 11 ispitanika (27%) starosti je 20-30 godina, 17 ispitanika (41%) starosti je 30-40 godina, 8 ispitanika (20%) starosti je 40-50 godina i 5 ispitanika (12%) starosti je 50-65 godina, kao što je prikaza-no na slici, [slika 3].
Pitanje [6]
Ad 6] Pišete li svakodnevno sestrinsku dokumentaciju?
Na pitanje o svakodnevnom pisanju sestrinske dokumenta-cije, 35 ispitanika (85%) odgovorilo je da piše, a 6 ispitanika (15%) odgovorilo je da ne piše, kao što je prikazano na slici [slika 6].
RADNO MJESTO ISPITANIKA
radnomjestoispitanika
kardiologija
otorinolaringologija
pulmologija
abdominalna kirurgija
ortopedija i traumatologija
gastroenterologija
hematologija, nefrologija,endokrinologija
0% 5% 10% 15% 20% 25%
7%
12%
10%
10%
22%
17%
22%
Slika [2] Radno mjesto ispitanika.
Slika [3] Starosna dob ispitanika.
Pitanje [4]
Ad 4] Stručna sprema?
Odgovori na pitanje o stručnoj spremi: 27 ispitanika (66%) ima SSS i 14 ispitanika (34%) ima bacc.techn., kao što je pri-kazano na slici [slika 4].
Pitanje [5]
Ad 5] Koliko dugo radite u struci?
Odgovori na pitanje o tome koliko dugo ispitanici rade u struci: 6 ispitanika (15%) u struci radi manje od 5 godina, 8 ispitanika (20%) u struci radi 5-10 godina, 12 ispitanika (29%) u struci radi 10-20 godina, 10 ispitanika (24%) u struci radi 20-30 godina i 5 ispitanika (12%) u struci radi više od 30 godina, kao što je prikazano na slici [slika 5].
Slika [4] Odgovori ispitanika o stručnoj spremi.
STAROST ISPITANIKA
0% 10% 20% 30% 40% 50%
starostispitanika
50-65 g.
40-50 g.
30-40 g.
20-30 g.
12%
20%
41%
27%
OBRAZOVANJE ISPITANIKA
66%
34%
SSS
Bac. techn
Slika [5] Odgovori ispitanika o duljini rada u struci.
DULJINA RADA U STRUCI
0% 5% 10% 15% 20% 30%25% 35%
duljinarada ustruci
preko 30 g.
20-30 g.
10-20 g.
5-10 g.
12%
24%
29%
22%
15%manjeod 5 g.
Slika [6] Odgovor ispitanika o svakodnevnom pisanju sestrinske doku-mentacije.
15%
85%
DA
NE
SVAKODNEVNO PISANJE SESTRINSKE DOKUMENTACIJE
16 SG/NJ 2018;23:13-7
Pitanje [7]
Ad 7] Razumijete li zašto se vodi sestrinska dokumentacija?
Na pitanje razumiju li zašto se vodi sestrinska dokumenta-cija: 18 ispitanika (44%) odgovorilo je da razumije, a 23 ispi-tanika (56%) odgovorilo je da ne razumije, kao što je prika-zano na slici [slika 7].
Slika [7] Odgovori ispitanika o razumijevanju zašto se vodi sestrinska dokumentacija.
56%44% DA
NE
RAZUMIJEVANJE ZAŠTO SE VODI SD
Pitanje [8]
Ad 8] Smatrate li da je bitno voditi sestrinsku dokumenta-ciju?
Na pitanje smatraju li da je bitno voditi sestrinsku doku-mentaciju: 15 ispitanika (37%) odgovorilo je potvrdno, 26 ispitanika (63%) odgovorilo je niječno, kao što je prikazano na slici [slika 8].
Slika [8] Odgovori ispitanika o tome smatraju li da je bitno voditi ses-trinsku dokumentaciju.
63%37% DA
NE
VAŽNOST VOĐENJA SESTRINSKE DOKUMENTACIJE
Pitanje [9]
Ad 9] Smatrate li da vođenje sestrinske dokumentacije pri-donosi kvaliteti zdravstvene njege?
Na pitanje smatraju li da vođenje sestrinske dokumentaci-je pridonosi kvaliteti zdravstvene njege: 24 ispitanika (59%) odgovorilo je potvrdno, 17 ispitanika (41%) odgovorilo je niječno, kao što je prikazano na slici [slika 9].
Slika [9] Odgovori ispitanika o tome smatraju li da vođenje sestrinske dokumentacije pridonosi kvaliteti zdravstvene njege.
41%
59%
DA
NE
PRIDONOSI LI VOĐENJE SD-a KVALITETIZDRAVSTVENE NJEGE?
Pitanje [10]
Ad 10] Koja je, po vama, najveća prednost i najveća mana sestrinske dokumentacije?
Na pitanje koja je najveća prednost sestrinske dokumenta-cije: 22 ispitanika (54%) odgovorila su da je to uvod u paci-jentovu anamnezu, 12 ispitanika (29%) odgovorilo je kako je to poboljšanje kvalitete zdravstvene njege, a 7 ispitani-ka (17%) odgovorilo je kako je to sigurnost (sudski postupci itd.), kao što je prikazano na slici [slika 0].
Slika [10] Odgovori ispitanika o tome koje su najveće prednosti SD-a.
17%
54%
NAJVEĆE PREDNOSTI SD-a
29%
uvid u pacijentovuanamnezu
sigurnost
poboljšanje kvalitetezdravstvene njege
17SG/NJ 2018;23:13-7
Na pitanje koja je najveća mana sestrinske dokumentacije, 33 ispitanika (80%) odgovorila su da je to uzimanje previ-še vremena, a 8 ispitanika (20%) odgovorilo je da je to loše organiziran sustav dokumentiranja, kao što je prikazano na slici [slika 11].
20%
80%
NAJVEĆE MANE SD-a
oduzimanje previševremena
loše organiziransustav dokumentiranja
Slika [11] Odgovori ispitanika o tome koje su najveće mane SD-a.
Rasprava / Discussion
Analizom rezultata istraživanja iznalazi se da je većina ispi-tanika upoznata sa SD-om (85%); većina ispitanika smatra da SD nije važan dio sestrinskog posla (63%); ali razumiju potrebu za vođenjem SD-a u MS/MT (58%). Ispitanici su mišljenja da je SD važan dio sestrinskog posla i da daje uvid u sestrinsku anamnezu (54%). No, bez obzira na to što smatraju da im SD daje uvid u pacijentovu anamnezu, veći-na ispitanika (80%) smatra da zbog vođenja SD-a nema do-voljno vremena za pacijenta.
Prema dobivenim rezultatima zaključujemo da djelatnici OB-a Dubrovnik smatraju da je za učinkovito provođenje SD-a nužna dodatna edukacija, i to MS/MT i pacijenata jer se time može smanjiti vrijeme potrebno za vođenje SD-a.
Dodatno zapošljavanje educiranih medicinskih sestara, preraspodjela posla na bolničkim odjelima, kao i prilagod-ba kompjuterskih programa, poglavito za pojedine odjele, kao što su pedijatrija i psihijatrija, znatno bi olakšalo sva-kodnevni rad MS/MT u OB-u Dubrovnik.
Literatura / References[1] Fučkar G. Proces zdravstvene njege. Medicinski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu. Zagreb, 1992.[2] Vičić Hudorović Višnja. Lifelong learning and academic advancement
in nursing. SG/NJ 2013; 18(3):167-168.[3] Available at: http://www.mefmo.ba/eucenje/claroline/backends/
download.php?url=L1pkcmF2c3R2ZW5pX21lbmFkbWVudC9TZXNpamFfMTIucGRm&cidReq=SMIMZ. Retreived 9th January 2014.
18
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Martin Trubelja bacc. med. techn., Ključ, Viktora Čolje 82, 42220 Novi Marof, Croatia • Tel: +385 95 531 3510 • Email: [email protected]
Received March 26th 2017; Accepted March 5th 2018;
Spolno ponašanje adolescenata: usporedba adolescenata drugih i četvrtih razreda strukovne škole i gimnazije
Sexual behavior of adolescents. Comparison of adolescents of second and fourth grade of vocational school and gymnasium
Martin Trubelja1, Mario Sambolec2
1Stručni studij sestrinstva, Sveučilište Sjever, 104. brigade 3, 42000 Varaždin1Professional Nursing Studies, University North, 104. brigade 3, 42000 Varaždin2Stručni studij sestrinstva, Sveučilište Sjever, 104. brigade 3, 42000 Varaždin2Professional Nursing Studies, University North, 104. brigade 3, 42000 Varaždin
RESE
ARC
H/I
STR
AŽI
VAN
JEO
RIG
INA
LNI Č
LAN
AK/
ORI
GIN
AL
ART
ICLE
SG/NJ 2018;23:18-22DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.005
Uvod/Introduction
U adolescenciji je povećan spolni interes, i to iz nekoliko razloga: tjelesne promjene, povećanje razine spolnih hor-mona, povećanog kulturološkog naglašavanja spolnosti te vježbanja spolnih uloga odraslih [1,2,3]. Adolescenti po-
SažetakAdolescencija je razdoblje u kojem osoba spolno sazrijeva, formira svoje spolne uloge i stavove o izražavanju spolnosti, a spolno ponašanje u toj dobi postaje dio normalnog razvoja osobe. U današnjem tijeku života, djeca i adolescenti se fizič-ki i spolno sve brže razvijaju, dok se zbog dugotrajnog školovanja i obrazovanja socijalna samostalnost ili socijalna zrelost postiže mnogo kasnije.
Cilj je istraživanja ispitati i usporediti značajke ranijeg početka spolne aktivno-sti, identificirati potrebe, rizične čimbenike, probleme mladeži u vezi spolnosti, seksualno ponašanje, načine edukacije adolescenata o spolnim odnosima, važ-nosti utjecaja zdravstvenog odgoja i aktivnosti na razini primarne zdravstvene zaštite te korištenju kontracepcije. Analiza je učinjena uporabom anonimne ankete od deset pitanja otvorenog tipa kod adolescenata gimnazije i strukovne škole (polaznici drugih i četvrtih razreda) iz dijela Varaždinske županije. U istra-živanje je uključeno 246 adolescenata (107 muškaraca i 139 žena). Podaci ukazu-ju da su adolescenti drugih i četvrtih razreda strukovne škole seksualno aktivniji od adolescenata drugih i četvrtih razreda gimnazije.
Rezultati istraživanja su uspoređeni s istraživanjima koja su provedena u ostalim dijelovima Republike Hrvatske, u svrhu utvrđivanja razlike u rezultatima. Osim što se prikazala češća seksualna aktivnost adolescenata strukovne škole, izna-lazi se da su djevojke spolno aktivnije i češće mijenjaju partnere. Rezultati po-kazuju nedostatak edukacije i poznavanja metoda prevencije rizičnih ponašanja adolescenata. Također upućuju da medicinske sestre/tehničari imaju značajnu ulogu u povećanju obima potrebitih znanja i uporaba preventivnih metoda.
Ključne riječi: adolescencija • spolno ponašanje adolescenata • rizično ponaša-nje • spolno prenosive bolesti • edukacija
Kratki naslov: Seksualnost i adolescenti
AbstractAdolescence is the life period in which a person is sexually mature; forming their sexual roles and attitudes about expressing sexuality, and sexual behavior at that time becomes a part of average person’s development. In today’s life, children and adolescents are developing physically and sexually faster, while due to long-term education and social education, social independence or social maturity is slower.
The aim of the research is to examine and compare the characteristics of early sexual activity, identify needs, risk factors, youth problems related to sexuality, sexual behavior, methods of educating adolescents about sexual relationships, the importance of health education and primary health care activities and the use of contraception. The analysis was carried out using an anonymous questionnaire of ten open type questions in adolescents of the gymnasium and vocational schools (participants of the second and fourth grades) from the Varaždin County. The stu-dy included 246 adolescents (107 males and 139 female). The data indicate that adolescents of second and fourth grade of vocational schools are more sexually ac-tive than the adolescents of second and fourth grade of grammar schools.
The results of the research were compared with the results of researches con-ducted in other parts of the Republic of Croatia, in order to determine the diffe-rence in results. In addition to the more frequent sexual activity of adolescents in vocational schools, it is found that girls are more sexually active and more likely to change their partners. The results show lack of education and knowled-ge of methods of prevention of adolescent risk behavior. The results indicate that nurses / technicians have a significant role to play in increasing the amount of knowledge needed and the use of preventive methods.
Key words: adolescence • sexual behavior of adolescent • risk behavior • sexu-ally transmitted diseases • education
Running head: Sexuality and adolescents
činju poprimati značajke spolnog ponašanja odraslih oso-ba, a djevojke i mladići postaju zbunjeni zbog spolnosti te često postavljaju pitanja o odnosima i spolnom ponašanju. Od sedamnaeste do devetnaeste godine starosti osobe
19SG/NJ 2018;23:18-22
razmišljaju o emocionalnim odnosima s osobama suprot-nog spola te imaju jasan spolni identitet i kapacitet za njež-nost i ljubav. Istodobno seksualno ponašanje adolescenata postaje jedno od najvažnijih i najosjetljivijih područja ljud-skog razvoja. Danas adolescenti češće stupaju u seksualne odnose, i to u sve ranijoj dobi. Prema do danas publicira-nim rezultatima istraživanja o počecima spolnih odnosa u adolescenata iznalazi se da se oni mogu podijeliti, i to na: partnerski odnos (emocionalna bliskost, sredstvo komuni-kacije, seksualno uzbuđenje, dobivanje pažnje od partne-ra, osiguravanje vjernosti partnera, nagrađivanje partnera), osobne karakteristike (znak zrelosti, dokazivanje maskulino-sti/femininosti, postizanje višeg samopoštovanja…), oko-linske karakteristike (osveta drugom partneru i/ili izazivanje ljubomore, kažnjavanje roditelja ) [4].Kod željenog prvog spolnog odnosa, motivi se razlikuju s obzirom na spol. Dje-vojke češće navode želju za emocionalnom bliskošću, pose-bice u čvrstoj vezi, a za mladiće je prvi spolni odnos avan-tura; rjeđe su u spolni odnos stupili zbog ljubavi ili pritiska partnera, a posebice je često da su to učinili zbog seksual-nog uzbuđenja [4,5].
Cilj/Aim
Cilj je istraživanja ispitati i usporediti značajke ranijeg po-četka spolne aktivnosti u srednjim školama u Varaždinu s do danas publiciranim istraživanjima u Republici Hrvatskoj [RH] i prikazati razliku adolescenata u seksualnom ponaša-nju s obzirom na dob i vrstu srednje škole koju pohađaju. Prema publiciranim i znanstveno signifikantnim rezultati-ma dosadašnjih studija, utvrđeno je da različito okruženje i način odgoja u mladosti imaju znatan utjecaj na seksual-na ponašanja adolescenata u kasnijoj životnoj dobi te zbog spomenutog uspoređujemo dvije skupine ispitanika, i to adolescente gimnazije i strukovne srednje škole.
Četiri su osnovna cilja istraživanja, i to:
Ad 1] istražiti postoji li razlika u seksualnom ponašanju adolescenata s obzirom na dob i okolinu u kojoj pohađaju školovanje (srednja škola);
Ad 2] istražiti stupa li današnja generacija u spolne odnose ranije od prethodnih generacija;
Ad 3] usporediti percepciju srednjoškolaca o problemima, uzrocima, posljedicama i shvaćanjima odgovornosti prema svojem zdravlju i mogućim opasnostima takvog ponašanja;
ad 4] iskoristiti podatke za edukaciju adolescenata o sek-sualnim odnosima, spolno prenosivim infekcijama i kontra-cepciji.
Metode i ispitanici/Methods and participants’
Ispitanici su polaznici drugih i četvrtih razreda srednjih ško-la (strukovne i gimnazije) u Varaždinu tijekom 2014. godine. U istraživanje je uključeno 246 adolescenata [drugih razre-da gimnazije - 68 adolescenata od kojih 35 muških (51,4%), 33 ženska (48,6%), četvrtih razreda gimnazije - 64 adoles-centa, od kojih 35 muških (54,6%), 29 ženska (45,4%), dru-gih razreda strukovnih - 56 adolescenata, od kojih 16 muš-kih (28,5%), 40 ženskih (71,5%), četvrtih razreda strukovnih
Molimo Vas da ispunite sljedeću anketu o SEKSUALNOM PONAŠANJU.
Anketa je anonimna.
Anketa: Seksualno ponašanjeGodina rođenja ispitanika: godinaSpol: muški ženski (zaokruži)Razred:
1. Sa koliko godina ste prvi put stupili u spolni odnos?a) nisam stupio/la u spolni odnosb) manje od 14 godinac) od 14 do 16 godinad) od 16 do 18 godinae) više od 18 godina
2. Koristite li kod sponog odnosa bilo koji oblik zaštite? (kondomi, oralni kontraceptivi...)a) dab) ne
3. Koliko ste puta do sada imali spolne odnose?a) niti jednomb) 1 do 3 putac) 3 do 5 putad) više od 5 puta
4. Koliko ste do sada promijenili spolnih partnera?a) niti jednogb) 1 do 3 partnerac) 3 do 5 partnerad) više od 5 partnera
5. Bojite li se spolno prenosivih bolesti? (AIDS, hepatitis...)a) dab) ne
6. Gdje najviše podataka tražite o spolnim odnosima?a) internetb) prijateljic) obiteljd) preko medija
7. Jeste li za uključivanje zdravstvenog odgoja u školama?a) dab) ne8. U slučaju trudnoće ili trudnoće vašeg partnera, podržavate li abortus?a) dab) ne
9. Stupate li u spolni odnos isključivo sa partnerom ili nekom drugom osobom?a) isključivo partnerb) neka druga osoba
10.Da li bi se testirali na spolno prenosive bolesti?a) dab) ne
PRilOG [1] Anketa od 10 pitanja
20 SG/NJ 2018;23:18-22
- 58 adolescenata od kojih 21 muški (36,2%), 37 ženskih (63,8%)]. Prosječna starosna dob ispitanika drugih razreda je 16,8 godina, a četvrtih je 18,9 godina.
Podaci su prikupljeni anonimnom anketnim listićem koji je sadržavao deset pitanja otvorenog tipa. Tijekom ispunjava-nja ankete svaki ispitanik sjedio je sam u klupi, te samostal-no i bez utjecaja druge osobe ispunjavao anketu, i to radi dobivanja signifikantnog odgovora. Anketu su popunjava-li u tišini uz prisutnost profesora i provoditelja istraživanja, bez ometanja, na dovoljnoj udaljenosti, čime je osigurana diskrecija, te su imali dovoljno vremena na raspolaganju. Sama anketa koncipirana je tako da je učenik upisivao godi-šte, spol i razred te zatim odgovarao na 10 pitanja zaokru-živanjem. Anketni listić prikazan je u prilogu 1. [Prilog 1].
Rezultati
Rezultati su dobiveni analizom ankete, a prikazuju sljedeće: grafikonom [Graf 1] prikazano je spolno ponašanje ispita-nika u Varaždinskoj županiji. U gimnaziji, od ispitanika koji su ušli u spolne odnose (16-17 god), 23% ispitanika su mla-dići, a 18% djevojke.
Rezultati/Results
Djevojke koje su stupile u spolne odnose češće navode da su više od 5 puta stupale u spolne odnose, dok mladići na-vode da su u spolne odnose stupili 1-3 puta. U starosnoj dobi od 17 do 20 godina 62% ispitanika, od onih koji su stu-pili u spolne odnose, jesu djevojke, a ostalih 45% čine mla-dići. Mladići navode kako su više od 5 puta stupili u spolne odnose, a djevojke od 1 do 3 puta.
U strukovnoj školi podaci pokazuju drugačije rezultate. 57% ispitanika starosne dobi od 16 do 17 godina, koji su imali spolne odnose, jesu djevojke, a 38% mladići. Muški is-pitanici te dobi navode da su u spolni odnos stupali više od 5 puta, a djevojke u signifikantnom obimu od 1 do 3 pu-ta. U starosnoj dobi od 17-20 godina 81% ispitanika koji su spolno aktivni čine djevojke, a 83% mladići. U toj dobnoj skupini svi ispitanici bili su spolno aktivni više od 5 puta, te su promijenili od 1 do 3 partnera. [Slika 1].
Usporedni rezultati seksualne aktivnosti polaznika drugih razreda srednjih strukovnih škola i drugih razreda gimna-
Slika [1] Prikaz spolnog ponašanja ispitanika u Varaždinskoj županiji.
Slika [2] Dobiveni rezultati drugih razreda gimnazije i strukovne škole s obzirom na spolne aktivnosti.
50%
40%
30%
20%
10%
0%
90%
80%
70%
60%
drugi razredigimnazije
četvrti razredigimnazije
drugi razredistrukovne
četvrti razredistrukovne
23%18%
45%
62%
38%
57%
81%83%
dječacidjevojčice
zije te četvrtih razreda gimnazije i četvrtih razreda srednje strukovne škole, iznalaze da se 68% odnosi na seksualnu aktivnost drugih razreda srednjih strukovnih škola te 32% na druge razrede gimnazije [Slika 2].
SEKSUALNA AKTIVNOST DRUGIH RAZREDA
Srednja strukovnaškola 68%
Gimnazija32%
Na slici [Slika 3] prikazuju se rezultati spolne aktivnosti učenika četvrtih razreda gimnazije (36%) i srednje strukov-ne škole (64%).
Slika [3] Rezultati spolne aktivnosti ispitanika četvrtih razreda gimnazi-je i strukovne škole.
SEKSUALNA AKTIVNOST ČETVRTIH RAZREDA
Srednja strukovnaškola 64%
Gimnazija36%
Dobiveni rezultati na pitanje „Gdje traže najviše podataka o spolnim odnosima“ 64% ispitanika informacije traži na in-ternetu, 26% razgovorom sa prijateljima, 8% sa članovima obitelji i 2% uporabom medija [Slika 4].
Rezultati ispitivanja iz drugih razreda gimnazije upućuju na podatak da od 75% muških ispitanika koji su imali spol-ni odnos njih 6, odgovara da su dosad imali 1-3 puta spol-ne odnose, 12,5%, odnosno, jedan učenik imao je 3-5 puta spolni odnos i 12,5% spolni odnos imalo je više od 5 puta. Svi ispitanici koriste kondome kao oblik zaštite od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. 50% ispitanika stu-pa u spolni odnos isključivo s partnerom, a ostali s nekom
21SG/NJ 2018;23:18-22
drugom osobom. Na pitanje boje li se spolno prenosivih bolesti“, 60% ispitanika odgovorilo je da se boji, a 40% da se ne boji spolno prenosivih bolesti. 62,8% ispitanika te-stiralo bi se na spolno prenosive bolesti, a 37,2% ne. Na pi-tanje podržavaju li abortus u slučaju trudnoće partnerica, 45,7% muških ispitanika podržava abortus, a 54,2% ne po-država.
Kod ispitanica koje su stupile u spolni odnos iznalazi se da je 16,6% djevojaka, odnosno, samo jedna u spolnom od-nosu bila 1-3 puta, a 83,3% (5 ispitanika) odgovara da su u spolni odnos stupile više od 5 puta. Sve ispitanice koriste neki od oblika zaštite . U spolne odnose stupaju isključivo s partnerom ili su dosad promijenile od 1 do 3 partnera. Žen-ska populacija ispitanika većinski je odgovorila da se boji spolno prenosivih bolesti (72,7% se boji, 27, 2% ne), dok u slučaju trudnoće 42,4% ispitanih djevojaka odgovara da podržava abortus, a 57,5% da ne podržava abortus.
Rezultati u ispitanika četvrtih razreda gimnazije upućuju da svi ispitanici (muški i ženski) koji su spolno aktivni, koriste neki od oblika zaštite. 25% muških ispitanika koji su spolno aktivni odgovara da su dosad imali od 1 do 3 puta spolne odnose, 31,2% ispitanika od 3 do 5 puta, a 43,7% ispitanika imalo je više od 5 puta spolne odnose. Znatna većina ispi-tanika navodi da isključivo s partnerom ulazi u spolne od-nose. 93,7% ispitanika dosad je promijenilo od 1 do 3 par-tnera, a 6,2% od 3 do 5 partnera. Muški ispitanici, i to njih 62,8%, odgovorili su da ne podržavaju abortus u slučaju trudnoće partnera, a 37,1% podržava abortus.
Kod ispitanica koje su imale spolne odnose iznalazi se: 22,2% ispitanica imalo je od 1 do 3 puta spolne odnose, 77,7% ispitanica imalo je više od 5 puta spolne odnose. Njih 22,2% u spolni odnos stupa s nekom drugom osobom, a ne isključivo s partnerom. Na pitanje koliko su dosad promije-nili spolnih partnera, dobiveni su rezultati: 66,6% ispitanica promijenilo je od 1 do 3 partnera, 16,6% promijenilo je od 3 do 5 partnera i 16,6% je promijenilo više od 5 partnera. O spolno prenosivim bolestima i o testiranju na bolesti ispita-nice su odgovorile kako slijedi: 72,4% se boji spolno preno-sivih bolesti, 27,6% se ne boji, a 65,5% ispitanica bi se želje-lo testirati na spolno prenosive bolesti, 34,5% ne. Djevojke u značajnom obimu odgovaraju da ne prihvaćaju abortus u slučaju trudnoće.
Podaci dobiveni od ispitanika drugih razreda srednje stru-kovne škole iznalaze da su na pitanje koliko su dosad spol-nih partnera promijenili 83,3% muških ispitanika koji su stupili u spolni odnos imalo od 1 do 3 partnera, a 16,6% od 3 do 5 partnera. 33, 3% ispitanika bilo je u spolnom odnosu s nekom drugom osobom, dok su ostali ispitanici potvrdili da su isključivo s partnerom stupali u spolne odnose. Na pi-tanje o spolno prenosivim bolestima, 88% ispitanika boji se bolesti, a 12% se ne boji. 28,7% ispitanika podržava abor-tus u slučaju trudnoće partnera, a 71,2% ispitanika ne. 75% muških ispitanika testiralo bi se na spolno prenosive bole-sti, no 25% ispitanika ne.
Na pitanje koliko su puta dosad imale spolni odnos, ,: 42,1% ispitanica imalo je od 1 do 3 puta spolne odnose, 21,1% imalo je od 3 do 5 puta spolne odnose, a 36,8% ispitanica je spolni odnos imalo više od 5 puta. Na pitanje stupaju li u spolne odnose isključivo sa svojim partnerom, sve ispitani-ce dale su odgovor da isključivo stupaju u odnos sa svojim partnerom. 82,5% ženskih ispitanika boji se spolno preno-sivih bolesti, a 17, 5% ne. U slučaju trudnoće 30% ispitanih djevojaka podržava abortus, a ostalih 70% ne. Njih 65%
testiralo bi se na spolno prenosive bolesti, a 35% ne. Ispita-nice ne podržavaju abortus u slučaju trudnoće partnera ili trudnoće djevojke.
Na pitanje koliko su puta dosad imali spolne odnose,: 23,5% od 1do 3 puta, od 23,5% 3 do 5 puta i više od 5 puta 52,9% ispitanika. Svi ispitanici odgovaraju da u spolni od-nos stupaju isključivo s partnerom. 76,4% ispitanika koji su stupili u spolni odnos navode da su dosad promijenili od 1 do 3 partnera, a njih 23,6% od 3 do 5 partnera. 12,9% ispi-tanica imalo je 1-3 puta spolne odnose, a njih 9,6% od 3 do 5 puta , a 77,4% više od 5 puta. Nitko od ispitanika ne podr-žava abortus u slučaju trudnoće.
Rasprava/Discussion
Prema dobivenim rezultatima, učenici srednje strukovne škole seksualno su aktivniji od učenika gimnazije u drugim (68% strukovna - 32% gimnazija) i četvrtim razredima (64% strukovna - 36% gimnazija). Tako su djevojke u srednjim strukovnim školama više puta stupile u spolni odnos od djevojaka u gimnaziji te u više navrata mijenjale partnere.
U gimnaziji, u Varaždinskoj županiji, pri usporedbi s publi-ciranim rezultatima iznalazi se da se ženska populacija više boji spolno prenosivih bolesti od muškaraca - za 12%. Na-dalje, iznalazi se da žene stupaju češće u spolne odnose od muškaraca (više od 5 puta), žene 83.3%, muškarci 12,5%.
U ispitanika strukovnih škola podaci se razlikuju. Muški is-pitanici navode da su u spolni odnos stupali više od 5 puta, a djevojke u značajnom obimu od 1 do 3 puta. U starosnoj dobi od 17 do 20 godina 81% ispitanika koji su spolno aktiv-ni čine djevojke, a 83% čine su dječaci. U toj dobnoj skupini svi su ispitanici bili spolno aktivni, i to više od 5 puta, te su mijenjali od 1 do 3 partnera. Nadalje, značajan rezultat u odgovorima na pitanje bi li se testirali na spolno prenosi-ve bolesti, možemo vidjeti da su mladići i djevojke gotovo istovjetno odgovorili te se može zaključiti da ispitanici oba spola imaju slična razmišljanja, u ovom slučaju pozitivna, jer je stupanj svijesti za osobno zdravlje zadovoljavajući.
Slika [4] Prikaz načina dobivanja podataka o spolnim odnosima.
GDJE TRAŽITE NAJVIŠE PODATAKA OSPOLNIM ODNOSIMA?
Prijatelji26%
Internet64%
Obitelj8%
Preko medija 2%
22 SG/NJ 2018;23:18-22
Većina ispitanika odgovara da u spolne odnose stupaju is-ključivo s partnerom, o kontracepciji ispitanici znaju više od očekivanog, ali traže informacije na neodgovarajućem izvoru. U seksualnom odgoju prvo mjesto kao metoda pre-vencije od nastanka trudnoće je kontracepcija, zatim neula-ženje u spolne odnose, čuvanje dostojanstva i slično. Ado-lescenti, značajno koriste internet za dobivanje podataka o spolnom ponašanju, rizicima takvog ponašanja i spolno prenosivim bolestima.
Dobiveni rezultati uspoređeni su s publiciranim rezultatima istraživanjima spolnog ponašanja učenika u RH i u svijetu. Istraživanje u RH pokazuje da je prosječna starosna dob stupanja u spolne odnose kod djevojaka 17 godina, dok kod mladića iznosi 16 godina. Rezultati istraživanja prove-denog 2010. godine iznalaze da je među petnaestogodišn-jacima spolno iskustvo imalo 26% mladića i 12,7% djevoja-ka [6].
Zaključak/Conclusion
Utvrđeno je da učenici gimnazija i medicinske škole man-je stupaju u spolne odnose od učenika ostalih strukov-nih, gospodarskih i ekonomskih škola. Iznalazi se značajan problem u nedostatnom stupnju znanja o spolno preno-sivim bolestima, tj. ispitanicu nisu dovoljno upoznati s na-činima prijenosa, vrstama bolesti i epidemiologiji bolesti. Dobiveni rezultati verificiraju da djevojke koje pohađaju strukovne škole prije i češće stupaju u spolne odnose u od-nosu na ispitanice koje pohađaju gimnaziju. Dobiveni re-zultati upućuju na potrebu uvođenja zdravstveno-seksual-nih kurikuluma u postojeće srednjoškolske kurikulume.
Zahvala/Acknowledgement
Zahvaljujemo Srednjoj strukovnoj školi Varaždin i Drugoj gimnaziji Varaždin, koje su omogućile provedbu ankete.
Authors declare no conflict of interest
SPECIAL REMARK: The manuscript is an abbreviated versi-on of the final undergraduate work [number 707/SS/2016., with authors code 4918/601] which was available at: https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin:908.
Literatura/References[1] Buljan Flander G, Karlović A, Klapan A, Prvčić I, Rister M, Sarađen M.
Seksualni razvoj djeteta. Zagreb: Hrabri telefon, 2004.[2] Vasta R, Haith MM, Miller SA. Dječja psihologija. Jastrebarsko: Nakla-
da Slap, 1998.[3] Silovsky JF, Bonner BL. Children with sexual behavior problems:
Common misconceptions vs. Current findings (NCSBY Fact Sheet), University of Oklahoma, 2003.
[4] Lacković-Grgin K. (2006.) Psihologija adolescencije. Jastrebarsko: Na-klada Slap. 2006:79–102.
[5] Availaible at: Internet-http://ss-hrvatskikraljzvonimir krk.skole.hr/roditelji?news_hk=5271&news_id=476&mshow=793, Acessed 05.05.2017.
[6] Rajhvajn Bulat L. Okolinske i osobne odrednice seksualnog ponaša-nja adolescentica. (Neobjavljena doktorska disertacija). Filozofski fa-kultet, Zagreb, 2011.
[7] Kuzman M, Pejnović-Franelić I, Pavić-Šimetin I. Ponašanje u vezi sa zdravljem djece školske dobi. Rezultati istraživanja 2009/2010. The Health Behaviour in School-aged Children. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2012.
Slika [5] Spolno iskustvo petnaestogodišnjaka (2002., 2006., 2010. godini). Izvor: HZJZ., Ponašanje u vezi sa zdravljem djece školske dobi, 2009/2010.
dječaci djevojčice0
5
10
15
20
25
30
35
23,2
28,626
9,7
16,512,7
2002.2006.2010.
S obzirom na rezultate istraživanja provedenih u RH ti-jekom 2002., 2006. i 2010. godine, spolno ponašanje se pro-mijenilo, tj. i muški i ženski ispitanici podjednako započinju spolne odnose. Posebnost je provedenog istraživanje što se verificira da djevojke strukovnih škola započinju spolne odnose prije i prakticiraju ih više od mladića. Prema dobi-venim rezultatima, u odnosu na adolescentnu populaciju u RH problematika je istovjetna.
23
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Marija Šilje, bacc.med.techn., University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Croatia • Tel: +385-20-445 700 • E-mail:
Received December 13th 2015; Accepted March 30th 2016;
Maligna bolest prostate
Malignant disease of prostatic node
Snježana Busančić, Zdravko Cvitanović, Irena Matulović, Marija Milić, Mario Šljuka, Marija Šilje
Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, CroatiaUniversity of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Hrvatska
HEA
LTH
CA
RE E
DU
CATI
ON
/ZD
RAVS
TVEN
A E
DU
KAC
IJA
PREG
LED
NI Č
LAN
AK/
REVI
EW A
RTIC
LE
SG/NJ 2018;23:23-6DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.006
Uvod/Introduction
Točni uzroci nastanka raka prostate nisu poznati, a inci-dencija znatno raste sa starosnom dobi. Najčešći je pato-histološki oblik adenokarcinom prostate, koji obično po-činje u perifernoj zoni. Sarkom prostate rijedak je i javlja se većinom u djece. Simptomi bolesti su rijetki dok ne na-stane potpuno začepljenje uretre. Kao i u slučaju benigne hipertrofije, bolesnici kod kojih je verificirano postojanje raka prostate imaju simptome povezane s poremećajima donjeg mokraćnog sustava. Bolesnici se najčešće javljaju liječniku zbog retencije mokraće, hematurije, erektilne dis-funkcije ili zbog bolova u kostima koji su uzrokovani me-tastazama. Na dijagnozu upućuju abnormalni nalazi digito-rektalnog pregleda, patološke vrijednosti za prostatu spe-cifičnog antigena [PSA], a potvrđuje se biopsijom. Metode liječenja su prostatektomija, radioterapija, hormonalna i kemoterapija, a u bolesnika starije životne dobi u uporabi je opservacija bez interventnih metoda. Petogodišnje pre-življavanje ovisi o stadiju bolesti. Prognoza je za većinu bo-lesnika vrlo dobra, osobito ako je rak lokaliziran. Potrebno je napomenuti kako veći broj ljudi umire s rakom prostate nego zbog njega [1, 2, 3, 4].
SažetakRak prostate najčešći je zloćudni tumor u muškaraca. Po učestalosti je drugi naj-češći maligni tumor, i to poslije raka pluća, a čini 32% svih zloćudnih tumora. Otkrivanje bolesti u bolesnika u najranijim stadijima bolesti, i to probirom za prostatu specifičnog antigena [PSA] uzrokovalo je povećanje incidencije raka prostate, posebice u zapadnim zemljama, ali i smanjenja stope smrtnosti zbog otkrivanja bolesti u ranim stadijima bolesti. Opisuju se epidemiološki, klinički i terapijski čimbenici.
Ključne riječi: prostata • maligna bolest • zdravstvena njega
Kratki naslov: Karcinom prostate
AbstractProstate cancer is the most common malignant tumor in men. By frequency, it is the second most common malignant tumor, after lung cancer and makes up 32% of all malignant tumors. Discovery of a disease in patients at the earliest stages, including prostate specific antigen probe [PSA], has caused an increase in prostate cancer incidence, especially in western countries, as well as a reduc-tion in mortality rates due to disease early detection. Epidemiological, clinical and therapeutic factors are described.
Key words: prostates • malignant disease • health care
Running head: Prostatic cancer
Epidemiologija/Epidemiology
Rak prostate najčešći je zloćudni tumor u muškaraca. Po učestalosti je drugi najčešći rak, i to poslije raka pluća, a čini 32% svih zloćudnih tumora. Otkrivanje bolesnika u najrani-jim stadijima bolesti, i to probirom za prostatu specifičnog antigena [PSA] uzrokovalo je povećanje incidencije raka prostate posebice u zapadnim zemljama, ali i smanjenja stope smrtnosti zbog otkrivanja bolesti u ranim stadijima bolesti. U Republici Hrvatskoj [RH] incidencija raka prosta-te je 2008. godine iznosila 79/100000, s 1691 oboljelim. Rak se rijetko pojavljuje u mlađih muškaraca (<50), a pojavnost raste nakon 60. godine života, te doseže maksimum u sta-rosnoj dobi od 80 godina. Prosječna starosna dob pri po-stavljanju dijagnoze iznosi 72 godine [1,3].
