Sidney Sheldon

Naslov izvornikaRAGE OF ANGELSGNJEVANÐELAOvu knjigu s ljubavlju ~osveæujem Mary,os~2orrc svjeèskorn èud2cLica i dogadaji u ovom romanu su izmišljeni. Medu-tim, okvir je stvaran, i zahvalan sam onima koji su mi svesrdno pomogli da ga ispunim. U nekoli'.to sluèajeva uzeo sam sebi pjesnièku slobodu za koju mislim da je potrebna. Sve pravne i èinjeniène greške su samo moje.Duboko sam zahvalan F. L. Baileyju, iVTelvinu Belliju, Paulu Carusu, Williamu Hundleyju, Lukeu McKissacku, Louisu i~Tizeru, Jeromeu Shestacku i Peteru Taftu što su mi iznijeli svoja iskustva u sudnici.U Kaiiforniji mi je najviše pomogao sudac W. Mat-thew Byrne, sudaca Okružnog suda Sjedinjenih Država. U New Yorku dugujem posebnu zahvalnost Mary deBourbon iz kancelarije javnog tužioca savezne držai·e P~ew York, koja me uvela u tajne sudskog sistema, Phi-lu Leshinu, bivšem pomoæniku naèelnika Odjela za po-pravne ustanove New York Cityja, koji me proveo kroz Riker's Island, kao i Patu Perryju, pomoæniku upravi-telja kaznionice na Riker's Islandu.Pravne upute i savjeti Barryja Dastina pokazali sii se neprocjenjivima.Zahvaljujem Alice Fisher na pomoæi i istraživanju za ovu knjig~u.Napokon, zahvaljujem Catherini iViunroe koja je strpljivo i sa zadovoljstvom prepisala i pretipkala ono što je poèelo kao rukopis od tisuæu stranica više od de-setak puta u razdoblju od gotovo tri godine.Sidney Sheldon. . . . Prièaj nam o tajnim vojskama zla, o Cimone . . .··~>Njihova se imena ne smiju izgovoriti glasnoda ne oskvrnu usne smrtnika,jer su došle iz bezbožne tamei napale nebono bijahu istjerane gnjevo:n anc~ela...niz Dijaloga s Hiosae~.,__, .1.New York, 4. rujna 1969.Lovci su se okomili na lovinu.Prije dvije tisuæa godina, u drevnom Rimu, borbu bipriredili u Circusu l~eronisu ili u Koloseumu gdje bi seproždrljivi lavovi prikradali žrtvi u areni, lcrvlju po-prskanim pijeskom, žudeæi da je rastrgnu. No, ovo jebilo civilizirano dvadeseto stoljeæe i cirkus se odvijaou zgradi Kriviènog suda u centru Manhattana, u sud-nici broj 16.Umjesto Suetonija bio je tu sudski stenograf da za-

bilježi dogadaj za buduæa pokoljenja, a mnoštvo pred-stavnika štampe i posjetilaca, privuèeni naslovima udnevnim novinama o procesu zbog ubojstva, postavilisu se u rep izvan sudnice u sedam ujutro da bi osigu-rali mjesto za sjedenje.Lovina, Michael Moretti, sjedio je za optuženièkimstolom; šutljiv, lijep muškarac tridesetih godina. Bio jevisok i vitak, a njegovo lice oblikovale su ravnine kojesu se sjekle u jednoj toèki 'i davale mu grub, divlji iz-gled. Kosa mu je bila crna i ošišana po najnovijoj modi,brada istaknuta s neoèekivanom rupicom, a maslinasto--crne oèi duboko usaðene. Nosio je sivo odijelo sašivenoPo mjeri, svijetloplavu košulju i svilenu kravatu tam-nije plave boje, te ulaštene ruèno izraðene cipele. Osim13oèiju, koje su neprestano nemirno prelazile sudnicom,Michael Moretti bio je miran.i.av koji ga je napadao bio je Robert Di Silva, va-treni javni tužilac okruga Manhattan, predstavnik Na-roda. Dok je iz Michaela Morettija zraèio mir, iz Ro-berta Di Silve zraèila je dinamièka energija; hitao jekroz život kao da uvijek kasni pet minuta na sastanak,stalno u pokretu kao da trenira boks s nevidljivim pro-tivnicima. Bio je nizak, snažne grade, sa staromodnokratko podšišanom prosijedom kosom. Di Silva je umladosti bio boksaè, i na licu i nosu ostali su mu tra-govi tog zanimanja. Jednom je u ringu ubio èovjeka,ali to nikada nije požalio. I u godinama nakon togasuosjeæanje mu je ostalo nepoznanica.Robert Di Silva bio je neobièno ambiciozan èovjekkoji se do sadašnjeg položaja nije probio ni novcem nivezama. Za vrijeme tog uspona poprimio je patinu civi-liziranog sluge naroda; no, ispod te patine ostao je uliè-ni razbijaè, èovjek koji nije nikada zaboravljao ni op-raštao.U normalnim okolnostima okružni javni tužilac DiSilva ne bi tog dana bio u sudnici. Imao je mnogo osob-lja i bilo koji od njegovih viših pomoænika bio jp ustanju zastupata optužbu. No, Di Silva je znao od poèet-ka da æe osobno voditi sluèaj Moretti.O Michaelu Morettiju pisalo se na naslovnim strani-cama, bio je zet Antonija Granellija, a Granelli je biocapo di capi, glava najveæe od pet istoènih mafijaškihObitelji. Antonio Granelli je stario, i prièalo se kako seMichael Moretti priprema da preuzme mjesto svog tasta.Michael Moretti bio je upleten u niz zloèina, od nanoše-nja teških tjelesnih ozljeda do ubojstva, no ni jedanjavni tužilac nije mu nikada mogao ništa dokazati. Biloje previše dobrih odvjetnika izme8u Morettija i onih ko-ji su izvršavali njegove naredbe, Sam Di Silva utrošioje uzalud tri godine pokušavajuæi pribaviti dokaze pro-tiv Morettija. A tada mu se odjednom nasmiješila sreæa.Camillo Stela, jedan od Morettijevih sotdata, bio jeuhvaæen pri ubojstvu poèinjenom prilikom razbojnièkPpljaèke. U zamjenu za život Stela je pristao da pro-pjeva. Bila je to najljepša muzika što ju je Di Silva ika-

da èuo, pjesma koja æe natjerati na koljena najmoænijumafijašku Obitelj na istoènoj obali Sjedinjenih Država,poslati Michaela Morettija na elektriènu stolicu i do-vesti Roberta Di Silvu na guvernersku stolicu u Alba-nyju. I drugi njujorški guverneri probili su se do Bijelekuæe: Martin Van Buren, Grover Cleveland, Teddy Ro-osevelt i Franklin Roosevelt. Di Silva je namjeravaobiti slijedeæi.Proces je uslijedio u pravi èas. Guvernerski izboribit æe iduæe godine.Najmoæniji stranaèki voda u saveznoj državi NewYork veæ je razgovarao s Di Silvom. - Sa svim publi-citetom koji æete dobiti ovim sluèajem sigurno æe vasimenovati kandidatom, a zatim izabrati za guvernera,Bobby. Prikujte Morettija i vi ste naš kandidat.Robert Di Silva nije ništa riskirao. Pripremio je op-tužnicu protav Michaela Morettija vrlo pedantno i paž-ljivo. Angažirao je svoje pomoænike da rade na pri-kupljanju dokaza, rašèišæavajuæi svaku nejasnoæu, na-stojeæi preduhitriti svaku pravnu smicalicu koju bi Mo-rettijev branilac mogao iskoristita. Jedna po jedna svesu rupe bile zaèepljene.Trebalo je skoro dva tjedna da se odabere porota,a okružni tužilac insistirao je i na izboru šest »rezerv-nih guma« - zamjenika porotnika - osiguravajuæi setime protiv eventualnog poništenja procesa. Porotnicisu znali nestajati, ili bi doživjeli neobjašnjene i fatalneprometne nesreæe kad se radilo o sudskom postupkuprotiv važnih mafijaša. Di Silva se pobrinuo da se po-rotnici izoliraju od poèetka, da ih svake veèeri doslovnazakljuèaju u prostorijama do kojih nitko ne može do-prijeti.Kljuè optužbe protiv Michaela Morettija bio je Ca-millo Stela i kao glavni Di Silvin svjedok bio je i te~kako èuvan. Okružni tužilac se i predobro sjeæao Abea»Kid Twist« Relesa, svjedoka optužbe, koji je ~pao« aprozora šestog kata hotela Half Moon na Coney Islanduiako ga je èuvalo pet-šest policajaca. Robert Di Silvaosobno je odabrao stražu za Camilla Stelu, i prije pro-14 ~ 15cesa Stelu su svake veèeri tajno selili na drugo mjesto.Sada, u toku procesa, Stelu su èuvali u izoliranoj æelijièetvorica naoružanih stražara. Nitko mu se nije smiopribližiti jer je Stela bio spreman svjedoèiti samo zatošto je vjerovao da ga okružni javni tužilac Di Silva mo-že zaštita od osvete Michaela Morettija.Bilo je to prije podne petog dana procesa.Jennifer Parker bio je to prvi dan na procesu. Po-sjeli su je za stol optužbe s još pet mladih pomoænikaokružnog javnog tužioca koji su tog jutra položili za-kletvu.Jennifer Parker bila je vitka, tamnokosa djevojka oddvadeset i èetiri godine, blijede puti, inteligentnog, ži-vahnog lica i zelenih, zamišljenih oèiju. To je lice biloprije privlaèno.nego lijepo, lice koje je odražavalo po-nos, hrabrost i senzibilnost, lice koje bi bilo teško za-

boraviti. Sjedila je napeta kao puška, kao da se pri-prema za napad na nevidljive sablasti prošlosti.Dan je za Jennifer Parker poèeo katastrofalno. Ce-remonija polaganja zakletve u kancelariji okružnogjavnog tužioca bila je zakazana u osam sati ujutro.Jennifer je veèe prije toga brižljivo priredila odjeæui namjestila budilicu na šest sati tako da stigne opratikosu.Budilica nije zazvonila. Jennifer se probudila u polaosam i obuzela ju je panika. U žurbi je navukla èarapei slomila petu na cipeli pa se morala presvuæi. Zalupilaje vrata svog malog stana i u istom se trenu sjetila daje unutra ostavila kljuèeve. Namjeravala je do zgradeKriviènog suda poæi autobusom, ali to sada nije dola-zilo u obzir pa je pojurila da pronaðe taksi, koji inaèesebi nije mogla priuštiti, i nabasala na vozaèa koji jojje cijelim putem objašnjavao zašto æe svijet propasti.Kad je Jennifer bez daha napokon stigla pred zgra-du Kriviènog suda u Leonard Streetu 155, kasnila jepetnaest minuta.U kancelariji okružnog javnog tužioca skupilo sedvadeset i pet pravnika, veæina s tek završenim prav-nim fakultetom; bili su mladi, i nestrpljivi, i uzbudeništo æe raditi za javnog tužioca okruga Manhattan.Kancelarija je bila impresivna, obložena drvetomi ukrašena neupadljivo i ukusno. Tu je bio veliki pisaæistol s tri stolioe ispred i udobnom kožnatom foteljomiza njega, dugi stol za sastanke s desetak stolica i zidniarmari puni pravnih knjiga.Na zidovima su bile uokvirene i potpisane slike J.Edgara Hoovera, Johna Lindsayja, Richarda Nixona iJacka Dempseyja.Kad je Jennifer, isprièavajuæi se, utrèala u kancela-riju, Di Silva je bio usred govora. Stao je, usmjerio paž-nju na Jennifer i rekao: - Do vraga, mislite li da jeovo žur?- Strašno mi je žao, ja se. . .- Fuæka se meni što vam je žao. Da niste više ni-kada zakasnili!Ostali su pogledali Jenmifer brižljivo prikrivajuæi su-osjeæanje.Di Silva se obrati skupini i prasne: - Znam zašto steovdje. Lijepit æete se za mene sve dok ne pokupite mojeznanje i ne doznate nekoliko smicalica iz sudnice, a za-tim, kad budete mislili da sve znate, otiæi æete adavdeda biste postali važni odvjetnici za kriviène sluèajeve.No možda ima netko meðu vama - možda - koji æebiti dovoljno dobar da jednoga dana preuzme mojemjesto. - Di Silva kimne glavom svom pomoæniku. -Neka polože zakletvu.Položili su zakletvu prigušenim glasom.Kad je sve bilo gotovo, Di Silva reèe: - U redu.Sada ste zakleti sudski službenici, Bog nam pomogao.Tužilaštvo je najdinamièniji dio pravosudnog sistema,ali neka vas to prerano ne veseli. Naæi æete se do grla upravnoj literaturi i dokumentima - sudskim pozivima,

nalozima za hapšenje - svim tim divnim stvarima ko-jima su vas uèili na Pravnom fakultetu. Rasprave ne-æete voditi još godinu-dvije.Di Silva stane da bi pripalio kratku, debelu cigaru.- Upravo vodim sudski postupak. Neki su možda veæo njemu èitali. - Glas mu je bio britak od sarkazma.- Dobro bi mi došlo vas petoro-šestoro da mi obavite16 ~ 2 :njev an4ela 17neke sit.ne poslove. - Jennifer je prva digla ruku. DiSilva je trenutak oklijevao, a zatim odabrao nju i jošpetoricu.- Otiðite u sudnicu broj šesnaest.Kad su izišli iz kancelarije, uruèili su im legitima-cije. Stav okružnog javncg tužioca nije obeshrabrioJennifer. Mora bit krut, razmišljala je. Na èeškom, jeposlu. A ona sada radi za njega. Bila je èlan osobljajavnog tužioca okruga Manhattan! Završile su beskraj-ne godine mukotrpnog rada na pravnom fakultetu. Pro-fesorima je uvijek uspijevalo prikazati pravo apstrakt-nim i prastarim, ali je Jennifer uvijek iza taga naziralaobeæanu zemlju: stvarno pravo koje se bavi ljudskim bi-æima i njihovim ludostima. Jennifer je diplomirala kaodruga u svom razredu, i objavili su joj ime u Law Re-view. U prvom pokušaju položila je odvjetnièki ispit,dak je treæina onih koji su ga polagali s njom pala. Os-jeæala je da razumije Roberta Di Silvu, i bila je uvje-rena da æe bita u stanju obaviti svaki zadatak koji jojbude povjerio.Jennifer je veæ sve prouèila. Znala je da Okružnojavno tužilaštvo ima èetiri odjela - procesi, prizivi, or-ganizirani kriminal, prevare - i pitala se kojem æe bitidodijeljena. U New York Cityju bilo je pet okružnihjavnih tužilaca, po jedan za svaki gradski okrug, s višeod dvije stotine pomoænika. No, najvažniji okrug bioje, naravno, Manhattan: Robert Di Silva.Jennifer je sada sjedila u sudnici za stolom optuž-be promatrajuæi Roberta Di Silvu na djelu. Nalikovaojoj je na moænog, nepopustljivog inkvizitora.Letimice je pogledala optuženog, Michaela Morettija.Usprkos svemu što je proèitala o njemu, nije moglasebe uvjeriti da je Michael Moretta ubojica. Izgleda kaomlada filmska zvijezda u sceni sudenja, pomisli Jenni-fer. Sjedio je nepomièno, samo su njegove duboko usa-dene crne oèi odavale unutarnji nemir što ga je moždaosjeæao. Neprekidno su se pokretale ispitujuæi svaki kutprostorije kao da nastoje iznaæi naèin bijega. Bijega nijebilo. Di Silva se pobrinuo za to..Camillo Stela je svjedoèio. Da je Stela bio životinja,sigurno bi bio lasica. Lice mu je bilo usko i upalo, usnetanke, a zubi žuti i krivi. Oèi nemirne i podmukle: èo-vjek kojemu ne vjeruju i prije nego što otvori usta. Ro-bert Di Silva bio je svjestan nedostataka svog svjedoka,ali oni nisu bili važni. Važno je bilo ono što æe Stelareæi, straviène prièe što ih do tada još nitko nije isprièao,a one su nedvojbeno zvuèale istinito.

Okružni javni tužilac prišao je mjestu za svjedokegdje je Camillo Stela položio zakletvu.- Camillo Stela, htio bih da porota zna da ste ne-voljki svjedok, ali da bi vas nagovorila da svjedoèite,država je pristala da priznate ubojstvo iz nehata um-jesto kvalificiranog ubojstva za koje ste prvobitno op-tuženi. Je li toèno?- Da, gospodine. - Desna ruka mu se trzala.- Camillo Stela, poznajete li optuženoga, MichaelaMorettija?- Da, gospodine. - Izbjegavao je pogledati optuže-nièki stol za kojim je sjedio Michael Moretti.- Kakva je bila priroda vaše veze?- Radio sam za Mikea.- Kako dugo poznajete Michaela Morettija?- Desetak godina. - Glas mu je bio gotovo ne-èujan.- Hoæete li, molim vas, govoriti glasnije?- Desetak godana. - Sad mu se trzao vrat,- Jeste li bili bliski s optuženim?- Prigovor! - Thomas Colfax je skoèio r.a noge.Branitelj Michaela Morettija bio je visok muškarac sre-brnobijele kose, pedesetih godina, consigliere mafije,jedan od najvještijih odvjetnika za krivi~no pravo uAmerici. - Okružni javni tu~ilac pokušava utjecati nasvjedoka.- Prigovor se usvaja - reèe sudac Lawrence Wald-man.- Preformulirat æu pitanje. U kojem ste svojstvuradili za gospodina Morettija?- Pa, bio sam, moglo bi se reæi, zadužen za sre8i-vanje problema.- Hoæete li biti malo jasniji?18 / ~· 19- Da. Ako iskrsne problem. . . ako netko postane ne-poslušan, takvo nešto . . . Mike bi me poslao da sredimstvari.- I kako ste to èinili?- Znate veæ . . . silom.- Možete li iznijeti poroti neki primjer?Thomas Colfax bio je ponovno na nogama.- Prigovaram, gospodine suèe. Ovakvo ispitivanjeje nebitno.- Prigovor se odbija. Svjedok može odgovoriti.- Pa, Mike se bavi zelenaštvom, jasno? Prije ne-koliko godina Jimmy Serrano je zakasnio s plaæanjem,p~ me Mike poslao da Jimmyja pozovem na red.- A kako ste ga pozvali na red?- Prebio sam mu noge. Znate - ozbiljno objasniStela - ako jednom tipu progledate kroz prste, svi æe topokušati.Robret Di Silva je mogao ispod oka vidjeti zaprepaš-tena lica porotnika.- U koje je još poslove osim zelenašenja MichaelMoretti bio upleten?- Ti boga! Tko bi sve to nabrojio!

- Samo vi to nabrojite.- Dobro. Eto, na primjer. u luci je Mike r.amaknuopriliènu lovu od sindikata. Pa od konfekcijske indus-trije. Mike ima prste i u kockarnicama... pa muzièkiautomati, odvoženje smeæa, prodaja rublja. Eto.- Camillo Stela, protw Michaela Morettija podig-nuta je optužba zbog ubojstva Eddieja i Alberta Ra-mosa. Jeste li ih poznavali?- Svakako.- Jeste li bili prisutni kad su ubijeni?- Jasno. - Cijelo mu se tijelo trzalo.- Tko ih je zapravo ubio?- Mike. - Na sekundu njegov se pogled susreo sMorettijevim i Stela brzo skrene pogled.- Michael Moretta?- Tako je.- Optuženi vam je rekao da želi ubiti braæu Ramos?Zašto ih je želio ubiti?- Pa, Eddie i A1 su vodili oklade za...- To su kladionièke špekulacije? Ilegalno klaðenje?- Jasno. Mike je otkrio da drpavaju lovu. Moraoih je pozvati na red jer su to njegovi ljudi, znate. Mis-lio je. . ..~ Prigovor!- Prigovor se usvaja. Neka se svjedok drži èinje-nica.- èinjenice su da mi je Mike rekao da pozovemmomke. . .- Eddieja i Alberta Ramosa?- Tako je. Na malu zabavu u Pelikan. To je pri-vatni klub na obali. - Ruka mu se ponovo stala trzatii Stela, iznenada svjestan toga, stisne je drugom ru-kom.Jennifer Parker se okrene da pogleda Michaela Mo-rettija. Držao se nezainteresirano, nepomièna lica i ti-jela.- Što se tada dogodilo, Stela?- Otišao sam kolima po Eddieja i Ala i odvezao ihna parkiralište. Mike je tamo èekao. Kad su momciizišli iz auta, maknuo sam se, a Mike je raspalio.- Jeste li vidjeli kako braæa Ramos padaju?- Jesam, gospodine.- I bili su mrtvi?- Bar su ih pokopali kao da su mrtvi.U sudnici se zaèuo žamor. Di Silva je prièekao dapcnovno zavlada tišina.- Camillio Stela, jeste li svjesni èinjenice da iskazkoji ste dali u ovoj sudnici tereti i vas?- Jesam gospodine.- I da ste pod zakletvom i da je život jednog èovje-ka na kocki?- Jesam, gos~podine.- Bili ste svjedokom kad je optuženi, Michael Mo-retti, hladnokrvno ustrijelio dva muškarca zato što sumu zatajili novac?- Prigovor! Tužilac utjeèe na svjedoka.

- Prigovor se usvaja.Okružni javni tužilac pogleda lica porotnika i ono štoje na njima vidio govorilo mu je da je dobio proces.Zatim se obrati Camillu Steli.2Ð ~ 21- Camillo Stela, znam koliko vam je trebalo hra-brosti da dodete u ovu sudnicu i date iskaz. U ime na-roda ove države hvala vam. - Di Silva se obrati Tho-masu Colfaxu. - Svjedok je vaš.Thomas Colfax dostojanstveno ustane. - Hvala, gos-podine Di Silva. - Pogledao je sat na zidu pa se obra-tio sucu. - Ako dopuštate, gospodine suèe, sada je sko-ro podne. Ne bih rado prekidao ispitivanje svjedoka.Smijem li tražiti da sud sada prekine raspravu radiruèka, a ja bih u tom sluèaju ispitao svjedoka poslijepodne?- U redu. - Sudac Lawrence Waldman laganoudari èe~kioem.- Rasprava se prekida do dva sata.Svi su u sudnici ustali kad se sudac dignuo i izišaokroz pokrajnja vrata u svoj kabinet. Porotnici su stalijedan za drugim napuštati sudnicu. ~etiri naoružanastražara okružili su Camilla Stelu i izveli ga kroz vratau prednjem dijelu sudnice što su vodila u sobu za svje-doke.Di Silvu su odmah opkolili reporteri.- Hoæete li nasn dati izjavu?- ~to mislite, gospodine javni tužioèe, kako se procesodvi ja ?- Kako namjeravate zaštita Stelu kad sve završi?U normalnim okolnostima Robert Di Silva ne bi do-pustio ovakvo nametanje u sudnici, ali sada mu je bilopotrebno, radi njegovih politièkih ambicija, da zadržištampu na svajaj strani, pa je stoga odluèio da budeljubazan s reporterima.,iennifer Parker ~e i dalje sjedila promatrajuæi kakookružni javni tužilac parira pitanjima reportera.- Hoæete li postiæi da bude osuden?- Nisam prorok - èula je kako Di Silva skromnoodgovara. - Zato, dame i gospodo, imamo pomtu. Po-rotnici æe morati odluèita je li gospodin Moretti kriv ilinedužan.Jennifer je promatrala kako se Michael Moretti diže,Izgledao je hladnokrvan i opušten. Djeèaèki, baš joj jeta rijeè pala na um. Bilo joj je teško povjerovati da jekriv za sve te strašne stvari za koje je optužen. Kadbih morala odabrati krivca, pomisli Jennifer, odabralabih Stelv,, Trzavca.Reporteri su se povukli, a Di Silva se dogovarao sasvojim pomoænicima. Jennifer bi dala desnu ruku daèuje o èemu razgovaraju.Promatrala je kako jedan muškarac nešto govori DiSilvi, kako se odvaja od skupine oko okružnog javnogtužioca i žuri prema njoj. Nosio je veliku omotnicu odèvrstog smedeg papira: - Gospoc~lica Parker?Jennifer iznenadeno digne glavu. - Da?

- Šef hoæe da ovo predate Steli. Recite mu da os-vje~i pamæenje u vezi s ovim datumima. Colfax æe po-kušati poslije podne oboriti njegov iskaz, i šef želi bitisiguran da se Stela ne splete.Pružio je Jennifer omotnicu, i ona baci pogled na DiSilvu. Sjetio se mog imena, pomisli. To je dobar znak.- Bit æe boije da požurite. Okružni tužilac mislida Stela ne kopèa lako.- U redu, gospodine - Jennifer hitro ustane.Požurila je prema vratima kroz koja je vidjela da jeprošao Stela. Stražar joj preprijeèi put.- Mogu li vazn pomoæi, gospoðice?- Okružno javno tužilaštvo - reðe Jennifer žus-tro. Izvukla je legitimaciju i pokazala je. - Moram pre-dati omotnicu Camillu Steli od gospodina Di Siive.Stražar pažljivo pregleda legitimaciju pa otvori vra-ta, i Jennifer se nade u sobi za svjedoke. Bila je to mala,neudobna prostorija s istrošenim pisaæim stolom, sta-rom sofom i drvenim stolicama. Stela je sjedio na jed-noj od njih, i ruka mu se divlje trzala. U prostoriji subila èetiri naoružana stražara.Kad je Jennifer ušla, jedan od stražara reèe: - Hej!Nitko ne smije ovamo.Stražar izvana poviðe: - U redu je, Al. Dolazi izOkružnog javnog tužilaštva.Jennifer uruèi Steli omotnicu. - Gospodin Di Silvaželi da osvježite pamæenje ovim datumima.On zatrepæe prema njoj i dalje se trzajuæi.22 ~ 232.Dok se Jennifer probijala iz zgrade Kriviènog sudada ode na ruèak, prošla je mimo otvorenih vrata na-puštene sudnice. Nije mogla odoljeti da naèas ne uðe.U stražnjem dijelu, sa svake strane, bilo je petnaestredova klupa za gledaoce. Suèelice suèevom stolu bilasu dva duga stola, jedan s oznakom tužitelj i drugi zde-sna s oznakom optuženi. Porotnièka loža sastojala se oddva reda po osam stolica. To je' obièna sudnica, pomisliJennifer, neugledna - èak ružna - ali ona je srž slo-bode. Ova sudnica kao i sve takve sudnice predstavljarazliku izmec~u civilizacije i divljaštva. Prav o na suc~e-nje pred porotom sebi ravnih leži u srži svake slobodnenacije.Kad bi amerièki sudovi bili lišeni svoje ovlasti,pomisli Jennifer, kad bi se gracianima oduzelo pravo daim sudi porota, Amerika bi prestala posèojati kao slo-bodna nacija. Sada je i ona bila dio tog sistema i, dokje tu stajala, Jennifer je bila ispunjena silnim osjeæa-jem ponosa. Dala bi sve da bude dostojna tog sistema, dapomogne da se on održi. Dugo je nepomièno stajala, azatim se okrenula da ode.S drugog kraja predvorja zaèuo se udaljeni žamorkoji je postajao sve glasniji, a zatim se pretvorio u pa-klensku buku. Poèela su zvoniti alarmna zvona. Jenni-fer je zaèula topot nogu na hodniku i ugledala policajce24

s izvuèenim revolverima kako jure prema prednjenzulazu sudske zgrade. Prva joj je pomisao bila da jeMichael Moretti pobjegao, da je nekako uspio pobjeæimimo barijere stražara. Izjurila je na hodnik. Pravaludnica. Ljudi su uokolo jurili kao ludi izvikujuæi na-redbe da nadglasaju zvonca. Stražari, naoružani krat-kim saèmaricama, zauzeli su položaj na izlazima. Re-porteri, koji su svojim redakcijama telefonski saopæa-vali novosti, istrèali su na hodnike da vide što se doga-da. Na suprotnom kraju predvorja Jennifer je ugledalaokružnog javnog tužioca Roberta Di Silvu kako bijesnoizdaje naredenja petorici-šestorici policajaca. Lice mu jeizgubilo svaku boju.Bože moj! Udarit æe ga kap, pom?sli Jennifer.Probila se kroz gomilu i približila mu se misleæi dabi mu mogla biti od koristi. Dok mu je prilazila, jedanod stražara koji su èuvali Camilla Stelu podigne glavui ugleda Jennifer. Zatim upre prst u nju, i pet sekundikasnije zgrabili su je, stavili joj lisièine na ruke i uhap-sili je.Bilo ih je èetvoro u kabinetu suca Lawrenca Wald-mana: sudac Waldman, okružni javni tužilac Robert DiSilva, Thomas Colfax i Jennifer.- Imate pravo na odvjetnika prije nego što datebilo kakvu izjavu - obavijesti sudac Waldman Jenni-fer - a imate pravo i šutjeti. Ako...- Ne trebam odvjetnika, gospodine suèe! 112ogu sa-ma objasniti što se dogodilo.Robert Di Silva se prigne tako blizu da je Jennifervidjela kako mu kuca vena na sljepooènici. - Tko vamje platio da onaj paket predate Camillu Steli?- Platio? Nitko mi nije platio! - Jenniferin glas jepodrhtavao od ogorèenja.Di Silva podigne omotnicu od èvrstog smedeg papirasa suðevog stola. ~inila joj se poznatom. - Nitko vamnije platio? Jednostavno ste prišli mom svjedoku i pre-dali mu ovo? - Stresao je omotnicu i tijelo žutog kana-rinca padne na stol. Vrat mu je bio slomljen.Jennifer se, užasnuta, zagleda u njega. - Ja . . . je-dan od vaših ljudi... dao mi je to...25- Koji od mojih ljudi?- Ja . . . ja . . . ne znam.- Ali znate da je to bio jedan od mojih ljudi. - Uglasu mu se osjeæalo da joj ne vjeruje.- Da. Vidjela sam ga kako razgovara s vama, a za-tim je prešao k meni na drugu stranu i predao mi omot-nicu, te rekao da želite da je dam Camillu Steli. Cak. . .èak je znao kako se zovem.- U to sam uvjeren. Koliko su vam platili?Sve je to ružan san, pomisli Jennifer. Probudiè æu sesvakog èrena i bit æe šest sati ujuèro, i ja æu se obuæii poæi da položim zaktetvu kao pomoænik okružnog jav-nog tužioca.- Koliko? - Bijes u Di Silvinom glasu bio je takosilovit da je natjerao Jennifer da skoèi na noge.

