of 334/334
Sidney Sheldon Naslov izvornika RAGE OF ANGELS GNJEV ANÐELA Ovu knjigu s ljubavlju ~osveæujem Mary, os~2orrc svjeèskorn èud2c Lica i dogadaji u ovom romanu su izmišljeni. Medu- tim, okvir je stvaran, i zahvalan sam onima koji su mi svesrdno pomogli da ga ispunim. U nekoli'.to sluèajeva uzeo sam sebi pjesnièku slobodu za koju mislim da je potrebna. Sve pravne i èinjeniène greške su samo moje. Duboko sam zahvalan F. L. Baileyju, iVTelvinu Belliju, Paulu Carusu, Williamu Hundleyju, Lukeu McKissacku, Louisu i~Tizeru, Jeromeu Shestacku i Peteru Taftu što su mi iznijeli svoja iskustva u sudnici. U Kaiiforniji mi je najviše pomogao sudac W. Mat- thew Byrne, sudaca Okružnog suda Sjedinjenih Država. U New Yorku dugujem posebnu zahvalnost Mary de Bourbon iz kancelarije javnog tužioca savezne držai·e P~ew York, koja me uvela u tajne sudskog sistema, Phi- lu Leshinu, bivšem pomoæniku naèelnika Odjela za po- pravne ustanove New York Cityja, koji me proveo kroz Riker's Island, kao i Patu Perryju, pomoæniku upravi- telja kaznionice na Riker's Islandu. Pravne upute i savjeti Barryja Dastina pokazali sii se neprocjenjivima. Zahvaljujem Alice Fisher na pomoæi i istraživanju za ovu knjig~u. Napokon, zahvaljujem Catherini iViunroe koja je strpljivo i sa zadovoljstvom prepisala i pretipkala ono što je poèelo kao rukopis od tisuæu stranica više od de- setak puta u razdoblju od gotovo tri godine. Sidney Sheldon . . . . Prièaj nam o tajnim vojskama zla, o Cimone . . .·· ~>Njihova se imena ne smiju izgovoriti glasno da ne oskvrnu usne smrtnika, jer su došle iz bezbožne tame i napale nebo no bijahu istjerane gnjevo:n anc~ela...n iz Dijaloga s Hiosa e~. ,__, . 1. New York, 4. rujna 1969.

Sidney Sheldon - Gnjev Andjela

  • View
    472

  • Download
    46

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Gnjev andjela

Text of Sidney Sheldon - Gnjev Andjela

Sidney Sheldon

Sidney Sheldon

Naslov izvornika

RAGE OF ANGELS

GNJEV

ANELA

Ovu knjigu s ljubavlju ~osveujem Mary,

os~2orrc svjeskorn ud2c

Lica i dogadaji u ovom romanu su izmiljeni. Medu-

tim, okvir je stvaran, i zahvalan sam onima koji su mi

svesrdno pomogli da ga ispunim. U nekoli'.to sluajeva

uzeo sam sebi pjesniku slobodu za koju mislim da je

potrebna. Sve pravne i injenine greke su samo

moje.

Duboko sam zahvalan F. L. Baileyju, iVTelvinu Belliju,

Paulu Carusu, Williamu Hundleyju, Lukeu McKissacku,

Louisu i~Tizeru, Jeromeu Shestacku i Peteru Taftu to

su mi iznijeli svoja iskustva u sudnici.

U Kaiiforniji mi je najvie pomogao sudac W. Mat-

thew Byrne, sudaca Okrunog suda Sjedinjenih Drava.

U New Yorku dugujem posebnu zahvalnost Mary de

Bourbon iz kancelarije javnog tuioca savezne draie

P~ew York, koja me uvela u tajne sudskog sistema, Phi-

lu Leshinu, bivem pomoniku naelnika Odjela za po-

pravne ustanove New York Cityja, koji me proveo kroz

Riker's Island, kao i Patu Perryju, pomoniku upravi-

telja kaznionice na Riker's Islandu.

Pravne upute i savjeti Barryja Dastina pokazali sii

se neprocjenjivima.

Zahvaljujem Alice Fisher na pomoi i istraivanju

za ovu knjig~u.

Napokon, zahvaljujem Catherini iViunroe koja je

strpljivo i sa zadovoljstvom prepisala i pretipkala ono

to je poelo kao rukopis od tisuu stranica vie od de-

setak puta u razdoblju od gotovo tri godine.

Sidney Sheldon

. . . . Priaj nam o tajnim vojskama zla, o Cimone . . .

~>Njihova se imena ne smiju izgovoriti glasno

da ne oskvrnu usne smrtnika,

jer su dole iz bezbone tame

i napale nebo

no bijahu istjerane gnjevo:n anc~ela...n

iz Dijaloga s Hiosa

e~.

,__, .

1.

New York, 4. rujna 1969.

Lovci su se okomili na lovinu.

Prije dvije tisua godina, u drevnom Rimu, borbu bi

priredili u Circusu l~eronisu ili u Koloseumu gdje bi se

prodrljivi lavovi prikradali rtvi u areni, lcrvlju po-

prskanim pijeskom, udei da je rastrgnu. No, ovo je

bilo civilizirano dvadeseto stoljee i cirkus se odvijao

u zgradi Krivinog suda u centru Manhattana, u sud-

nici broj 16.

Umjesto Suetonija bio je tu sudski stenograf da za-

biljei dogadaj za budua pokoljenja, a mnotvo pred-

stavnika tampe i posjetilaca, privueni naslovima u

dnevnim novinama o procesu zbog ubojstva, postavili

su se u rep izvan sudnice u sedam ujutro da bi osigu-

rali mjesto za sjedenje.

Lovina, Michael Moretti, sjedio je za optuenikim

stolom; utljiv, lijep mukarac tridesetih godina. Bio je

visok i vitak, a njegovo lice oblikovale su ravnine koje

su se sjekle u jednoj toki 'i davale mu grub, divlji iz-

gled. Kosa mu je bila crna i oiana po najnovijoj modi,

brada istaknuta s neoekivanom rupicom, a maslinasto-

-crne oi duboko usaene. Nosio je sivo odijelo saiveno

Po mjeri, svijetloplavu koulju i svilenu kravatu tam-

nije plave boje, te ulatene runo izraene cipele. Osim

13

oiju, koje su neprestano nemirno prelazile sudnicom,

Michael Moretti bio je miran.

i.av koji ga je napadao bio je Robert Di Silva, va-

treni javni tuilac okruga Manhattan, predstavnik Na-

roda. Dok je iz Michaela Morettija zraio mir, iz Ro-

berta Di Silve zraila je dinamika energija; hitao je

kroz ivot kao da uvijek kasni pet minuta na sastanak,

stalno u pokretu kao da trenira boks s nevidljivim pro-

tivnicima. Bio je nizak, snane grade, sa staromodno

kratko podianom prosijedom kosom. Di Silva je u

mladosti bio boksa, i na licu i nosu ostali su mu tra-

govi tog zanimanja. Jednom je u ringu ubio ovjeka,

ali to nikada nije poalio. I u godinama nakon toga

suosjeanje mu je ostalo nepoznanica.

Robert Di Silva bio je neobino ambiciozan ovjek

koji se do sadanjeg poloaja nije probio ni novcem ni

vezama. Za vrijeme tog uspona poprimio je patinu civi-

liziranog sluge naroda; no, ispod te patine ostao je uli-

ni razbija, ovjek koji nije nikada zaboravljao ni op-

ratao.

U normalnim okolnostima okruni javni tuilac Di

Silva ne bi tog dana bio u sudnici. Imao je mnogo osob-

lja i bilo koji od njegovih viih pomonika bio jp u

stanju zastupata optubu. No, Di Silva je znao od poet-

ka da e osobno voditi sluaj Moretti.

O Michaelu Morettiju pisalo se na naslovnim strani-

cama, bio je zet Antonija Granellija, a Granelli je bio

capo di capi, glava najvee od pet istonih mafijakih

Obitelji. Antonio Granelli je stario, i prialo se kako se

Michael Moretti priprema da preuzme mjesto svog tasta.

Michael Moretti bio je upleten u niz zloina, od nanoe-

nja tekih tjelesnih ozljeda do ubojstva, no ni jedan

javni tuilac nije mu nikada mogao nita dokazati. Bilo

je previe dobrih odvjetnika izme8u Morettija i onih ko-

ji su izvravali njegove naredbe, Sam Di Silva utroio

je uzalud tri godine pokuavajui pribaviti dokaze pro-

tiv Morettija. A tada mu se odjednom nasmijeila srea.

Camillo Stela, jedan od Morettijevih sotdata, bio je

uhvaen pri ubojstvu poinjenom prilikom razbojnikP

pljake. U zamjenu za ivot Stela je pristao da pro-

pjeva. Bila je to najljepa muzika to ju je Di Silva ika-

da uo, pjesma koja e natjerati na koljena najmoniju

mafijaku Obitelj na istonoj obali Sjedinjenih Drava,

poslati Michaela Morettija na elektrinu stolicu i do-

vesti Roberta Di Silvu na guvernersku stolicu u Alba-

nyju. I drugi njujorki guverneri probili su se do Bijele

kue: Martin Van Buren, Grover Cleveland, Teddy Ro-

osevelt i Franklin Roosevelt. Di Silva je namjeravao

biti slijedei.

Proces je uslijedio u pravi as. Guvernerski izbori

bit e idue godine.

Najmoniji stranaki voda u saveznoj dravi New

York ve je razgovarao s Di Silvom. - Sa svim publi-

citetom koji ete dobiti ovim sluajem sigurno e vas

imenovati kandidatom, a zatim izabrati za guvernera,

Bobby. Prikujte Morettija i vi ste na kandidat.

Robert Di Silva nije nita riskirao. Pripremio je op-

tunicu protav Michaela Morettija vrlo pedantno i pa-

ljivo. Angairao je svoje pomonike da rade na pri-

kupljanju dokaza, raiavajui svaku nejasnou, na-

stojei preduhitriti svaku pravnu smicalicu koju bi Mo-

rettijev branilac mogao iskoristita. Jedna po jedna sve

su rupe bile zaepljene.

Trebalo je skoro dva tjedna da se odabere porota,

a okruni tuilac insistirao je i na izboru est rezerv-

nih guma - zamjenika porotnika - osiguravajui se

time protiv eventualnog ponitenja procesa. Porotnici

su znali nestajati, ili bi doivjeli neobjanjene i fatalne

prometne nesree kad se radilo o sudskom postupku

protiv vanih mafijaa. Di Silva se pobrinuo da se po-

rotnici izoliraju od poetka, da ih svake veeri doslovna

zakljuaju u prostorijama do kojih nitko ne moe do-

prijeti.

Klju optube protiv Michaela Morettija bio je Ca-

millo Stela i kao glavni Di Silvin svjedok bio je i te~

kako uvan. Okruni tuilac se i predobro sjeao Abea

Kid Twist Relesa, svjedoka optube, koji je ~pao a

prozora estog kata hotela Half Moon na Coney Islandu

iako ga je uvalo pet-est policajaca. Robert Di Silva

osobno je odabrao strau za Camilla Stelu, i prije pro-

14 ~ 15

cesa Stelu su svake veeri tajno selili na drugo mjesto.

Sada, u toku procesa, Stelu su uvali u izoliranoj eliji

etvorica naoruanih straara. Nitko mu se nije smio

pribliiti jer je Stela bio spreman svjedoiti samo zato

to je vjerovao da ga okruni javni tuilac Di Silva mo-

e zatita od osvete Michaela Morettija.

Bilo je to prije podne petog dana procesa.

Jennifer Parker bio je to prvi dan na procesu. Po-

sjeli su je za stol optube s jo pet mladih pomonika

okrunog javnog tuioca koji su tog jutra poloili za-

kletvu.

Jennifer Parker bila je vitka, tamnokosa djevojka od

dvadeset i etiri godine, blijede puti, inteligentnog, i-

vahnog lica i zelenih, zamiljenih oiju. To je lice bilo

prije privlano.nego lijepo, lice koje je odraavalo po-

nos, hrabrost i senzibilnost, lice koje bi bilo teko za-

boraviti. Sjedila je napeta kao puka, kao da se pri-

prema za napad na nevidljive sablasti prolosti.

Dan je za Jennifer Parker poeo katastrofalno. Ce-

remonija polaganja zakletve u kancelariji okrunog

javnog tuioca bila je zakazana u osam sati ujutro.

Jennifer je vee prije toga briljivo priredila odjeu

i namjestila budilicu na est sati tako da stigne oprati

kosu.

Budilica nije zazvonila. Jennifer se probudila u pola

osam i obuzela ju je panika. U urbi je navukla arape

i slomila petu na cipeli pa se morala presvui. Zalupila

je vrata svog malog stana i u istom se trenu sjetila da

je unutra ostavila kljueve. Namjeravala je do zgrade

Krivinog suda poi autobusom, ali to sada nije dola-

zilo u obzir pa je pojurila da pronae taksi, koji inae

sebi nije mogla priutiti, i nabasala na vozaa koji joj

je cijelim putem objanjavao zato e svijet propasti.