Etiologija/Etiology
Verificirani čimbenici rizika za nastanak raka prostate su: starosna dob, rasa [visoka učestalost u sjevernoj Evropi i Americi, Afroamerikanci; niska učestalost u zemljama Da-lekog istoka] i utjecaj androgena. Kod muškaraca koji su bili kastrirani prije puberteta i kod onih koji imaju manjak 5a-reduktaze rak prostate rijetko se pojavljuje. Neki čim-
24 SG/NJ 2018;23:23-6
benici okoliša opisuju se kao potencijalni čimbenici rizika [nuklearna, drvna industrija, vatrogasci, izloženost kamdiju i policikličnim aromatskim ugljikovodicima], prehrana bo-gata mastima, mesom, mlijekom, kalcijem. Veći rizik obo-lijevanja zabilježen je kod vazektomiranih bolesnika. Po-zitivna obiteljska anamneza i pozitivni genetski čimbenici znatno povećavaju rizik za razvoj bolesti [rak prostate kod brata ili oca 2-3% povećava rizik za obolijevanje], tako da se od ukupnog broja oboljelih, 5-10% novonastalih malignih bolesti prostate povezuje s nasljednim genetskim čimbeni-cima [1].
Prevencija/Prevention
Istraživanje provedeno u SAD-u na uzorku većem od 50.000 muškaraca utvrdilo je da postoji izravna poveza-nost pojave raka prostate s načinom prehrane. Naime, rak češće nastaje u muškaraca koji u prehrani koriste većinom masti životinjskog podrijetla te kod muškaraca koji konzu-miraju alkoholna pića [5]. U metode prevencije preporučuje se uvrstiti hranu bogatu betakarotenom [voće, povrće], li-kopenom [rajčice], cinkom [integralne žitarice, mahunarke, orasi, sjemenke bundeve, krto meso i morski plodovi, riba], vitaminima A, C, E, fitoestrogenima te proizvode koji ne sadržavaju pesticide.
Masne kiseline [omega-3] prisutne u plavoj ribi [skuša, sr-dela, igla, inćuni] korisno je uvesti u prehranu u oboljelih s verificiranim rakom prostate jer svojim djelovanjem spre-čavaju nastanak upalnih reakcija. Preporučuje se najmanje dnevnih pet obroka voća i povrća [preporuka Nacionalnog institut za rak SAD-a][1,5].
Histološki nalazi/Histologicalfindings
Najčešći nalaz je adenokarcinom podrijetlom iz acinarnih stanica prostate, rjeđi oblici su karcinom urotela, rabdo-miosakrom i leiomiosakrom.
Klinička slika/Clinical picture
Rak prostate obično napreduje polako i rijetko izaziva simptome sve do terminalne faze bolesti. Klinička slika ovisi o stupnju proširenosti bolesti. Lokalizirana bolest obilježe-na je poremećajem mokrenja: naprezanje, učestalo, oteža-no mokrenje, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, nik-turija, isprekidan mlaz mokraće. Bolest proširena u područ-je mokraćnog mjehura, uretre i sjemenih mjehurića očituje se simptomima, i to: tenezmi, inkontinencija, perianalna bol, hematospermija i anurija. Bolest može metastazirati u opturatorne, hipogastrične i vanjske ilijakalne limfne čvo-rove i u kosti šireći se venskim sustavom. Bolovi u kostima posljedica su osteoblastičnih presadnica, a može doći i do prijeloma patološki izmijenjenih kostiju, hiperkalcemije i paraplegije. Opstrukcija limfnih puteva uzrokuje limfedem nogu. Znakovi proširene bolesti su anemija, uremija, gubitak težine i kronični umor [1,3].
Dijagnoze i određivanje stadija bolesti/Diagnosis and level of disease
Osnovne dijagnostičke metode su digitorektalni pregled i određivanje PSA. U slučaju postojanje nezadovoljavajućih nalaza potrebno je učiniti biopsiju dijela prostate uz ob-vezatnu histološku provjeru. Preporuka je da se klinički pregledi provode svake godine, u muškaraca starijih od 50 godina [preporuka Američkog društva za rak i Američkog urološkog društva].
Prema rezultatima recentnih istraživanja utvrđuje se da se smrtnost od raka prostate, kao i učestalost nastanka udal-jenih metastaza, znatno smanjuje [Europske studije upuću-je na smanjenje incidencije za 20%], i to posebice zbog uvođenja rutinskog probira što se objašnjava otkrivanjem bolesti u ranijim stadijima, kad je moguće uporabiti mi-nimalno agresivne metode liječenja uz zadovoljavajući stupanj izlječenja i preživljenja.
Digitorektalni pregled pri kojem se utvrdi postojanje tvrde ili čvrste prostate, znatan je pokazatelj koji upućuje na mo-gućnost postojanja raka prostate uz induraciju i nodular-nost iste. Širenje induracije na sjemene mjehuriće i lateral-no fiksiranje žlijezde upućuju na lokalno uznapredovali rak. Napominjemo da je rak pronađen digitorektalnim pregle-dom u 50% slučajeva proširen izvan kapsule [1,3].
Za prostatu specifičan antigen PSA je glikoprotein koji na-staje u prostatičnoj žlijezdi. Normalna vrijednost serum-skog PSA iznosi 0 - 4ng/mL. Razine PSA jednake ili veće vrijednosti od 4 ng/mL predstavljaju indikaciju za biop-siju prostate u muškaraca starijih od 50 godina starosti, a u mlađih vrijednosti veće od 2,5. Visoke vrijednosti PSA in-dikativne su za postojanje raka prostate, a vjerojatnost se znatno povećava povećanjem vrijednosti PSA. Danas pre-vladava mišljenje da ne postoji minimalna vrijednost PSA ispod koje nema rizika. Naime, rezultati recentnih studija pokazuju prevalenciju raka od 15% u muškaraca starosne dobi od 55 godina i više s PSA manjim od 4ng/mL, a u 10% s manjim od 1ng/mL [1,3].
Točna dijagnoza i određivanje stadija bolesti iznimno je važno zbog određivanja protokola liječenja, te posljedično očekivanih ishoda liječenja [1, 2, 3, 4]. Potrebno je odrediti: onkološku anamnezu i status, laboratorijske pretrage [oba-vezno određivanje vrijednosti alkalne fosfataze i serum-skog kalcija] učiniti digitorektalni pregled, transrektalni ul-trazvuk, određivanje PSA u serumu.
Konačna dijagnoza postavlja se patohistološkom potvr-dom raka prostate [najčešće se uzorak tkiva dobiva tran-srektalnom ultrazvučnom biopsijom]. Analizom se određu-je stupanj diferencijacije stanica raka prostate koji se opi-suje kao Gleasonov stupanj ili zbroj [engl. scor]. Postoji pet stupnjeva diferenciranosti adenokarcinoma prema Gleaso-nu [vrijednost 1 označava dobro diferencirani karcinom; vri-jednost 5 označava slabo diferencirani karcinom]. Pri svakoj biopsiji određujemo Gleasonov uzorak za najzastupljeniji [primarni] i sljedeći po zastupljenosti [sekundarni] histolo-ški oblik. Zbrajanjem uzoraka sekundarne i primarne kom-ponente izračunava se Gleasonov zbroj [od 2 do 10], tako da su dobro diferencirani tumori vrijednosti od 2-4, srednji od 5-6, tumori s vrijednošću 7 svrstavaju se u srednje ili u
25SG/NJ 2018;23:23-6
slabo diferencirane, ovisno o komponenti, primarni ili se-kundarni koji prevladava, te slabo diferencirani od 8-10.
Za egzaktnu procjenu proširenosti bolesti potrebno je iz-vršiti kompjuteriziranu tomografiju [CT], magnetsku rezo-nancu [MR] i scintigrafiju koštanog sustava. PET-CT s koli-nom u uporabi je u bolesnika s povišenim vrijednostima PSA, a bez poznatog sijela presadnica ili opetovane pojave istovjetne bolesti. Za procjenu proširenosti bolesti u upo-rabi je TNM-klasifikacija [Američki združeni komitet za rak (engl. American Joint Committee on Cancer -AJCC)] [1,3].
TNM klasifikacija/TNM staging [2002./ 6th version]
T primarni tumor
Tx primarni se tumor ne može procijeniti
T0 ne postoji primarni tumor
T1 klinički nedetektibilni tumor
T1a tumor je slučajan nalaz u manje od 5% reseciranoga tkiva
T1b tumor je slučajan nalaz u više od 5% reseciranog tkiva
T1c tumor detektiran biopsijom prostate
T2 tumor lokaliziran na prostatu
T2a tumor zahvaća polovicu ili manje jednog lobusa
T2b tumor zahvaća više od polovice jednog lobusa, ali ne oba lobusa
T2c tumor zahvaća oba lobusa
T3 tumor se širi izvan prostatične kapsule
T3a ekstrakapsularno širenje (unilateralno ili bilateralno)
T3b tumor invadira sjemene mjehuriće
T4 tumor je fiksiran za okolne strukture (vrat mjehura, rek-tum, mišić levator ani, zdjelični zid)
N regionalni limfni čvorovi
Nx limfni čvorovi ne mogu se procijeniti
N0 bez metastaza u regionalne limfne čvorove
N1 regionalne metastaze u limfne čvorove
M udaljene metastaze
Mx udaljene se metastaze ne mogu procijeniti
M0 bez udaljenih metastaza
M1 udaljene metastaze
M1a metastaze u limfne čvorove koji nisu regionalni
M1b metastaze u kostima
M1c metastaze u ostala sijela
Terapijski postupak/Therapeutic modalities
Najvažniji podatak u tijeku odlučivanja o metodama lije-čenja raka prostate procjena je očekivanog preživljavanja. Procjena očekivanog preživljavanja mora sadržavati procje-nu ograničenosti bolesti na prostatu, rizik širenja na regio-nalne čvorove, brzinu širenja, a poslije završetka radikalnog liječenja određivanje stupnja potrebe uvođenja adjuvant-
ne radioterapije. Za svrhe procjene u uporabi su monogra-mi i prediktivni modeli koji se temelje na stadiju bolesti, tj. digitorektalnom pregledu, Gleasonovu zbroju bioptičkog uzorka tkiva i vrijednosti serumskog PSA. Prema opisanim parametrima, bolest se klasificira kao niskog, niskog, sredn-jeg, visokog i vrlo visokog rizika [1,3].
Pozorno praćenje/Watchful waiting
Kod starijih, asimptomatskih bolesnika s očekivanim život-nim vijekom do 10 godina (>70), niskim vrijednostima PSA, dobro diferenciranim lokaliziranim rakom malog volume-na, provodi se kliničko praćenje i kontrole PSA vrijednosti i digitorektalni pregled svakih 3-6 mjeseci bez uporabe te-rapijskih postupaka. Aktivnom se liječenju pristupa ako bo-lest progredira. Ovakav način liječenja preporučuje se kod stanja koja onemogućavaju liječenje i ugrožavaju život. Po-zorno praćenje ne utječe na stupanj kvalitete života i pore-mećaja normalnih životnih aktivnosti te se umanjuju učinci neželjenih posljedica radikalnog liječenja [1,3].
Radikalna prostatektomija/Prostatectomy
Radikalna prostatektomija odstranjivanje je prostate s ad-neksima i regionalnim limfonoidima. Za mlađe bolesnike (<70) s tumorom ograničenim na prostatu (stadij T1 i T2) radikalna prostatektomija smatra se terapijom izbora [kla-sična suprapubična i/ili laparaskopska „robotska“]. Metoda je primjenjiva i za osobe starije životne dobi jer nema kon-traindikacija [nepodnošenje anestezije, kirurškog zahvata, komorbiditeti]. Moguće nuspojave su erektilna disfunkcija, urinarna i fekalna inkontinencija, striktura uretre. Komplika-cije su češće u starijih bolesnika. Vrsta i veličina komplikaci-ja ovisi o starosnoj dobi, stupnju i lokalizaciji raka [1,3].
Krioterapija/Thermotherapy
Krioterapija je uklanjanje malignih stanica smrzavanjem, uporabom kriosonde s naknadnim otapanjem. Metoda je manje etablirana, a dugoročni rezultati nisu poznati [3].
Primarna radioterapija/Radiotherapy
Kod bolesnika kod kojih nije moguće izvršiti kirurško li-ječenje i kod starijih blesnika (>70) terapija izbora je pri-marna radioterapija. Suvremena tehnologija i primjena konformalne te takozvane IMRT [engl. intensity modulated radioterapije], te trodimenzijske tehnike planiranja zračen-ja omogućuju primjenu radioterapije visoke preciznosti s aplikacijom od 10% veće doze uz posljedično manje nuspo-java, uz veći stupanj izlječenja. Lokalna kontrola bolesti je zadovoljavajuća. Nedostaci ovakve terapije jesu njezina duljina trajanja, tj. 7-9 tjedana, akutna toksičnost [mokrać-ni mjehur, rektum], erektilna disfunkcija (40%), protrahirani proktitis [1,3].
Hormonska terapija/Hormonal therapy
Kod bolesnika s lokalno uznapredovalim rakom [stadij T3, T4] provodi se kombinirano liječenje hormonskom tera-
26 SG/NJ 2018;23:23-6
pijom LHRH –agonistima [goserelin, buserelin, leupro-lid, triptorelin] ili bikalutamidom u visokoj dozi [150 mg] u kombinaciji s primarnom radikalnom radioterapijom. Tra-janje hormonskog liječenja je dvije godine [neoadjuvantno, konkominantno, adjuvantno]. Kod bolesnika sa stadijem N1 može se provoditi hormonalna terapija u kombinaciji s ra-dikalnom prostatektomijom, poslijeoperacijski.
Hormonsko liječenje primjenjuje se i u bolesnika s primar-no metastatskom bolešću, kao i u bolesnika u kojih se u ti-jeku bolesti razviju presadnice. Hormonska terapija djeluje tako da blokira učinak androgena na stanice raka prostate, čiji rast ovisi o stimulaciji testosteronom. Bolesnici pokazu-ju brz odgovor na hormonsku terapiju, koji traje u prosje-ku dvije godine. Hormonska terapija upotrebljava se kirur-škom ili medikamentnom kastracijom (bilateralna orhidek-tomija i LHRH-agonisti). Hormonska terapija može se prim-jenjivati kontinuirano ili intermitentno ovisno o vrijednosti-ma PSA [1,3].
Brahiradioterapija/Brachial-radiotherapy
Brahiradioterapija uporabom radioaktivnog joda ili paladi-ja, koji se postavlja u prostatno tkivo u jednom danu, indi-kacija je za liječenje ranog raka prostate. Metoda pošteđuje okolna zdrava tkiva od nastanaka većeg oštećenja [rektum i mokraćni mjehura uz stupanj izlječenja od 90%, bez rizika za nastanak inkontinencije i uz očuvanje erektilne funkcije. Zahvat se radi u općoj anesteziji. Brahiradioterapija prim-jenjuje se i u kombinaciji s vanjskim liječenjem [1,3].
Citostatici/Citostatics
Citostatička terapija u uporabi je kod bolesnika s verificira-nim metastazama koje ne reagiraju na hormonalnu tera-piju.
Stanična imunoterapija /Cell immunotherapy
Novija metoda liječenja, za koju se ne iznalaze znanstveno verificirani rezultati liječenja bolesnika [1,3].
Izvanbolničko liječenje/Outpatient controls
Kod bolesnika je potrebno provoditi redovite kontrolne preglede u urologa i onkologa. Pregledi sadržavaju: klinički pregled, određivanje vrijednosti PSA u serumu, digitorek-talni pregled, određivanje vrijednosti krvnih pretraga, bio-kemijske pretrage krvi i sl. [1].
Prognoza/Prognosis
Stupanj preživljavanja ovisi o stadiju bolesti u kojem je za-početo liječenje. Kod regionalnog ili lokaliziranog oblika prognoza je vrlo dobra. Vjerojatnost izlječenja pri lokalizi-ranoj bolesti ovisi o agresivnosti i proširenosti tumora. Ako izostane rano liječenje, bolesnici sa slabo diferenciranim rakom visokog stupnja imaju lošu prognozu. Očekivano trajanje života bolesnika starije životne dobi neznatno se razlikuje od osoba iste dobi bez raka. Ukupno petogodišnje preživljavanje iznosi 60-90% [1,3].
Zaključak/Conclusion
Rak prostate najčešći je rak u muškaraca, a incidencija raste s starosnom dobi. Najčešći patohistološki oblik je adenokar-cinom, koji je osjetljiv na androgene hormone. Osnovni su simptomi lokalizirane bolesti dizurija, polakizurija i nikturi-ja. Kod procjene stadija bolesti, osim stupnja proširenosti, značajna je vrijednost PSA u serumu te Gleasonov zbroj kao pokazatelj stupnja diferenciranosti tumora. Metoda terapi-je ovisi o stadiju bolesti i očekivanom trajanju bolesnikova života te komorbiditetu.
Iz rezultata publiciranih studija može se zaključiti da je me-diteranska prehrana prehrana izbora u prevenciji nastanka raka prostate [1,5]. U liječenju nemetastatskog raka prosta-te primjenjuje se radikalna prostatektomija, radikalna ra-dioterapija s hormonskom terapijom ili bez nje. Metastatski rak prostate primarno se liječi hormonskom terapijom. Ke-moterapija se primjenjuje kod metastatskog raka prostate, koji je neosjetljiv na hormonsko liječenje.
Zahvala/Acknowledgement
The authors want to thank [Narcis Hudorovic, MD.PhD] for assistance [IMRaD technique, methodology] and for com-ments that greatly improved the manuscript.
Conflict of interest: non declared
Literatura / References[1] Vrdoljak E, Šamija M, Kusić Z, i suradnici. Klinička onkologija. Zagreb:
Medicinska naklada; 2013.[2] Jukić S. Patologija. Zagreb: Medicinska naklada; 1999.[3] MDS PRIRUČNIK. Split: Placebo d.o.o.; 2010.[4] Petrač D, i suradnici. Interna medicina.Zagreb: Medicinska naklada;
2009.[5] Bolesti prostate i prehrana. Pristupljeno 30.10.2015 s http://www.pli-
vazdravlje.hr/centar/prehrana/5/Bolesti-prostate.html
27
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Blaženka Kozina, mag.med.techn., Operating center, Clinical Hospital Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, Croatia • Tel: +385 1 290 29 99 • E-mail: [email protected]
Received January 26th 2017; Accepted April 21st 2017;
Povijest i evolucija sestrinstva u operacijskoj dvorani
The history and evolution of nursing in the operating room
Blaženka Kozina, Diana Dragija
Operacijski centar, Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, HrvatskaOperating center, Clinical Hospital Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, Croatia
POV
IJES
T SE
STRI
NST
VA I
MED
ICIN
E/H
ISTO
RY O
F N
URS
ING
AN
D M
EDIC
INE
PREG
LED
NI Č
LAN
AK/
REVI
EW A
RTIC
LE
SG/NJ 2018;23:27-30DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.007
Uvod/Introduction
U 18. stoljeću, operacijske dvorane bili su amfiteatri, te je bilo omogućeno izravno promatranje tijeka kirurškog za-hvata. Tijekom 40-ih godina 19. stoljeća razvijaju se mo-derni anesteziološki postupci, a kirurške dvorane znatno su izmijenjene, i to radi bolje vidljivosti svim zainteresirani-ma, posebice potencijalnim investitorima [1]. Tijekom dru-ge polovice 18. stoljeća operacijske dvorane počele su se smještati u zasebne i odvojene dijelove bolničkog sustava. Do 19. stoljeća bilo je uvriježeno da osobe višeg i srednjeg staleža budu liječene u privatnim rezidencijalnim kirurškim ustanovama. Preferiralo se da se kirurški zahvati izvršavaju u kućnom režimu liječenja, i to zato što je bolničko okru-ženje povezivano s nastankom poslijeoperacijskih infekci-ja, a komparativni rezultati krajnjih ishoda liječenja bili su znatno bolji u bolesnika koji su liječeni u kućnom režimu liječenja. Počeci i uvođenje sestrinskih vještina u kirurške sale povezani su s uvođenjem aseptičkih tehnika rada, koje je opisao Joseph Lister (1828-1912), što je omogućilo obav-ljanje kirurških zahvata visoke složenosti. Istodobno su me-dicinske sestre/tehničari [MS/MT] počeli usvajati potrebna
SažetakPojava sestrinstva u operacijskoj dvorani povezana je s uvođenjem aseptičkih tehnika, što je omogućilo obavljanje operacija visoke složenosti, a medicinske sestre odgovorne su za brigu o kirurškim instrumenima. Razvoj je bio intenzi-van, osobito tijekom Drugog svjetskog rata, zbog potražnje za sestrama koje su imale znanja vezana uz operacije, uključujući anesteziju, da rade kao supervizori pomoćnom osoblju te da se brinu za operirane pacijente. Danas je perioperativ-na zdravstvena njega visoko specijalizirano područje zdravstvene njege. Gotovo sve zemlje Europske unije imaju posebnu edukaciju za buduće operacijske se-stre. U Hrvatskoj se operacijske sestre/tehničari educiraju u operacijskoj dvora-ni, prijenosom znanja sa starijih na mlađe kolege, što nije u skladu s europskim smjernicama i preporukama.
Ključne riječi: operacijske sestre • operacijska dvorana • obrazovanje • kuriku-lum
Kratki naslov: Razvoj sestrinstva u operacijskoj dvorani
AbstractThe emergence of nursing in the operating room was associated with the in-troduction of aseptic techniques, which enabled the performance of operations of high complexity, and nurses are the ones that are responsible for the care of the surgical instruments. The development was particularly intense during the Second World War because of the demand for nurses who had surgical knowledge, including anesthesia, to work as supervisors to non-medical staff in the operating room and to take care of surgically treated patients. Today, the perioperative medical care is a highly specialized area of health care. Almost all EU countries have special training and education for future surgical nurses / technicians. In Croatia, surgical nurses / technicians are educated in operating rooms, by the transfer of knowledge from older to younger colleagues, which is not in accordance with European guidelines and recommendations.
Key words: surgical nurses • surgery suite • education • curriculum
Running head: Development of nursing in operating room
znanja o aseptičkim postupcima radi održavanja kirurškog instrumentarija.
Uvođenje aseptične tehnike rada u operacijskoj dvorani
Njemački liječnici prvi su prihvatili preporuke koje je opisao Joseph Lister, a primjenjivali su ih u operacijskim dvorana-ma, i to uporabu karbolne kiseline (fenol) kao metodu za eliminiranje bakterija na koži i na površini predmeta. Godi-ne 1883. Gustav Neuber prvi je opisao metode tzv. apso-lutne čistoće u radu u operacijskoj dvorani. Uporaba na-vedene metode zahtijevala je od djelatnika u kirurškoj sali obveznu uporabu sterilne odjeće i obuće [2]. Opisana me-toda znatno se razvijala do 1914. godine, a prema opisanim rezultatima i poboljšanjima ishoda liječenja publicirani su i prvi udžbenici u svrhu edukacija MS/MT [2]. Medicinska sestra Amy Armour Smith 1924. godine publicirala je članak o provođenju metoda zdravstvene njege o skrbi u opera-
28 SG/NJ 2018;23:27-30
cijskoj dvorani. Posebice je citirana rečenica: »Instrumentar-ka, kojoj se savjetuje da u tišini izvršava radne zadatke, vo-di svoju stavlja masku prije pranja, a kirurški mantil nakon pranja“ [2]. Pedesetih godina 20. stoljeća u svakodnevni rad uvodi se kiruška odjeća u boji kako bi se smanjio odsjaj uzrokovan kirurškim instrumentima, a izrađivale se od pa-mučnih tkanina. Odijela sa hlačama za instrumentarke prvi put su uporabljena u operacijskim dvoranama 1960-ih go-dina. Nakon razvoja netkanih materijala, jednokratni kirur-ški mantili uvedeni su uporabu u kasnim 60-tim godinama 20. stoljeća [2]. Jednokratni kirurški mantili imaju povećani stupanj zaštite na površini koja istodobno onemogućava prolaz tekućina i bakterija. Neki su im se kirurzi opirali zbog krutosti. Materijali izrađeni novim tehnologijama omo-gućavaju mekoću, udobnost i smanjuju osjećaj nelagode.
Udruženje perioperativnih Registriranih sestara (AORN) u operacijskoj dvorani tijekom 1975. godine uvodi standar-de za izradu kirurške odjeće. Standardi opisuju da se odje-ća koja se nosi izvan operacijske dvorane ne smije nositi u ograničenim prostorima operacijskog bolničkog dijela. Sve osobe koje ulaze u aseptični dio bolničke ustanove dužne su nositi čistu kiruršku odjeću koja je izrađena prema spo-menutim preporukama [2]. Preporuka obveznog nošenja čiste odjeće na kirurškom odjelu, opisana 80-ih godina 19. stoljeća, održala se do 70-ih godina 20. stoljeća.
Uporaba gumenih rukavica za zaštitu ruku tijekom izvrša-vanja kirurškog zahvata opisana je 1878. godine, a u klinič-ku uporabu tijekom 1890. godine uveo ju je i popularizirao William S. Halsted, tzv. love gloves [2].
Uvođenjem antibiotika u svrhu liječenja kirurških bolesni-ka i to tijekom 40-ih godina 20. stoljeća smanjio je daaljnja istraživanja o učinkovitosti uporabe kirurških maski, ali ti-jekom vremena znanstveno se verificira da antibiotici ne mogu biti zamjena za metode asepse, te je posebice uvo-đenjem metoda nanotehnologije danas opetovano pove-ćan broj istraživanja radi iznalaženja novih materijala i diza-jna za izradu maski za uporabu u kirurškim dvoranama [2]. Prema AORN-ovim smjernicama/preporukama potrebna je uporaba jednokratnih maski sa svojstvima visokih vri-jednosti filtracije (95% ili više). Napominjemo kako je do 70-ih godina 20. stoljeća oko 75% korištenih maski bilo jed-nokratno, dok je danas taj postotak 95% [2]. Prema AORN-ovim smjernicama/preporukama utvrđeno je da sve osobe koje ulaze u područja kirurških odjela nose obloge na cipe-lama [2]. Osnove asepse znanstveno su etablirane dulje od jednog stoljeća, no njihova uporaba znatno se razlikuje, i to posebice u odnosu na zemljopisni položaj bolničkih usta-nova te stupanj edukacije zdravstvenih djelatnika.
Razvoj i definiranje uloge kirurške medicinske sestre/tehničara
U prosincu 1876. godine, Henry Jacob Bigelow, profesor ki-rurgije na harvardskoj medicinskoj školi, poveo je studente sestrinstva u operacijsku dvoranu na kliničku nastavu. Ovo je prvi opisani slučaj edukacije MS/MT u operacijskoj sali te se smatra početkom sestrinskog obrazovanja u operacij-skim dvoranama [3].
Početkom devetnaestoga stoljeća spominju se napori u po-boljšanju rada „služnih sestara“ obavljanjem dužnosti pre-ma uputama liječnika. Spomenuti primjer danas se opisuje kao primjer početka edukacije MS/MT u izvršavanju radnih aktivnosti u kirurškim dvoranama. Istodobno se nalazedo-kazi o počecima stvaranja nastavnih programa za edukaciju kirurških MS/MT. Nastavni planovi sadržavali su metode
O edukaciji MS/MTza svrhe priprema bolesnika i operacij-ske dvorane za svrhe provođenja kirurškog zahvata [3].
Od kraja 19. do druge polovice 20. stoljeća uloga medicin-ska sestre u operacijskoj dvorani uvelike se promijenila.
James J. Walsh tijekom 1880. godine u knjizi „Povijest se-strinstva“ napisao je: Razvoj moderne kirurgije pokazao je kako je apsolutno nužno da medicinske sestre budu educira-ne, obrazovane žene, da bi mogle biti odgovarajući pomoćnici kirurgu [3].
Martha Luce 1901. godine prva je opisala potrebne vještine i dužnosti MS/MT u operacijskoj dvorani: poznavati načela asepse, obratiti pozornost na detalje i pripremu instrumen-tarija [4]. Medicinska sestra koja je asistirala pri operaciji morala se okupati prije svih slučajeva i nikada ne ući u ope-racijsku dvoranu bez čiste pregače i rukava. Šake i ruke tre-baju biti temeljito oribane, oprane sapunom i vodom, kar-bolizirane, na noktima ne smiju postojati znakovi infekcije.
Obrazovanje kirurških medicinskihsestara/tehničara danas
Prvi nacionalni standardni nastavni plan, pripremljen u Odboru za obrazovanje Nacionalnog saveza sestrinstva (NLNE), publiciran je 1917. godine [3]. Dokument je poslu-žio kao vodič opisane preporuke nije bilo obavezno imple-mentirati u nastavne programe. U njemu se opisuje potreb-na satnica za edukaciju MS/MT u izvršavanju radnih zadata-ka u kirurškim dvoranama, a opisuje i potrebu organiziranja deset sati nastave u operacijskim salama, učenje kirurških tehnika, osnova bakteriologije, te 20 sati edukacije o kirur-škim bolestima. Ta i slične objavljene studije potaknule su daljnje provođenje kontinuiranog istraživanja radi pobol-jšanja metoda provođenja zdravstvene njege kirurškog bolesnika, s posebnim naglaskom na njezino izvršavanje u kirurškim dvoranama [3]. Iako su MS/MT imale važnu ulo-gu u provođenju metoda liječenja kirurških bolesnika, sva-kodnevni radni zadaci bili su određivani prema uputama li-ječnika; zato su i studije pisali liječnici, a spoznaje nisu imale veze sa stavrnim iskustvima sestara, nego isključivo s liječ-ničkim viđenjem njihove uloge. [4, 5].
Na prijelazu stoljeća čistoća kirurškog okruženja postala je važan čimbenik, stoga su se odgovornosti i radne aktivnos-ti MS/MT povećavale [6]. Specifična znanja koja su stjecali MS/MT u operacijskim dvoranama znatno su se razlikovala od potrebnih znanja MS/MT koji izvršavaju radne zadatke na nekirurškim odjelima. Istodobno, znatno je povećana potreba za edukacijom i razvojem praktičnih vještina te za provođenje metoda zdravstvene njege utemeljene na dokazima. To je znatno unaprijedilo usvajanje novih znan-ja u sestrinskoj zajednici, posebice u kirurškim granama. Utvrđena je tako i potreba uvođenja nove kategorije zdrav-
29SG/NJ 2018;23:27-30
stvenih djelatnika - pomoćnika u operacijskim dvoranama [6].
Razvoj sestrinstva povezana s kirurškim djelatnostima bio je posebice izražen tijekom Drugoga svjetskog rata, Ovo je znatno ubrzalo proces stjecanja potrebnih znanja i vještina radi izvršavanja svakodnevnih aktivnosti u radu u kirurškim dvoranama [6].
Studenti sestrinstva u Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 1968. godine [druga godina školovanja] opisuju studijski program sa sljedećom satnicom, i to: 14 tjedana edukaci-je u operacijskim dvoranama; 10 tjedana u općim operacij-skim dvoranama i četiri tjedna u dvoranama za ortopedske zahvate. MS/MT postupno su prikupljale potrebne znan-stvene dokaze za provođenje kliničke prakse [6]. Razina i način obrazovanja MS/MT razlikujeu se od zemlje do zemlje te su pod utjecajem sustava školovanja, tradicije i stupnja razvijenosti zdravstvene njege.
U tzv. prijelaznom vremenskom razdoblju, kada su uvede-ni tzv. edukacijski tečajevi za stjecanje diplome sestrinstva i/ili stupanj prvostupnika, iz kurikuluma tečajeva u cijelosti su bili isključeni sadržaji za stjecanje potrebnih znanja za za rad u kirurškim dvoranama [6]. Jedan od razloga bio je ne-dostatak visokoobrazovnih ustanova i sveučilišnih progra-ma koji su akademski mogli predstavljati spomenute sadr-žaje. Nadalje, riječ je i o nedostatku odgovarajućih prostora za edukaciju MS/MT.
1980. godine publiciran je AORN-ov projekt Alpha, u kojem se opisuju smjernice za poboljšanje komunikacije između perioperativnih MS/MT i voditelja akademske zajednice, u vezi s uključivanjem sadržaja edukacije MS/MT radi izvr-šavanja radnih zadataka u kirurškim dvoranama i studij-ske programe visokih učilišta i sveučilišta [7]. 1981 godine AORN prihvaća projekt Alpha kako bi se unapređivalo ob-razovanje MS/MT studenata koji su specijalizirani za izvr-šavanje radnih aktivnosti u kirurškim dvoranama. 2006. godine AORN ratificira deklaraciju koja opisuje važnost usvajanja znanja o kliničkim aktivnostima u operacijskim dvoranama radi poboljšanja stupnja edukacije studenata diplomskih studija sestrinstva, s posebnim naglaskom na nužnost osnivanja i provođenja specijalističkih edukacijskih tečajeva perioperativne skrbi [6].
Primjerice, Sveučilište Notre Dame u kurikulumu sestrin-stva opisuje program edukacije perioperativnih sestrinskih disciplina.
Teorijski dio satnice malen je, ali se smatra dostatnim za po-većanje interesa MS/MT za edukaciju i izvršavanje aktivnih radnih zadataka u kirurškim dvoranama [6].
Sestrinstvo u Republici Hrvatskoj
Sestrinstvo u Republici Hrvatskoj temelji se na javnozdrav-stvenim istraživanjima Andrije Štampara iz 1920. godine. Prva Škola za sestre pomoćnice otvorena je 1921. godine u Zagrebu. Nastavni plan i program temeljio se na općoj, socijalnoj i medicinskoj naobrazbi te na praktičnom radu. Jelka Labaš, tada medicinska sestra u Rudolfinerhausu u Beču, postala je prva nadstojnica za sestre pomoćnice. Na-kon dolaska prvih diplomiranih sestara u Bolnicu za zaraz-
ne bolesti u Zagrebu, koje su svoje znanje i vještine stekle na studiju u Beču i Londonu, počinje se raspravljati o po-trebi za provođenjem sveučilišnih i diplomskih studija ses-trinstva [8]. Viša škola za MS/MT, pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osnovana je 1953. godine, a 1959. go-dine ponovno je za stjecanje temeljne naobrazbe MS/MT uveden srednjoškolski obrazovni program u trajanju od če-tiri godine [9]. Sabor RH 2003. godine izglasao je Zakon o sestrinstvu i osnovana je Hrvatska komora medicinskih ses-tara/tehničara [HKMS]. Danas obrazovanje MS/MT započin-je srednjoškolskim obrazovanjem, a nastavlja se na dodip-lomskom i na diplomskom sveučilišnom studiju sestrinstva. U skladu s odlukama Europske unije, u Republici Hrvatskoj uveden je petogodišnji program obrazovanja za MS/MT. To je standardizirani program po modelu 2+3, odnosno, prve dvije godine realizira se općeobrazovni dio kurikuluma, a tri studijske godine stječu se strukovna znanja. Kumula-tivna satnica, prema smjericama direktive 2005/36, izno-si 4600 sati [10]. Na petoj studijskoj godini postoji izborni predmet Instrumentiranje, za koji je propisano 68 sati. Kom-petencije MS/MT u RH regulirane su Zakonom o sestrinstvu (NN 121/03, 117/08, 57/11).
Operacijske sestre/tehničari u Republici Hrvatskoj
Potreba za „instrumentarkama“ u RH bila je izražena 1941.-1945. godine, kada se organiziraju tečajevi u trajanju od ne-koliko tjedana do više mjeseci te se sugerira da operacijska sestra treba biti „sređena“, pronicava, brza, da ne podliježe panici te da „nije na putu nego uvijek od pomoći u radu“ [11]. Sestre Pavica Defilipis Bonetić, Vera Čegec Lipovščak, Jelka Habulin Kralj, Ruža Los Ređić bile su nastavnice u pr-vim sanitetskim školama u kojima su se obrazovale sestre instrumentarke [11]. Istodobno počinje neformalna, a u ne-kim zemljama i ciljana edukacija MS/MT za rad u operacij-skoj dvorani.
28. listopada 1998. godine održan je prvi stručni skup ope-racijskih sestara Hrvatske u Zagrebu, u Kliničkoj bolnici Dubrava. Otada Hrvatsko društvo operacijskih sestara or-ganizira stručne seminare i skupove jedanput na godinu. Sve zemlje EU-a imaju kurikule za specijalističku edukaciju MS/MT, no u RH on nije dovršen,pa edukacija nije u cijelosti usklađena s europskim smjernicama i preporukama. 2009. godine u Narodnim novinama izašao je Pravilnik o speci-jalističkom usavršavanju medicinskih sestara/medicinskih tehničara, kojim se utvrđuju grane specijalizacije, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija (Program uže specijalnosti za medicinske sestre/tehničare u operacijskoj djelatnosti) [12]. Do danas se u RH ne provodi spomenuti program.
Danas je perioperativna zdravstvena njega usko specijalizi-rano područje zdravstvene njege. Operacijska dvorana teh-nički je najzahtjevniji i najskuplje uređeni prostor u bolnici, što postavlja zahtjev za kontinuiranom edukacijom i usva-janjem specijalističkih znanja kako bi se podigao stupanj kvalitete zdravstvene njege.
Authors declare no conflict of interest.
30 SG/NJ 2018;23:27-30
Literatura / References[1] Maraj B, Reickert K , Wessels AJ . History of Surgery: 18th Century
-19th Century , 2016. Available at: http://bhatmanjim.weebly.com/in-dex.html. Accessed: April 19th, 2017.
[2] Schrader ES. From apron to gown: a history of OR attire. AORN J. 1976; 24(1): 52-67.
[3] Ruth S Metzger, RN. The beginnings of OR nursing education. Aorn Journal. 1976;1: 24, Issue 1, Available at: www.sciencedirect.com/sci-ence/article/pii/S0001209207646316. Accessed: April 19th, 2017.
[4] Luce M. The duties of an operating-room nurse. AJN, American Jour-nal of Nursing. 1901;1(6):404-405. Available at: http://journals.lww.com/ajnonline/Citation/1901/04000/the_duties_of_an_operating_room_nurse_.4.as. Accessed: April 19th, 2017.
[5] Oetker-Black SL. Preoperative preparation. Historical development. AORN J. 1993;57(6):1402-10, 1413-. PubMed PMID: 8317928.
[6] Turrini RN, Costa AL, Peniche Ade C, Bianchi ER, Cianciarullo TI. Edu-cation in operating room nursing: transformation of the discipline at University of São Paulo School of Nursing (Brazil). Rev Esc Enferm USP. 2012;46(5):1268-73.
[7] Perioperative nursing succession planning: Theoretical Learning, Cli-nical Opportunities, and Residencies; AORN Transition to Practice Ad Hoc Committee | 2015..