- Optužujete li me za...?- Optužujem!? - Robert Di Silva stisne šake. -Draga moja, nisam još ni poèeo. Kad izic~ete iz zatvora,bit æete prestari da potrošite taj novac.- Nema nikakvog novca - Jennifer je prkosno zu-rila u njega.Thomas Colfax je mirno sjedio slušajuæi razgovor,a tada se umiješao: - Oprostite, gospodine suèe, ali mi-slim da ovo nikamo ne vodi.- Slažem se - odvrati sudac Waldman i obrati seokružnom javnom tužiocu. - Kako stoje stvari, Bobby?Pristaje li Stela još uvijek na ispitivanje obrane?- Ispitivanje obrane? On je ruina. Izvan sebe je odstraha. Neæe ponovno svjedoèiti.Thamas Colfax reèe mirnim glasom: - Ako ne mo-gu ispitati glavnog svjedoka optužbe, gospodine suèe,morat æu zatražiti poništenje procesa.Svi su znali što to znaèi: Michael Moretti iziæi æe izsudnice kao slobodan èovjek.Sudac Waldman pogleda okružnog javnog tueioca.- Jeste li saopæili svom svjedoku da može biti pozvanna odgovornost zbog nepoštivanja suda?- Jesam. Stela se više boji njih nego nas. - Okre-nuo se da bi Jennifer dobacio otrovan pogled. - Mislida ga više ne možemo zaštititi.Sudac Waldman reèe polako : - Onda smatram daovaj sud nema drugog izbora nego da odobri zahtjevobrane i proglasi poništenje procesa.Robert Di Silva je samo ukoèeno stajao slušajuæi ka-ko mu lac~e tonu. Bez Stele optužnica je ostala bez te-melja. Michael Moretti mu je sada bio izvan dohvata,ali ne i Jennifer Parker. Platit æe mu za sve što mu jeuèinila.- Naredit æu da oslobode aptuženog i raspuste po-rotu - govorio je sudac Waldman.- Hvala, gospodine suèe - reèe Thomas Colfax. Nanjegovom licu nisu se vidjeli nikakvi znakovi likovanja.- Ako ima još nešto... - javi se ponovo sudacWaldman.- Ima još nešto! - Robert Di Silva se okrene pre-ma Jennifer. - Hoæu da je uhapse zbog ometanja pra-vosudnog postupka, zbog utjecanja na svjedoka u pro-cesu za krivièno djelo kažnjivo smræu, zbo-g udruživa-nja u protuzakonite svrhe, zbog... - Jedva je suvislogo·aorio od bijesa.Jennifer je od gnjeva ponovno smogla glasa: - Nemožete mi dokazati ni jednu jedinu optužbu zato što ni-su istinite. Ja. . možda sam kriva zato što sam glupa, alikriva sam samo zbog toga. Nitko me nije potplatio dabiio što uèinim. Mislila sam da predajem paket za vas.Sudac Waldman pogleda Jennifer i reèe: - Ma ka-kvi bili vaši razlozi, posljedice su krajnje nesretne. Za-tražit æu da Odjel za prizive i žalbe provede istragu i,ako to okolnosti opravdavaju, da se protiv vas povedepostupak za iskljuèenje iz Odvjetnièke komore.Jennifer odjednom osjeti slabost. - Gospodine su-

èe, ja. . .- To bi za sada bilo sve, gospodice Parker.Jennifer je naèas zastala gledajuæi neprijateljska li-ca oko sebe. No, što bi još mogla reæi?Sve je veæ bilo reèeno sa žutim kanarincem na stolu.26 ~ 27~mn kanarincu«. Sportski komentator NBC-a usporedioju je s nogometašem koji puca u vlastiti gol..Jennifer Parker ne samo da se pojavila na veèernjimvijestima - ona je bila vijest veèeri. Reportaža o tomekako je isporuèila mrtvog kanarinca glavnom svjedokuokružnog javnog tužioca bila je neodoljiva. Svi televi-zijski kanali prikazali su snimke Jennifer Parker kakoizlazi iz kabineta suca Waldmana probijajuæi se iz sud-ske zgrade, opsjednuta novinarima i znatiželjnicima.Jennifer nije mogla vjerovati iznenadnom užasnompublicitetu kojim su je iznenada obasuli. Bombardiralisu je sa svih strana: televizijski reporteri, radio-repor-teri i novinari. Oèajnièki je željela pobjeæi od njih, alijoj ponos to nije dopuštao.- Tko vam je dao žutog kanarinca, gospoðice Par-ker?- Jeste li ikada upoznali Michaela Morettija?- Jeste li znali da je Di Silva namjeravao iskoris-titi ovaj proces da se domogne položaja guvernera~- Okružni javni tužilac kaže da vas namjerava is-kljuèiti iz Odvjetnièke komore. Hoæete li se boriti pro-tiv toga?Na svako pitanje Jennifer je stisnutih usnica odgo-varala : - O tome ne želim ništa reæi.U veèernjim vijestima CBS-a nazvali su je ~Stran-puticom Parker«, djevojkom koja je krenula krivimpravcem. Reporter ABC-a govorio je o njoj kao o >·žu-28U Tony's Ptaceu, jednom od restorana kojih je Mic-i~ael Moretti bio vlasnik, slavila se pobjeda. Bilo je tudesetak muškaraca koji su pili i buèili.;4iichael Moretti sjedio je sam za šankom, u oazi ti-šine, gledajuæi Jennifer Parker na televiziji. Podigao jeæašu da joj nazdravi i ispio je.Pravnici su posvuda razgovarali o epizodi s JenmiferParker. Pola je njih vjerovalo da ju je podmitila mafija,dok je druga polovica bila uvjerena da je nedužna buda-la. No, bez obzira na to na kojoj su strani bili, svi su seslagali u jednome: kratka odvjetnièka karijera JenniferParker bila je završena.Trajala je toèno èetiri sata.Rodila se u Kelsu, u saveznoj državi Washington,malom gradu u šumovitom kraju što ga je 1847. osnovaoneki škotski mjernik koji je patio od nostalgije, pa ganazvao po svom rodnom gradu u ~kotskoj.Jenniferin otac bio je pravnik, najprije u kompani-jama drvne preraðivaèke industrije koje su praktièkivladale gradom, a zatim je zastupao radnike u pilanama.Jenniferina najranija sjeæanja iz djetinjstva bila su is-

punjena radošæu. Savezna država Washington bila je zadijete mjesto iz bajke, prepuno spektakularnih planinai gleèera i nacionalnih parkova. Bilo je tu skijanjai vožnje kanuom, pa planinarenja po ledenjacima teizleta s naprtnjaèom na leðima do mjesta s fantastiènimimenima: Ohanapecosh i Nisqually, jezero Cle Elum ivodopadi Chenius, pa Horse Heaven i Yakima Valley.Jennifer je s ocem nauèila planinariti na planini Rai-nier, a skijati u Timberlineu.Otac je uvijek imao vremena za nju, dok je njezinamajka, lijepa i nemirna, bila rijetko kod kuæe. uvijekzaokupljena tajnovitim poslovima. Jennifer je obožavala29z~. ~:oca. U Abneru Parkeru tekla je engleska, irska i škot-ska krv. Bio je srednje visine, crne kose i zeleno-plavihoèiju, èovjek pun suosjeæanja za bližnjega i s dubokousacienim osjeæajem za pravdu. Nije ga zanimao novac,zanimali su ga ljudi. Satima bi sjedio i razgovarao s Jen-nifer prièajuæi joj o raspravama u kojima je sudjelovaoi o problemima ljudi koji su dolazili u njegovu skromnu,malu kancelariju, i Jennifer se tek godinama kasnijedosjetila da je s njom razgovarao samo zato što nijeimao nikoga drugoga s kim bi o tome razgovarao.Poslije škole Jennifer bi odjurila u sudnicu da gledaoca na poslu. Kad sud nije zasjedao, zadržavala bi se unjegovoj kancelariji slušajuæi ga kako razgovara o po-jedinim sluèajevima sa svojim strankama. Nikada nisurazgovarali o tome kako æe se upisati na Pravni fakul-tet; bilo je to jednostavno samo po sebi razumljivo.Kad je Jennifer navršila petnaest godina, poèeia jeprovoditi ljetne praznike radeæi za oca. U dobi kad sedruge djevojke sastaju s momcima i nalaze stalnog mom-ka, Jennifer je bila zaokupljena parnicama i testamen-~tima.Momci su se zanimali za nju, ali je rijetko izlazila.Kad bi je otac upitao zašto, odgovorila bi : - Svi sutako mladi, tata. - Znala je da æe se jednoga danaudati za pravnika kakav je bio njezin otac.Na Jenniferin šesnaesti roðendan njezina je majkaotputovala iz grada s osamnaestogodišnjim sinom nji-hovog prvog susjeda, a Jenniferin otac je poèeo tihoumirati. Trebalo je sedam godina da mu srce prestanekucati, ali je umro onog trenutka kad je saznao za bijegsvoje žene. Cijeli je grad to znao i suosjeæao s njim; ato je, dakako, još pogoršalo stvari, jer Abner Parker jebio ponosan èovjek. Tada je poèeo piii. Jermifer je èi-nila sve da ga utješi, ali to nije koristilo, i više nikadaništa nije bilo kao prije.Slijedeæe godine, kad je došlo vrijeme da upiše ko-ledž, Jennifer je htjela ostati kod kuæe s ocem, ali onnije htio ni èuti za to.- Bit æemo ortaci, Jennie - rekao joj je. - Ti po-žuri i diplomiraj pravo.30

Kad je maturirala, upisala se na Pravni fakultetSveuèilišta savezne dižave Washington u Seattleu. Naprvoj godini studija, dok su se njeni kolege koprcali uneprohodnoj moèvari ugovora, graðanskih delikata, vla-sništva, graðanskog postupka i kriviènog zakonika, Jen-nifer se osjeæala kao kod kuæe. Smjestila se u student-skom domu i pronašla posao u Pravnoj biblioteci.Jennifer je voljela Seattle. Nedjeljom bi s AmminiWilliams, studenticom Indijankom, i Josephine Collins,visokom i neobièno mršavom Irkinjom, odlazila veslatina Zeleno jezero u središtu grada ili na takmièenje zazlatni pehar na jezeru Washington, gdje bi promatralekako munjevito promièu gliseri živih boja.U Seattleu je bilo izvrsnih džez klubova. Jenniferje bio najomiljeniji Peter's Poop Deck, u kojem su um-jesto stolova imali sanduke od letava s daskama nanjima.Dva mladiæa udvarala su Jennifer: mladi, pri-vlaèni student medicine Noah Larkin i student pravaBen Munroe; Jermifer bi se povremeno sastajala s nji-ma, ali je bila prezaposlena da bi ozbiljno mislila naljubav.Jesen je bila svježa, vlažna i vjetrovita, i èinilo seda vjeèito pada kiša. Jennifer je nosila kratak kaputod kockaste, zeleno-plave pletene tkanine, na èiju su segrubu vunu hvatale kišne kapi, pa su joj oèi blistale po-put smaragda. Hodala je kroz kišu utonula u tajne mislii ne znajuæi da æe ih sve podsvjesno zadržati u sjeæanju.U proljeæe su sve djevojke procvjetale u svijetlimplatnenim haljinama. Na sveuèilištu je bilo ni više nimanje nego šest studentskih udruženja, i èlanovi udru-ženja bi se skupili na travnjaku i promatrali kako pro-laze djevojke, ali Jennifer je, tko zna zbog èega, u nji-ma pobuðivala neoèekivani osjeæaj plahosti. Zraèila jeneèim posebnim, što im je bilo teško odrediti, i osje-æali su da je veæ postagla ono za èim su oni još tragali.Jennifer je svakog ljeta odlazila kuæi da posjeti oca.Prilièno se izmijenio. Nije nikada bio pijan, ali ni trije-31zan. Povukao se u emocionalnu tvrdavu u kojoj ga višeništa nije moglo ganuti.Umro je kad je Jennifer upisala zadnji semestar.Grad ga se sjetio, i na sprovodu Abnera Parkera biloje gotovo stotinu ljudi, ljudi kojima je pomogao i savje-tovao ih i s kojima se tokom godina sprijateljio. Jen-nifer je tugovala u sebi. Izgubila je više od oca. Izgubilaje uèitelja i savjetnika.Nakon sprovoda Jennifer se vratila u Seattle da za-vrši studij. Otac joj je ostavio manje od tisuæu dolarai morala je odluèiti kako æe dalje živjeti. Znala je da sene može vratiti u Kelso da radi kao pravnica, jer æe ta-mo uvijek biti djevojèica èija je majka pobjegla s ne-doraslim mladiæem.Zbog visokog prosjeka ocjena Jennifer je odlazila narazgovore radi zaposlenja u desetak vrhunskih odvjet-nièkih kuæa diljem zemlje i primila je nekoliko ponuda.

Warren Oakes, profesor kriviènog prava, rekao jojje: - To je velika èast, mlada damo. Zenama je vrloteško doprijeti u dobru advokatsku tvrtku.No, njena je dilema bila u tome što više nije imalani doma, ni korijenja. Nije bila sigurna gdje želi živjeti.Neposredno prije nego što je diplomira:a, riješio sei taj problem. Profesor Oakes ju je zamolio da ga po-traži poslije predavanja.- Primio sam pismo od okružnog javnog tužioca uManhattanu u kojem me moli da mu preporuèim svognajbriljantnijeg diplomanta za njegov ured. Zanima livas to?New York. - Da, gospodine. - Jennifer je bila to-liko zapanjena da joj je odgovor jednostavno izletio izusta.Oðletjela je u New York da položi' odvjetnièki ispit,pa se vratila u Kelso da zatvori kancelariju svog oca.Bio je to i ugodan i neugodan doživljaj, ispunjen sje-æanjima na prošlost. Jennifer se èinilo da je odrasla utoj kancelariji.Dobila je posao kao pomoæna bibliotekarka u pravnojbiblioteci sveuèilišta da preživi dok ne dozna je li polo-žila odvjetnièki ispit za saveznu državu New York.- To je jedan od najstrožih ispita u SjedinjenimD:žavama - upozorio ju je profesor Oakes.l~To, Jennifer je znaba da æe uspjeti.Primila je obavijest da je položila ispit, a istog danai ponudu Okružnog javnog tužilaštva.Tjedan dana kasr.ije Jennifer je krenuia na istok.Našla je minijaturni stan (prostran. s kaminom, do-bar položaj - pisalo je u oglasu) u južnom dijelu Tre-æ~e avenije, s imitacijom kamina, na èetvrtom katu uzgradi bez dizala. Prijat æe ~ni gi~rn,nastika, govorila jeJennifer samoj sebi. U Manhat~.,anu nije bilo brda ko-jima bi planinarila, ni i7rzica kojima bi se vozila kanuom.Stan se sastojao od malog dnevnog boravka s kauèemkoji se pretvarao u grbavi krevet, te siæušnom kupaoni-~om s prozorom koji je netko davno premazao crnombojom i hermetièki ga zatvorio. Namještaj je izgledaokao dar Vojske spasa. Pa, dobro, neæu ovdje dugo sta-~zozati, pomisli Jennifer. Ovo je samo privre~neno dokse Tve iskažem kao pravnicc.Sve je to bilo san. Li zbilji, bila je u New Yorku ma-nje od sedamdeset dva sata, izbacili su je iz Okružnogjavcog tužiiaštva i èekalo ju je iskljuèenje iz Odvjet-nièke komore.Jennifer je prestala èitati novine i ilus~rirane èaso-pise, a odustala je i od gledanja televizije jer bi vidjelas°be kamo god se okrenula. Osjeæala je da ljudi buljeu ni ~a na ulici, u autobusu, na tižnici. Stala se skrivati,:: svom staniæu ne odgovarajuæi na telefonske pozive izvuic zvona na vratima. Razmišljala js ne bi li spakiralakovèege i vratila se u Washington. T_li pronašla neki dru-gi posao. Razmišljala je o samoubojstvu. Provodila je sa-te i sate sastavljajuæi pisma okružnom javnom tužiocuj Gnjev andela 33

32Robertu Di Silvi. Pola pisama bile su oštre pismene osu-de njegove bezosjeæajnosti i nedostatka razumijevanja.Druga polovica bile su ponizne isprike uz molbu da jojpruži još jednu priliku. Nije poslala ni jedno od tihpisama.Prvi put u životu svladao ju je oèaj. U New Yorkunije imala prijatelja, nikoga s kim bi razgovarala. Osta-jala je zakljuèana u stanu cijeli dan, a kasno naveèerišuljala bi se da prošeæe praznim ulicama grada. Skit-nice, stanovnici noæi, nikada joj nisu pristupali. Moždasu u njezinim oèima vidjeli odraz vlastite osamljenostii oèaja.Dok je hodala, neprestano bi joj se u mislima ukazi-vala slika iz sudnice, svaki put s drugaèijim završetkom.Jedan muškarac ixdvojio se iz skupine oko Di Silvei požurio prema njoj. Nosio je o~m.otnicu od evrstog sme-cieg papira.Gospociica Parker?Da.~ef želi da ovo predate Steti.Jennifer ga hladnokrvno pogleda. Vašu legitimaciju,molim.~'ovjek se uplaši i otrèi.Jedan ~nuškarac izdvojio se iz skupine oko Di Silvei požurio prema njoj. Nosio je omotnicu od èvrstogsmecfeg papira.Gospodtica Parker?Da.~ef želi da ovo predate Steli. On joj gurne omotnicz~u ruke.Jennifer otvori omotnicu i ugleda u njoj ~nrtvog ka-narinca.Hapsim vas.Jedan m.uškarac izdvojio se iz skupine oko Di Silvei požurio prema njoj. Nosio je omotnicv, od èvrstog sme-deg papira. Prošao je mimo nje do drugog mla.dog po-moænika okružnog tužioca i predao mu omotnicu. Še fželi da ovo predate Steli.Mogla je preradivati scenu koliko god je htjela, aliništa se nije moglo izmijeniti. Uništila ju je jedna glupagreška. Pa ipak - tko kaže da je uništena? Štampa?Di 5ilva? Nije èula više ni rijeèi o iskljuèenju iz Oðvjet-nièke komore, i sve dotle dok je tako, ona je još od-vetnica. Nekoliko velikih advokatskih kancelarija nu-dile su mi posao, reèe Jennifer samoj sebi.Ispunjena novim osjeæajem odluènosti, Jennifer je iz-vukla papis kancelarija s kojima je razgovarala, pa oba-vila niz telefonskih razgovora. Nitko od ljudi s kojimaje željela razgovarati nije bio u kancelariji niti joj jekasnije telefonirao. Trebalo joj je èetiri dana da shvatikako je parija u .pravnoj profesiji. Prašina oko njezinogsluèaja se slegla, ali su ga se svi još sjeæali.Jennifer je nastavila telefonirati moguæim poslodav-cima, obuzeta oèajem, gnjevom, razoèaranjem, pa opetoèajem. Pitala se što da poène sa sobom i svaki put se

sve vraæalo na isto: željela se baviti samo jednim jedi-nim podruèjem do kojeg joj je doista bilo stalo, a to jepravo. Pravnica sam, i tako mi svega, naæi æu naèina dase bavim svojim zvanjem sve dok mi to ne zabrane.Stala je obilaziti odvjetnièke kancelarije u Manhatta-nu. Ušla bi nenajavljena, dala ime tajnici i zatražila darazgovara sa šefom personala. Tu i tamo bi joj dopustilida razgovara, ali Jennifer je osjeæala da su to èinili sa-mo iz znatiželje. Bila je èudovište, pa su htjeli vidjetikako izgleda u prirodi. No, uglavnom bi je jednostavnoobavijestili da nema slobodnih radnih mjesta.Potkraj šestog tjedna Jennifer je ostala bez novaca.Rado bi se bila preselila u jeftiniji stan, ali jeftinijihstanova nije bilo. Poèela je izostavljati doruèak i ruèak,a veèerala je u jetino~m od malih restorana na uglu gdjeje hrana bila loša, a cijene visoke. Otkrila je male lo-kale gdje je za skromnu svotu mogla dobiti glavno jelo- odrezak ili peèenje - salate koliko god je moglapojesti i piva koliko god je mogla popiti. Jennifer jemrzila pivo, ali je bilo zasitno.Kad je iscrpla popis velikih advokatskih firmi, nao-ružala se popisom manjih i stala ih obilaziti, ali i tamo je34 ~ s~ 35

las kcji je uživala bio brži od nje. Dobila je mnogoprijedioga od zainteresiranih muškaraca, ali ne i po-nuda za posao. Poèela je oèajavati. U redu, pomislilaje prkosr.c, kad ~me nitkc ^i.e želi zaposliti, otvorit æu vla-stitu kanceiari;u, ~lo. za tc je t.rebalo novaca. Najmanjedeset tisuæa doIara: za stanarinu, tajnicu, telefon, zako-nike, pisaæi sto' i stolice, pisaæe potrepštine . . . a nije.nogla sebi priuštiti ni poštanske marke.Jenr.ifer je svojedobno raèunala na plaæu u Okruž-ncm javnom tužilaštvu, ali to je sada, naravno, bilo za-~::vijek izgubljeno. ;~ic~i;. je zaboraviti i na otpremninu.=~akvu etpremnina - da su mogli otpremili bi je s onus~ranu brave. Ne, n_j~ bilo naèina da otvori vlastitu kan-celariju. ~::a kako ·_:~!ala bila. Morala bi pronaæi nekogas kim æe dijeliti uredske prostorije.Kupila je 1'~iea: `v'ork Times i p~egledala oglase. Tekna Gnu stranice r.aišla ;? na mai: oglas slijedeæeb sadr-žaju: Traži se ~os:. mušk. za malu zajedn. kanc. s još2 n_ csi. ::..ušk. Prist, stanar.Jenr:fer su se posebno svidjele dvije posljednjerijeæi. `·:~,e bila ~osl. mušk.. ai: r.jezin spol ne bi smiohiti sGž~.:. Istrgnula je glas te se uputila podzemnomželjezniccm na naznaèenu adresu.Bila j2 ~o ruševna siara zgrada u južnom ciijeluBroadwaya. :ianceiarija je bila na desetom katu, ana natpisima, èija su se slova ljuštila, pisalo ; .iiENNETi~ BAILEY~F'~E TIVSKA :iGE CIJA ACEa aNoæ -oga:A ENC:J:~ ZA UTJER VANJE DUG VAROCKEFELLER

Jennifer je duboko udahnula, otvorila vrata i ušla.Našla se usred malog ureda bez prozora. Unutra sunagurali tri izguljena pisaæa stola i stolice. Dva su bila7a uzeta.Za jednim od pisaæih stolova sjedio je æelav muška-rac srednjih godina i otrcane odjeæe zaokupljen nekak-vim papirima. Uz suprotni zid, za drugim stolom, bio36je muškarac koji je tek prešao tridesetu. Kosa mu jebila rida, cèi blistave i plave, a put blijeda i pjegava.Bio je odjeven u uske traperice i majfcu kratkih ru-kava, a na nogama je imao bijele tenisice bez èarapa.Upravo je telefonirao.- Ne brinite, gospoc~o Dresser, moja dva najboljadetektiva rade na vašem sluèaju. Svaki dan raèunamona informacije o vašem mužu. Medutim, èini mi se daæu vas morati zamoliti za nešto više novaca za troško-ve... Ne, nemojte se truditi da mi ga pošaljete poš-tom. Pošta je strašna. Poslije podne æu biti u vašemsusjedstvu. Navratit æu k vama po novac.Spustio je slušalicu, podigao glavu i ugledao Jen-nifer.Ustao je, nasmiješio se i pružio joj jaku, èvrstu ru-ku. - Ja sam Kenneth Bailey. ~ime vas ovog lijepogjutra mogu uslužiti?Jennifer se obazre po maloj, zagušljivoj prostorijii nesigurno izusti: - Došla . . . došla sam na vaš oglas.- O ! - U njegovim plavim oèima èitalo se iznena-denje.Æelavi muškarac zurio je u Jennifer.- Ovo je Otto Wenzel - reèe Kenneth Bailey. -On je Agencija Rockefeller za utjeriva:,;;= t~ugova.Jennifer kimne glavom. - Drago :r~ ; . - Ponev-no se obrati Kennethu Baiieyu. - _~_ vi "ste privatnidetektiv?- Tako je. A èime se vi aavite?- Ja? - Zatim doda, shvativši: - Ja sam advo-kat.Kenneth Bailey ju je sumnjièavo promatrao: - ;vi želite ovdje otvoriti kane°lariju?Jennifer se ponovno obazre turobnorn prostorijom :zamisli sebe za p,raznim pisaæim stolom izmeðu te dvo-jice.- lUložda æu još malo pogledati na drugom mjes-tu - reèe ona. - Ne mogu se odluèiti . . .- Vaš dic stanarine bic bi devedeset dolara na mje-sec.37- Za devedeset dolara mjeseèno mogla bih kupitiovu zgradu - odvrati Jennifer. Zatim se okrene daode.- Hej, èekajte malo!Jennifer zastane.Kenneth Bailey pogladi blijedu bradu. - Nagoditæu se s vama za šezdeset dolara. Kad vam se posaouhoda, razgovarat æemo o povišenju.

Bilo je to vrlo povoljno. Jennifer je znala da nigdjedrugdje ne bi našla prostoriju za taj novac. S drugestrane, sumnjala je da æe ikada moæi privuæi strankeu tu rupetinu. Još je nešto morala razmotriti. Nijeimala šezdeset dolara.- Pristajerri - reèe Jennifer.- Neæete požaliti - obeæa joj Kermeth Bailey. -Kad želite doseliti stvari?- One su veæ ovdje.}Ceuoetb Bui~~ jnj je m~o~ uop~uo ou~da uu vru~-noa ~~w ojeo~o jepbx~o~JENl'~IFER PARKERADVOKATJennifer je promatrala natpis obuzeta i ugodnim ineugodnim osjeæajima. I u trenucima najveæe maloduš-nosti nije joj nikada palo na um da æe njezino imestajati ispod imena privatnog detektiva i utjerivaèadugova. No ipak, dok je gledala pomalo iskrivljeni nat-pis, nije mogla a da ne osjeti ponos. Bila je advokat.Natpis je to dokazivao.Sad je imala uredski prostor, samo su joj još nedo-stajale stranke.Jennifer više nije mogla sebi priuštiti ni lokale sneogranièenom kolièinom salate i piva. Pripremala jesebi doruèak od prepeèenca i kave na. rešou koji jepostavila iznad radijatora u minijaturnoj kupaonici. Ni-je ruèala, a veèerala je u Zum Z2c7nu gdje su posluživalivelike komade kobasica, goleme kriške kruha i toplukrumpirovu salatu.Toèno u devet sati svakog jutra sjela bi za pisaæistol, ali posla nije bilo; mogla je samo slušati KenaBaileyja i Otta Wenzela kako t~elefoniraju.Cinilo joj se da se Ken Bailey uglavnom bavi pro-nalaženjem odbjeglih muževa i djece, i isprva je bilauvjerena da je on varalica koji se razbacuje obeæanjimai naplaæuje visoke predujme. No Jennifer je ubrzo shva-tila da Ken marljivo radi i èesto uspješno izvršavaobaveze. Bio je vedar i inteligentan.Otto Wenzel bio je zagonetan. Njegov je telefonneprekidno zvonio. Dignuo bi slušalicu, promrmljao unju nekoliko rijeèi, nešto napisao na komadu papira inestao na nekoliko sati.- Otto se bavi vraæanjem u posjed - Ken Baileyobjasni Jennifer jednoga dana.- Vraæanjem u posjed?- Tako je. Kompanije za utjerivanje dugova gaunajmljuju da im vrati neplaæene automobile, televizo-re, strojeve za pranje rublja i što sve ne. - On rado-znalo pogleda Jennifer. - A imate li vi što stranaka?- Imam nešto u vidu - odgovori Jennifer neodre-deno.On kimne glavom. - Nemojte se obeshrabriti. Svat-ko može pogriješiti.Jennifer osjeti kako je oblijeva rumenilo. Znaèi, znaoje sve.Ken Bailey razmota veliki sendviè s peèenom gove-

dinom. - Hoæete li malo?Izgledao je ukusno. - Ne, hvala - odluèno reèeJennifer. - Nikada ne ruèam.- U redu.Gledala ga je kako je zagrizao soèni sendviè. Vidioje izraz njezina lica i rekao: - Jeste li sigurni da ne-æete . . .?- Ne, hvala. Imam . . . Imam sastanak.Ken Bailey pogleda za Jennifer dok je izlazila izkancelarije i zamisli se. Ponosio se svojim poznavanjemljudi, ali Jennifer Parker bila mu je zagonetna. Prate-æi televizijske i novinske izvještaje bio je uvjeren daje netko potplatio ovu djevojku i time minirao postu-38 ~ 39pak protiv Michaela Morettija. Pošio je upoznao Jen-nifer, Ken više nije bio toliko uvjeren. Jednom je biooženjen i doživio pakao, pa nije imao visoko mišljenjeo ženama. No nešto mu je govorilo da je ova žena neš-to posebno. Bila je lijepa, inteligentna i vrlo ponosna.Isuse! reðe on sam sebi. Ne budi glup! Jedno vbojstvona tvojoj savjesti je dovoljno.Emma Lazarus bila je sentimentalna budala, pomisliJennifer. ..Dajte mi svoje umorne, svoje jadne, svojezbijene mase koje teže za slobodom . . . Pošaljite ih kmeni, te beskuænike, te oèajnike.<· Ma nemoj! Proizvo-daè prostirki s natpisorn. »Dobro došliH bankrotirao biu New Yorku xa jedan sat. U New Yorku nitko nijemari,o jesi li živ ili mrtav. Prestani sažaljevati samusebe! govorila je Jennifer u sebi. No, to je bilo teško.Njezine zalihe smanjile su se na osamnaest dolara, sta-narina dospjela, a svoj dio stanarine za kancelariju mo-rala bi platiti za dva dana. Nije imala dosta novca daostane u New Yorku, ali ni dovoljno da otputuje.Jennifer je pogledala poslovni dio telefonskog ime-nika, nazivala advokatske kancelarije abecednim redompokušavajuæi naæi posao. Nazivala je iz telefonskih go-vornica zato što joj je bilo i suviše neugodno da KenBailey i Otto Wenzel èuju njezine razgovore. Rezultatje uvijek bio isti. Nitko nije bio zainteresiran da je zd-posli. Morat æe se vratiti u Kelso i naæi posao kao pravnisavjetnik ili tajnica kod jednog od oèevih prijatelja. Ka-ko bi mu to bilo odvratno! Bio je to gorak poraz, alir.ije imala drugog izbora. Vratiti æe se kuæi kao pro-mašen èovjek. Neposredni problem bilo je putovanje.Pregledala je popodnevno izdanje New York Posèa ipronašla oglas kojim netko traži do Seattlea suputnikas kojim bi podijelio troškove putovanja. Bio je nazna-èen telefonski broj, i Jennifer ga pozove. Nitko se ni jejavio. Odluèila je da ujutro ponovno nazove.Sutradan je Jennifer posljednji put otišla u kance-lariju. Otto Wenzel je bio vani, ali je u uredu bio KenBailey i, kao obiæno, telefonirao. Imao je na sebi plavetraperice i pulover od kašmira sa V-izrezom.- Pronašao sam vašu ženu - govorio je. - Prob-lem je jedino u tome, prijatelju, što se ona ne želi vra-titi kuæi . . . Znam. Tko može shvatiti žene? . . . Dobro.