Kad je Jennifer bez daha napokon stigla pred zgra-

du Krivinog suda u Leonard Streetu 155, kasnila je

petnaest minuta.

U kancelariji okrunog javnog tuioca skupilo se

dvadeset i pet pravnika, veina s tek zavrenim prav-

nim fakultetom; bili su mladi, i nestrpljivi, i uzbudeni

to e raditi za javnog tuioca okruga Manhattan.

Kancelarija je bila impresivna, obloena drvetom

i ukraena neupadljivo i ukusno. Tu je bio veliki pisai

stol s tri stolioe ispred i udobnom konatom foteljom

iza njega, dugi stol za sastanke s desetak stolica i zidni

armari puni pravnih knjiga.

Na zidovima su bile uokvirene i potpisane slike J.

Edgara Hoovera, Johna Lindsayja, Richarda Nixona i

Jacka Dempseyja.

Kad je Jennifer, ispriavajui se, utrala u kancela-

riju, Di Silva je bio usred govora. Stao je, usmjerio pa-

nju na Jennifer i rekao: - Do vraga, mislite li da je

ovo ur?

- Strano mi je ao, ja se. . .

- Fuka se meni to vam je ao. Da niste vie ni-

kada zakasnili!

Ostali su pogledali Jenmifer briljivo prikrivajui su-

osjeanje.

Di Silva se obrati skupini i prasne: - Znam zato ste

ovdje. Lijepit ete se za mene sve dok ne pokupite moje

znanje i ne doznate nekoliko smicalica iz sudnice, a za-

tim, kad budete mislili da sve znate, otii ete adavde

da biste postali vani odvjetnici za krivine sluajeve.

No moda ima netko meu vama - moda - koji e

biti dovoljno dobar da jednoga dana preuzme moje

mjesto. - Di Silva kimne glavom svom pomoniku. -

Neka poloe zakletvu.

Poloili su zakletvu priguenim glasom.

Kad je sve bilo gotovo, Di Silva ree: - U redu.

Sada ste zakleti sudski slubenici, Bog nam pomogao.

Tuilatvo je najdinaminiji dio pravosudnog sistema,

ali neka vas to prerano ne veseli. Nai ete se do grla u

pravnoj literaturi i dokumentima - sudskim pozivima,

nalozima za hapenje - svim tim divnim stvarima ko-

jima su vas uili na Pravnom fakultetu. Rasprave ne-

ete voditi jo godinu-dvije.

Di Silva stane da bi pripalio kratku, debelu cigaru.

- Upravo vodim sudski postupak. Neki su moda ve

o njemu itali. - Glas mu je bio britak od sarkazma.

- Dobro bi mi dolo vas petoro-estoro da mi obavite

16 ~ 2 :njev an4ela 17

neke sit.ne poslove. - Jennifer je prva digla ruku. Di

Silva je trenutak oklijevao, a zatim odabrao nju i jo

petoricu.

- Otiite u sudnicu broj esnaest.

Kad su izili iz kancelarije, uruili su im legitima-

cije. Stav okrunog javncg tuioca nije obeshrabrio

Jennifer. Mora bit krut, razmiljala je. Na ekom, je

poslu. A ona sada radi za njega. Bila je lan osoblja

javnog tuioca okruga Manhattan! Zavrile su beskraj-

ne godine mukotrpnog rada na pravnom fakultetu. Pro-

fesorima je uvijek uspijevalo prikazati pravo apstrakt-

nim i prastarim, ali je Jennifer uvijek iza taga nazirala

obeanu zemlju: stvarno pravo koje se bavi ljudskim bi-

ima i njihovim ludostima. Jennifer je diplomirala kao

druga u svom razredu, i objavili su joj ime u Law Re-

view. U prvom pokuaju poloila je odvjetniki ispit,

dak je treina onih koji su ga polagali s njom pala. Os-

jeala je da razumije Roberta Di Silvu, i bila je uvje-

rena da e bita u stanju obaviti svaki zadatak koji joj

bude povjerio.

Jennifer je ve sve prouila. Znala je da Okruno

javno tuilatvo ima etiri odjela - procesi, prizivi, or-

ganizirani kriminal, prevare - i pitala se kojem e biti

dodijeljena. U New York Cityju bilo je pet okrunih

javnih tuilaca, po jedan za svaki gradski okrug, s vie

od dvije stotine pomonika. No, najvaniji okrug bio

je, naravno, Manhattan: Robert Di Silva.

Jennifer je sada sjedila u sudnici za stolom optu-

be promatrajui Roberta Di Silvu na djelu. Nalikovao

joj je na monog, nepopustljivog inkvizitora.

Letimice je pogledala optuenog, Michaela Morettija.

Usprkos svemu to je proitala o njemu, nije mogla

sebe uvjeriti da je Michael Moretta ubojica. Izgleda kao

mlada filmska zvijezda u sceni sudenja, pomisli Jenni-

fer. Sjedio je nepomino, samo su njegove duboko usa-

dene crne oi odavale unutarnji nemir to ga je moda

osjeao. Neprekidno su se pokretale ispitujui svaki kut

prostorije kao da nastoje iznai nain bijega. Bijega nije

bilo. Di Silva se pobrinuo za to.

.

Camillo Stela je svjedoio. Da je Stela bio ivotinja,

sigurno bi bio lasica. Lice mu je bilo usko i upalo, usne

tanke, a zubi uti i krivi. Oi nemirne i podmukle: o-

vjek kojemu ne vjeruju i prije nego to otvori usta. Ro-

bert Di Silva bio je svjestan nedostataka svog svjedoka,

ali oni nisu bili vani. Vano je bilo ono to e Stela

rei, stravine prie to ih do tada jo nitko nije ispriao,

a one su nedvojbeno zvuale istinito.

Okruni javni tuilac priao je mjestu za svjedoke

gdje je Camillo Stela poloio zakletvu.

- Camillo Stela, htio bih da porota zna da ste ne-

voljki svjedok, ali da bi vas nagovorila da svjedoite,

drava je pristala da priznate ubojstvo iz nehata um-

jesto kvalificiranog ubojstva za koje ste prvobitno op-

tueni. Je li tono?

- Da, gospodine. - Desna ruka mu se trzala.

- Camillo Stela, poznajete li optuenoga, Michaela

Morettija?

- Da, gospodine. - Izbjegavao je pogledati optue-

niki stol za kojim je sjedio Michael Moretti.

- Kakva je bila priroda vae veze?

- Radio sam za Mikea.

- Kako dugo poznajete Michaela Morettija?

- Desetak godina. - Glas mu je bio gotovo ne-

ujan.

- Hoete li, molim vas, govoriti glasnije?

- Desetak godana. - Sad mu se trzao vrat,

- Jeste li bili bliski s optuenim?

- Prigovor! - Thomas Colfax je skoio r.a noge.

Branitelj Michaela Morettija bio je visok mukarac sre-

brnobijele kose, pedesetih godina, consigliere mafije,

jedan od najvjetijih odvjetnika za krivi~no pravo u

Americi. - Okruni javni tu~ilac pokuava utjecati na

svjedoka.

- Prigovor se usvaja - ree sudac Lawrence Wald-

man.

- Preformulirat u pitanje. U kojem ste svojstvu

radili za gospodina Morettija?

- Pa, bio sam, moglo bi se rei, zaduen za sre8i-

vanje problema.

- Hoete li biti malo jasniji?

18 / ~ 19

- Da. Ako iskrsne problem. . . ako netko postane ne-

posluan, takvo neto . . . Mike bi me poslao da sredim

stvari.

- I kako ste to inili?

- Znate ve . . . silom.

- Moete li iznijeti poroti neki primjer?

Thomas Colfax bio je ponovno na nogama.

- Prigovaram, gospodine sue. Ovakvo ispitivanje

je nebitno.

- Prigovor se odbija. Svjedok moe odgovoriti.

- Pa, Mike se bavi zelenatvom, jasno? Prije ne-

koliko godina Jimmy Serrano je zakasnio s plaanjem,

p~ me Mike poslao da Jimmyja pozovem na red.

- A kako ste ga pozvali na red?

- Prebio sam mu noge. Znate - ozbiljno objasni

Stela - ako jednom tipu progledate kroz prste, svi e to

pokuati.

Robret Di Silva je mogao ispod oka vidjeti zaprepa-

tena lica porotnika.

- U koje je jo poslove osim zelenaenja Michael

Moretti bio upleten?

- Ti boga! Tko bi sve to nabrojio!

- Samo vi to nabrojite.

- Dobro. Eto, na primjer. u luci je Mike r.amaknuo

prilinu lovu od sindikata. Pa od konfekcijske indus-

trije. Mike ima prste i u kockarnicama... pa muziki

automati, odvoenje smea, prodaja rublja. Eto.

- Camillo Stela, protw Michaela Morettija podig-

nuta je optuba zbog ubojstva Eddieja i Alberta Ra-

mosa. Jeste li ih poznavali?

- Svakako.

- Jeste li bili prisutni kad su ubijeni?

- Jasno. - Cijelo mu se tijelo trzalo.

- Tko ih je zapravo ubio?

- Mike. - Na sekundu njegov se pogled susreo s

Morettijevim i Stela brzo skrene pogled.

- Michael Moretta?

- Tako je.

- Optueni vam je rekao da eli ubiti brau Ramos?

Zato ih je elio ubiti?

- Pa, Eddie i A1 su vodili oklade za...

- To su kladionike pekulacije? Ilegalno klaenje?

- Jasno. Mike je otkrio da drpavaju lovu. Morao

ih je pozvati na red jer su to njegovi ljudi, znate. Mis-

lio je. . .

.~ Prigovor!

- Prigovor se usvaja. Neka se svjedok dri inje-

nica.

- injenice su da mi je Mike rekao da pozovem

momke. . .

- Eddieja i Alberta Ramosa?

- Tako je. Na malu zabavu u Pelikan. To je pri-

vatni klub na obali. - Ruka mu se ponovo stala trzati

i Stela, iznenada svjestan toga, stisne je drugom ru-

kom.

Jennifer Parker se okrene da pogleda Michaela Mo-

rettija. Drao se nezainteresirano, nepomina lica i ti-

jela.

- to se tada dogodilo, Stela?

- Otiao sam kolima po Eddieja i Ala i odvezao ih

na parkiralite. Mike je tamo ekao. Kad su momci

izili iz auta, maknuo sam se, a Mike je raspalio.

- Jeste li vidjeli kako braa Ramos padaju?

- Jesam, gospodine.

- I bili su mrtvi?

- Bar su ih pokopali kao da su mrtvi.

U sudnici se zauo amor. Di Silva je priekao da

pcnovno zavlada tiina.

- Camillio Stela, jeste li svjesni injenice da iskaz

koji ste dali u ovoj sudnici tereti i vas?

- Jesam gospodine.

- I da ste pod zakletvom i da je ivot jednog ovje-

ka na kocki?

- Jesam, gos~podine.

- Bili ste svjedokom kad je optueni, Michael Mo-

retti, hladnokrvno ustrijelio dva mukarca zato to su

mu zatajili novac?

- Prigovor! Tuilac utjee na svjedoka.

- Prigovor se usvaja.

Okruni javni tuilac pogleda lica porotnika i ono to

je na njima vidio govorilo mu je da je dobio proces.

Zatim se obrati Camillu Steli.

2 ~ 21

- Camillo Stela, znam koliko vam je trebalo hra-

brosti da dodete u ovu sudnicu i date iskaz. U ime na-

roda ove drave hvala vam. - Di Silva se obrati Tho-

masu Colfaxu. - Svjedok je va.

Thomas Colfax dostojanstveno ustane. - Hvala, gos-

podine Di Silva. - Pogledao je sat na zidu pa se obra-

tio sucu. - Ako doputate, gospodine sue, sada je sko-

ro podne. Ne bih rado prekidao ispitivanje svjedoka.

Smijem li traiti da sud sada prekine raspravu radi

ruka, a ja bih u tom sluaju ispitao svjedoka poslije

podne?

- U redu. - Sudac Lawrence Waldman lagano

udari e~kioem.

- Rasprava se prekida do dva sata.

Svi su u sudnici ustali kad se sudac dignuo i iziao

kroz pokrajnja vrata u svoj kabinet. Porotnici su stali

jedan za drugim naputati sudnicu. ~etiri naoruana

straara okruili su Camilla Stelu i izveli ga kroz vrata

u prednjem dijelu sudnice to su vodila u sobu za svje-

doke.

Di Silvu su odmah opkolili reporteri.

- Hoete li nasn dati izjavu?

- ~to mislite, gospodine javni tuioe, kako se proces

odvi ja ?

- Kako namjeravate zatita Stelu kad sve zavri?

U normalnim okolnostima Robert Di Silva ne bi do-

pustio ovakvo nametanje u sudnici, ali sada mu je bilo

potrebno, radi njegovih politikih ambicija, da zadri

tampu na svajaj strani, pa je stoga odluio da bude

ljubazan s reporterima.