[8] Prlić N. Zdravstvena njega. Udžbenik za učenike srednjih medicinskih škola. VI. izdanje. Školska knjiga – Zagreb, 2000, (10): 7-8
[9] Mrnjec V. Povijesni pregled obrazovanja medicinskih sestara u Repu-blici Hrvatsko.j Historical overviewof the education of nurses in Croa-tia. Sestrinski glasnik. 2014; 19(3):
[10] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. STRUKOVNI KURIKULUM ZA STJECANJE KVALIFIKACIJE: Medicinska sestra opće njege/ medi-cinski tehničar opće njege. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazova-nja i sporta; 201
[11] Nina Ivana Šustić, Vladimir Šustić, Tehnika instrumentiranja I. Priruč-nik za slušatelje medicinskih škola i studente medicine, Prvi dio, (11): 11-14
[12] Pravilnik o specijalističkom usavršavanju medicinskih sestara - medi-cinskih tehničara. „Narodne novine“ NN 139/09
31
ZDR
AV
STV
ENA
ED
UK
ACI
JA /
HEA
LTH
CA
RE E
DU
CATI
ON
PREG
LED
NI Č
LAN
AK/
REVI
EW A
RTIC
LE
Zdravstvena njega osoba s autonomnom disrefleksijom
Health care of patients suffering from autonomic dysreflexia
Nada Strčić1, Dean Markić2
1Specijalna bolnica Medico, Agatićeva 8, 51 000 Rijeka, Hrvatska1Special Hospital Medico, Agatićeva 8, 51 000 Rijeka, Croatia2Klinički bolnički centar Rijeka, Tome Strižića 3, 51000 Rijeka, Hrvatska2University Hospital Rijeka, Tome Strižića 3, 51000 Rijeka, Croatia
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Nada Strčić, mag.med. techn., Special Hospital Medico, Agatićeva 8, 51 000 Rijeka, Croatia • Tel: +385-51-263-109 • E-mail:[email protected] • E mail: Dean Markić;[email protected]
Received February 17th 2017; Accepted August 31nd 2017;
SG/NJ 2018;23:31-5DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.008
Pacijenti koji imaju kompletnu ozljedu (prekid motoričkog i senzoričkog prijenosa impulsa ispod lezije) imaju znatno češću pojavu sindroma. AD nastaje u kroničnom stadiju u osoba koje imaju OKM, ali epizode AD-a mogu se javiti već samo nekoliko dana ili tjedana nakon ozljede [5,6]. AD mo-že nastati i prilikom porođaja, i to u oko dvije trećine trud-nica s ozljedom kralježnične moždine iznad razine Th6. Od-nos muškaraca i žena u učestalosti oštećenja kralježnične moždine je 4:1, ali za nastanak AD-a ne postoji prediktiv-nost prema spolu.
Uvod/Introduction
Autonomna disrefleksija (AD) sindrom je koji nastaje u oso-ba s anatomski visokim oštećenjem kralježničke moždine (OKM), a često, osim u specijaliziranim centrima gdje se bolesnici liječe, nedovoljno je prepoznat [1,2]. Unatoč od-govarajućoj medicinskoj njezi i napretku u razumijevanju patofiziologije AD-a, većina osoba s visokim OKM-om ima značajan broj epizoda AD-a.
Stupanj prevalencije AD-a iznosi od 48 do 90% u osoba koje imaju OKM u nivou i iznad razine Th6. Što je razina oštećenja viša, to je i veća mogućnost pojave AD-a [3-5].
SažetakAutonomna disrefleksija (AD) klinički je sindrom koji se javlja u osoba sa znat-nim oštećenjem kralježnične moždine (OKM). AD se najčešće pojavljuje u osoba s OKM-om u visini Th6 ili više, ali može nastati i u osoba s OKM-om do Th10. Uzrok nastanka sindroma je neinhibirani odgovor autonomnog živčanog sustava na neki štetan podražaj (primjerice, retenciju urina ili konstipaciju) nastao ispod ra-zine ozljede. Radi se o sindromu koja zahtijeva brzo prepoznavanje i promptno liječenje. Neliječena AD može uzrokovati cerebrovaskularne i kardiovaskularne komplikacije i smrtni ishod, a sve kao posljedica nekontrolirane hipertenzije. Prevencija AD-a je posebno važna. Preventivne metode moraju poznavati osobe s OKM-om, članovi obitelji i zdravstveni djelatnici. Zdravstveni djelatnici trebali bi educirati bolesnike i članove njihove obitelji ili osobe koje se brinu za njih, a sve kako bi se AD prepoznala na vrijeme i spriječio nastanak komplikacija koje su opasne za život. Edukacijski programi trebaju sadržavati usvajanje preven-tivnih strategija, prepoznavanje znakova i simptoma AD-a te pravilno liječenje sindroma. Medicinske sestre/tehničari najmnogobrojnija su skupina zdravstve-nih djelatnika i ponajviše su u izravnom kontaktu s pacijentima, stoga je njihova uloga u prevenciji, prepoznavanju simptoma autonomne disrefleksije i u eduka-ciji važna za poboljšanje stupnja kvalitete života osoba s OKM-om.
Ključne riječi: autonomna disrefleksija • medicinska sestra • zdravstvena njega
Kratki naslov: Zdravstvena njega osoba s autonomnom disrefleksijom
AbstractAutonomic disreflexia (AD) is a clinical syndrome that occurs in people with si-gnificant spinal cord injury (SCI). AD is most commonly seen in people with SCI at the level of Th6 or higher but could also occur in people with SCI level Th10. The cause of the syndrome is an uninhibited response of the autonomic nervo-us system to some harmful stimulation (eg. urinary retention or constipation) that is generated below the level of injury. It’s a syndrome that requires quick recognition and prompt treatment. Untreated AD could cause cerebrovascular and cardiovascular complications and lethal outcome of disease, all as a result of uncontrolled hypertension. Prevention measures of AD are highly significant. With the preventive methods must be familiar people with SCI, family members and health professionals. Healthcare professionals should educate patients and their family members or people who care for them, all to improve to recognize SCI in short time period and prevent occurrence of life-threatening complicati-ons. Educational programs should include the acquisition of knowledge of pre-ventive strategies, the recognition of signs and symptoms of AD and the proper treatment of syndrome. Nurses/ technicians are the most numerous group of healthcare professionals and, to a large extent, are in direct contact with the patients. Therefore, their purpose in preventing, recognizing symptoms of au-tonomic dysfunction and in education is significant for improving the quality of life of people with SCI.
Key words: autonomic dysreflexia • nurse • health care
Running head: Health care of people with autonomic dysreflexia
32 SG/NJ 2018;23:31-5
Uzroci autonomne disrefleksije/Causes of Autonomic Disreflexia
Epizode AD-a mogu biti uzrokovane mnogobrojnim čimbe-nicima [7]. Jednostavnije, svaki bolni i/ili iritirajući podražaj ispod razine ozljede može uzrokovati epizodu AD-a. U osoba s OKM-om iznad razine Th6 (rjeđe do Th10), štetan podra-žaj ispod razine oštećenja može dovesti do nebalansiranog odgovora fizioloških mehanizama ljudskog tijela [8-11]. Ri-zični čimbenik (npr. retencija urina) dovodi do stimulacije simpatičkog živčanog sustava. Centralni živčani sustav ne može izravno otkriti izvor štetnog podražaja ispod razine oštećenja, jer je samim oštećenjem došlo do prekida konti-nuiteta uzlaznih senzoričkih vlakana. Zbog toga centralni ži-včani sustav na hipertenziju odgovara slanjem snažnog in-hibicijskog impulsa prema kralježničnoj moždini kako bi se smanjio simpatički odgovor [Slika 1]. Kako zbog oštećenja kralježnične moždine silazni inhibitorni odgovor putuje sa-mo do razine oštećenja, on ne uzrokuje željeni odgovor na aktivirana simpatička vlakna ispod razine ozljede [12]. Iz toga razloga hipertenzija ostaje nekontrolirana.
Najčešći poremećaji koji uzrokuju nastanak AD-ajesu: dis-tenzija mokraćnoga mjehura, infekcija mokraćnoga susta-va, kamenac u mjehuru, cistoskopija, urodinamska studija, epididimitis ili druga patologija skrotuma, distenzija crije-
va, impakcija crijeva s fekalnim sadržajem, kolonoskopija ili druge instrumentalne pretrage crijeva, gastroezofageal-ni refluks, gastritis, žučni kamenci, vrijed želuca, invazivni testovi, hemoroidi, abdominalni bolovi, apendicitis i osta-la intraabdominalna patologija kao i trauma, analna fisura, menstruacija, trudnoća (pogotovo porod), vaginitis, spol-ni odnos, ejakulacija, duboka venska tromboza, embolija pluća, dekubitalne rane, urasli nokat, opekline, opekline od sunca, ugrizi insekata, kontakt s teškim ili oštrim objekti-ma, temperaturne fluktuacije, preuska odjeća ili obuća, rast kosti na heterotopnom mjestu, pretjerani unos alkohola, prijelomi kostiju, kirurški i dijagnostički postupci [7,13]. Dis-tenzija mokraćnoga mjehura ili njegova iritacija uzrokuje u 75 do 85% slučajeva nastanak AD-a [13]. Iritacija mokrać-noga mjehura najčešće je uzrokovana blokiranim ili začepl-jenim kateterom zbog njegova svijanja ili neadekvatne sa-mokateterizacije. Sljedeći uzrok po učestalosti jest disten-zija crijeva, koja je, pak, najčešće posljedica impakcije. Ona uzrokuje nastanak AD-a u 13 do 19% slučajeva [13].
Simptomi i znakovi autonomne disrefleksije/Symptoms and signs of autonomic sisreflexia
Bolesnici s AD-om najčešće imaju jedan ili više sljedećih simptoma: glavobolja, zamagljeni vid, crvene mrlje po koži
Slika [1] Patofiziologija nastanka autonomne disrefleksije u osoba s oštećenjem kralježnične moždine. Jak podražaj (primjerice, retencija urina) (1) koji je nastao ispod nivoa oštećenja kralježnične moždine putem aferentnih vlakana (2) dolazi u kralježničnu moždinu gdje se događa snažna aktivacije simpatikusa (3) s posljedičnom vazokonstrikcijom (4) i povišenjem krvnog tlaka (5). Povišeni krvni tlak registriraju baroreceptori smješteni u luku aorte i karotidnom sinusu te putem IX. i X. moždanog živca prenose informaciju u mozak (6). Silazni inhibicijski odgovor, koji bi u normalnoj situaciji regulirao visinu krvnog tlaka, blokiran je u visini ozljede kralježnične moždine (7b), a ujedno dolazi i do smanjenja broja srčanih otkucaja (7a). Dodatno, stimulacija parasimpatikusa dovodi do kongestije nosa (8), a simpatikusa do piloerekcije (9). Modificirano s dozvolom prema Blackmer J [11].
33SG/NJ 2018;23:31-5
iznad nivoa oštećenja te osjećaj tjeskobe ili slabosti [Tabli-ca 1]. Osjećaji strepnje ili tjeskobe uz postojanje organskog poremećaja (npr. distenzije mjehura) dodatni su čimbenici rizika za nastanak AD-a.
Krvni tlak i puls treba mjeriti svakih 2-5 minuta, tj. dok se ne iznađu parametri kardiovaskularne stabilnosti. Naime, pore-mećena autonomna regulacija uzrokuje znatna odstupanja od referalnih vrijednosti krvnog tlaka tijekom epizode AD-a. Stoga je potrebno izvršiti izravno monitoriranje bolesnika, a vrijednosti krvnog tlaka bilježiti najmanje 2 sata nakon pre-stanka simptoma. AD se može kontrolirati lijekovima, ali je potrebito verificirati etiološki uzrok sindroma. Sve dok nije verificiran uzrok, postoji znatna mogućnost povrata AD-a. AD se uspješno liječi ako je pronađen etiološki čimbenik, a vrijednosti krvnog tlaka su u referalnim granicama za sta-rosnu dob (uvriježeno od 90-110 mmHg za osobe s tetraple-gijom u sjedećem položaju), puls je normalnih vrijednosti, a osoba nema više simptoma niti znakova AD-a.
Komplikacije i prognoza/Complications and prognosis
Komplikacije i morbiditet povezani s AD-om izravna su posljedica kontinuiranog, teškog oblika hipertenzije i ma-nifestiraju se kao retinalno krvarenje, moždano krvarenje, infarkt miokarda i konvulzije. Smrtni ishodi liječenja rijetki su, a posljedica su oštećenja mozga.
Prevencija/Prevention
Prevencija AD-a vrlo je važna. S preventivnim postupcima/metodama moraju biti upoznati bolesnici s OKM-om, čla-
Tablica [1] Simptomi i znakovi autonomne disrefleksije
Uzroci Simptomi i znakovi
Stimulacija simpatikusa
• visoki krvni tlak• teški stupanj glavobolje• zamagljen vid• povišen tonus muskulature• konvulzije• ubrzan rad srca (tahikardija)
Posljedična stimulacija parasimpatikusa
• snažan podražaj na povraćanje• znatan osjećaj straha i nemira• piloerekcija• crvenilo lica i/ili ramena• crvene mrlje na prsima• naglo, profuzno znojenje – iznad razine
ozljede• kongestija (zapunjenost) nosa• tresavica bez temperature• usporen rad srca (bradikardija)
Simptomi su najčešće kratkotrajni, bilo zbog liječenja ili zbog toga što je i sam podražaj bio takav. No, također ima opisa u literaturi da traju danima ili tjednima [14]. Pacijen-ti s AD-om ne moraju imati simptome, unatoč povišenom krvnom tlaku. Prema intenzitetu napadaji mogu biti od vr-lo blagih do vrlo snažnih, od svakodnevnih do onih koji se javljaju jedanput u nekoliko godina [7].
Liječenje autonomne disrefleksije/Treatment of autonomic disreflexia
Najvažnija metoda u liječenju AD-a jest kontrola krvnog tla-ka i otkrivanje uzroka AD-a [Slika2] [8].
Ako su vrijednosti krvnog tlaka znatno povišene, treba bo-lesnika odmah staviti u uspravni položaj (najčešće to zna-či posjesti) i odstraniti odjeću ili obuću koja steže. Sjedanje omogućuje gravitacijsko spuštanje krvi u donje ekstremite-te i na taj se način smanjuju vrijednosti krvnog tlaka [7,15].
Temeljni je zadatak otkriti etiološki uzrok AD-a, a treba za-početi ispitivanjem funkcije urinarnog sustava, čiji pore-mećaji najčešće uzrokuju AD [4,16,17]. Ako se verificira da je retencija urina uzrok AD-a, a bolesnik nema urinarni ka-teter, potrebno ga je postaviti. Ako pacijent ima urinarni ka-teter, treba ga provjeriti te utvrditi je li čitav sustav funkcio-nalan te je li kateter u mokraćnom mjehuru. Ako je kateter blokiran, treba oprezno isprati mokraćni mjehur manjom količinom (10-15 ml) sterilne tekućine [normotermna 0,9 NaCL]. Pri ispiranju treba izbjegavati neželjeno povlačenje katetera. Ako je kateter prohodan, a krvni tlak i dalje povi-šen, treba provjeriti postojanje impakcije fecesa, tj. drugog po učestalosti etiološkog uzroka AD-a [17,18]. Potrebno je učiniti digitorektalni pregled. Ako se pronađe impaktirani feces, potrebno je učiniti manualnu evakuaciju.
Slika [2] Algoritam sestrinskih intervencija u bolesnika s autonomnom disrefleksijom. Modificirano prema Milligan i sur. [8]
Bolesnik s ozljedom leđne moždine i krvnim tlakom > 20 mmHg iznaduobičajene razine i/ili znakovi i simptomi autonomne disrefleksije (AD).
Posjesti pacijenta, spustiti mu noge i maknuti svukonstriktivnu odjeću, obuću i trake.
Mjeriti puls i krvni tlak svakih 2-5 minuta.
Provjeriti i eliminirati sve štetne podražaje - moguće uzročnike AD-a:
Započeti farmakoterapiju ako je sistolički arterijski tlak > 150 mmHgili ako i dalje perzistiraju znakovi ili simptomi AD-a.
Perzistiranje AD-a ili nepronalaženje štetnog čimbenika:1. monitoriranje bolesnika u hitnoj službi,2. hospitalizacija.
– mokraćni mjehur (retencija urina, začepljen kateter),– crijevo (konstipacija, hemoroidi),– koža (dekubitus, urasli nokat),– ostali uzroci.
34 SG/NJ 2018;23:31-5
novi obitelji i osobe koje se brinu za njih, kao i zdravstveni djelatnici. Uporaba preventivnih metoda može spriječiti ili znatno smanjiti nastanak epizoda AD. Prevencijski program usmjeren je na rano otkrivanje faktora rizika za AD:
Mokraćni mjehur/Urinary bladder
Distenzija i iritacija mokraćnoga mjehura najčešći su uzro-ci nastanka AD-a [7,19]. Zbog toga je u osoba s OKM-om nužno uspostaviti odgovarajući mikcijski program uz redo-vite urološke preglede [20]. Mikcijski program sastoji se od primjene intermitentne (samo)kateterizacije ili korištenja trajnog urinarnog katetera [21]. Intermitentna kateterizaci-ja mora biti redovita, a preporučuje se čista kateterizacija. Trajni urinarni kateteri moraju se redovito mijenjati i kako bi se spriječio nastanak začepljenosti.
Crijevo/Bowel
Bol ili iritacija vezani uz kolorektalno područje drugi je po učestalosti uzrok nastanka AD-a. Najčešće su uzrokova-ni konstipacijom, hemoroidima i analnim fisurama [7,22]. Regularno funkcioniranje, tj. pražnjenje crijeva, važno je u prevenciji nastanka konstipacije, impakcije fecesa i razvoja ileusa. Također, svi instrumentalni postupci u navedenom području (rektoskopija, kolonoskopija) stvaraju podražaj koji može dovesti do AD-a [24]. Topička primjena lokalnog anestetika radi prevencije nastanka AD-a u anorektalnom području ima kontroverzne rezultate, dok analni blok s li-dokainom može prevenirati razvoj nastanka AD-a [25]. Sva ostala rizična stanja koja mogu dovesti do epizode AD-a, potrebno je predvidjeti i ciljano prevenirati njihov razvoj odgovarajućom uporabom sredstava za kontrolu bolnog podražaja, koji je faktor rizika za nastanak AD-a. Takva su stanja trudnoća i porođaj, kirurški postupci, dekubitalne ra-ne, nekontrolirani pokreti pri fizikalnoj terapiji.
Autonomna disrefleksija i trudnoća/Autonomic dysreflexia and pregnancy
Porođaj je najznačajniji faktor rizika koji može dovesti do AD-a i predstavlja najveći rizik za nastanak tijekom trud-noće. AD se može pojaviti prije porođaja, tijekom porođaja i nakon njega. Epiduralna anestezija je učinkovita metoda u kontroli hipertenzije, povezana s kontrakcijama uterusa [17,26], te posljedično kontrole nastanka AD-a.
Autonomna disrefleksija u djece i adolescenata/Autonomous disreflexia in children and adolescents
AD se javlja u oko 16% djece i adolescenata koji imaju oš-tećenje kralježnične moždine [15]. Patofiziologija, simptomi i znakovi te liječenje AD-a slični su kao i u odraslih osoba. Najveća razlika u odnosu na odraslu populaciju varijacije su u krvnom tlaku, koje ovise o starosnoj dobi, vrsti uporabe tlakomjera (radi obujma nadlaktice), relativna nesposob-nost djece da izraze svoje simptome i ovisnost djece o ro-diteljima. Njega i liječenje djece i adolescenata ovise o rastu
i razvoja djeteta. Također, u navedenoj populaciji tijekom liječenja obvezno moraju biti uključeni roditelji, i to radi uporabe metoda zdravstvene njege, prevencije i liječenja i procesa odlučivanja [27,28].
Autonomna disrefleksija u Republici Hrvatskoj/Auton-omous disreflexia in the Republic of Croatia
U Republici Hrvatskoj incidencija traumatske ozljede kral-ježnične moždine iznosi oko 20/106 stanovnika, tj. oko 100 novih bolesnika godišnje uz približno jednak broj netrau-matskih bolesnika (neoplazme leđne moždine, transverzal-ni mijelitis, infarkt leđne moždine) [29]. Od svih ozljeđenih 52% bolesnika ima tetraplegiju [30]. Većina bolesnika je u dobi od 16–30 godina, a 80% bolesnika muškog je spo-la. Prema nekim podacima, trenutno u Hrvatskoj živi oko 3.500 ljudi s ozljedom kralježnične moždine [30]. Zasad ne postoje podatci o tome koliko je ljudi s OKM-om imalo epi-zodu AD –a, te bi svakako to bilo vrijedno ispitati. Također je, u našoj zemlji, literatura o AD-u na hrvatskome jezi-ku veoma oskudna te je nužno osmisliti nove edukacijske programe [31].
Uloga medicinske sestre/tehničara u zdravstvenoj njezi bolesnika s autonomnom disrefleksijom The role of nurses / technicians in the health care of patients with autonomic dysreflexia
AD nastaje kao posljedica OKM-a te takve osobe trebaju potporu od trenutka nastanka oštećenja pa do završet-ka života. Medicinska sestra/tehničar organizira i provodi postupke zdravstvene njege. Tijekom provođenja općih i specifičnih postupaka i metoda zdravstvene njege svojim znanjem i vještinama poboljšava stupanj kvalitete života osoba s oštećenjem leđne moždine te posljedično preve-nira nastanak AD-a, ubrzava proces prepoznavanja sindro-ma AD-a, tj. verificiranje i liječenje uzroka koji uzrokuju epi-zode AD-a. Važna uloga medicinske sestre/tehničara mora biti u edukaciji o AD-u osoba s oštećenjem leđne moždine i članova njihovih obitelji. Medicinska sestra/tehničar prisut-na je uz liječnika pri provođenju invazivnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka (najčešće urološke problematike) koji mogu utjecati na razvoj AD-a.. Profesionalno, uzimajući u obzir iskustva pacijenata s AD-om, medicinska sestra/teh-ničar moraju prilagoditi pristup i stvoriti uvjete tijekom izvođenja postupaka kako ne bi došlo do stanja u kojem je pacijentov život ugrožen. Pristup treba biti individualizi-ran, tj. prilagođen svakoj osobi. Medicinska sestra/tehničar mora uzeti u obzir starosnu dob bolesnika, vrstu oštećenja te njegove intelektualne sposobnosti. Da bi sestrinske in-tervencije bile učinkovite, potrebna je kvalitetna procjena osobe s AD-om, obiteljske strukture i uporabe mogućih sustava potpore [32]. Priprema pacijenta za invazivne pre-trage (prevencija boli, pravilno namještanje, osiguranje mogućnosti monitoriranja vitalnih funkcija), vještina ko-munikacije s pacijentom, s liječnikom i praćenje simptoma koji upućuju na razvoj epizode AD-a značajni su čimbenici u sprečavanju i pravodobnom započinjanju liječenja AD-a. Medicinske sestre/tehničari nalaze se pred izazovom za lije-čenje ovakvih bolesnika tj. razumijevanje njihovih potreba
35SG/NJ 2018;23:31-5
za zdravstvenom skrbi, koja uključuje znanje o AD-u, vješti-nu provođenja intervencija za rano prepoznavanje i otklan-janje uzroka AD-a, te skrb o pacijentu s AD-om. Izrada sm-jernica, edukacijski seminari i edukacijski moduli o AD-u, vrednovanje znanja i vještina mogu poboljšati kvalitetu zdravstvene njege osoba s OKM-om u sestrinskoj praksi. Kvalitetna sestrinska skrb povećava stupanj kvalitete života osoba s OKM-om.
Uloga medicinske sestre u edukaciji o autonomnoj di-srefleksiji/Nurses role in education about autonomic disreflexia
Ozljede kralježnične moždine do polovine prošlog stoljeća u velikom postotku bile su smrtonosne i životni je vijek pacije-nata bio kratak. Od polovine prošlog stoljeća pristup OKM-u se mijenja, što dovodi do povećanja stupnja preživljavanja i povećanje stupnja kvalitete života bolesnika [30]. Iznalazi se velika potreba za kontinuiranom edukacijom zdravstvenih djelatnika te bolje razumijevanje metoda prevencije pre-poznavanja i liječenja AD-a u osoba s OKM-om. Neznanje i znanstveno neutemeljeni postupci značajni su negativni čimbenici u poboljšanju razumijevanja opisane problema-tike. Publicirano istraživanje provedeno među studentima Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci utvrdilo je kako samo 20% medicinskih sestara/tehničara zna definirati AD [33]. Edukacijske intervencije, tj. tečajevi i seminari učinkovite su metode za učenje o opisanoj medicinskoj problematici uz istodobnu kontinuiranu medicinsku edukaciju zdravstvenih djelatnika. Utjecaj edukacijske intervencije povećava učin-kovitost liječenja osoba sa verificiranim AD-om. Nadalje, po-trebno je poticati interes za nove spoznaje u djelatnika koji svakodnevno obavljaju zadatke vezane uz liječenje bolesni-ka s verificiranim AD-om. Spomenute intervencije treba defi-nirati u zasebnom kurikulu, u čijoj izradi trebaju sudjelovati i medicinske sestre i tehničari.
Zaključak/Conclusion
Osobe s OKM-om imaju znatne zdravstvene poteškoće, a jedna je od njih i AD. Kako je riječ o sindromu koji može ugroziti život, potrebno je educirati bolesnike, članove obi-telji i medicinske djelatnike koji svakodnevno sudjeluju u li-ječenju osoba s OKM-om.
Authors declare no conflict of interest
Literatura/References[1] Mathias CJ, Frankel HL. Cardiovascular control in spinal man. Annu
Rev Physiol 1988;50:577-92.[2] Teasell RW, Arnold JM, Krassioukov A, Delaney GA. Cardiovascu-
lar consequences of loss of supraspinal control of the sympathet-ic nervous system after spinal cord injury. Arch Phys Med Rehabil 2000;81:506-16.
[3] Helkowski WM, Ditunno JF Jr, Boninger M. Autonomic dysreflexia: in-cidence in persons with neurologically complete and incomplete tet-raplegia. J Spinal Cord Med 2003;26:244-7.
[4] Curt A, Nitsche B, Rodic B, Schurch B, Dietz V. Assessment of autono-mic dysreflexia in patients with spinal cord injury. J Neurol Neurosurg Psychiatry 1997;62:473-7.
[5] Krassioukov AV, Furlan JC, Fehlings MG. Autonomic dysreflexia in acute spinal cord injury: an under-recognized clinical entity. J Neu-rotrauma 2003;20:707-16.
[6] Silver JR. Early autonomic dysreflexia. Spinal Cord 2000;38:229-33.
[7] Krassioukov A, Warburton DE, Teasell R, Eng JJ. A systematic review of the management of autonomic dysreflexia after spinal cord injury. Arch Phys Med Rehabil 2009;90:682-95.
[8] Milligan J, Lee J, McMillan C, Klassen H. Autonomic dysreflexia: re-cognizing a common serious condition in patients with spinal cord injury. Can Fam Physician 2012;58:831-5.
[9] Erickson RP. Autonomic hyperreflexia: pathophysiology and medical management. Arch Phys Med Rehabil 1980;61:431-40.
[10] Kurnick NB. Autonomic hyperreflexia and its control in patients with spinal cord lesions. Ann Intern Med 1956;44:678-86.
[11] Blackmer J. Rehabilitation medicine: 1. Autonomic dysreflexia. CMAJ 2003;169:931-5.
[12] Furlan JC, Fehlings MG, Shannon P, Norenbeerg MD, Krassioukov AV. Descending vasomotor pathways in humans: correlation between axonal preservation and cardiovascular dysfunction after spinal cord injury. J Neurotrauma 2003;20:1351-63.
[13] Lindan R, Joiner E, Freehafer AA, Hazel C. Incidence and clinical fea-tures of autonomic dysreflexia in patients with spinal cord injury. Pa-raplegia 1980;18:285-92.
[14] Elliott S, Krassioukov A. Malignant autonomic dysreflexia in spinal cord injured men. Spinal Cord 2006;44:386-92.
[15] Acute management of autonomic dysreflexia: individuals with spinal cord injury presenting to health-care facilities. 2. izdanje. Washing-ton, Paralyzed Veterans of America; 2001.
[16] Huang YH, Bih LI, Liao JM, Chen SL, Chou LW, Lin PH. Blood pressure and age associated with silent autonomic dysreflexia during urody-namic examination in patients with spinal cord injury. Spinal Cord 2013;51:401-5.
[17] Colachis SC 3rd. Autonomic hyperreflexia with spinal cord injury. J Am Paraplegia Soc 1992;15:171-86.
[18] Lee BY, Karmakar MG, Herz BL, Sturgill RA. Autonomic dyseflexia revi-sited. J Spinal Cord Med 1995;18:75-87.
[19] Linsenmeyer TA, Campagnolo DI, Chou IH. Silent autonomic dysre-flexia during voiding in men with spinal cord injuries. J Urol 1996;155:519-22.
[20] Waites KB, Canupp KC, DeVivo MJ. Epidemiology and risk factors for urinary tract infection following spinal cord injury. Arch Phys Med Re-habil 1993,74:691-5.
[21] Consortium for Spinal Cord Medicine. Paralyzed Veterans of America; 2006. Bladder management for adults with spinal cord injury: A clini-cal practice guideline for health-care providers.
[22] McGuire TJ, Kumar VN. Autonomic dysreflexia in the spinal cord inju-red: What the physicians should know about this medical emer-gency. Postgrad Med 1986;80:81-4.
[23] Consortium for Spinal Care Medicine. Acute management of autono-mic dysreflexia: individuals with spinal cord injury presenting to he-alth-care facilities. 2nd edition. Autonomic Dysreflexia Clinical Practice Guidelines. In association with Paralyzed Veterans of America. 2001.
[24] Hawkins RL Jr, Bailey HR, Donnovan WH. Autonomic dysreflexia resul-ting from prolapsed hemorrhoids. Report of a case. Dis Colon Rectum 1994;37:492-3.
[25] Cosman BC, Vu TT. Lidocaine anal block limits autonomic dysre-flexia during anorectal procedures in spinal cord injury: a random-ized, double-blind, placebo-controlled trial. Dis Colon Rectum 2005; 48:1556-61.
[26] Ravindran RS, Cummins DF, Smith IE. Experience with the use of ni-troprusside and subsequent epidural analgesia in a pregnant quadri-plegic parturient. Anesth Analg 1981;60:61-3.
[27] Massagli TL. Medical and rehabilitation issues in the care of children with spinal cord injury. Phys Med Rehabil Clin N Am 2000;11:169-82.
[28] Vogel LC, Betz RR, Mulcahey MJ. The child with a spinal cord injury. Dev Med Child Neurol 1997;39:202-7.
[29] Moslavac S, Džidić I, Moslavac A, Vlahek P, Filipan Z. Urološka di-sfunkcija u osoba s ozljedom kralježnične moždine. Liječ Vjesn 2014;136:147-52.
[30] Schnurrer-Luke-Vrbanić T, Moslavac S, Džidić I. Rehabilitacija bo-lesnika s ozljedom kralježnične moždine. Medicina Fluminensis 2012;48:366-79.
[31] Šimičić J, Santini-Mikić J, Dobranović N. Autonomna disrefleksija – potencijalno smrtonosna opasnost. Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida, Zagreb 2000.
[32] Ljubičić M. Zdravstvena njega osoba s invaliditetom. Zadar: Sveučiliš-te u Zadru, 2014.
[33] Nada Strčić. Spoznaje studenata o autonomnoj disrefleksiji u osoba s oštećenjem kralježnične moždine. Diplomski rad. Fakultet zdravstve-nih studija, Rijeka. 2016.
36
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Ivana Gudelj-Velaga, bacc. med. techn., General Hospital Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Croatia • E-mail: [email protected]
Received February 2nd 2016; Accepted March 5th 2016;
Psihosocijalna prilagodba bolesnika poslije amputacije donjeg ekstremiteta
Psychosocial adaptation of patients after amputation of the lower extremities
Ivana Gudelj-Velaga
Opća bolnica Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, i Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Republika HrvatskaGeneral Hospital Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, and University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Croatia 20000 Dubrovnik, Croatia
PUBL
IC H
EALT
H /J
AV
NO
ZD
RA
VST
VO
PREG
LED
NI Č
LAN
AK/
REVI
EW A
RTIC
LE
SG/NJ 2018;23:36-45DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.009
Uvod/Introduction
Statistički, nakon amputacije jednu godinu preživi 65%, dvi-je godine njih 52%, tri godine 37%, pet godina 27% i 10 go-dina 15% bolesnika s amputiranim ekstremitetom. Visoke stope mortaliteta uzrokovane su čestom pojavom depre-sije koja utječe na bolesnika da odbiju daljnje terapeutske metode liječenja. Epidemiološki podatci o učestalosti am-putacija donjih ekstremiteta približno su istovjetni u jedna-ko razvijenim zemljama. Međutim, postoje razlike u broju, vrsti, i uzroku amputacija između modernih zemalja i onih u razvoju. Problematika osoba s amputiranim ekstremiteti-
ma znatnije je izražena u nerazvijenim zemljama. Jelić i Ko-vač (prema Sharp, 2000) navode da u navedenim zemljama živi 80% od ukupno svih osoba s amputacijama ekstremi-teta. Ovo se posebno odnosi na zemlje s ratnim sukobima. Naime, u zemljama zemlje u kojima se odvijaju ratni sukobi bilježi se visoki postotak traumatskih amputacija.
Etiologija amputacija donjih ekstremiteta znatno se promi-jenila tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a u vezi je s rastom standarda stanovništva. Diabetes mellitus i cirku-latorna insuficijencija donjih ekstremiteta, glavni su uzroci
SažetakAmputacija donjih ekstremiteta događaj je koji ima značajan psihološki i tra-umatski učinak na bolesnika. Amputacija ekstremiteta može inducirati niz ra-zličitih emocija i stanja. Česta stanja koja su povezana s gubitkom ekstremiteta jesu osjećaj žalovanja, ljutnje, anksioznosti i depresije. Bolesnici se suočavaju s činjenicom da im je tijelo promijenjeno i da druge osobe to primjećuju, da su su-očeni s objektivnim funkcionalnim ograničenjima, s promjenom načina života, povećanjem ovisnosti o drugim osobama. Uloga medicinske sestre/tehničara u inicijalnoj i kasnijoj skrbi bolesnika je značajna. Uzrok značajnog broja amputa-cija u Republici Hrvatskoj su kronične bolesti, stoga je važna psihološka pripre-ma bolesnika u preoperativnom i poslijeoperacijskom razdoblju. Bolesnici s tra-umatskim amputacijama osjetljiva su skupina bolesnika, i to zato što su nepri-premljena na drastične promjene koje im se događaju u kratkom vremenskom razdoblju, a posebice u skupini mlade populacije. Opisujemo epidemiologiju i patofiziologiju bolesti i stanja koja uzrokuju potrebu izvršenja amputacije ek-stremiteta. Opisuju se procesi zdravstvene skrbi, psihološke potpore i resocijali-zacije osoba s amputiranim ekstremitetima. Uspoređuju se rezultati psihološke potpore i resocijalizacije u Republici Hrvatskoj i svijetu. Naime, u razvijenim ze-mljama visok dio invaliditeta uzrokovanog amputacijama s posljedičnim invali-ditetom ima ekonomsko značenje.
Ključne riječi: prilagodba • amputacija • donji ekstremitet • Dubrovnik
Kratki naslov: Psihosocijalna prilagodba i amputacije donjeg ekstremiteta
AbstractAmputations of lower limbs are an event that has a significant psychological and traumatic effect on patients. Amputation of limbs may be induced by a va-riety of emotions and conditions. Frequent conditions associated with loss of limbs are feeling grief, anger, anxiety and depression. Patients are faced with the fact that their body has changed and that other people notice it, that they are confronted with objective functional limitations, change of a lifestyle and increasing dependence on others. The role of nurses / technicians in the initial and subsequent patients care is significant. The causes of a significant number of amputations in Croatia are chronic diseases, therefore the significance of the psychological preparation of patients in the preoperative and postoperative pe-riod. Patients with traumatic amputations are a sensitive group of patients, and therefore, because they are unprepared for the drastic changes that happen in a short period of time and especially in the group of young population. We des-cribe the epidemiology and pathophysiology of diseases and conditions which cause the necessity of execution of limb amputation. Also, it is described the process of health care, psychological support and social reintegration of people with amputated limbs. They compare the results of psychological support and resettlement in the Republic of Croatia and in the world. In fact, in developed countries the high part of the disability caused by amputations, with consequ-ent disability has economic significance.
Keywords: adaptation • amputation • lower extremities • Dubrovnik
Running head: Psychosocial adaptation and amputation of the lower extre-mities
37SG/NJ 2018;23:36-45
amputacija donjih ekstremiteta, a slijede ih traume raznih etiologija (promet, rad, rat, sport), kao i prirođene anomali-je, tumori i infekcije [1, 2]. Bolesnicima s ulceracijama stopala kvaliteta života mnogo je lošija, a troškovi njihova liječenja dosta opterećuju zdravstveni sustav, stoga su prevencija i li-ječenje ulceracija uzrokovanih šećernom bolešću vrlo važni.
Osobe treće životne dobi čine 80-90% bolesnika s ampu-tiranim ekstremitetom, što predstavlja znatan javno zdrav-stveni problem. Najčešći uzroci amputacija kod tih boles-nika su dijabetes (54%), VB-ateroskleroza (29%), ozljede (10,7%), tumori (5%) i kongenitalne mane (2%) [2, 3, 4] .
Amputacija, i to neovisno o razini, ograničava bolesnika u fizičkom, psihičkom, socijalnom i profesionalnom živo-tu. Mlađa životna dob i niža razina amputacije, prema do danas publiciranim rezultatima, važni su čimbenici boljeg oporavka. Rezultati istraživanja učinjenih u posljednjih de-set godina pokazuju da u ukupnom broju učinjenih ampu-tacija donjih ekstremiteta raste broj natkoljeničnih ampu-tacija. U ovoj skupini amputiranih operativni mortalitet je visok [1,3]. U toj skupini bolesnika prevladavaju osobe sta-rije životne dobi, stoga je naglašena problematika gubitka pokretljivosti. Kod bolesnika raste osjećaj izoliranosti i inhi-bira ih u traženju nemedicinske pomoći [5].