Reæi æu vam gdje stanuje, pa je pokušajte šarmirati dase vrati. - Dao mu je adresu nekakvog hotela. - Ne-ma na èemu. - On spusti slušalicu i okrene se premaJennifer. - Danas ste zakasnili.- Gospodine Bailey, mislim... mislim... da moramotputovati. Èim uzmognem, poslat æu vam novac za sta-narinu koju vam dugujem.Ken Bailey se nasloni na stolicu i stade je promat-rati, Jennifer je bilo neugodr.o od njegova pogleda.- Hoæe li to biti u redu? - upita ona.- Vraæate se kuæi?Jennifer potvrdi glavom.- Hoæete 1i mi napraviti malu uslugu prije nego štootputujete? - reèe Ken Bailey. - Jedan moj prijatelj,pravnik, pili me da umjesto njega uruèim nekoliko sud-skih poziva, a ja nemam vremena. Plaæa dvanaest do-lara i pedeset centi za svaki poziv plus kilometražu. Ho-æete li me izvuæi iz toga?Sat kasnije Jennifer Parker se našla u otmjen.im kan-celarijskim prostorijama firme Peabody & Peabody. Za-mišljala je kako æe jednoga dana raditi u takvoj firmi,kao punopravni ortak, u zasebnom kabinetu. Odveii suje straga, u malu prostoriju, gdje joj je od posla izbez-umljena tajnica pružila hrpu sudskih poziva.- Izvolite. I ne zaboravite zabilježiti kilometražu.Sigurno imate auto, zar ne?- Nemam. ~ao mi je, ja. . .- U redu, ako idete podzemnom željeznicom, za-pamtite cijenu karata.- Dobro.Jermifer je provela preostali dio dana isporuèujuæisudske pozive u ~ronxu, Brooklynu i Queensu. Lijevaloje kao iz kabla. Do osam sati te veèeri zaradila je pe-deset dolara. Vratila se u svoj staniæ promrzla i iscrp-40 h,~ 41ljena. No, napokon je zaradila nešto, prvi novac otkakoje došla u New York. A tajnica joj je bila rekla da imajoš mnogo sudskih poziva koje treba uruèiti. Bio je tonaporan posao, trèati po cijelom gradu, a i ponižavajuæi.Pred nosom bi joj zalupili vratima, proklinjali je, pri-jetili joj, a dvaput su je i napastvovali. Užasavala ju jepomisao na još jedan ovakav dan; pa ipak, sve dok mo-že ostati u New Yorku, bilo je nade, ma kako neznatnaona bila.Napunila je kadu vrelom vodom i polako ušla u nju,uranjajuæi i uživajuæi u vodi što joj je prekrivala tije-lo. Nije ni znala koliko je iscrpljena. Cinilo joj se daje bole svi mišiæi. Treba joj još samo dobra veèera daje razvedri. Bit æe rasipna. Poèastiè æu se u pravom re-storanu sa stolnjacirna i ubrusi~na, pomisli Jennifer. Mo-žda æe biti tihe rnuzike, pa æu popiti èašu vina i...Jenniferine misli prekinulo je zvonce na vratima. Bioje to stran zvuk. Nije imala ni jednog jedinog posjetiocaotkako se doselila ovamo prije dva mjeseca. Mogla bito biti mrzovoljna gazdarica radi dospjele stanarine.Jennifer je mirno ležala nadajuæi se da æe otiæi. Bila je

premorena da se makne.Zvonce se ponovno oglasilo. Jennifer se protiv voljeizvuèe iz tople kade. Brzo je obukla kuænu frotirsku ha-ljinu i pošla do vrata.- Tko je?S druge strane vrata javi se muški glas: - GospodicaJennifer Parker?- Da.- Ja sam Adam Warner. Odvjetnik.Zbunjena, Jennifer stavi lanac na vrata i odškrine ih.lbluškarcu, koji je stajao pred vratima, moglo je biti okotrideset pet godina; bio je visok, plav i širokih ramena,sivoplavih ispitivaèkih oèiju iza naoèala s okvirom odkornjaèevine. Bio je odjeven u odijelo, šivano po mjeri,koje je nedvojbeno stajalo èitav imetak.- Smijem li uæi? - upita.Provalnici ne nose odijela šivana po mjeri, cipeleGucci i svilene kravate. I nemaju duge, profinjene rukes brižljivo manikiranim noktima.- Samo trenutak.Jennifer skine lanac i otvori vrata. Kad je AdamWarner ušao, Jennifer letimièno pogleda svoj jednosob-ni stan, gledajuæi ga njegovim oèima, i trgne se. Izgle-dao je kao èovjek koji je navikao na bolje stvari.- Izvolite, gospodine Warner?Još dok je to govorila, Jennifer je odjednom shvati-la zašto je došao, pa je iznenada obuzme osjeæaj uxbu-denja. Zbog jednog od mjesta za koje je podnijela mol-bu! Poželjela je da na sebi ima lijepu, tamnoplavu ha-ljinu sašivenu po mjeri, da ima frizuru, da...- Ja sam èlan disciplinske komisije njujorške Od-vjetnièke komore, gospodice Parker - reèe Adam War-ner. - Okružni tužilac Robert Di Silva i sudac Law-rence Waldman postavili su Odjelu za prizive i žalbezahtjev da se protiv vas pokrene postupak radi isklju-èenja iz Odvjetnièke komore.42 ~ 43.Prostorije odvjetnièke kuæe Needham, Finch, Pierce& Warner nalazile su se u Wali Streetu 30 i zauzimale sucijeli najgornji kat zgrade. Tu je radilo stotinu dvade-set i pet pravnika. Kancelarije su odavale bogatstvo n~-za generacija i bile uredene tihom eiegancijom kakvadolikuje organizaciji koja zastupa vocieæe amerièke kom-panije.Adam Warner i Stewart Needham pili su obrednijutarnji èaj. Stewart Needham bio je žustar, pristao muš-karac, blizu sedamdesete. :mao je urednu vandaj-kovsku bradu i bio odjever. u odijelo od tvida s prslu-kom. Izgledao je kao da pripada nekoj starijoj eri, nwkako je stotine njegovih protivnika, na svoju žalost, :c-kom godina spoznalo, duh Stewarta Needhama pripa-dao je i te kako dvadesetom stoljeæu. Bio je div, ali jenjegovo ime bilo poznato samo u onim krugoW ma gdjeje to bilo važno. Radije je ostajao u pozadini i koris-~o se svojim znatnim ugledom da utjeèe na razvoj za-

konodavstva, izbor visokih državnih funkcionara i na-cionalnu politiku. Bio je tipièni stanovnik istoène obale,roc~en i odgojen kao šutljiv èovjek.Adam Warner bio je oženjen Needhamovom neæa-kinjom Mary Beth i Needhamov štiæenik. Adamov otacbio je nekada ugledni senator. Sam Adam bio je bri-ljantni odvjetnii;. Kad je diplomirao pravu r~cagna cumic~z~de na Harvardskom sveuèilištu, dobivao je ponudeod najuglednijih odvjetnièkih kuæa iz cijele zemlje. Oda-brao je firmu Needham, Finch & Pierce, i nakon sedam~odina postao jedan od ortaka... Adam je bio fizièkiE;r:vlaèan i šarmantan, a inteligencija je dodala još jed-ru dimenziju njegovoj atraktivnosti. Bio je ležerno sa-~::opouzdan, i to je izazivaio žene. No, Adam je odavnoizgradio sistem kojim je od sebe odvraæao pretjeraniinteres ženskih stranaka. Bio je u braku s Mary Bethseæ èetrnaest godina i nije odobravao vanbraène izlete.- Još èaja, Adame? - upita Stewart Needham.- Ne, hvala. - Adam Warner je mrzio èaj, a pieba je svakog jutra posljednjih osam godina samo zatošto nije htio povrijediti osjeæaje svog ortaka. Needhamga je sam prirec'tivao, i bio je odvratan.Stewart Needham je htio razgovarati o dvjema stva-rin:a koje su mu bile na umu i, tipièno za njega, poèeo, s ugodnim vijestima. - Sinoæ sam imao sastanak s«ekoliko prijatelja - reèe Needham. Nekoliko prijateljaznaèilo je skupinu najmoænijih politièara u zemlji. -R,azmišijaju ne bi li od i,ebe zatražili da se kandidirašza senatora, Aaame.Adam osjeti zanos. Poznavajuæi opreznu prirodu Ste-warta Needhama, bio je uvjeren da taj razgovor nijebio samo sluèajan jer Needham ga inaèe ne bi sada po-l:renuo.- Dakako, sada je veliko pitanje da li te to zanima.To bi donijelo mnogo promjena u tvom životu.Adam Warner je to znao. Ako pobijedi na izborima,to bi znaèilo preseliti se u Washington, odreæi se advc-kature, zapoèeti potpuno novi život. Znao je da bi MaryBeth uživala u tome; no, nije bio siguran da li bi se to. njemu svidjelo. Doduše, Adam je bio obrazovan zapreuzimanje odgovornosti. Osim toga, morao je samomesebi priznati da moæ pruža zadovoljstvo.- To bi me vrlo zanimalo, Stewarte.Stewart Needham zadovoljno kimne glavom. - Do-buo. Bit æe im drago. - Nato~ao je sebi još jednu šalicuodvratnog napitka i ležerno naèeo drugu temu. - Ima~'edan mali posao koji bi disciplinska komisija Odvje~44 1 45nièke komore htjela da ti obaviš, Adame. Neæe ti oduzetiviše od sat-dva.- O èemu se radi?- O procesu protiv Michaela Morettija. Po svemusudeæi, netko je dopro do jedne mlade pomoænice Bob-byja Di Silve i potplatao je.- èitao sam o tome. Kanarinac.- Tako je. Sudac Waldman i Bobby htjeli bi da se

njezino ime ukloni s papisa naše èasne profesije. Ja ta-koc~er. To mi smrdi.- Što žele da uèinim?- Samo na brzinu sve provjeri, dokaži da se ta dje-vojka ponašala protuzakonito ili neetièki, a zatim pre-poruèi postupak radi njenog iskljuèenja iz advokatskeprofesije. Dobit æe obavijest da navede razloge, a oniæe obaviti ostalo. To je samo rutinski posao.Adam ga zbunjeno pogleda. - Zašto ja, Stewarte?Imamo nekoliko desetaka mladih pravnika koji bi tomogli obaviti.- Naš cijenjeni okružni javni tužilac je posebnotražio tebe. ~eli biti siguran da ništa ne poðe krivimputem. Kao što obojica znamo - doda sarkastièno Ne-edham - Bobby nije baš èovjek koji Iako oprašta. Naj-radije bi toj Parkerovoj oderao kožu i objesio je sebina zid.Adam Warner je sjedio razmišljajuæi o svom pre-trpanom programu.- Nikada ne znaš kad æe nam biti potrebna uslugaOkružnog javnog tužilaštva, Adame. Quid pro quo. Sveje to šablona.- U redu, Stewarte. - Adam ustane.- Doista neæeš više èaja?- Ne, hvala. Bio je dobar kao i obièno.Kad se Adam Warner vratio u kancelariju, pozvaoje jednu od svojih pomoænica, Lucindu, inteligentu, mla-du Crnkinju.- Cindy, pribavite mi sve moguæe informacije o od-vjetnici koja se zove Jennifer Parker.Ona se naceri i reèe: - Žuti kanarinac.Svi su znali za nju.Kasno tog popodneva Adam Warner je prouèavaoprijepis sudskog postupka u predmetu Narod New Yor-ka protiv Michaela Morettija. Robert Di Silva poslao gaje po specijalnom kuriru. Ponoæ je veæ odavno prošlakad je Adam završio. Zamolio je Mary Beth da poQeprijateljima na veèeru bez njega i poslao po nekolikosendvièa. Pošto je proèitao prijepis, nije se nimalo dvo-umio da bi porota proglasila Michaela Morettija krivimda se nije umiješala sudbina u liku Jennifer Parker. DiSilva je besprijekorno vodio postupak.Adam je zatim prešao na Jenniferin iskaz koji je dalau kabinetu suca Waldmana nakon incidenta.DI SILVA: Završili ste koledž?PARKER: Da, gospodine.DI SILVA: 1 pravo na sveuèilištu?PARKER: Da, gospodine.DI SILVA: Neznanac vam daje paket, kaže va~n da gapredate kljuènom svjedoku na procesu koji se vodi zbogubojstva, a vi to jednostavno èinite? Ne èini li vam seda to prelazi sve granice gluposti?PARKER: To se nije tako dogodilo.DI SILVA: Rekli ste da jest.PARKER: ~elim reæi da ga nisam smatrala nexnancern.Mislila sam da on pripada vašem osoblju.

DI SILVA: ~to vas je navelo na tu pomisao?PARKER: Veæ sam vam rekla. Vidjeta sam ga kako raz-govara s vama, zatim mi je prišao s tom omotnicom iostovio me po imenu, te rekao da vi želite da je preda~rrsvjedoku. Sve se to desilo tako brxo da...DI SILVA: Mislim da se to nije desilo tako brzo. Mislimda je trebalo vremena da se to inscenira. Trebalo je vre-mena da vas netko potplati kako biste je mogli predati_PARKER: Nije istina. Ja...DI SILVA: Što nije istina? Zar možda niste znali da pre-dajete omotnicu?PARKER: Nisam zn.ala što je u njoj.DI SILVA: Znaèi, istina je da vam je netko ptatio.PARKER: Neæu vam dopustiti da iskreæete moje rijeèi.Nitko mi nije ništa platio.46 1 4?DI SILVA: Uèi.nili ste to iz usluge?PARKER: Ne. Vfislila sam da postupam po vašim upu-tama.DI SILVA: ~~ekli ste da vas je taj èovjek oslovio poimenu.PARKER : Da.DI SILVA: Odakle je znao kako se zovete?PARKER: Ne znam.DI SILVA: Ma nemojte. Morate imati nekakvog pojma.:Vložda je imao sreæu pa pogodio. Možda se samo obazrosudnicom i rekao: ··Eno osobe koja izgleda kao da sezoze Jennifer Parker.·< IMislite li da je tako?PARKER: Veæ sam vam rekla da ne znam.DI SILVA: Kako dugo vi i Michael Moretti vodite lju-'~av?PARKER: Gospodine Di Silva, sve smo to veæ prožva-Jcali. Ispitujete me veæ pet sati. Umorna sam. Nemam što~todati. Smijem li iæi?DI SILVA: Ako se dignete s ove stolice, dac æu vas uhap-siti. U velikoj ste nevolji, gospodice Parker. Ima samojedan naèin kako da se izvuèete iz toga. Prestanite la-gati i poènite govoriti istinu.PARKER: Rekla sam vam istinu. Rekla sanz vam sve što~naTrz.DI SILVA: Osim imena èovjeka koji vam je uruèio omot-nicu. ~elim njegovo ime i želim znati koliko vam jeplatio.Bilo je još trideset stranica prijepisa. Robert Di Silvaje uèinio sve osim što nije izmlatio Jennifer Parker gu-menim pendrekom. Ostala je pri svom iskazu.Adam sklopi prijepis i umorno protrlja oèi. Bila sudva sata poslije ponoæi.Satra æe riješiti predmet Jennifer Parker.Na Adamovo iznenaðenje sluèaj Jennifer Parker nijebilo tako lako riješiti. Buduæi da je bio metedièan, ispi-t: o ,;e i prošlost Jennifer Parker. Koliko je mogao usta-neviti. nije imala veze s krim~^~.' ~~, niti je u podaci-ma bilo ièega što bi je moglo povezivati s MichaelomMorettijem.Adama je nešto smetalo u tom sluèaju. Obrana Jen-

nifer Parker bila je pretanka. Da je radila za Morettija,on bi je zaštitio razmjerno uvjerljivom prièom. No, nje-zina je prièa bila tako prozirna i naivna da je zvuèalaistinito.U podne je Adama nazvao okružni javni tužilac. -Kako ste, Adame?- Dobro, Roberte.- Æujem da ste preuzeli dužnost krvnika u sluèajuJennifer Parker.Adam Warner se trgne na te rijeèi. - Pristao samda dadem preporuku, da.- Namjeravam je maknuti na dugo vremena. -Adama je zaprepastila mržnja u glasu okružnog javnogtužioca.- Polako, Roberte. Još nije iskljuèena.Di Silva zahihoæe. - To æu prepustiti vama, prija-telju. - Njegov se glas promijenio. - Prièa se da seuskoro možda selite u Washington. Ne zaboravite damožete raèunati na moju punu podršku.Koja je bila znatna, kako je Adam znao. Okružnijavni tužilac bio je dugo u tom paslu. Znao je mnogetajne i znao je kako se mogu najbolje iskoristiti.- Hvala, Roberte. Znat æu to cijeniti.- Nema na èemu, Adame. Javite mi se. ~ekat æu.Da makne Jennifer Parker. Quid pro quo, što ga jespomenuo Stewart Needham, s djevojkom kao pionom.Adam Warner razmišljao je o rijeèima Roberta Di Silve:- Namjeravam je maknuti na dugo vremena. Proèitav-ši prijepis, Adam je ocijenio da nema stvarnih dokazaprotiv Jennifer Parker. Ako ne prizna, ili ako se ne po-javi netka s podacima koji dokazuju njeno suuèesništvos okrivljenim, Di Silva neæe moæi ni pipnuti djevojku.Raèunao je na to da æe mu Adam omoguæiii osvetu.Hladne, grube rijeèi iz prijepisa bile su jasne, noAdam je ipak poželio da je mogao èuti ton Jenniferi-nog glasa dok je nijekala krivicu.Bilo je hitnih predmeta koji su tražili Adamovu paž-nju, važni sluèajevi s važnim strankama. Bilo bi lako4 G~jev anQelazakljuèiti sluèaj i postupita po želji Stewarta Needhama,suca Lawrenca Waldmana i Roberta Di Silve, ali nagonje prisilio Adama Warnera na oklijevanje. Ponovno jeuzeo dosje Jennifer Parker, našvrljao nekoliko bilješkii obavio nekoliko dugih meðugradskih razgovora.Adamu su povjerili zadatak i on ga je namjeravaoobaviti što bolje bude mogao. I te kako je dobro znaokoliko je dugih i napornih sati uèenja i teškog radabilo potrebno da bi se položio odvjetnièki ispit i postaloodvjetnikom. Bila je to nagrada za koju se valjalo go-dinama boriti, i on je nije namjeravao nikome oduzetidok se ne uvjeri da je takvo rješenje opravdano.Iduæeg jutra Adam Warner je bio u avionu za Seattle,savezna država Washington. Sastao se s Jenniferinimprofesorima s Pravnog fakulteta, s direktorom advokat-ske firme, gdje je dva ljeta radila kao èinovnica, i snekoliko Jenniferinih nekadašnjih kolega.

Stewart Needham telefonirao je Adamu u Seattle. -~to ti tamo gore radiš, Adame? Ovdje te èeka brdo posla.Sluèaj Parker je trebalo da bude lak zadatak.- Iskrslo je nekoliko problema - reèe opreznoAdam. - Vraæam se za dan-dva, Stewarte.Stanka. - Shvaæam. Ne gubimo s njom više vre-mena nego što je potrebno.Kad je Adam otputovao iz Seattlea, osjeæao je dapoznaje Jennifer Parker gotovo toliko koliko i ona samusebe. U mislima je stvorio sliku o njoj, sastavio foto--robot od kamadiæa što su ih pridonijeli njeni profesoriprava, njena gazdarica, èlanovi advokatske firme u ko-joj je radila kao èinovnica, njeni kolege. Slika koju jestvorio Adam nije bila nimalo nalik na sliku koju muje predoèio Robert Di Silva. Osim ako nije bila najsa-vršenija glumica svih vremena, Jennifer Parker nijeni u kojem sluèaju mogla biti upletena u ~.avjeru zaoslobadanje èovjeka Morettijeva kova.A sada, dva tjedna nakon onog jutarnjeg razgovorasa Stewartom Needhamom, Adam Warner našao se li-cem u lice s djevojkom èiju je prošlost ispitivao. Adamje vidio u novinama Jenniferine slike, no one ga nisupripremile na dojam što ga je ostavila na njega. ~ak iu staroj kuænoj haljini, bez šminke i vlažne tamnosmedekose, bila je neodoljiva.- Zadužili su me da istražim vašu ulogu u procesuprotiv Michaela Morettija, gospoðice Parker - reèeAdam.- Ma nemojte! - Jennifer osjeti kako u njoj rastegnjev. Poèelo je kao iskra koja se rasplamsala i eksplo-dirala u njoj. Još nisu završili s njom. Prisilit æe je dato plaæa do kraja života. No, bilo joj je dosta.Glas joj je drhtao dok je govorila. - Nemam vamšto reæi! Vratite se i isprièajte im što god vam drago.Uèinila sam glupost, ali koliko mi je poznato, protivgluposti ne n,a zakona. Okružni javni tužilac smatra dame netko poplatao. - Prezirno je odmahnula rukom. -Mislite li da bih živjela u ovakvom stanu da me netkopotplatio? - Poèela se gušiti. - Baš... baš me brigašto æete poduzeia. ~elim samo da me ostavite na miru.Idite sada, molim vas!Jennifer se okrene i, zalupivši vrata za sobom, po-bjegne u kupaonicu.Naslonila se na umivaonik duboko dišuæi, brišuæi su-ze. Znala je da se glupo ponijela. To je veæ drugi put,pomisli zajedljivo. Trebalo je da drugaèije posti;pi sAdamom Warnerom. Trebalo je da mu pokuša objasnitiumjesto da ga napada. Možda je tada ne bi izbacili iz ko-more. No, znala je da su to isprazna razmišljanja. Po-slati nekoga da je ispituje bilo je puko pretvaranje. Iduæikorak bit æe uruèenje naloga da navede razloge, a tadaæe se pokrenuti formalna mašinerija. Sastat æe se vijeæeod tri odvjetnika koji æe dati preporuku disciplinskomodboru, a on æe podnijeti izvještaj upravnom odboru.No, zakljuèak preporuke bio je neizbježan: iskljuèenjeiz Odvjetnièke komore. Zabranit æe joj da se bavi advo-

katurom u drzavi New York. Gorko je razmišljala: Usvemu tome ima sam.o jedna svijetla toèka. Uæi æe uGuinessovu HKnjigu rekordaH zbog najkraæe odvjetnièkekarijere u povijesti.Ponovno je ušla u kadu i legla puštajuæi taplu voduda je prekrije i smiri njezinu napetost. U tom trenutku50 % °' 51bila je preumorna da se obazire na sve što se s njomdogac~a. Zatvorila je oèi i misli su joj odlutale. Zadrije-mala je i prenula se od hladnoæe vode. Nije imala poj-ma kako je dugo ležala u kadi. Bezvoljno izide iz vodei stane se brisati. Nije više bila gladna. Razgovor s Ada-mom Warnerom oduzeo joj je apetit.Jennifer se poèešlja, namaže lice kremom i odluèi daode spavati bez veèere. Sutra æe telefonirati zbog onogputovanja u Seattle. Otvorila je vrata kupaonice i ušlau dnevnu sobu.Adam Warner je sjedio na stolici i prelistavao ilus-trirani èasopis. Podigao je glavu kad je Jennifer ušlagola u sobu.- Oprostite - reèe Adam. - Nisam. . .Jennifer krikne od zbunjenosti i pobjegne u kupao-nicu da odjene kuænu haljinu. Kad je ušla u sobu da seponovno suoèi s Adamom, bila je bijesna.- Dosta mi je saslušavanja. Molila sam vas daodete.Adam odloži èasopis i mirno reèe: - Gospodice Par-ker, mislite li da bismo mogli mirno o tome porazgo-varati?- Ne! - U njoj se razbuktao sav nakupljeni bijes.- Nemam više što reæi ni vama ni vašoj prokletoj dis-ciplinskoj komisiji. Dosadilo mi je da postupate sa mnomkao . . . kao da sam nekakva kriminalka!- Jesam li vatn rekao da ste kriminalka? - mirnoupita Adam.- Vi . . . Niste li zato došli?- Rekao sam vam zašto sam ovdje. Ovlastali su meda istražim vaš sluèaj i dam preporuku za postupak is-kljuèenja iz Odvjeinièke komore ili protiv njega. Htiobih èuti vašu verziju cijele prièe.- Shvaæam. A kako da vas potkupim?Adamovo lice se ukoèi. - Oprostite, gospoðice Par-ker. - Ustao je i krenuo prema vratima.- Samo trenutak! - Adam se okrene. - Oprostitemi - reèe ona. - Meni... Kao da u svakome vidimneprijateIja. Isprièavam se.- Prihvaæam vašu ispriku.Odjednom Jennifer postade svjesna prozirne haljinešto ju je imala na sebi. - Ako mi još želite postavljatipitanja, stavit æu nešto na sebe, pa možemo razgovarati.- Prilièno prihvatljivo. Jeste li veèerali?Oklijevala je. - Ja. . .- Znam jedan mali francuski restoran koji je up-ravo savršen za saslušavanje.$io je to tih, privlaèan bistro u 56. ulici na East Si-deu.

- Za ovaj lokal ne zna mnogo ljudi - reèe AdamWarner kad su sjeli. - Vlasnici su mladi francuski braè-ni par koji je nekada radio u »Les Pyreneesu«.Jennifer je morala vjerovati Adamu na rijeè. Nijebila u stanju ništa okusiti. Nije jela cijeli dan, ali jebila t.ako nervozna da nije mogla progutati ni zalogaja.Nastojala se opustiti; uzalud. Ma koliko se pretvaraošarmantni muškarac koji joj je sjedio suèelice bio jenjezin neprijatelj. A bio je doista šarmantan, morala jepriznati. Bio je zabavan i privlaèan, i u drugim okol-nostima Jennifer bi beskrajno uživala u toj veèeri; aliovo nisu bile druge okolnosti. Cijela njena buduænostbila je u rukama tog neznanca. Iduæih sati odluèit æe ukojem æe pravcu krenuti njen život.Adam se svojski trudio da je oraspoloži. Nedavnose vratio s puta u Japan gdje se upoznao s najvišimvladinim funkcionarima. Priredili su sveèani banketu njegovu èast.- Jeste li ikada jeli mrave s prelivom od èokolade?- upita je Adam.- Nisam.Nasmiješio se. - Bolji su od skakavaca s èokolad-nim prelivom.Prièao joj je o lovu u koji je išao prije godinu danau Aljasci gdje ga je napao medvjed. Govorio je o svemusamo ne o stvarnom razlogu dolaska u restoran.Jennifer se psihièki pripremala za trenutak kada æeje Adam poèeti preslušavati, no kad je napokon naèeotu temu, cijelo joj se tijelo ipak ukoèilo.52 ~ ~ 53Završio je s desertom i mirno rekao: - Postavit æuvam nekoliko pitanja, ali ne bih želio da se uzrujate.U redu?Jennifer odjednom osjeti grè u grlu. Nije bila si-gurna da li æe moæi govoriti. Kimnulo je glavom.- Gelim da mi toèno isprièate sve što se tog danadogodilo u sudnici. Sve èega se sjetite, sve što ste osje-æali. Ne morate žuriti.Jennifer se bila pripremila da mu prkosi, da mu kažeda radi s njom što ga je volja. Ali njen je otpor nekakonestao dok je sjedila nasuprot Adamu Warneru i slušalanjegov tihi glas. Cijeli doživljaj bio je još tako živ unjenim mislima da ju je boljela i sama pomisao na nje-;a. Provela je više od mjesec dana trudeæi se da ga za-boravi. A on je sada tražio od nje da ga ponovno pro-življava.Duboko je udahnula i rekla: - U redu.Jennifer je zastajkujuæi stala opisivati dogac~aje usudnici postepeno govoreæi sve brže kako su sjeæanjaoživljavala. Adam je sjedio mirno je slušajuæi, promat-rajuæi je, ništa ne govoreæi.- Taj èovjek koji vam je dao omotnicu . . . - upitaAdam kad je završila - je li on bio u kancela-riji okružnog javnog tužioca ranije tog jutra kad stepolagali zakletvu?- Razmišljala sam o tome. Doista se ne mogu sje-

titi. Tog dana bilo je u kancelariji toliko ljudi., a nikogaod njih nisam poznavala.- Jeste li igdje prije toga vidjeli tog èovjeka?Jennifer bespomoæno zatrese glavom. - Ne mogu sesjetiti. Mislim da nisam.- Rekli ste da ste ga vidjeli kako razgovara s ok-ružnim javnim tužiocem neposredno prije nego što vamje prišao i dao vam omotnicu. Jeste li vidjeli da mu jetužilac predao tu omotnicu?- Ja. . . nisam.- Jeste li doista vidjeli tog èovjeka kako razgovaras okružnim tužiocem ili je on bio samo u skupini okonjega?Jennifer na sekundu sklopi oèi nastojeæi se sjetititog trenutka. - ~ao mi je. Sve je bilo tako zbrkano.Jednostavno ne znam.- lmate li pojma odakle je znao kako se zovete?- Ne.- Ili zašto je odabrao vas?- To je bar lako. Vjerojatno je odmah prepoznaobudalu. - Ona odmahne glavom. - Ne, ne, žao mi je.gospodine Warnere, nemam pojma.- Vaš sluèaj je podigao veliku buru - reèe Adam.- Okružni javni tužilac Di Silva veæ dugo progoni Mi-chaela Morettija. Sve dok se niste pojavili, Morettijeviizgledi da se izvuèe bili su nikakvi. Ne bih rekao da steusreæili Di Silvu.- Nisam ni sebe usreæila. - Jennifer nije mo~lakriviti Adama Warnera za ono što namjerava uèiniti.On samo obavlja svoj posao. Htjeli su je maknuta i us-pjeli su. Adam Warner nije bio odgovoran za to; onje bio si~mo oruðe u njihovim rukama. ~Jennifer odjednom obuzme silna želja da bude sama.l~'i,je željela da bilo tko gleda njezinu bi.jedu.- Oprostite - isprièa se ona. - Nije. .. nije mi bašdobro. Htjela bih poæi kuæi, molim vas.Pogledao ju je. - Da li biste se osjeæali imalo boljekad lJih vam rekao da æu preporuèiti da se protiv vasne pokrene postupak iskljuèenja iz odvjetnièke komore'?Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati smisaoAdamovih rijeèi. Zagledala se u njega, bez ri,jeèi, pro-uèavajuæi njegovo lice, gledajuæi u sivoplave oèi iza na-oèala s okvirom od kornjaèevine. - Mislite... Mislite lito ozbiljno?- Vrlo vam je važno što ste odvjetnica, zar ne? -upita Adam.Jennifer pomisli na oca i njegovu udobnu malu kan-celariju, sjeti se razgovora koje su nekada vodili, dugih~odina studija prava i njihovih nada i snova. Bit æe~noorèaci. Ti požuri i dipLowiraj pravo.- Da - šapne Jennifer.- Ako uspijete prijeæi preko neugodnog poèetka,imam osjeæaj da æete biti dobar advokat,54 / 55Jennifer mu se zahvalno nasmiješi. - Hvala vam.Trudit æu se.

U mislima je neprekidno ponavljala te rijeèi. Truditæu se! Nije bilo važno što je dijelila malu i otrcanu kan-celariju s pohabanim privatnim detektivom i èovjekomkoji je vraæao automobile u posjed. Bila ie to advokat-ska kancelarija. Bila je èlan pravnièkog staleža i dopus-tit æe joj da se bavi svojim zvanjem. Bila je sva raz-dragana. Pogledala je Adama znajuæi da æe rnu biti za-uvijek zahvalna.Konobar je stao odnositi tanjure sa stola. Jenniferje pokušala nešto reæi, ali je iz nje izišao samo zvuk,napola jecaj, napola smijeh. - Gospodine Warnere...On reèe sveèanim glasom : - Nakon svega što smoprošli zajedno, mislim da biste me mogli zvati Adam.- Adame. . .- Da?- Nadam se da to neæe uništiti naše odnose, ali...- prostenje Jenniefer - umirem od gladi.565.Iduæih nekoliko tjedana kao da je nrohujalo. Jenni-fer je bila zaposlena od jutra do mraka uruèujuæi sud-ske pozive pod prijetnjom kazne i pozive na roèišta_Znala je da nema nikakvih izgleda da dobije posao uvelikoj advokatskoj firmi jer zbog blamaže, u kojuje bila upletena, nitko je ne bi ni u snu zaposlio. Jedno-stavno æe morati naæi naèina da stvori ime i poène izpoèetka.U mec~uvremenu, èekala ju je na stolu hrpa sudskihpoziva firme Peabody & Peabody. Iako se to ne bimoglo nazvati advokatskom praksom, zaradila bi dvana-est dolara i pedeset centi po pozivu plus troškovi.Tu i tamo, kada je Jennifer radila do kasno nave-èer, Ken Bailey bi je izveo na veèerd. Na prvi pogledbio je cinik, ali Jennifer je osjeæala da je to samo fa-sada. Slutila je da je osamljen. Diplomirao je na Sveuèi-lištu Brown, bio je intelegentan i naèitan. Nije moglashvatiti kako se može zadovoljiti takvim rivotom ra-deæi u toj sivoj kancelariji, tragajuæi za boravištem od-bjeglih muževa i žena. Kao da se pomirio s time da bu-de promašen èovjek, kao da se bojao boriti se za us-pjeh.57Kad je jednom Jennifer naèela temu o njegovomoraku, zagunc~ao je: - To se tebe ne tièe - i Jennifer toviše nikada nije spomenula.Otto Wenzel bio je potpuno drukèiji. Niski, trbušasti~ovjeèuljak živio je u sretnom braku. Ponašao se prema.lennifer kao prema kæeri i stalno joj je donosio juhe ikolaèe što bi ih priredila njegova žena. Na žalost, nje-aova je žena užasno kuhala, ali Jennifer se trudila dapojede sve što bi Otto Wenzel donio jer ga nije htjelauvrijediti. Jednog petka Wenzelovi su je pozvali na ve-èeru. Gospoda Wenzel priredila je sarmu. Kupus je biojnjecav, meso u nadjevu tvrdo, riža napola skuhana, awe je plivalo u moru kokošje masti. Jennifer se hrab-ro upustila u borbu s jelom uzimajuæi male zalogaje i

~urkajuæi hranu po tanjuru da bi izgledalo kao da jede.- Kako vam se sviða? - upita je gospocia Wenzel~miješeæi se od uha do uha.- To... to je jedno od mojih najdražih jela.Od tog dana Jennifer je svakog petka bila kod Wen-zeloW h na veèeri, a gospoc~a Wenzel bi joj uvijek pri-xedila najdraže jelo.Rano jednog jutra lièna sekretarica gospodina Peabo-ryja mlaðeg nazvala je Jennifer.- Gospodin Peabody bi htio da danas u jedanaestvati dociete k njemu. Budite toèni, molim vas.- Dobro, gospodo.J ennifer je prije imala posla samo s tajnicant.a i èi-szovnicama u Peabodyjevoj kancelariji. Bila je to veli-?:a, ugledna firma o kojoj su sanjali svi mladi pravnici.Putem na ugovoreni sastanak Jennifer je stala maštati.Ako je gospodin Peabody osobno želi vidjeti, onda tomora biti zbog neèeg važnog. Vjerojatno mu je nešto si-nulo, pa æe joj ponuditi mjesto odvjetnice u firmi, datijoj priliku da pokaže što zna. Sve æe ih iznenaditi. Mož-da æe se èak jednog dana firma zvati Peabody, Peabody& Parker.Jennifer je utukla trideset minuta u trijemu ispredlcancelarije, i toèno u jedanaest ušla u prostoriju zaprimanje posjetilaca. Nije htjela ostaviti dojam pretje-rane napetosti. Pustili su je da èeka dva sata i napo-Icon ,;e uveli u ured gospadina Peabodyja mlac~eg. Bioje to visok, vitak muškarac u odijelu s prslukom i ci-pelama koje su za njega napravljene u Londonu.Niie joj ponudio da sjedne. - Gospoctice Potter...- Glas mu je bio neugodan, visok.- Parker.Pociigao je komad papira s pisaæeg stola. - Imamovdje poziv za roèište. Htio bih da ga vi uruèite.U tom trenutku Jennifer je osjetila da neæe postatièlanom firme.Gospodin Peabody mlac~i pružio je Jennifer poziv irekao:- Vaš honorar bit æe pet stotina dolara.Jennifer je bila sigurna da ga je pogrešno razumjela.- Jeste li rekli petsto dolara?- Toèno. Naravno, ako uspijete.- Ima problema? - nagac~ala je Jennifer.- Pa, tako je - prizna gospodin Peabody. - Poku-~avamo tom èovjeku uruèiti poziv više od godinu dana.Zove se William Carlisle. Givi na imanju na Long Is-landu i nikada ne izlazi iz kuæe. Da budem potpuno is-kren, desetak ljudi mu je veæ pokušalo predati poziv.Njegov glavni sluga, koji mu je ujedno tjelesna straža,ne pušta nikoga blizu.- Ne znam kako æu onda ja. . . - reèe Jennifer.Gospodin Peabody mlacii se prigne. - U pitanju jemnogo novaca. No, ja ne mogu natjerati Williama Carli-slea da doc~e na sud ako mu ne uruèim poziv, gospoc~ieePotter. - Jennifer se nije trudila da ga ispravi. - Mis-lite li da to možete obaviti?