,iennifer Parker ~e i dalje sjedila promatrajui kako

okruni javni tuilac parira pitanjima reportera.

- Hoete li postii da bude osuden?

- Nisam prorok - ula je kako Di Silva skromno

odgovara. - Zato, dame i gospodo, imamo pomtu. Po-

rotnici e morati odluita je li gospodin Moretti kriv ili

neduan.

Jennifer je promatrala kako se Michael Moretti die,

Izgledao je hladnokrvan i oputen. Djeaki, ba joj je

ta rije pala na um. Bilo joj je teko povjerovati da je

kriv za sve te strane stvari za koje je optuen. Kad

bih morala odabrati krivca, pomisli Jennifer, odabrala

bih Stelv,, Trzavca.

Reporteri su se povukli, a Di Silva se dogovarao sa

svojim pomonicima. Jennifer bi dala desnu ruku da

uje o emu razgovaraju.

Promatrala je kako jedan mukarac neto govori Di

Silvi, kako se odvaja od skupine oko okrunog javnog

tuioca i uri prema njoj. Nosio je veliku omotnicu od

vrstog smedeg papira: - Gospoc~lica Parker?

Jennifer iznenadeno digne glavu. - Da?

- ef hoe da ovo predate Steli. Recite mu da os-

vje~i pamenje u vezi s ovim datumima. Colfax e po-

kuati poslije podne oboriti njegov iskaz, i ef eli biti

siguran da se Stela ne splete.

Pruio je Jennifer omotnicu, i ona baci pogled na Di

Silvu. Sjetio se mog imena, pomisli. To je dobar znak.

- Bit e boije da pourite. Okruni tuilac misli

da Stela ne kopa lako.

- U redu, gospodine - Jennifer hitro ustane.

Pourila je prema vratima kroz koja je vidjela da je

proao Stela. Straar joj preprijei put.

- Mogu li vazn pomoi, gospoice?

- Okruno javno tuilatvo - ree Jennifer us-

tro. Izvukla je legitimaciju i pokazala je. - Moram pre-

dati omotnicu Camillu Steli od gospodina Di Siive.

Straar paljivo pregleda legitimaciju pa otvori vra-

ta, i Jennifer se nade u sobi za svjedoke. Bila je to mala,

neudobna prostorija s istroenim pisaim stolom, sta-

rom sofom i drvenim stolicama. Stela je sjedio na jed-

noj od njih, i ruka mu se divlje trzala. U prostoriji su

bila etiri naoruana straara.

Kad je Jennifer ula, jedan od straara ree: - Hej!

Nitko ne smije ovamo.

Straar izvana povie: - U redu je, Al. Dolazi iz

Okrunog javnog tuilatva.

Jennifer urui Steli omotnicu. - Gospodin Di Silva

eli da osvjeite pamenje ovim datumima.

On zatrepe prema njoj i dalje se trzajui.

22 ~ 23

2.

Dok se Jennifer probijala iz zgrade Krivinog suda

da ode na ruak, prola je mimo otvorenih vrata na-

putene sudnice. Nije mogla odoljeti da naas ne ue.

U stranjem dijelu, sa svake strane, bilo je petnaest

redova klupa za gledaoce. Suelice suevom stolu bila

su dva duga stola, jedan s oznakom tuitelj i drugi zde-

sna s oznakom optueni. Porotnika loa sastojala se od

dva reda po osam stolica. To je' obina sudnica, pomisli

Jennifer, neugledna - ak runa - ali ona je sr slo-

bode. Ova sudnica kao i sve takve sudnice predstavlja

razliku izmec~u civilizacije i divljatva. Prav o na suc~e-

nje pred porotom sebi ravnih lei u sri svake slobodne

nacije.

Kad bi ameriki sudovi bili lieni svoje ovlasti,

pomisli Jennifer, kad bi se gracianima oduzelo pravo da

im sudi porota, Amerika bi prestala posojati kao slo-

bodna nacija. Sada je i ona bila dio tog sistema i, dok

je tu stajala, Jennifer je bila ispunjena silnim osjea-

jem ponosa. Dala bi sve da bude dostojna tog sistema, da

pomogne da se on odri. Dugo je nepomino stajala, a

zatim se okrenula da ode.

S drugog kraja predvorja zauo se udaljeni amor

koji je postajao sve glasniji, a zatim se pretvorio u pa-

klensku buku. Poela su zvoniti alarmna zvona. Jenni-

fer je zaula topot nogu na hodniku i ugledala policajce

24

s izvuenim revolverima kako jure prema prednjenz

ulazu sudske zgrade. Prva joj je pomisao bila da je

Michael Moretti pobjegao, da je nekako uspio pobjei

mimo barijere straara. Izjurila je na hodnik. Prava

ludnica. Ljudi su uokolo jurili kao ludi izvikujui na-

redbe da nadglasaju zvonca. Straari, naoruani krat-

kim samaricama, zauzeli su poloaj na izlazima. Re-

porteri, koji su svojim redakcijama telefonski saopa-

vali novosti, istrali su na hodnike da vide to se doga-

da. Na suprotnom kraju predvorja Jennifer je ugledala

okrunog javnog tuioca Roberta Di Silvu kako bijesno

izdaje naredenja petorici-estorici policajaca. Lice mu je

izgubilo svaku boju.

Boe moj! Udarit e ga kap, pom?sli Jennifer.

Probila se kroz gomilu i pribliila mu se mislei da

bi mu mogla biti od koristi. Dok mu je prilazila, jedan

od straara koji su uvali Camilla Stelu podigne glavu

i ugleda Jennifer. Zatim upre prst u nju, i pet sekundi

kasnije zgrabili su je, stavili joj lisiine na ruke i uhap-

sili je.

Bilo ih je etvoro u kabinetu suca Lawrenca Wald-

mana: sudac Waldman, okruni javni tuilac Robert Di

Silva, Thomas Colfax i Jennifer.

- Imate pravo na odvjetnika prije nego to date

bilo kakvu izjavu - obavijesti sudac Waldman Jenni-

fer - a imate pravo i utjeti. Ako...

- Ne trebam odvjetnika, gospodine sue! 112ogu sa-

ma objasniti to se dogodilo.

Robert Di Silva se prigne tako blizu da je Jennifer

vidjela kako mu kuca vena na sljepoonici. - Tko vam

je platio da onaj paket predate Camillu Steli?

- Platio? Nitko mi nije platio! - Jenniferin glas je

podrhtavao od ogorenja.

Di Silva podigne omotnicu od vrstog smedeg papira

sa suevog stola. ~inila joj se poznatom. - Nitko vam

nije platio? Jednostavno ste prili mom svjedoku i pre-

dali mu ovo? - Stresao je omotnicu i tijelo utog kana-

rinca padne na stol. Vrat mu je bio slomljen.

Jennifer se, uasnuta, zagleda u njega. - Ja . . . je-

dan od vaih ljudi... dao mi je to...

25

- Koji od mojih ljudi?

- Ja . . . ja . . . ne znam.

- Ali znate da je to bio jedan od mojih ljudi. - U

glasu mu se osjealo da joj ne vjeruje.

- Da. Vidjela sam ga kako razgovara s vama, a za-

tim je preao k meni na drugu stranu i predao mi omot-

nicu, te rekao da elite da je dam Camillu Steli. Cak. . .

ak je znao kako se zovem.

- U to sam uvjeren. Koliko su vam platili?

Sve je to ruan san, pomisli Jennifer. Probudi u se

svakog rena i bit e est sati ujuro, i ja u se obui

i poi da poloim zaktetvu kao pomonik okrunog jav-

nog tuioca.

- Koliko? - Bijes u Di Silvinom glasu bio je tako

silovit da je natjerao Jennifer da skoi na noge.

- Optuujete li me za...?

- Optuujem!? - Robert Di Silva stisne ake. -

Draga moja, nisam jo ni poeo. Kad izic~ete iz zatvora,

bit ete prestari da potroite taj novac.

- Nema nikakvog novca - Jennifer je prkosno zu-

rila u njega.

Thomas Colfax je mirno sjedio sluajui razgovor,

a tada se umijeao: - Oprostite, gospodine sue, ali mi-

slim da ovo nikamo ne vodi.

- Slaem se - odvrati sudac Waldman i obrati se

okrunom javnom tuiocu. - Kako stoje stvari, Bobby?

Pristaje li Stela jo uvijek na ispitivanje obrane?

- Ispitivanje obrane? On je ruina. Izvan sebe je od

straha. Nee ponovno svjedoiti.

Thamas Colfax ree mirnim glasom: - Ako ne mo-

gu ispitati glavnog svjedoka optube, gospodine sue,

morat u zatraiti ponitenje procesa.

Svi su znali to to znai: Michael Moretti izii e iz

sudnice kao slobodan ovjek.

Sudac Waldman pogleda okrunog javnog tueioca.

- Jeste li saopili svom svjedoku da moe biti pozvan

na odgovornost zbog nepotivanja suda?

- Jesam. Stela se vie boji njih nego nas. - Okre-

nuo se da bi Jennifer dobacio otrovan pogled. - Misli

da ga vie ne moemo zatititi.

Sudac Waldman ree polako : - Onda smatram da

ovaj sud nema drugog izbora nego da odobri zahtjev

obrane i proglasi ponitenje procesa.

Robert Di Silva je samo ukoeno stajao sluajui ka-

ko mu lac~e tonu. Bez Stele optunica je ostala bez te-

melja. Michael Moretti mu je sada bio izvan dohvata,

ali ne i Jennifer Parker. Platit e mu za sve to mu je

uinila.

- Naredit u da oslobode aptuenog i raspuste po-

rotu - govorio je sudac Waldman.

- Hvala, gospodine sue - ree Thomas Colfax. Na

njegovom licu nisu se vidjeli nikakvi znakovi likovanja.

- Ako ima jo neto... - javi se ponovo sudac

Waldman.

- Ima jo neto! - Robert Di Silva se okrene pre-

ma Jennifer. - Hou da je uhapse zbog ometanja pra-

vosudnog postupka, zbog utjecanja na svjedoka u pro-

cesu za krivino djelo kanjivo smru, zbo-g udruiva-

nja u protuzakonite svrhe, zbog... - Jedva je suvislo

goaorio od bijesa.

Jennifer je od gnjeva ponovno smogla glasa: - Ne

moete mi dokazati ni jednu jedinu optubu zato to ni-

su istinite. Ja. . moda sam kriva zato to sam glupa, ali

kriva sam samo zbog toga. Nitko me nije potplatio da

biio to uinim. Mislila sam da predajem paket za vas.

Sudac Waldman pogleda Jennifer i ree: - Ma ka-

kvi bili vai razlozi, posljedice su krajnje nesretne. Za-

trait u da Odjel za prizive i albe provede istragu i,

ako to okolnosti opravdavaju, da se protiv vas povede

postupak za iskljuenje iz Odvjetnike komore.

Jennifer odjednom osjeti slabost. - Gospodine su-

e, ja. . .

- To bi za sada bilo sve, gospodice Parker.

Jennifer je naas zastala gledajui neprijateljska li-

ca oko sebe. No, to bi jo mogla rei?

Sve je ve bilo reeno sa utim kanarincem na stolu.

26 ~ 27

~mn kanarincu. Sportski komentator NBC-a usporedio

ju je s nogometaem koji puca u vlastiti gol.

.

Jennifer Parker ne samo da se pojavila na veernjim

vijestima - ona je bila vijest veeri. Reportaa o tome

kako je isporuila mrtvog kanarinca glavnom svjedoku

okrunog javnog tuioca bila je neodoljiva. Svi televi-

zijski kanali prikazali su snimke Jennifer Parker kako

izlazi iz kabineta suca Waldmana probijajui se iz sud-

ske zgrade, opsjednuta novinarima i znatieljnicima.

Jennifer nije mogla vjerovati iznenadnom uasnom

publicitetu kojim su je iznenada obasuli. Bombardirali

su je sa svih strana: televizijski reporteri, radio-repor-

teri i novinari. Oajniki je eljela pobjei od njih, ali

joj ponos to nije doputao.

- Tko vam je dao utog kanarinca, gospoice Par-

ker?

- Jeste li ikada upoznali Michaela Morettija?

- Jeste li znali da je Di Silva namjeravao iskoris-

titi ovaj proces da se domogne poloaja guvernera~

- Okruni javni tuilac kae da vas namjerava is-

kljuiti iz Odvjetnike komore. Hoete li se boriti pro-

tiv toga?

Na svako pitanje Jennifer je stisnutih usnica odgo-

varala : - O tome ne elim nita rei.

U veernjim vijestima CBS-a nazvali su je ~Stran-

puticom Parker, djevojkom koja je krenula krivim

pravcem. Reporter ABC-a govorio je o njoj kao o >u-

28

U Tony's Ptaceu, jednom od restorana kojih je Mic-

i~ael Moretti bio vlasnik, slavila se pobjeda. Bilo je tu

desetak mukaraca koji su pili i buili.