Suvremen pristup zdravlju istovjetan stupanj značajnos-ti pridaje biološkim i psihološkim i socijalnim vidovima zdravlja. Zbog toga je za pružanje kvalitetne zdravstvene zaštite, uz dobro poznavanje biomedicinskih znanja i vješ-tina, nužno i dobro poznavanje teorija, metode i tehnika iz znanosti psihologije i srodnih znanosti [1,6]. Navedena znanja služe za unapređenje kvalitete preventivnih, dijag-nostičkih, terapijskih i rehabilitacijskih postupaka. Kvaliteta života bolesnika kod kojih je učinjena amputacija donjeg ekstremiteta, a poslije provedenog operacijskog zahva-ta nikada nije istovjetna kao u predperacijskom tijeku, i to usprkos uporabi rehabilitacijskih metoda liječenja [7].
Indikacije i učestalost
Indikacije i učestalost za amputaciju donjih ekstremiteta prema etiologiji osnovne bolesti: komplikacije diabetesa mellitusa [60 do 80%], nedijabetička infekcija s arterijskom ishemijom ekstremiteta [15 do 25%], ishemija bez infekcije [5 do 10%], kronični osteomijelitis [3 do 5%], trauma [2 do 5 %], druge bolesti (neurom, smrzotine, tumor, bol, cijeljenja) [5 do 10%] [1,3,8].
Amputacija kod akutne ishemije: amputacija je indicira-na kod ireverzibilne ishemije i nemogućnosti angiokirur-škog liječenja. Stope morbiditeta i smrtnosti su kod hitnih amputacija zbog akutne ishemije znatno veće nego kod bolesnika u kojih je učinjen elektivni operacijski zahvat.
Amputacija kod progresivne kronične ishemije: U ovih bolesnika, prisutna je ishemička bol u mirovanju, česte su kronične ulceracije koje ne cijele ili gangrena. U slučajevi-ma kada nema mogućnosti za izvršenje angiokirurškog za-hvata, indicirana je amputacija.
Amputacija kod gangrene s infekcijom: Gangrena uz ko-ju se javlja infekcija, posebice u oboljelih od šećerne bole-sti, hitno je kirurško stanje u kojem je ugrožen ekstremitet
ili život. U liječenju infekcije primjenjuju se antibiotici, uz ograničeni debridement ili drenažnu operaciju [2,4]. Nepra-vodobno ili neodgovarajuće kirurško liječenje, posebice u bolesnika sa šećernom bolesti, može imati kao posljedicu pogoršanje infekcije te posljedično gubitak ekstremiteta. Stopa smrtnosti u takvih bolesnika izrazito je visoka. Liniju amputacije određuje stupanj arterijske insuficijencije.
Cijeljenje rane i stopa mortaliteta
Bataljak ekstremiteta poslije amputacija potkoljenice uspješno zacjeljuje u 80-85% bolesnika, a natkoljenice u 85-90%. Stopa smrtnosti ne smije biti veća od 6% poslije am-putacije potkoljenice, tj. 10 do 12% poslije amputacija nat-koljenice. Bez obzira na indikaciju za amputacijski zahvat, potrebno je nastojati učiniti amputaciju u potkoljeničnoj (ili distalnoj razini), jer je mogućnost rehabilitacije uz očuvani koljenski zglob znatno veća. Razlog je manji utrošak energi-je pri hodu s potkoljeničnom nego pri hodu s natkoljenič-nom protezom [7,8].
Osposobljavanje bolesnika za samostalno funkcioniranje poslije amputacije donjeg ekstremiteta postiže se multidis-ciplinarnim pristupom, tj. suradnjom kirurga, kardiologa, protetičara, fizioterapeuta, psihologa i medicinske sestre/tehničara. Cilj rekonstrukcije donjih ekstremiteta funkci-onalan je ekstremitet, osposobljen za hod, stoga i analiza hoda služi za objektivnu evaluaciju funkcije donjih ekstre-miteta. Za procjenu kvalitete hoda koriste se pokazatelji, i to: brzina hoda, dužina koraka i iskoraka, broj koraka u mi-nuti te vrijeme opterećenja jedne noge. Osposobljavanje bataljka poslije amputacije tj. rekonstrukcija istoga za pri-hvat protetskih materijala i zadovoljavajuću vertikalizaciju postiže se uporabom rekonstruktivnih operacijskih proce-dura [6]. Danas se iste dijele, i to na: primarne rekonstruk-cije [do 72 sata poslije ozljede], primarne odgođene rekon-strukcije [do 7 dana poslije ozljede], sekundarne rekon-strukcije [nakon 7 dana od ozljede].
Sestrinska skrb za bolesnike s amputiranim donjim ekstremitetom
Medicinska sestra/tehničar važan je član zdravstvenog tima u rehabilitaciji bolesnika. Prijeoperacijska priprema provo-di se samo kod elektivnih operacijskih zahvata, jer kod bo-lesnike kojima je amputacija izazvana traumom hitnost ne dopušta nužnu fizičku pripremu i stoga je vrijeme prilagod-be u poslijeoperacijskom tijeku znatno dulje.
Prijeoperacijska priprema bolesnika
U kirurških bolesnika postoji znatno veći stupanj tjeskobe, straha i potištenosti nego u bolesnika kod kojih nije indi-cirano kirurško liječenje, i to zato što se suočavaju sa stra-hom od boli, anestezije, sakaćenja i smrti.
Oni su češće izloženi boli, neugodnim pretragama i teškoćama prilagodbe nakon opsežnih operacija koje za-vršavaju gubitkom dijela tijela. Rezultati psiholoških istra-živanja upućuju da se stupanj stresa prije operacije može ublažiti adekvatnom psihičkom pripremom, tj. davanjem savjeta i uputa o prevladavanju teškoća kojima će boles-
38 SG/NJ 2018;23:36-45
nik biti izvrgnut poslije provedenog operacijskog liječenja te poticanjem bolesnika da verbalizira sve svoje strahove i nejasnoće.
Kirurški zahvat kod bolesnika uzrokuje nekoliko tipova emocionalnih reakcija. Psihička stanja uzrokovana hospita-lizacijom pripadaju grupi psihičkih poremećaja koji se nazi-vaju institucionalnim neurozama. Kod bolesnika se javljaju frustracije na koje reagiraju na tri načina: povlačenjem - oči-tuje se u šutljivosti, nekomunikativnosti i nezainteresirano-si bolesnika; regresijom - bolesnik misli i postupa na način primjeren nižem stupnju razvoja (u potpunosti se prepuš-ta brizi medicinskih djelatnika i članova obitelji i ponaša se kao dijete); hiperaktivnošću - motorička aktivnost, pretjera-na razgovorljivost, nesanica, tremor ruku, glavobolje, noć-ne more i sl. Prijeoperacijska psihološka priprema opisuje se kao „tehnika inokulacije stresom“ i spada u tehniku ra-cionalno-emotivne terapije. Medicinska sestra/tehničar upoznaje bolesnika s procedurom operativnog zahvata, dopušta mu da postavlja pitanja vezana uz operativni za-hvat te odgovara u skladu sa svojim kompetencijama. Za pacijente sa traumatskom amputacijom psihička priprema je kratka i radi se o periodu do kirurškog zbrinjavanja već postojeće traumatske amputacije. Pacijentima koji imaju vremena da budu preoperativno pripremljeni mnogo je lakše jer će amputaciju shvatiti kao sastavni dio liječenja i olakšavanje patnje te će se lakše prilagoditi od onih kod kojih je nastala traumatska amputacija. Strepnja i strah po-stoje kod svakoga pacijenta, a one se odnose na praktične aspekte kao što su gubitak funkcije, bol, teškoće prilagod-be na protezu i materijalne troškove, koji kod većine bo-lesnika predstavljaju najveći problem [1, 2, 5]. Druga vrsta straha odnosi se na simboličke aspekte kao što su seksual-nost, promjena tjelesnog izgleda, slika u očima drugih itd. Nakon što pacijent sazna da će mu ekstremitet biti ampu-tiran, razvija depresiju i poremećaj osobnog identiteta. Os-novna zadaća u psihičkoj preoperativnoj pripremi razvijan-je je pozitivnih ishoda kod pacijenta i članova obitelji u vezi s kratkoročnim i dugoročnim zahtjevima koji se postavljaju u poslijeoperativnom periodu. Amputacija pritom mora bi-ti definirana kao nužna da se popravi stupanj kvalitete ži-vota, a ne kao promašaj, stigma ili gubitak. Pacijent koji se priprema za amputaciju mora biti detaljno upućen o svim mogućim ishodima i metodama rehabilitacije [4, 8].
Fizička priprema bolesnika važna je radi smanjenja učesta-losti pojave komplikacija i da bi oporavak bio brži. U fizič-ku pripremu ubrajaju se: uzimanje sestrinske anamneze, kupanje u antiseptičkom sredstvu, odijevanje bolničke pi-džame skidanje zubne proteze, nakita, ukosnica, uziman-je uzoraka krvi, PV, APTV, KKS, biokemijski parametri, EKG, RTG pluća i srca, postavljanje venskog puta, mjerenje vital-nih funkcija, promatranje bolesnika, stanje svijesti [9].
Poslijeoperacijska zdravstvena njega
Nakon operacijskog zahvata bolesnik se smješta u sobu za buđenje (engl. recovery room) te se zatim vraća na odjel (zahvat se izvodi najčešće u spinalnoj ili lokalnoj anestezi-ji; ne zahtijeva intenzivno liječenje). Potrebno je osigurati potpuno mirovanje 48 sati nakon operacijskog zahvata, uz obveznu kontrolu vitalnih funkcija i parametara krvarenja
uz nadzor izlučevina. Bataljak je potrebno staviti u povišeni položaj.
Primjenjuje se ordinirana terapija po naputku liječnika, a na temelju skale o procjeni boli primjenjuju se analgetici. Rana se previja svaki dan, a prvi poslijeoperacijski dan va-di se drenaža. Šesti poslijeoperacijski dan nakon potkolje-nične amputacije postavljamo čarapu za korekciju bataljka – pripremu za ortopedska pomagala. Prije otpusta iz bol-nice potrebno je bolesniku osigurati pomagala, uputiti ga na daljnje rehabilitacijske tretmane (škole hodanja...), te u specijalne bolnice za rehabilitaciju i uputiti na provođenje fizikalne terapije u kući.
Zadaća je medicinske sestre/tehničara jest da omogući bo-lesniku ugodu u bolničkom okruženju, što brži oporavak te da prilikom otpusta iz bolnice bolesnik ima pozitivne doj-move o boravku u bolnici. Cilj je svake amputacije da se bo-lesniku spasi već ugroženi život, a poslije toga da se educira i osposobi za daljnji život, da se bolesnik ne osjeća izolira-nim i da ima potporu članova obitelji, kao i medicinskih dje-latnika.
Postoperativni period može biti različite dužine, ovisno o komorbiditetu [1]. Akutna psihološka reakcija koja može nastati u ovom periodu liječenja sadržava konfuziju, smete-nost i emocionalnu tupost koja je praćena osjećajem oba-mrlosti i parastezijama. Dolazi do patnje zbog fizičke boli i sazrijevanja svijesti o gubitku ekstremiteta te strepnje o daljnjem tijeku oporavka zbog mogućih komplikacija.
Sestrinske dijagnoze kod osoba s amputiranim donjim ekstremitetom
Sestrinske dijagnoze možemo definirati kao kliničku pro-sudbu onoga što su pojedinac, obitelj ili zajednica pružili kao odgovor na aktualne ili potencijalne zdravstvene pro-bleme/životne procese [2, 3]. One osiguravaju osnovu za izbor intervencija čije će provođenje u konačnici dovesti do postignuća cilja koji smo si zadali. Sestrinske dijagnoze osnova su za budućnost; tj. uspješnu, na dokazima uteme-ljenu i profesionalno vođenu zdravstvenu njegu, kojoj je cilj što učinkovitije zadovoljiti sve bolesnikove potrebe.
Pri uzimanju anamneze i tijekom postoperacijskog perioda medicinska sestra/tehničar verificira znatan broj sestrinskih dijagnoza, od kojih su najčešće: smanjeno podnošenje na-pora, poremećaj osobnog identiteta, neadekvatna prila-godba, promijenjeni obiteljski odnosi, umor, anksioznost, socijalna izolacija, visok rizik ozljeđivanja, visok rizik za oštećenje integriteta kože, visok rizik za poremećaj perifer-ne cirkulacije, bol, poremećaj seksualne funkcije, smanjena pokretljivost, teškoće pri uporabi invalidskih kolica, nisko samopoštovanje, potištenost, anksioznost, visok rizik za osamljenost, poremećaj socijalne interakcije [1, 2, 4].
Tjelesne promjene, nedostaci i bolesti koje djeluju na psihičko stanje bolesnika poslije amputacije
Somatopsihologija je područje koje se bavi utjecajem tje-lesnih bolesti na psihička stanja. Ova grana počela se razvi-jati nakon 2. svjetskog rata zbog potreba za pružanjem po-moći u smislu sveobuhvatne psihološke, stručne i socijalne rehabilitacije ratnih invalida. U literaturi se ovo područje može naći pod nazivom psihologija rehabilitacije. Bolest
39SG/NJ 2018;23:36-45
kao dinamičan proces ima svoj početak, razvoj i završava ili ponovnim zdravljem, trajnim oštećenjem ili smrću. Izme-đu ponovne uspostave prijašnjeg zdravlja i smrti jesu ona stanja kod kojih je bolest, ozljeda ili prirođena mana bitno oštetila neku funkciju ili organ i zbog toga je čovjeku ote-žano svakodnevno funkcioniranje [2, 3, 4]. Takvo stanje na-zivamo invalidnost. Prema ovome, invalidnost je zapravo posljedica nečega što je prošlo, ona je trajna, ali je možemo ublažiti ako primijenimo fizikalnu terapiju, radnu terapiju, pomagala itd. Mnoge psihičke teškoće invalida proizlaze iz društvenog odnosa prema njima. Ako je odnos socijalne sredine negativan i podcjenjivački, to dovodi do znatnih teškoća u prilagodbi na tjelesnu bolest i otežava proces cje-lovite medicinske, stručne i socijalne rehabilitacije.
Psihološko značenje percepcije vlastitog tijela
Izraz percepcija vlastitog tijela odnosi se na predodžbu o vlastitoj tjelesnosti. Percepcija vlastitog tijela razlikuje nas od ostalih pojedinaca i postavlja granice među nama i dru-gim osobama. Slika o samome sebi razvija se tijekom pro-cesa socijalizacije te se tada mogu razviti i teškoće, ako ta slika o vlastitom izgledu znatno odudara od onoga što po-jedinac kod ostalih percipira kao normalno [1, 7]. Autori koji opisuju probleme povezanosti, percepcije vlastitog tijela i osobnih obilježja smatraju da postoje dva bitna psihološka procesa koji djeluju na razlike u iskustvu o vlastitom tijelu:
Ad 1] Izoštravanje percepcije vlastitog tijela, koje se očituje u prevelikoj svjesnosti pojedinih dijelova tijela te i najmanji podražaj dovodi do snažno doživljenih percepcija, što mo-že stvoriti hipohondrijske osobine ličnosti.
Ad 2] Smanjivanje senzacija iz vlastitog tijela, što može iza-zvati izostanak primjerenog osjeta čak i kod jakih bolnih podražaja.
Tjelesnost u razvoju ličnosti ima važnu ulogu za uspostavl-janje granica između pojedinca i okoline, tj. između onoga što mi shvaćamo kao “ja“ i „ne-ja“.
Psihološke promjene i percepcija vlastitog tijela kod osoba s amputiranim donjim ekstremitetom
Tjelesna privlačnost ima veliko značenje u uspostavljan-ju međuljudskih odnosa. Privlačne osobe imaju veću mo-gućnost uspostavljanja kontakata, a poslije i kontrole nad drugima jer su naučile da ljudi reagiraju prema njima češ-će pozitivno nego negativno. Percepcija vlastitog tijela potkrijepljena je percepcijom drugih o nama. Kod tjelesno privlačnijih osoba lakše se stvara samopouzdanje i pov-jerenje u vlastite sposobnosti, jer su češće prihvaćene ne-go osobe s tjelesnim nedostacima ili izrazito ružne osobe. Ovakvo ponašanje okoline prema pojedincima različitog tjelesnog izgleda proizlazi i iz česte predrasude da je nakaz-nost lica ili tijela povezana s „nakaznošću“ karaktera. Ova predrasuda potkrijepljena je činjenicom da među ljudima s amputiranim dijelom tijela nailazimo na više osoba s asocijalnim oblicima ponašanja, što, međutim ,nije izrav-na posljedica njihova izgleda, nego odnosa socijalne sre-dine prema njima. Česta je socijalna izolacija i odbačenost takvih osoba i stoga su često prisutne frustracije te se bo-lesnici agresivno ponašaju.
Gubitak je stanje lišenosti ili stanje potpunog nedostat-ka nečega što je pojedinac prije imao. Gubitak donjeg ek-stremiteta može donijeti gubitak socijalnog statusa, prijaš-njeg načina života, gubitak posla, zanimanja i slično. Ako je zdravlje nepovratno oštećeno, kao kod amputacije, to izazi-va mnogobrojne psihološke teškoće i napore u prilagodbi [8, 9, 10].
Način na koji pojedinac prihvaća gubitak dijela tijela ovisi o prijašnjim iskustvima, subjektivnoj vrijednosti izgublje-nog, mogućnostima socijalne potpore. Reakcije na gubi-tak mogu se podijeliti na nekoliko osnovnih reakcija. Prva je reakcija odbijanja gubitka. Ovakav način prihvaćanja gubitka normalna je posljedica stresa koji se javlja uz gubi-tak ekstremiteta i nije potrebno nasilno nastojati prebrodi-ti ovo razdoblje, osim ako se zbog odbijanja pojedinac ne pridržava nužnog liječenja i uputa dobivenih od liječnika i ostalih članova tima koji sudjeluju u rehabilitaciji [3, 4]. Po-slije razdoblja odbijanja dolazi do razdoblja priznavanja gu-bitka, kada u svijest pojedinca počinje prodirati spoznaja o gubitku, a najčešće su emotivne reakcije gnjev prema sebi i drugima ili stanje potištenosti. Krajnje je razdoblje period mirenja s gubitkom u kojem pojedinac postaje manje zao-kupljen izgubljenim, a povećava se njegovo zanimanje za stvari kojima se gubitak može nadomjestiti.
Psihološke reakcije koje uzrokuju trajno smanjenu sposob-nost dijele se na: opću zbunjenost i nesigurnost, paniku ili neodređenu tjeskobu, noćne more, strah da ne postane tjelesni, emotivni ili novčani teret, osjećaj da se bitno razli-kuje od drugih: srami se nazočnosti pred zdravima, pove-ćana mu je osjetljivost, strah od odbacivanja ili emotivnog napada drugih te strah od vlastitih emotivnih stanja, raz-mišljanje o samoubojstvu ili želja za smrću, nekontrolirano neprijateljstvo prema sebi ili drugima, osjećaj odbačenosti od obitelji, prijatelja, društva, poistovjećivanje nesposob-nosti s okrutnom sudbinom, zabrinutost zbog dostupnosti potrebne fizičke pomoći, povlačenje od emotivnog reagi-ranja, što stvara apatiju, tupost i pasivnost, euforična preo-brazba osjećaja neugode, shvaćanje situacije kao olakšanja glede odgovornosti i napetosti normalnog života, poisto-vjećivanje nesposobnosti s plaćenim dugom za prijašnje grijehe, iskorištavanje drugih kao nadomjestak za pretrplje-ni gubitak, percepcija nesposobnosti kao “nove prigode“ da se isprave pogreške prijašnjeg života [4, 5, 7].
Neke od ovih reakcija mogu biti pozitivne jer omogućuju prilagodbu na gubitak, a druge su negativne jer otežavaju prilagodbu. Osim ovih općih reakcija postoje i posebne re-akcije, vezane uz obilježja pojedinih vrsta gubitaka zdravlja, što se u ovom slučaju odnosi na gubitak donjeg ekstremi-teta. Ljudi koji su izgubili donji ekstremitet često su prisilje-ni znatno promijeniti način života jer više ne mogu obav-ljati prijašnji posao i ponašati se kao prije. To dovodi do znatnijih psihičkih teškoća vezanih uz prihvaćanje gubitka dijela tijela i prilagodbe na nastali gubitak. Psihološki pro-blemi najjači su kod onih bolesnika koji su iznenada, bez prethodne bolesti, bili izloženi amputaciji, najčešće zbog trauma, što je češći slučaj kod mlađih nego kod starijih bo-lesnika. Mlađi bolesnici i samci imaju većih teškoća u pri-hvaćanju amputacije nego oženjeni bolesnici i stariji ljudi [11]. U vojnika koji su doživjeli amputaciju zbog ratnih oz-ljeda veće teškoće izazivaju razmišljanja o prihvaćanju oko-
40 SG/NJ 2018;23:36-45
line nego teškoće vezane uz funkcionalnu nesposobnost i stvaranje novih oblika ponašanja. Čini se da amputacije do-njih ekstremiteta dovode do većih psihičkih trauma nego amputacije gornjih ekstremiteta, tj. izazivaju veće osjećaje bespomoćnosti. Potreba za fizičkom aktivnošću jedna je od izraženijih ljudskih potreba, a ona se kod amputiranih oso-ba, posebice onih s amputiranim donjim ekstremitetom, više ne može zadovoljavati jednakokvalitetno kao prije gu-bitka ekstremiteta.
Kod znatnog broja bolesnika početni neuspjesi u korištenju proteze izazivaju osjećaj tjeskobe, što katkad dovodi do od-bacivanja proteze. Stoga ne treba prenaglašavati moguć-nost da se protezom nadomjeste ranije funkcije jer mnogi bolesnici dožive razočaranje kad postanu svjesni nedosta-taka proteze.
Problemi vanjskog izgleda doprinose stvaranju psihičkih teškoća, osobito u razdoblju kada je vanjski izgled vrlo va-žan za pojedinca, npr. u doba adolescencije. Često je per-cepcija vlastitog tijela kod ovih bolesnika iskrivljena te oni mogu imati iskrivljenu sliku o sebi i svojim sposobnostima, pridajući veliku pozornost invalidnosti, a ne uviđajući mo-gućnosti nadomjeska za izgubljene sposobnosti [6, 8]. Za-datak zdravstvenih djelatnika u rehabilitaciji je upućivanje bolesnika na nove mogućnosti, ohrabrivanje za svladava-nje određenih motoričkih vještina na nov način, ali uz nu-žan oprez kako se ne bi idealizirale mogućnosti obavljanja pokreta protezom.
Psihološke reakcije bolesnika nakon amputacije nisu raz-mjerne veličini amputacije. U nekim slučajevima amputaci-je manjih dijelova tijela mogu imati jednake, čak i veće psi-hološke posljedice, nego amputacije većih dijelova tijela. Sve to ovisi o tome kako pojedinac sam procjenjuje važnost pojedinog dijela tijela u svom životu, u obavljanju zanima-nja i u okviru socijalnih prilika u kojima se nalazi. Amputa-cija kod bolesnika koji obavlja fizičke poslove ili je nekog drugog zanimanja u kojem je motorička spretnost za obav-ljanje poslova iznimno važna, bit će vezana uz više sekun-darnih gubitaka, kao što su gubitak socijalnog statusa, gu-bitak mogućnosti zarade i slično, nego kada bolesnik nije toliko usmjeren na motoričke aktivnosti. Nakon amputacije kod mnogih se bolesnika, osobito ako je amputacija nasta-la naglo, primjećuje teška potištenost, tjeskoba i sumnja u tvrdnje zdravstvenih djelatnika da je nedostatak amputira-nog dijela moguće umanjiti. Tijekom provođenja rehabili-tacije bolesnika s amputiranim ekstremitetom potrebno je pružiti pomoć u prilagodbi na novo stanje postupcima, i to: omogućiti vježbe za korištenje proteze kako bi što manje osjećali vlastiti nedostatak, otkrili nove mogućnosti, aktiv-nosti i vrijednosti koje se mogu ostvariti uz postojeći nedo-statak, umanjiti negativne emotivne reakcije na amputaci-ju, pojačati motivaciju za prihvaćanje novog načina života [10, 11].
Procesi rehabilitacije kod osoba s amputiranim donjim ek-stremitetom znatno utječu na pojavnost emotivnih stanja kao što su bijes i osjećaj krivnje. Kada tijekom rehabilita-cije prevladavaju dvije spomenute emocije, preporučuje se zdravstvenim djelatnicima da pokušaju umanjiti jačinu emotivnih stanja u iscrpnom razgovoru s bolesnikom, pru-žajući mu potporu u njegovim rehabilitacijskim naporima.
Uključivanje članova obitelji u rehabilitacijski program izni-mno je važno da bi se i oni što bolje upoznali s bolesniko-vim mogućnostima i pomogli mu da ih ostvari [4, 5, 11].
Psihosocijalni faktori prilagodbe poslije amputacije donjeg ekstremiteta
Životna dob
Psihološki problemi koji su povezani s amputacijom po-većavaju se sa starosnom dobi. Djeca s kongenitalnim ne-dostatkom ekstremiteta adekvatno se adaptiraju učeći da kompenzatorno koriste ostale potencijale. U periodu ado-lescencije amputacija je povezana s teškoćama sazrijevanja seksualnog identiteta. Mlađe osobe reagiraju na gubitak ovisno o stupnju onesposobljenosti i invalidnosti, a olakša-vajući čimbenici su formiran indentitet, intelektualna zre-lost, fizička kondicija i socijalna kompetentnost. Kod starijih osoba problem je narušeno zdravlje, socijalna ili obiteljska izolacija i sklonost depresivnim poremećajima. Kada je am-putacija napravljena u ranoj životnoj dobi, ne traži se od djece odvikavanje od već stečenih navika ili opet stjecanje nekih vještina, što se događa ako je do amputacije došlo u kasnijoj životnoj dobi. Osobe koje su u kasnijoj životnoj do-bi postale invalidi, moraju na neki način svoj život započeti ispočetka, tj. opet stjecati vještine koje su nekad posjedo-vale, mijenjati životne ciljeve i planove, sliku vlastitog tijela, a česti i zanimanje, kolege i prijatelje. Takva prilagodba za-htijeva više vremena i više energije od prilagodbe na am-putaciju u djetinjstvu [1, 2].
Osobnost
Narcisoidne osobe na gubitak ekstremiteta reagiraju gubit-kom samopoštovanja, dok zavisne osobe mogu prihvatiti ulogu bolesnika kao dobrodošlu mogućnost da izbjegnu osobnu odgovornost i socijalnu kompeticiju. Za one osobe koje su sklonije depresivnijem raspoloženju amputacija je dodatna stavka u mozaiku osobne neadekvatnosti. Za pa-ranoidne osobe trauma je još jedna karika u paranoidnom sistemu s mogućom eskalacijom psihopatologije i okriv-ljavanjem drugih za osobne probleme [3]. Socijalno anksi-ozne osobe imat će znatno veće probleme nego sigurne i samopouzdane osobe.
Zanimanja i dohodak
Osobe čija profesija ovisi o motornim vještinama bit će emocionalno osjetljivije poslije amputacije. Kod bolesnika kod kojih je materijalna naknada za boravak u bolnici veća nego primanja koje pacijenti imaju nakon otpusta, smanju-je se motivacija da se završi bolnička rehabilitacija. Takav pacijent izbjegavat će otpust iz bolnice uz mnogobrojne zamjerke na račun proteze i loše suradnje tijekom rehabi-litacije [1, 6].
Psihocijalna podrška
Vrlo je važno da je pristup holistički tj. da potpora bu-de fleksibilna i usmjerena na sve faktore za rehabilitaciju i nastavak normalnog života. Za emocionalno zdravlje sva-ke osobe nužan je sustav potpore tijekom cijeloga života.
41SG/NJ 2018;23:36-45
Usamljene osobe više pate zbog amputacije, nego one koje imaju dobru i kvalitetnu društvenu okolinu. Potpora brač-nog partnera, djeteta ili prijatelja vrlo je važna za samopo-štovanje onesposobljene osobe, pri čemu su mlađe osobe posebno osjetljive na prihvaćanje u široj socijalnoj sredini.
Invaliditet otežava prilagodbu na svakodnevni rad i život. Osim što su te osobe suočene sa svojim psihičkim stanjem, velik problem im također stvaraju prepreke kao što su: ar-hitektonske barijere; problemi u prometu i pristup drugim objektima, što otežava nesmetano obavljanje aktivnosti; edukativne barijere; mobilnost i ograničenja vezana za pri-jevoz, udaljenost obrazovnih ustanova, neprilagođenost programa individualnim potrebama, kompetencije nastav-nika, otežane mogućnosti edukacije u kućnim uvjetima; zapreke na poslu; zaposlenje i rad ne predstavljaju samo materijalnu i egzistencijalnu sigurnost nego su i izvor zado-voljstva i samopoštovanja. Iako dio osoba s invaliditetom zahtijeva posebne uvjete rada, velik dio njih mnoge poslo-ve može obavljati bez posebnih pomagala [5, 6]. Državne institucije brinu se za socijalnu, materijalnu i pravnu sigur-nost invalida. Ostvarivanje prava za osobe s invaliditetom dio je djelovanja udruga, organizacija i institucije civilnoga društva, a njihovu radu postoje i teškoće poput pravnih za-preka. Iako postoje pozitivni propisi koji štite osobe s invali-ditetom i jamče im određena prava, u svakodnevnoj praksi je nažalost drugačije. Interesne udruge i ovdje imaju važ-nu ulogu; kulturološke zapreke, stereotipi, predrasude, sti-gmatizacija nazočni su u mnogim društvenim zajednicama što dodatno otežava život osoba s invaliditetom [10]. Sve to dovodi do diskriminacije i socijalne izolacije osoba s invali-ditetom i njihovih obitelji. Treba navesti i osobne zapreke; osobe sa stečenim ili urođenim invaliditetom suočene su sa mnogim izazovima i otežavajućim okolnostima. Ovo stanje svaka osoba različito prihvaća i snalazi se u okolini. Važno je prepoznati načine prihvaćanja i reagiranja, što otežava, a što potiče osobu u pozitivnim nastojanjima.
Biomedicinski faktori prilagodbe poslije amputacije donjeg ekstremiteta
Opće zdravstveno stanje
Osobe s dobrim općim zdravstvenim stanjem u prednosti su u odnosu na osobe koje imaju bilo kakav tjelesni nedo-statak. Mlada i zdrava osoba lakše se vraća svakodnevnom životu.
Priprema za amputaciju
Adekvatna preoperativna priprema, kad za nju postoji mo-gućnost, podrazumijeva; jasno i detaljno objašnjenje razlo-ga za amputaciju; prikazivanje amputacije kao intervencije nužne da bi se sačuvao i poboljšao život; jasne informacije o kirurškoj proceduri; pozitivan pogled na daljnji tijek re-habilitacije i rješavanje egzistencijalnih problema, davanje informacija o životu s protezom, mogućnostima korekcije onesposobljenosti, značenju invaliditeta, radnoj sposob-nosti, seksualnim problemima, pravima i mogućnostima u okviru zajednice. Važno je da svaki član zdravstvenog tima, uz pružanje njege, bude spreman na davanje informacija i psihološke podrške. Glavni autoritet i oslonac u odnosu sa
pacijentom o preoperativnom i postoperativnom razdo-blju jest kirurg (Bradway, J. K.et al.1984) [1, 2, 4, 10, 11].
Kirurški tretman
Loše izvedena amputacija predznak je lošeg ishoda prote-tičke rehabilitacije, iako kirurški dobro izvedena amputaci-ja ne jamči potpun uspjeh rehabilitacije. Osobe čija je pro-tetička rehabilitacija povezana s bolom, potrebom revizije bataljka ili infekcijom, pod utjecajem je stresa, sklonija ne-gativnim mislima i depresiji, s vidljivo manjom motivacijom za suradnju s članovima zdravstvenog tima [6].
Razina amputacije
Nije jasno utvrđeno kakva je veza intenziteta psihopato-loških reakcija i razine amputacije. Moguće su neočekiva-no teške reakcije na manji fizički gubitak ili blaže reakcije na višestruki gubitak ekstremiteta. Prognoza prilagodbe može se dovesti u vezu sa socijalnim, psihološkim, biološkim fak-torima. Važno je koliko se osoba spremna preusmjeriti na druge zdrave osobne potencijale [8].
Protetička rehabilitacija
Za osobu kojoj amputiran ekstremitet bolje je da što prije dobije protezu jer će biti kraće pod stresom u vremenu pro-tetičke rehabilitacije. Taj period označava vrijeme od kirurške intervencije do dobivanja proteze. Nužan preduvjet pozitiv-ne motivacije za rehabilitaciju i upotrebu proteze udobnost je i funkcionalnost proteze, a veoma dobro će doći i potpora osobe koja je već prošla takav zahvat i ima iskustva s prote-zom. Do danas publicirani rezultati pokazuju da osobe s pot-koljeničnom amputacijom lakše prihvaćaju protezu od oso-ba s natkoljeničnom amputacijom [2, 6, 10].
U idealnim uvjetima pacijenti ne bi trebali biti otpuštani iz bolnice dok ne postanu samostalni u obavljanju svakod-nevnih aktivnosti. Tada se pacijenta može uključiti u pro-gram ambulantne rehabilitacije. Edukacija članova obitelji o metodama zdravstvene njege važna je.
Napredak biotehnologije ubrzao je proces tj. zadovoljava-nje primarnog cilja kod bolesnika s amputiranim ekstre-mitetom tj. bezbolnog opterećenja bataljka. Ležište mora osigurati dobru prokrvljenost usprkos opterećenju [6, 10]. Stoga je moderno ležište isključivo u punom kontaktu, obli-ka potpuno prilagođenog anatomiji. Natkoljenično ležište uzdužno je ovalnog oblika s tuberom sjedne kosti uglav-ljenom u ležište. Ostali su oblici ležišta zastarjeli i tehnika ih napušta zbog štetnih nuspojava i slabijih funkcionalnih rezultata. Nakon izrade ležište se mora prostorno odredi-ti, tj. uravnotežiti i povezati s funkcionalnim i strukturnim komponentama [9]. Funkcionalne komponente su stopala i zglobovi, a strukturni dijelovi međusobno ih povezuju. Već mala pogreška u prostornoj orijentaciji može negativno utjecati na funkciju proteze [10]. To je i pretpostavka za pro-ces rehabilitacije, kojoj je krajnji cilj postizanje rutine kreta-nja, dakle, hod bez razmišljanja o pokretu.
Timski pristup
Tim profesionalaca koji provodi rehabilitaciju pacijenta s amputiranim ekstremitetom sastoji se od: kirurga, medicin-
42 SG/NJ 2018;23:36-45
ske sestre, fizijatra, fizioterapeuta, protetičara, radnog tera-peuta, psihologa i psihijatra. Iznimno je korisno uključiva-nje članova obitelji, duhovna potpora, grupni oblici psiho-terapije, internetske grupe i grupe samopomoći [11].
Profesionalna rehabilitacija
Obnavljanje radnih sposobnosti i vraćanje na posao važan su dio oporavka pacijenta. Korisno je imati na umu Kohlovu teoriju da je bitno voditi računa o tome što pacijent (a ne samo članovi zdravstvenog tima) smatraju uspješnom re-habilitacijom. Za nekoga uspješna rehabilitacija ultimativ-no znači ultimativno na posao, a za nekoga mogućnost za što kvalitetniji život u mirovini [1, 4, 8, 10, 11].
Faze rehabilitacije
Faze prilagodbe poslije amputacije donjeg ekstremiteta potrebno je podijeliti na psihijatrijsku i biomedicinsku pro-blematiku [1, 4, 10, 11].
Proces prilagodbe na amputaciju iz perspektive konzultativne liezon psihijatrije
Razlikujemo tri globalne faze individualnog odgovora na amputaciju: akutnu, subakutnu i kasnu fazu. Ovakva kate-gorizacija izuzetno je korisna u domeni konsultativne - li-ezon psihijatrije jer vremenske odrednice ovako koncipi-ranih faza odgovaraju psihijatrijskim poremećajima koji se mogu očekivati u relevantnim vremenskim okvirima.
Akutna faza: karakterizira je stanje šoka, pojačana afek-tivnost i hiper ili hipokinetsko reagiranje. Bolesnici opisu-ju prva 3 do 4 tjedna nakon amputacije kao kritičan peri-od konfuzije i dezorganizacije, a priličan broj njih spominje suicidalne misli, pa i pokušaje suicida (17%). Taj je period karakteriziran povremenim psihomotornim nemirom, ne-sanicom i flashbackova. Može doći do neprepoznavanja članova obitelji, intelektualne konfuzije i nerazumijevanja sasvim normalne komunikacije. Radikalne promjene stanja tijela koje prate odjednom nastala velika onesposobljenja, kao što je amputacija, same po sebi dovode do drastičnih promjena koje uzrokuju dezorganizaciju ponašanja. Slučaj kada je veliki dio tijela naglo ostao bez osjeta predstavlja prototip Hobbova koncepta, jer nervni sustav osobe naglo dobiva sasvim različitu konfiguraciju kinetičkih, taktilnih i proprioceptivnih inputa. Osim ovih neurofizioloških pro-mjena, i sam dolazak u bolesnički krevet, kao i promjena sredine, promjene u pokretljivosti, stres, prihvaćanje činje-nice ozbiljnog oštećenja, koje je veće nego što osoba može kontrolirati, nužno dovodi do dramatičnih promjena u smi-slu različitog stupnja dezorganizacije ponašanja.
Subakutna faza: sadržava elemente posttraumatskog stresnog poremećaja i ostalih posttraumatskih stresnih sin-droma. Prilagođavanje je olakšano susretom s velikim bro-jem ljudi koji imaju isti problem u bolnici i rehabilitacijskim centrima. Svi pacijenti sa amputiranim donjim ekstremi-tetom ističu značenje potpore i pomoći obitelji. Međutim, psihoterapijska potpora i potpora osoblja i ostalih pacije-nata također predstavlja važan faktor za uspješno prevla-davanje stresa i ishod stresne reakcije [8, 11]. Obitelj i pri-jatelji često su daleko, a pacijenti provode većinu vremena
okruženi ostalim pacijentima, zaokupljeni razmišljanjima o budućoj egzistenciji, poslu, prekvalifikaciji.