Jennifer je razmišljala što sve može poèeti s petstoclolara. - Nešto æu smisliti.U dva sata tog poslijepodneva Jennifer je stajala is-pred impozantnog posjeda Williama Carlislea. Sama ku-æa bila je u klasicistièkom stilu, smještena usred pre-a8 ~ 59krasnog brižljivo njegovanog zemljišta od deset jutara.Krivudavi kolni prilaz vodio je sve do kuæe uokvirenelijepim jelama. Jennifer je dugo razmišljala o svomproblemu. Buduæi da je bilo nemoguæe uæi u kuæu, je-dino je rješenje bilo pronaæi naèin kako da izvuèe gospo-dina Williama Carlislea iz kuæe.Pola bloka niz ulicu stajao je teretnjak nekakve vrt-larije. Jennifer je trenutak-dva promatrala vozilo, azatim mu prišla tražeæi vrtlare. Bilo ih je trojica. Ja-panci.Jennifer im pride. - Tko je ovdje šef?Jedan od njih se uspravi. - Ja.- Imam jedan mali posao za vas... - poène Jen-nifer.- Žao mi je, gospodice. Nemamo vremena.- To æe varn oduzeti samo pet minuta.- Ne. Nemoguæe. . .- Platit æu vam stotinu dolara.Prestali su raditi i pogledali je. - Plaæate nam sto-tinu dolara za samo pet minuta rada? - upita glavnivrtlar.- Tako je.- ~to treba da uèinimo. . .?Pet minuta kasnije vrtlarski teretnjak zaustavio sena kolnom prilazu imanja Williama Carlislea i iz njegaizidu Jennifer i tri vrtlara. Jennifer se obazre, odabereprekrasno drvo odmah do ulaza i reèe vrtlarima : -Iskopajte ga.Uzeli su lopate iz teretnjaka i stali kopati. Nije proš-la ni minuta kad se otvore ulazna vrata i kroz njih bi-jesno izjuri golem èovjek u uniformi glavnog sluge.- ~to to radite, do vraga?- Mi smo iz rasadnika s Long Islanda - žustro æeJennifer. - Iskopavamo sve ovo drveæe.Muškarac se zagleda u nju. - Sto radite???Jennifer podigne komad papira. - Evo naloga zaiskopavanje drveæa.- Nemoguæe! Gospodin Carlisle æe iskoèiti iz kože!- Zatim se obrati vrtlarima. - Prestanite kopati!- Slušajte, gospodine - reèe Jennifer. - Ja samoobavljam svoj posao. - Ona pogleda vrtlare. - Momci,nastavite kopati.- Ne ! - prodere se glavni sluga. - Kažem vam daje to greška! Gospodin Carlisle nije naruèio nikakvoiskopavanje drveæa.Jennifer slegne ramenima i reèe: - Moj šef kaže dajest.- Kako da doc~em do vašeg šefa?Jennifer pogleda na sat. - Ima nekog posla u Bro-oklynu. Morao bi se vratiti u ured oko šest.

Sluga je prostrijeli pogledom. - Samo trenutak! Neradite ništa dok se ne vratim.- Nastavite kopati - naredi Jennifer vrtlarima.Glavni sluga se okrene i požuri u kuæu zalupivši zasobom vrata. Nakon nekoliko trenutaka vrata se otvo-re. Sluga se vratio u pratnji èovjeèuljka srednjih go-dina.- Ne biste li mi objasnili koji se vrag ovdje dešava?- ~to se to vas tièe? - oštro upita Jennifer.- Reæi æu vam što me se tièe - prasne on. - Jasam William Carlisle i ovo je sluèajno moj posjed.- U tom sluèaju, gospodine Carlisle - reèe Jenni-fer - imam nešto za vas. - Ona posegne u džep i stavimu poziv u ruku. Zatim se obrati vrtlarima. - Možeteprestati kapati.Rano iduæeg jutra telefonirao joj je Adam Warner.Jennifer je odmah prepoznala njegov glas.- Mislio sam da æe vas zanimati - reèe Adam -da se protiv vas neæe pokrenuti postupak iskljuèenja izOdvjetnièke komore. Ne morate se više nimalo zabri-njavati.Jennifer sklopi oèi i nijemo zahvali Bogu.- Ne . . . ne mogu vam reæi koliko sam vam zahval-na za sve što ste uèinili za mene.- Pravda nije uvijek slijepa.Adam joj nije spomenuo scenu koju je imao sa Ste-wartom Needhamom i Robertom Di Silvom. Needhamje bio razoèaran, ali ne i potresen.60 / 61Okružni javni tužilac je mahnitao poput bijesnogbika. - Pustili ste tu kuèku da se izvuèe iz toga? IsuseKriste, ona je mafijašica, Adame! Zar vam nije jasno?Prešla vas je!Nastavio je bješnjeti sve dotle dok Adamu nije do-dijalo.- Svi dokazi protiv nje su na osnovi indicija, Ro-berte. Bila je na krivom mjestu u krivo vrijeme i upalaje u klopku. Za mene to nema veze s mafijom.- Dobro, znaèi ona je još odvjetnica - reèe napo-kon Robert Di Silva. - Nadam se samo, tako mi svega,da æe raditi u New Yorku, jer onog trenutka kad stupinogom u bilo koju od mojih sudnica, ja æu je uništiti.No, Adam nije ništa rekao Jennifer dok je s njomrazgovarao. Jennifer je stekla smrtnog neprijatelja, notu se ništa nije moglo uèiniti. Robert Di Silva bio jeosvetoljubiv, a Jennifer ranjiva meta. Bila je inteli-gentna i idealistkinja, i tako mlada i lijepa.Adam je znao da je ne smije više nikada vidjeti.Bilo je dana, tjedana i mjeseci kad je Jennifer htjelaod svega dignuti ruke. Na vratima je još bila ploèa snatpisom Jennifer Parker, advokat, ali ploèa nije mog-la prevariti nikoga, a najmanje Jennifer. Nije se bavilaadvokatskim zvanjem. Provodila je dane jureæi okolo pokiši, susnježici i snijegu isporuèujuæi sudske pozive lju-dima koji su je zbog toga mrzili. Tu i tamo prihvatilabi kakav sluèaj bez naplate pomažuæi starijim ljudima da

doc~u do markica za hranu, rješavajuæi pravne problemeCrnaca i Portorikanaca iz sirotinjskih èetvrti i drugihzapostavljenih ljudi. No, èinilo joj se da iz te situacijenema izlaza.Noæi su joj bile gore od dana. Bile su beskrajne jerje Jennifer patila od besanice, a kad bi ipak zaspala,snovi su joj bili puni demona. Poèelo je to one noæi kadje majka napustila nju i oca, i Jennifer nije otada mo-gla odagnati more koje su je muèile.Izjedala ju je samoæa. Ponekad bi izlazila s mladimadvokatima, ali je neoèekivano otkrila kako ih uspore-ðuje s Adamom Warnerom, a njemu nitko nije bio ra-van. Odlazili bi na veèeru, u kino ili kazalište, a zatirrabi uslijedila borba pred ulaznim vratima. Jennifer nije~bila nikada sigurna jesu li se nadali da æe leæi s njimau krevet zato što su je pozvali na veèeru ili zato što suse morali penjati èetiri kata strmim stubištem. Bilo jetrenutaka kad bi osjetila jako iskušenje da kaže dasamo zato da bude s nekim tokom noæi, da nekoga grli,.nekoga s kim bi mogla podijeliti sebe. No, u krevetu joTje trebalo nešto više od toplog tijela i ispraznog razgo-vora; trebao joj je netko kome je stalo do nje, neko-ga do koga bi i njoj bilo stalo.Najzanimljiviji muškarci, koji su se nudili Jennifer.bili su oženjeni, i ona je glatko odbijala sve izlaske s.njima. Sjetila se jedne reèenice iz divnog Wilderovogfilma Apartman: »Ako si zaljubljena u oženjenog muš-karca, ne smiješ stavljati maskaru na oèi.« Jenniferinamajka uništila je brak, ubila Jenniferinog oca. To nijemogla nikada zaboraviti.Došao je Božiæ i stara godina, i Jennifer ih je provelasama. Padao je gust snijeg i cijeli je grad izgledao kaodivovska božiæna razglednica. Jennifer je hodala ulica-ma promatrajuæi kako prolaznici žure u toplinu svogdoma i obitelji i bolio ju je osjeæaj praznine.Strahovito joj je nedostajao otac. Bilo joj je dragokad su praznici prošli. Devetsto sedamdeseta æe biti bo-Lja, tješila je samu sebe.Kað bi Jennifer proživljavala najstrašnije trenutke,razvedrio bi je Ken Bailey. Odvodio bi je u MadisonSquare Garden da gledaju hokejaše Rangersa, u disko--klub ili na dramu ili film. Jennifer je znala da ga onaprivlaèi, iako nije dizao prepreku meðu njima.U ožujku je Otto Wenzel odluèio da se preseli u Flo-ridu sa svojom ženom.- Moje kosti pomalo stare za te njujorške zime -rekao je Jennifer.- Nedostajat æete » - Jennifer je to ozbiljno mi-slila. Iskreno ga je zavoljela.62 ~ 63~Jennifer je sada gledala Kena drugim oèima. Zajednosu ruèali i veèerali, ali Jennifer nije mogla otkriti nanjemu ni jedan znak homoseksualnosti, no znala je dajoj je Otto Wenzel rekao istinu: Ken Bailey je u sebiproživljavao paklenske muke.

Pokoja stranka znala bi navratiti s ulice. Obièno suto bili bijedno odjeveni, zbunjeni ljudi, a ponekad skroz--naskroz šašavi.Dolazile bi prostitutke i molile Jenmifer da im sredipuštanje uz kauciju, i Jennifer je bila iznenadena koli-ko su neke od njih bile mlade i lijepe. One su joj po-stale malen ali stalan izvor prihoda. Nije mogla otkrititku ih šalje k njoj. Iiad bi to spomenula Kenu Baileyju,~li,;egao je ramenima gestom koja je govorila da on otome ne zna ništa, a onda otišao.had ged bi došla neka stranka, Ken bi se diskretnotw·ukao. Bio je poput ponasnog oca koji hrabri Jenni-fer da uspije.Ponudili su joj nekoliko brakorazvodnih parnica, aliiU .je odbila. Nije mogla zaboraviti što joj je jednomrekao jedan od njenih profesora: Razvod je za advokatai.stu što i proktologija za lijeènika. Veæina struènjakaza razvode bila je na zlu glasu. Kad braènom paru pad-rie mrak na oèi, advokatima osvane dan. To je bilo pra-vilo. Najskuplji advokati za brakorazvodne sluèajeve bi-li su poznati kao bombaši jer bi se koristili jakim prav-nièkim eksplozivima da dobiju parnicu, a pri tome biè~sto uništili muža, ženu i djecu.Nekoliko stranaka koje su došle u Jenniferinu kan-celariju razlikovalo se od ostalih, i to ju je zbunjivalo.Bili su dobro odjeveni, izgledali su imuæni, a sporovizbog kojih su joj dolazili nisu bili sporovi za sitne nov-ce kojima se 3ennifer obièno bavila. Radilo se o pove-likim neriješenim ostavštinama, a i o sluèajevima štobi ih svaka velika advokatska kuæa rado preuzela.- Gdje ste èuli za mene? - upitala bi Jennifer.Uvijek bi izbjegavali odgovore. Od prijatelja... ~itaosam o vama. . . Netko je spomenuo vaše ime u društvu. . .Tek kad je jedna od stranaka, objašnjavajuæi svojproblem, spomenula Adama Warnera, Jennifer je izne-nada sve shvatila.- Gospodin Warner vas je poslao k meni, zar ne?Stranki je bilo neugodno. - Pa, zapravo, rekao jeda bi bilo bolje da ne spominjem njegovo ime.Jennifer je odluèila telefonirati Adamu. Napokon,doista mu je dugovala zahvalnost. Bit æe ljubazna, alislužbena. Naravno, neæe mu dopustiti da stekne dojam::ako ga zove iz bilo kojeg drugog razloga, osim da muse zahvali. U mislima je neprestano vježbala što æe reæi.had je napokon skupila dovoljno hrabrosti da mu tele-fonira, njegova tajnica ju je obavijestila da je gospo-din Warner u Evropi i da ga oèekuju tek za nekolikotjedana. Bio je to antiklimaks koji ju je rastužio.6.1 5 Gnje, r:no.w 65Ustanovila je kako sve èešæe misli na Adama War-nera. Stalno se sjeæala one veèeri kad je došao u njenstan i kako se užasno ponijela. Kako li je divno podnionjeno djetinjasto ponašanje kad je na njemu iskalilasvoj bijes! A sada, uza sve to što je uèinio za nju, slaojoj je i stranke.Jennifer je prièekala tri tjedna i ponovno telefoni-

rala Adamu. Ovaj je put bio u Južnoj Americi.- lmate li kakvu poruku? - upita njegova sekreta-rica.Jennifer je oklijevala. - Ne, nemam.Nastojala je izbrisati Adama iz pamæenja, ali to jebilo nemoguæe. Pitala se je li oženjen ili zaruèen. Zani-malo ju je kako bi izgledalo biti supruga Adama War-nera. Pitala se nije li luda.U novinama ili ilustriranim tjednicima Jennifer bipovremeno naišla na ime Michaela Morettija. ÈasopisNew Yorker objavio je iscrpnu reportažu o AntonijuGranelliju i istoènim mafijaškim Obiteljima. AntonijaGranellija je navodno napuštalo zdravlje i Michael Mo-retti, njegov zet, spremao se preuzeti njegovo carstvo. Uèasopisu Life objavljena je reportaža o Morettijevu na-èinu života, a na kraju reportaže spomenut je i proces.Camillo Stela osuden je na doživotnu robiju i kaznu jeizdržavao u Leawenworthu, dok je Michael Moretti bioslobodan. Podsjeæali su èitaoce na to kako je JenniferParker upropastila proces s kojeg bi ga bili poslali uzatvor ili na elektriènu stolicu. Kad je Jennifer proèitalaèlanak, uskomešao joj se želudac. Na elektriènu stolicu?Ona bi mu i sama sa zadovoljstvom ukljuèila struju.Veæina Jenniferinah stranaka bile su beznaèajne, aliiskustvo što ga je pri tom stekla bilo je nenaplativo.Tokom vremena Jennifer je upoznala sve prostorije uzgradi Kriviènag suda u Centre Streetu 100 i ljude kojisu je nastavali.Kad je neka od njenih stranaka bila uhapšena zbogkrade u duæanu, prepada, prostitucije ili droge, Jenni-fer bi krenula u centar da sredi kauciju, i cjenkanjeje bilo neizbježni dio predstave.- Odreduje se kaucija od petsto dolara.- Gospodine suèe, optuženi nema toliko novaca. Akomu sud smanji kauciju na dvije stotine dolara, moæiæe se vratiti na posao i nastaviti uzdržavati obitelj.- U redu. Dvije stotine.- Hvala, gospodine suèe.Jennifer se upoznala sa šefom odjela za primanjeprijava i pritužbi u koji su slali kopije izvještaja o hap-šenjima.- Opet vi, Parker! Zaboga, zar vi nikada ne spa-vate?- 'veèer, poruènièe! Jedna moja stranka uhapšenaje zbog skitnje. Mogu li vidjeti zapisnik o hapšenju?Zove se Connery. Clarence Connery.- Recite mi nešto, mila. Zašto dolazite ovamo u triujutro da branite skitnicu?Jennifer se nasmije. - To me spašava od skitnje.Postepeno se upoznala s radom noænog suda u sobi218 sudske zgrade u Centre Streetu. Bila je to slnrd-ljiva, pretrpana prostorija, svijet s vlastitim tajanstve-nim žargonom. Jennifer ga u poèetku nije razumjela.- Parker, vaša stranka uhapšena je pod optužbom··prost«.- Kako prost?

- PRrovala s Oružjem u STan. Kužite?- Kužim.- Zastupam gospodicu Lunu Tarner.- Isusta ti Krista!- Hoæete li mi, molim vas, reæi zbog èega je optu-žena?- Èekajte malo da naðem njen karton. Luna Tar-ner. To je prava marka... Evo ga. Pros. Zgrabio ju jeGRAKO tamo dolje.- Grako?66 ~ r'' 67- Vi ste ovdje novi, ha? GRAKO je kratica zaGradski antikriminalistièki odjel. Pros, je skraæeno zaprostitutka, a èamo dolje znaèi južno od ~etrdeset drugeulice. Kapirate?- Kapiram.Nui:ni sud je ~teprimirao Jennifer. Bio je pun ljud-skih naplavina što su ih valovi života neprestano dono-sili na obale pravde i adnosili s njih.Svake noæi saslušavali su na sudu više od stotinupedesei optuženih. Bilo je tu kurvi i transvestita, smrd-ljivih, ispijenih pijanaca i narkomana. Bilo je Portori-kanaca, Meksikanaca; Židova, Iraca, Grka i Talijana, abili su optuženi zbog grabeža, krac~e, posjedovanja oruž-ja ili droge, silovanja ili prostitucije. A svi su oni imalinešto zajednièko: bili su siromašni. Bili su siromašni,obespravljeni i izgubljeni. Oni su bili talog, izrodi, kojeje bogato društvo zaobišlo. Velik dio njih potjecao je izCentral Harlema, a buduæi da u zatvorima nije višebilo mjesta, sve osirn najgorih prekršitelja su puštali ilikažnjavali novèanom kaznam. Vraæali su se kuæi u ave-nije St. Nicholas. Morningside i Manhattan, gdje je natri i pol kvadratne milje živjelo dvjesto trideset tri hi-Ljade Crnaca, osam hiljada Portorikanaca i otprilikemilijun štakora.Veæina Jenniferinih stranaka bili su ljudi koje jesamljelo siromaštvo, sistem, oni sami. Bili su to ljudikoji su se odavno predali. Otkrila je da njihov strahjaèa njezino samopouzdanje. Nije se smatrala superior-nijom od njih. Svakak;~ se ni sama nije mogla isticatisvijetlim primjerom usF jeha, no ipak je- znala da postojivelika razlika izmeðu nje i njenih stranaka; ona se neæenikada predati.Ken Bailey upoznao je Jennifer sa sveæenikom Fran-cisom Josephom Ryanom. Otac Ryan bio je blizu šez-desete, sjajan, vitalan èovjek, oštre, sjedinama proša-rane crne kose koja mu se kovrèala oko ušiju. Uvijek jeizgledao kao da se nije šišao tri mjeseca. Odmah joj sesvidio.Od vremena do vremena, kad god bi nestao neki odvjernika iz njegove župe, otac Ryan bi došao Kenu izatražio njegovu pomoæ. Ken bi uvijek našao zalutalo,gmuža, ženu, kæerku ili sina. Nikada mu nije ništa na-platio.- To je predujam za raj - objasnio bi Ken.Jednog popodneva, kad je .lennifer bila sama, otac

Ryan je navratio u kancelariju.- Kena nema, oèe Ryane. Danas se neæe vratiti.- Htio sam zapravo posjetiti vas, Jennifer - reèeotac Ryan i sjedne na jednu od neudobnih drvenih sto-lica ispred Jenniferinog pisaæeg stola. - Jedna mojaprijateljica ima mali problem.Tako je uvijek poèinjao s Kenom.- Da, oèe? '- To je starija žena iz n~je župe i sirota ima mukes novèanim doznakama socijalnog osiguranja. Doselilase u moje susjedstvo prije nekoliko mjeseci. Nekakavprokleti kompjutor zagubio je sve njene podatke, da-aogda zarc~ao u paklu.- Shvaæam.- Znao sam to - reèe otac Ryan ustajuæi. - Nažalost, na tome neæete nišb.z zaraditi.Jenmifer se nasmiješi. - Nemojte se brinuti za to.Nastojat æu to srediti.Mislila je da æe to biti jednostavno, ali joj je tre-balo tri dana da izbori ponovno programiranje raèu-nara.Jednog jutra, mjesec dana kasnije, otac Ryan ušaoje u Jenniferinu kancelariju i rekao: - Ne volim vassmetati, draga moja, ali jedan moj prijatelj ima maliproblem. Bojim se da nema . . . - zastao je.- ...novaca - pogodi Jennifer.- Ah! Baš tako. Ali jadnom èovjeku hitno ,je po-trebna pomoæ.- U redu. Prièajte mi o njemu.68 ~ 69- Zove se Abraham. Abraham Wilson. On je sin jed-ne od mojih vjernica. Abraham je na odsluženju doži-votne robije u Sing Singu zato što je ubio vlasnika pro-davaonice alkoholnih piæa prilikom prepada.- Ako je osu8en i na odsluženju kazne, ne vidimkako mu mogu pomoæi, oèe.Otac Ryan pogleda Jennifer i uzdahne. - Ne radi seo tome.- Ne?- Ne. Prije nekoliko tjedana Abraham je ubio jošjednog èovjeka - nekog Raymonda Thorpea, kažnje-nika koji je s njim bio u zatvoru. Sad mu žele suditizbog ubojstva i zahtijevati smrtnu kaznu.Jennifer je nešto èitala o tom sluèaju. - Ako se do-bro sjeæam, pretukao je nasmrt tog èovjeka.- Tako kažu.Jennifer podigne notes i olovku. - Znate li moždada li je bilo svjedoka?- Na žalost, bilo ih je.- Koliko?- Oh, stotinjak. Dogodilo se to u zatvorskom dvo-rištu, znate.- Uh. ~to da uèinim?- Pomozite Abrahamu - reèe otac Ryan tiho.Jermifer spusti olovku. - Oèe, morat æe mu pomoæivaš ~ef. - Naslonila se na stolici. - Iæi æe na sud uz

tri nepovoljne okolnosti. Crnac je, osuden je zbog uboj-stva i ubio je još jednog èovjeka nred stotinu svjedo-ka. Ako je to uèinio, obrana nema nikakvog temelja.Ako mu je drugi zatvorenik prijetio, tamo su èuvari ko-je je mogao zamoliti da mu pomognu. Umjesto toga,on uzima zakon u svoje ruke. Nema te porote koja gane bi osudila. .- On je još uvijek ljudsko biæe kao i mi. Biste libar razgovarali s njim?Jennifer uzdahne. - Razgovarat æu s njim ako vi to. želite, ali neæu se ni na što obavezati.Otac Ryan kimne glavom. - Shvaæam. To bi vjero-jatno uzvitlalo mnogo prašine.Oboje su mislili na istu stvar. Abraham Wilson nijebio jedina osoba koju su muèile nepovoljne okolnosti.I,e70Zatvor Sing Sing nalazi se u gradiæu Ossining, tri-deset milja sjeverno od Manhattana, na istoènoj obalirijeke Hudson, iznad jezera Tappan Zee i zaljeva Haver-straw Bay.Jennifer je otišla u Ossining autobusom. Telefonira-la je pomoæniku upravitelja kaznionice, i on joj je sre-dio sve formalnosti da može razgovarati s AbrahamomWilsonom kojega su držali u samici.Za vrijeme vožnje autobusom Jennifer je bila ispu-njena asjeæajem da ima èvrst cilj, što veæ odavno nijeosjetila. Bila je na putu u Sing Sing da se sastane seventualnom strankom optuženom za ubojstvo. Za ovalc-ve je sluèajeve studirala i pripremala se. Prvi put u go-ginu dana asjeæala se kao odvjetnica, iako je znala danije realna. Nije išla na razgovor sa strankom. Išla jereæi tom èovjeku da ga ne može zastupati. Nije moglasebi priuštiti uplitanje u senzacionalni proces koji nisluèajno nije mogla dobiti.Abraham Wilson morat æe naæi nekog drugog da gabrani.Raskliman taksi odvezao je Jennifer s autobusne sta-nice do kaznionice, smještene na sedamdeset jutara zem-lje kraj rijeke. Jennifer je pozvonila na boèni ulaz, istražar joj je otvorio vrata, provjerio njezino ime napopisu pa je uputio u ured pomoænika upravitelja kaz-nionice.Pomoænik upravitelja kaznionice bio je visok, pleæatmuškarac staromodne, vojnièki podšišane kose s licemizbrazdanim od akna. Zvao se Howard Patterson.- Bit æu vam zahvalna na svemu što mi možete is-prièati o Abrahamu Wilsonu - poène Jennifer.- Ako tražite utjehu, tu je neæete naæi - Patter-son baci pogled na dosje na svom pisaæem stolu. -Wilson je proveo cijeli život po zatvorima. Uhvatili suga u kradi automobila kad mu je bilo jedanaest godina,uhapšen zbog prepada i pljaèke na ulici s trinaest, pri-veden zbog silovanja s petnaest, s osmanaest je postaomakro, odsjedio zato što je strpao u bolnicu jednu odsvojih djevojaka... - Prelistavao je dosje. - Sto god

71hoæete . . . nanošenje tjelesnih ozljeda nožem, oružanapljaèka i naposljetku, kao kruna svemu, ubojstvo.Bilo je to muèno nabrajanje.- Postoji li i najmanja moguænost da Abraham Wil-son nije ubio Raymonda Thorpea? - upita Jennifer.- To možete zaboraviti. Wilson æe biti prvi koji æeto priznati, ali ne bi se ništa izmijenilo da to i porekne.Imamo stotinu i dvadeset oèevidaca.- Mogu li razgovarati s gospodinom Wilsonom?Howard Patterson ustane: - Svakako, ali gubitevrijeme.Abraham Wilson bio je najružnije ljudsko biæe štoga je Jennifer Parker ikað vidjela. Bio je crn kao ugalj.nosa slomljena na nekoliko mjesta, a prednji su mu zubinedostajali. Sitne, nemirne oèi bile su usadene u liceizbrazdano ubodima nožem. Bio je visok oko metar de-vedeset i snažne gra8e. Zbog golemih, ravnih stopalahodao je teško i nespretno. Da je Jennifer tražila jednu,jedinu rijeè da opiše Abrahama Wilsona, ta bi bilaopasan. Mogla je zamisliti kako bi taj èovjek djelovaona porotu.Abraham Wilson i Jennifer sjedili su u sobi za posje-tioce s posebnim osiguranjem. Dijelila ih je ~debela ži-èana mreža. ~uvar je stajao do vrata. Wilsona su upra-vo doveli iz samice, i njegove sitne oèi žmirkale suprema svjetlu. Ako je Jennifer došla na ovaj sastanaksamo s osjeæajem da vjerojatno neæe htjeti preuzeti slu-èaj, sada je, nakon što je ugledala Abrahama ~ililsona,bila posve uvjerena u to. Veæ i sjedeæi suèelice njemu,osjeæala je kako mržnja riga iz tog èovjeka.Jennifer je zapoèela razgovor rekavši: - Zovem seJennifer Parker. Odvjetnica sam. Otac Ryan me zamolioda vas posjetim.Abraham Wilson pljune kroz pregradu poštrcavšiJennifer slinom. - Jebeni dobrotvor.Divan poèetak, pomisli Jennifer. Pažljivo se suzdrža-la od brisanja pljuvaèke s lica. - Da li vam je ovdje bi-lo što potrebno, gospodine Wilsone?Nasmijao joj se razvukavši bezuba usta. - Malopièke, mala. Može, ha?Nije se obazirala na njegove rijeèi. - Hoæete li mi~reæi što se dogodilo?- Hej, ako te zanima moja životna prièa, morašpljunuti neku kintu. Proda,iem je za film. Možda æu unjemu igrati glavnu ulogu.Gnjev što je navirao iz njega bio je zastrašujuæi. Jen-nifer je samo željela da se izvuèe odavde. Pomoænikupravitelja imao je pravo. Gubila je vrijeme.- Na žalost, neæu vam zaista moæi nimalo pomoæiako vi ne pomognete meni, gospodine Wilsone. Obeæala~am ocu Ryanu da æu makar doæi i razgovarati s vama.Abraham Wilson, se ponovno naceri bezubim ustima.- Baš izvrsno od tebe, maèko. Daj još produmaj o malopièke.Jennifer se digne. Bilo jo,j je dosta. - Mrzite li vi

svakoga?- Znaš šta, mala. Ti se stavi u moju kožu, a ja utvoju, pa æemo se zezati s mržnjom.Jennifer je stajala i gledala ružno crno lice razmiš-Ijajuæi o Wilsonovim rijeèima. - Hoæete li mi isprièatisvoju verziju dogadaja, Abrahame?Zurio joj je u oèi ništa ne govoreæi. Jennifer je èe-kala promatrajuæi ga i pitajuæi se kako se èovjek moraosjeæati pod tom crnom kožom punom ožiljaka. Pitalase koliko se ožiljaka krije u nutrini tog èovjeka.Dugo su tako sjedili i šutjeli. Napokon Abraham Wil-son reèe: - Ubio sam tog kurvinog sina.- Zašto ste ga ubili?On slegne ramenima. - Tip je navalio na mene s,lim velikim mesarskim nožem . . .-- Nemojte mi prodavati štosove. Zatvorenici ne ho-daju uokolo s mesarskim noževima.Wilsonovo lice se smraèi i reèe: - Odjebi odavde,milostiva. Nisam poslao po tebe. - On ustane. - I nedolazi me više zajebavati, èuješ? Nemam ja vremena..Okrenuo se i prišao stražaru. Trenutak kasnije otišlisu obojica. I to je bilo sve. Bar je mogla reæi ocu Ry-anu da je rdzgovarala s tim èovjekom. Više ništa nijen»gla uèiniti.72 ~l ?3Stražar je pustio Jennifer iz zgrade. Krenula je dvo-rištem prema glavnom izlazu razmišljajuæi o AbrahamuWilson i svojoj reakciji na njega. Taj joj se èovjeknije svidao i zbog toga je èinila nešto na što nije imalapravo: osudila ga je. Veæ ga je proglasila krivim, a jošnije bio ni izveden pred sud. Možda ga je netko ipaknapao, ne nožem, dakako, ali kamenom ili opekom.Jennifer je neodluèno stala. Nagon ju je tjerao da sevrati u Manhattan i zaboravi Abrahama Wilsona.Jennifer se okrene i vrati u ured pomoænika upra-vitelja kaznionice.- To je težak sluèaj - reèe Howard Patterson -Kad možemo, pokušavamo s rehabilitacijom umjestokažnjavanja, ali Abraham Wilson je prevršio mjeru.Smirit æe ga samo elektrièna stolica.Cudne li logike, pomisli Jennifer. - Rekao mi je daga je èovjek, kojega je ubio, napao mesarskim nožem.- Moguæe je.Odgovor ju je zaèudio. - Kako to mislite, ··moguæeje«? Hoæete li time reæi da bi kažnjenik ovdje mogaodoæi u posjed noža? Mesarskog noža?Howard Patterson slegne ramenima - GospodiceParker, ovdje imamo dvanaest tisuæa i èetrdeset kaž^-njenika, a neki su vrlo dosjetljivi. Dodite da vam neštopokažem.Patterson je odveo 3ennifer dugim hodnikom do za-kljuèanih vrata. Odabrao je jedan kljuè iz velikog svež-nja, otkljuèao vrata i upalio svjetlo. Jennifer ga je sli-jedila u malu, praznu prostoriju s ugradenim regalima.- Ovdje držimo zatvorenièku ··bombonijeru« -Prišao je velikoj kutiji i podigao poklopac.