;4iichael Moretti sjedio je sam za ankom, u oazi ti-

ine, gledajui Jennifer Parker na televiziji. Podigao je

au da joj nazdravi i ispio je.

Pravnici su posvuda razgovarali o epizodi s Jenmifer

Parker. Pola je njih vjerovalo da ju je podmitila mafija,

dok je druga polovica bila uvjerena da je neduna buda-

la. No, bez obzira na to na kojoj su strani bili, svi su se

slagali u jednome: kratka odvjetnika karijera Jennifer

Parker bila je zavrena.

Trajala je tono etiri sata.

Rodila se u Kelsu, u saveznoj dravi Washington,

malom gradu u umovitom kraju to ga je 1847. osnovao

neki kotski mjernik koji je patio od nostalgije, pa ga

nazvao po svom rodnom gradu u ~kotskoj.

Jenniferin otac bio je pravnik, najprije u kompani-

jama drvne preraivake industrije koje su praktiki

vladale gradom, a zatim je zastupao radnike u pilanama.

Jenniferina najranija sjeanja iz djetinjstva bila su is-

punjena radou. Savezna drava Washington bila je za

dijete mjesto iz bajke, prepuno spektakularnih planina

i gleera i nacionalnih parkova. Bilo je tu skijanja

i vonje kanuom, pa planinarenja po ledenjacima te

izleta s naprtnjaom na leima do mjesta s fantastinim

imenima: Ohanapecosh i Nisqually, jezero Cle Elum i

vodopadi Chenius, pa Horse Heaven i Yakima Valley.

Jennifer je s ocem nauila planinariti na planini Rai-

nier, a skijati u Timberlineu.

Otac je uvijek imao vremena za nju, dok je njezina

majka, lijepa i nemirna, bila rijetko kod kue. uvijek

zaokupljena tajnovitim poslovima. Jennifer je oboavala

29

z~. ~

:

oca. U Abneru Parkeru tekla je engleska, irska i kot-

ska krv. Bio je srednje visine, crne kose i zeleno-plavih

oiju, ovjek pun suosjeanja za blinjega i s duboko

usacienim osjeajem za pravdu. Nije ga zanimao novac,

zanimali su ga ljudi. Satima bi sjedio i razgovarao s Jen-

nifer priajui joj o raspravama u kojima je sudjelovao

i o problemima ljudi koji su dolazili u njegovu skromnu,

malu kancelariju, i Jennifer se tek godinama kasnije

dosjetila da je s njom razgovarao samo zato to nije

imao nikoga drugoga s kim bi o tome razgovarao.

Poslije kole Jennifer bi odjurila u sudnicu da gleda

oca na poslu. Kad sud nije zasjedao, zadravala bi se u

njegovoj kancelariji sluajui ga kako razgovara o po-

jedinim sluajevima sa svojim strankama. Nikada nisu

razgovarali o tome kako e se upisati na Pravni fakul-

tet; bilo je to jednostavno samo po sebi razumljivo.

Kad je Jennifer navrila petnaest godina, poeia je

provoditi ljetne praznike radei za oca. U dobi kad se

druge djevojke sastaju s momcima i nalaze stalnog mom-

ka, Jennifer je bila zaokupljena parnicama i testamen-

~tima.

Momci su se zanimali za nju, ali je rijetko izlazila.

Kad bi je otac upitao zato, odgovorila bi : - Svi su

tako mladi, tata. - Znala je da e se jednoga dana

udati za pravnika kakav je bio njezin otac.

Na Jenniferin esnaesti roendan njezina je majka

otputovala iz grada s osamnaestogodinjim sinom nji-

hovog prvog susjeda, a Jenniferin otac je poeo tiho

umirati. Trebalo je sedam godina da mu srce prestane

kucati, ali je umro onog trenutka kad je saznao za bijeg

svoje ene. Cijeli je grad to znao i suosjeao s njim; a

to je, dakako, jo pogoralo stvari, jer Abner Parker je

bio ponosan ovjek. Tada je poeo piii. Jermifer je i-

nila sve da ga utjei, ali to nije koristilo, i vie nikada

nita nije bilo kao prije.

Slijedee godine, kad je dolo vrijeme da upie ko-

led, Jennifer je htjela ostati kod kue s ocem, ali on

nije htio ni uti za to.

- Bit emo ortaci, Jennie - rekao joj je. - Ti po-

uri i diplomiraj pravo.

30

Kad je maturirala, upisala se na Pravni fakultet

Sveuilita savezne diave Washington u Seattleu. Na

prvoj godini studija, dok su se njeni kolege koprcali u

neprohodnoj movari ugovora, graanskih delikata, vla-

snitva, graanskog postupka i krivinog zakonika, Jen-

nifer se osjeala kao kod kue. Smjestila se u student-

skom domu i pronala posao u Pravnoj biblioteci.

Jennifer je voljela Seattle. Nedjeljom bi s Ammini

Williams, studenticom Indijankom, i Josephine Collins,

visokom i neobino mravom Irkinjom, odlazila veslati

na Zeleno jezero u sreditu grada ili na takmienje za

zlatni pehar na jezeru Washington, gdje bi promatrale

kako munjevito promiu gliseri ivih boja.

U Seattleu je bilo izvrsnih dez klubova. Jennifer

je bio najomiljeniji Peter's Poop Deck, u kojem su um-

jesto stolova imali sanduke od letava s daskama na

njima.

Dva mladia udvarala su Jennifer: mladi, pri-

vlani student medicine Noah Larkin i student prava

Ben Munroe; Jermifer bi se povremeno sastajala s nji-

ma, ali je bila prezaposlena da bi ozbiljno mislila na

ljubav.

Jesen je bila svjea, vlana i vjetrovita, i inilo se

da vjeito pada kia. Jennifer je nosila kratak kaput

od kockaste, zeleno-plave pletene tkanine, na iju su se

grubu vunu hvatale kine kapi, pa su joj oi blistale po-

put smaragda. Hodala je kroz kiu utonula u tajne misli

i ne znajui da e ih sve podsvjesno zadrati u sjeanju.

U proljee su sve djevojke procvjetale u svijetlim

platnenim haljinama. Na sveuilitu je bilo ni vie ni

manje nego est studentskih udruenja, i lanovi udru-

enja bi se skupili na travnjaku i promatrali kako pro-

laze djevojke, ali Jennifer je, tko zna zbog ega, u nji-

ma pobuivala neoekivani osjeaj plahosti. Zraila je

neim posebnim, to im je bilo teko odrediti, i osje-

ali su da je ve postagla ono za im su oni jo tragali.

Jennifer je svakog ljeta odlazila kui da posjeti oca.

Prilino se izmijenio. Nije nikada bio pijan, ali ni trije-

31

zan. Povukao se u emocionalnu tvrdavu u kojoj ga vie

nita nije moglo ganuti.

Umro je kad je Jennifer upisala zadnji semestar.

Grad ga se sjetio, i na sprovodu Abnera Parkera bilo

je gotovo stotinu ljudi, ljudi kojima je pomogao i savje-

tovao ih i s kojima se tokom godina sprijateljio. Jen-

nifer je tugovala u sebi. Izgubila je vie od oca. Izgubila

je uitelja i savjetnika.

Nakon sprovoda Jennifer se vratila u Seattle da za-

vri studij. Otac joj je ostavio manje od tisuu dolara

i morala je odluiti kako e dalje ivjeti. Znala je da se

ne moe vratiti u Kelso da radi kao pravnica, jer e ta-

mo uvijek biti djevojica ija je majka pobjegla s ne-

doraslim mladiem.

Zbog visokog prosjeka ocjena Jennifer je odlazila na

razgovore radi zaposlenja u desetak vrhunskih odvjet-

nikih kua diljem zemlje i primila je nekoliko ponuda.

Warren Oakes, profesor krivinog prava, rekao joj

je: - To je velika ast, mlada damo. Zenama je vrlo

teko doprijeti u dobru advokatsku tvrtku.

No, njena je dilema bila u tome to vie nije imala

ni doma, ni korijenja. Nije bila sigurna gdje eli ivjeti.

Neposredno prije nego to je diplomira:a, rijeio se

i taj problem. Profesor Oakes ju je zamolio da ga po-

trai poslije predavanja.

- Primio sam pismo od okrunog javnog tuioca u

Manhattanu u kojem me moli da mu preporuim svog

najbriljantnijeg diplomanta za njegov ured. Zanima li

vas to?

New York. - Da, gospodine. - Jennifer je bila to-

liko zapanjena da joj je odgovor jednostavno izletio iz

usta.

Oletjela je u New York da poloi' odvjetniki ispit,

pa se vratila u Kelso da zatvori kancelariju svog oca.

Bio je to i ugodan i neugodan doivljaj, ispunjen sje-

anjima na prolost. Jennifer se inilo da je odrasla u

toj kancelariji.

Dobila je posao kao pomona bibliotekarka u pravnoj

biblioteci sveuilita da preivi dok ne dozna je li polo-

ila odvjetniki ispit za saveznu dravu New York.

- To je jedan od najstroih ispita u Sjedinjenim

D:avama - upozorio ju je profesor Oakes.

l~To, Jennifer je znaba da e uspjeti.

Primila je obavijest da je poloila ispit, a istog dana

i ponudu Okrunog javnog tuilatva.

Tjedan dana kasr.ije Jennifer je krenuia na istok.

Nala je minijaturni stan (prostran. s kaminom, do-

bar poloaj - pisalo je u oglasu) u junom dijelu Tre-

~e avenije, s imitacijom kamina, na etvrtom katu u

zgradi bez dizala. Prijat e ~ni gi~rn,nastika, govorila je

Jennifer samoj sebi. U Manhat~.,anu nije bilo brda ko-

jima bi planinarila, ni i7rzica kojima bi se vozila kanuom.

Stan se sastojao od malog dnevnog boravka s kauem

koji se pretvarao u grbavi krevet, te siunom kupaoni-

~om s prozorom koji je netko davno premazao crnom

bojom i hermetiki ga zatvorio. Namjetaj je izgledao

kao dar Vojske spasa. Pa, dobro, neu ovdje dugo sta-

~zozati, pomisli Jennifer. Ovo je samo privre~neno dok

se Tve iskaem kao pravnicc.

Sve je to bilo san. Li zbilji, bila je u New Yorku ma-

nje od sedamdeset dva sata, izbacili su je iz Okrunog

javcog tuiiatva i ekalo ju je iskljuenje iz Odvjet-

nike komore.

Jennifer je prestala itati novine i ilus~rirane aso-

pise, a odustala je i od gledanja televizije jer bi vidjela

sbe kamo god se okrenula. Osjeala je da ljudi bulje

u ni ~a na ulici, u autobusu, na tinici. Stala se skrivati

,:: svom staniu ne odgovarajui na telefonske pozive i

zvuic zvona na vratima. Razmiljala js ne bi li spakirala

kovege i vratila se u Washington. T_li pronala neki dru-

gi posao. Razmiljala je o samoubojstvu. Provodila je sa-

te i sate sastavljajui pisma okrunom javnom tuiocu

j Gnjev andela 33

32

Robertu Di Silvi. Pola pisama bile su otre pismene osu-

de njegove bezosjeajnosti i nedostatka razumijevanja.

Druga polovica bile su ponizne isprike uz molbu da joj

prui jo jednu priliku. Nije poslala ni jedno od tih

pisama.

Prvi put u ivotu svladao ju je oaj. U New Yorku

nije imala prijatelja, nikoga s kim bi razgovarala. Osta-

jala je zakljuana u stanu cijeli dan, a kasno naveer

iuljala bi se da proee praznim ulicama grada. Skit-

nice, stanovnici noi, nikada joj nisu pristupali. Moda

su u njezinim oima vidjeli odraz vlastite osamljenosti

i oaja.

Dok je hodala, neprestano bi joj se u mislima ukazi-

vala slika iz sudnice, svaki put s drugaijim zavretkom.

Jedan mukarac ixdvojio se iz skupine oko Di Silve

i pourio prema njoj. Nosio je o~m.otnicu od evrstog sme-

cieg papira.

Gospociica Parker?

Da.

~ef eli da ovo predate Steti.

Jennifer ga hladnokrvno pogleda. Vau legitimaciju,

molim.

~'ovjek se uplai i otri.

Jedan ~nukarac izdvojio se iz skupine oko Di Silve

i pourio prema njoj. Nosio je omotnicu od vrstog

smecfeg papira.

Gospodtica Parker?

Da.

~ef eli da ovo predate Steli. On joj gurne omotnicz~

u ruke.

Jennifer otvori omotnicu i ugleda u njoj ~nrtvog ka-

narinca.

Hapsim vas.

Jedan m.ukarac izdvojio se iz skupine oko Di Silve

i pourio prema njoj. Nosio je omotnicv, od vrstog sme-

deg papira. Proao je mimo nje do drugog mla.dog po-

monika okrunog tuioca i predao mu omotnicu. e f

eli da ovo predate Steli.