Kasna faza: Treća faza je tzv. kasna faza koju karakterizi-raju dva tipa reagiranja: kompenzirani i dekompenzirani. Kompenzirani tip odlikuje se dobrom psihosocijalnom pri-lagodbom s uspostavljanjem osobne i socijalne homeosta-ze uz maksimalno angažiranje osobnih i socijalnih resursa. Dekompenzirani tip odlikuje se psihosocijalnom maladap-tacijom i obuhvaća: autističnost, hipersenzitivnost, depre-sivnost, konverzivne tendencije ili agresivnost. U ovom pe-riodu već se može govoriti o trajnim poremećajima ličnosti zbog katastrofalnog i naglog životnog iskustva (ratna am-putacija). Poseban problem nakon dugotrajne rehabilitaci-je u bolničkim uvjetima predstavlja suočavanje s realnošću koju čine raslojene obitelji, neimaština, socijalne barijere i stigma [3, 6, 10, 11].
Proces prilagodbe na amputaciju iz perspektive biomedicinskog tretmana
Proces prilagodbe na amputaciju, s aspekta biomedicin-skog tretmana, dijeli se na četiri faze medicinske rehabilita-cijske amputacije:
Preoperativna faza
Kod traumatskih operacija ova je faza kratka i odnosi se na period do kirurškog zbrinjavanja već postojeće traumatske amputacije. To što pacijenti nemaju dovoljno vremena za psihološku pripremu predstavlja i najveći problem kod tra-umatskih amputacija. Oni ostaju naglo bez ekstremiteta, što dovodi do dodatnog šoka, ljutnje i depresije. Za razli-ku od njih, pacijenti koji imaju dovoljno vremena da budu preoperativno psihološki pripremljeni, shvatit će ovo kao sastavni dio liječenja i lakše će ući u novu fazu prilagođa-vanja. Ključna uloga u preoperativnoj fazi razvijanje je re-alističkih očekivanja kod pacijenta i članova njegove obite-lji. Iznimno je važno da pristanak pacijenta na amputaciju bude praćen detaljnim i razumljivim informacijama o kirur-škim i rehabilitacijskim aspektima amputacije, s otvorenim odgovorima na sva pitanja [10].
Neposredni postoperativni period
Ovaj period može biti različite dužine i akutna psihološka reakcija koja se može očekivati u ovom periodu, sadržava (prvih nekoliko sati) početnu konfuziju izazvanu stanjem šoka i emocionalno tupilo praćenu osjećajima obamrlo-sti i parastezijama. Prvih tjedan dana do dva teže prolaze ovu fazu zbog fizičke boli, ali zbog toga što postaju svje-sni definitivnog gubitka ekstremiteta i strepnje za daljnji ti-jek oporavka. Također, prisutan je i veliki strah od mogućih komplikacija. U ovoj fazi iznimno je važna potpora obitelji, stručnog tima i okoliša jer upravo ova faza predstavlja pre-kretnicu u egzistencijalnom životu pacijenta [10, 11].
Bolnička rehabilitacija [protetika]
Dijeli se na 3 faze: faza bez adekvatne proteze, faza s ade-kvatnom protezom, faza u kojoj pacijent zna koristiti pro-tezu. Ne smije se zaboraviti da depresivna faza može imati kroničan tijek i nastaviti se nakon otpuštanja iz bolnice, što zahtijeva dug, a katkad i bolnički psihijatrijski tretman [3, 6,
43SG/NJ 2018;23:36-45
11]. U ovoj se fazi mogu očekivati mnogobrojne psihopa-tološke reakcije, kao što su depresivne reakcije, problemi kontrole agresije i sl. Često dolazi do suicidalnih misli, pa i pokušaja suicida. Povratak u zajednicu, prihvaćanje obitelji, partnera i prijatelja ključni su u ovoj fazi.
Posthospitalna rehabilitacija
U ovoj fazi pacijent napušta bolnički sustav u kojem se osjećao sigurno i zaštićeno, suočava se s realnošću i svim posljedicama gubitka. Ovo suočavanje često rezultira de-presijom, odbijanjem da napusti ulogu bolesnika i nagla-šenim zahtjevima za njegom koji su neopravdani u odnosu na onesposobljenost. Ključni zadaci u ovom periodu jesu obiteljska homeostaza, radno osposobljavanje, medicinsko praćenje, socijalno prihvaćanje i seksualno prilagođavanje.
Fantomska bol
Prvi opis fantomske boli potječe još iz 16. stoljeća, u kojem francuski kirurg Ambroise Pare spominje ovaj oblik boli, a naziv „fantomska bol“ kasnije uvodi S. W. Mitchel 1872. go-dine. Fantomska bol javlja se kod ljudi kojima je amputiran dio tijela (noga, ruka, dojka i dr.). Bolesnici osjećaju bol u di-jelu tijela koji je amputiran, dakle, koji više ne postoji i toli-ko jasno je doživljavaju da im se čini kako još imaju taj dio tijela. Fantomska bol javlja se kod većine bolesnika odmah nakon amputacije i nestaje godinu dana nakon operacije, a kod 5-10% bolesnika traje duže. Bolesnici navode osjećaj stezanja, grčenja prstiju i bol u amputiranom dijelu tijela. Bol se često povećava kod emotivnog uzbuđenja, kao i kod različitih senzacija iz unutrašnjih dijelova tijela. Analgetici-ma se ova bol može vrlo rijetko ublažiti. Fantomska bol ima neke osobine koje je razlikuju od svih ostalih vrsta boli. Mo-že se javiti ako se podražuje suprotni ili neki drugi dio tijela. Podražaji kao pritisak, ubod iglom i slično služe kao “okida-či“ za izazivanje boli u fantomskom dijelu tijela [3, 4, 10, 11]. Bolni podražaji koji se zadaju i relativno daleko od mjesta amputacije mogu izazvati fantomsku bol. Kod nekih je bo-lesnika primijećeno da se fantomska bol javlja i nekoliko godina nakon amputacije, bez obzira na prijašnje neposto-janje. Veća je vjerojatnost da se fantomska bol pojavi u onih bolesnika koji su i prije amputacije osjećali bol u tom dijelu tijela. Bol se rjeđe javlja kod bolesnika koji su izgubili nogu u ratu, prometnoj nesreći i slično. Ako je bolesnik i prije am-putacije osjećao bol u amputiranom dijelu tijela, fantomska će bol po kakvoći i mjestu biti slična ranijoj boli. Fantomska bol u nekim slučajevima može biti ublažena smanjivanjem ili povećavanjem broja senzornih podražaja u području amputacije. Zbog toga se u terapiji fantomske boli koriste katkada električna stimulacija na mjestu amputacije. Posto-je dvije hipoteze koje pokušavaju, svaka sa svoga gledišta objasniti nastajanje fantomske boli [1, 2, 3, 4, 9, 11].
Neurološka hipoteza [Fantomska bol]
Neurološka hipoteza zasniva se na perifernim i centralnim objašnjenjima neurološke uvjetovanosti fantomske boli. Pe-riferna objašnjenja fantomske boli tumače je s pomoću po-većane osjetljivosti živčanih vlakana na mjestu amputacije, tj. ožiljka, koji izaziva stalnu iritaciju živčanih završetaka na mjestu amputacije. Objašnjenja ne tumače zašto u nekim primjerima fantomska bol postoji i nakon presijecanja kral-
ježnične moždine. Pretpostavlja se da bolni impulsi iz peri-fernih dijelova tijela vjerojatno tada šire simpatičkim gangli-jima, kao još jednim mogućim prolazom živčanih impulsa nakon presijecanja kralježnične moždine. Međutim, i nakon blokade simpatičkih ganglija fantomska bol je kod nekih bo-lesnika i dalje postojala. To je dovelo do pretpostavke da je uzrok fantomske boli gubitak senzorne stimulacije, što dovo-di do abnormalne fiziološke aktivnosti u živčanim stanicama kralješnižne moždine i mozga, tj. do spontanog aktiviranja impulsa jer više nema inhibitornog djelovanja dotad posto-jećih perifernih senzornih podražavanja [3, 4, 9].
Centralna objašnjenja fantomske boli pretpostavljaju da so-matosenzorna kortikalna reprezentacija tijela predstavlja glavni uzrok pojave fantomske boli. Naime, svako aferent-no živčano vlakno ima svoju ulogu u ukupnoj reprezentaciji tijela u mozgu, koja ostaje i poslije uklanjanja nekog dije-la tijela, pa može izazvati i pojavu fantomske boli. Klinička istraživanja donekle potvrđuju ove pretpostavke u primje-rima o izostanku fantomske boli nakon ozljede određenih dijelova korteksa [1, 2, 9, 11].
Psihološka hipoteza [Fantomska bol]
Psihološka hipoteza smatra kako su uzroci fantomske bo-li psihičke naravi. U mnogim je primjerima fantomske bo-li primijećeno da se javlja poslije emotivnog uzbuđenja, a isto tako može nastati pod utjecajem hipnotske sugestije. Neki pretpostavljaju da bolesnici koji boluju od fantomske boli imaju određene patopsihološke osobine. Međutim, is-pitivanja opće neurotičnosti bolesnika s fantomskom bo-li pokazuju da nema značajno više neurotskih crta među njima nego u općoj populaciji. U krajnjim konzekvencama ova hipoteza predstavlja da je uzrok fantomske boli “halu-cinatorno odbijanje postojanja tjelesnog gubitka“. Bolesni-ci ne žele sebi priznati postojanje tjelesnog gubitka i snaž-na potreba i želja da gubitka nema dovode do haluciniranja raznih, pa i bolnih senzacija iz izgubljenog dijela tijela, koje bolesnika “uvjeravaju“ da taj dio tijela još postoji. Kada bi to bilo potpuno točno, postojala bi povezanost između jači-ne fantomske boli i subjektivne važnosti izgubljenog dije-la tijela. Ispitivanja pokazuju da takve povezanosti nema. Iz navedenog proizlazi da kod pojave fantomske boli određe-nu ulogu imaju i periferni i središnji neurološki mehanizmi, simpatički dio autonomnog živčanog sustava, a i određena psihička stanja, međutim, još smo daleko od potpuna razu-mijevanja njezinih složenih uzroka [10, 11].
Izvori negativnih stavova prema osobama s amputacijom donjeg ekstremiteta
Osobe kojima je amputiran donji ekstremitet pripadaju sku-pini ljudi sa stupnjem invaliditeta. Oni se u svakodnevnom životu, kao i druge osobe koje imaju određeni invaliditet, susreću s negativnim stavovima i predrasudama okoline. U posljednjih 25 godina bilo je nekoliko pokušaja da se utvrde i razvrstaju različiti izvori negativnih stavova prema takvim osobama, kako bi se eventualno moglo utjecati i na njihovo mijenjanje. Kao glavni izvori negativnih stavova navode se:
Sociokulturalno kondicioniranje: Naziv podrazumijeva so-cijalne norme, standarde i očekivanja članova određene kulture ili društvene zajednice. Čimbenici koji pridonose
44 SG/NJ 2018;23:36-45
nastanku i održavanju određenih standarda jesu: naglaša-vanje ljepote i cjelovitosti tijela, mladosti, zdravlja, atletskih sposobnosti i općenito privlačnog vanjskog izgleda. Takvo naglašavanje važnosti tjelesnog izgleda gotovo je stalno vidljivo u medijima i različitim reklamama, a djeci ga često prenose i roditelji, koji izričito naglašavaju važnost zdravlja i normalnosti. Tako se postupno stvaraju negativni stavovi prema svakom tko odstupa od usvojenih standarda ljepo-te i zdravog izgleda. Naglašavanje osobne produktivnosti i uspješnosti; isticanje socijalne i ekonomske kompetitivnos-ti dio je statusne degradacija koja se veže uz invaliditet, što se često prikazuje kao neki oblik socijalne devijacije [10, 11].
Ovu je pojavu opisao Wright 1983. godine, kao oblik gene-ralizacije čija je posljedica vjerovanje da, ako je netko infe-rioran u nekom području, to znači da je takav i u drugim područjima. Često se vidljivi tjelesni invaliditet izjednačava s emotivnom nestabilnošću, pa tako i s intelektualnim og-raničenjima, jer se tjelesni nedostatak primjenjuje na cijelu osobu. Utvrđeno je da ta pojava poopćavanja vidljivog ne-dostatka na ostala svojstva osobe dovodi do paradoksalnih percepcija invalida, pa se vidljivo invalidne osobe, kao što su osobe s amputiranim donjim ekstremitetom, doživlja-vaju kao emotivno neprilagođene (bez obzira na to jesu li), a da se osobe s ozbiljnim neizlječivim bolestima (primjeri-ce, dijabetes, srčane mane) doživljavaju kao emotivno sta-bilne i prilagođene [9, 10, 11].
Weineberg i Santana 1978. godine opisuju da se stereoti-pije i predrasude prema invalidima odražavaju u medijima, koji često invalide prikazuju kao neuravnotežene, psihički bolesne ili zle osobe. Isti autori utvrdili su, procjenom 290 likova iz stripova, kako su 63 lika prikazana s nekim tjeles-nim anomalijama, a 57% tih likova bilo je prikazano kao “zlo“, dok je postotak „zločestih“ likova među onima bez deformiteta iznosio samo 20% [1, 2, 3, 4, 9, 11].
Psihodinamski mehanizmi
Psihodinamski mehanizmi koji se spominju u literaturi jesu: očekivanje da su ljudi s amputiranim ekstremitetom nesretni i tužni, jer ako to nisu, vlastita tjelesna cjelovitost gubi na vri-jednosti, što znači da se prema invalidima koji ne pokazuju svoju patnju i nevolju pojačavaju negativni stavovi; invalidi-ma se pripisuje odgovornost za njihovo stanje (sami su krivi za ono što im se dogodilo); ljudi se ne vole družiti s invalidi-ma jer se boje socijalne izolacije; pritom je osnovna pretpo-stavka da će se i njima - zato što se druže s invalidima - pripi-sati neki nedostatci; kod nekih se zdravih osoba javlja osjećaj krivnje zbog vlastite normalnosti [2, 3, 4, 9, 10, 11].
Estetska averzija
Opća populacija osobe bez donjeg ekstremiteta doživlja-va kao bespomoćne, ovisne o tuđoj pomoći, teške boles-nike, iako je spomenuta skupina bolesnika zdrava unatoč fizičkom nedostatku. Osobe koje se na drukčiji način kreću, drukčije govore, nemaju neki dio tijela ili izgledaju nepri-vlačno, sa stajališta općeprihvaćenih standarda izazivaju kod znatnog broja osoba odbojnost. Psiholozi tu odboj-nost tumače strahom zdravih osoba da bi se nešto slično moglo i njima dogoditi, ali i estetskom averzijom, zbog koje se javlja snažna odbojnost prema vidljivim tjelesnim nedo-stacima [10, 11].
Doživljaj invaliditeta kao kazne za grijehe
Znatan broj osoba nije pripremljen za susrete s invalidima, ne znaju kako bi s njima razgovarali, pa takve susrete doživ-ljavaju kao nejasne situacije. Nedorečene ili nejasne situaci-je izazivaju tjeskobu, pa ih ljudi nastoje izbjegavati, prona-lazeći različita opravdanja. Jedan je od njih i pretpostavka da je nečiji invaliditet kazna za grijehe (bilo samo pogođe-ne osobe ili njezinih predaka), što opravdava izbjegavanje takvih osoba.
Percepcija invalida kao pripadnika nepoželjne manjine [Livneh,1991. godina]
Mišljenje da mišljenja o invalidima sliče onima o manjin-skim skupinama ističu Baker [1953. godine] i Wright [1960. godine]. Prema tome stajalištu invalidi kao manjinska sku-pina izazivaju negativne reakcije kod normalne većine. Či-njenica da ih se najčešće percipira kao “rubne“ skupine ili članove manjine, uključuje stereotipiju o nižem statusu, ko-ji potiče segregaciju i izolaciju invalida. Između invalida i pripadnika odbačenih ili nepoželjnih skupina zaista postoje mnoge sličnosti, primjerice, barijere pri zapošljavanju i op-ćenito u društvenome životu, suočavanje s činjenicom da im ljudi pripisuju neka svojstva ili osobine, jer su „svi inva-lidi takvi“ pa ih i ne percipiraju kao pojedince, nego samo kao članove neprihvaćene manjine. Većina ljudi sklona je prihvatiti tvrdnju da se etničke ili vjerske skupine ne razliku-ju od ostalih ljudi, ali takva bi tvrdnja za invalide bila netoč-na jer oni zaista imaju neke nedostatke ili gubitak funkcije. Zbog tih nedostataka za invalide postoje područja života u kojima ne mogu funkcionirati kao ostali ljudi. Druga važna razlika proizlazi iz posebne socijalne izolacije u kojoj se in-validi nalaze. Identifikacija s drugim invalidima ne donosi iste prednosti kao identifikacija zdravih ljudi s grupom ko-joj pripadaju [10, 11]. Međutim, često i sami invalidi svojim ponašanjem potiču odbijanje s kojim se susreću, pa se tako zatvara krug u kojem invalidi postaju rubna skupina ljudi. Utvrđeno je da neka specifična ponašanja invalida potiču i održavaju predrasude i stereotipije o njima. Takva su pona-šanja: ovisnost o pomoći drugih ljudi, trajna uloga bolesni-ka, nesigurnost i strašljivost te traženje neke dobiti, što kod većine ljudi izaziva negativne stavove ili podupire predra-sude. U društvu prema svim invalidima postoje stereotipi-je i predrasude, ipak, intenzitet tih negativnih stavova nije jednak prema svim vrstama invaliditeta [1, 2, 3, 4, 9, 11].
Rezultati istraživanja pokazuju da prema duševno zaosta-lima i emotivno neprilagođenima postoje intenzivnije pre-drasude nego prema tjelesnim invalidima. Osim toga, što je veći nedostatak ili gubitak funkcije, to su stavovi prema takvoj osobi negativniji, kao što su izraženije i predrasude prema vidljivim tjelesnim nedostacima [Lindemann,1988 godina] [1, 2].
Ukupan broj učinjenih amputacija u Općoj bolnici u Dubrovniku u periodu od 2009. godine do 2013. godine.
U petogodišnjem razdoblju (2009.-2013.) opisujemo broj učinjenih amputacija na donjim ekstremitetima. Prikazani
45SG/NJ 2018;23:36-45
Literatura/References [1] Despot Lučanin J. (1993.) Uvod u razvojnu psihologiju, Zagreb: Kate-
dra za zdravstvenu psihologiju medicinskog fakulteta u Zagrebu.[2] Grgurek R. (1998) ‚Suradna (liaison) psihijatrija‘, Psihijatrija u Slavoniji[3] Havelka M. (1998) Zdravstvena psihologija, 1st edition, Zagreb: „Na-
klada slap“ Jastrebarsko.[4] Platiša N. and Devečerski G. (2006) ‚Tipovi psihičkog reagovanja kod
pacijenata sa amputacijom donjih ekstremiteta‘, Medicinski pregled, ožu-tra, pp. 149-154.
[5] Epidemiologija šećerne bolesti u Hrvatskoj i svijetu, Tamara Poljiča-nin, Željko Metelko Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac, Zagreb
[6] Available at: http://amputirac.blogger.ba/; retreived at 10th February 2016.
[7] Available at:http://www.belupo.hr/Default.aspx?sid=5234, retreived at 10th February 2016.
[8] Available at:http://www.plivamed.net/?section=home&cat=p&id=13756&show=1, retreived at 10th February 2016.
[9] Available at:http://sites.google.com/site/amputirci/, retreived at 10th February 2016.
[10] Available at: http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id= 12299, retreived at 10th February 2016.
[11] Available at:http://www.jutarnji.hr/amputacija/716355, retreived at 10th February 2016.
Slika [1] Prikaz razdiobe amputacija pacijenata po spolu za peto godi-šnje razdoblje.
Slika [2] Razdioba amputacija prema starosnoj dobi.
Slika [3] Razdiobe amputacija prema radnom statusu.
M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž2009 2010 2011 2012 2013
25
20
15
10
5
0
14 15 1517
12
20
14 1418 18
30
25
20
15
10
5
02009 2010 2011 2012 2013
dob 40-44 dob 45-49 dob 50-54
dob 55-59 dob 60-64 dob 65-99
25201510
50
2009 2010 2011 2012 2013
dijete nezaposlen, dob 50-54 redovan posao
nepoznato umirovljenik domaćica
su čimbenici: spol, starosna dob i radni status bolesnika. Podatci su dobiveni iz bolničkog informatičkog sustava.
Zahvala/Acknowledgement
We want to thank Narcis Hudorovic, MD.PhD for assistan-ce with IMRaD technique, methodology, and comments which greatly improved the manuscript.
46
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Ivana Jarmanović, bacc. med. techn., General Hospital Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, 20000 Dubrovnik, Croatia • E-mail: [email protected]
Received February 2nd 2016; Accepted March 5th 2016;
Javnozdravstveno značenje spolno prenosivih infekcija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
The public health significance of sexually transmitted infections in the Dubrovnik-Neretva County
Ivana Jarmanović
Opća bolnica Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, i Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Republika HrvatskaGeneral HospitalDubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2,and University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik, Croatia
JAV
NO
ZD
RA
VST
VO
/PU
BLIC
HEA
LTH
KRAT
KO P
RIO
PĆEN
JE /
BRIE
F CO
MM
UN
ICAT
ION
SG/NJ 2018;23:46-9DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.010
Uvod/Introduction
Naziv spolno prenosive bolesti (SPB), koji označava stanja s već zamjetnim simptomima danas se zamjenjuje pojmom spolno prenosivih infekcija (SPI), koji označava prisutnost potencijalnog uzročnika u organizmu i mogućnost njegova prenošenja na seksualne partnere [1].
Proširenost
U Republici Hrvatskoj [RH] se sustavom prijavljivanja zara-znih bolesti na godišnjoj razini registrira oko 700 slučajeva infekcija uzrokovanih klamidijom, uz značajnu tendeciju smanjenja incidencije (u 2011. godini 304 prijave, u 2012. godini 305 prijava). Potrebno je istaknuti da je u RH registri-rano 20 oboljelih u 2010. godini i 13 oboljelih u 2011. godini od gonoreje, što u odnosu na broj registriranih osoba svr-stava RH među zemlje s najmanjom incidencijom gonoreje [1, 2].
SažetakSpolno prenosive infekcije [SPI] zarazne su bolesti koje se prenose izravnim kon-taktom tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog) s inficirane na zdravu osobu, a obuhvaćaju pedesetak bolesti i sindroma. SPI su javnozdrav-stveni problem zbog epidemiološke učestalosti, mnogobrojnih komplikacija te značajnih ekonomskih troškova liječenja. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije [SZO] godišnje se u svijetu registrira oko 250 milijuna novih sluča-jeva SPI. Opisana incidencija SPI posljedica je tzv. seksualne revolucije 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, kada počinje masovna uporaba oralnih kontra-cepcijskih preparata, što je za posljedicu imalo sve ranije stupanje adolescenata u spolni život i sklonost čestim promjenama partnera.
Ključne riječi: Spolno prenosive infekcije • incidencija • adolescenti
Kratki naslov: Spolno prenosive infekcije i Dubrovačko-neretvanska županija
AbstractSexually transmitted infections [STIs] are infectious diseases transmitted by di-rect contact during sexual intercourse (vaginal, oral or anal) from an infected to a healthy person, and include fifty diseases and syndromes. STI is a public health problem due to the epidemiological prevalence, many complications and significant economic costs of treatment. According to the World Health Organi-zation [WHO] annually in the world are registered about 250 million new cases of STIs. Incidence of STIs is a consequence of the so-called sexual revolution of the 60s and 70s, when the massive use of oral contraceptive products started, which resulted in earlier entering the sex life and frequent changes of sexual partners.
Keywords: Sexually transmitted infections • prevalence • adolescents
Running head: Sexually transmitted infections and Dubrovnik-Neretva Co-unty
Genitalne HPV infekcije u svakodnevnom se radu ne pri-javljuju. Iz tog razloga statistički podaci o prevalenciji uve-like zavise o metodama istraživanja u studijama, te o ve-ličini uzorka ispitanika. Prema statističkim pokazateljima, 15-45% žena između 18. i 30. godine HPV je pozitivno, uz spontanu regresiju 50- 85%. Oko 3-7% žena starijih od 30 godina trajno je HPV pozitivno, od čega 7% njih za tri godi-ne razvije CIN 3 [2, 3].
U RH se HPV infekcije ne prijavljuju, što je istovjetno kao i u većini zemalja EU-a.
Stoga ne postoje podaci o prevalenciji, incidenciji, a pre-ma dostupnim rezultatima recentnih studija u RH je u 60% spolno aktivnih žena dijagnosticiran HPV u obrisku vra-ta maternice, a znakovi bolesti verificirani su kod 40-60% muških partnera i žena s dokazanom HPV-genitalnom in-fekcijom. Infekcija je najčešća u starosnoj dobi od 18 do 28
47SG/NJ 2018;23:46-9
godina, a čestotnost se značajno smanjuje nakon 40. go-dine života. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo [HZJZ], među karcinomima genitalnog sustava, koji čine oko 20% svih malignih tvorevina u žena, karcinom vrata maternice na trećem je mjestu po učestalosti obolije-vanja s 360-380 novooboljelih žena godišnje. Prema rezul-tatima provedenih studija u RH, iznalazi se da godišnje od raka vrata maternice oboli 14,8 na 100.000 žena prosječne starosne dobi od 45 do 47 godina [1, 2, 3].
Prema podacima Registra za HIV HZJZ-a, od prvih zabilježe-nih slučajeva zaraze HIV-om u RH 1985. godine do sredine studenog 2013. godine u RH su ukupno registrirane 1102 osobe kojima je verificirano postojanje HIV infekcije, od če-ga 420 oboljelih od AIDS-a, [slika 1]. U istom je razdoblju 176 osoba umrlo od posljedica AIDS-a. U posljednjih 10 go-dina prosječno je godišnje registrirano 60-ak novozaraže-nih HIV-om. Godišnja učestalost infekcije HIV-om u raspo-nu je od 12-17 na milijun stanovnika, što RH svrstava u ze-mlje niske učestalosti infekcije HIV-om 57,1 milijun prosjek za zemlje EU/EEA u 2011. godina]. Većina inficiranih zarazila se spolnim putem (87%) [1, 2, 3, 4, 5, 6].
Raspodjela zaraženih HIV-om među svim verificiranim slučajevima pokazuje da dominira muški homoseksualni put prijenosa (56.1%). Slijedi visokorizični heteroseksualni prijenos kod osoba s većim brojem i čestim mijenjanjem partnera/ica (20.8%), i kod osoba koje su partneri/ice HIV pozitivnih osoba (10,4%) – stalni seksualni partneri HIV-po-zitivnih osoba imaju povećan rizik i sami imaju veću vjero-jatnost infekcije.
Dijagnostika i liječenje
Uzročnici navedenih infekcija ne mogu se verificirati samo na temelju kliničke slike. Da bi se ordinirala ciljana antimik-robna terapija, potrebni su osjetljivi, specifični, lako dostu-pni, jeftini i brzi dijagnostički testovi koji omogućuju veri-fikaciju uzročnika urogenitalnih infekcija u simptomatskih osoba, ali i u asimptomatskih partnera koji imaju simpto-matologiju navedenih infekcija. U daljnjem tekstu opisani su postupci dijagnosticiranja gonoreje, humanog papilo-ma virusa, genitalnog herpesa, infekcija uzrokovane klami-dijama, AIDS-a.
Gonoreja: Laboratorijska dijagnostika identificira prisustvo N. gonorrhoeae iz materijala uzetog s aficiranoga mjesta. Verifikacija dijagnoze jest izolacija N. gonorrhoeae iz kultu-re. U uvjetima kad ne postoji mogućnost laboratorijskog dijagnosticiranja ili nema transportnih podloga, liječenje započinje na temelju kliničke slike. U dijagnostici se mogu rabiti i polymerase chain reaction (PCR) ili ligase chain reac-tion (LCR), iako ovi testovi nemaju prednost pred kulturom. Prednost metode LCR testa jest što se može otkriti asimp-tomatska infekcija i što je pogodan za široku uporabu. Za liječenje gonoreje u uporabi su antibiotici. Većina antibio-tika je djelotvorna, ali najčešće je u uporabi penicilin, osim u slučajevima kada je pacijent alergičan na preparate peni-cilina. U opisanim slučajevima u uporabi su preparati tetra-ciklina ili eritromicina. Obvezno je u isto vrijeme liječiti oba seksualna partnera kako bi se izbjegao recidiv [1, 2, 3, 4, 5, 6].
Humani papiloma virusi [HPV]: Cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN) dijagnosticira se citološkim pretraživanjem obriska (PAPA-test) ili HPV-DNK standardiziranim moleku-larnim testom. Test molekularne detekcije omogućuje gru-pno razlikovanje HPV-a visokog i niskog rizika. Metode mo-lekularne biologije primijenjene u istraživanjima infekcija HPV-om genitalnog sustava razjasnile su povezanost infek-cija HPV-om i prekarcinoznih lezija grlića maternice.
Trenutno dostupne metode liječenja HPV-infekcija odnose se na liječenje promjena - genitalnih bradavica i promjena na vratu maternice. Nijedna metoda liječenja ne dovodi do uništavanja virusa. Kondilomi se uklanjaju elektrokauteri-zacijom, laserskim snopom svjetlosti, krioterapijom i kirur-škom ekscizijom. Lokalna primjena lijekova je dugotrajna metoda liječenja , ali njezini su rezultati nezadovoljavajući [1, 2, 3, 4, 5, 6].
Genitalni herpes: Dijagnoza se verificira nalazom speci-fičnim citoloških promjena (višejezgrene divovske stanice s intracelularnim inkluzijama), izravnim imunofluorescen-tnim testom, izolacijom virusa iz genitalnih ili lezija usta, biopsijom mozga u slučajevima encefalitisa, nalazom HSV-DNA u lezijama ili cerebrospinalnom likvoru metodom PCR. Četverostruki porast titra protutijela u parnom uzorku seru-ma potvrđuje dijagnozu primarne infekcije, ali nije siguran dijagnostički znak. Danas postoje pouzdane tehnike razli-kovanja (DNA-analiza) HSV-1 od HSV-2 u virološkim labora-torijima.
Liječenje može ublažiti nelagodu i bol te skratiti vrijeme ozdravljenja. Topička (lokalna) primjena aciklovira je učin-kovita, ali mora se češće primjenjivati od 5 puta dnevno, što iziskuje znatan stupanj suradnje bolesnika. Tijekom prva 24 sata primjena lijeka [u obliku krema] svakih sat vremena (dok je bolesnik budan) može skratiti period bolesnikove zaraznosti za okolinu. Ako se pojave sekundarne bakterij-ske infekcije kože, indicirana je lokalna ili sustavna primjena antibiotika [1, 2, 3, 4, 5, 6].
Slika [1] Broj novootkrivenih slučajeva infekcije HIV-om, AIDS-om i umrlih od AIDS-a u Republici Hrvatskoj prema godinama; za razdoblje 1985.-2013.(preuzeto s www.hzjz.hr)
70
60
50
40
30
20
10
0
80
19851987
19891991
19931995
19971999
20012003
20052007
20092011
2013
AIDSHIVSMRTI (HIV)
48 SG/NJ 2018;23:46-9
Infekcije uzrokovane klamidijama: Potrebno je laborato-rijskim metodama verificirati postojanje C. trahomatis. Pri-mjenjuje se izolacija klamidije na kulturi stanica, bojanje po Giemsi (napose kod novorođenačkog konjuktivitisa), meto-da imunofluorescencije (u akutnom stadiju bolesti), enzim-ski imunotest, lančana reakcija polimeraze, lančana reakcija ligaze i transkripcija posredovanja amplifikacija. Liječenje genitalne infekcije uzrokovane klamidijama sastoji se od uporabe antibiotika u istodobno svih partnera. Danas je prvi izbor u liječenju azitromicin, a drugi lijek izbora dok-siciklin. Prema najnovijim rezultatima provedenih kliničkih istraživanja, uporaba Azitromicina i Doksiciklin imaju jed-naku stopu izlječenja, tj. efikasnost u eradiciranju klamidij-ske infekcije (95%)[1, 2, 3, 4, 5, 6] .
AIDS i infekcija HIV-om: Dijagnostika infekcije HIV-om za-sniva se na verifikaciji protutijela (ELISA), uz obveznu prim-jenu konfirmacijskih testova (imunofluorescencija, imuno-precipitacija i Western blot). Izolacija virusa nije u rutinskoj uporabi. PCR metoda je kojom se dokazuje genetski ma-terijal HIV-a. U slučaju postojanja infekcije HIV-om, kao i kod drugih infektivnih agensa, imunološki sustav čovjeka nakon što registrira strani agens stvara specifična protutije-la. Vrijeme koje je potrebno da se protutijelo nakon ulaska HIV-a u organizam sintetizira i registrira zove se window pe-riod. Taj je period razdoblje od trenutka ulaska virusa HIV-a u organizam do pojave protutijela u krvi koja mogu biti de-tektirana laboratorijskim testovima. U navedenom razdob-lju HIV se umnožava u krvi i limfnim čvorovima, inficirana osoba je zarazna za druge, može imati simptome akutne infekcije HIV-a, a anti-HIV-test na protutijela HIV-a bit će ne-gativan. To je razdoblje varijabilno od osobe do osobe i ovi-si o ovisi o imunološkom odgovoru osobe koja je inficirana i metodi testa koja se koristi. Protutijela se registriraju posto-jećim tehnikama, obično u razdoblju od nekoliko tjedana do 3 mjeseca. Jako osjetljivi testovi ELISA-e imaju kraći win-dow period [1, 2, 3, 4, 5, 6].
s U liječenju HIV-a upotrebljavaju se antiretrovirusni lijeko-vi. Posljednjih godina ostvaren je znatan napredak u lije-čenju infekcije HIV-om, tako da danas postoji više od 20 različitih antiretrovirusnih lijekova. Vrlo djelotvorno antire-trovirusno liječenje po protokolu HAART [engl. Highly Acti-ve Anti Retroviral Treatman] snižava količinu virusa na manje od 50 kopija u mililitru krvi. To se postiže primjenom više lijekova. Uporaba HAART-a znatno je smanjila stopu smrt-nosti. Danas se postavlja problem kada je najbolje zapo-četi s antiretrovirusnim liječenjem. Vrijede preporuke da početak liječenja ovisi o simptomima, broju limfocita CD4 i količini virusa u krvi [1, 2, 3, 4, 5, 6].
Grupe bolesnika s najvećim rizikom
Mnogobrojni biološki i društveni čimbenici uvjetuju veću osjetljivost žena nego muškaraca na incidenciju zaraze spolno prenosivim infekcijama. Žene su fiziološki podlož-nije zarazama pri seksualnom odnosu bez kondoma sa za-raženim partnerom nego što je to slučaj s muškarcima ako imaju odnos sa zaraženom ženom.
Seksualno aktivni adolescenti, osobito mladići, skloni su rizičnijim ponašanjima nego odrasli. Češće imaju više sek-sualnih partnera istodobno te su skloniji neplaniranim i
slučajnim seksualnim odnosima i neredovitoj uporabi kon-doma. Stoga se adolescenti i mlade odrasle osobe (do 25 godina) smatraju najrizičnijom skupinom za seksualno pre-nosive infekcije.
U razdoblju od 70-ih godina prošlog stoljeća do danas izna-laze se promjene u seksualnosti kod mladih u svim anali-ziranim parametrima, bez obzira je li riječ o stavovima ili ponašanju. Mladi danas imaju seksualne odnose u najra-nijoj mladosti, pri čemu su razlozi za prvi odnos sve rjeđe emocionalni, a sve češće erotski. Razina seksualnog uživan-ja mnogo je viša nego ranije, posebice kod djevojaka, ali i razina seksualne odgovornosti, mjerena učestalošću upo-rabe kontracepcijskih sredstava. Također, mladi danas češ-će razgovaraju s prijateljima i roditeljima o seksualnosti te iskazuju permisivnije stavove o predbračnom seksualnom odnosu, pobačaju i homoseksualnosti[1, 2, 3, 4, 5, 6].
Novorođenčad zaraženih majki ima veliku šansu da bude inficirana, tijekom ili nakon porođaja. Vjerojatnost da će se dijete zaraziti od HIV-pozitivne majke jest 20–40%, a nave-deni mehanizam prijenosa iznosi od 5 do 10% svih HIV-in-fekcija u svijetu. Kod majke zaražene gonorejom tijekom porođaja može doći do infekcije novorođenčetovih konjun-ktiva (blenorrhoea), dok kod genitalnog herpesa virus može imati teratogeni učinak tijekom infekcije u prvom tromje-sečju trudnoće [1, 2, 3, 4, 5, 6].
Ekonomski parametri
U Sjedinjenim Američkim Državama izravni troškovi liječe-nja SPI-ja u populaciji starosne dobi od 5–44 godine prema Alan Gottmacher Institutu u 2000. godini iznose oko 6,5 mi-lijarda dolara, a procjenjuje se da su sveukupni troškovi ve-ći od 15,5 milijarda dolara. Najviše sredstava utrošeno je na liječenje HIV-a/AIDS-a, ali i ostale spolno prenosive bolesti uzrokuju visoke troškove. [Tablica 1] .
Tablica [1] Procjena izravnih troškova zbog spolno prenosivih infekcija u Sjedinjenim Američkim Državama u 2000. godini.
Bolest Godišnji troškovi (u US dolarima)
HIVHPVGenitalni herpesKlamidijske infekcijeGonorejaTrihomonijazaHepatitis BSifilis
3 milijarde2,9 milijardi292,7 milijuna248,4 milijuna77 milijuna5,8 milijuna5,8 milijuna3,6 milijuna
Ukupno Oko 6,5 milijardi
Veća ugroženost za nastanak infekcije te posljedično i komplikacija verificirana je kod ženske populacije temel-jem izračuna izravnih troškova liječenja SPI-ja, osobito kod infekcije humanim papiloma virusom. Procjenjuje se da je izravni prosječni životni trošak za jednu ženu zaraženu HPV-om 45 puta veći nego za muškarca. Potencijalna dob-
49SG/NJ 2018;23:46-9
robit od uporabe cjepiva protiv infekcije HPV-om, osobito u adolescentica i mladih seksualno aktivnih žena, opravdana je s medicinskog i s ekonomskog stajališta.