Jennifer je zurila u kutiju ne vjerujuæi vlastitim oèi-ma.Digla je glavu i pogledala Howarda Pattersona, a ta-da rekla: - Želim ponovno razgovarati sa svojomstrankom.?46.Jennifer se pripremala za sudenje Abrahamu Wilso-nu kako se još nikada u životu nije ni za što pripremala.Provela je beskrajne sate u pravnoj biblioteci prou-èavajuæi sudske postupke i obrane, i sa svojim branje-nikom, izvlaèeæi iz njega sve moguæe podatke. Nije tobio lak zadatak. Od samog poèetka Wilson je bio nasi-tan i sarkastièan.- Hoæeš nešto znati o meni, mala? Prva ševa s de-set. A ti?Jennifer se prisiljavala da se ne obazire na njegovumižnju i prezir zato što je znala da on time prikrivauroðeni strah. I stoga nije popuštala: htjela je znati sveo njegovom djetinjstvu, roditeljima, što je djeèaka ob-likovalo u odraslog muškarca. Nakon nekoliko tjedanaopiranje Abrahama Wilsona pretvorilo se u zanimanje,a zanimanje napokon preraslo u oèaranost. Nikada do-tad nije razmišljao o sebi, o tome kakva je on osoba izašto je takav.Pitanja kojima ga je poticala poèela su buditi nje-gova sjeæanja, neka gotovo neugodna, neka nepodnoš-ljivo bolna. Nekoliko puta za vrijeme tih sastanaka nakojima je Jennifer ispitivala A.brahama Wilsona o nje-govom ocu, koji ga je redovito divljaèki mlatio, Wil-son je zahtijevao od Jennifer da ga pusti na miru. Otišlabi, ali se uvijek vraæala.75Ako je Jennifer dotad imala malo od privatnog ži-vota, sada nije imala ništa. Kad nije bila s Abrahamom't'Vilsonom, bila je u svojoj kancelariji, sedam dana utjednu, od ranog jutra do kasno nakon ponoæi, èita-juæi sve ono što je mogla naæi o zloèinima, o kvalifici-ranim ubojstvima ili ubojstvima iz nehata. Prouèila jena stotine rješenja apelacionih sudova, raspravnih spisa.izjava pod zakletvom, dokaznih materijala, odvjetnièkilrprijedloga, prijedloga postupka. Zadubila se u dos,jee ouboistvima s umišljajem, u samoobrani, u krajnjoj nuž-di i privremeno smanjenoj uraèunljivosti.Prouèavala je naèine izmje:~e optužbe u ubojstvu iznehata.Abraham Wilson nije namjeravao ubiti tog èovjeka.No, hoæe li porota to povjerovati? Naroèito lokalna po-rota. Gradani su mrzili zatvorenike u svojoj sredini.Jennifer je zatra~ila promjenu mjesne nadležnosti, i to;oj je bilo odobreno. Proces æe se održati u Manhattanu.Jennifer je morala donijeti važnu odluku: treba lidopustiti Abrahamu Wilsonu da svjedoèi? Bio je odboj-na pojava, no ako porotnici budu mogli èuti njegovuverziju iz njegovih vlastitih usta, možda æe se sažaliti.S druge strane, ako dovede Abrahama Wilsona na klu-

pu za svjedoke, omoguæit æe optužbi da iznese na vid-jelo V6'ilsonovu prošlost i dosadašnje osude, ukljuèujuæii prethodno ubojstvo.Jennifer se pitala kojeg æe pomoænika javni tuži-lac Di Silva imenovati za njenog prot.ivnika. Bilo ih jenekoliko vrlo dobrih koji su zastupali optužbu r~a pro-cesima zbog ubojstva, i Jenmifer se dobro upozr~ala snaèinom njihovog rada.Provodila je što je više vremena mogla u Sing Sin-gu, pregledavala mjesto zloèina na zatvorskom dvoriš-tu razgovarajuæi sa stražarima i s Abrahamom, ispitu-juæi više desetaka kažnjenika koji su bili svjedoci uboj-stva.- Raymond Thorpe napao je Abrahama Wilsonanožem - govorila im je. - Velikim mesarskim nožem,Sigurno ste ga vidjeli.- Ja? Nisam vidio nikakav nož.- Sigurno jeste. Bili ste baš tamo.- Gospodo, nisam ništa vidio.Nitko od njih nije htio biti u to upleten.Jennuer je katkada našla vremena za redoviti ob-rck, ali bi obièno na brzinu pojela sendviè u kafete-riji u prizemlju sudnice. Poèela je mršaviti i patiti cxlvrtlogavice.Ken Bailey se poèeo zabrinjavati za nju. Odveo ju.je Furliniju, preko puta sudnice, i naruèio joj obilan ru-èak.- Namjeravaš li se ubiti? - oštro je upita.- Ne, naravno.- .Iesi li se pogledala u ogledalo u posljednje vri-ieme?- Nisam.Promatrao ju je pa rekao: - Ako imaš imalo pa-meti, odustat æeš od tog sluèaja.- Zašto?- Zato što æeš se naæi na meti poput glinenog go-lub~a, Jennifer. Èujem što se okolo prièa. ~tamna se svazapi;ala od uzbudenja i jedva èelca da opet zapuca utebe.-- Ja sam odvjetnica - tvrdoglavo reèe Jennifer. -~lbraham Wilson ima pravo na nepristran proces, aia æu se pobrinuti da takav i bude. - Zamijetila jezabrinut pogled Kena Baileyja. - Ne brini zbog toga.Taj proces neæe pobuditi baš toliki publicitet.-- Neæe, ha? A znaš li tko zastupa optužbu?-- Ne.- Robert Di Silva.Jennifer je stigla do ulaza u zgradu Kriviènog sudas Leonard Streeta i progurala se kroz uskomešano mno-štvo u predvorju, mimo uniformiranih policajaca, detek-tiva odjevenih poput hipija, odvjetnika koje je bilo la-~co prepoznati po torbama za spise. Prišla je okruglompultu za informacije, gdje nikada nije stajao èuvar, ikrenula dizalom na šesti kat. Uputila se okružnom jav-76 / ??nom t'uaiocu. Prošlo je skoro godinu dana od njenog

posljednjeg susreta s Robertom Di Silvom, i Jenniferse nije nimalo veselila ponovnom suèeljavanju. Htjelaga je obavijestiti da odustaje od obrane Abrahama Wil-sona.Jennifer je trebalo tri neprospavane noæi da to od-luèi. Napokon je došla do zakljuèka da prije svega morauzeti u obzir interese svog branjenika. Sluèaj Wilsonnije bio toliko važan da bi sam Di Silva zastupao optuž-bu. Stoga je jedini razlog Di Silvine osobne pažnje biotaj što je Jennifer zastupala obranu. Di Silva se želioosvetiti. Namjeravao je Jennifer oèitati bukvicu, pa jestoga Jennifer napokon uvidjela da nema drugog izboranego da o~dustane od obrane. Nije mogla dopustiti da gapogube zato što je jednom pogriješila. Kad nje ne budena procesu, Di Silva æe vjerojatno biti uvidavniji premaWilsonu. Jennifer je krenula da spasi život AbrahamuWilsonu.Obuzeo ju je èudan osjeæaj ponovnog proživljavanjaprošlosti kad je izišla iz dizala na šestom katu i kre-nula prema poznatam vratima na kojima je pisalo: Ok-ružni javni tužilac, Okrug Manhattan. Unutra je istasekretarica sjedila za istim pisaæim stolom.- Ja sam Jennifer Parker. Imam ugovoren sasta-nak s...- Samo uðite - reèe joj sekretarica. - Javni tu-žilac vas oèekuje.Robert Di Silva je stajao iza pisaæeg stola žvaèuæivlažnu cigaru i izdavajuæi naloge dvojici pomoænika.Zašutio je kad je Jennifer ušla.- Bio bih se kladio da se neæete pojaviti.- Došla sam.- Mislio sam da ste veæ podvili rep i pobjegli izgrada. Što hoæete?Nasuprot stolu Roberta Di Silve bile su dvije sto-lice, ali joj nije ponuðo da sjedne.- Došla sam da razgovaramo o mom branjeniku,Abrahamu Wilsonu.Robert di Silva sjedne i nasloni se na stolicu pre-tvarajuæi se da razmišlja. - Abraham Wilson . . . o, da.To je ona crnèina, ubojica koji je umlatio èovjeka uzatvoru. Ne biste trebali imati problema u obrani. -Pogledao je obojicu pomoc:nika i oni izidoše iz sobe.- Onda, kolegice'?- Htjela bih razgovarati o izmjeni optužnice.Robert Di Silva je pogleda s pretjeranim iznena~le-njem. - ~elite li reæi da ste došli ovamo da se nago-dimo? Zapanjujute me. ~inilo mi se da æe netko s va-šim velikim pravnièkim talentom biti u stanju da gaizvuèe bez kazne.- Gospodine Di Silva, znam da ovaj sluèaj izgledajasan kao dan - poène Jennifer - ali ima olakotnihokolnosti. Abraham Wilson bio je...Javni tužilac je prekine. - Dopustite da se izra-zim pravnom terminologijom koju æete razumjeti, ko-legice. Možete uzeti te svoje olakotne okolnosti i obri-sati njima guzicu! - Ustao je i dok je govorio, glas

mu je drhtao od bijesa. - S vama da se nagodim, milo-stiva? Razjebali ste mi život! Mrtvac je tu, i vašeg æemomka zato spržiti. Èujete li me? Sam æu se pobrinutida ga pošaljem na elektriènu stolicu.- Došla sam ovamo da odustanem od obrane. Moglibiste preinaèiti optužbu u ubojstvo iz nehata. Wilsonje veæ osuden na doživotnu robiju. Mogli biste...- Ne, nikada! On je kriv zbog kvalificiranog uboj-stva i toèka !Jennifer je nastojala obuzdati gnjev. - Mislila samda o tome odluèuje porota.Robert Di Silva se neveselo nasmije. - Nemate poj-ma kako je ganutljivo kad struènjak poput vas u~le umoju kancelariju i objašnjava mi zakone.- Ne možemo li zanemariti naše osobne razmirice.Ja. . .- Ne dok sam živ. I pozdravite svog momka, Mic-haela Morettija.Pola sata kasnije Jennifer je pila kavu s Kenom Bai-leyjem.713 / 79- Ne znam što da radim - prizna Jennifer. - :VIis-iila sam da æe Abraham Wilson imati više sreæe ako~~dustanem od obrane. No, Di Silva se ne želi nagoditi.~ljemu nije do Wilsonove kože... veæ do moje.Ken Bailey je zamišljeno pogleda. - Možda te želipsihièki dotuæi. Hoæe te zaplašiti i natjerati u bijeg.-- Pa i jesam zaplašena. - Srknula je gutljaj kave.Biia ,ioj je gurka. - To je beznadan sluèaj. Trebalo bi<la vidiš Abrahama Wilscna. Porota treba samo da gapogleda i veæ æe ga proglasiti kiivim.- Kad poèinje proces?- Za èetiri tjedna.- Mogu li ti bilo kako pomoæi?- Uh, nadi plaæenog ubojicu za Di Silvu.- Misliš li aa postoje bilo kakvi izgledi da izvuèešvVilsona?- Gledajuæi sa stanovišta pesimista, prvi put zastu-pam obranu protiv najlukavijeg javnog tužioca u zemljilcoji mi se želi osvetiti, a moj branjenik je veæ osudenic,rnaèki ubojica koji je ponovno ubio èovjeka pred sto-tinu dvadeset svjedoka.- Stravièno. A kako je stanovište optimista?- Da me poslije podne pregazi teretnjak.Tri vjedna prije poèetka suctenja Jennifer je uspjelaprebaciti Abrahama Wilsona u zatvor na Riker's Islandu.Smjestili su ga u kaznionicu za muškarce, najveæi i naj-stariji zatvor na tom otoku. Tamo je devedeset i petposto zatvorenika èekalo sudenje zbog raznih kriviènihdjela: zbog ubojstva, podmetanja požara, silovanja, oru-iane pljaèke i protuprirodnog bluda.Privatnim automobilima bio je zabranjen pristup naÐtok, pa se Jennifer odvezla malim zelenim autobusomdo sive kontrolne zgrade od opeke gdje je pokazala svo-ju legitimaciju. Dva naoružana stražara stajala su u zele-noj stražarnici s lijeve strane zgrade, a iza nje je bio

ulaz gdje su zaustavljali sve neovlaštene posjetioce.Od kontrolne zgrade odvezli su je Hazen Streetom, krat-kom cestom što je prolazila zatvorskim zemljištem, dobloka Anna M. Kross Center Building, kamo su doveliAbrahama Wilsona da se s njom sastar.e u sobi za raz-oovore s osam pregrada, rezeuviranima za sastanke cic:-vjetnilsa i njihovih branjenika.Iduæi dugim hodnikom na sastanak s AbrahamomWilsonom, Jennifer pomisli: Ovo je popuè èekaonice predvratirna pakla. Buka je bila nevjerojatna. Zatvor je bioizgraden od opeke, èelika, kamena i keramièkih ploèica.~elièna vrata su se neprestano otvarala i zveketom za-tvarala. U svakom zatvorenièkom bloku bilo je više o 1stotinu muškaraca koji su istovremeno razgovarali i ur-lali; galami su pridonosila dva televizora, podešena narazlièite kanale, i razglasni sistem iz kojeg se oriocontry rock. Toj zgradi bilo je dodijeljeno tristo stra-žara i njihova dreka nadglasavala je zatvorsku simfo-niju.Jedan od stražara obrati se Jennifer: - Zatvorskodruštvo je najpristojnije društvo na svijetu. Ako se za-tvorenik ikada oèeše o drugog, odmah æe reæi: »Opro-stiteH. Zatvorenici imaju mnogo briga i najmanja stvar . . .Jennifer je stajala suèelice Abrahamu Wilsonu i po-mislila: ~ivot ovog èovjeka je u ~noji~rc rukama. Akoxirrare, bit æe to samo zato što sam ja zakazala. Pogledalamu je u oèi i vidjel~ u njima oèaj.- Uèinit æu sve što je u mojoj moæi - obeæa Jen-nifer.Tri dana prije sudenja Abrahamu Wilsonu Jenniferje saznala da æe predsjedavajuæi sudac biti Lawrenc,^.Waldman, onaj koji je predsjedavao na procesu Mi-chaelu Morettiju i pokušao iskljuèiti Jennifer iz Od-vjetnièke komore.$Q , b Gnjc·v antiela 8I.Jednog ponedjeljka, potkraj rujna 1970, onog danakad je trebalo da poène suðenje Abrahamu Wilsonu,Jennifer se probudila u èetiri sata ujutro umorna i te-ških kapaka. Spavala je loše, izmuèena snovima o pro-cesu. U jednom od tih snova Robert Di Silva ju je po-zvao kao svjedoka i ispitivao o Michaelu Morettiju. Kadgod bi Jenmifer pokušala odgovoriti na pitanje, porot-nici su je prekidali skandirajuæi: Lažljivica! Lažljivica!Lažl jivica!Svi su snovi bili razlièiti, ali je okolina bila ista. Uposljednjem su Abrahama Wilsona svezali na elektriènustolicu. Kad se Jennifer nagnula da ga utješi, pljunuojoj je u lice. Jennifer se drhteæi probudila i više nijemogla zaspati. Sjedila je na stolici do zore i promatralaizlazak sunca. Bila je suviše nervozna da jede. Da sebar mogla naspavati. Da bar nije bila tako napeta. Kadbi bar taj dan prošao.Dok se kupala i odijevala, muèile su je zlokobneslutnje. Najradije bi obukla crno, ali se odluèila za ze-lenu haljinu, imitaciju modela Chanel, koju je kupila

u rasprodaji kod Loehmanna.Jennifer Parker stigla je u osam i trideset pred zgra-du Kriviènog suda kao branitelj na procesu Narodadržave New York protiv Abrahama Wilsona. Ispredulaza bila je gomila ljudi i Jennifer je najprije pomis-lila da se dogodila nesreæa. Ugledala je cijeli niz tele-vizijskih kamera i mikrofona i prije nego što je shvatilašto se dešava, reporteri su je opkolili.- Gospodice Parker, sada ste prvi put na sudu, zasne, otkako ste javnom tužiocu upropastili optužbu pro-tiv Michaela Morettija? - reèe jedan od reportera.Ken Bailey ju je upozorio. Ona je bila glavna atrak-cija, ne njen branjenik. Reporteri nisu došli ovamo kaoobjektivni promatraèi, došli su kao lešinari, a ona trebada bude njihova žrtva.Mlada žena u trapericama gurne mikrofon pred Jea-niferino lice. - Je'li istina da se javni tužilac Di Silvasprema da vas sredi?- Nemam što reæi. - Jermifer se stala probijati pre-~na ulazu u zgradu.- Sinoæ je javni tužilac izjavio da, po njegovammišljenju, ne biste smjeli raditi kao advokat u njujor-škim sudovima. ~elite li nešto reæi o tome?- Ne želim. - Jennifer je veæ stigla gotovo do ulaza.- Prošle godine sudac Waldman vas je pokušao is-kljuèiti iz advokatske komore. Hoæete li tražiti njegovoizuzeæe. . .Jennifer je veæ bila u zgradi.Bilo je predvideno da se suðenje održi u sudnici broj37. Hodnik ispred sudnice vrvio je od ljudi koji su po-kušavali uæi, ali sudnica je veæ bila puna. èuo se žamor,1 u zraku se osjeæala karnevalska atmosfera. Dodatniredovi bili su rezervirani za predstavnike štampe. Za tose pobrinuo Di Silva, pomisli Jennifer.Abraham Wilson sjedio je za stolom nadvisujuæi sveoko sebe poput prijeteæe planine. Bio je odjeven u tam-noplavo odijelo, koje mu je bilo tijesno, i u bijelu košuljus plavom kravatom koju mu je kupila Jennifer. No, to82 ~ `~= 83mu nije pomoglo. Abraham Wilson izgledao je poputodvratnog ubojice u tomnoplavom odijelu. Mogao bi istotako nositi i svoje kažnjenièl~o odijelo, pomisli Jennifer,obeshrabrena.Wilson se prkosno obazirao sudnicom strijeljajuæioèima svakoga tko bi se susreo s njegovim pogledom.Jennifer je veæ dobro poznavala svog branjenika, pa jojje bilo jasno da svojom ratobornošæu prikriva strah; nodojam što æe ga ostaviti na svakoga - ukljuèujuæi po-rotu i suca - bit æe samo neprijateljstvo i mržnja. Div jezraèio prijetnjom. Smatrat æe ga èovjekom kojeg se tre-ba bojati, kojega valja uništiti.Na Abrahamu Wilsonu nije bilo ni trunke bilo èegadopadljivog. U njegovoj pojavi nije bilo nièega što bipobudilo sa.žaljenje. Samo to ružno lice puno ožiljaka,slomljena nosa i bez zubi, to golemo tijelo što je izazi-valo strah.

Jennifer pric~e stolu obrane gdje je sjedio AbrahamWilson i sjedne do njega. - Dobro jutro, Abrahame.On je pogleda i reèe: - Mislio sam da neæete doæi.Jennifer se sjeti svog sna, pa se zagleda u njegovemalo sužene oèi. - Znali ste da æu doæi.On ravnodušno sleg'ne ramenima. - Fuæka mi se,ovako ili onako, oni æe me zgrabiti, baby. Osudit æe mezbog ubojstva, pa æe donijeti zakon da me sprže na ulju,pa æe me spržiti na ulju. To neæe biti nikakvo sudenjenego predstava. Nadam se da si ponijela kokice.Za stolom optužbe nastalo je komešanje. Jenniferpodigne glavu i ugleda okružnog javnog tužioca Di Sil-vu kako sjeda na svoje mjesto za stolom pokraj nizapomoænika. On pogleda Jermifer i nasmiješi se, a Jen-nifer osjeti kako je obuzima sve jaèi strah.Sudski poslužitelj uzvikne: - Neka svf prisutni us-tanu - i sudac Lawrence Waldman u8e u sudnicu izgarderobe.- Tišina, molim. Zapoèinje sudenje. Predsjedava su-dac Lawrence Waldman.Abraham Wilson je jedini odbio da ustane. Jenniferšapne iz kuta usana: - Dižite se!- Nek' se jebu. Nek' dodu i dignu me.Jennifer zgrabi njegovu golemu ruku. - Na noge,Abrahame. Mi æema ih potuæi.Dugo ju je gledao, a zatim je polako ustao nadvi-sujuæi je.Sudac Waldman sjeo je na svoje mjestu. Gledaocisu ponovno sjeli. Poslužitelj pruži sucu rokovnik.- Narod drr.ave New York protiv Abrahama Wi1-sona optuženog za kvalificirano ubojstvo RaymondaThorpea.U nekam drugom sluèaju Jennifer bi nagonski od-luèila da odabere porotnike Crnce, ali kod AbrahamaWilsona nije bila sigurna. Wilson nije pripadao njima.Bio je odmetnik, ubojica, Hsramota rase«. Oni bi ga mož-da osudili spremnije nego bijelci. Jennifer je samo moglapokušati odbiti izbor zadrtijih ljudi u porotu. Ali za-drti ljudi se javno ne reklamiraju. Oni taje svoje pred-rasude èekajuæi trenutak da iskale osvetoljubivost.Do kasno poslije podne drugog dana Jennifer je is-koristila svoje pravo na izmjenu deset porotnika. Osjeæa-ia je da je njezino voir dire - ispitivanje porotnika -bilo nespretno, dok je Di Silvino bilo glatko i vješto.Znao je grif kako da umiri porotnike, da stekne njiho-vo povjerenje, da se s njima sprijatel,ji.Kako 1i sam samo mogLa zaboraz:iti da je Di Silnadobar glumac? - pitala se.Robert Di Silva nije iskoristio svoje pravo na izmje-nu porotnika sve dok Jennifer nije završila, i ona nijemogla shvatiti zašto. Kad je otkrila razlog, bilo je veæprekasno. Di Silva ju je nadmudrio. Meðu posljednjimmoguæim ispitanim porotnicima bili su privatni detek-tiv, direktor banke i majka jednog lijeènika - svi dioestabLishmenta - i Jennifer nije više mogla uèinita ni-šta da ih ukloni iz porote. Javni tužilac ju je zaskoèio.

Robert Di Silva ustane i zapoène svoje uvodno izla-hanje. - S dopuštenjem èasnog suda - okrenuo se84 / 85prema poroti - gospode i gospodu porotnici, htio bihvam prija svega zahvaliti što ste se odrekli svog drago-cjenog vremena da biste sjedili na ovom sudenju. --Suosjeæajno se nasmiješio. - Znam koliko dužnost po-rotnika može poremetiti život. Svi se vi morate vratitina posao, obiteljima kojima ste potrebni.Kao da je jednn od njih, pomisli Jennifer, trirtaestiporotnik.- Obeæavam da æu vam oduzeti što je manje moguæevremena. Radi se doista o vrlo jednostavnom sluæaju.Tamo preko sjedi optuženi - Abraham Wilson. DržavaNew York optužuje ga za kvalificirano ubojstvo zatvo-renika, Raymanda Thorpea, koji je zajedno s njim biona odsluženju kazne u Sing Singu. Nema sumnje da jepoèinio ubojstvo. On to i priznaje. Branitelj AbrahamaWilsona tražit æe da se djelo kvalificira kao ubojstvo usamoobrani.Javni tužilac se okrene da pogleda golemi lik Abra-hama Wilsona, i oèi porotnika su ga automatski slije-dile.- Prije više godina dvanaest gradana, vrlo nalik navas, u to sam siguran, odluèilo je da Abrahama Wil-sona valja otpremiti u kaznionicu. Zbog izvjesnih prav-nih formalnosti ne smijem s vama pretresati zloèin štoga je tada poèinio Abraham Wilson. No, mogu vam reæida je svojedobno ta porota iskreno vjerovala da æe smje-štavanje onkraj brave sprijeèiti Abrahama Wilsona dapoèini nove zloèine. Na žalost, prevarili su se. jer jeAbraham Wilson èak i u zatvoru bio u stanju da mlatii ubija kako bi utažio svoju ubilaèku strast. Sada, na-pokon, znamo da postoji samo jedan naèin da odvratimoAbrahama Wilsona od ponovnog ubijanja. A taj je daga pogubimo. To neæe uskrsnuti Raymonda Thorpea, a1imože spasiti druge ljude koji bi u protivnom sluèaju mo-gli postati buduæe žrtve optuženoga.Di Silva je hodao duž porotnièke lože gledajuæi u oèisvakom porotniku. - Rekao sam vam da vam taj slu-èaj neæe oduzeti mnogo vremena. Kazat æu vam zaštosam to rekao. Optuženi, koji tamo sjedi - AbrahamWilson - hladnokrvno je ubio èovjeka. Priznao je daga je ubio. No, baš da i nije priznao, imamo svjedokekoji su vidjeli kako je Abraham Wilson hladnokrvnopoèinio ubojstvo. Zapravo, više od stotinu svjedoka.- Razmotrimo malo rijeè hladnokrvno. Ubojstvo izbilv kojeg razloga mi je odvratno, a znam da je i vama.No katkada netko poèini ubojstvo iz razloga koje barmožemo shvatiti. Recimo da netko prijeti oružjem ne-kome koga volite - djetetu, mužu ili ženi. Pa, kad bi-ste imali oružje, pritasnuli biste okidaè da spasite životvoljene osobe. Vi i ja možda ne bismo oprostili taj èin,ali sam siguran da bismo ga bar shvatili. Ili, uzmimodrugi primjer. Da vas netko iznensda probudi usred no-æi, neki uljez koji vam prijeti smræu, a vama se pruži

prilika da ga ubijete kako biste spasili sebe, i ubijete ga- pa, mislim da svi shvaæamo kako bi se to moglo do-goditi. Aii to nas ne bi svrstavalo u okorjele kriminalceili zle ljude, nije li tako? To smo uèinili u trenutku stra-ha. - Di Silvin glas otvrdne. - Ali hladnokrvno uboj-stvo je nešto posve drugo. Oduzeti život drugom ljud-skom biæu, bez opravdanja u smislu osjeæaja ili strasti,uèiniti to zbog novca, droge ili iz pukog užitka u ubi-janju...Namjerno je utjecao na porotu, no nije prekoraèicgranice tako da mu se nije mogla pripisati nikakvagreška koja bi zahtijevala poništenje sudskog postupkaili ukidanje presude od strane višeg suda.Jennifer je promatrala lica porotnika. Bilo je oèitoda ih je Robert Di Silva pridobio. Slagali su se sa sva-kom rijeèi što ju je izgovorio. Odmahivali su i kimaliglavom i mrštili se. Samo što mu još nisu zapljeskali.On je bio dirigent, a porota njegov orkestar. Jenniferjoš nije vidjela takvo nešto. Kad god bi okrtuni javnitužilac spomenuo Abrahama Wilsona - a spominjao gaje gotovo u svakoj reèenici - porotnici šu automatskiskretali pogledom prema optuženom. Jennifer je upo2o-rila Wilsona da ne gleda porotu. UtuviIa mu je to uglavu neprestano ga opominjujuæi da gleda bilo kamo usudnici samo ne u porotnièku ložu jer bi èovjek mogaopobješnjeti od prkosa što je isijavao iz njega. Na svojužas Jennifer je otkrila da su Wilsonove oèi bile pri-kovane na porotnièku ložu, strijeljajuæi porotnike pogle-dima. Iz njih kao da se slijevala bujica napada.ss / 87Jennifer mu se obrati tihim glasom: - Abrahame.. .Nije reagirao.Javni tužilac je završavao uvodnu rijeè: - U Biblijipiše »oko za oko, zub za zub«. To je osveta. Država ne;raži osvetu, ona traži pravdu. Pravdu za jednog èovjekakojega je AL vaham Wilson hlacinokrvno - hladnokrvno- ubio. Iivala vam.Javni tužilac sjedne.Kad je Jennifer ustala da bi se obra !a poroti, osje-tila je njihovo neprijateljstvo i nestrpljivust. Znala je izknjiga kako odvjetnici mogu èitati misli porotnika i po-sumnjala je u to. No, sada nije bilo dvojbe. Nijema po-ruka porote bila je jasna i glasna. Veæ su odluèili da jenjen branjenik kriv i bili su nestrpljivi zato što im Jen-nifer oduzima vrijeme zadržavajuæi ih na sudu, a moglibi izvan njega obavljati važne poslove, kako je naglasionjihov prijatelj, okružni javni tužilac. Jennifer i Abra-ham Wilson bili su njihovi neprijatelji.Jennifer dubako udahne i reèe: - S vašim dopuš-`enjem, gospodine suèe - a zatim se obrati porotnici-ma. - Gospoðe i gospodo, razlog zbog kojeg imamo sud-nice i zbog kojeg smo danas svi ovdje jeste èinjenica štozakon, u svojoj mudrosti, zna da svaki sluèaj uvijekima lice i nalièje. Slušajuæi okružnog javnog tužiocakako napada moju stranku, slušajuæi kako ga veæ progla-šava krivim bez prava na odluku porote - vašu odluku

- èovjek bi mogao steæi suprotan dojam.Pogledala je njihova lica ne bi li spazila ka,kav znaksuosjeæanja ili podrške. Nije ga bilo. Silom je nastavila.- Okružni javni tužilac neprestano je ponavljao reèe-nicu: Abraha~n Wilson je kriv. To je laž: Sudac Wald-man æe vam reæi da nijedan optuženi nije kriv sve dokga sudac ili porota ne proglase krivim. Zato smo svi ov-dje da to utvrdimo, nije li tako? Abraham Wilson je op-tužen za ubojstvo zatvorenika u Sing Singu. No, Abra-ham Wilson nije ga ubio zbog novca ili droge. Ubio gaje da spasi vlastiti život. Sjetite se lijepih primjera štovam ih je naveo oki-užni javni tužilac kad je objašnjavaorazliku izmedu hladnokrvnog ubojstva i ubojstva u afek-tu. Ubojstvo u afektu poèini èovjek kad štiti voljenuosobu ili kad se brani. Abraham Wilson ubio je u samo-obrani, i kažem vam da bi svatko od nas u ovoj sudniciu istim okolnostima uèinio isto što i on.- Javni tužilac i ja slažemo se u jedr.nm: svaki èo-v,jek ima pravo da štiti vlastiti život. Da Abraham Wii-son nije postupio baš onako kako jest, bio bi mrtav. -Jenniferin glas zvuèao je iskreno. U zanosu èvrstog uv-jerenja zaboravila je nervozu. - Molim vas sve da ne-što zapamtite: po zakanima ove države tužilac mora dc>-kazati izvan svake razumne sumnje da djelo ubojstvanije poèinjeno u samoobrani. A prije nego što završiovaj proces, predoèit æemo vam èvrste dokaze kako bi-smo dokazali da je Raymond Thorpe ubijen zato da ne~bi ubio mog branjenika. Hvala vam.Poèela je parada svjedoka optužbe. Robert Di 5ilvanije propustio ni jednu jedinu moguænost. Njegovi svje-doci, koji su govorili o karakteru pokojnog RaymondaThorpea, ukljuèivali su jednog sveæenika, zatvorske stra-žare i njegove sukažnjenike. Jedan po jedan svjecaoèilisu o besprijekornom karakteru i mirnoj æudi pokojnika_Kad god bi javni tužilac završio sa svjedokom, obra-tio bi se Jennifer: - Svjedok je vaš.A Jennifer bi svaki put odgovorila : - Nemam pi-tanja.Znala je da nema smisla ni da pokuša diskreditiratiDi Silvine svjedoke. Kad su se svi izredali, RaymondThorpe je nalikovao na èovjeka kojeg zbog tko zna ka-kve nepravde nisu proglasili svecem. Pod brižnom di-rigentskom palicom Roberta Di Silve stražari su izja-vili da je Thorpe bio uzoran zatvorenik, koji je u SingSingu èinio dobra djela samo zato da bi pomogao svojimdrugovima. Èinjenica da je Raymond Thorpe bio osuðenipljaèkaš banke i silovatelj bila je sitna mrlja na inaèesavršenom karakteru.Jenniferinoj veæ ionako sdaboj obrani još je više nau-dio fizièki opis Raymonda Thorpea. Bio je to èovjeknejake graðe, visok samo metar šezdeset. Robert Di Sil-va ustrajao je na opisu ubijenog i nije dopuštao porot-nicima da to i na trenutak zaborave. Plastièno je pri-kazao kako je Abraham Wilson podmuklo napao nižegs8 ~~ 89'. ~:ovjeka i smrskao mu glavu o betonsku zgradu u zat-

vorskom dvorištu prouzroèivši trenutaenu smrt. Dok jeDi Silva govorio, oèi porotnika kao da su se prilijepile nadivovski lik optuženika koji je sjedio za stolom obrane,i svi su se u njegovoj blizini doimali poput patuljaka.- Vjerojatno neæemo nikada saznata što je naveloAbrahama Wilsona da napadne tog bezazlenog goloru-kog èovjeèuljka . . .Jenniferino srce naglo zakuca. Jedna rijeè što ju jeizgovorio Di Silva pružila joj je potrebnu šansu.. . . možda neæemo nikada doznati razlog optuženi-kovog podmuklog napada, ali jedno što znamo sigurno,gospode i gospodo . . , a to je da Abraham Wilson nijeubio Thorpea zato što ga je Thorpe ugrozio.- Samoobrana? - Di Silva se obrata sucu Waldma-nu. - Gospodine suèe, hoæete li, molim vas, reæi optu-ženom da ustane?Sudac Waldman pogleda Jennifer. - Ima li braniteljoptuženoga nešto protiv?Jennifer je slutila što slijedi, ali je znala da bi jojbilo kakav prigovor samo naškodio. - Nemam, gospodi-ne suèe.- Optuženi, izvolite ustati !Abraham Wilson je naèas ostao prkosno sjediti; za-tim se polako dignuo do pune visine od metar i deve-deset.Di Silva reèe: - U sudnici se nalazi sudski èi-novnik, gospodin Galin, koji je visok metar šezdeset,dakle iste visine kao i ubijeni Raymond Thorpe. Gos-podine Galine, hoæete li, molim vas, stati do optuženog?Sudski èinovnik priðe Abrahamu Wilsonu i stane donjega. Razlika izmedu dvojice muškaraca bila je na-padna. Jennifer je znala da ju je Di Silva ponovno tak-tièki nadmudrio, ali nije mogla ništa poduzeti. Vizualnidojam nije se mogao izbjeæi. Javni tužilac stajao je nekovrijeme gledajuæi dvojicu muškaraca, a zatim rekaoporoti gotovo šapæuæi: - Samoobrana?Sudenje se odvijalo gore nego što je Jennifer sanjalau svojim najstrašnijim morama. Osjeæala je nestrpljenjeporotnika da se proces što prije završi kako bi donijeliodluku da je optuženi kriv.Ken Bailey sjedio je medu gledaocima i, za vrijemepauze, Jennifer se pružila prilika da s njim razmijeninekoliko rijeèi.- Nimalo lak sluèaj - reèe joj Ken suosjeæajno. -Da barem ne braniš King Konga. Isuse, jedan pogledna njega dovoljan je da ti utjera strah u kosti.- Kao da je on za to kriv.- Znaš onaj stari vic, mogao je ostati doma. Kakose inaèe slažeš s našim cijenjenim okružnim javnim tu-žiocem?Jennifer mu se kiselo nasmije. - Gospodin Di Silvaposlao mi je jutros poruku. Piše mi da æe mi nakon ovogprocesa zauvijek prisjesti odvjetnièki posao.Kad je prošla parada svjedoka optužbe, i Di Silvaprestao iznositi dokaze, Jennifer je ustala i rekla: -Pozivam Howarda Pattersona kao svjedoka.