Mogla je preradivati scenu koliko god je htjela, ali

nita se nije moglo izmijeniti. Unitila ju je jedna glupa

greka. Pa ipak - tko kae da je unitena? tampa?

Di 5ilva? Nije ula vie ni rijei o iskljuenju iz Ovjet-

nike komore, i sve dotle dok je tako, ona je jo od-

vetnica. Nekoliko velikih advokatskih kancelarija nu-

dile su mi posao, ree Jennifer samoj sebi.

Ispunjena novim osjeajem odlunosti, Jennifer je iz-

vukla papis kancelarija s kojima je razgovarala, pa oba-

vila niz telefonskih razgovora. Nitko od ljudi s kojima

je eljela razgovarati nije bio u kancelariji niti joj je

kasnije telefonirao. Trebalo joj je etiri dana da shvati

kako je parija u .pravnoj profesiji. Praina oko njezinog

sluaja se slegla, ali su ga se svi jo sjeali.

Jennifer je nastavila telefonirati moguim poslodav-

cima, obuzeta oajem, gnjevom, razoaranjem, pa opet

oajem. Pitala se to da pone sa sobom i svaki put se

sve vraalo na isto: eljela se baviti samo jednim jedi-

nim podrujem do kojeg joj je doista bilo stalo, a to je

pravo. Pravnica sam, i tako mi svega, nai u naina da

se bavim svojim zvanjem sve dok mi to ne zabrane.

Stala je obilaziti odvjetnike kancelarije u Manhatta-

nu. Ula bi nenajavljena, dala ime tajnici i zatraila da

razgovara sa efom personala. Tu i tamo bi joj dopustili

da razgovara, ali Jennifer je osjeala da su to inili sa-

mo iz znatielje. Bila je udovite, pa su htjeli vidjeti

kako izgleda u prirodi. No, uglavnom bi je jednostavno

obavijestili da nema slobodnih radnih mjesta.

Potkraj estog tjedna Jennifer je ostala bez novaca.

Rado bi se bila preselila u jeftiniji stan, ali jeftinijih

stanova nije bilo. Poela je izostavljati doruak i ruak,

a veerala je u jetino~m od malih restorana na uglu gdje

je hrana bila loa, a cijene visoke. Otkrila je male lo-

kale gdje je za skromnu svotu mogla dobiti glavno jelo

- odrezak ili peenje - salate koliko god je mogla

pojesti i piva koliko god je mogla popiti. Jennifer je

mrzila pivo, ali je bilo zasitno.

Kad je iscrpla popis velikih advokatskih firmi, nao-

ruala se popisom manjih i stala ih obilaziti, ali i tamo je

34 ~ s~ 35

las kcji je uivala bio bri od nje. Dobila je mnogo

prijedioga od zainteresiranih mukaraca, ali ne i po-

nuda za posao. Poela je oajavati. U redu, pomislila

je prkosr.c, kad ~me nitkc ^i.e eli zaposliti, otvorit u vla-

stitu kanceiari;u, ~lo. za tc je t.rebalo novaca. Najmanje

deset tisua doIara: za stanarinu, tajnicu, telefon, zako-

nike, pisai sto' i stolice, pisae potreptine . . . a nije

.nogla sebi priutiti ni potanske marke.

Jenr.ifer je svojedobno raunala na plau u Okru-

ncm javnom tuilatvu, ali to je sada, naravno, bilo za-

~::vijek izgubljeno. ;~ic~i;. je zaboraviti i na otpremninu.

=~akvu etpremnina - da su mogli otpremili bi je s onu

s~ranu brave. Ne, n_j~ bilo naina da otvori vlastitu kan-

celariju. ~::a kako _:~!ala bila. Morala bi pronai nekoga

s kim e dijeliti uredske prostorije.

Kupila je 1'~iea: `v'ork Times i p~egledala oglase. Tek

na Gnu stranice r.aila ;? na mai: oglas slijedeeb sadr-

aju: Trai se ~os:. muk. za malu zajedn. kanc. s jo

2 n_ csi. ::..uk. Prist, stanar.

Jenr:fer su se posebno svidjele dvije posljednje

rijei. `:~,e bila ~osl. muk.. ai: r.jezin spol ne bi smio

hiti sG~.:. Istrgnula je glas te se uputila podzemnom

eljezniccm na naznaenu adresu.

Bila j2 ~o ruevna siara zgrada u junom ciijelu

Broadwaya. :ianceiarija je bila na desetom katu, a

na natpisima, ija su se slova ljutila, pisalo ; .

iiENNETi~ BAILEY

~F'~E TIVSKA :iGE CIJA ACE

a aNo -oga:

A ENC:J:~ ZA UTJER VANJE DUG VA

ROCKEFELLER

Jennifer je duboko udahnula, otvorila vrata i ula.

Nala se usred malog ureda bez prozora. Unutra su

nagurali tri izguljena pisaa stola i stolice. Dva su bila

7a uzeta.

Za jednim od pisaih stolova sjedio je elav muka-

rac srednjih godina i otrcane odjee zaokupljen nekak-

vim papirima. Uz suprotni zid, za drugim stolom, bio

36

je mukarac koji je tek preao tridesetu. Kosa mu je

bila rida, ci blistave i plave, a put blijeda i pjegava.

Bio je odjeven u uske traperice i majfcu kratkih ru-

kava, a na nogama je imao bijele tenisice bez arapa.

Upravo je telefonirao.

- Ne brinite, gospoc~o Dresser, moja dva najbolja

detektiva rade na vaem sluaju. Svaki dan raunamo

na informacije o vaem muu. Medutim, ini mi se da

u vas morati zamoliti za neto vie novaca za troko-

ve... Ne, nemojte se truditi da mi ga poaljete po-

tom. Pota je strana. Poslije podne u biti u vaem

susjedstvu. Navratit u k vama po novac.

Spustio je slualicu, podigao glavu i ugledao Jen-

nifer.

Ustao je, nasmijeio se i pruio joj jaku, vrstu ru-

ku. - Ja sam Kenneth Bailey. ~ime vas ovog lijepog

jutra mogu usluiti?

Jennifer se obazre po maloj, zaguljivoj prostoriji

i nesigurno izusti: - Dola . . . dola sam na va oglas.

- O ! - U njegovim plavim oima italo se iznena-

denje.

elavi mukarac zurio je u Jennifer.

- Ovo je Otto Wenzel - ree Kenneth Bailey. -

On je Agencija Rockefeller za utjeriva:,;;= t~ugova.

Jennifer kimne glavom. - Drago :r~ ; . - Ponev-

no se obrati Kennethu Baiieyu. - _~_ vi "ste privatni

detektiv?

- Tako je. A ime se vi aavite?

- Ja? - Zatim doda, shvativi: - Ja sam advo-

kat.

Kenneth Bailey ju je sumnjiavo promatrao: - ;

vi elite ovdje otvoriti kanelariju?

Jennifer se ponovno obazre turobnorn prostorijom :

zamisli sebe za p,raznim pisaim stolom izmeu te dvo-

jice.

- lUloda u jo malo pogledati na drugom mjes-

tu - ree ona. - Ne mogu se odluiti . . .

- Va dic stanarine bic bi devedeset dolara na mje-

sec.

37

- Za devedeset dolara mjeseno mogla bih kupiti

ovu zgradu - odvrati Jennifer. Zatim se okrene da

ode.

- Hej, ekajte malo!

Jennifer zastane.

Kenneth Bailey pogladi blijedu bradu. - Nagodit

u se s vama za ezdeset dolara. Kad vam se posao

uhoda, razgovarat emo o povienju.

Bilo je to vrlo povoljno. Jennifer je znala da nigdje

drugdje ne bi nala prostoriju za taj novac. S druge

strane, sumnjala je da e ikada moi privui stranke

u tu rupetinu. Jo je neto morala razmotriti. Nije

imala ezdeset dolara.

- Pristajerri - ree Jennifer.

- Neete poaliti - obea joj Kermeth Bailey. -

Kad elite doseliti stvari?

- One su ve ovdje.

}Ceuoetb Bui~~ jnj je m~o~ uop~uo ou~da uu vru~-

noa ~~w ojeo~o jepbx~o~

JENl'~IFER PARKER

ADVOKAT

Jennifer je promatrala natpis obuzeta i ugodnim i

neugodnim osjeajima. I u trenucima najvee malodu-

nosti nije joj nikada palo na um da e njezino ime

stajati ispod imena privatnog detektiva i utjerivaa

dugova. No ipak, dok je gledala pomalo iskrivljeni nat-

pis, nije mogla a da ne osjeti ponos. Bila je advokat.

Natpis je to dokazivao.

Sad je imala uredski prostor, samo su joj jo nedo-

stajale stranke.

Jennifer vie nije mogla sebi priutiti ni lokale s

neogranienom koliinom salate i piva. Pripremala je

sebi doruak od prepeenca i kave na. reou koji je

postavila iznad radijatora u minijaturnoj kupaonici. Ni-

je ruala, a veerala je u Zum Z2c7nu gdje su posluivali

velike komade kobasica, goleme krike kruha i toplu

krumpirovu salatu.

Tono u devet sati svakog jutra sjela bi za pisai

stol, ali posla nije bilo; mogla je samo sluati Kena

Baileyja i Otta Wenzela kako t~elefoniraju.

Cinilo joj se da se Ken Bailey uglavnom bavi pro-

nalaenjem odbjeglih mueva i djece, i isprva je bila

uvjerena da je on varalica koji se razbacuje obeanjima

i naplauje visoke predujme. No Jennifer je ubrzo shva-

tila da Ken marljivo radi i esto uspjeno izvrava

obaveze. Bio je vedar i inteligentan.

Otto Wenzel bio je zagonetan. Njegov je telefon

neprekidno zvonio. Dignuo bi slualicu, promrmljao u

nju nekoliko rijei, neto napisao na komadu papira i

nestao na nekoliko sati.

- Otto se bavi vraanjem u posjed - Ken Bailey

objasni Jennifer jednoga dana.

- Vraanjem u posjed?

- Tako je. Kompanije za utjerivanje dugova ga

unajmljuju da im vrati neplaene automobile, televizo-

re, strojeve za pranje rublja i to sve ne. - On rado-

znalo pogleda Jennifer. - A imate li vi to stranaka?

- Imam neto u vidu - odgovori Jennifer neodre-

deno.

On kimne glavom. - Nemojte se obeshrabriti. Svat-

ko moe pogrijeiti.

Jennifer osjeti kako je oblijeva rumenilo. Znai, znao

je sve.

Ken Bailey razmota veliki sendvi s peenom gove-

dinom. - Hoete li malo?

Izgledao je ukusno. - Ne, hvala - odluno ree

Jennifer. - Nikada ne ruam.

- U redu.

Gledala ga je kako je zagrizao soni sendvi. Vidio

je izraz njezina lica i rekao: - Jeste li sigurni da ne-

ete . . .?

- Ne, hvala. Imam . . . Imam sastanak.

Ken Bailey pogleda za Jennifer dok je izlazila iz

kancelarije i zamisli se. Ponosio se svojim poznavanjem

ljudi, ali Jennifer Parker bila mu je zagonetna. Prate-

i televizijske i novinske izvjetaje bio je uvjeren da

je netko potplatio ovu djevojku i time minirao postu-

38 ~ 39

pak protiv Michaela Morettija. Poio je upoznao Jen-

nifer, Ken vie nije bio toliko uvjeren. Jednom je bio

oenjen i doivio pakao, pa nije imao visoko miljenje

o enama. No neto mu je govorilo da je ova ena ne-

to posebno. Bila je lijepa, inteligentna i vrlo ponosna.

Isuse! ree on sam sebi. Ne budi glup! Jedno vbojstvo

na tvojoj savjesti je dovoljno.

Emma Lazarus bila je sentimentalna budala, pomisli

Jennifer. ..Dajte mi svoje umorne, svoje jadne, svoje

zbijene mase koje tee za slobodom . . . Poaljite ih k

meni, te beskunike, te oajnike.mlijeko je curilo Obitelji.

Usprkos vspjesima, Michael Moretti je znao da mu

holoaj nije siguran. Poto je Antoniju Granelliju ot-

vorio bogate, savrene horizonte zakonitog poslovanja,

Granelli ga vie nije trebao. Bio je skup zato to je jo

u poetku r~govorio Antonija Granellija da mu daje

postotak: tada su. dakako, svi vjerovali da Michael nee

donijeti Obitelji mnogo novaca. No, kad su Michaelove

ideje poele donositi plodove i dobit poela pritjecati,

Granelli je stao pomnije razmiljati. Michael je sluajno

saznao da je Granelli odrao sastanak kako bi raspravio

to e Obitelj s njim.

- Ne volim gledati kako sav taj novac od:azi ma-

lome - rekao je Granelli. - Moramo ga se rijeiti.

Michael je izigrao taj plan oenivi se u Obitelj. Rosi,

Granellijevoj jedinici, bilo je devetnaest godina. Majka

joj je umrla pri porodu, i Rosa je bila odgojena u samo-

stanu i smjela je doi kui samo za vrijeme praznika.