Prema podacima HZZO-a troškovi hospitalizacija za liječen-je upalnih bolesti zdjeličnih organa iznosili su u 2004. go-dini 5,829.891 kn, a troškovi u specijalističko-konzilijarnoj zaštiti i troškovi dijagnostike dodatnih 8,474.615 kn. Pro-vođenjem znanstveno verificiranih metoda probira i ranim prepoznavanjem i liječenjem spolno prenosivih infekcija, osobito u mladih, postižu se znatne uštede u sustavu zdrav-stva [1, 2, 3, 4, 5, 6].
Rasprava/Discussion
Praćenje, proučavanje, sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti u RH je zakonski propisano i određeno zakonima i pravilnicima, među kojima su najvažniji: Zakon o zdravstve-noj zaštiti, Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Pravilnik o načinu prijavljivanja zaraznih bolesti, Pravilnik o načinu provedbe obvezne imunizacije,
seroprofilakse i kemoprofilakse. Temeljem Zakona o zašti-ti pučanstva od zaraznih bolesti Ministarstvo zdravstva RH publiciralo je Listu zaraznih bolesti čije je sprječavanje i suz-bijanje od interesa za RH. HZJZ je na svojoj web-stranici objavio definicije zaraznih bolesti koje je potrebno prijav-ljivati, a koje su usklađene s postojećim definicijama u ze-mljama EU.
Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a, koja je i Referentni centar za epidemiologiju Ministarstva zdravlja RH, vrši i ulogu tzv. CDC-a [engl. Center for Disease Control, centar za kontrolu bolesti], te je središnji dio informacijskog sustava prijavljivanja i praćenja zaraznih bolesti. Nadalje, HZJZ je središte nadzora za provedbu preventivnih i pro-tuepidemijskih metoda koje provode sudionici u sustavu zdravstvene zaštite: obiteljski liječnici, liječnici specijalisti,
alii posebno za to educirana i opremljena higijensko-epi-demiološka, odnosno, epidemiološka služba u županijskim zavodima za javno zdravstvo. Najveći problem vezan uz prijavljivanje jest što se neke SPI uglavnom ne prijavljuju (npr. klamidijaza), i to zato što su navedene bolesti stigmati-zirajuće u populaciji RH [1, 2, 3, 4, 5, 6]. .
Iako su SPI globalni javnozdravstveni problem, aktual-no stanje raširenosti SPI u Hrvatskoj je povoljno. Znatno se smanjuje incidencija SPI, a rijetke pojave HIV-infekcija i AIDS-a promptno se liječe.
Današnji problem i važan stručno-znanstveni izazov u nas je određivanje stupnja utjecaja asimptomatskih i oligo-simptomatskih SPI-ja na kasniji nastanak kroničnih bolesti i posljedica, te na daljnje širenje SPI-ja i SPB-a u populaciji. Zato je važno procijeniti kada i u kojim slučajevima treba provoditi antimikrobno liječenje [1, 2, 3, 4, 5, 6]. Za povoljnu epidemiološku situaciju SPI-ja u RH zaslužna je organizacija rada u sustavu zdravstva, tj. interdisciplinarni pristup u lije-čenju i provođenje sustavnih metoda zdravstvene zaštite.
Zahvala/Acknowledgement
We want to thank Narcis Hudorovic, MD.PhD for assistan-ce with IMRaD technique, methodology, and comments which greatly improved the manuscript.
Literatura/References[1] Available at: http://hrcak.srce.hr/, retreived at 11th February 2016.[2] Available at: http://huhiv.hr/lijecenje-hiv-infekcije/, retreived at 11th
February 2016.[3] Available at: http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/16071/Ge-
nitalne-infekcije-uzrokovane-HPV-om.html, retreived at 11th Febru-ary 2016.
[4] Available at: http://www.mojezdravlje.net/Bolesti/kozne-i-spolne-bolesti/Gonoreja.aspx, retreived at 11th February 2016.
[5] Available at: http://hzjz.hr//2013/11/Ljetopis-2012., retreived at 11th February 2016.
[6] Available at: http://www.hcjz.hr/old/clanak., retreived at 11th Febru-ary 2016.
50
Stupanj razumijevanja značenja pojma dijabetes u populaciji mjesta Postranje
The degree of understanding of the meaning of diabetes in the population of Postranje
Maris Miloslavić1,2, Leona Matuško1,2
1Opća bolnica Dubrovnik, Dr. R. Mišetića 2, 20 000 Dubrovnik, Hrvatska 1General Hospital Dubrovnik, Dr. R. Mišetića 2, 20 000 Dubrovnik, Croatia2Stručni studij sestrinstva, Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, 20 000 Dubrovnik, Hrvatska 2Professional study in nursing, University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20 000 Dubrovnik, Croatia
SG/NJ 2018;23:50-3DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.011
JAV
NO
ZD
RA
VST
VO
/PU
BLIC
HEA
LTH
KRAT
KO P
RIO
PĆEN
JE /
BRIE
F CO
MM
UN
ICAT
ION
SažetakUvod: Dijabetes mellitus (šećerna bolest) kronična je bolest žlijezde gušterače koja nastaje zbog potpunog ili djelomičnog manjka proizvodnje hormona in-zulina. Cilj je provedenog istraživanja utvrđivanje stupnja učestalosti dijabete-sa u malobrojnoj populaciji, stupanj razumijevanja naziva dijabetesa, potreba pridržavanja propisanih higijensko-dijetetskih metoda liječenja radi poboljšanja metoda prevencije dijabetesa, te temeljem dobivenih rezultata poboljšanje ra-zumijevanja metoda za prevenciju i liječenje u malobrojnom naselju [Župa Du-brovačka – Postranje, 632 stanovnika]
Metode: U mjestu Postranje, općina Župa Dubrovačka (Dubrovnik) nastanjena su ukupno 632 stanovnika, i to u 148 domaćinstava. U istraživanje je uključeno 148 [49% žene i 51% muškarci] ispitanika, tj. 22% stanovništva [jedan ispita-nik iz svakog domaćinstva]. Istraživanje je učinjeno u vremenskom razdoblju od listopada do prosinca 2016. godine. Izrađen je originalni anketni upitnik koji je sadržavao 10 pitanja [zatvoreni tip]. Anketa je provedena nasumičnim oda-birom, ispunjavanje upitnika je anonimno. Osnovni uključni kriterij starosna je dob ispitanika veća od 18 godina.
Rezultati: U istraživanje je uključeno 148 ispitanika oba spola [51% muškar-ci; 49% žene], 32 ispitanika (21,6%) u dobi od 18 do 35 godina, 53 ispitanika (35,8%) od 36 do 45 godina, 36 ispitanika (24,3%) od 46 do 65 godina, 27 ispita-nika (18,3%) starijih od 65 godina. 52 ispitanika su pretila (35,1%), 96 ispitanika je normalne tjelesne težine (64,8%). U odnosu na poznavanje naziva dijabetes iznalazi se da 2 ispitanika misli da je to bolest bubrega (1,3%), 145 ispitanika zna da je to šećerna bolest (97,9%) te 1 ispitanik misli da je to bolest srca (0,6%). U odnosu na postojanje nasljednih čimbenika za razvoj dijabetesa u 112 ispitanika nema nasljedne predispozicije (75,6%), 15 ispitanika navodi postojanje bolesti kod članova uže obitelji (10,1%), a 21 ispitanik navodi postojanje dijabetesa kod članova daljnje obitelji (14,1%). U odnosu na referalne vrijednosti laboratorijskih analiza krvi 73 ispitanika navode da je normalna vrijednost šećera u krvi manja od 4 mmol (49.3%), više od 4 mmol spominje 49 ispitanika (33,1%), a više od 8 mmol 26 ispitanika (17,5%). U odnosu na fizičku aktivnost, više od 30 minuta aktivno je 127 ispitanika (85,8%), a 21 ispitanik manje se kreće (14,1%). U odno-su na prehrambene navike ismjernice dijetetsko-higijenskih potreba liječenja iznalazi se da 131 ispitanik svakodnevno uzima voće i povrće 131 (88,5%) a njih 17 neredovito konzumira navedene vrste hrane (11,4%). U odnosu na mišljenje ispitanika o mogućnosti zadovoljavajuće regulacije vrijednosti šećera u krvi utvrđeno je da je 87 ispitanika mišljenja kako je to zadovoljavajuće (58,7%), a 61 ispitanik smatra da navedena metoda nije učinkovita (41,2%). U odnosu na mišljenje može li dijabetes biti nasljedan, utvrđeno je da 84 ispitanika ima pozi-tivno (56,7%), a 64 negativno mišljenje (43,2%).
Zaključak:U budućnosti je potrebno provesti dodatna istraživanja koja će uključiti veći broj ispitanika i lokacija.
Ključne riječi: dijabetes • komplikacije • medicinske sestre/tehničari • edukacija
Kratki naslov: Dijabetes i male populacije
AbstractIntroduction: Diabetes mellitus (diabetes mellitus) is a chronic disease of the pancreas, due to complete or partial lack of production of the hormo-ne insulin. The aim of this study was to determine the degree of incidence of diabetes in the sparse population, level of understanding pertinent to diabe-tes, necessity adherence to prescribed hygienic and dietetic treatment met-hods in order to improve methods of prevention of diabetes, and based on the results obtained to improve the level of understanding of methods for the use of prevention and treatment by the nursing scientific community in a small village [Župa Dubrovačka – Postranje - population of 632 inhabitants] Methods: In Postranje, in Župa Dubrovačka populated by 632 inhabitants, in 148 households, study included 148 [49% women and 51% men] respondents, ie. 22% of the population [one respondent from each household]. The study was conducted from October to December 2016. An original questionnaire has been made, containing 10 questions [closed type]. The survey was conducted on a random sample and the questionnaire was filled anonymously. Basic criteria was the age of the respondents – older than18 years of age.
Results: The study included 148 subjects of equal gender [51% men; 49% of women], 32 patients (21.6%) aged 18-35 years, 53 subjects (35.8%) aged 36-45 years, 36 subjects (24.3%) aged 46 to 65 years, 27 patients (18.3%) aged over 65 years. 52 patients were obese (35.1%), 96 subjects had normal weight (64.8%). In relation to knowledge about diabetes, two of the respondents think that it is a kidney disease (1.3%), 145 respondents know that this is diabetes mellitus (97.9%) and 1 respondent thought that it is a heart disease (0, 6%). In relation to the hereditary factors, in 112 respondents wasn‘t found any here-ditary predisposition (75.6%), 15 of themclaimed the existence of the disease in close family members (10.1%) and 21 respondents noticed the diabetes in distant relatives (14.1%). In relation to the reference values of laboratory blood analysis, 73 respondents stated that the normal value of blood sugar is less than 4 mmol (49.3%), 49 respondents (33.1%) more than 4 mmol, and 26 respon-dents (17.5%) more than 8 mmol. Concerning physical activity, 127 respondents (85.8%) are active more than 30 minutes daily, and 21 respondents are less active during the day (14.1%). Concerning eating habits and adherence to the guidelines of the same dietary and hygienic necessity of conducting treatment, finds that 131 (88.5%) respondents take daily fruits and vegetables and 17 of them irregularly consume that type of food (11.4%). According to respondents opinion, the possibility of satisfactory regulation of blood glucose, 87 patients finds this satisfactory (58.7%) and 61 subject claims that aforementioned met-hod is not effective (41.2%). Whether diabetes can be hereditary, 84 respon-dents have a positive (56.7%) and 64 negative opinion (43.2%).
Conclusion: In the future, it is necessary to perform additional researche, which could include a larger number of respondents and be conducted in smaller .
Key words: Diabetes • complications • nurses • education
Running head: Diabetes and small populations
51SG/NJ 2018;23:50-3
Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Leona Matuško, Professional study in nursing, University of Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 29, 20 000 Dubrovnik, Croatia • E-mail: [email protected] • GSM: +385989172376
Received at February 22nd 2017; Accepted August 31st 2017;
Uvod/Introduction
Dijabetes mellitus (šećerna bolest) kronična je bolest žli-jezde gušterače koja nastaje zbog potpunog ili djelomič-nog manjka proizvodnje hormona inzulina ili proizvede-ni hormoni inzulina nisu dovoljno djelotvorni za fiziolo-šku kontrolu vrijednosti šećera u krvi. Rizični su čimbenici nastanak dijabetesa: genetska predispozicija, bolesti gušterače, pretilost, alkoholizam, ciroza jetara, virusne bolesti, trudnoća, fizičke i duševne traume, lijekovi i sl. Za održavanje normalne vrijednosti šećera u krvi [4.6–6.4 mmol] važna je pravilna i redovita prehrana, svakodnevna odgovarajuća fizička aktivnost, redovita kontrola medicin-skih djelatnika.
Šećerna bolest nalazi se na osmom mjestu među uzrocima smrti u Republici Hrvatskoj. Procjenjuje se da u Republi-ci Hrvatskoj [RH] od dijabetesa boluje oko 400.000 osoba. Prema podacima tzv. centralnog zdravstvenog informacij-skog sustava [CEZIH] u RH u 2012. godini dijabetes je veri-ficiran u 234.457 odraslih osoba, a postoje znanstvene in-dicije da kod 40% oboljelih od dijabetesa tipa 2 bolest nije dijagnosticirana.
Recentno provedena studija utvrdila je da 27% odraslih s vi-sokim rizikom za nastanak šećerne bolesti nikada ne kontro-lira vrijednosti šećera u krvi, a 73% oboljelih od šećerne bo-lesti nezadovoljavajuće kontrolira vrijednosti šećera u krvi. Navedeni podatci uzrokuju da kod 56% oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 nastaju kronične komplikacije šećerne bolesti.
U 2013. godini u Republici Hrvatskoj [RH] živjelo je 214 107 osoba, kod kojih je verificirano postojanje dijabetesa [92% tip 2 bolesti, 7% tip 1, 1 % drugi tipovi dijabetesa]. 54% bo-lesnika liječi se oralnim hipoglikemicima, 26% oralnim hi-poglikemicima u kombinaciji s inzulinom, 16% inzulinom, dok se 4% bolesnika liječi dijetetsko-higijenskim metoda-ma. Provođenjem Nacionalnog programa zdravstvene za-štite osoba sa šećernom bolešću u RH od 2007. do 2013. godine smanjena je pojavnost komplikacija dijabetesa [slje-poća za 35,51%, amputacija nogu za 20,56%, nastanak in-farkta srca za 1,21%, moždanog udara za 15,76% [6].
Za liječenje šećerne bolesti u 2009. godini u RH utrošeno je 2,5 milijarde kuna, što predstavlja 11,5 posto ukupnih troš-kova liječenja zdravstvenog sustava. Najveći dio troškova odnosi se na liječenje komplikacija, dok je na lijekove po-trošeno 8,8%.
Prema podacima CroDiab registra tijekom 2012. godine sveukupno je registrirano 115.149 bolesnika. Regulacija šećerne bolesti bila je zadovoljavajuća u 27% ispitanika, granično zadovoljavajuća u 36%, a loša u 37% ispitanika. Prema istom izvoru 84% prijavljenih u Registru je patološki pretilo [ITM≥25 kg/m2], a 41% ih je pretilo [ITM≥30 kg/m2].
Cilj je provedena istraživanja utvrditi učestalost dijabetesa u malobrojnoj populaciji, razumijevanje naziva dijabetesa,
potrebe pridržavanja propisanih higijensko-dijetetskih me-toda liječenja radi poboljšanja prevencije nastanka dijabe-tesa, te temeljem dobivenih rezultata poboljšati razumije-vanje metoda prevencije i liječenja u sestrinskoj znanstve-noj zajednici.
Metoda / Method
Za svrhe istraživanja izrađen je originalni anketni upitnik [Prilog 1].
PRILOG [1] Originalni anketni upitnik
1. SPOL: M / Ž2. Starosna dob: a) 18 – 35b) 36 – 45c) 46 – 65d) preko 65
3. Kakva je vaša tjelesna građa:a) pretilostb) uhranjenostc) normalna tjelesna težina
4. Dijbetes je drugi naziv za:a) bolest bubregab) šećernu bolestc) bolest srca
5. Boluje li netko od vaše rodbine od dijabetesa:a) neb) da - bliža rodbinac) da - šira rodbina
6. Kolika je normalna vrijednost šećera u krvi:a) manje od 4 mmolab) više od 4 mmolac) više od 8 mmola
7. Krećete li se najmanje 30 minuta dnevno:a) dab) ne
8. Koliko često jedete voće ili povrće:a) da - svaki danb) ne - svaki dan
9. Može li se dijabetes regulirati pravilnom prehranom:a) dab) ne10. Može li se dijabetes naslijediti:a) dab) ne
52 SG/NJ 2018;23:50-3
Istraživanje je provedeno u mjestu Postranje, općina Žu-pa Dubrovačka (Dubrovnik) gdje je nastanjeno sveukupno 632 stanovnika, i to u 148 domaćinstava. U istraživanje je uključeno 148 [49% žene i 51% muškarci] ispitanika, tj 22% stanovništva [jedan ispitanik iz svakog domaćinstva]. Istra-živanje je provedeno od listopada do prosinca 2016. godine. Izrađen je originalni anketni upitnik koji je sadržavao 10 pita-nja [zatvorenog tipa]. Anketa je provedena nasumičnim oda-birom, ispunjavanje upitnika je anonimno. Osnovni uključni kriterij starosna je dob ispitanika veća od 18 godina.
Rezultati / Results
U istraživanje je uključeno 148 ispitanika oba spola [51% muškarci; 49% žene], 32 ispitanika (21,6%) u dobi od 18 do 35 godina, 53 ispitanika (35,8%) od 36 do 45 godina, 36 ispi-tanika (24,3%) od 46 do 65 godina, 27 ispitanika (18,3%) sta-rijih 65 godina. 52 ispitanika su pretila (35,1%), 96 ispitanika je normalne tjelesne težine (64,8%). U odnosu na poznavan-je naziva dijabetes, utvrđeno je da 2 ispitanika misle kako je to bolest bubrega (1,3%), 145 ispitanika zna da je to šećerna bolest (97,9%) te 1 ispitanik misli da je to bolest srca (0,6%). U odnosu na postojanje nasljednih čimbenika za razvoj di-jabetesa, utvrđuje se da kod 112 ispitanika nema nasljedne predispozicije (75,6%), 15 ispitanika navodi postojanje bo-lesti kod članova uže obitelji (10,1%), a 21 ispitanik navodi postojanje dijabetese kod članova daljnje obitelji (14,1%). U odnosu na referalne vrijednosti laboratorijskih analiza krvi utvrđuje se da 73 ispitanika smatra da je normalna vrijed-nost šećera u krvi manja od 4 mmol (49.3%), više od 4 mmol 49 ispitanika (33,1%), a više od 8 mmol 26 ispitanika (17,5%). U odnosu na fizičku aktivnost više od 30 minuta aktivno je pokretno 127 ispitanika (85,8%), a 21 ispitanik manje od 30 minuta (14,1%). U odnosu na prehrambene navike te pridr-žavanje prema smjernicama dijetetsko-higijenskih potreba liječenja, 131 ispitanik svakodnevno uzima voće i povrće 131 (88,5%), a njih 17 neredovito konzumira tu vrstu hrane (11,4%). U odnosu na mišljenje ispitanika o mogućnosti za-dovoljavajuće regulacije vrijednosti šećera u krvi, iznalazi se da je 87 ispitanika mišljenja kako je to zadovoljavajuće (58,7%), a 61 ispitanik smatra da navedena metoda nije učinkovita (41,2%). U odnosu na mišljenje može li dijabetes biti nasljedna bolest, 84 ispitanika imaju pozitivno (56,7%), a 64 negativno mišljenje (43,2%).
Rasprava / Discussion
Analizom rezultata priložene ankete vidimo da je većina ispitanika (97,9%) upoznata sa značenjem pojma diabetes mellitus. 56,6% ispitanika tvrdi da je to nasljedna bolest, 58,7% njih smatra da se bolest regulira prehranom. Iz anke-te vidimo da su ispitanici (64,8%) većinom normalne tjeles-ne građe i da se bave tjelesnom aktivnošću minimalno pola sata dnevno (85,8%).
Prema dobivenim rezultatima utvrđeno je da su stanovni-ci Postranja upoznati s osnovnim značajkama prevencije i liječenja dijabetesa, no s obzirom na to da je dijabetes glo-balna prijetnja zdravlju te je incidencija u stalnom porastu, potrebno je provoditi češće edukacije u općoj populaciji te u sestrinskoj zajednici. Poboljšanje edukacije o metodama
prevencije nastanka akutnih i kroničnih komplikacija dijabe-tesa, a koje su u domeni MS/MT, osobito je važno u odnosu na važnost ispravne prehrane, životnih navika [zabrana pu-šenja i sl.], održavanja adekvatne tjelesne aktivnosti i sl.
Edukacija medicinskih sestara/tehničara
Edukacija je važan čimbenik za tijek liječenja i kontrolu šećerne bolesti. MS/MT
moraju biti svjesni da psihološka potpora pacijentu u vri-jeme postavljanja dijagnoze znatno utječe na prihvaćanje bolesti i uspješnost edukacije. Edukacija se može provoditi sa svakim bolesnikom pojedinačno, u skupinama, mediji-ma i sredstvima javnog priopćavanja, u klubovima dijabe-tičara i sl.
Edukacija je kontinuirani proces, a edukacijski program uključuje upoznavanje s osnovama bolesti, uvježbavan-je vještina potrebnih za kontrolu bolesti (davanje inzulina, mjerenje koncentracije šećera u krvi s pomoću aparata za kućnu uporabu, određivanje vrijednosti šećera i ketona u mokraći) učenje o pravilnoj prehrani i sastavljanju jelovnika te provođenje planirane tjelesne aktivnosti.
Nadalje, edukacijski program mora sadržavati stjecanje znanja o ponašanju u specifičnim situacijama, kao što su hipoglikemija ili hiperglikemija. Proces edukacije u početku se sastoji od davanja uputa o samoj bolesti, simptomima, liječenju. Bolesnik mora naučiti kako da u svakodnevnom životu kontrolira prehranu, sastavlja jelovnik te kako se od-ređuje zadovoljavajući unos hrane dovoljne kalorijske vri-jednosti.
Od posebne je važnosti educirati bolesnika o potrebi pro-vođenja svakodnevne tjelovježbe. Tjelesna aktivnost poti-če bolje iskorištavanje glukoze u mišićnim stanicama, te se posljedično smanjuje potreba za glukozom. Budući da tje-lesna aktivnost može dovesti do pojave hipoglikemije, bo-lesnik mora biti educiran kako bi prepoznao stanja hipogli-kemije i upotrijebio odgovarajuće metode prevencije.
U budućnosti je potrebno provesti dodatna istraživanja ko-ja će uključiti veći broj ispitanika i mjesta, te usporediti dobi-vene rezultatima s rezultatima provedene studije, posebice radi poboljšanja metoda prevencije u manjim sredinama.
Rasprava / Discussion
Prema dobivenim rezultatima utvrđuje se da su stanovni-ci Postranja upoznati s osnovnim značajkama prevencije i liječenja dijabetesa, no s obzirom da je dijabetes globalna prijetnja zdravlju te je incidencija u stalnom porastu, po-trebno je povećati broj edukacija u općoj populaciji te u sestrinskoj zajednici. Poboljšanje edukacije i metoda pre-vencije nastanka akutnih i kroničnih komplikacija dijabete-sa, a koje su u domeni MS/MT, važno je posebice u odnosu na ispravnu prehranu, životne navike [zabrana pušenja i sl.], održavanje adekvatne tjelesne aktivnosti i sl.
Zahvala/Acknowledgement
We want to thank Narcis Hudorovic, MD.PhD for assistance with IMRaD technique, methodology, and comments that greatly improved the manuscript.
53SG/NJ 2018;23:50-3
Literatura / References[1] Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Hrvatski zdravstveno-statistički lje-
topis za 2013. godinu. Zagreb. 2014. Dostupno na : http://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2014/05/Ljetopis_2013_.pdf (24.11.2015)
[2] Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske. Nacionalni program zdrav-stvene zaštite osoba sa šećernom bolesti 2015. - 2020. Zagreb; 2015.
[3] CroDiab. Epidemiološki podaci o šećernoj bolesti (Diabe-tesmellitus) za Hrvatsku u 2014.g. Available at: file:///C:/Users/Gabi/Downloads/Epidemiolo%C5%A1ki%20podaci%20o%20%C5%A1e%C4%87ernoj%20bolesti%20u%20Hrvatskoj%202014..pdf (30.11.2015.). Retreived at January 2017.
[4] Međunarodna dijabetička federacija. Available at: http://www.idf.org/worlddiabetesday. Retreived at January 2017
[5]Svjetska zdravstvena organizacija. Dijabetes publikacije. Available at: http://www.who.int/diabetes/publications/en/.Retreived at January 2017
[6] Ministarstvo zdravlja. Nacionalni programi. Available at: http://www.zdravlje.hr/programi_i_projekti/nacionalni_programi.Retreived at Ja-nuary 2017.
[7] Report of the Expert Committee on the Diagnosis and Classification of Diabetes Mellitus. Diabetes Care 34 2011; (Suppl 1):S62-S69
[8] American Diabetes Association. Standards of Medical Care in Patients with Diabetes - 2010. Diabetes Care 33 2010;(Suppl.1):S11-S61
[9] Himsworth HP. Diabetes mellitus: its differentiation into insulin sensi-tive and insulin-insensitive types. Lancet Lancet 1936; 1 : 127-30.
[10] Hara H, Egusa G, Yamakido M, Kawate R. The high prevalence of dia-betes mellitus and hyperinsulinemia among the Japanese-Ameri-cans living in Hawaii and Los Angeles. Diabetes Res Clin Pract 1994 ; 24 Suppl:S37-42.
[11] Davis ED. Role of the diabetes nurse educator in improving patient education. Diabetes Educ 1990;16(1):36–8.
[12] Ellis SE, Speroff T, Dittus RS, Brown A, Pichert JW, Elasy TA. Diabetes patient education: meta-analysisand meta-regresion. PatientEducCo-uns 2004;52(1):97–105.
54
ČLA
NCI
PRI
HVA
ĆEN
I ZA
PU
BLIC
IRA
NJE
/ A
CCEP
TED
MA
NU
SCRI
PTS
SG/NJ 2018;23:54-5DOI: 10.11608/sgnj.2018.23.012
Članci prihvaćeni za publiciranje / Accepted Manuscripts
NURSING EDUCATION / ZDRAVSTVENA EDUKACIJA
SIGURNOST BOLESNIKA/PATIENT SAFETY Pedijatrijski pacijent i cistična fibroza
Pediatric patient with cystic fibrosis
Marija Šilje
HEALTH CARE EDUCATIOM / ZDRAVSTVENA EDUKACIJA
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLEMaligna bolest prostate
Malignant disease of prostatic node
Snježana Busančić, Zdravko Cvitanović, Irena Matulović, Marija Milić, Mario Šljuka, Marija Šilje
NURSING EDUCATION / ZDRAVSTVENA EDUKACIJA
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLE Komunikacijske vještine medicinske sestre/tehničara s psihijatrijskim bolesnicima
Communication skills of nurses / technicians with psychiatric patients
Marija Šilje
RESEARCH / ISTRAŽIVANJE
KRATKO PRIOPČENJE/BRIEF COMMUNICATIONUtjecaj edukacijskih tečaja na informiranost trudnica o dojenju
The impact of educational courses on level of awareness to pregnant women about breastfeeding
Tina Škugor, Šimunović Maria, Lubina Ana, Sekondo Deniza, Žunić Hrvojka
RESEARCH / ISTRAŽIVANJE
ORIGINALNI ČLANAK / ORIGINAL ARTICLEUčestalost depresije u starijoj životnoj dobi na području grada Dubrovnika
The incidence of depression in the elderly in the city of Dubrovnik
Anita Budimir
POVIJEST SESTRINSTVA I MEDICINE / HISTORY OF NURSING AND MEDICINE
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLEPovijest i evolucija sestrinstva u operacijskoj dvorani
The history and evolution of nursing in the operating room
Blaženka Kozina, Diana Dragija
PROFESIONALNA SESTRINSKA PRAKSA/NURSING PRACTICE
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLEOperacijska dvorana – utjecaj sukoba na timski rad
Operating room – impact of conflict on teamwork
Blaženka Kozina, Zlatka Baborsky
ISTRAŽIVANJE / RESEARCH
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLEUtjecaj religioznosti na prosocijalnost medicinskih sestara sveučilišne kliničke bolnice Mostar
Effect of religious freedom of medical sisters from University Clinical Hospital Mostar
Ivona Ljevak, Marko Pavlović, Ivo Curić, Marko Romić
PROFESIONALNA SESTRINSKA PRAKSA / NURSING PRACTICE
KRATKO PRIOPČENJE / BRIEF COMMUNICATIONMišljenje medicinskih sestara i tehničara o metodama vođenja sestrinske dokumentacije-Iskustva županijske bolnice
Opinion of nurses and technicians about the methods of management nursing documentation-Experiences from County Hospital
Barbara Aleksić , Hana Brković , Ivana Jupek, Barbara Lešević, Edin Bošnjaković
JAVNO ZDRAVSTVO/PUBLIC HEALTH
KRATKO PRIOPČENJE / BRIEF COMMUNICATIONJavno zdravstveni značaj spolno prenosivih infekcija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
The public health significance of sexually transmitted infections in the Dubrovnik-Neretva County
Ivana Jarmanović
JAVNO ZDRAVSTVO / PUBLIC HEALTH
KRATKO PRIOPČENJE / BRIEF COMMUNICATIONStupanj razumijevanja značenja pojma dijabetes u populaciji mjesta Postranje
The degree of understanding of the meaning of diabetes in the population of Postranje
Maris Miloslavić, Leona Matuško
PUBLIC HEALTH /JAVNO ZDRAVSTVO
PREGLEDNI ČLANAK / REVIEW ARTICLE Psihosocijalna prilagodba bolesnika poslije amputacije donjeg ekstremiteta
Psychosocial adaptation of patients after amputation of the lower extremities
Ivana Gudelj-Velaga
55SG/NJ 2018;23:54-5
RESEARCH / ISTRAŽIVANJE
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLERazlike u stavovima i znanju oko cijepljenja roditelja predškolske djece i zdravstvenih djelatnika
Differences in attitudes and knowledge about vaccination of preschool children parents and health care professionals
Zrinka Puharić, Renata Pintar, Mirna Žulec, Rudolf Kiralj, Živko Stojčić
SESTRINSKA PRAKSA / NURSING PRACTICE
ORIGINALNI ČLANAK / ORIGINAL ARTICLEUvjet pozitivnog okruženja u operacijskoj sali - pozitivna komunikacija
The condition of a positive environment in the operating room - positive communication
Jadranka Ristić, Ružica Mrkonjić, Marina Rukavina
NURSING EDUCATION / EDUKACIJA U SESTRINSTVU
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLESindrom izgaranja medicinskih sestara/tehničara u radu s infektivnim bolesnicima
Burnout syndrom among medical professionals working with infectious patients
Mario Sambolec,Danica Železnik
NURSING EDUCATION / EDUKACIJA U SESTRINSTVU
PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLESestrinske dijagnoze u zdravstvenoj njezi umirućih bolesnika
Nursing diagnoses in healthcare of daying patient
Sonja Šare, Ana Marija Prka, Suzana Konjevoda
PROFESIONALNA SESTRINSKA PRAKSA / NURSING PRACTICE
PREGLEDNI ČLANAK /REVIEW ARTICLEZdravstvena njega osoba s autonomnom disrefleksijom
Health care of people who are suffering from autonomic Dysreflexia
Nada Strčić, Dean Markić
RESEARCH / ISTRAŽIVANJE
ORIGINALNI ČLANAK / ORIGINAL ARTICLESpolno ponašanje adolescenata; Usporedba adolescenata drugih i četvrtih razreda strukovne škole i gimnazije
Sexual behavior of adolescents; Comparison of adolescents of second and fourth grade of vocational school and gymnasium
Martin Trubelja, Mario Sambolec
ZDRAVSTVENA EDUKACIJA / HEALTH CARE EDUCATION
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLEDepresivni poremećaj kod osoba starije životne dobi smještenih u domu i kod kuće
Depressive disorder of the older people who lives at home for elderly and home environment
Iva Bošnjak, Suzana Uzun, Oliver Kozumplik, Ninoslav Mimica
ISTRAŽIVANJE / RESEARCH
ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLEUtjecaj religioznosti na prosocijalnost medicinskih sestara sveučilišne kliničke bolnice Mostar
Effect of religious freedom of medical sisters from University Clinical Hospital Mostar
Ivona Ljevak, Marko Pavlović, Ivo Curić, Marko Romić
56
UPU
TE A
UTO
RIM
A
INST
RUC
TIO
N F
OR
AUTH
ORS
SG/NJ 2018;23:56-72
[ISSN 1331-7563] [E-ISSN 1848-705X]
SESTRINSKI GLASNIK/ NURSING JOURNAL [SG/NJ]
INSTRUCTIONS FOR AUTHORS
EDITORIAL POLICYSestrinski glasnik/Nursing Journal (SG/NJ) is a peer re-viewed journal opened to scientists from all fields of bio-medicine and health related research, providing a forum for the publication of high quality original research, review, brief communications, and case reports, Letters to the edi-tor, and images in nursing.
SG/NJ welcomes scientific contributions [manuscript types] in the field of nursing education, practice, research, health care education, midwifery, and ethics in medicine, nursing management, public health and the history of nursing and medicine.
Papers from the annual meetings of the Croatian Nurses Association, American Organization of Nurse Executives, European Federation of Nurses Associations and Interna-tional Council of Nurses that support the evidence-based practice for educationalists worldwide will also be consid-ered in the course of the following year.
The journal will publish papers that show originality and high standards of presentation, in particular, work that is original, analytical and constructively critical of both previ-ous work and current initiatives.
Authors are invited to submit articles which will stimulate debate on research in nursing and related health care edu-cation, and which will meet and develop the journal’s aca-demic and ethical standards.
Incorporated images are welcome.
All manuscripts must be written in Croatian or English and in accordance with the ICMJE Recommendations (Recom-mendations by the International Committee of Medical Journal Editors, formerly the Uniform Requirements for Manuscripts) available at the webpage: http://www.icmje.org/
All manuscripts are subject to review by the Editor in Chief, Associate Editors, invited referees and a statistician when appropriate. Acceptance is based upon the originality, sig-nificance, and validity of the material presented.
PARTICULAR REMARK: The International Editorial Board and Executive Committee encouraged the authors to write articles on English language.
ABSTRACTING AND INDEXINGGoogle Scholar
Open Access Library
Hrčak
CrossRef
EDITOR-IN-CHIEF
Višnja Vičić-Hudorović
EDITORIAL BOARD
Associate Editor
Aleksandra Vidoša, Zagreb, Croatia
Editorial Committee
Josipa Bišćan, mag. med. techn., Policlinic Medikol, Zagreb, Croatia;
Narcis Hudorović, MD, PhD, Clinical Hospital Centre „Sestre milosrdnice, Zagreb, Croatia;
Mirjana Kozina, mag. med. techn., Medical School „Vrapče“ Zagreb, Croatia;
Lupieri Tanja, mag. med. techn., Clinical Hospital „Sveti Duh“, Zagreb, Croatia;
Branka Rimac, mag. med. techn., Clinical Hospital Centre „Rebro“,Zagreb, Croatia;
Žarković Neven, MD, PhD, Rudjer Boskovic Institute, Zagreb, Croatia;
International Editorial Council
Pamela Austin Thompson, MS, RN, CENP, FAAN, Chief Executive Officer, AONE (Chicago,USA);
Bojana Filej, Coordinator of Educational Programs, Alma Mater Europaea, Maribor, (Slovenia);
Marie-France Liefgen, Vice-president ANIL, EAPC, (Luxemburg);
Garry Maggi, Assist Dean -knowledge services at St Joseph’s HHC, Syracuse, New York, (USA);
Paul de Raeve, Secretary General European Federation of Nurses Associations (EFN), Brussels,(Belgium);
Advisory Board
Vesna Barbarić, Croatia; Nevenka Begić, Croatia; Zinka Bratuša, Croatia; Viktorija Bušić, Croatia; Irena Danyi Holetić, Croatia; Bosiljka Devčić, Croatia; Đurđica Duh, Croatia; Sanda Franković, Croatia; Marijeta Fištrek, Croatia; Blaženka Horvat, Croatia; Karmela Hrastinski, Croatia; Gordana Kičin Ercegovac, Croatia; Hrvoje Kaurin, Croatia; Vilma Kolarić, Croatia; Kristina Kužnik, Croatia; Ivana Lubina, Croatia; Branka Svetec, Croatia; Snježana Slabinjac Kordiš, Croatia; Ljerka Pavković, Croatia; Bruna Sokolić, Croatia; Mario Škalic, Croatia; Draženka Tenšek, Croatia;
57SG/NJ 2018;23:56-72
Milica Tikvić, Croatia; Aleksandar Trbojević, Croatia; Radmila Vrbat, Croatia;
Secretary
Magdalena Gilja
Electronic editors
Marko Stanić
Croatian Language Editor
Petra Gverić Katana
Proofreader for English Language
Petra Gverić Katana
Ethics in publishing
For information on Ethics in publishing and Ethical guidelines for journal publication see http://www.elsevier.com/publishin-gethics and http://www.elsevier.com/journal-authors/ethics.
The work described in your article must have been car-ried out in accordance with The Code of Ethics of the World Medical Association (Declaration of Helsinki) for experiments involving humans http://www.wma.net/en/30publications/10policies/b3/index.html
EU Directive 2010/63/EU for animal experiments http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/legislati-on_en.html
Uniform Requirements for manuscripts submitted to Bio-medical journals http://www.icmje.org
This must be stated at an appropriate point in the article.
Conflict of interest
All authors must disclose any financial and personal re-lationships with other people or organizations that could inappropriately influence (bias) their work. Examples of potential conflicts of interest include employment, consul-tancies, stock ownership, honoraria, paid expert testimony, patent applications/registrations, and grants or other fund-ing. If there are no conflicts of interest, please state this: ‘Conflicts of interest: “NONE”.
As for the conflict of interest, all authors must sign ICMJE COI disclosure Statement Form. The document is available at (http://www.iCMJe.org/coi_disclosure.pdf ).
Further information and an example of a Conflict of Inte-rest (COI) form can be found at: http://help.elsevier.com/app/answers/detail/a_id/286/p/7923.