Pomoænik upravitelja kaznionice Sing Sing oklije-vajuæi ustane i pri8e mjestu za svjedoèenje; sve su oiiibile uperene u njega. Robert Di Silva ga je napeto pro-matrao dok je polagao zakletvu. Di Silvin mozak radioje punom parom proraèunavajuæi sve moguænosti. Znaoje da je dobio proces. Veæ je priredio pobjednièki go-vor.Jennifer se abratila svjedoku. - Hoæete li, molim vas,reæi poroti nekoliko podataka o sebi, gospodine Patter-sone?Javni tužilac skoèi na noge. - Dcžava æe se odreæiprava na informacije o svjedoku da bi uštedjela vrije-me, pa prihvaæamo èinjenicu da je gospodin Pattersonpomoænik upravitelja kaznionice Sing Sing.- Hvala - reèe Jennifer. - Mislim da porotu valjaobavijestiti da je sud morao gospodinu Pattersonu uru-èiti poziv pod prijetnjam kazne da danas do8e ovamo.On je ovdje kao nevoljki svjedok. - Jennifer se obratiPattersonu. - Kad sam zatražila da dobrovoljao dodete90 91ovamo i svjedoèite u korist mog branjenika, odbiIi ste.Je li to istina?- Da.- Hoæete li reæi poroti zašto su vas morali pozvatina sud pod prijetnjom kazne?- Vrlo rado. Cijeli svoj život imam posla s ljudimakakav je Abraham Wilson. Oni su roc~eni izgrednici.Robert Di Silva se nagne naprijed na stolici, cereæise, oèiju prikovanih za porotnike, pa šapne jednom odpomoænika: - Gledajte kako sama sebi gura glavu uomèu.- Gospodine Pattersone - reèe Jennifer - Abra-hamu Wilsonu ne sudi se danas zbog izgredništva. Radise o njegovom životu. Ne biste li pomogli ljudskom biæu.nepravedno optuženom za zloèin koji se kažnjava smræu?- Bih. kad bi bio nepravedno optužen. - Naglasakna nepravedno pobudio je znaèajan izraz na licima po-rotnika.- I prije ovog sluèaja u zatvoru je bilo ubojstava.nije li tako?- Kad iz društva izdvojite stotine nasilnih ljudi istrpate ih zajedno u umjetnu sredinu, mora se razvitastrahovito neprijateljstvo kao i. ..- Odgovorite samo s da ili ne, gospodine Pattersone,molim vas.- Da.- Smatrate li da je 2a ubojstva poèinjena u vašojpraksi postojao niz razloga?- Pa, pretpostavljam, Katkada. . .- Da ili ne, molim vas.- Da.- Da li je samoobrana ikada bila povod u bilo ko-jem od tih ubojstava u zatvoru?- Pa, katkada . . . - Zapazio je izraz Jenniferinoglica. - Da.- Znaèi, na temelju vašeg golemog iskustva, posve

je moguæe, nije li tako, da je Abraham Wilson zapravobranio svoj život kad je ubio Raymonða Thorpea?- Mislim da. . .- Pitala sam je li to moguæe. Da ili ne.92.- To je krajnje nevjerojatno - tvrdoglavo æe Pat-terson.Jennifer se okrene prema sucu Waldmanu. - Gospo-dine suèe, hoæete li, molim vas, zatražiti od svjedoka dandgovori na pitanje?Sudac Waldman pogleda odozgo Howarda Patterso-na, - Neka svjedok odgovori na pitanje.- Da.No, poroti nije promaklo da cijelo njegovo držanje~ovori »ne·<.Jennifer reèe: - S dopuštenjem suda, od svjedokaaam zatražila pod prijetnjom kazne da na sud donese~~dredeni materijal koji bih sada htjela podnijeti kao do-kazni materijal.Javni tužilac ustane. - Kakav materijal?- Dokazi koji æe potkrijepiti našu tvrdnju o samo-obrani.- Prigovaram, gospodine suèe.- Cemu prigovarate? - upita Jennifer. - Još ganiste ni vidjeli.- Sud æe se uzdržati od odluke dok ne vidi dokaze- reèe sudac Waldman. - Ovdje se radi o životu èo=~je-ka. Optužen; ima pravo na sve moguæe obzire.- Hvala, gospodine suèe. - Jennifer se obrati Ho-wardu Pattersonu. - Jeste li ga ponijeli sa sobom? -upita.On kimne glavom, stisnutih usana. - Da. Ali to èi-r:im uz prosvjed.- Mislim da ste nam to veæ jasno pokazali, gospodi-ne Pattersone. Mogu li ga sada dobiti?Howard Patterson pogleda prema gledalištu gdje jesjedio èovjek u uniformi zatvorskog stražara. Pattersonmu dade znak glavom. Stražar ustane i pride noseæidrvenu kutiju s poklopcem.Jennifer je uzme od njega. - Obrana traži da se toevidentira kao corpus delicti A, gospodine suèe.- ~to je to? - upita Di Silva.- Zovu je bombonijera.IVIedu gledaocima zaèuje se hihot.Sudac Waldman pogleda Jennifer i polako reèe: -Jeste li rekli bombonijera? ~to je u toj kutiji, gospo-dice Parker?93- Oružje. Oružje koje su izradili zatvorenici u SingSingu radi. . .- Prigovaram! - odjekne gromki glas okružnogjavnog tužioca. Pohitao je prema sudaèkom stolu. -Spreman sam uzeti u obzir neiskustvo svoje kolegice,gospodine suèe, no ako se namjerava baviti kriviènimpravom, onda bih joj predložio da prouèi osnovna pra-vila o dokaznom materijalu. Ovdje nema dokaznog ma-

terijala koji povezuje bilo što iz te takozvane bo~rtboni-jere s postupkom koji se vodi na ovom sudu.- Ova kutija dokazuje. . .- Ova kutija ne dokazuje ništa. - Glas okružnogjavnog tužioca res.ko je odjekivao sudnicom. On se obra-ti sucu Waldmanu. - Optužba prigovara uvodenju togdokaznog materijala smatrajuæi ga nebitnim i irele-vantnim.- Prigovor se usvaja.Jennifer je samo stajala gledajuæi kako joj obranapropada. Sve je bilo protiv nje: sudac, porota, Di Silva,dokazni materijal. Njezin æe branjenik otiæi na elek-triènu stolicu ako ne. . .Jennifer duboko udahne. - Gospodine suèe, ovaj do-kazni materijal je od vitalne važnosti za našu obranu.Mislim. . .` Sudac Waldman je prekine. - Gos~podice Parker,ovaj sud nema vremena ni volje da vam daje upute izprava, ali okružni javni tužilac ima potpuno pravo. Pri-! je nego što ste ušli u ovu sudnicu, trebalo je da se upo-znate s osnovnim pravilima o dokaznom materijalu. Pr-vo je pravilo da ne smijete podnositi dokazni materijalkoji nije ispravno pripremljen. U spisima nema nikak-vog spomena o tome da li je pokojnik bio naoružan ilanije. Stoga pitanje oružja postaje nebitno. Vaš se pri-govor odbija.Jennifer se nije micala. Krv joj je šiknula u obraze.. - Oprostite - reèe tvrdoglavo - ali ovo nije nebitno.- Dosta! Možete uložiti prigovor protiv odluke.- Ne želim uložiti prigovor, gospodine suèe. Vi mombranjeniku uskraæujete njegova prava.- Gospodice Parker, ako nastavite, pozvat æu vas. na odgovornost zbog nepoštivanja suda.- Svejedno mi je što æete mi uèiniti - reèe Jenni-fer. - Osnova za podnošenje ovog dokaznog materijalaje pripremljena. Javni tužilac ju je sam pripremio.Di Silva reèe: - Sto? Nisam ni...Jennifer se obrati sudskom stenografu. - Hoæete li.molim vas, proèitati onaj dio uvodne rijeèi gospodinaDi Silve koji poèinje retkom: ~·Vjerojatno neæemo ni-kada saznati što je navelo Abrahama Wilsona da na-padne . . .?·~Javni tužilac podigne glavu i pogleda suca Waldma-na. - Gospodine suèe, namjeravate li doista dopusti-ti. . . ?Sudac Waldman podigne ruku i obrati se Jennifer.- Ovom sudu nije potrebno da mu vi objašnjavatepravo, gospodice Parker. Kad završi suðenje, pozvatæu vas na odgovornost zbog nepoštivanja suda. Buduæida se radi o zloèinu koji se kažnjava smræu, saslušat æuvas. - Obratio se sudskom stenografu. - Možete pro-èitati zapisnik.Stenograf okrene nekoliko stranica i poène èitati:»Vjerojatno neæemo nikada saznati što je navelo Abra-hama VVilsona da napadne tog bezazlenog, golorukogèovjeèuljka . . «

- Bit æe dovoljno - prekine ga Jennifer. - Hvalavam. - Ona pogleda Roberta Di Silvu i reèe polako:- To su vaše rijeèi, gospodine Di Silva. Vjerojatno ne-æe~m.o nikada saznati što je navelo Abraha~n.a WiLsona danapadne tog bezcczienog, golorukog èovjeèuljka . . . -Zatim sc obrati sucu Waldmanu. - Gospodine suèe, ov-ðje je kljuèna rijeè yol.oruk. Buduæi da je sam okružnijavni tužilac rekao poroti da je žrtva bila goloruka, os-tavio nam je otvorena vrata za istraživanje moguænostida žrtva i nije bila goloruka, da je možda, zapravo, ima-la oružje. Smatram da kao zastupnik obrane imam pra-vo upotrijebiti sve ono što je iznijela aptužba.Uslijedila je duga šutnja.Sudac Waldman obrati se Robertu Di Silvi. - Tvrd-nja gospodiæe Parker je valjana. Doista ste joj ostaviliotvorenu moguænost.Robert Di Silva ga je osupnuto gledao. - AIi jasam samo . . .94 ~ 95- Sud dopušta da se dokazi podnesu kao corpus de-Zicti A.Jennifer zadovoljno odahne. - Hvala vam, gos-podine suèe. - Ona uzme kutiju s poklopcem, podigneje i okrene se prema porotnicima. - Gospoc~e i gospodo,u završnoj rijeèi okružni javni tužilac æe vam reæi daono što æete vidjeti u ovoj kutiji nije direktni dokaznimaterijal. Imat æe pravo. Reæi æe vam da u njoj nemaništa što bi povezivalo to oružje s pokojnikom. Imat æepravo. Ovaj dokazni materijal podnosim iz drugih raz-loga. Veæ danima slušate kako ,je okrutni optuženik,izgrednik, visok metar i devedeset, nasilno napao Ray-monda Thorpea, visokog samo metar i šezdeset. Slikakoju vam je tako brižljivo, i lažno, prikazala optužba,;ovori o krvožednom siledžiji koji je bez razloga ubiodrugog kažnjenika. Ali upitajte sami sebe: Nema li uvi-jek bar nekakvog povoda? Pohlepa, mržnja, strast, bilošto? Uvjerena sam - tako mi života mog branjenika- da je postojao povod za to ubojstvo. Jedini povod, kaošto vam je okružni javni tužilac sam rekao, koji op-ravdava ubojstvo, jest samoobrana. Èovjek koji se borida saèuva život. Èuli ste izjavu Howarda Pattersona dase u r.jegovoj pralt,;i dogaClaju ubojstva u zatvoru, dakažnjenici doista proizvode ubojito oružje. Drugim rije-Lima, moguæe je da je Raymond Thorpe bio naoružantakvim oružjem, da je upravo on napao opiuženoga ida je optuženi, nastojeæi zaštiti sebe, bio prisiljen ubitiga - u sa~rrcoobrani. Ako odIuèite da je Abraham Wilsonokrutno - bez ikakvog povoda - ubio Raymonda Thor-pea, onda ga morate proglasiti krivim prema optužnici.Ako pak, nakon pregleda ovog materijala, i najmanjesumnjate u svoju odluku, onda je vaša dužnost da do-nesete odluku da optuženi nije kriv. - Kutija joj je po-stala teška. - Kad sam prvi put pogledala u ovu kutiju,nisam mogla povjerovati svojim oèima. Možda æe i vamaizgledati nevjerojatno - ali vas molim da se sjetite ka-ko je donesena ovamo uz prowjed pomoænika upravi-

telja zatvora Sing Sing. Ovo je, dame i gospodo, zbirkazaplijenjenog oružja što ga tajno izraduju kažnjenici uSing Singu.Kad je Jennifer krenula prema porotnièkoj loži kaoda se spotaknula i izgubila ravnotežu. Kutija joj je is-pala iz ruke, poklopac je naglo poletio uvis, i sadižajse prosuo po podu sudnice. Porotnici su se stali brzodizati da bi bolje vidjeli. Zurili su u zbirku groznogoružja što je ispala iz kutije. Bilo je tu gotovo stotinupredmeta svih velièina, oblika i vrsta. Sjekire »domaæeproizvodnje·< i mesarski noževi, mali bodeži i škare ubo-jitog izgleda, fino izbrušenih krajeva, improvizirane saè-marice i velika, prijeteæa mesarska sjekira. Bilo je tui tanke žice s drvenim dršcima za davljenje, pa kožnatipendrek, naoštren pijuk za led, jedna maèeta.Gleðaoci i reporteri bili su na nogama pružajuæi vra-tove da bolje vide arsenal rasut po padu. Sudac Wald-man je Ijutito udarao èekiæem da smiri prisutne.Sudac Waldman pogleda Jennifer izrazom koji nijeznala objasniti. Podvornik pohita da pokupi sadxžaj ku-tije s poda, ali Jennifer samo odmahne rukom.- Hvala - reèe. - Sama æu.Praæena pogledima gledalaca i porotnika, Jennifer jekleknula i stala kupita oružje i stavljati ga natrag u ku-tiju. Radila je polako rukujuæi njime oprezno, bezizra-žajno gledajuæi svaki pojedini predmet prije nego štoga je vratila u kutiju. Porotnici su ponovno sjeli, ali supromatrali svaki njezin pokret. Trebalo joj je punih petminuta da vrati oružje u kutiju, dok je javni tužilacDi Silva sjedio kipteæi od bijesa.Kad je Jennifer vratila posljednji primjerak uboji-tog arsenala u kutiju, ustala je, pogledala Pattersona,zatim se okrenula i obratila Di Silvi: - Svjedok je vaš.Bilo je prekasno ispraviti grešku koju je napravio. -Nemam pitanja - reèe okružni javni tužilac.- Onda bih l:ao svjedoka pozvala Abrahama Wil-sona.% Gnjev anac:as.~- I kad vas je napao naoružan jednim i drugimoružjem, bili ste prisiljeni da ga ubijete kako biste spa-sili vlastiti život?- Da, gospodo.- Hvala.Jennifer se obrati Di Silvi. - Svjedok je vaš.Robert Di Silva ustane i polako pride Wilsonu.- Abrahame Wilsone, ubili ste i prije, zar ne? Hoæureæi da ovo nije vaše prvo ubojstvo.- Pogrešio sam i sad plaæam za to. Ja. . .- Poštedite nas propovijedi. Odgovorite samo da iline.- Da.- Znaèi, ljudski život za vas nema mnogo vrijed-nosti.- Nije istina. Ja. . .

- Smatrate li da dva ubojstva znaèi cijeniti ljud-ski život? Koliko biste ljudi ubili da niste cijenili ljud-sk: život? Pet? Deset? Dvadeset?Izazivao je Wilsona, i on je ubrzo nasjeo. Èeljust muse èvrsto stisnula, a lice smraèilo od gnjeva. Pazi, Ab-rahame!-- Ubio sam samo dvojicu.- Samo! Ubili ste samo dvojicu! - Javni tužilacstrese glavom glumeæi oèaj. Posve se približio Wilsonui podigao pogled prema njemu. - Kladim se da vamvaša visina daje osjeæaj moæi. Sigurno se pomalo osje-æate kao Bog. Kad god zaželite, možete èovjeku odu-zeti život - jedanput ovdje, drugi put tamo . . .Abraham Wilson skoèi na noge uzdignuvši se u svojsvojoj visini. - Svinjo!Ne! zaklinjala ga je u sebi Jennifer. Nemoj!- Sjednite! - zagrmi Di Silva. - Jeste li se takoraspalili kad ste ubili Raymonda Thorpea?- Thorpe je htio ubiti mene.- Ovim? - Di Silva podigne mesarski nož i kliješta.- Siguran sam da ste mu mogli oduzeti taj nož. - Za-vrtio je kliješta. - A ovoga ste se uplašili? - On seobrati poroti s omalovažavanjem dižuæi kliješta. - Ovone izgleda tako strašno ubojito. Da vas je pokojnik mo-98 ] ~' 99gao time udariti po glavi, dobili biste malu kvrgu. èemutoèno služe ova kliješta, gospodine Wilsone?- Za drobljenje muda - reèe tiho Abraham Wil-son.Porota je zasjedala osam sati.Robert Di Silva i njegovi ponaoænici otišli su iz sud-nice na pauzu, a Jennifer je ostala na svom mjestu. Nijese mogla otrgnuti sa stolice.Kad su porotnici jedan po jedan izišli iz sudnice, KenBailey pric~e Jennifer. - Kako bi bilo da odemo nahavu?- Ne bih mogla popiti ni gutljaja.Sjedila je u sudnici, bojeæi se maknuti, a ljude okosebe vidjela je samo kao u magli. Gotovo je. Uèinila jesve što je mogla. Sklopila je oèi i pokušavala se moliti,ali strah u njoj bio je prejak. Osjeæala se kao da æe jezajedno ~~ Abrahamom Wilsonom osuditi na smrt.Porotr.ici ~u se vraæali u sudnicu, mraènih i zloslutnihlica, a Jenniferino srce je brže zakucalo. Vidjela je nanjihovim licima da æe Wilsona proglasiti krivim. ~inilojoj se da æe se onesvijestiti. Pogubit æe èovjeka zbognje. Prije svega, nije se ni smjela prihvatiti te obrane.Kakvog li prava ima da uzima ljudski život u svojeruke? Mora da je luda kad je pomislila da bi moglapobijediti tako iskusnog suparnika kao što je Robert DiSilva. Htjela je otrèati porotnicima prije nego što iz-reknu presudu i reæi im: èekajte! Abraieam Wilson nijeinaao pravedno sucienje. Dopustite, ~n.olim vas, da gabrani drugi advokat, bolji od ~nene.No, bilo je prekasno. Jennifer kradomice pogledaAbrahama Wilsona. Sjedio je nepomièno kao kip. Osje-

æala je da više iz njega ne izbija mržnja, samo krajnjioèaj. Htjela je nešto reæi da ga utješi, ali nije nalazilarijeèi.Sudac Waldman reèe: - Je li porota donijela od-luku?- Da, gospodine suèe.Sudac Waldman kimne glavom i poslužitelj pridepredsjedavajuæem porote, uzme od njega komad papirai pruži ga sucu. Jennifer se èinilo da æe joj srce isko-èiti iz grudi. Nije mogla disata. Htjela je zaustaviti tajtrenutak, zamrznuti ga zauvijek prije nego što se pro-èita presuda.Sudac Waldman promatrao je papiriæ u svojim ru-kama, a zatim polako pogledao po sudnici. Njegov po-gled zaustavio se na èlanovima porote, na Robertu DiSilvi, na Jennifer i napokon na Abrahamu Wilsonu.- Neka optuženi ustane.Abraham Wilson ustane. Pokreti su mu bili polaganii umorni, kao da mu je presušila sva energija.Sudac stane èitati s papira što ga je držao u rukama.- Ova porota smatra optuženog, Abrahama Wilsona,nedužnim za djelo u smislu optužnice.Nakon trenutaènog muka daljnje se suèeve rijeèi iz-gubiše u urliku iz publike. Jennifer je stajala, zapa-njena, ne vjerujuæi vlastitim ušima, pa se bez rijeèi ok-rene prema Abrahamu Wilsonu. Zagledao se na tren unju svojim malim, podmuklim oèima, a zatim mu se ruž-no lice ozari najsrdaènijim smiješkom što ga je Jenniferikada vidjela. Prignuo se i èvrsto je stisnuo, dok je Jen-nifer uzalud pokušavala suzdržati suze.Novinari su se gurali oko Jennifer tražeæi od nje dadade izjavu, obasipajuæi je pitanjima.- Kako se osjeæate kao pobjednica?- Jeste li se nadali da æete dobiti proces?- Sto biste uèinili da su Wilsona poslali na elek-triènu stolicu?Jennifer je na sva pitanja odmahivala glavom. Nijese mogla prisiliti da razgovara s njima. Došli su ovamoda gledaju spektakl, da vide kako èovjeka tjeraju usmrt. Da je odluka ispala drugaèije. . . Nije mogla podni-jeti pomisao na to. Stala je skupljati papire i gurati ihu tor bu.- Sudac Waldman bi htio da doc~ete u njegov kabi-net, gospoðice Parker - obrati joj se podvornik.Zaboravila je da æe morati odgovarati zbog nepošti-van ja suda, ali sada joj to nije uopæe bilo važno. Važna100 I 101je bila samo èinjenica da je Abrahamu Wilsonu spasilaživot.Jennifer baci pogled prema stolu optužbe. Okružnijavni tužilac je bijesno trpao spise u torbu grdeæi jednogod svojih pomoænika. Primijetio je da ga Jennifer pro-matra. Pogledi im se ukrstiše, rijeèi nisu bile ni po-trebne.Kad je Jennifer ušla u kabinet, sudac Waldman sje-dio je za pisaæim stolom. - Sjednite, gospodice Parker

- reèe joj odsjeono. Jennifer sjedne. - Neæu dopustitini vama ni bilo kome da pravi iz moje sudnice jeftinupredstavu.Jennifer porumeni. - Spotaknula sam se. Nisammogla sprijeèiti ono . . .Sudac Waldman podigne ruku. - Molim vas, pošte-dite me. - Jennifer èvrsto stisne usne.Sudac Waldman nagne se prema njoj. - Još neštone podnosim u sudnici, a to je drskost. - Jennifer gaje oprezno promatrala, ali nije ništa rekla. - Danasposlije podne pr~ešli ste sve granice. Shvaæam vašu pre-veliku gorljivost u obrani ljudskog života. Zbog toga samodluèio da vas ne pozivam na odgovornost zbog nepo-štivanja suda.- Hvala, gospodine suèe. - Jennifer je jedva iz-govorila te rijeèi.Suèevo lice bilo je bezizražajno kad je nastavio: -Nakon svakog procesa gotovo redovito osjeæam da li jepravda zadovoljena ili nije. U ovom sluèaju, iskrenogovoreæi, nisam posve siguran. - Jennifer je èekala danastavi.- To je sve, gospodice Parker.Jennifer je ponovno bila u prvom planu u veèernjimizdanjima novina i na televizijskim novostima, ali ovajput kao junakinja. Ona je bila pravnièki David koji jepogubio Golijata. Njena slika i slike Abrahama Wilsonai okružnog javnog tužioca Di Silve preplavile su na-slovne stranice. Jennifer je gutala svaku rijeè iz re-portaža i naslaciivala se njima. Uživala je u pobjedinakon sve sramote što ju je do tada iskusila.Da to proslave, Ken Bailey ju je odveo na veèeru uLuchow, gdje je Jennifer prepoznao šef sale i nekolikogostiju. Nepoznati ljudi obraæali su joj se po imenu ii èestitali joj. Bio je to opojan doživljaj.- Kako se osjeæaš kao slavna osoba? - naceri seKen.- Sva sam omamljena.Netko je poslao bocu vina na njihov stol.- Ne moram ništa popiti - reèe Jennifer. - Kaoda sam veæ pijana.No bila je žedna pa je ispila tri èaše vina dok jeprežvakavala proces s Kenom.- Bojala sam se. Znaš li što znaèi imati u rukamaneèiji život? Kao da se igraš Boga. Možeš li zamislitinešto strašnije? Zaboga, pa ja sam iz Kelsa. . . Hej, Ken,možemo li naruèiti još jednu bocu vina?- ~to god hoæeš.Ken je narv,ièio sveèanu veèeru, ali Jennifer je bilasuviše uzbuc~ena da bi jela.- Znaš li što mi je Abraham Wilson rekao kad smose prvi put vidjeli? Rekao je: »Ti se stavi u moju kožu,a ja u tvoju, pa æemo se zezati o mržnji ·~ Ken, danassam i bila u njegovoj koži, i znaš što? Mislila sam da æeporota mene osuditi. Osjeæala sam se kao da æe menepogubiti. Ljubim Abrahama Wilsona. Možemo li naru-èiti još malo vina?

- Nisi pojela ni zalogaja.- Žedna sam.Ken ju je zabrinuto promatrao dok je punila i praz-nila èaše. - Polako.Ona lagano odmahne rukom. - To je kalifornijskovino. Pije se kao voda. - Ona ponovno otpije gutljaj.- Ti si moj najbolji prijatelj? Znaš li tko nije mojnajbolji prijatelj? Vcliki Robert Di Silva. Di Silva.- Di Silva.- I on. Mrzi me. Jesi li vidio kako se držao? Ooo,pošizio je! Rekao je da æe mi prisjesti sud. Ali nije,zar ne?102 ~ 103~Bilo je dva sata poslije ponoæi kad je Ken dopratioJennifer kuæi. Pomogao joj je da se popne èetiri kata ida ude u svoj staniæ. Teško je disao od penjanja.- Znaš - reèe Ken - osjeæam posljedice svag onogvina.Jennifer ga sažalno pogleda. - Zašto piješ kad tiškodi?I onesvijesti se.Probudila ju je prodorna zvonjava telefona. Ona paž-ljivo posegne za aparatom, ali i od tog laganog pokretacijelim joj tijelom prostruji nepodnošljiva bol.- 'alo. . .- Jennifer? Ovdje Ken.- 'alo, Ken.- Kao da ti je jezivo. Kako si?Malo je razmišljala. - Mislim da mi nije dobro. Ko-liko je sati?104.- Skoro æe podne. Bit. æe bolje da dodeš ovamo. Ov-dje je pravi pakao.- Kene, mislim da umirem.- Slušaj. Ustani . . . polako . . . uzmi dva aspirina iistuširaj se hladnom vodom, popij šalicu tople crnekave i vjerojatno æeš preživjeti.Kad je Jennifer sat kasnije stigla u kancelariju, bilojoj je bolje. Nije mi dobro, pomisli Jennifer, ali mi jebolje.Kad je ušla u kancelariju, oba su telefona zvonila.- To je za tebe - naceri se Ken. - Ne prestajuzvoniti! Trebat æe ti centrala.Bili su to pozivi iz novinskih agencija, ilustriranihèasopisa, s televizije i radio-stanica, i svi su htjeli de-taljne reportaže o Jennifer. Preko noæi je postala slavnaliènost. Bilo je i drugih poziva o kakvima je jednomsanjala. Odvjetnici iz velikih advokatskih kancelarija,koje su je prije ignorirale, sada su je nazivali da je upi-taju kad bi joj odgovaralo da se sastanu.U svojoj kancelariji u središtu Manhattana Rober~t DiSilva je urlao na svog prvog pomoænika. - Lelim daotvorite tajni dosje o Jennifer Parker. ~elim biti oba-viješten o svakoj njenoj stranci. Jasno?- Da, gospodine.