~tac ju je oboavao i brinuo se da bude potpuno zati-

ena. Za vrijeme uskrnjih kolskih praznika Rosa se

upoznala s iVIichaelom Morettijem. Kad se vratila u sa-

108 ~ i09

mostan bila je ve smrtno zaljubljena u njega. Pomisao

na privlanog tamnoputog mladia navodila ju je da u

osami svoje sobe radi stvari koje su, kako su stalno

ponavljale opatice, bile smrtni grijeh.

Antonio Granelli ivio je u zabludi: bio je uvjeren

da njegova kerka misli kako je on samo us.pjean pos-

lovan ovjek; medutim, tokom godina kolegice su Rosi

pokazivale u novinama i ilustriranim asopisima lanke

o r~jezinom ocu i njegovom pravom poslu, i Rosa je

uvijek znala kad god je vlada pokuala optuiti i osu-

diti nekoga iz Obitelji Granelli. Nikada nije s ocem o

tome razgovarala, pa je tako ostao sretan u.. uvjerenju

da njegova kerka nita ne zna i da je poteena neu-

godne istine.

Da ju je znao, istina bi iznenadila Granellija, jer je

Rosa smatrala poslove svog oca neobino uzbudljivim.

Mrzila je samostansku disciplinu, pa je stoga ubrzo za-

mrzila svaki autoritet. Matala je o svom ocu kao 0

nekakvom Robinu Hoodu, koji izaziva vlasti i prkosi

im. injenica da je Michael Moretti vana linost u or-

ganizaciji njenog oca, inila ga je jo uzbudljivijim.

Od samog poetka Michael je bio vrlo oprezan u po-

naanju prema Rosi. Kad bi uspio ostati s njom nasa-

mu, vatreno bi se ljubili i grlili, ali Michael je uvijek

pazio da ne prekorai granice doputenog. Rosa je bila

djevica, i ona je htjela - arko eljela - da se preda

ovjeku kojega ljubi. Michael je bio onaj koji se us-

truavao.

- Previe te potujem, Rosa, da bih legao s tobom

u krevet prije braka.

Zapravo, Antonio Granelli je bio onaj kojega je Mic-

hael previe potovao. Iupao bi mi muda, razmiljao je.

I tako su, ba u vrijeme kad je Antonio Granelli ras-

pravljao o najboljem nainu kojim bi se rijeio Micha-

ela Morettaja, Michael i Rosa doli k njemu i objavili

mu da se vole i da se namjeravaju vjenati. Starac je

vikao i bjesnio navodei stotine razloga zbog kojih e se

brak ostvariti samo preko neijeg mrtvog tijela. Ali, na

, 110

kraju, prava ljubav je pobijedila; pa su Michael i Rosa

proslavili velianstvenu svadbu.

Nakon vjenanja starac je pozvao Michaela u stranu.

- Rosa je sve to imam, Michael. Dobro mi pripazi na

nju, hoe li?

- Hou, Tony.

- Neu te isputati iz oiju. Pazi da je usrei. Zna

to mislim, Mike?

- Znam to misli.

- Zaboravi i kurve i flojse. Jasno? Rosa voli ku-

hati. Pazi da svaki dan stigne na vrijeme na veeru.

Budi zet kojim u se ponositi.

- Doista u se truditi svim silama, Tony.

- No, da ne zaboravim, Mike - ree Granelli n~-

marno - sad kad si lan Obitelji . . . moda bi trebalc~

promijeniti onaj dogovor o postocima to sam ga s to-

bom sklopio . . .

Michael ga potapa po ruci. - Hvala, tata, ali to narr~

je dovoljno. Moi u kupiti Rosi sve to zaeli.

Starac je samo zurio za njim.

Bilo je to prije sedam godina i godine koje su slije-

dile bile su Michaelu prekrasne. S Rosom se moglo ugod-

no i lako ivjeti. Oboavala ga je, ali Michael je znao

da bi mogao i bez nje ako bi umrla ili ga ostavila. Jed-

nostavno bi naao neku drugu da mu prui ono to mL~

je ona pruala. Nije bio zaljubljen u Rosu. Michael je

mislio da ne moe voljeti drugo ljudsko bie; kao da

mu je neto ne~dostajaIo.

Za ljude nije imao osjeaja, samo za ivotinje. Za

deseti roc~endan Michael je dobio tene kotskog ovara.

Bili su nerazdruivi. Nakon est tjedana neki ga je vo-

za pregazio i pobjegao, i kad je Michaelov otac rekao

da e mu kupiti drugog psa, Michael je odbio. Nakop

toga vie nije imao psa.

Michael je rastao promatrajui oca kako robuje ci-

jelog ivota da zaradi sitnu paru i vrsto je odluio da

nee tako ivjeti. Znao je to hoe kad su prvi put pred

njim spomenuli slavnog daljeg ro8aka, Antonija Gra-

nellija. U Sjedinjenim Dtavama bilo je dvadeset est

11I

n~afi,jakih Obitelji, od toga pet u New Yorku, a Obi-

telj njegovog rodaka Granellija bila je najmonija. Od

najranijeg djetinjstva gutao je prie o mafiji. Otac mu

je priao o sicilijanskoj noi< 10. rujna 1931, kad je

mo i vlast prela u druge ruke. U toj jednoj jedinoj

noi Il~ladotccrci u mafiji izvrili su krvavi udar i likvi-

dirali etrdesetoricu Mustache Petes, staru gardu koja

je emigrirala sa Sicilije.

liIichael je bio iz nove generacije. On se rijeio sta-

i~og naina razmiljanja i donio u mafiju svjee ideje.

Sve Obitelji sada je nadzirala nacionalna komisija od

devet lanova, i Michael je znao da e jednoga dana

biti na elu te komisije.

Michael je promatrao dvojicu mukaraca koji su sje-

dili za stolom u blagovaonici stare seljake kue. Anto-

uio Granelli e jo poivjeti ko,ju godinu, ali, uz malo

sree, ne dugo.

Thomas Colfax bio mu je neprijatelj. Odvjetnik je

bio protiv Michaela od samog poetka. S Michaelovim

utjecajem na starca smanjivao se Colfaxov.

Michael je u Organizaciju dovodio sve vie svojih

Ijudi, ljudi poput Nicka Vita i Salvatorea Fiorea i Jo-

sepha Colelle koji su mu bili silno odani. Thomasu Col-

faxu nije se to svidalo.

Kad su Michaela optuili zbog ubojstva brae Ra-

mos, i Camillo Stela pristao da protiv njega svjedoi na

sudu, stari odvjetnik je povjerovao da e se napokon

rijeiti Michaela jer se optunica okrunog javnog tui-

oca temeljila na neoborivim dokazima.

Michaelu je usred noi sinuo nain kako da se iz-

vue. U etiri sata ujutro otiao je u telefonsku govor-

nicu i nazvao Josepha Colellu.

- Idui tjedan nekoliko novih odvjetnika poloit

e zakletvu za prijem u Okruno javno tuilatvo. Mo-

e li mi doznati njihova imena

- Svakako, Mike. Nita lake od toga.

- Jo neto. Nazovi Detroit i reci im da mi poalju

jungfera - nekog od momaka kojem policija jo nije

stala na rep.

112

Dva tjedna kasnije Michael Moretti je sjedio u sud-

nici promatrajui nove pomonike okrunog javnog tu-

ioca. Paljivo ih je gledao, i oi su mu, istraujui i

prosudujui, kruile od lica do lica. Njegov plan bio je

opasan, ali moda e uspjeti ba zato to je bio drzak.

Pomonici su bili mladi poetnici koji e biti prenervoz-

ni da mnogo ispituju, ali e jedva ekati priliku da ne-

to obave i ostave dobar dojam... Netko e se sigurno

htjeti istaknuti.

Michael je napokon odabrao Jennifer Parker. Svi-

dalo mu se to je neiskusna i napeta i to to nastoji

prikriti. Svidalo mu se to je ena i to e zbog toga

biti uzrujanija nego mukarci. Zadovoljan odlukom, ok-

renuo se prema ovjeku u sivom odijelu to je sjedio u

gledalitu i kimnuo glavom prema Jennifer. To je bilo

sve.

Pratio je kako okruni javni tuilac zavrava ispiti-

vanje Camilla Stele, obraa se Thomasu Colfaxu i ka-

e: - Svjedok je va. - Pa Thomasa Colfaxa i njego-

ve rijei. Ako doputate, gospodine sue, sada je skoro

podne. Ne bih rado prekidao ispi!ivanje svjedoka. Smi-

je~rn li traiii da sud sada prekine raspravu radi ruka,

a ja bih u tom sluaju ispitao svjedoka poslije podne?

Zatim je objavljena pauza. Sada je pravi trenutak!

Gledao je kako se njegov ovjek neupadljivo pri-

kljuuje skupini ljudi to se nagurala oko okrunog

javnog tuioca i uranja u nju. Nekoliko trenutaka kas-

nije priao je Jennifer i pruio joj veliku omotnicu. Mic-

hael je sjedio zadiavajui dah i mislima prisiljavajui

Jennifer da uzme omotnicu i krene prema sobi za svje-

doke. To je i uinila. Michael Moretti se opustio tek

kad ju je ugledao kako se vraa.

Bilo je to prije godinu dana. Novinari su djevojlcu

pribili na kri, ali to je bio njen problem. Michael nije

vie ni pomiljao na nju sve dok nedavno novine nisu

poele objavljivati priloge sa sudenja Abrahamu Wil-

sonu. Izvukli su iz ladice i proces Michaelu Morettiju i

ulogu Jennifer Parker u njemu. Objavili su njezinu sli-

ku. Bila je prava ljepotica, ali ne samo to - bila je

e Gn;rv anQela

113

svjesna swoje neovisnosti i to ga je uzbudilo. Dugo je

promatrao njezinu sliku.

IVIichael je stao pratiti proces Abrahamu Wilsonu sa

sve veim zanimanjem. Kad su momci nakon ponitenj,i

procesa Michaelu Morettiju slavili pobjedu. Salvatore

Fiore je nazdravljajui rekao: - Svijet se otarasio jo

jednog jebenog advokata.

No, svijet se nje,nije otarasio, razmiljao ,je Michael.

Tennifer Parker se vratila i jo je bila tu i bo~ila se, i

Michaelu se to svidalo.

Vidio ju ;e sino na televiziji kako govori o svojo,j

pobjedi nad Robertom Di Silvom, i osjeti~ je udnu ra!`

draganost.

Antonio Granelli upita: - Nije li to ona kujoj si r.e-

mjestio kanarinca, Mike?

- Aha. Ta ima soli u glavi, Tony. Moda e nan~

koristiti jednoga dana.

10.

Dan nakon donoenja presude Abrahamu Wilsonu t~-

lefonirao je Adam Warner. - Samo sam nazvao da vam

estitam.

Jennifer je odmah prepoznala njegov glas. Zaudila

se koliko je na nju djelovao.

- Ovdje...

- Znam. - O Boe, pomisli Jennifer. Zaio sa~n to

rekla? Zbog ega bi davala Adamu do znanja kako je

na njega mislila u posljednjih nekoliko mjeseci?

- Htio sam vam rei da ste po mom miljenju fan-

tastino branili Abrahama Wilsona. Zasluili ste taj

uspjeh.

- Hvala. - Sad e spustiti slualicu, pomisli Jenni-

fer. Vie ga nikad neu vidjeti. Vjerojatno ima previe

posla sa svojim haremom.

- Zanima me da li biste htjeli sa mnom na veeru

jednoga dana? - govorio je Warner.

Mukarci mrze djevojke koje odmah kau da. - ~to

mislite veeras?

Jennifer osjeti po njegovom glasu da se smjeka. -

Na alost, slobodan sam tek u petak naveer. Jeste li

zauzeti?

- Nisam. - Gotovo je rekla: Naravno da nisam.

- Da doc~em po vas kui?

114 ~ ~' 115

F

Jennifer je razmiljala o svo~n sumux:nom malom

sanu s neravnom sofom, s daskom ::a glaanje u kutu.

- Moda bi bilo jednostavnije da se negdje nadem~.

- Svida li vam se kuhinja kod Lutece?

- Mogu li vam to rei nakon veere'?

On se nasmije. - U u.~am?

- Fino. U osam.

r ino. Jer.nifer spusti slu~alicu. Sjedila je obuzeta

euforijom. To je smijeno, pomisli ona. Vjerojatno je

oenjen i irna gomilu djece. Jo one veeri zapazila je

gotovo odmah da Adam nema vjenani orsten. Nedos-

tatan dol~azn.i mater~ijal, pomisli zajedljivo. Doista bi

trebao gostojati zakon ko,ji bi prisiljavao sve mueve

da nos vjenani prsten.

Ken Bailey ude u kancelariju. - Kako naa vele-

advGkatica? - Pogledao ju je paljivije. - Izgleda kau

da si upravo progutala stranku.