Submission declaration and verification
Submission of an article implies: 1. that the work described has not been published previo-
usly (except in the form of an abstract or as part of a published lecture or academic thesis or as an electronic preprint, see http://www.elsevier.com/postingpolicy),
2. that it is not under consideration for publication el-sewhere,
3. that its publication is approved by all authors and ta-citly or explicitly by the responsible authorities where the work was carried out,
4. if accepted, it will not be published elsewhere in the same form, in English or in any other language, includ-ing electronically without the written consent of the copyright-holder (SG/NJ).
To verify originality, your article may be checked by the origi-nality detection service CrossCheck. More information could be found at: http://www.elsevier.com/editors/plagdetect.
Authorship
All authors should have made substantial contributions to all of the following:
(1) the conception and design of the study, or acquisition of data, or analysis and interpretation of data;
(2) drafting the article or revising it critically for important intellectual content;
(3) final approval of the version to be submitted.
Authorship Statement form/Conflict of interest disclosure
All contributing authors must fill out and sign these state-ments and submit them to the Editorial Office. Accepted ma-nuscripts will not be published until signed statements from all authors have been received. As for Authorship criteria, the SG/NJ adheres to the ICMJE recommendations, which pro-pose that authorship is based on the following 4 criteria:[1] Substantial contributions to the conception or design of
the work; or the acquisition, analysis, or interpretation of data for the work;
[2] Drafting the work or revising it critically for important intellectual content;
[3] Final approval of the version to be published;[4] Agreement to be accountable for all aspects of the
work in ensuring that questions related to the accuracy or integrity of any part of the work are appropriately in-vestigated and resolved.
(http://www.icmje.org/recommendations/browse/roles-and-responsibilities/defining-the-role-of-authors-and-contribu-tors.html).
Changes to authorship
This policy concerns the addition, deletion, or rearrange-ment of author names in the authorship of accepted ma-nuscripts.
Before the accepted manuscript is published in an onli-ne issue.
Requests to add or remove an author, or to rearrange the author names, must be sent to the Editor in Chief from the corresponding author of the accepted manuscript and must include: (a) the reason the name should be added or removed, or
the author names rearranged;(b) written confirmation (e-mail, fax, letter) from all authors
that they agree with the addition, removal or rearrange-ment.
In the case of addition or removal of authors, this includes confirmation from the author being added or removed.
58 SG/NJ 2018;23:56-72
Requests that are not sent by the corresponding author will be forwarded by the Associate editor to the corresponding author, who must follow the procedure as described above. Note that: (1) Associate editor will inform the Editor in Chief of any
such requests;(2) Publication of the accepted manuscript in an online
issue is suspended until authorship has been agreed.
Copyright
Upon acceptance of an article, authors will be asked to com-plete a ‘Authorship statement form” (for more information, and download the document please, see: (Instruction) at: http://hrcak.srce.hr/sgnj, or http://www.hums.hr/novi/index.php?option=com_content&view=article&id=21&Itemid=20
An e-mail will be sent to the corresponding author confirm-ing receipt of the manuscript together with an Authorship statement form”.
Subscribers may reproduce tables of contents or prepare lists of articles including abstracts for internal circulation within their institutions. Permission of the Publisher is required for resale or distribution outside the institution and for all oth-er derivative works, including compilations and translations (please consult http://www.medicinskanaklada.hr/).
If excerpts from other copyrighted works are included, the author(s) must obtain written permission from the copy-right owners and credit the source(s) in the article. For more information please consult http://www.elsevier.com/permissions.
Retained author rights
As an author you (or your employer or institutions) re-tain certain rights. For more information on author rights, please see Retracting articles http://publicationethics.org/case/breach-intellectual-property-rights
The SG/NJ fully accepts the COPE guidelines on retraction, issued 1 December 2009: Guidelines can be downloaded here. Download PDF (120 kb). © 2009 COPE.
Contributors and Acknowledgements
All those individuals who provided help during the resear-ch (e.g., providing language help, writing assistance or pro-ofreading the article, etc.) that do not meet criteria for aut-horship should be acknowledged in the paper.
Registration of clinical trials
Registration in a public trials registry is a condition for pub-lication of clinical trials in SG/NJ in accordance with Interna-tional Committee of Medical Journal Editors (ICMJE, http://www.icmje.org) recommendations. Trials must register at or before the onset of patient enrolment. The clinical trial reg-istration number should be included at the end of the ab-stract of the article. A clinical trial is defined as any research study that prospectively assigns human participants or groups of humans to one or more health-related interven-tions to evaluate the effects of health outcomes. Health-re-lated interventions include any intervention used to mod-ify a biomedical or health-related outcome (for example
drugs, surgical procedures, devices, behavioral treatments, dietary interventions, and process-of-care changes). Health outcomes include any biomedical or health-related mea-sures obtained in patients or participants, including phar-macokinetic measures and adverse events. Purely observa-tional studies (those in which the assignment of the medi-cal intervention is not at the discretion of the investigator) will not require registration.
Informed consent and patient details
Studies on patients or volunteers require ethics commit-tee approval and informed consent, which should be doc-umented in the paper. Appropriate consents, permissions and releases must be obtained where an author wishes to include case details or other personal information or imag-es of patients and any other individuals. For more informa-tion, please review the Elsevier Policy on the Use of Imag-es or Personal Information of Patients or other Individuals, http://www.elsevier.com/patient-consent-policy, as well as http://publicationethics.org/case/informed-consent.
Unless you have written permission from the patient (or, where applicable, the next of kin), the personal details of any patient included in any part of the article and in any supplementary materials (including all illustrations and vi-deos) must be removed before submission.
Role of the funding source
You are requested to identify who provided financial support for the conduct of the research and/or preparation of the ar-ticle and to briefly describe the role of the sponsor(s), if any, in study design; in the collection, analysis and interpretati-on of data; in the writing of the report; and in the decision to submit the article for publication. If the funding source(s) had no such involvement then this should be stated.
Accessibility
Articles are freely available through local rank database HRČAK (www.hrčak.sgnj), official web-site of Croatian Nurs-es Association (www.hums.hr), and hard copies. SG/NJ has no publication fee.
GUIDELINES FOR AUTHORS
Language (usage and editing services)
Please write your text in good English (American or British usage is accepted, but not a mixture of these). Authors who feel their English language manuscript may require editing to eliminate possible grammatical or spelling errors and to conform to correct scientific English may wish to use the English Language Editing service available from Elsevier’s WebShop (http://webshop.elsevier.com/languageediting/).
Submission
All correspondence, including notification of the Editor’s decision and requests for revision, is sent by e-mail.
Please submit your article to the Editor in Chief to e-mail: [email protected], or to the editorial office at: [email protected].
59SG/NJ 2018;23:56-72
Submission letter
All new manuscripts should be accompanied by a submissi-on letter that includes the following statements: (a) there has been no duplicate publication or submission
elsewhere; (b) all authors have read and approved the manuscript; (c) subject to acceptance, authors will transfer copyright to
the Publisher; and (d) there is no ethical problem or conflict of interest (see
ethics in publishing).
The submission letter should also indicate the type of pa-per and the appropriate subject category.
Referees
The journal employs a double blind peer review process for all submissions.
Please submit the names and institutional e-mail addresses of several potential referees. Note that the editor in chief retains the sole right to decide whether or not the sugge-sted reviewers are used.
From now on, all reviewers, editors, section editors, Editori-al Board members, included in the publication process will also be asked to disclose any potential conflict of interest regarding the manuscript they are asked to review (prima-rily relationships with the pharmaceutical industry).
Use of word processing software [only for articles written at English language]
The text should be in single-column format. Keep the layout of the text as simple as possible. Most formatting co-des will be removed and replaced on processing the article. In particular, do not use the word processor’s options to ju-stify text.
However, do use bold face, italics, subscripts, superscripts etc. When preparing tables, if you are using a table grid, use only one grid for each individual table and not a grid for each row. If no grid is used, use tabs, not spaces, to align columns. The electronic text should be prepared in a way very similar to that of conventional manuscripts (see also the Guide to Publishing with Elsevier: http://www.elsevier.com/guidepublication).
Note that source files of figures, tables and text graphics will be required whether or not you embed your figures in the text.
To avoid unnecessary errors you are strongly advised to use the ‚spell-check’ and ‚grammar-check’ functions of your word processor.
Article structure
In order to meet the standards of scientific writing, the SG/NJ strongly advise the inexperienced authors, that before the first submission, study the European Association of Sci-entific Editors [EASE] Guidelines for Authors and Translators of Scientific Articles to be Published in English (English and Croa-tian version, pdf format), available at:
http://www.ease.org.uk/publications/author-guidelines
http://www.ease.org.uk/sites/default/files/ease_guidelines-june2014-croatian.pdf
Word Limits
Papers should not exceed 3000 words for an original arti-cle [OA], review article [RA], Editorial [ED], Historical Pages [HP], Patient safety [PS], Workplace safety [WPS] (excluding references). Brief Communication [BC], Case Report [CR], Essays [ES], Images in nursing [IiN] and Letter to the Editor [LTTE] should not exceed 1500 words.
Subdivision - numbered sections
Divide your article into clearly defined and numbered secti-ons. Subsections should be numbered 1.1 (then 1.1.1, 1.1.2, ...), 1.2, etc. (the abstract is not included in section numbe-ring). Use this numbering also for internal cross-referen-cing: do not just refer to ‘the text’. Any subsection may be given a brief heading. Each heading should appear on its own separate line.
Introduction
State the objectives of the work and provide an adequa-te background, avoiding a detailed literature survey or a summary of the results.
Material and methods
Provide sufficient detail to allow the work to be reprodu-ced. Methods already published should be indicated by a reference: only relevant modifications should be described.
Theory/calculation
A Theory section should extend, not repeat, the backgro-und to the article already dealt with in the Introduction and lay the foundation for further work. In contrast, a Calculati-on section represents a practical development from a the-oretical basis.
Results
Results should be clear and concise.
Discussion
This should explore the significance of the results of the work, not repeat them.
A combined Results and Discussion section is often appro-priate. Avoid extensive citations and discussion of publis-hed literature.
Conclusions
The main conclusions of the study may be presented in a short Conclusions section, which may stand alone or form a subsection of a Discussion or Results and Discussion sec-tion.
Appendices
If there is more than one appendix, they should be identifi-ed as A, B, etc. Formulae and equations in appendices sho-uld be given separate numbering: Eq. (A.1), Eq. (A.2), etc.;
60 SG/NJ 2018;23:56-72
in a subsequent appendix, Eq. (B.1) and so on. Similarly for tables and figures: Table A.1; Fig. A.1,etc.
Essential title page information
Title. Preferably must be concise and informative. Titles are often used in information-retrieval systems. Avoid abbre-viations and formulae where possible.
Running head: It must be written on English and Croatian language.
Author names and affiliations. Where the family name may be ambiguous (e.g., a double name), please indicate this clearly. Present the authors’ affiliation addresses (whe-re the actual work was done) below the names. Indicate all affiliations with a lower-case superscript letter immedia-tely after the author’s name and in front of the appropriate address. Provide the full postal address of each affiliation, including the country name and, if available, the e-mail address of each author.
Corresponding author. Clearly indicate who will handle correspondence at all stages of refereeing and publication, also post-publication. Ensure that phone numbers (with country and area code) are provided in addition to the e-mail address and the complete postal address. Con-tact details must be kept up to date by the correspon-ding author.
Present/permanent address. If an author has moved sin-ce the work described in the article was done, or was visi-ting at the time, a ‘Present address’ (or ‘Permanent addre-ss’) may be indicated as a footnote to that author’s name. The address at which the author actually did the work must be retained as the main, affiliation address.
Your title page, numbered as 1, should give the title in ca-pital letters (not exceeding 100 letters), and a running title (not exceeding 50 letters).
Abstract
An abstract must be written at separate page, after the first page. It must be written on English and Croatian language. A concise and factual abstract is required. The abstract sho-uld state briefly the purpose of the research, the principal results and major conclusions. An abstract is often presen-ted separately from the article, so it must be able to stand alone. For this reason, References should be avoided, but if essential, then cite the author(s) and year(s). Also, non-stan-dard or uncommon abbreviations should be avoided, but if essential they must be defined at their first mention in the abstract itself.
For all original research articles, the abstract should be structured with the following headings: Introduction; Met-hods; Results; Discussion; Conclusion.
The abstract should be a maximum of 300 words.
Keywords
Immediately after the abstract provide a maximum of 6 keywor-ds. It must be written on English and Croatian language.
Avoid general and plural terms and multiple concepts (avo-id, for example, ‘and’, ‘of’). These keywords will be used for indexing purposes.
Units
Follow internationally accepted rules and conventions: use the international system of units (SI). If other units are men-tioned, please give their equivalent in SI.
Acknowledgements
Collate acknowledgements in a separate section at the end of the article before the references and do not, therefore, include them on the title page, as a footnote to the title or otherwise. List here those individuals who provided help during the research (e.g., providing language help, writing assistance or proof reading the article, etc.).
Examples of those who might be acknowledged include a person who provided purely technical help, writing assistan-ce, or a department chair that provided only general support. Authors should disclose whether they had any writing assi-stance and identify the entity that paid for this assistance.
Footnotes
Footnotes should be used sparingly. Do not include foot-notes in the Reference list.
Artwork
Electronic artwork
General points
Make sure you use uniform lettering and sizing of your original artwork. Embed the used fonts if the application provides that option. Aim to use the following fonts in your illustrations: Times New Roman, Verdana, or use fonts that looks similar.
Number the illustrations according to their sequence in the text. Use a logical naming convention for your artwork files.
Provide captions to illustrations separately.
Size the illustrations close to the desired dimensions of the printed version. Submit each illustration as a sepa-rate file. A detailed guide on electronic artwork is available at: http://www.elsevier.com/artworkinstructions
You are urged to visit this site; some excerpts from the de-tailed information are given here.
Formats
If your electronic artwork is created in a Microsoft Office application (Word, PowerPoint, Excel) then please supply ‘as is’ in the native document format.
Regardless of the application used other than Microsoft Of-fice, when your electronic artwork is finalized, please ‘Save as’ or convert the images to one of the following formats (note the resolution requirements for line drawings, half-tones, and line/halftone combinations given below): EPS (or PDF): Vector drawings, embed all used fonts. TIFF (or JPEG): Color or grayscale photographs (halftones), keep to a mini-mum of 300 dpi. TIFF (or JPEG): Bitmapped (pure black & white pixels) line drawings, keep to a minimum of 1000 dpi. TIFF (or JPEG): Combinations bitmapped line/half-tone (col-or or grayscale), keep to a minimum of 500 dpi.
61SG/NJ 2018;23:56-72
Please do not:
Supply files that are optimized for screen use (e.g., GIF, BMP, PICT, WPG); these typically have a low number of pixels and limited set of colors; Supply files that are too low in resolu-tion; Submit graphics that are disproportionately large for the content.
Illustration services
Elsevier’s WebShop (http://webshop.elsevier.com/illustration-services). offers Illustration Services to authors preparing to submit a manuscript but concerned about the quality of the images accompanying their article. Elsevier’s expert illustra-tors can produce scientific, technical and medical-style im-ages, as well as a full range of charts, tables and graphs.
Figure captions
Ensure that each illustration has a caption. Supply capti-ons separately, not attached to the figure. A caption sho-uld comprise a brief title (not on the figure itself) and a description of the illustration. Keep text in the illustrati-ons themselves to a minimum but explain all symbols and abbreviations used.
Tables
Number tables consecutively in accordance with their appearance in the text. Be sparing in the use of tables and ensure that the data presented in tables do not duplicate results described elsewhere in the article.
References
Citation in text
Please ensure that every reference cited in the text is also present in the reference list (and vice versa). Any references cited in the abstract must be given in full. Unpublished re-sults and personal communications are not recommended in the reference list, but may be mentioned in the text. If these references are included in the reference list they sho-uld follow the standard reference style of the journal and should include a substitution of the publication date with either ‘Unpublished results’ or ‘Personal communication’. Citation of a reference as ‘in press’ implies that the item has been accepted for publication.
Reference links
Increased discoverability of research and high quality peer review are ensured by online links to the sources cited. In order to allow us to create links to abstracting and indexing services, such as Scopus, CrossRef and PubMed, please en-sure that data provided in the references are correct. Please note that incorrect surnames, journal/book titles, publica-tion year and pagination may prevent link creation. When copying references, please be careful as they may already contain errors. Use of the Digital Object Identifier (DOI) is encouraged.
Web references
As a minimum, the full URL should be given and the date when the reference was last accessed. Any further infor-
mation, if known (DOI, author names, dates, reference to a source publication, etc.), should also be given.
Reference style
Text: Indicate references by number(s) in square brackets in line with the text. The actual authors can be referred to, but the reference number(s) must always be given.
Example: ‘..... as demonstrated [3,6]. Holland and Jones [8] obtained a different result ....’
List: Number the references (numbers in square brackets) in the list in the order in which they appear in the text.
Examples:
Reference to a journal publication:
[1] Borneuf AM, Haigh C, 2010. The who and where of clini-cal skills teaching: a review from the UK perspective. Nurse Education Today. 2010; 30: 197-201.
Reference to a book:
[2] W. Strunk Jr., E.B. White, The Elements of Style, fourth ed., Longman, New York, 2000.
Reference to a chapter in an edited book:
[3] G.R. Mettam, L.B. Adams, How to prepare an electronic version of your article, in: B.S. Jones, R.Z. Smith (Eds.), Intro-duction to the Electronic Age, E-Publishing Inc., New York, 2009, pp. 281–304.
Journal abbreviations source
Journal names should be abbreviated according to the List of Title Word Abbreviations: The list of abbreviations is available at: http://www.issn.org/services/online-services/access-to-the-ltwa/.
Video data
SG/NJ accepts animation sequences to support and enhan-ce your scientific research. Authors who have animation fi-les that they wish to submit with their article are strongly encouraged to include links to these within the body of the article.
In order to ensure that your animation material is directly usable, please provide the files in one of our recommended file formats with a preferred maximum size of 5 MB. For more detailed instructions please visit: http://www.elsevier.com/ar-tworkinstructions. Note: since video and animation cannot be embedded in the print version of the journal, please pro-vide text for both the electronic and the print version for the portions of the article that refer to this content.
Supplementary data
In order to ensure that your submitted material is directly usable please provide the data in one of our recommend-ed file formats. Authors should submit the material in elec-tronic format together with the article and supply a concise and descriptive caption for each file. For more detailed in-structions please visit artwork instruction pages at http://www.elsevier.com/artworkinstructions
62 SG/NJ 2018;23:56-72
Submission checklist [before submission]
The following list will be useful during the final checking of an article prior to sending it to the journal for review. Please consult this Guide for Authors for further details of any item.
Ensure that the following items are present:
One author has been designated as the corresponding author with contact details:
E-mail address;
Full postal address;
Phone numbers;
All necessary files have been uploaded, and contain:
Keywords;
All figure captions;
All tables (including title, description);
Further considerations
• Manuscript has been ‘spell-checked’ and ‘grammar-checked’
• References are in the correct format for SG/NJ
• All references mentioned in the Reference list are cited in the text, and vice versa
• Permission has been obtained for use of copyrighted material from other sources (including the Web)
• Colour figures are not accepted by the SG/NJ.
For any further information please visit our customer support site at http://www.medicinskanaklada.hr/).
Manuscript types
The journal publishes the following types of papers:
• Nursing education
• Nursing practice
• Research
• Health care education
• Midwifery
• Ethics in nursing and medicine
• Nursing management
• Public health
• History of nursing and medicine
Manuscript format et style
Original article [OA] - 3000 word count
The NJ gives priority to reports of original research that are likely to change thinking about nursing science. Randomi-zed controlled trials (RCT) should be reported in accordan-ce with a recognized checklist. The checklist used should be mentioned in the Materials and methods section.
Brief Communication [BC] - 1500 word count
BC outlines a substantial jump in thinking that is testable. New data are not part of a BC, but you must include a secti-on on how to test your idea.
Case Reports [CR] - 1500 word count
These papers describe, in 1500 words, a single interesting case, which should not be a rarity and that provides a te-aching point.
Editorial [ED] - 3000 word count
The voice of the NJ, editorials are written in house by the journal editorial-writing team.
Essays [ES] – 1500 word count
An essay is a personal comment that appeals to our interna-tional readership of medical doctors. These original, opini-on based essays strictly by a single author have no abstract and no more than 1500 words and up to 30 references. A word count of the manuscript must be provided with the submission. The best personal view pieces make a single strong, innovative, and well‐argued point. The essays sho-uld be up‐to‐date, perceptive, and with relevance to mo-dern medicine.
Historical Pages [HP] - 3000 word count
Disease focused overviews for the generalist, covering epi-demiology, diagnosis and management.
Review article [REV] - 3000 word count
When writing any review paper, it is important that there should be complete transparency about the choice of ma-terial included. Since these papers should be comprehen-sive, we encourage citation of publications in non-English languages.
Patient safety [PS] - 3000 word count
Sentinel event monitoring and reporting, root cause analysis, incident reporting, medication safety policy and procedures, integration technology into patient care pro-cesses, cost-benefit analysis.
Workplace safety [WPS] - 3000 word count
Providing a wide overview of everyday nurses procedures, topics, with analysis of the pathologic, anatomic and physi-ologic conditions, evaluation of results, and recommenda-tions for appropriate procedures. Improve quality indicated by cost-effectiveness and customer satisfaction.
Letter to the editor [LTTE] - 1000 word count
A letter sent to a journal about issues of concern from its re-aders.
Images in nursing [IN]
Illustrations that are in connection with the congresses, symposia.
63SG/NJ 2018;23:56-72
Figures including composite parts a,b,c, etc. will only be allowed if ALL of the constituting parts are mounted into 1 image / 1 electronic file.
Notices
IMPORTANT: All papers submitted not-conforming to the above specifications will not be considered for review and immediately returned to the authors - note that it saves ti-me and effort to submit correctly the first time around.
Language. Manuscripts must be written in Croatian or En-glish. Spelling can be British or American, but consistent throughout.
REPORTING SPECIFIC TYPE OF STUDIES
Some types of research reports require specific organizati-on of the manuscript and presentation of data. We ask aut-hors to follow available recommendations for the following study designs. Examples include PRISMA for meta‐analyses of randomized controlled trials (http://www.stard‐ state-ment.org/), MOOSE for meta‐analyses of epidemiological studies (http://jamanetwork.com/journals/jama/article‐ab-stract/192614), AMSTAR for systematic reviews (https://am-star.ca/index.php), STARD for studies of diagnostic accuracy (http://www.stard‐ statement.org/), STROBE for reporting ob-servational studies in epidemiology (cohort, case‐control, and cross‐sectional studies; https://www.strobe‐statement.org/index.php?id=strobe‐home), ARRIVE for research using la-boratory animals (https://www.nc3rs.org.uk/arrive‐guidelines), CONSORT for randomized controlled trials (http://www.con-sort‐statement.org/), TREND for non‐ randomized controlled trials (https://www.cdc.gov/trendstatement/), SQUIRE for qu-ality improvement studies in health care (http://www.squi-re‐statement.org/), COREQ for reporting qualitative research (https://academic.oup.com/intqhc/article/19/6/349/1791966/Consolidated‐criteria‐for‐reporting‐ qualitative), and CARE for case reports (http://www.care‐statement.org/). Where the su-bjects of research comprise organisms capable of differen-tiation by sex and/or by gender the authors should follow SAGER guidelines (https://researchintegrityjournal.biomedcen-tral.com/articles/10.1186/s41073‐016‐0007‐6). The latest upda-tes of reporting guidelines are available from the EQUATOR Network ‐ an international initiative that seeks to enhance reliability and value of medical research literature by promo-ting transparent and accurate reporting of research studies (http://www.equatornetwork.org/resource‐centre/library‐ofhe-alth‐research‐reporting/). The authors have to submit rele-vant checklist and flow diagrams with their manuscript.
Revised manuscripts
Label accordingly (2nd, 3rd version) including new figures, videos and tables; provide a covering letter, replying point-by-point to the Editor’s and referees’ comments, and des-cribing the changes which have been made in the revised version. Highlight the changes in the revised manuscript to facilitate editorial reassessment.
Submission of manuscripts. To submit a revised manuscript, please prepare your manuscript according to the instructions
set forth in detail. Revised articles are submitted simultane-ously, by e-mail to the Editor-in-chief and NJ editorial office: [email protected]; [email protected].
AFTER ACCEPTANCE
Use of the Digital Object Identifier
The Digital Object Identifier (DOI) may be used to cite and link to electronic documents. The DOI consists of a unique alpha-numeric character string which is assigned to a docu-ment by the publisher upon the initial electronic publica-tion. The assigned DOI never changes. Therefore, it is an ideal medium for citing a document, particularly ‘Articles in press’ because they have not yet received their full biblio-graphic information. Example of a correctly given DOI (in URL format; here an article in the Sestrinski glasnik/Nursing Journal: http://dx.doi.org/10.11608/sgnj.2013.18.041).
When you use a DOI to create links to documents on the web, the DOIs are guaranteed never to change.
Online proof correction
Corresponding authors will receive an e-mail with attached MS Word document, allowing corrections. The authors can comment on figures/tables and answer questions from the editor. All instructions for proofing will be given in the e-mail we send to authors. We will do everything possible to get your article published quickly and accurately. Ple-ase use this proof only for checking the typesetting, edi-ting, completeness and correctness of the text, tables and figures. Significant changes to the article as accepted for publication will only be considered at this stage with per-mission from the Editor. It is important to ensure that all corrections are sent back to Editor in chief in one communi-cation. Please check carefully before replying, as inclusion of any subsequent corrections cannot be guaranteed. Pro-ofreading is solely your responsibility.
PUBLICATION PROCESS
After a manuscript has been accepted for publication in SG/NJ, the author(s) will automatically receive a notification. The accepted manuscript will be processed into page proofs, with all art and tables in place. The production editor will send the corresponding author a galley proof by e‐mail or mail, which should be corrected and returned within 72 hours. Authors must check their proofs very carefully, because the approval indicates that all copyediting changes have been accepted unless corrections are returned to the production editor. Aut-hors must also answer any copyediting queries listed on the last page of the proof. As long as the author(s) fail(s) to answer the queries or to perform requested modifications, their ar-ticle will not be published in SG/NJ.
The corresponding author will be provided with a person-alized link providing free access to the final published ver-sion of the article on local rank base HRČAK (http://hrcak.srce.hr/sgnj), and official site of Croatian Nurses Association (http://www.hums.hr/novi/).
64 SG/NJ 2018;23:56-72
[ISSN 1331-7563] [E-ISSN 1848-705X]
SESTRINSKI GLASNIK/ NURSING JOURNAL [SG/NJ]
UPUTE ZA AUTORE
UREĐIVAČKA POLITIKASestrinski glasnik/Nursing Journal (SG/NJ) je recenzirani ča-sopis koji publicira znanstvene i stručne članke iz svih po-dručja biomedicine i zdravstva. Posebice su interesantni članci za publiciranje u SG/NJ koji opisuju kvalitetna izvor-na istraživanja, pregledni članci, kratke komunikacije i pri-kazi slučajeva, pisma uredniku i slike u sestrinstvu.
SG/NJ publicira članke koji su doprinos znanstvenoj gra-ni sestrinstva, sestrinskoj praksi, istraživanju, obrazovanju, javnom zdravstvu, primaljstvu i etici u sestrinstvu i medi-cini, zdravstvenoj skrbi, javnom zdravstvu i povijesti zdrav-stvene njege i medicine.
Članci koji su prezentirani na godišnjim sastancima Hrvatske Udruge Medicinskih Sestara, Američke Organizacije Rukovo-ditelja u Sestrinstvu, Europske Federacije Udruga medicin-skih sestara i Međunarodnog vijeća medicinskih sestara, koji opisuju problematiku sestrinstva utemeljenog na dokazima, razmatraju se za publiciranje u tijeku kalendarske godine.
Časopis publicira članke koji imaju visoki stupanj original-nosti i ispunjavaju znanstvene standarde prezentacije, po-sebice teme koje su izvorne, a tekst je napisan analitički i opisuje konstruktivnu kritiku prethodno publiciranih člana-ka sa istom tematikom kao i postojeće znanstvene inicijati-ve za publiciranje novih članaka.
Autorima se preporuča da prijave članke koji će potaknuti raspravu o budućim istraživanjima u sestrinstvu, odnosima u obrazovanju i zdravstvu, i koji će poboljšati stupanj kvali-tete, citiranost časopisa i povećati akademske i etičke stan-darde publiciranja.
Slikovni prikazi su od posebnog zanimanja.
Svi tekstovi moraju biti napisani na hrvatskom ili engleskom jeziku, i to u skladu s ICMJE preporuka (engl. Recommendati-ons by the International Committee of Medical Journal Editors (ICMJE), formerly the Uniform Requirements for Manuscripts), iste su dostupne su na web-stranici: http://www.icmje.org/
Svi rukopisi koji su prijavljeni za publiciranje podliježu re-cenziji glavnog urednika, pomoćnika glavnog urednika, izabranih recenzenata i recenzenta, te ukoliko je potrebito recenzenta iz grane statistike. Prihvaćanje teksta za publi-ciranje utemeljeno je na originalnosti teksta, znanstvenom stupnju značajnosti i originalnosti rukopisa.
POSEBNA NAPOMENA: Uredništvo, međunarodni ured-nički odbor pozdravlja i potiče autore da prijavljuju rukopi-se na Engleskom jeziku.
INDEKSIRANJEGoogle Scholar
Open Access Library
Hrčak
CrossRef
GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA
Višnja Vičić-Hudorović
UREDNIŠTVO
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika
Aleksandra Vidoša, dipl. med. techn Zagreb, Croatia
Urednički odbor
Josipa Bišćan, mag. med. techn., Policlinic Medikol, Zagreb, Croatia;
Narcis Hudorović, MD, PhD, Clinical Hospital Centre „Sestre milosrdnice, Zagreb, Croatia;
Mirjana Kozina, mag. med. techn., Medical School „Vrapče“ Zagreb, Croatia;
Lupieri Tanja, mag. med. techn., Clinical Hospital „Sveti Duh“, Zagreb, Croatia;
Branka Rimac, mag. med. techn., Clinical Hospital Centre „Rebro“,Zagreb, Croatia;
Žarković Neven, MD, PhD, Rudjer Boskovic Institute, Zagreb, Croatia;
Međunarodni izdavački savjet
Pamela Austin Thompson, MS, RN, CENP, FAAN, Chief Executive Officer, AONE (Chicago,USA);
Bojana Filej, Coordinator of Educational Programs, Alma Mater Europaea, Maribor, (Slovenia);
Marie-France Liefgen, Vice-president ANIL, EAPC, (Luxemburg);
Garry Maggi, Assist Dean -knowledge services at St Joseph’s HHC, Syracuse, New York, (USA);
Paul de Raeve, Secretary General European Federation of Nurses Associations (EFN), Brussels,(Belgium);
Izdavački savjet Sestrinskog glasnika
Vesna Barbarić, Croatia; Nevenka Begić, Croatia; Zinka Bratuša, Croatia; Viktorija Bušić, Croatia; Irena Danyi Holetić, Croatia; Bosiljka Devčić, Croatia; Đurđica Duh, Croatia; Sanda Franković, Croatia; Marijeta Fištrek, Croatia; Blaženka Horvat, Croatia; Karmela Hrastinski, Croatia; Gordana Kičin Ercegovac, Croatia; Hrvoje Kaurin, Croatia; Vilma Kolarić, Croatia; Kristina Kužnik, Croatia; Ivana Lubina, Croatia; Branka Svetec, Croatia; Snježana Slabinjac Kordiš, Croatia; Ljerka Pavković, Croatia; Bruna Sokolić, Croatia; Mario Škalic, Croatia; Draženka Tenšek, Croatia;
65SG/NJ 2018;23:56-72
Milica Tikvić, Croatia; Aleksandar Trbojević, Croatia; Radmila Vrbat, Croatia;
Tajnica uredništva
Magdalena Gilja
Elektroničko izdanje [urednica]
Marko Stanić
Lektor za hrvatski jezik [urednica]
Petra Gverić Katana;
Lektor za engleski jezik [urednica]
Petra Gverić Katana;
Etika u publiciranju
Za informacije o etici u publiciranju i etičkim smjernicama za publiciranje u znanstvenim časopisima posjetite web adrese http://www.elsevier.com/publishingethics i http://www.elsevier.com/journal-authors/ethics.
Istraživanje opisano u vašem članku mora biti provedeno s principima Etičkog kodeksa Svjetskog liječničkog zbo-ra [engl. The Code of Ethics of the World Medical Asso-ciation (Declaration of Helsinki)], te za eksperimentalna istraživanja u koja su uključeni ljudi http://www.wma.net/en/30publications/10policies/b3/index.html
Direktiva EU 2010/63 / EU za pokuse na životinjama http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/legislati-on_en.html
Opće prihvaćeni zahtjevi za publiciranje u biomedicinskim časopisima http://www.icmje.org
Sve mora biti navedeno na odgovarajućem mjestu u rukopisu.
Sukob interesa
Svi autori moraju opisati sve financijske i osobne odnose s drugim osobama ili organizacijama koje bi mogle utjeca-ti na neprimjerene rezultate opisane u rukopisu. Primjeri potencijalnog sukoba interesa su dvostruko zapošljavanje, konzultantski honorari, dioničarstvo, plaćena vještačenja, patentne prijave / registracije, subvencije ili drugi oblici fi-nanciranja autora. Ako nema sukoba interesa onda je po-trebito u tekstu rukopisa [poslije odsječka zaključak a prije literaturnih navoda] navesti: “NEMA sukoba interesa”.
Svi autori prijavljenog članka, istovremeno uz prijavu ru-kopisa moraju poslati i potpisanu izjavu o sukobu interesa prema ICMJE –izjava o otkrivanju sukobu interesa. Obrazac je dostupan na (http://www.iCMJe.org/coi_disclosure.pdf )
Nadalje, dodatni podatci i primjer sukoba interesa (engl. Conflict of Interest- COI) može se naći na: http://help.elsevier.com/app/answers/detail/a_id/286/p/7923.
Prijava rukopisa i verifikacija podataka
Prijavljivanje rukopisa podrazumijeva da: 1. isti nije prethodno publiciran (osim u obliku sažetka ili
kao dio objavljenog predavanja ili akademski rad ili kao elektronički dokument akademskog rukopisa, za više detalja pogledajte http://www.elsevier.com/postingpo-licy),
2. rukopis nije prijavljen za svrhe publiciranja u drugom časopisu,
3. je rukopis odobren za publiciranje od strane svih autora te od strane nadležnih tijela u kojima je istraživanje izvr-šeno,
4. ako će rukopis biti prihvaćen za publiciranje isti neće bi-ti publiciran u drugom znanstvenom časopisu u istom obliku, na engleskom ili na bilo kojem drugom jeziku, uključujući i elektronski oblik bez pismene suglasnosti nositelja autorskog prava, tj. SG/NJ.
U svrhe provjere originalnosti i plagijarizma vašeg rukopi-sa uredništvo može vaš rukopis provjeriti uporabom Cro-ssCheck softvera. Više informacija može se naći na: http://www.elsevier.com/editors/plagdetect.
Autorstvo
Svi autori moraju imati značajan doprinos u navedena tri čimbenika, i to:
(1) koncepcija i dizajn studije, prikupljanju podataka, u ana-lizi i interpretaciju podataka;
(2) izrada predloška članka ili kritička revizija intelektualnog sadržaja;
(3) pisano odobrenje teksta koji je prihvaćen za publiciranje.
Izjava o autorstvu
Svi autori koji su navedeni u članku moraju opisati osobni doprinos u pisanju članka, te potpisati izjavu/obrazac te iste dostaviti uredništvu SG/NJ. Prihvaćeni rukopisi neće bi-ti publicirani, sve dok uredništvo SG/NJ ne zaprimi ispunje-ne i potpisane izjave od strane svih autora.
U odnosu na kriterije o autorstvu, SG/NJ pridržava se pre-poruka ICMJE (engl. International Committee of Medical Journal Editors (ICMJE). Prema navedenim preporukama autorstvo se temelji na četiri kriterija, i to:[1] značajan doprinos koncepciji i dizajnu članka; dobivanje,
analiza, odnosno tumačenje rezultata opisanih u članku; [2] izrada plana tj. tijeka istraživanja ili kritička evaluacija in-
telektualnog sadržaja;[3] konačno odobrenje završne verzije članka prije publici-
ranja; [4] znanstvena i etička odgovornost za sve dijelove član-
ka, posebice za točnost ili cjelovitost opisanih rezultata, te da su isti prikupljeni i opisani prema međunarodnim standardima znanstvenog publiciranja.
(http://www.icmje.org/recommendations/browse/roles-and-responsibilities/defining-the-role-of-authors-and-contribu-tors.html).
Promjene autorstva
Ovo pravilo odnosi se na dodavanje, brisanje ili premještaj redoslijeda imena autora u prihvaćenim rukopisima.
Zahtjev se podnosi prije publiciranja rukopisa u online izdanju.
Dodavanje ili uklanjanje autora ili promjene redoslijeda imena autora, mora biti poslan glavnom i odgovornom uredniku, i to od strane autora za korespondenciju prihva-ćenog rukopisa i mora sadržavati:
66 SG/NJ 2018;23:56-72
(a) razlog zbog kojeg je potrebito dodati ili ukloniti autora, i/ili promijeniti redoslijed autora;
(b) pismena potvrda (e-mail, fax, pismo) od svih autora da su suglasni s dodavanjem, uklanjanjem autora ili pro-mjenom redoslijeda.
U slučaju dodavanja ili uklanjanja autora, isto, mora biti pis-meno verificirano od strane navedenog autora.
Zahtjevi koji nisu poslani od strane autora za korespon-denciju biti će proslijeđeni pomoćniku glavnog urednika, a potom se zahtijev odašilje autoru za korespondenciju, koji mora poštivati gore opisanu proceduru. Potrebito je imati na umu da:
(1) Pomoćnik obaviještava glavnog urednika o prispjeću za-htijeva;
(2) Publiciranje prihvaćenog rukopisa u on-line izdanju je zaustavljeno dok autorstvo nije potvrđeno.
Autorsko pravo
Nakon prihvaćanja članka za publiciranje, autori će biti za-moljeni da ispune obrazac “Izjava o autorstvu “ (za više in-formacija i preuzimanje dokumenta molimo, pogledajte (Upute) na: http://hrcak.srce.hr/sgnj, ili http://www.hums.hr/novi/index.php?option=com_content&view=article&id=21&Itemid=20
Autoru za korespondenciju biti će poslan E-mail, kojim se potvrđuje primitak rukopisa, te obrazac “Izjava o autorstvu “, koji je potrebito popuniti te poslati glavnom uredniku.