- Onda, na posao!1059.- Ako je on profe5ionalni ubojica, onda sam ja dje-vica. Cijeli život se samo preserava za sitnu lovu.- To dupe je doplazilo do mene i tražilo da kažem1~'Iikeu koju dobru rijeè za njega. Rekao sam: »Hej, pae-sano, ja sam samo soldat, znaš?« Ako Mike treba novogpucaèa, ne mora ga tražiti mec~u govnima.- Pokušao te nasanjkati, Sal.- ~deka, odmah sam ga odšacao. Nema strica, a akonemaš strica _ u ovom poslu, ti si obièan drek.Razgovarali su u kuhinji u tristogodišnjoj seljaèkojkuæi u sjevernom dijelu New Jerseyja, nekadašnjoj na-stambi njemaèkih doseljenika.Bilo ih je trojica: Nick Vito, Joseph Colella i Salva-tore »Cvjetiæ« Fiore.Nick Vito bio je mrtvaèki blijed, tankih, gotovo ne-vidljivih uaana i tamnozelenih oèiju bez sjaja. Na noga-ma je imao bijele kratke èarape i cipele koje su sta-_jale dvije stotine dolara.Joseph »Veliki Joe« Colella bio je gora od èovjeka,granitni monolit, a kad je hodao, nalikovao je na po-kretnu zgradu. Netko ga je jednom nazvao povrtnja-kom. »Colella ima nos kao krumpir, .uši rascvjetane kaocvjetaèa, a mozak ne veæi od zrna graška.«Colella je imao blag, visok glas i varljivo uglaðenoponašanje. Imao je trkaæeg konja i nepogrešiv smisaoda odabere pobjednika. Bio je obiteljski èovjek sa že-nom i šestoro djece. Njegova su specijalnost bili revol-veri, droga i lanci. Joeova žena bila je stroga katolki-nja, i nedjeljom, kad Colella nije radio, uvijek bi vodiosvoju obitelj u crkvu.Treæi èovjek, Salvatore Fiore, bio je gotovo patu-ljak. Visok metar i pedeset pet i težak pedeset pet kila:Lice mu je bilo bezazleno kao u djeèaka što pjeva ucrkvenom zboru, a revolverom je rukovao spretno kaoi nožem. Neobièno je privlaèio žene pa se hvalio daosim žene ima i pet-šest prijateljica i prekrasnu ljubav-nicu. Fiore je prije bio džokej i takmièio se na svimhipodromima od Pimlica, do Tijuane. Kad je komesarza trke u Hollywood Parku diskvalificirao Fiorea zbogdopinga konja, komesarovo tijelo su nakon tjedan dananašli kako pluta na jezeru Tahoe.Sva trojica bili su soldati u obitelji Antonija Gra-nellija, ali ih je doveo Michael Moretti, i oni su pripa-dali njemu, dušom i tijelom.U blagovaonici se održavao sastanak Obitelji. Na èelustola sjedio je Antonio Granelli, capo najmoænije mafi-jaške Obitelji na istoènoj obali. Sa sedamdeset i dvijegodine bio je još uvijek snažan muškarac, širokih rad-nièkih pleæa i grudi, s kuštravom sijedom kosom. Rodenu Palermu, na Siciliji, Antonio Granelli došao je u Ame-riku kad mu je bilo petnaest godina i poèeo raditi upristaništu na jugozapadnoj obali Manhattana. Kad jenavršio dvadeset i prvi rodendan, bio je veæ zamjenik

poslovode pristaništa. Jednom su se njih dvojica posva-c~ali, i kad je poslovoda nestao na tajanstven naèin, An-tonio Granelli je preuzeo njegovo mjesto. Tko kod jehtio raditi na pristaništu, morao mu je platiti. Koristiose tim novcem da bi zapoèeo uspon do moæi i ubrzo pro-širio poslovanje sa zelenaštvom, ilegalnom lutrijom, pro-stitucijom, k~ckarnicama, drogom i ubojstvima. Tokomgodina protiv njega su trideset i dva puta podnijeli tuž-bu, ali je bio osuðen samo jedanput zbog nanošenjalakše tjelesne povrede. Granelli je bio nesmiljen èo-vjek, sirovo prepreden poput seljaka i potpuno amo-ralan.106 ;~ 107Granelliju slijeva sjedio je Thomas Colfax, consigli-ere Obitelji. Prije dvadeset i pet godina Colfaxa je èe-kala briljantna buduænost korporacijskog odvjetnika, alinakon što je jednom branio neku malu kompaniju zapromet maslinovim uljem, za koju se pokazalo da jepod kontrolom mafije, malo-pomalo su ga namamili daobavlja i druge odvjetnièke poslove za mafiju sve doknapokon Obitelj Granelli nije postala njegova jedinastranka. Ta mu je stranka donosila mnogo novaca, iThomas Colfax se obogatio nekretninama i bankovnimraèunima po cijelom svijetu.Desno od Antonija Granellija sjedio je Michael Mo-retti, njegov zet, Michael je bio ambiciozan, i ta karak-terna crta je Granellija nervirala. Michael se nije ukla-pao u šablonu Obitelji. Njegov otac, Giovanni, dalekirodak Antonija Granellija, nije se rodio na Siciliji, negou Firenci. Morettijevi su veæ i zbog toga bili sumnjivi- svatko je znao da Firentincima ne treba vjerovati.Giovanni Moretti došao je u Ameriku i otvorio po-stolarsku radionicu, i vodio ju je pošteno; nije èak imaoni prostoriju u stražnjem dijelu za kockanje, zelenaše-nje ili djevojke. Zato im je bio glup.Giovannijev sin Michael bio je posve drukèiji. Stu-dirao je na Yaleu i završio ekonomiju na Wharton Scho-ol of Business. Kad je Michael završio školovanje, do-šao je ocu s jednom molbom: htio je upoznati svog da-ljeg roðaka, Antonija Granellija. Stari postolar posje-tio je rodaka i ugovorio sastanak. Granelli je bio uvje-ren da ga je Michael došao moliti za zajam kako bi mo-gao zapoèeti nekakav posao, možda otvoriti postolarskuradionicu kao njegov tupavi otac. No, iznenadio se.- Znam kako æu vas obogatiti - poèeo je MichaelMoretti.Antonio Granelli pogledao je drskog mladiæa i strp-ljivo mu se nasmiješio. - Ja sam bogat.- Niste. Samo mislite da ste bogati.Smiješka je nestalo. - O èemu ti to, do vraga, pri-èaš, dijete?Michael Moretti mu je sve objasnio.U poèetku su potezi Antonija Granellija bili opreznijer je iskušavao svaki pojedini Michaelov savjet. No,sve je savršeno uspijevalo. Dok su se Granellijevi prijebavili unosnim protuzakonitim djelatnostima, pod nad-

Lorom Michaela Morettija poslovi su se razgranali. Veænakon pet godina Obitelj je preuzela desetke »èistih..poduzeæa - klaonice, tkaonice platna, restorane, pre-voznièke kompanije i tvornice lijekova. Michael je pro-nalazio kompanije kojima je loše išlo pa im je trebalafinancijska pomoæ, a Obitelj bi ulazila u posao kao spo-mdni kompanjon i postepeno preuzimala kompaniju po-kupivši sve što se dalo pokupiti. Stare kompanije nabesprijekorr.om glasu našle bi se odjednom pod ste-èajem. No poduzeæa s unosnim poslovanjem nije ispuš-tao iz ruk a, veæ bi mnogostruko poveæao dobit zato štosu rad:~ike u tim poduzeæima kontrolirali njegovi sin-dikati, kompanija ih je osiguravala preko jednog od osi-gurava;uæih društava što su pripadala Obitelji, a i au-tomobile su kupovali od trgovca iz Obitelji. Michael jestvorio simbiotskog diva, niz poduzeæa kojima je nepre-?cidno muzao potrošaèe - a >·mlijeko« je curilo Obitelji.Usprkos vspjesima, Michael Moretti je znao da muholožaj nije siguran. Pošto je Antoniju Granelliju ot-vorio bogate, savršene horizonte zakonitog poslovanja,Granelli ga više nije trebao. Bio je skup zato što je jošu poèetku r~govorio Antonija Granellija da mu dajepostotak: tada su. dakako, svi vjerovali da Michael neæedonijeti Obitelji mnogo novaca. No, kad su Michaeloveideje poèele donositi plodove i dobit poèela pritjecati,Granelli je stao pomnije razmišljati. Michael je sluèajnosaznao da je Granelli održao sastanak kako bi raspraviošto æe Obitelj s njim.- Ne volim gledati kako sav taj novac od:azi ma-lome - rekao je Granelli. - Moramo ga se riješiti.Michael je izigrao taj plan oženivši se u Obitelj. Rosi,Granellijevoj jedinici, bilo je devetnaest godina. Majkajoj je umrla pri porodu, i Rosa je bila odgojena u samo-stanu i smjela je doæi kuæi samo za vrijeme praznika.~tac ju je obožavao i brinuo se da bude potpuno zašti-æena. Za vrijeme uskršnjih školskih praznika Rosa seupoznala s iVIichaelom Morettijem. Kad se vratila u sa-108 ~ i09mostan bila je veæ smrtno zaljubljena u njega. Pomisaona privlaènog tamnoputog mladiæa navodila ju je da uosami svoje sobe radi stvari koje su, kako su stalnoponavljale opatice, bile smrtni grijeh.Antonio Granelli živio je u zabludi: bio je uvjerenda njegova kæerka misli kako je on samo us.pješan pos-lovan èovjek; medutim, tokom godina kolegice su Rosipokazivale u novinama i ilustriranim èasopisima èlankeo r~jezinom ocu i njegovom pravom poslu, i Rosa jeuvijek znala kad god je vlada pokušala optužiti i osu-diti nekoga iz Obitelji Granelli. Nikada nije s ocem otome razgovarala, pa je tako ostao sretan u.. uvjerenjuda njegova kæerka ništa ne zna i da je pošteðena neu-godne istine.Da ju je znao, istina bi iznenadila Granellija, jer jeRosa smatrala poslove svog oca neobièno uzbudljivim.Mrzila je samostansku disciplinu, pa je stoga ubrzo za-mrzila svaki autoritet. Maštala je o svom ocu kao 0

nekakvom Robinu Hoodu, koji izaziva vlasti i prkosiim. Æinjenica da je Michael Moretti važna liènost u or-ganizaciji njenog oca, èinila ga je još uzbudljivijim.Od samog poèetka Michael je bio vrlo oprezan u po-našanju prema Rosi. Kad bi uspio ostati s njom nasa-mu, vatreno bi se ljubili i grlili, ali Michael je uvijekpazio da ne prekoraèi granice dopuštenog. Rosa je biladjevica, i ona je htjela - žarko željela - da se predaèovjeku kojega ljubi. Michael je bio onaj koji se us-truèavao.- Previše te poštujem, Rosa, da bih legao s tobomu krevet prije braka.Zapravo, Antonio Granelli je bio onaj kojega je Mic-hael previše poštovao. Išèupao bi mi muda, razmišljao je.I tako su, baš u vrijeme kad je Antonio Granelli ras-pravljao o najboljem naèinu kojim bi se riješio Micha-ela Morettaja, Michael i Rosa došli k njemu i objavilimu da se vole i da se namjeravaju vjenèati. Starac jevikao i bjesnio navodeæi stotine razloga zbog kojih æe sebrak ostvariti samo preko neèijeg mrtvog tijela. Ali, na, 110kraju, prava ljubav je pobijedila; pa su Michael i Rosaproslavili velièanstvenu svadbu.Nakon vjenèanja starac je pozvao Michaela u stranu.- Rosa je sve što imam, Michael. Dobro mi pripazi nanju, hoæeš li?- Hoæu, Tony.- Neæu te ispuštati iz oèiju. Pazi da je usreæiš. Znaššto mislim, Mike?- Znam što misliš.- Zaboravi i kurve i flojse. Jasno? Rosa voli ku-hati. Pazi da svaki dan stigneš na vrijeme na veèeru.Budi zet kojim æu se ponositi.- Doista æu se truditi svim silama, Tony.- No, da ne zaboravim, Mike - reèe Granelli n~-marno - sad kad si èlan Obitelji . . . možda bi trebalc~promijeniti onaj dogovor o postocima što sam ga s to-bom sklopio . . .Michael ga potapša po ruci. - Hvala, tata, ali to narr~je dovoljno. Moæi æu kupiti Rosi sve što zaželi.Starac je samo zurio za njim.Bilo je to prije sedam godina i godine koje su slije-dile bile su Michaelu prekrasne. S Rosom se moglo ugod-no i lako živjeti. Obožavala ga je, ali Michael je znaoda bi mogao i bez nje ako bi umrla ili ga ostavila. Jed-nostavno bi našao neku drugu da mu pruži ono što mL~je ona pružala. Nije bio zaljubljen u Rosu. Michael jemislio da ne može voljeti drugo ljudsko biæe; kao damu je nešto ne~dostajaIo.Za ljude nije imao osjeæaja, samo za životinje. Zadeseti roc~endan Michael je dobio štene škotskog ovèara.Bili su nerazdruživi. Nakon šest tjedana neki ga je vo-zaè pregazio i pobjegao, i kad je Michaelov otac rekaoda æe mu kupiti drugog psa, Michael je odbio. Nakoptoga više nije imao psa.Michael je rastao promatrajuæi oca kako robuje ci-

jelog života da zaradi sitnu paru i èvrsto je odluèio daneæe tako živjeti. Znao je što hoæe kad su prvi put prednjim spomenuli slavnog daljeg ro8aka, Antonija Gra-nellija. U Sjedinjenim Dtžavama bilo je dvadeset šest11In~afi,jaških Obitelji, od toga pet u New Yorku, a Obi-telj njegovog rodaka Granellija bila je najmoænija. Odnajranijeg djetinjstva gutao je prièe o mafiji. Otac muje prièao o ··sicilijanskoj noæi·< 10. rujna 1931, kad jemoæ i vlast prešla u druge ruke. U toj jednoj jedinojnoæi Il~ladotccrci u mafiji izvršili su krvavi udar i likvi-dirali èetrdesetoricu Mustache Petes, staru gardu kojaje emigrirala sa Sicilije.liIichael je bio iz nove generacije. On se riješio sta-i~og naèina razmišljanja i donio u mafiju svježe ideje.Sve Obitelji sada je nadzirala nacionalna komisija oddevet èlanova, i Michael je znao da æe jednoga danabiti na èelu te komisije.Michael je promatrao dvojicu muškaraca koji su sje-dili za stolom u blagovaonici stare seljaèke kuæe. Anto-uio Granelli æe još poživjeti ko,ju godinu, ali, uz malosreæe, ne dugo.Thomas Colfax bio mu je neprijatelj. Odvjetnik jebio protiv Michaela od samog poèetka. S Michaelovimutjecajem na starca smanjivao se Colfaxov.Michael je u Organizaciju dovodio sve više svojihIjudi, ljudi poput Nicka Vita i Salvatorea Fiorea i Jo-sepha Colelle koji su mu bili silno odani. Thomasu Col-faxu nije se to svidalo.Kad su Michaela optužili zbog ubojstva braæe Ra-mos, i Camillo Stela pristao da protiv njega svjedoèi nasudu, stari odvjetnik je povjerovao da æe se napokonriješiti Michaela jer se optužnica okružnog javnog tuži-oca temeljila na neoborivim dokazima.Michaelu je usred noæi sinuo naèin kako da se iz-vuèe. U èetiri sata ujutro otišao je u telefonsku govor-nicu i nazvao Josepha Colellu.- Iduæi tjedan nekoliko novih odvjetnika položitæe zakletvu za prijem u Okružno javno tužilaštvo. Mo-žeš li mi doznati njihova imena- Svakako, Mike. Ništa lakše od toga.- Još nešto. Nazovi Detroit i reci im da mi pošaljujungfera - nekog od momaka kojem policija još nijestala na rep.112Dva tjedna kasnije Michael Moretti je sjedio u sud-nici promatrajuæi nove pomoænike okružnog javnog tu-žioca. Pažljivo ih je gledao, i oèi su mu, istražujuæi iprosudujuæi, kružile od lica do lica. Njegov plan bio jeopasan, ali možda æe uspjeti baš zato što je bio drzak.Pomoænici su bili mladi poèetnici koji æe biti prenervoz-ni da mnogo ispituju, ali æe jedva èekati priliku da ne-što obave i ostave dobar dojam... Netko æe se sigurnohtjeti istaknuti.Michael je napokon odabrao Jennifer Parker. Svi-dalo mu se što je neiskusna i napeta i što to nastoji

prikriti. Svidalo mu se što je žena i što æe zbog togabiti uzrujanija nego muškarci. Zadovoljan odlukom, ok-renuo se prema èovjeku u sivom odijelu što je sjedio u

gledalištu i kimnuo glavom prema Jennifer. To je bilosve.Pratio je kako okružni javni tužilac završava ispiti-vanje Camilla Stele, obraæa se Thomasu Colfaxu i ka-že: - Svjedok je vaš. - Pa Thomasa Colfaxa i njego-ve rijeèi. Ako dopuštate, gospodine suèe, sada je skoropodne. Ne bih rado prekidao ispi!ivanje svjedoka. Smi-je~rn li tražiii da sud sada prekine raspravu radi ruèka,a ja bih u tom sluèaju ispitao svjedoka poslije podne?Zatim je objavljena pauza. Sada je pravi trenutak!Gledao je kako se njegov èovjek neupadljivo pri-kljuèuje skupini ljudi što se nagurala oko okružnogjavnog tužioca i uranja u nju. Nekoliko trenutaka kas-nije prišao je Jennifer i pružio joj veliku omotnicu. Mic-hael je sjedio zadižavajuæi dah i mislima prisiljavajuæiJennifer da uzme omotnicu i krene prema sobi za svje-doke. To je i uèinila. Michael Moretti se opustio tekkad ju je ugledao kako se vraæa.Bilo je to prije godinu dana. Novinari su djevojlcupribili na križ, ali to je bio njen problem. Michael nijeviše ni pomišljao na nju sve dok nedavno novine nisupoèele objavljivati priloge sa sudenja Abrahamu Wil-sonu. Izvukli su iz ladice i proces Michaelu Morettiju iulogu Jennifer Parker u njemu. Objavili su njezinu sli-ku. Bila je prava ljepotica, ali ne samo to - bila jee Gn;rv anQela113svjesna swoje neovisnosti i to ga je uzbudilo. Dugo jepromatrao njezinu sliku.IVIichael je stao pratiti proces Abrahamu Wilsonu sasve veæim zanimanjem. Kad su momci nakon poništenj,iprocesa Michaelu Morettiju slavili pobjedu. SalvatoreFiore je nazdravljajuæi rekao: - Svijet se otarasio jošjednog jebenog advokata.No, svijet se nje,nije otarasio, razmišljao ,je Michael.Tennifer Parker se vratila i još je bila tu i bo~ila se, iMichaelu se to svidalo.Vidio ju ;e sinoæ na televiziji kako govori o svojo,jpobjedi nad Robertom Di Silvom, i osjeti~ je èudnu ra!`draganost.Antonio Granelli upita: - Nije li to ona kujoj si r.e-mjestio kanarinca, Mike?- Aha. Ta ima soli u glavi, Tony. Možda æe nan~koristiti jednoga dana.10.Dan nakon donošenja presude Abrahamu Wilsonu t~-lefonirao je Adam Warner. - Samo sam nazvao da vamèestitam.Jennifer je odmah prepoznala njegov glas. Zaèudilase koliko je na nju djelovao.- Ovdje...- Znam. - O Bože, pomisli Jennifer. Zašio sa~n to

rekla? Zbog èega bi davala Adamu do znanja kako jena njega mislila u posljednjih nekoliko mjeseci?- Htio sam vam reæi da ste po mom mišljenju fan-tastièno branili Abrahama Wilsona. Zaslužili ste tajuspjeh.- Hvala. - Sad æe spustiti slušalicu, pomisli Jenni-fer. Više ga nikad neæu vidjeti. Vjerojatno ima previšeposla sa svojim haremom.- Zanima me da li biste htjeli sa mnom na veèerujednoga dana? - govorio je Warner.Muškarci mrze djevojke koje odmah kažu da. - ~tomislite veèeras?Jennifer osjeti po njegovom glasu da se smješka. -Na žalost, slobodan sam tek u petak naveèer. Jeste lizauzeti?- Nisam. - Gotovo je rekla: Naravno da nisam.- Da doc~em po vas kuæi?114 ~ ~' 115FJennifer je razmišljala o svo~n sumux:nom malomsèanu s neravnom sofom, s daskom ::a glaèanje u kutu.- Možda bi bilo jednostavnije da se negdje nadem~.- Svida li vam se kuhinja kod Lutece?- Mogu li vam to reæi nakon veèere'?On se nasmije. - U u.~am?- Fino. U osam.r ino. Jer.nifer spusti slu~alicu. Sjedila je obuzetaeuforijom. To je smiješno, pomisli ona. Vjerojatno jeoženjen i irna gomilu djece. Još one veèeri zapazila jegotovo odmah da Adam nema vjenèani orsten. Nedos-tatan dol~azn.i mater~ijal, pomisli zajedljivo. Doista bitrebao gostojati zakon ko,ji bi prisiljavao sve muževeda nos° vjenèani prsten.Ken Bailey ude u kancelariju. - Kako naša vele-advGkatica? - Pogledao ju je pažljivije. - Izgledaš kauda si upravo progutala stranku.Oklijevala je, pa ga unitala: - Kene, moreš li mipribaviti podatke o nekome?On pride njenom pisaæem stolu, pa uzme notes iolovku. - Da èujem. O kome?Zaustila je da kaže Adamovo ime, pa stala. Osjeæalase glupo. Kojim pravom zabada nos u privatni životAdama Warnera? Zaboga, pomisli, samo te zamolio das njim veèeraš, a ne da se zedaš za njega. - Nije važno.Ken spust.i olovku. - Kako god želiš.- Kene. . .- Da?-- Adam Warner. Zove se Adam Warner.Ken je iznenadeno pogleda. - Do vragu, pa za njegati ne moram tražiti podatke. Samo èitaj novine.- ~to znaš o njemu?Ken Bailey se zavali u stolicu suèelice Jennifer ispoji ispružene prste. - Da vidimo. On je jedan odkompanjona firme Needham, Fin.ch, Pierce & Warner;završio pravo na Harvardu ; potjeèe iz bogate i otmjeneobitelji; oko trideset i pet godina. . .

Jennifer ga radoznalo pogleda. - Odakle znaš tolikoo njemu?On namigne. - Imam prijatelja na položaju. Prièase da æe se kandidirata za senatora. A govorka se da bi116megao postati i predsjednik. Ima u sebi magnetizam ko-ji privlaèi mase.1 te kako ima, pomisli Jennifer. Nastojala je iduæepitanje pos~~~ što ležernije. - A što znaš o njegovomprivatnom životii?Ken Bailey je èudno pogleda. - Oženjen je kæer-kom bivšeg ministra ratne mornauice. Ona je neæakinjaStewarta Needhama. Warnerovog kompanjona.Pokunjila se. Tako, znaèi.Ken Bailey ju je zbunjer.o prcmatrao. - Odakle toiznenadno zanimanje za Adama Warnera^- S~:mo sam znatiželjna.Nakon što je Ken Bailey otišao, Jennifer je još dugosjedila i razmišljala o Adamu. Pozvao me na veèeru izprofesionalre uljudnosti. Želi mi èestitati. Ali to je veæuèinio telefonski. Nije važn~ zašto. Sutra æu ga ponovrtovictjeii. Ba~> me zanima hoæe li spomenuti da irraa žerr.u.Naravno da neæe. Pa, veèerat æu s Adamorr2 u petak,i to æe hiti kraj.Nešto kasnije tog popodneva telefonirao joj je osob-no Peabody stariji, glava tvrtke Peabody & Peabody.- Veæ dugo se spremam da vas nazovem - reèe. -Zanima me da li bismo nas dvoje jednog od slijedeæihdana mogli zajedno u-uèati.Njegov ležerni ton nije prevario Jennifer. Bila je si-gurna da mu je ruèak pao na pamet tek nakon što je:r:znao kako je završio proces Abrahamu Wilsonu. Si-gurno se nije htio s njom sastati da bi razgwarao o. uru-èivanju sudskih poziva.- Sutra? - predloži on. -- U mon: klubu.Sutradan su se našli na ruèku. Peabody stariji bioie blijed, pedantan èovjek, starija verzija svog sina.rdjegov prsluk nije mogao sakriti poèetak gojuznosti.Otac joj se nije svidio ništa više nego sin.- Našoj je kuæi potreban nadaren procesni odvjet-nik, gospodice Parker. Možezno vam ponuditi poèetnuplaæu od petnaest t.isuæa dolara godišnje.117F-Slušala ga je i razmišljala koliko bi joj ta ponudaznaèila lani kada joj je toliko trebao posao, kad joj jetrebao netko tko æe u nju imati povjerenja.- Uvjeren sam da bi za nekoliko godina mogli ra-èunati i na kompanjonstvo u našoj firmi - nastavi Pea-body.Petnaest tisuæa dolara i kompanjonstvo. Jermifer sesjeti male kancelarije što ju je dijelila s Kenom i svogotrcanog staniæa s imitacijom kamina na èetvrtom katu.Peabody je shvatio njenu šutnju kao pristanak. -Dobro. Htjeli bismo da što prije poènete. Možda bistemogli poèeti u ponedjeljak. Mene . . .

- Ne.- Ništa zato, ako vam ne odgovara ponedjeljak . . .- Htjela sam reæi ne, ne mogu prihvatiti vašu po-nudu, gospodine Peabody - reèe Jennifer i zapanji sa-mu sebe.- Shvaæam. - Nastala je stanka. - Možda bismovam mogli dati poèetnu plaæu od dvadeset hiljada do-lara godišnje. - Pratio je izraz njezinog lica. - Ili dva-deset pet. Zašto ne razmislite?- Razmislila sam. Hoæu ostati samostalna.Poèele su joj dolazit.i stranke. Nije ih bilo previše,niti su bile bogate, ali su bile stranke: Kancelarija jojje postala premalena.Jednog prijepodneva, nakon što je ostavila vani nahodniku dvije stranke dok je razgovarala s treæom, Kenjoj reèe: - Ovako neæe iæi. Morat æeš se odseliti odavdei naæi pristojnu kancelariju u boljem dijelu grada.Jennifer kimne. - Znam. Veæ sam razmišljala otome.Ken se zagledao u papire na svom stolu izbjegava-juæi njen pogled. - Nedostajat æeš mi.- O èemu to prièaš? Moraš iæi sa mnom.Trebalo mu je nekoliko trenutaka da probavi njenerijeèi. On digne glavu i pjegavo mu se Iice nabora odradosnog osmijeha. .- Poæi s tobom' - On se obazre skuèenom prosto-rijom bez prozora. -- I napustiti sve ovo?*11$i'Iduæeg tjedna Jennifer Parker i Ken Bailey preselilisu se u prostranije kancelarijske prostorije u Petoj ave-niji. Nove prostorije bile su jednostavno namještene is~atojale su se od tri sobe; jedna za Jennifer, jedna zaKena i jedna za tajnicu.Tajnica koju su zaposlili bila je mlada djevojka, Cyn-thia Ellman, koja je tek diplomirala na njujorškom sve-uèilištu.- Za sada neæe.te imati mnogo posla - isprièavala seJennifer - ali bit æe bolje.- Oh, znam da hoæe, gospodice Parker. - Glas dje-vojke odavao je obožavanje.Ja sanz joj uzor, pomisli Jennifer. Bože saèuvaj!Ken Bailey ude u sobu. - Hej, postajem osamljen utoj velikoj kancelariji ovako sam. Kako bi bilo da danaspodemo na veèeru i u kazalište?- Na žalost. . . - Bila je umorna i morala je proèi-tati nekoliko raspravnih spisa, ali Ken je bio njen naj-bolji prijatelj i nije ga mogla odbiti.- Vrlo rado.Otišli su gledati Aplauz i Jennifer je beskrajno uži-vala u predstavi. Laureen Bacall je bila fantastièna. Kas-nije su veèerali kod Sardija.Kad su naruèili jelo, Ken reèe: - Imam dvije karteza balet za petak naveèer. Mislio sam da bismo...- Oprosti, Kene. U petak naveèer sam zauzeia.

- Oh. - Glas mu je bio nekako èudno bezbojan.S vremena na vrijeme Jennifer bi otkrila kako jeKen promatra kad je mislio da to ona ne primjeæuje,ali nije mogla objasniti izraz na njegovom licu. Znalaje da je Ken osamljen, premda nikada nije spominjaonikakve prijatelje, niti je ikada s njom razgovarao 0svom privatnom životu. Nije mogla zaboravit~ što jojje Otto isprièao o njemu, pa se pitala zna li Ken i samšto želi od života. Htjela je pronaæi naèin kako da mupomogne.119Jennifer se èinilo da petak neæe nikada dc~æi. Što seviše bližila veèera s Adamom Warnerom, bilo joj je sveteže usredotoèiti se na posao. Zatekla bi se kako nepre-kidno misli na Adama. Znala je da je smiješna. Ta vi-djela ga je samo jedanput u životu, a ipak ga nije mo-gla odagnati iz misli. Nastojala je iznaæi razumno objaš-njenje govoreæi samoj sebi da razmišlja o njemu zatošto ju je spasio kad je bila pred iskljuèenjem iz Od-vjetniè~ke i~omore, a zatim joj slao i str,inke. To je bilaistina, ali Jennifer je znala da to nije sve. Bilo je tu ne-èega što nije mogla objasniti, Bio je to za nju još nepo-znat osjeæaj, privlaènost koju nikada nije osjetila koddrugih muškaraca. Pitala se kako izgleða žena AdamaWarnera. Bila je to nedvojbeno jedna od biranih žena,jecna od onih koje svake srijede prolaze kroz crvenavrata kozmetièkog salona Elizabeth Ardeu radi dotje-rivanja od glave do pete. Vjerojatno umiljata i profi-njena, obavijena atmosferom bogatih i otmjenih druš-tvenih krugova,U deset sati ujutro tog magiènog petka Jennifer senajavila u novi talijanski frizerski salon; Cynthia joj jerekla da u njega zalaze manekenke. U deset i tridesetje otkazala dogovor. U jedanaest se ponovno najavila.Ken Bailey pozvao je Jennifer na ruèak, ali bila jeprenervozna da bi išta jela. Umjesto ?oga otišla je uBendet's gdje je kupila kratku, tamnozelenu haljinu odšifona, koja je odgovarala boji njenih oèiju, par finihsmedih salonki i odgovarajuæu torbicu. Znala je da jeznatno premašila svoj budžet, ali nije se mogla obuz-dati.Na izlasku je prošla pokraj kozmetièkog odjela i,prepustivši se ludom norivu, kunila boèicu parfemaJoy. Bezumno, pomisli, pa on je oženjen.Izišla je iz kancelari,je u pet sati i otišla l:uæi ~a sepresvuèe. Provela je dva sata kupajuæi se i odi,jevajuæiza Adama, a kad je završila, kritièki se pogledala u ogle-dalu. Zatim je prkosno rašèešljala brižljivo friziranu ko-su i svezala ,je straga zelenom vrocnm. Talco je bol,~e,zakljuèi. Ja sam odvjetnica koja æe veèerati s drugimodvjetniko~n. No, kad je zatvorila vrata, ostavila je zasobom diskretan miris ruže i jasmina.Lutece nije bio ni nalik na restoran kakav je Jenni-fer oèekivala. Francuska trobojka vijorila je iznad ulazau omanju zgradu koja je oèito nekada pripadala bogatojobitelji. Unutra je uski hodnik vodio do malog bara,

a iza njega bila je ostakljena terasa, vedra i svijetla,s pletenim stolovima i stolicama i kockastim stolnjacima.3ennifer je na vratima doèekao vlasnik, Andre Soltner.- Izvolite, gospodice?- Imam sastanak s gospodinom Adamom Warnerom.Mislim da sam došla malo prerano.Rukom joj je pokazao prema malom baru. - Hoæeteli nešto popiti ðok èekate, gospodice Parker?- Vrlo rado - reèe Jennifer. - Hvala.- Poslat æu vam konobara.Sjela je i zabavljala se promatrajuæi kako nadolazežene pune nakita i ogrnute nercom sa svojim pratio-cima. Jennifer je èitala i èula o restoranu Lutece. Bioje poznat kao najdraži restoran Jacqueline Kennedy i poizvrsnoj kuhinji.Otmjen, sjedokosi muškarac prišao je njenom ;tolu.- Smijem li vam se na trenutak pridružiti?Jennifer se ukoèi. - ~ekam jednu osobu - poèneona. - Veæ je trebala stiæi. . .On se nasmiješi i sjedne. - Ne mislim vam dodi-javati nepristojnim ponudama, gospo8ice Parker. - Jen-nifer ga zaèuc~eno pogleda ne znajuæi kamo da ga smje-sti. - Ja sam Lee Browning iz firme Holland & Brow-ning. - Bila je to jedna od najpoznatijih odvjetnièkihtvrtki u New Yorku. - Htio sam vam samo èestitati naobrani u procesu Wilson.- Hvala, gospodine Browning.- Upustili ste se u veliki rizik. Bio je to bezizgledansluèaj. -- pažljivo ju je promatrao. - Ako si na krivojstrani beznadnog sluèaja, kažu, pazi da izbjegneš publi-citet. Treba znati nanjušiti zgoditke, bezizgledne sluèa-120 ~, 12Ijeve odbiti. Mnoge ste od nas prevarili. Jeste li veæ na-ruæili piæe?- Nisam. . .- Smijem li vam. . . ? - On domahne konobaru. -Victore, donesite nam bocu šampanjca, molim vas. DomPerignon.- Odmah, gospodine Browning.Jermifer se nasmiješi. - Pokušavate li me impresio-nirati?On se glasno nasmije. - Pokušavam vas zavrbovati.Mogu zamisliti da dobivate mnogo ponuda.- Nešto malo.- Naša firma uglavnom zastupa korporacije, gos-podice Parker, ali neke naše bogatije stranke znaju èe-sto pretjerati pa im je potreban odvjetnik koji æe ihbraniti u kriviènim sluèajevima. Mislim da bismo vammogli dati vrlo privlaènu ponudu. Da li biste htjeli na-vratiti u moju kancelariju da o tome porazgovaramo?- Hvala, gospodine Browning, doista sam polaska-na, ali sam se upravo preselila u vlastitu kancelariju.lVadam se da æu uspjeti.Dugo ju je promatrao. - Hoc:ete. - Digao je glavukad im se netko približio, pa ustao i pružio ruku. - Ka-ko si, Adame?