Oklijevala je, pa ga unitala: - Kene, more li mi

pribaviti podatke o nekome?

On pride njenom pisaem stolu, pa uzme notes i

olovku. - Da ujem. O kome?

Zaustila je da kae Adamovo ime, pa stala. Osjeala

se glupo. Kojim pravom zabada nos u privatni ivot

Adama Warnera? Zaboga, pomisli, samo te zamolio da

s njim veera, a ne da se zeda za njega. - Nije vano.

Ken spust.i olovku. - Kako god eli.

- Kene. . .

- Da?

-- Adam Warner. Zove se Adam Warner.

Ken je iznenadeno pogleda. - Do vragu, pa za njega

ti ne moram traiti podatke. Samo itaj novine.

- ~to zna o njemu?

Ken Bailey se zavali u stolicu suelice Jennifer i

spoji ispruene prste. - Da vidimo. On je jedan od

kompanjona firme Needham, Fin.ch, Pierce & Warner;

zavrio pravo na Harvardu ; potjee iz bogate i otmjene

obitelji; oko trideset i pet godina. . .

Jennifer ga radoznalo pogleda. - Odakle zna toliko

o njemu?

On namigne. - Imam prijatelja na poloaju. Pria

se da e se kandidirata za senatora. A govorka se da bi

116

megao postati i predsjednik. Ima u sebi magnetizam ko-

ji privlai mase.

1 te kako ima, pomisli Jennifer. Nastojala je idue

pitanje pos~~~ to leernije. - A to zna o njegovom

privatnom ivotii?

Ken Bailey je udno pogleda. - Oenjen je ker-

kom biveg ministra ratne mornauice. Ona je neakinja

Stewarta Needhama. Warnerovog kompanjona.

Pokunjila se. Tako, znai.

Ken Bailey ju je zbunjer.o prcmatrao. - Odakle to

iznenadno zanimanje za Adama Warnera^

- S~:mo sam znatieljna.

Nakon to je Ken Bailey otiao, Jennifer je jo dugo

sjedila i razmiljala o Adamu. Pozvao me na veeru iz

profesionalre uljudnosti. eli mi estitati. Ali to je ve

uinio telefonski. Nije van~ zato. Sutra u ga ponovrto

victjeii. Ba~> me zanima hoe li spomenuti da irraa err.u.

Naravno da nee. Pa, veerat u s Adamorr2 u petak,

i to e hiti kraj.

Neto kasnije tog popodneva telefonirao joj je osob-

no Peabody stariji, glava tvrtke Peabody & Peabody.

- Ve dugo se spremam da vas nazovem - ree. -

Zanima me da li bismo nas dvoje jednog od slijedeih

dana mogli zajedno u-uati.

Njegov leerni ton nije prevario Jennifer. Bila je si-

gurna da mu je ruak pao na pamet tek nakon to je

:r:znao kako je zavrio proces Abrahamu Wilsonu. Si-

gurno se nije htio s njom sastati da bi razgwarao o. uru-

ivanju sudskih poziva.

- Sutra? - predloi on. -- U mon: klubu.

Sutradan su se nali na ruku. Peabody stariji bio

ie blijed, pedantan ovjek, starija verzija svog sina.

rdjegov prsluk nije mogao sakriti poetak gojuznosti.

Otac joj se nije svidio nita vie nego sin.

- Naoj je kui potreban nadaren procesni odvjet-

nik, gospodice Parker. Moezno vam ponuditi poetnu

plau od petnaest t.isua dolara godinje.

117

F-

Sluala ga je i razmiljala koliko bi joj ta ponuda

znaila lani kada joj je toliko trebao posao, kad joj je

trebao netko tko e u nju imati povjerenja.

- Uvjeren sam da bi za nekoliko godina mogli ra-

unati i na kompanjonstvo u naoj firmi - nastavi Pea-

body.

Petnaest tisua dolara i kompanjonstvo. Jermifer se

sjeti male kancelarije to ju je dijelila s Kenom i svog

otrcanog stania s imitacijom kamina na etvrtom katu.

Peabody je shvatio njenu utnju kao pristanak. -

Dobro. Htjeli bismo da to prije ponete. Moda biste

mogli poeti u ponedjeljak. Mene . . .

- Ne.

- Nita zato, ako vam ne odgovara ponedjeljak . . .

- Htjela sam rei ne, ne mogu prihvatiti vau po-

nudu, gospodine Peabody - ree Jennifer i zapanji sa-

mu sebe.

- Shvaam. - Nastala je stanka. - Moda bismo

vam mogli dati poetnu plau od dvadeset hiljada do-

lara godinje. - Pratio je izraz njezinog lica. - Ili dva-

deset pet. Zato ne razmislite?

- Razmislila sam. Hou ostati samostalna.

Poele su joj dolazit.i stranke. Nije ih bilo previe,

niti su bile bogate, ali su bile stranke: Kancelarija joj

je postala premalena.

Jednog prijepodneva, nakon to je ostavila vani na

hodniku dvije stranke dok je razgovarala s treom, Ken

joj ree: - Ovako nee ii. Morat e se odseliti odavde

i nai pristojnu kancelariju u boljem dijelu grada.

Jennifer kimne. - Znam. Ve sam razmiljala o

tome.

Ken se zagledao u papire na svom stolu izbjegava-

jui njen pogled. - Nedostajat e mi.

- O emu to pria? Mora ii sa mnom.

Trebalo mu je nekoliko trenutaka da probavi njene

rijei. On digne glavu i pjegavo mu se Iice nabora od

radosnog osmijeha. .

- Poi s tobom' - On se obazre skuenom prosto-

rijom bez prozora. -- I napustiti sve ovo?

*

11$

i'

Idueg tjedna Jennifer Parker i Ken Bailey preselili

su se u prostranije kancelarijske prostorije u Petoj ave-

niji. Nove prostorije bile su jednostavno namjetene i

s~atojale su se od tri sobe; jedna za Jennifer, jedna za

Kena i jedna za tajnicu.

Tajnica koju su zaposlili bila je mlada djevojka, Cyn-

thia Ellman, koja je tek diplomirala na njujorkom sve-

uilitu.

- Za sada nee.te imati mnogo posla - ispriavala se

Jennifer - ali bit e bolje.

- Oh, znam da hoe, gospodice Parker. - Glas dje-

vojke odavao je oboavanje.

Ja sanz joj uzor, pomisli Jennifer. Boe sauvaj!

Ken Bailey ude u sobu. - Hej, postajem osamljen u

toj velikoj kancelariji ovako sam. Kako bi bilo da danas

podemo na veeru i u kazalite?

- Na alost. . . - Bila je umorna i morala je proi-

tati nekoliko raspravnih spisa, ali Ken je bio njen naj-

bolji prijatelj i nije ga mogla odbiti.

- Vrlo rado.

Otili su gledati Aplauz i Jennifer je beskrajno ui-

vala u predstavi. Laureen Bacall je bila fantastina. Kas-

nije su veerali kod Sardija.

Kad su naruili jelo, Ken ree: - Imam dvije karte

za balet za petak naveer. Mislio sam da bismo...

- Oprosti, Kene. U petak naveer sam zauzeia.

- Oh. - Glas mu je bio nekako udno bezbojan.

S vremena na vrijeme Jennifer bi otkrila kako je

Ken promatra kad je mislio da to ona ne primjeuje,

ali nije mogla objasniti izraz na njegovom licu. Znala

je da je Ken osamljen, premda nikada nije spominjao

nikakve prijatelje, niti je ikada s njom razgovarao 0

svom privatnom ivotu. Nije mogla zaboravit~ to joj

je Otto ispriao o njemu, pa se pitala zna li Ken i sam

to eli od ivota. Htjela je pronai nain kako da mu

pomogne.

119

Jennifer se inilo da petak nee nikada dc~i. to se

vie bliila veera s Adamom Warnerom, bilo joj je sve

tee usredotoiti se na posao. Zatekla bi se kako nepre-

kidno misli na Adama. Znala je da je smijena. Ta vi-

djela ga je samo jedanput u ivotu, a ipak ga nije mo-

gla odagnati iz misli. Nastojala je iznai razumno obja-

njenje govorei samoj sebi da razmilja o njemu zato

to ju je spasio kad je bila pred iskljuenjem iz Od-

vjetni~ke i~omore, a zatim joj slao i str,inke. To je bila

istina, ali Jennifer je znala da to nije sve. Bilo je tu ne-

ega to nije mogla objasniti, Bio je to za nju jo nepo-

znat osjeaj, privlanost koju nikada nije osjetila kod

drugih mukaraca. Pitala se kako izglea ena Adama

Warnera. Bila je to nedvojbeno jedna od biranih ena,

jecna od onih koje svake srijede prolaze kroz crvena

vrata kozmetikog salona Elizabeth Ardeu radi dotje-

rivanja od glave do pete. Vjerojatno umiljata i profi-

njena, obavijena atmosferom bogatih i otmjenih dru-

tvenih krugova,

U deset sati ujutro tog maginog petka Jennifer se

najavila u novi talijanski frizerski salon; Cynthia joj je

rekla da u njega zalaze manekenke. U deset i trideset

je otkazala dogovor. U jedanaest se ponovno najavila.

Ken Bailey pozvao je Jennifer na ruak, ali bila je

prenervozna da bi ita jela. Umjesto ?oga otila je u

Bendet's gdje je kupila kratku, tamnozelenu haljinu od

ifona, koja je odgovarala boji njenih oiju, par finih

smedih salonki i odgovarajuu torbicu. Znala je da je

znatno premaila svoj budet, ali nije se mogla obuz-

dati.

Na izlasku je prola pokraj kozmetikog odjela i,

prepustivi se ludom norivu, kunila boicu parfema

Joy. Bezumno, pomisli, pa on je oenjen.

Izila je iz kancelari,je u pet sati i otila l:ui ~a se

presvue. Provela je dva sata kupajui se i odi,jevajui

za Adama, a kad je zavrila, kritiki se pogledala u ogle-

dalu. Zatim je prkosno raeljala briljivo friziranu ko-

su i svezala ,je straga zelenom vrocnm. Talco je bol,~e,

zakljui. Ja sam odvjetnica koja e veerati s drugim

odvjetniko~n. No, kad je zatvorila vrata, ostavila je za

sobom diskretan miris rue i jasmina.

Lutece nije bio ni nalik na restoran kakav je Jenni-

fer oekivala. Francuska trobojka vijorila je iznad ulaza

u omanju zgradu koja je oito nekada pripadala bogatoj

obitelji. Unutra je uski hodnik vodio do malog bara,

a iza njega bila je ostakljena terasa, vedra i svijetla,

s pletenim stolovima i stolicama i kockastim stolnjacima.

3ennifer je na vratima doekao vlasnik, Andre Soltner.

- Izvolite, gospodice?

- Imam sastanak s gospodinom Adamom Warnerom.

Mislim da sam dola malo prerano.

Rukom joj je pokazao prema malom baru. - Hoete

li neto popiti ok ekate, gospodice Parker?

- Vrlo rado - ree Jennifer. - Hvala.

- Poslat u vam konobara.

Sjela je i zabavljala se promatrajui kako nadolaze

ene pune nakita i ogrnute nercom sa svojim pratio-

cima. Jennifer je itala i ula o restoranu Lutece. Bio

je poznat kao najdrai restoran Jacqueline Kennedy i po

izvrsnoj kuhinji.

Otmjen, sjedokosi mukarac priao je njenom ;tolu.

- Smijem li vam se na trenutak pridruiti?

Jennifer se ukoi. - ~ekam jednu osobu - pone

ona. - Ve je trebala stii. . .

On se nasmijei i sjedne. - Ne mislim vam dodi-

javati nepristojnim ponudama, gospo8ice Parker. - Jen-

nifer ga zauc~eno pogleda ne znajui kamo da ga smje-

sti. - Ja sam Lee Browning iz firme Holland & Brow-

ning. - Bila je to jedna od najpoznatijih odvjetnikih

tvrtki u New Yorku. - Htio sam vam samo estitati na

obrani u procesu Wilson.

- Hvala, gospodine Browning.

- Upustili ste se u veliki rizik. Bio je to bezizgledan

sluaj. -- paljivo ju je promatrao. - Ako si na krivoj

strani beznadnog sluaja, kau, pazi da izbjegne publi-

citet. Treba znati nanjuiti zgoditke, bezizgledne slua-

120 ~, 12I

jeve odbiti. Mnoge ste od nas prevarili. Jeste li ve na-

ruili pie?

- Nisam. . .

- Smijem li vam. . . ? - On domahne konobaru. -

Victore, donesite nam bocu ampanjca, molim vas. Dom

Perignon.

- Odmah, gospodine Browning.

Jermifer se nasmijei. - Pokuavate li me impresio-

nirati?

On se glasno nasmije. - Pokuavam vas zavrbovati.

Mogu zamisliti da dobivate mnogo ponuda.

- Neto malo.