Pretplatnici mogu reproducirati tablice, slike ili sadržaj objavljenih članaka, uključujući sažetke, za potrebe unutar njihovih institucija. Za daljnju prodaju ili distribuciju kao i i za sve druge radnje, uključujući kompilacije i prijevode, po-trebita je dozvola izdavača. Za navedene svrhe potrebito je kontaktirati nakladnika, i to na: http://www.medicinskana-klada.hr/.
Ako su u tekstu rukopisa uključene slike i tablice, patenti iz drugih autorskih djela, autor (i) moraju pribaviti pismenu suglasnost vlasnika autorskih prava i izdavača, te iste na-vesti. Za više informacija posjetite: http://www.elsevier.com/permissions.
Zadržavanje autorskih prava
Kao autor vi (ili vaš poslodavac ili ustanove) zadržavate određena prava.
Za više informacija o autorskim pravima, molimo posjeti-te web adresu: http://publicationethics.org/case/breach-in-tellectual-property-rights
SG/NJ striktno se pridržava smjernica o autorskim pravima, publicirane dana 1. prosinca 2009. godine. Smjernice može-te preuzeti na slijedećoj adresi. Preuzmite PDF dokument (120 KB). © 2009 COPE. Download PDF (120 kb).
Suradnici i zahvale
Sve osobe koje su sudjelovale u provođenju istraživanja (npr, lektori, grafičari i sl.), a koje ne ispunjavaju kriterije za autorstvo treba navesti u tekstu rukopisa, i to u poglavlju zahvala.
Registracija kliničkih ispitivanja
Upis u javni registar kliničkih ispitivanja je uvjet za objavu rezultata istih u SG/NJ, a sve u skladu s preporukama Me-đunarodnog odbora Urednika medicinskih časopisa (en-gl. International Committee of Medical Journal Editors-IC-MJE, http://www.icmje.org). Ispitivanja se moraju registrirati prije početka uključivanja ispitanika u kliničko ispitivanje. Matični broj kliničkog ispitivanja treba biti naveden na za-vršetku sažetka članka. Kliničko ispitivanje je bilo koji istra-živanje u koje su prospektivno uključeni osobe ili skupine ljudi u svrhu ispitivanje krajnjih zdravstvenih ishoda liječe-nja jednog ili više medicinskih postupaka/metoda. Zdrav-stvene intervencije čija je svrha povećanje kvalitete krajnjih ishoda liječenja uključuju modificirane biomedicinske ili zdravstvene metode za povećanje kvalitete ishoda liječenja [npr. lijekove, kirurške zahvate, uređaje, metode ponašanja, prehrambene intervencije i procese promjena zdravstvene njege). Krajnji zdravstveni ishodi uključuju i povezuju bio-medicinske i zdravstvene metode koje su ispitivane u bo-lesnika ili ispitanika, uključujući farmakokinetičke rezultate i nuspojave. Opservacijske studije (studije u kojoj se opisuju medicinske intervencije ali nisu predmet interesa istraživa-ča) ne zahtijevaju registraciju.
Informirani pristanak i pojedinosti o pacijentima
Kliničke studije u kojima su uključeni pacijenti ili volonte-ri moraju imati odobrenje Etičkog povjerenstva odgovara-juće ustanove i informirani pristanak za svakog ispitanika. Odgovarajuća suglasnost, dozvola i odobrenje za tisak mo-raju biti dobiveni od svakog pojedinog ispitanika čije osob-ne podatke i/ili slike autor/i žele uključiti i opisati detalje u rukopisu. Za više informacija, molimo pregledajte pravila Elsevier-ove izdavačke politike za uporabu slika ili osobnih podataka pacijenata ili drugih pojedinaca, na http://www.elsevier.com/patient-consent-policy , kao i informacije dostu-pne na http://publicationethics.org/case/informed-consent.
Ukoliko odgovarajući podatci nisu dobiveni i potvrđeni prema navedenim pravilima, svi osobni, a navedeni podatci o ispitanicima [slike, video], moraju biti uklonjeni iz rukopi-sa prije podnošenja istoga.
Izvor financiranja
Od autora se traži da navedu osobe i/ili institucije koje su dale financijsku podršku za provođenje istraživanja i/ili pri-premu članka te da ukratko opišu ulogu sponzora, i to ako postoje, u dizajnu studije; u prikupljanju, analizi i interpre-taciji podataka; u pisanju rukopisa; u popratnom pismu članka za publiciranje. Ako izvor financiranja nije sudjelo-vao u gore navedenim radnjama, isti nije potrebito navesti.
Dostupnost
Publicirani članci su besplatno dostupni uporabom aka-demske baze podataka HRČAK (www.hrčak.sgnj), na službe-nim web-stranicama Hrvatske udruge medicinskih sestara (www.hums.hr) te publiciranih sveščića. Članovi HUMS-a, ne plaćaju pristojbu za publiciranje.
67SG/NJ 2018;23:56-72
UPUTE ZA AUTORE
Jezik (uporaba i usluge uređivanja)
Molimo napišite vaš tekst na dobrom znanstvenom hrvat-skom, engleskom (američki ili britanski, ne miješati iste) jeziku. Autori koji nisu uvriježeni pisanju na engleskom je-ziku, te iznalaze potrebitost da rukopis zahtijeva dodatno uređivanje kako bi se uklonile eventualne gramatičke ili pravopisne greške, te da se u upotrebljava znanstveni en-gleski jezik mogu koristiti usluge za uređivanje znanstve-nog engleskog jezika, koje su dostupne na web-stranici (http://webshop.elsevier.com/languageediting/).
Prijava rukopisa
Cjelokupna korespondencija, uključujući obavijesti o odluci glavnog urednika i zahtjevima za recenziju, biti će poslani uporabom e-mail-a.
Molimo pošaljite svoj članak na e-mail glavnog urednika: [email protected], i/ili na: [email protected].
Popratno pismo [uz prijavu rukopisa]
Svi novi rukopisi trebaju biti popraćeni s popratnim pi-smom glavnom uredniku, koje treba sadržavati sljedeće izjave:(a) da u trenutku prijave rukopisa isti nije odaslan u ured-
ništvu drugog časopisa;(b) svi autori su pročitali i odobrili rukopis; (c) u slučaju publiciranja, autori će prenijeti autorsko pravo
izdavaču; (d) ne postoji etički problem ili sukob interesa (vidi etiku u
publiciranju).
U popratnom pismu treba navesti kategoriju članka i odgo-varajuću kategoriju predmeta članka.
Recenzenti
Časopis upotrebljava dvostruko slijepi recenzijski postupak za sve pristigle članke.
Autori mogu dostaviti imena, e-mail i adrese institucija ne-koliko potencijalnih recenzenata [reviewer-a].
Glavni i odgovorni urednik zadržava isključivo pravo u od-lučivanju hoće li (ili ne) imenovati predložene recenzente.
Od svih recenzenata, pozvanih urednika, urednika sekcija, članova uredničkog odbora, a koji su uključeni u proces pu-bliciranja biti će zatraženo da otkriju postoji li potencijalni sukob interesa koji je u svezi sa rukopisom (posebice odnos s farmaceutskom industrijom).
Uporaba softvera za obradu teksta [samo za članke pisane na engleskom jeziku]
Tekst mora biti napisan u jednoj kolumni. Izgled teksta mo-ra biti jednostavan i uniforman. Većina kodova za svrhe oblikovanja teksta, biti će uklonjena i zamijenjena u tijeku obrade rukopisa. Jednostavije, ne koristite napredne mo-gućnosti za obradu teksta da bi opravdali tekst.
Međutim, dozvoljena je uporaba podebljanih slova, kurzi-va, za naslove i podnaslove.
Kod pripreme tablice, uporabite samo jednu vrstu. Nije pre-poručljivo dodavati pojedinačne kolumne za jedan ili više re-daka u tablice. Preporučljiv je uniforman izgled tablice. Elek-tronički tekst unutar tablice i/ili slike treba biti istovjetan tak-stu rukopisa (preporučamo pogledati Elsevier-ov vodič za publiciranje: http://www.elsevier.com/guidepublication).
Imajte na umu da uredništvo može zatražiti izvorne dato-teke slike, tablice i grafike koje ste umetnuli u vaš rukopis.
Da bi se izbjegle nepotrebne gramatičke pogreške unutar rukopisa preporučujemo uporabu programa word-proce-sora, i to: „provjere pravopisa” i „provjera gramatike „.
Struktura članka
Kako bi zadovoljili standarde znanstvenog publiciranja, SG/NJ savjetuje neiskusnim autorima, da prije prve prija-ve članka, prouče vodič Europskog udruženja znanstvenih urednika [engl.EASE], tj. Smjernice za autore i prevoditelje znanstvenih članaka koji se objavljuju na engleskom (en-gleski i hrvatski verzija, pdf format), dostupno na:
http://www.ease.org.uk/publications/author-guidelines
http://www.ease.org.uk/sites/default/files/ease_guidelines-june2014-croatian.pdf
Ograničenje broja riječi
Članci ne smiju sadržavati više od 3000 riječi za slijedeće kategorije članaka, i to: Originalni članak [OČ], Pregledni članak [PČ], Uvodnik [UV], Povijesni prikaz [PP], Sigurnost bolesnika [SB], Sigurnost na radnom mjestu [SRM] (bez lite-raturnih navoda). Kategorije članka: Kratko priopćenje [KP], Prikaz slučaja [PS], Esej [ES], Slike u sestrinstvu [SuS] i Pismo uredniku do 1500 riječi.
Potpodjela - numerirane sekcije
Podijelite članak na jasno definirane i numerirane dijelove. Podsekcije trebaju biti numerirane 1.1 (daljnja podjela podsek-cije 1.1.1, 1.1.2, ...), 1.2, itd. Svaki pododjeljak može dati kratak naslov. Svaki naslov treba biti napisan u posebnom retku.
Uvod
Navedite ciljeve rada i opišite [citirajte] odgovarajuću litera-turu. Izbjegavajte detaljan opis citirane literature i opis sa-žetka rezultata.
Materijal i metode
Potrebito je opisati značajne pojedinosti kako bi čitateljstvo jednostavno razumjelo uporabljene postupke. Metode ko-je su publicirane trebaju biti navedene kao citati [oznaka citata-uporaba zagrade]. Ukoliko je metoda izmijenjena u odnosu na citat, potrebito je opisati samo značajne izmje-ne/nadopune.
Teorija / Praktična uporaba
Odjeljak teorija [ukoliko postoji u tekstu] treba proširiti, a ne ponavljati činjenice opisane u uvodu, te opisati izazove za daljnji rad. Nasuprot tome, u poglavlju Praktična uporaba potrebito je opisati eventualnu praktičnu uporabu dobive-nih rezultata.
68 SG/NJ 2018;23:56-72
Rezultati
Rezultati moraju biti opisani jasno i sažeto.
Rasprava
Potrebito je opisati stupanj značajnosti opisanih/dobivenih re-zultata, te ne ponavljati ono što je opisano u odjeljku rezultati.
Izbjegavajte uporabu opsežnih citata i mišljenja o istraživa-noj problematici koja su publicirana.
Zaključci
Glavni zaključci rukopisa mogu biti opisani u zasebnom po-glavlju naziva Zaključci, ili se opisuju u završnim dijelovima odjeljka rasprava.
Prilozi
Ako postoji više od jednog priloga, isti trebaju biti označeni kao A, B, itd. Formule i jednadžbe u prilozima trebaju biti numerirane, i to prema broju odjeljka/pododjeljka u tekstu zasebno: ekv. (A.1), ekv. (A.2), itd.; U narednom prilogu, ekv. (B.1) i tako dalje. Isto pravilo vrijedi za označavanje tablica i slika: Tablica A.1; Sl. A.1, itd.
Osnovni podatci koji se trebaju nalaziti na prvoj stranici ru-kopisa su, i to:
Naslov. treba biti koncizan i informativan te treba biti napi-san na hrvatskom i engleskom jeziku. Naslovi koji su često u uporabi nalaze se u sustavima za pronalaženje znanstvenih članaka. Izbjegavajte uporabu kratice i formula.
Kratki naslov. Kratki naslov treba biti napisan na hrvat-skom i engleskom jeziku.
Imena autora i mjesta zaposlenja. Ukoliko je prezime dvoznačno (npr. dva prezimena bračno ime), isto je potre-bito jasno navesti.
Mjesto zaposlenja potrebito je navesti ispod imena i pre-zimena svakog autora. Mjesto zaposlenja označite rednim brojem ispred odgovarajuće adrese, a iznad naziva mjesta zaposlenja te odmah nakon imena autora. Potrebito je nave-sti punu poštansku adresu za svaku navedenu instituciju, uključujući naziv države te e-mail adresu svakog autora.
Autor za korespondenciju. Potrebito je navesti ime i pre-zime autora koji je odgovoran za prepisku sa uredništvom časopisa u svim fazama uredničkog procesa, te poslije pu-bliciranja članka. Navesti detaljne telefonske brojeve (drža-va i predbroj) te e-mail adresu i kompletnu poštansku adre-su [poštanski broj, grad država]. Podatci moraju biti vjero-dostojni.
Adresa / prebivalište autora. Ako je jedan ili više autora od završatka pisanja članka promijenilo adresu, ili je u tije-ku pisanja članka bio u posjetu na instituciju koja je nave-dena, istu je potrebito označiti kao fusnotu uz ime tog au-tora. Adresa na koju se autoru publicirani članak mora do-staviti je glavna adresa.
Prva stranica rukopisa mora imati redni broj 1, naslov ruko-pisa treba biti napisan velikim slovima (ne smije sadržavati više od 100 slova), kao i kratki naslov (ne smije sadržavati više od 50 slova).
Sažetak
Sažetak mora biti napisan na posebnoj stranici na hrvat-skom i engleskom jeziku, i to nakon prve stranice.
U sažetku treba ukratko navesti svrhu istraživanja, glavne rezultate i glavne zaključke. Sažetak se često publicira od-vojeno od teksta, tako da u sažetku moraju biti opisane svi najznačajniji podaci koji se nalaze u tekstu članka. Iz tog ra-zloga, treba izbjegavati citiranje literaturnih navoda, ali ako je neophodno uporabiti citat, potrebito je navesti autora/e i godinu/e publiciranja.
Potrebito je izbjegavati uporabu nestandardnih ili neuobi-čajenih kratice, ali ako je iste neophodno uporabiti na pr-vom spomenu kratice trebaju u cijelosti biti definirane.
Izvorni znanstveni članci, moraju imati sažetak koji je struk-turiran prema sljedećim poglavljima: Uvod; Metode; Rezul-tati; Rasprava; Zaključak.
Sažetak može imati najviše do 300 riječi.
Ključne riječi
Odmah nakon sažetka potrebito je navesti najviše do 6 ključnih riječi. Ključne riječi trebaju biti napisane na hrvat-skom i engleskom jeziku. Izbjegavajte opće navode i mno-žinu te više pojmova koji su povezani sa „i“ (izbjegavajte, na primjer, ‘i’, ‘od’).
Ključne riječi koriste se za indeksiranje.
Mjerne jedinice
Pridržavajte se međunarodno prihvaćenih pravila i konven-cije: koristiti međunarodni sustav jedinica [engl. Interna-tional system of units (SI)].
Ako navodite drugačije vrste mjernih jedinice, opišite ih kao ekvivalent u SI.
Zahvale
Zahvala suradnicima treba biti napisana u zasebnom po-glavlju, i to na kraju članka prije literaturnih navoda, stoga ne smije biti napisana na naslovnoj stranici, kao fusnota uz naslov ili na neki drugi način.
U zahvalu se mogu uvrstiti osobe koji su pružili pomoć u istraživanju (na pr. korekcija jezika, konfiguracija članka ili kontrola navedenih citata, i sl.).
Primjer za uvrštenje u zahvalu su osobe koje su sudjelovale kao tehnička podrška, pomoć pri pisanju, ili voditelj odjela na kojem je izrađen rukopis koji je pružio opću podršku.
Autori trebaju navesti jesu li dobili financijsku pomoć za pi-sanje i identificirati pravnu i/ili fizičku osobu koja je tu po-moć platila.
Fusnote
Potrebito je izbjegavati uporabu fusnota. Ne uključivati fu-snote u literaturne navode [references].
Crteži / Slike
Elektronička ilustracija
Opći navodi
69SG/NJ 2018;23:56-72
Na svim slikama/crtežima u rukopisu mora biti istovjetan izgled i veličina slova. Ukoliko software ima mogućnost ugradnje uporabljene vrste i veličine slova iz teksta u sli-ke, istu je potrebito aktivirati. Preporučljiva je uporaba sl-jedećih fontova u ilustracijama, i to: Times New Roman, Verdana, ili fontovi koji imaju sličan izgled. Sliku ili crtež po-trebito je numerirati prema redosljedu pojavljivanja u tek-stu. Svaka ilustracija treba imati svoj naslov. Naslovi trebaju biti odvojeni od ilustracije. Veličina ilustracije treba biti pri-bližna veličini željene dimenzije u tiskanom izdanju. Svaku ilustracija treba biti prijavljena kao zasebna datoteka [jedna stranica=jedna slika]. Preporuča se pročitati vodič o izradi elektroničkih ilustracija koji je dostupan na: http://www.el-sevier.com/artworkinstructions
Formati slika
Ako je vaša elektronička slika napravljena u programu Microsoft Office (Word, PowerPoint, Excel), molimo istu do-staviti u izvornom obliku.
Neovisno o tome dali ste uporabili Microsoft Office ili neki drugi program, kada je vaša elektronička slika u cijelosti za-vršena, molimo uporabiti “Spremi kao” ili pretvoriti slike u jednu od sljedećih formata (imajte na umu zahtjeve za oču-vanje zadovoljavajuće rezolucije linearnih crteža, poluto-nova i kombinacija): EPS (ili PDF): vektorski crteži, svi upo-rabljeni fontovi moraju biti istovjetni; TIFF (ili JPEG): Slika samo u boji ili siva skala (polu tonovi), rezolucija najmanje 300 dpi. TIFF (ili JPEG): bitmapni (samo crno-bijeli pikseli) crteži, rezolucija najmanje 1000 dpi. TIFF (ili JPEG): Kombi-nacije bitmapnih linija / pola-tona (boja ili u sivim tonovi-ma), rezolucija najmanje 500 dpi.
Molim vas, izbjegavajte:
Uporabu datoteke čija je osnovna svrha uporaba na suče-ljima (npr, GIF, BMP, Pict, WPG); iste imaju mali broj piksela i ograničeni broj boja; Uporabu datoteke male rezolucije; Uporabu slika koje su nesrazmjerno velike.
Pomoć (savjeti) pri izradi ilustracija
Na web stranici izdavačke kuća Elsevier nalazi se WebShop, dostupno na adresi (http://webshop.elsevier.com/illustrati-onservices). Na navedenoj adresi postoje korisni savjeti au-torima koji pripremaju rukopis za prijavu u časopisu, ali su zabrinuti zbog kvalitete slika. Na stranici se nalaze korisni savjeti, uz napomenu da se grafički stručnjaci Elsevier-a mogu kontaktirati u svrhu pomoći pri izradi ilustracija.
Opis slike
Prije prijave provjerite da li svaka slika ima naslov. Naslov treba biti odvojen od slike, ne smije biti “prilijepljen” za sli-ku. Naslov treba biti kratak (ne smije se nalaziti na samoj sli-ci) i treba opisivati samu sliku. Tekst na slikama treba biti kratak, ali je potrebito objasni sve uporabljene simbole i skraćenice koji se naleza na slici.
Tablice
Tablice trebaju biti označene prema redoslijedu pojavlji-vanja u rukopisu.
Ograničite broj tablica, te provjerite da se podaci koji su opisani u tablicama ne ponavljaju u odjeljku rezultati, ili na drugim mjestima u članku.
Literaturni navodi [popis literature]
Citati u tekstu
Provjerite da se svaki literaturni navod nalazi u tekstu, te da se također nalazi u popisu literature (i obrnuto).
Svaki literaturni navod koji se nalazi u sažetku mora biti opi-san u cijelosti.
Rezultati neobjavljenih studija te saznanja iz osobne ko-munikacije nije preporučljivo uvrstiti u literaturne navode, ali se mogu navesti u tekstu članka. Ako su takvi literaturni navodi uključeni u popis literature, isti trebaju biti napisani prema zahtjevima tj. Uputama za autore časopisa SG/NJ, uz napomenu da svaki takav literaturni navod mora sadržavati oznaku ‘neobjavljeni rezultat’ ili ‘osobna komunikacija’.
Napomena uz literaturni navod “u tisku” podrazumijeva da je rukopis prihvaćen za publiciranje.
Elektronički linkovi i literaturni navodi
Povećanoj vidljivosti opisanog istraživanja i skraćenje vre-mena recenzentskog procesa značajno doprinosi točnost u izradi literaturnih navoda.
Kako bi autori omogućili jednostavniju izradu hiperlinkova na literaturne navode koji se nalaze u njihovim rukopisima, te istovremeno povećali stupanj citiranosti osobnog ruko-pisa [CrossRef], prije prijave rukopisa za publiciranje potre-bito je provjeriti dali su podaci navedeni u popisu literature točni.
Imajte na umu da su netočna prezimena, naslovi časopisa/knjiga, godina publikacija i numeriranje stranica onemogu-ćavaju stvaranje odgovarajuće elektroničke povezanosti. Preporuča se uporaba Digital Object Identifier (DOI), za svr-he citiranja literaturnih navoda.
Literaturni navodi web izvora
Minimalno treba navesti datum kada se web izvoru zadnji puta pristupilo.
Potrebito je navesti sve dostupne informacije o web-izvoru (DOI, imena autora , datumi publiciranja, izvor publiciranja i sl.).
Literaturni navodi [tehnika/stil]
Tekst: Navesti broj (eve) literaturnog navoda , i to u uglatim zagradama u skladu s tekstom. Prezimena autora mogu po-služiti kao izvor citata, ali referentni broj (evi) uvijek moraju biti navedeni.
Primjer: “..... što je pokazao [3,6]. Holland i Jones [8] dobili su drugačiji rezultat .... “
Popis: Broj reference (brojevi trebaju biti u uglatim zagra-dama), u popisu literaturnih navoda moraju biti razvrstane prema mjestu pojavljivanja u tekstu.
70 SG/NJ 2018;23:56-72
Primjeri:
Citiranje članka publiciranog u časopisu:
[1] Borneuf AM, Haigh C, 2010. The who and where of clini-cal skills teaching: a review from the UK perspective. Nurse Education Today. 2010; 30: 197-201.
Citiranje publicirane knjige:
[2] W. Strunk Jr., E.B. White, The Elements of Style, fourth ed., Longman, New York, 2000.
Citiranje poglavlja iz knjige:
[3] G.R. Mettam, L.B. Adams, How to prepare an electronic version of your article, in: B.S. Jones, R.Z. Smith (Eds.), Intro-duction to the Electronic Age, E-Publishing Inc., New York, 2009, pp. 281–304.
Uporaba kratice kao izvora za citiranje skraćenica časopisa
Imena časopisa treba citirati prema njihovim skraćenicama. Popis skraćenica naslova dostupan je na: http://www.issn.org/services/online-services/access-to-the-ltwa/.
Video datoteka
SG/NJ prihvaća video datoteke čiji sadržaji podržavaju i unapređuju rezultate znanstvenih istraživanja.
Autori koji žele datoteku sa animacijom prijaviti za publici-ranje istovremeno sa rukopisom, trebaju navesti hiperlin-kove u tekstu članka.
Kako bi bili sigurni da je vaš video materijal dostupan za uporabu, izradite datoteku u jednom od navedenih forma-ta uz maksimalnu veličinu od 5 MB.
Preporuke za izradu datoteka možete pronaći na: http://www.elsevier.com/artworkinstructions.
Napomena: video datoteke i animacije ne mogu biti ugrađeni u tiskanu verziju časopisa.
Dodatni podaci [datoteke]
Kako bi se osigurali da se vaš rukopis izravno može upora-biti za publiciranje, vaš dokument napravite u jednom od gore navedenih i preporučenih formata datoteka. Autori trebaju dostaviti sve popratne materijale u elektronskom obliku [slike, tablice], zajedno s rukopisom i dostaviti opisni naslov za svaku datoteku.
Detaljne upute o izradi ilustracija potražite na: http://www.elsevier.com/artworkinstructions
Kontrolni popis [prije prijave rukopisa]
Sljedeći popis će biti koristan tijekom završne provjere članka, a prije prijave članka za publiciranje u časopisu. Ko-risno je izraditi kontrolni popis za provjeru nalaze li se svi potrebiti podaci u dokumentu za publiciranje.
Potrebito je provjeriti nalaze li se u dokumentu za prijavu za publiciranje slijedeći podatci:
Jedan autor je označen kao autor za korespondenciju, i navedeni su slijedeći podatci:
E-mail adresa;
Točna i cjelovita poštanska adresa;
Telefonski brojevi;
Sve potrebne datoteke za prijavu članka su izrađene, te sadrže:
Ključne riječi;
Naslovi se nalaze na svim slikama;
Sve tablice sadrže naslov, opis uporabljenih skraćenica;
Završne napomene
• Rukopis je provjeren uporabom alata ‘spell-checked’ and ‘grammar-checked’;
• Literaturni navodi su navedeni u ispravnom stilu/forma-tu, a prema uputama za autore SG/NJ;
• Sve reference navedene u popisu literature su navede-ne i u tekstu, i obrnuto;
• Dobivene su sve potrebite dozvole za uporabu zaštiće-nih/autorskih sadržaja iz drugih izvora (uključujući web);
• SG/NJ ne prihvaća za publiciranje slike i tablice u boji.
Za sve dodatne informacije posjetite web stranicu izdava-ča: http://www.medicinskanaklada.hr/).
Vrsta članka
The journal publishes the following types of papers:
• Edukacija u sestrinstvu
• Profesionalna sestrinska praksa
• Istraživanje
• Zdravstvena edukacija
• Primaljstvo
• Etika u sestrinstvu I medicini
• Menadžment u sestrinstvu
• Javno zdravstvo
• Povijest sestrinstva I medicine
Kategorije članka
Tekst treba dostaviti u jednoj od sljedećih vrsta: originalni/izvorni članak [OČ], kratko priopćenje [KP]; prikaz slučaja [PS]; uvodni članak [UČ]; povijesni prikaz [PP]; pregledni članak [PČ]; sigurnost bolesnika [SB], sigurnost na radnome mjestu [SRM]; pismo uredniku [PU]; Slikovni prikaz [SP]; Pri-kaz knjige [PK].
Originalni/izvorni članak [OČ]- 3000 riječi
Sestrinski glasnik daje prednost originalnim/izvornim član-cima čiji zaključci donose nove spoznaje o sestrinstvu i zdravstvenoj skrbi.
Randomizirana kontrolirana istraživanja (RKI) moraju bi-ti prikazana prema međunarodnim standardima o pisanju ove vrste članka.
Navodi s popisom kontroliranih čimbenika - kontrolnim po-pisom - mora biti naveden u odjeljku Materijali/metode.
71SG/NJ 2018;23:56-72
Kratko priopćenje [KP]- 1500 riječi
U ovoj vrsti teksta opisuje se znatan napredak u mišljenji-ma i spoznajama o nekoj temi koju je potrebno ponovno razmotriti. Novi podaci ne moraju biti dio kratkog priopće-nja, ali moraju biti uvršteni u odjeljak u kojem se opisuje ka-ko preispitati nove spoznaje i ideje.
Prikaz slučaja [PS]- 1500 riječi
U ovoj vrsti članka opisuje se zanimljiv slučaj, koji ne mora nužno biti poseban, ali mora imati temelj za daljnja istraži-vanja.
Uvodni članak [UČ]- 3000 riječi
Mišljenja istaknutih članova akademske zajednice, sestrin-skih institucija i članova uredništva Sestrinskog glasnika.
Esej [ES] – 1500 riječi
Esej je osobni komentar autora te apelira na međunarod-no čitateljstvo medicinskih sestsra/tehničara. Mišljenja au-tora zasnivaju se na osobnom izvorima od strane autora. Tip članka ne sadržava sažetak sa maksimalnim brojem od 1500 riječi i 30 literaturnih navoda. Osobni pogledi čine snažnu, inovativnu i dobro argumentiranu polaznu točku za daljnje rasprave. Osnovna problematika mora opisivati recentnu problematiku u sestrinstvu.
Povijesni prikaz [PP]- 3000 riječi
Pregledni članak koji opisuje povijesno verificirana sazna-nja o općem napretku sestrinstva, medicine, epidemiologi-je, dijagnostike i znanosti o upravljanju u zdravstvu.
Pregledni članak [PČ]- 3000 riječi
Prilikom pisanja preglednog članka potrebno je dati cjelo-vitiji pregled dosadašnjih spoznaja o temi koja se opisuje. Ova vrsta članka treba sveobuhvatno opisivati zadanu te-mu/problem te se preporučuju literaturni navodi koji nisu isključivo preuzeti iz anglosaksonske literature.
Sigurnost bolesnika [SB]- 3000 riječi
Opisuje se praćenje i uzroci nastanka neželjenog događa-ja, analiza uzroka, tijek administrativnog sestrinskog izvje-šćivanja, uporabljeni lijekovi i metode, uporabljene medi-cinske tehnologije, proces skrbi za bolesnika, cost-benefit analiza.
Sigurnost na radnome mjestu [SRM]- 3000 riječi
Opisuje se poboljšanje zdravstvenog sustava uvođenjem novih metoda zdravstvene njege i liječenja koje izravno utječu na poboljšanje istih i smanjenje troškova uz povećan stupanj zadovoljstva bolesnika pruženim uslugama.
Opisuje se i širok spektar svakodnevnih sestrinskih postu-paka, s analizom patoloških, anatomskih i fizioloških čimbe-nika, vrednovanje rezultata te daljnje preporuke za odgo-varajuće postupke.
Naglasak je na poboljšanju kvalitete pruženih usluga i za-dovoljstvu bolesnika.
Pismo uredniku [PU]- 1000 riječi
Izvješća s kongresa i simpozija uz osvrt na teme.
Slike u sestrinstvu [SuS]
Slikovni prikazi sa kongresa, simpozija, konferencija.
Slike koje su označene s a, b, c i td. Moraju biti prikazane kao jedan elektronski zapis
Napomene
VAŽNO: Svi prijavljeni rukopisi koji nisu u skladu s navede-nim specifikacijama neće biti uzeti u obzir za daljnji ured-nički postupak u svrhe publiciranja i odmah će biti vraćeni autoru/ima. Savjetujemo autorima da detaljno prouče upu-te za autore te kada po prvi puta prijavljuju rukopis da isti bude usklađen sa opisanim uputama, jer se tako smanjuje vrijeme od prijave do eventualnog publiciranja.
Jezik. Rukopisi moraju biti napisani na hrvatskom ili engle-skom jeziku. Engleski pravopis može biti britanski ili ame-rički, ali dosljedan kroz cijeli tekst rukopisa.
PUBLICIRANJE SPECIFIČNE VRSTE STUDIJA
Neke vrste istraživačkih izvješća zahtijevaju specifičnu or-ganizaciju rukopisa i prezentaciju podataka. Molimo autore da slijede dostupne preporuke za sljedeće studije. Primjeri uključuju PRISMA za meta-analize randomiziranih kontroli-ranih studija (http: //www.stard- statement.org/), MOOSE za meta-analize epidemioloških studija (http://jamanetwork.com/journals/jama/article-abstract / 192614), AMSTAR za sustavne preglede (https://amstar.ca/index.php), STARD za studije dijagnostičke točnosti (http: //www.stard- state-ment.org/), STROBE za prijavljivanje opservacijskih studija u epidemiologiji (kohort, kontrola slučaja i studije presje-ka, https://www.strobe-statement.org/index.php?id=strobe-home), ARRIVE za istraživanje učinjena na laboratorijskim životinjama (https: //www.nc3rs .org.uk / arrive-guidelines), CONSORT za randomizirane kontrolirane pokuse (http://www.consort-statement.org/), TREND za ne-randomizirane kontrolirane pokuse (https://www.cdc.gov/trendstatement/), SQUIRE za studije poboljšanja kvalitete u zdravstvu (http://www.squire-statement.org/), COREQ za izvještavanje o kva-litativnom istraživanju (https://academic.oup.com/intqhc/article/19/6/349 / 1791966 / Konsolidirani kriteriji za izvješći-vanje - kvalitativni) i CARE za izvješća o prikazima slučajeva (http://www.care-statement.org/). Kada subjekti istraživanja sadrže ispitanike koji se razlikuju po spolu , autori trebaju slijediti SAGER smjernice (https://researchintegrityjournal.biomedcentral.com/articles/10.1186/s41073-016-0007-6). Naj-novija i ažurirane smjernica za izvješćivanje dostupna su od strane EQUATOR mreže - međunarodne inicijative koja nastoji poboljšati pouzdanost i vrijednost literature za me-dicinska istraživanja promicanjem transparentnog i točnog izvješćivanja o istraživačkim studijama (http://www.equa-tornetwork.org/resource-centre / knjižnica-ofhealth-istraži-vački izvješćivanja /). Autori moraju s rukopisom dostaviti relevantne kontrolne popise i dijagrame tijeka istraživanja.
72 SG/NJ 2018;23:56-72
Recenzirani rukopisi
Ovisno o stupnju recenzentskog procesa (druga, treća re-vizija), uključujući dodavanje/izbacivanje slika, i/ili tablica; mora biti popraćena sa prijavom uz odgovarajuće poprat-no pismo naslovljeno glavnom uredniku, te uz dokument u kojem se navodi i to točku po točku odgovori na postavlje-ne zahtjeve i recenzenata, te se opisuju učinjene promjene koje su napravljene u revidiranoj verziji. Označite promjene u revidiranom rukopisa [podcrtavanje žutom bojom].
Prijava recenziranog rukopisa. Da biste prijavili izmije-njeni rukopis [poslije recenzije], molimo vas da pripremite rukopis prema navedenim uputama. Revidirani rukopisi se prijavljuju uporabom e-maila glavnom uredniku SG/NJ i središnjem uredu HUMS-a, na adrese: [email protected];[email protected].
POSLIJE PRIHVAĆANJA RUKOPISA ZA PUBLICIRANJE
Uporaba Digital Object Identifier
Uporaba Digital Object Identifier-a (DOI) koristi se za citi-ranje elektroničke verzije rukopisa. DOI se sastoji od jedin-stvene alfa-numeričke oznake kojoj je združena elektronič-ka oznaka nakladnika, a nalazi se na početnoj stranici ča-sopisa. Dodijeljen DOI nikada se ne mijenja, te je idealna oznaka za citiranje publiciranog rukopisa, posebice dok je isti publiciran samo u elektroničkom obliku, a čeka se iz-davanje sveščića časopisa. Primjer pravilno utvrđenog DOI (URL format, primjer članka publiciranog u časopisu Se-strinski glasnik / Nursing Journal: http://dx.doi.org/10.11608/sgnj.2013.18.041).
Kada uporabite DOI, da bi napravili elektroničku vezu na dokumente koji su objavljeni na www-u, uporaba DOI-a jamči da se oznaka dokumenta nikada neće promijeniti.
Online korekcija rukopisa
Autori za korespondenciju dobiti će e-mail MS Word doku-mentom u privitku, u kojem je moguće napraviti potrebite promjene. Autori mogu promijeniti slike/tablice, te davati odgovore na postavljena pitanja urednika i recenzenata. U privitku istog e-mail-a nalazi se obrazac o autorstvu, koji je potrebito ispuniti, potpisati, skenirati potpisani dokument te isti elektronskom poštom vratiti glavnom uredniku i sre-dišnjem uredu HUMS-a. Uredništvo će učiniti sve potrebite radnje da autori dobiju svoje članke u obliku predviđenom za publiciranje u najkraćem vremenskom tijeku. Autori su obavezni provjeriti pravopis, potpunost i ispravnost sadr-žaja članka, slika i tablica. U ovoj fazi uredničkog procesa značajne promjene u članku mogu biti učinjene samo uz dopuštenje glavnog urednika. Ukoliko glavni urednik ne prihvaća značajnije sugestije autora za promjene, članak može biti neprihvaćen za publiciranje.
U ovoj fazi lektoriranje teksta isključiva je odgovornost au-tora.
PROCES PUBLICIRANJA
Nakon što je rukopis prihvaćen za publiciranje u SG/NJ, au-tor (i) automatski zaprimaju obavijest o prihvaćenosti član-ka. Prihvaćeni rukopis bit će obrađen u grafičkom studiju te će sadržavati potrebite tehničke korekcije, svae slike i tabli-ce sa odgovarajućim opisima, potrebite za proces publici-ranja. Uredništvo će poslati odgovarajući e-mail autoru, koji treba popuniti i vratiti u roku od 72 sata. Autori moraju pa-žljivo provjeravati sadržaj dokumenta jer odobrenje ukazu-je na to da su sve izmjene u odnosu na prvotni rukopis pri-hvaćene. Autori moraju istovremeno odgovoriti na sve upi-te uredništva koji se nalaze u dokumentu. Sve dok autori (e) ne uspiju odgovoriti na upite ili izvršiti tražene izmjene, njihov se članak neće publicirati u SG/NJ.
Autor za korespondenciju će dobiti uporabom e-mail-a hi-perlink s adresom, te će moći besplatno pristupiti publicira-nom članku u akademskoj bazi podataka Republike Hrvat-ske-HRČAK, (http://hrcak.srce.hr/sgnj), te na službenim web stranicama HUMS-a (http://novi.hums.hr/novi/).
SESTRINSKI GL ASNIK
NURSING JOURNAL
SLUŽBENI ČASOPIS HR VATSKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA (HUMS)OFFICIAL JOURNAL OF THE CROATIAN NURSES ASSOCIATION (CNA)
w w w.hums.hr | 2017 D E C E M B E R VOL. 22 NO. 3 ISSN 1331-7563
SEST
RIN
SKI
GLA
SNIK
/ N
UR
SIN
G J
OU
RN
AL
Vo
l. 2
2,
No
. 3
, 2
01
7-1
5-1
2
E - ISSN 1848-705X
![(PDF) [In Croatian]](https://img.pdfslide.tips/doc/110x75/586782b01a28ab7b568b81af/pdf-in-croatian.jpg)