- Naa firma uglavnom zastupa korporacije, gos-

podice Parker, ali neke nae bogatije stranke znaju e-

sto pretjerati pa im je potreban odvjetnik koji e ih

braniti u krivinim sluajevima. Mislim da bismo vam

mogli dati vrlo privlanu ponudu. Da li biste htjeli na-

vratiti u moju kancelariju da o tome porazgovaramo?

- Hvala, gospodine Browning, doista sam polaska-

na, ali sam se upravo preselila u vlastitu kancelariju.

lVadam se da u uspjeti.

Dugo ju je promatrao. - Hoc:ete. - Digao je glavu

kad im se netko pribliio, pa ustao i pruio ruku. - Ka-

ko si, Adame?

Jennifer digne glavu i ugleda Adama kako stoji i ru-

tiuje se s Browningom. Srce joj stane bre kucati i ona

osjeti kako crveni. Glupa kolarko!

Adam pogleda Jennifer i Browninga i ree: - Vas

dvoje se poznajete?

- Upravo smo se poeli upoznavati - ree Lee

Browning neusiljeno. - Stigao si malo prerano.

- Ili upravo na vrijeme. - On uhvati Jenniferinu

ruku. - Drugi put vie sree, Lee.

ef sale prie Adamu. - Hoete li sada za svoj stol,

bospodine Warnere, ili biste radije najprije neto popili?

- Idemo za stol, Henri.

Kad su sjeli, Jennifer se obazre i prepozna pet-est

slavnih osoba.

^ Ovo me mjesto podsjea na "Tko je tko - ree

ona.

- Ono to sada i jest - ree Adam pogledavi je.

Jennifer ponovo osjeti kako je oblijeva rumenilo.

Prekini s time, glupao. Pitala se koliko li je djevojaka

Adam Warner doveo ovamo dok je njegova ena sjedila

kod kue i ekala ga. Pitala se da li je i jedna od njih

ikada saznala da je oenjen ili je moda uvijek uspije-

vao od njih sauvati tu tajnu. No, ona je svakako bila

u prednosti. Pripremite se na iznenacfenje, gospodine

Warnere, pomisli 3ennifer.

Naruili su pie i veeru i zabavaljali se askajui.

Prepustila je njemu inicijativu. Bio je duhovit i ar-

mantan, ali se ona oboruala protiv njegovog arma.

Nije joj dodue bilo lako. Ubrzo je ustanovila da se

smjeka njegovim zabavnim dogodovtinama, smije nje-

govim vicevima.

To mu nee nita koristiti, govorila je sama sebi.

lVije traila avanturu. Progonila ju je sablast njene

majke. Osjeala je u sebi snanu strast, ali se nije usu-

ctivala istraiti je i osloboditi.

Ve su bili koci deserta, a Adam jo nije rekao ni

jedne jedine rijei koja bi se mogla pogreno protuma-

iti. Jennifer je uzalud gradila obrambeni zid da odbije

napad, jer napada jo nije ni bilo, pa se glupo osjeala.

Pitala se to bi Adam rekao da je znao o emu ona raz-

milja cijelo vee. Smjekala se vlastitoj tatini.

- Nikada nisam imala prilike da vam zahvalim to

ste mi slali stranke - ree Jennifer. - ak sam vam

i telefonirala nekoliko puta, ali. . .

- Znam. - Adam zastane, pa zbunjeno doda: -

Nisam htio odgovarati na vae telefonske pozive. - Jen-

nifer ga iznenadeno pogleda. - Bojao sam se - ree

jednostavno.

Dakle, tu smo. Zaskoio ju je, uhvatio ju je u tre-

nutku nepanje, ali njegove rijei bile su nedvosmislene.

Jennifer je znala to sada slijedi. No, nije htjela da on

to kae. Nije htjela da bude kao i svi drugi, oenjeni

mukarci koji su glumili neenje. Prezirala ih je, a Ada-

ma Warnera nije htjela prezirati.

122 a 123

- Jennifer, morate znati da sam oenjen - ree tiho

Adam. Zagledala se u njega otvorenih usta.

- Oprostite, trebao sam vam to prije rei. - On se

ironino nasmijei. - Pa, zapravo i nije bilo ranije pri-

like, zar ne?

- Zato. . . Zato ste me pozvali na veeru, Adame?

- upita Jennifer udno zbunjena.

- Zato to sam vas htio ponovno vidjeti.

Jennifer se sve inilo nestvarnim. Kao da ju je po-

vukao divovski val plime. Sjedila je i sluala kako Adam

Iznosi sve to osjea i znala je da je svaka rije istinita.

Znala je to jer je i sama isto osjeala. Htjela je da pre-

stane prije nego to kae previe. Htjela je da nastavi,

da kae jo vie.

- Nadam se da vas nisam uvrijedio - ree Adam.

Obuzela ga je iznenadna plahost koja je potresla

Jennifer.

- Adame, ja . . . ja . . .

Gledao ju je i premda se nisu ni dotakli, inilo joj

se da je u njegovom zagrljaju.

- Priajte mi o svojoj eni - ree ona drhtavim

glasom.

- Mary Beth i ja smo u braku ve petnaest godina.

Nemamo djece.

- Shvaam.

- Ona... Mi smo odluili da nemamo djece. Bili

smo oboje vrlo mladi kad smo se vjenali. Dugo sam je

poznavao. Nae obitelji su ivjele u susjedstvu, u Mai-

neu, gdje smo imali ljetnikovac. Kad joj je bilo osam-

naest godina, roditelji su joj stradali u avionskoj ne-

srei. Mary Beth je gotovo poludjela od tuge. Ostala je

posve sarr.a. Ja . . . Zatim smo se vjenali.

Oenio se njome iz saaljenja, ali je preveliki dentl-

men da to kae, pomisli Jennifer.

- Ona je divna ena. Uvijek smo se vrlo dobro sla-

gali.

Gevorio joj je i vie nego to je htjela znati, vie ne-

go to je mogla podnijeti. Nagon ju je upozoravao da

ode, da pobjegne. Nekada joj je bilo lako izii nakraj

s oenjenim mukarcima koji su pokuavali s njom doi-

vjeti avant~.~ru, ali Jennifer je nagonski osjetila da je ovo

', 124

neto drt~go. Ako ikada sebi

ovjeka. vie nee biti izlaza.

p_ one s njim.

Paljivo je birala rijei: -

dopusti da se zaljubi u tog

Luda je ako ikada neto i

- Adarne, veoma mi se svi-

date, an ~a se ne upustam u avanture s oenjenim mu-

karcima.

On se nasmijei, a njegove su oi iza naoala zadrale

iskrenost i toplinu. - Ne traim skrivenu avanturu.

Uivam u vaem drutvu. Ponosim se vama. Volio bih

da se katkada viamo.

Jennifer je zaustila da kae kakve li koristi od toga?

Umjesto toga je rekla: - To bi bilo lijepo.

Znai, r2!at emo zajedno jedanput ntjeseno, po-

misli Jennifer. To ne moe niko~ne ~,anijeti bol.

125

1 l.

Jedan od Jenniferinih prvih posjetilaca u r.ovoj kan-

celariji bio je otac Ryan. Proetao je trima malim pros-

torijama i rekao: - Zaista vrlo lijepo. Napredujemo.

Jennifer.

Jennifer se nasmije. - Nije ovo naroit n4predak.

oe. Preda mnom je jo dub put.

On je prodorno pogleda. - Uspjet ete. Usput re-

eno, proli tjedan posjetio sam Abrahama Wilsona.

- Kako je njemu?

- Dobro. Sad radi u zatvorskoj mehaniko,j radio-

nici. Zamolio me da vas pozdravim.

- Moram ga i sama posjetiti jednog dana.

Otac Ryan je sjedio na stolici gledajui je sve dok

ga nije upitala: - Mogu li neto uiniti za vas, oe?

On se ozari. - Ah, znam da sigurno imate posla, ali

kad ste ve poeli o tome... Jedna moja prijateljica

ima mali problem. Doivjela je prometnu nesreu. Mi-

slim da joj samo vi moete pomoi.

- Recite joj da dode u moju kancelariju, oe - od-

govori automatski Jennifer.

- Mislim da ete vi morati poi k njoj. Amputirali

su joj sva atiri uda.

Connie Garrett je stanovala u malm, urednom stanu

u Houston Streetu. Starija sijeda ena s pregaom ot-

vorila je Jennifer vrata.

- Ja sam Martha Steele, Conniena tetka. L,ivim s

Connie. Izvolite ui. Ona vas oekuje.

Jennifer je ula u oskudno namjetenu dnevnu sobu.

Connie Garrett bila je poduprta jastucima u velikom na-

slonjau. Jennifer je zaprepastila njena mladost. Iako

ni sama nije znala zato, oekivala je stariju enu. Con-

nie Garrett je bila Jenniferinih godina, otprilike dvade-

set i etiri. Lice joj je sjalo; kakve li odvratne nepravde

to joj je ostao samo trup, bez nogu i ruku, pomisli Jen-

nifer. Suspregnula je drhtaj.

Connie Garrett joj se srdano nasmijei. - Molim vas,

:,jednite. Jennifer. Mogu li vas zvati Jcnnifer? Otac

Ryan mi je toliko priao o vama. A ja sam vas, naravno..

vidjela na televiziji. Drago mi je da ste mogli doi.

Jennifer je zaustila da kae - I meni je drago - ali~

je shvatila da bi to djelovalo glupo. Sjela je u mek i udo-

ban naslonja suelice mladoj eni.

-- Otac Ryan mi je rekao da ste prije nekoliko go-

dina doivjeli prometnu nesreu. Hoete li mi ispriati

to vam se dogodilo?

- Ja sam bila kriva, na alost. Prelazila sam ras-

kre i sila s plonika, poskliznula se i pala pred ka-

mion.

- Prije koliko vremena?

- U prosincu je bilo tri godine. Krenula sam u rob-

nu kuu Bloomingdale u boinu kupovinu.

- ~to se dogodilo nakon to vas je kamion udario?

- Niega se ne sjeam. Probudila sam se u bolnici_

Rekli su mi da su me tamo dovezla kola hitne pomoi.

Bila mi je povrijeena kima. Zatim su pronali i ote-

enje kosti koje se sve vie irilo sve dok... - Stala je

i pokuala slegnuti ramenima. Bila je to jadna kretnja.

- Pokuali su me asposobiti umjetnim udovima, ali ih

je moj organizam odbacio.

- Jeste li pokrenuli parnicu?

Connie zbunjeno pogleda Jennifer. - Otac Ryan

vam nije ispriao?

- ~to mi nije ispriao?

126 , 127

- Moj odvjetnik je tuio proizvodaa kamiona koji

me unesreio, ali smo izgubili parnicu. Lalili smo se,

ali je i to propalo.

- To mi je morao spomenuti - ree Jennifer. -

Ako ie Apelacioni sud odbio vau albu, neemo moi,

na alost. nita uiniti.

Connie Garrett kimne glavom. - Ni ja nisarn u to

vjerovala. Samo sam mislila.. . eto, otac Ryan je rekao

da vi inite uda.

- uda su njegovo podcvje. Ja sari samo odvje~

nica.

Bila je ljuta na oca Ryana to je ulio Connie lanu

nadu. Srdito odlui da e s njim jo o tome razgovarati.

Starija ena se vrzmala iza Jennifer. - NIogu li vas

ime poauditi, gospodice Parker? Moda malo aja i

kolaa?

Jennifer iznenada shvati da je gladna jer nije imala

vremena za ruak. No, zamiljaia je sebe kako sjedi

suelice Connie Garrett koju treba hraniti, pa nije mo-

gla podnijeti tu pomisao.

- Ne, hvala - ree Jennifer. - Upravo sam ru-

~ala.

Jennifer je samo htjela da se to prije izgubi odavde.

Pokuavala je smisliti neku ohrabrujuu primjedbu, ali

se niemu nije dosjetila. Do 2raga i oac Ryan!

- Zaista... zaista mi je ao. Htjela bih...

Connie Garrett se nasmijei. - Nemojte se, molim

vas, zabrin javati zbog toga.

Smijeak je naveo Jennifer na odluku. Jennifer je

hila sigurna da se nikada ne bi mogla nasmijeiti da

je na mjestu Connie Garrett.

- Tko je bio va odvjetnik? - ula je Jennifer

vlastiti glas.

- Melvin Hutcherson. Poznajete li ga'?

- Ne, ali u ga potraiti. - Refleksno je dodala:

- Razgovarat u s njim.

- To bi bilo tako lijepo od vas - ree Connie za-

hvalno.

Jennifer je razmiljala kakav bi morao biti ivot te

djevo~ke, kako li joj je dok tako sjedi potpuno bespo-

mona, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za

godinom, i ne moe nita uraditi za sebe.

- Na alost, ne mogu vam nita obeati.

- Naravno da ne moete. Ali znate to, Jennifer?

dsjeam se bolje sam~ zato to ste doli.

Jennifer ustane. :io je to trenutak za rukovanje,

ali nije imala ruke koju bi stisnula.

- Drago mi je ta smo se upoznale, Connie. Javit

u va