Jennifer digne glavu i ugleda Adama kako stoji i ru-tiuje se s Browningom. Srce joj stane brže kucati i onaosjeti kako crveni. Glupa školarko!Adam pogleda Jennifer i Browninga i reèe: - Vasdvoje se poznajete?- Upravo smo se poèeli upoznavati - reèe LeeBrowning neusiljeno. - Stigao si malo prerano.- Ili upravo na vrijeme. - On uhvati Jenniferinuruku. - Drugi put više sreæe, Lee.Šef sale priðe Adamu. - Hoæete li sada za svoj stol,bospodine Warnere, ili biste radije najprije nešto popili?- Idemo za stol, Henri.Kad su sjeli, Jennifer se obazre i prepozna pet-šestslavnih osoba.^ Ovo me mjesto podsjeæa na "Tko je tko« - reèeona.- Ono to sada i jest - reèe Adam pogledavši je.Jennifer ponovo osjeti kako je oblijeva rumenilo.Prekini s time, glupaèo. Pitala se koliko li je djevojakaAdam Warner doveo ovamo dok je njegova žena sjedilakod kuæe i èekala ga. Pitala se da li je i jedna od njihikada saznala da je oženjen ili je možda uvijek uspije-vao od njih saèuvati tu tajnu. No, ona je svakako bilau prednosti. Pripremite se na iznenacfenje, gospodineWarnere, pomisli 3ennifer.Naruèili su piæe i veèeru i zabavaljali se æaskajuæi.Prepustila je njemu inicijativu. Bio je duhovit i šar-mantan, ali se ona oboružala protiv njegovog šarma.Nije joj doduše bilo lako. Ubrzo je ustanovila da sesmješka njegovim zabavnim dogodovštinama, smije nje-govim vicevima.To mu neæe ništa koristiti, govorila je sama sebi.lVije tražila avanturu. Progonila ju je sablast njenemajke. Osjeæala je u sebi snažnu strast, ali se nije usu-ctivala istražiti je i osloboditi.Veæ su bili koci deserta, a Adam još nije rekao nijedne jedine rijeèi koja bi se mogla pogrešno protuma-èiti. Jennifer je uzalud gradila obrambeni zid da odbijenapad, jer napada još nije ni bilo, pa se glupo osjeæala.Pitala se što bi Adam rekao da je znao o èemu ona raz-mišlja cijelo veèe. Smješkala se vlastitoj taštini.- Nikada nisam imala prilike da vam zahvalim štoste mi slali stranke - reèe Jennifer. - Èak sam vami telefonirala nekoliko puta, ali. . .- Znam. - Adam zastane, pa zbunjeno doda: -Nisam htio odgovarati na vaše telefonske pozive. - Jen-nifer ga iznenadeno pogleda. - Bojao sam se - reðejednostavno.Dakle, tu smo. Zaskoèio ju je, uhvatio ju je u tre-nutku nepažnje, ali njegove rijeèi bile su nedvosmislene.Jennifer je znala što sada slijedi. No, nije htjela da onto kaže. Nije htjela da bude kao i svi drugi, oženjenimuškarci koji su glumili neženje. Prezirala ih je, a Ada-ma Warnera nije htjela prezirati.122 a 123- Jennifer, morate znati da sam oženjen - reèe tiho

Adam. Zagledala se u njega otvorenih usta.- Oprostite, trebao sam vam to prije reæi. - On seironièno nasmiješi. - Pa, zapravo i nije bilo ranije pri-like, zar ne?- Zašto. . . Zašto ste me pozvali na veèeru, Adame?- upita Jennifer èudno zbunjena.- Zato što sam vas htio ponovno vidjeti.Jennifer se sve èinilo nestvarnim. Kao da ju je po-vukao divovski val plime. Sjedila je i slušala kako AdamIznosi sve što osjeæa i znala je da je svaka rijeè istinita.Znala je to jer je i sama isto osjeæala. Htjela je da pre-stane prije nego što kaže previše. Htjela je da nastavi,da kaže još više.- Nadam se da vas nisam uvrijedio - reèe Adam.Obuzela ga je iznenadna plahost koja je potreslaJennifer.- Adame, ja . . . ja . . .Gledao ju je i premda se nisu ni dotakli, èinilo jojse da je u njegovom zagrljaju.- Prièajte mi o svojoj ženi - reèe ona drhtavimglasom.- Mary Beth i ja smo u braku veæ petnaest godina.Nemamo djece.- Shvaæam.- Ona... Mi smo odluèili da nemamo djece. Bilismo oboje vrlo mladi kad smo se vjenèali. Dugo sam jepoznavao. Naše obitelji su živjele u susjedstvu, u Mai-neu, gdje smo imali ljetnikovac. Kad joj je bilo osam-naest godina, roditelji su joj stradali u avionskoj ne-sreæi. Mary Beth je gotovo poludjela od tuge. Ostala jeposve sarr.a. Ja . . . Zatim smo se vjenèali.Oženio se njome iz sažaljenja, ali je preveliki džentl-men da to kaže, pomisli Jennifer.- Ona je divna žena. Uvijek smo se vrlo dobro sla-gali.Gevorio joj je i više nego što je htjela znati, više ne-go što je mogla podnijeti. Nagon ju je upozoravao daode, da pobjegne. Nekada joj je bilo lako iziæi nakrajs oženjenim muškarcima koji su pokušavali s njom doži-vjeti avant~.~ru, ali Jennifer je nagonski osjetila da je ovo', 124nešto drt~go. Ako ikada sebièovjeka. više neæe biti izlaza.p_ oène s njim.Pažljivo je birala rijeèi: -dopusti da se zaljubi u togLuda je ako ikada nešto i- Adarne, veoma mi se svi-date, an ~a se ne upustam u avanture s oženjenim muš-karcima.On se nasmiješi, a njegove su oèi iza naoèala zadržaleiskrenost i toplinu. - Ne tražim skrivenu avanturu.Uživam u vašem društvu. Ponosim se vama. Volio bihda se katkada viðamo.Jennifer je zaustila da kaže kakve li koristi od toga?Umjesto toga je rekla: - To bi bilo lijepo.

Znaèi, r2!èat æemo zajedno jedanput ntjeseèno, po-misli Jennifer. To ne može niko~ne ~,anijeti bol.1251 l.Jedan od Jenniferinih prvih posjetilaca u r.ovoj kan-celariji bio je otac Ryan. Prošetao je trima malim pros-torijama i rekao: - Zaista vrlo lijepo. Napredujemo.Jennifer.Jennifer se nasmije. - Nije ovo naroèit n4predak.oèe. Preda mnom je još dub put.On je prodorno pogleda. - Uspjet æete. Usput re-èeno, prošli tjedan posjetio sam Abrahama Wilsona.- Kako je njemu?- Dobro. Sad radi u zatvorskoj mehanièko,j radio-nici. Zamolio me da vas pozdravim.- Moram ga i sama posjetiti jednog dana.Otac Ryan je sjedio na stolici gledajuæi je sve dokga nije upitala: - Mogu li nešto uèiniti za vas, oèe?On se ozari. - Ah, znam da sigurno imate posla, alikad ste veæ poèeli o tome... Jedna moja prijateljicaima mali problem. Doživjela je prometnu nesreæu. Mi-slim da joj samo vi možete pomoæi.- Recite joj da dode u moju kancelariju, oèe - od-govori automatski Jennifer.- Mislim da æete vi morati poæi k njoj. Amputiralisu joj sva èatiri uda.Connie Garrett je stanovala u malðm, urednom stanuu Houston Streetu. Starija sijeda žena s pregaèom ot-vorila je Jennifer vrata.- Ja sam Martha Steele, Conniena tetka. L,ivim sConnie. Izvolite uæi. Ona vas oèekuje.Jennifer je ušla u oskudno namještenu dnevnu sobu.Connie Garrett bila je poduprta jastucima u velikom na-slonjaèu. Jennifer je zaprepastila njena mladost. Iakoni sama nije znala zašto, oèekivala je stariju ženu. Con-nie Garrett je bila Jenniferinih godina, otprilike dvade-set i èetiri. Lice joj je sjalo; kakve li odvratne nepravdešto joj je ostao samo trup, bez nogu i ruku, pomisli Jen-nifer. Suspregnula je drhtaj.Connie Garrett joj se srdaèno nasmiješi. - Molim vas,:,jednite. Jennifer. Mogu li vas zvati Jcnnifer? OtacRyan mi je toliko prièao o vama. A ja sam vas, naravno..vidjela na televiziji. Drago mi je da ste mogli doæi.Jennifer je zaustila da kaže - I meni je drago - ali~je shvatila da bi to djelovalo glupo. Sjela je u mek i udo-ban naslonjaè suèelice mladoj ženi.-- Otac Ryan mi je rekao da ste prije nekoliko go-dina doživjeli prometnu nesreæu. Hoæete li mi isprièatišto vam se dogodilo?- Ja sam bila kriva, na žalost. Prelazila sam ras-kršæe i sišla s ploènika, poskliznula se i pala pred ka-mion.- Prije koliko vremena?- U prosincu je bilo tri godine. Krenula sam u rob-nu kuæu Bloomingdale u božiænu kupovinu.- ~to se dogodilo nakon što vas je kamion udario?

- Nièega se ne sjeæam. Probudila sam se u bolnici_Rekli su mi da su me tamo dovezla kola hitne pomoæi.Bila mi je povrijeðena kièma. Zatim su pronašli i ošte-æenje kosti koje se sve više širilo sve dok... - Stala jei pokušala slegnuti ramenima. Bila je to jadna kretnja.- Pokušali su me asposobiti umjetnim udovima, ali ihje moj organizam odbacio.- Jeste li pokrenuli parnicu?Connie zbunjeno pogleda Jennifer. - Otac Ryanvam nije isprièao?- ~to mi nije isprièao?126 , 127- Moj odvjetnik je tužio proizvodaèa kamiona kojime unesreæio, ali smo izgubili parnicu. Lalili smo se,ali je i to propalo.- To mi je morao spomenuti - reèe Jennifer. -Ako ie Apelacioni sud odbio vašu žalbu, neæemo moæi,na žalost. ništa uèiniti.Connie Garrett kimne glavom. - Ni ja nisarn u tovjerovala. Samo sam mislila.. . eto, otac Ryan je rekaoda vi èinite èuda.- èuda su njegovo podcvèje. Ja sari samo odvje~nica.Bila je ljuta na oca Ryana što je ulio Connie lažnunadu. Srdito odluèi da æe s njim još o tome razgovarati.Starija žena se vrzmala iza Jennifer. - NIogu li vasèime poauditi, gospodice Parker? Možda malo èaja ikolaèa?Jennifer iznenada shvati da je gladna jer nije imalavremena za ruèak. No, zamišljaia je sebe kako sjedisuèelice Connie Garrett koju treba hraniti, pa nije mo-gla podnijeti tu pomisao.- Ne, hvala - reèe Jennifer. - Upravo sam ru-~ala.Jennifer je samo htjela da se što prije izgubi odavde.Pokušavala je smisliti neku ohrabrujuæu primjedbu, alise nièemu nije dosjetila. Do 2raga i oèac Ryan!- Zaista... zaista mi je žao. Htjela bih...Connie Garrett se nasmiješi. - Nemojte se, molimvas, zabrin javati zbog toga.Smiješak je naveo Jennifer na odluku. Jennifer jehila sigurna da se nikada ne bi mogla nasmiješiti daje na mjestu Connie Garrett.- Tko je bio vaš odvjetnik? - èula je Jennifervlastiti glas.- Melvin Hutcherson. Poznajete li ga'?- Ne, ali æu ga potražiti. - Refleksno je dodala:- Razgovarat æu s njim.- To bi bilo tako lijepo od vas - reèe Connie za-hvalno.Jennifer je razmišljala kakav bi morao biti život tedjevo~ke, kako li joj je dok tako sjedi potpuno bespo-moæna, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu zagodinom, i ne može ništa uraditi za sebe.- Na žalost, ne mogu vam ništa obeæati.- Naravno da ne možete. Ali znate što, Jennifer?

dsjeæam se bolje sam~ zato što ste došli.Jennifer ustane. :io je to trenutak za rukovanje,ali nije imala ruke koju bi stisnula.- Drago mi je šta smo se upoznale, Connie. Javitæu vam se - reèe zbunjeno.Vraæajuæi se u kancelariju, Jennifer je razmišljala oocu Ryanu i odtuèila da više nikada neæe nasjesti nje-govom umiljavanju. Nitko ne bi mogao ništa uèiniti zaèu jadnu obogaljenu djevojku, a i bilo je nepoštenozzlijevati joj bilo kakvu nadu. No, održat æe obeæanjei razgovarati s Melvinom Hutchersonom.Kad se vratila u kancelariju, našla je dug popis po-ruka. Na brzinu ih je pregledala tražeæi poruku Adama'~Uarnera. Nije je bilo.9 Gnjev anQela129128F-12.Melvin Hutcherson bio je nizak, proæelav muškarac.sitna nosa nalik na dugme i ispranih blijedoplavih oèi-ju. Njegova otrcana višesobna kancelarija u West Sideuodisala je siromaštvom. Za pisaæim stolom u prijemnojkancelariji nije bilo nikoga.- Na ruèku je - objasni Melvin Hutcherson.Jennifer se pitala ima li uopæe tajnicu. Uveo ju je uradnu sobu koja nije bila nimalo veæa od prostorije zaprijem stranaka.- Relcli ste mi telefonski da želite razgovarati oCormie Garrett.- Tako je.On slegne ramenima. - Prièa je zapravo kratka.Tužili smo i izgubili. Vjerujte mi, krvavo sam se na-muèio.- Jeste li se žalili?- Aha, ali smo i tu izg~zbili. Uzalud se muèite. -Pažljivo ju je pogledao. - Zašto gubite vrijeme s ova-kvim sluèajem? Sad ste glavni. Mogli biste c-aditi navrlo unosnim sluèajevima.- Pravim prijatelju uslugu. Možete li mi dati pri-jepise tužbe i žalbe?- Samo izvolite - nehajno æe Hutcherson. - To jejavna svojina.130Jennifer je provela cijelo veèe pregledavajuæi prije-pise o sluèaju Connie Garrett. Iznenadila se ustanovivšida joj je Melvin Hutcherson rekao istinu: dobro je oba-vio posao. Tužio je i gradsku unravu i Nationwide Mo-tors Corporation i zahtijevao raspravu s porotom. Po-rota je oslobodila krivnje obje optužene stranke.Zimska služba gradske èistoæe uèinila je sve što jemogla u borbi protiv snježne oluje koja je harala gra-dom tog prosinca: sva njihova oprema bila je u pokretu.Grad je pobijao tužbu nevremenom kao višom silom;ako se uopæe radi o nehatu, onda ga treba tražiti kodConnie Garrett, tvrdili su.

Jennifer je zatim obratila pažnju na tužbu protivproizvodaèa kamiona. Tri oèevica su izjavila kako jevozaè pokušao zaustaviti kamion da izbjegne udarac užrtvu, ali nije mogao na vrijeme zakoèiti, pa se neiz-bježno zanio i udario je. Presudu u korist optuženogpodržao je i Apelacioni sud, i sluèaj je bio zakljuèen.Jennifer je dovršila èitanje prijepisa u tri sata, ujut-ro. Ugasila je svjetlo, ali nije mogla zaspati. Na papiruje pravda bila zadovoljena. Ali slika Connie Garrett nije,joj izlazila iz glave. Djevojka dvadesetih godina bezruku i nogu. U mislima je sebi predoèavala kamion ka-ko udara mladu djevojku, agoniju kakvu je sigurnoprošla, niz strašnih operacija koje su sve završavaleamputacijama dijelova njenih udova. Jennifer upalisvjetlo i sjedne na krevet pa okrene kuæni broj Mel-vina Hutchersana.-- U prijepisima nema ni rijeèi o doktorima - reèeJennifer kad se javio. - Jeste li ispitali moguænost ne-savjesnog lijeèenja?- Tko to sada zajebava'? - ~dgovori joj pospanglas.- Jennifer Parker. Jeste li. . .- Zaboga, pa sada je. . . sada su èetiri sata ujutro!7ar nemate sat:'- Ovo je važno. Bolnica nije tužena. A što je s~mim operaci,jama izvršenim nad Connie Garrett?Uslijedila je stanka dok se Melvin Hutcherson na-stojao pribrati. - Razgovarao sam sa šefovima neurolo-:;ije i ortopc~di,jc u bolnici gdje se lijeèila. Operacije su131f bile potrebne da bi joj spasili život. Operirali su jevrhunski kirurzi i pošteno su obavili posao. Zato bol-nica i nije tužena.Jennifer osjeti kako joj nade tonu. - Jasno.- Slušajte, veæ sam vam rekao da gubite vrijeme.Bilo bi bolje da se oboje naspavamo.Prekinuo je vezu, i škljocaj je odjeknuo u njenomuhu. Ona ugasi svjetlo i ponovno legne. No, san nikakoda je svlada. Nakon nekog vremena odustala je od bor-be, pa ustala i skuhala kavu. Sjedila je na sofi i pilakavu promatrajuæi kako izlazeæe sunce boji obzorjeManhattana, a blijedoružièasta boja se postepeno pre-tvara u jarko, eksplozivno crvenilo.Bila je uzbudena. Za svaku nepravdu treba da pos-toji pravni lijek. Da li je pravda bila zadovoljena u slu-. èaju Connie Garrett? Ona pogleda zidni sat. Bilo je šesti trideset. Jennifer ponovno podigne slušalicu i okreneHutchersonov broj.- Jeste li ispitali podatke o vozaèu kamiona? -upita Jennifer.- Isuse Kriste! Jeste li ludi? Kad uopæe spavate?- javi se poznati pospani glas.- Vozaè kamiona? Jeste li provjerili sve podatkeo njemu?- Gospoðo, poèinjete me vrijeðati.- Oprostite - uporno nastavi Jennifer - ali to

moram znati.- Odgovor je da. ~ist je kao suza. To mu je bilaprva prometna nesreæa.Znaèi, ponovno se našla u æorsokaku. - Shvaæam. -Jennifer je intenzivno razmišljala.- Gospoc~ice Parker - reèe Melvin Hutcherson -napravite mi uslugu, molim vas. Ako imate još kakvihpitanja, nazovite me u radno vrijeme.- Oprostite - reèe Jennifer rastreseno. - Poc~itenatrag spavati.- Baš vam hvala!Jenifer spusti slušalicu. Došlo je vrijeme da se od-jene i pode na posao.13213.Prošla su tri tjedna otkako je Jennifer veèerala ~Adamom u restoranu Lutece. Nastojala ga je odagnatiiz misli, aii svP ju je podsjeæalo na Adama: neèir ri-jeèi, potiijak neèije glave, kravata nalik na enu ko;uje on nosio. Mnogo je muškaraca pozivalo Jemoifer 3aizide s njima: klijenti, odvjetnici suparnièke stranke,èak i jedan sudac noænog suda, ali ih je Jennifer sveodbijala. Pravnici bi je pozivali na »objeb«, kalco su tocinièki nazivali, ali to je nije zanimalo. Njena neovis-nost oèito je izazivala muškarce.Ken Bailey bio je stalno uz nju, ali ta èinjenica nijenimalo uhlažavala Jenniferinu osamljenost. Prokletstvo,samo bi joj jedna osoba mogla pomoæi!Telefonirao joj je u ponedjeljak ujutro. - Htio samsamo vidjeti imate li danas sluèajno vremena za rt.~èak.Nije imala vremena, ali je rekla: - Naravno :laimam.Bila se zaklela samoj sebi da æe, javi li joj se eldamponovno, biti ljubazna, ali rezervirana, uljudna, aii niu kojem sluèaju spremna da prihvati bilo kakav poziv,~im je èula Adamov glas, sve je zaboravi!a i rekla:Naravno da i~rtarrx.To je bilo posljednje što je trebalo da kaže.*133Ruèali su u malom restoranu u Chinatownu i razgu-varali neprekidno dva sata koja su prohujala kao dvijeminute. Razgovarali su o pravu, politici i kazalištu iriješili niz složenih svjetskih problema. Adam je biosjajan, pronicav, oèaravajuæi. Iskreno ga je zanimalošto Jennifer radi i s radošæu se ponosio njenim uspje-sima. On ima na to pravo, pomisli Jennifer. Da nije bilonjega, sjedila bih ponovno u Kelsu.Kad se Jennifer vratila u kancelariju, èekao ju jeKen Bailey.- Jesi li dobro ruèala?- Jesam, hvala.- Hoæe li Adam Warner biti tvoja stranka? - Nje-gov ton bio je previše nehajan.- Ne, Ken. Mi smo samo prijatelji.I to je bilo istina.

Iduæeg tjedna. Adam je pozvao Jennifer na ruèak uprivatnu blagovaonicu svoje odvjetnièke firme. Jenni-fer se snažno dojmio golem, moderan kompleks kance-larija. Adam ju je upoznao s nekoliko kolega, i Jenr.i-fer se osjeæala kao slavna liènost jer joj se èinilo dasve znaju o njoj. Upoznala se i sa Stewartom 1`deedha-mom, glavom tvrtke. Bio je ljubazan, ali rezerviran.Sjetila se da je Adam oženjen njegovom neæakinjom.Adam i Jennifer su ruèali u blagovaonici obloženojorahovinom. Jedina posluga bili su kuhar i dva kono-bara.- Ovdje kompanjoni pretresaju probleme.Jennifer se pitala ne aludira li na nju.Teško se koncentrirala na jelo.Razmišljala je o Adamu cijelo poslijepodne. Znalaje da ga mora zaboraviti, da ga mora prestati vidati.On je pripadao drugoj ženi.139Te veèeri Jennifer je pošla s Kenom Baileyjem na:ZOVi mjuzikl Richarda Rodgersa Dvoje po dvoje.Tek što su ušli u foaje, mnoštvo se uzbudeno usko-xnešalo, pa se Jennifer okrenula da vidi što se dogada.Duga, crna limuzina zaustavila se uz rub ploènika, i izauta su izišli muškarac i žena.- To je on! - uzvikne jedna žena, i ljudi se po-èeše skupljati oko automobila. Snažni vozaè stao je ustranu, i Jennifer ugleda Michaela Morettija i njegovu že-nu. Mnoštvo je usredotoèilo pažnju na Michaela. Bio jenarodni junak, privlaèan kao filmska zvijezda, neodo-ljivo i drsko smion. Jennifer je stajala u foajeu proma-trajuæi kako se Michael i njegova žena probijaju krozmnoštvo. IVIichael je prošao mixno Jennifer, ni na polametra, i pogledi im se na trenutak sukobiše. Zapazila,je da su mu oèi tako crne da im nije mogla vidjeti zje-nice. Trenutak kasnije nestao je u kazalištu.Jennifer nije mogla uživati u predstavi. Kad jeugledala Michaela Morettija, preplavila ju je ponovnobujica sjeæanja na poniženja što ih je pretrpjela. Na-kon prvog èina zamolila je Kena da je odvede kuæi.Sutradan joj je telefonirao Adam, pa se hrabro pri-premila da odbije njegov poziv. Hvala Adame, ali za-ista nemam vremena.Medutim, Adam je samo rekao: - Moram otputo-vati u inozemstvo na neko vrijeme.Kao da ju je netko udario u želudac. - Kako du-~~o . . . kako dugo vas neæe biti?- Samo nekoliko tjedana. Nazvat æu vas kad sevratim.-- Dobro - reèe Jerxnifer. - Sretan put.Osjeæala se potišteno kao da je netko umro. Zamiš-ljala je Adama na plaži u Riju, okruženog polugolimdjevojkama, ili u luksuznom apartmanu na vrhu nebo-dera u Mexico Cityju kako pije ~·margaritu« s tamnookomtek stasalom ljepoticom, ili u švicarskom šaleu kako vodiljubav s . . . Stani: reèe samoj sebi. Trebala sam ga pi-tati kamo ide. Bio je to vjerojatno službeni out u ne-

135fkakvo sumorno mjesto gdje neæe imati vremena za že.-ne, možda negdje usred pustinje gdje æe raditi dvade-set i èetiri sata na dan.Trebalo je da naène tu temu, onako usput, naravno.Hoæete li dugo letjeti? Govorite li koji strani jezik? Akostignete do Pariza, donesite mi malo èaja Vervaine. Mo-ra da je užasno to cijepljenje. Vodite li i ženu sa so-bom? Gubim li ja to glavu?Ken je ušao u njenu kancelariju i zagledao se u nju.- Govoriš sama sa sobom. Je li s tobom sve u redu?Nije! Htjela je povikati Jennifer. Trebam tijeènika.Trebam hladan tuš. Trebam Adama Warnera.- Dobro mi je. Samo sam malo umorna - odgo-vorila mu je.- Zašto veèeras ne bi otišla rano spavati?Pitala se hoæe li Adam rano na spavanje.Otac Ryan joj je telefonirao. - Posjetio sam Con-nie Garrett. Rekla mi je da ste navratili nekoliko puta.- Jesam. - Posjeæivala ju je da ublaži osjeæaj kri-vice zato što joj nikako nije mogla pomoæi. Osjeæala sefrustriranom.3ennifer se bacila na posao, ali tjedni su prolazilinepodnošljivo sporo. Bila je na sudu skoro svakodnev-no, a svake veèeri sjedila je nad raspravnim spisima.- Uspori tempo. Ubit æeš se od posla - savjetovaajoj je Ken Bailey.No, Jennifer se morala iscrpjeti tjelesno i duševno.Nije htjela imati vremena za razmišljanje. Ja sam bu-dala, mislila je. Nepatvorena budala.Adam se javio tek za èetiri tjedna.- Upravo sam se vratio - reèe on. Uzbudio ju jezvul~ njegovog glasa. - Možemo li se negdje sastatiza ru~ak?- Možemo. Vrlo rado, Adame. - Spretno sam toizvela, pomisli Jennifer. Samo možemo, vrlo rado.Adame.136- U O~k Roomu u hotelu Plaza?- Dobro.Bila je to najhoslovnija, najneromantiènija blago-vaonica što se mogla zamisliti, puna sredovjeènih boga-tih mahera, burzovnih agenata i bankara. Oak Roomje dugo bilo jedno od malobrojnih preostalih eksklu-zivno muških sastajališta i njegova su se vrata tek ne-davno otvorila ženama.Jennifer je došla nešto ranije i sjela. Nakon nekoli-ko minuta pojavio se i Adam. Pratila je njegov visok,vitak lik kako joj se približava, i njena se usta od-jednom osušiše. Pocrnio je, i Jennifer se pitala nisu linjena maštanja o poplavi djevojaka na plaži bila is-tinita. Nasmiješio joj se i uhvatio je za ruku, i Jenni-fer je u tom trenutku znala da joj logièka razmišljanjao Adamu Warneru ili o oženjenim muškarcima ništa nekoriste. Nije vladala sobom. Kao da ju je vodio netko

drugi govoreæi što da radi, što mora uraditi. Nije mog-la objasniti što se s njom dešava zato što još nikadanije tako nešto doživjela. Nazovimo to kemizmom, po-misli. IVazovimo to karmom, rajem. Znala je samo daželi biti u zagrljaju Adama Warnera i da za tim žudi vi-še nego što je ikada u životu za bilo èim èeznula. Gle-dajuæi ga, zamišljala je sebe s njim u krevetu, kako jegrli, njegovo èvrsto tijelo nad sobom, u sebi, i ona os-jeti kako crveni.Isprièavao se: - Oprostite što sam vas zaskoèio uposljednji trenutak. Jedna stranka otkazala mi je ruèak.Jennifer je u sebi blagoslivljala tu stranku.- Donio sam vam nešto - reèe Adam. Bio je to li-jep zeleni šal prošaran zlatnim nitima. - To je iz I4'Ii-lana.Znaèi, tamo je bio. Mlade Talijanke. - Prekrasanje, Adan~e. Hvala vam.- Jeste li ikada bili u Milanu?- Nisam. Vidjela sam slike tamošnje katedrale.Divna je.- Nisam baš ljubitelj znamenitosti. Meni su svecrkve iste.Poslije, dok je Jermifer razmišljala o tom kratkomruèku, pokušavala se sjetiti o èemu su razgovarali,137

što su jeli, tko se zaustavio kraj stola da pozdravi Ada-ma, ali sjeæala se samo Adamove blizine. njegovog do-dira, njegovag izgleda. Èinilo joj se da ju je zaèarao

. i bila je opèinjena, nemoæna da se oslobodi te èarolije.U jednom je trenutku pomislila: Znam što æu uèi-niti. Leæi æu s njim u krevet. Jedanput. 1 vidjet æu daje mašta jedno, a stvarnost drugo. Tada æu biti u stanjuda ga se osLobodim..Kad su im se ruke sluèajno dotakle, kao da im jeiijelom prošla struja. Sjedili su razgovarajuæi o sva-èemu i ni o èemu, no uijeèi su im bile besmislene. Sje-dili su za stolom, sputani nevidljivim zagrljajem, milu-,juæi se, vodeæi strastvenu ljubav, goli i pohotni. Nisuimali ni pojma što jedu, što govore. Obuzela ih je druga-æija, jaèa glad, koja nije prestajala rasti sve dok ni jed-no ni drugo nisu više mogli izdržati.Usred ruèka Adam posegne za njenom rukom i reèepromuklo: - Jennifer...Ona šapne: - Da. Hajdemo odavde,3ennifer je èekala u krcatom predvorju dok se«dam prijavljivao na recepciji. Dobili su sobu u staromc;i,jelu hotela Ptaza koji je gledao na 58. ulicu. Vozili suse u jednom od stražnjeg niza dizala, i Jennifer se èi-W lo da ,je prošla cijela vjeènost dok su stigli do svogkata.Iako se nije mogla sjetiti nièega s ruèka, sjeæala sesvega iz hotelske sobe. Još se godinama sjeæala pogleda,boje tapeta i æilima, kao i svake slike i komada namješ-taja. Sjeæala se gradske buke koja je s ulice dubokoispod njih prodirala u sobu. Slike tog dana ostale su joj

u sjeæanju cijelog života. Sve joj je nalikovalo na ma-giènu, višebojnu eksploziju kao na usporenom filmu:

, Adam kako je skida; Adamovo snažno vitko tijelo ukrevetu, njegova grubost i njegova nježnost, Smijehi strast. Njihova glad što je prerasla u požudu kojuje trebalo zadovoljiti, A kad ju je Adam poèeo ljubiti,glavom joj je proletjela misao: Izgubljence sam.Tijela su im se neprekidno spajala i razdvajala isvaki put je sve završavalo gotovo nepodnošljivom eks-tazom.

Tko zna koliko sati kasnije, dok su mirno le~aii,rldam reèe: - Æini mi se da živim pmi put u životu.Jenmifer nježno pogladi njegove grudi i glasno senasmije.Adam je zbunjeno pogleda. - Sto je talco smiješnu'.'- Znaš li što sam govorila samoj sebi? Da mi se t:e--æeš više motati po glavi ako jedanput legnem s tomu krevet.On se okrene i pogleda je: - I . . .-- I'revarila sam se. Osjeæam da si dio mene. Akoništa drugo . . . - oklijevala je - . . . dio tebe jest moj.Znao je što misii.- Nešto æemo srnisliti - reèe Adam. -- :Vlary Fethputuje u ponedjeljak. Ide s tetkom u Evropu na mje-~ec dana.138 ~ 139

F'14.Jennifer i Adam Warner bili su zajedno gotovo svalcenoæi.Proveo je prvu noæ u njenom neudobnom staniæu,pa je ujutro izjavio: - Uzet æemo slobodan dan i pro-naæi ti pristojan stan.Pošli su zajedno u potragu za stanom, i potkraj togpopodneva Jennifer je potpisala ugovor o zakupu unovom soliteru Belmont Towers, nedaleko od SuttonPlacea. Na ploèi ispred zgrade je pisalo: Rasprodano.- Zašto ulazimo? - upita Jennifer.- Vidjet æeš.Stan koji su razgledali bio je lijep, u dva nivoa,peterosobni, prekrasno namješten. Bio je to najluksuz-niji stan što ga je Jennifer ikada vidjela. Gore je bilaprostrana spavaæa soba i kupaonica, a dolje soba za go-ste s posebnom kupaonicom, te dnevni boravak iz kojegse pružao velièanstven pogled na East River i grad.Bila je tu i velika terasa, kuhinja i blagovaonica.- Kako ti se svic~a stan? - upita Adam.- Svida? Zaljubila sam se u njega - uzvikne Jen-nifer - ali ima tu dva problema, dragi. Prvo, ne moguga sebi ni sluèajno priuštiti. Drugo, kada bih i mogla,on veæ nekome pripada.140- To je stan naše advokatske firme. Zakupili smoga za važne klijente. Pobrinut æu se da potraže drugistan.

- A stanarina?- To je moja briga. Ja. . .- Ne.- Glupost, draga. Mogu to sebi lako priuštiti i...Ona odmahne glavom. - Ne razumiješ, Adame. Nemogu ti dati ništa osim sebe. Želim da to bude dar.On je zagrli i Jennifer se priljubi uz njega i reèe:- Znam što æu. . . Radit æu noæu.U subotu su pošli u veliku kupovinu. Adam joj jekupio prekrasnu svilenu spavaæicu i kuænu haljinu kodBanwit Tellera, a Jennifer Adamu košulju kod Turnbult& Assera. Kupili su šah kod Gimbel'sa i knjige u knji-žari izdavaèke kuæe Doubleday. Posjetili su i Gam7nonShop i Casswell-Massey, gdje je Adam kupio Jenniferploèa za deset godina.Veèerali su iza ugla nedaleko od stana.Sastajali bi se u stanu uveèe nakon posla i razgo-varali o dnevnim dogadajima. Jermifer bi pripremilaveèeru dok bi Adam postavljao stol. Nakon veèere bièitali, gledali televiziju ili igrali kanastu ili šah. Pri-premala je Adamova najdraža jela.- Besramna sam - govorila bi mu. - Neæu biratisredstva.On bi je èvrsto zagrlio. - I nemoj, molim te.~udno, razmišljala je Jennifer. Prije nego što je za-poèela njihova veza, pokazivali su se otvoreno. Sad kadsu postali ljubavnici, nisu se usudivali da se pojavljujujavno pa su tražili mjesta gdje neæe naiæi na poznanike:odlazili su u male obiteljske restorane izvan centragrada, posjeæivali koncerte komorne muzike na kon-zervatoriju u Treæoj ulici. Otišli su pogledati novu dra-mu u O mni Theatre Clubu u 18. ulici i veèerali u re-141atoranu Grotia Azzura u Broome Streetu, pa se takonajeli da su se zakleli da neæe jesti talijansku hranumjesec dana. Samo što nam nije ostalo ~ti ~rn jesec dana,razmišljala je Jennifer. Mary Beth æe se vratiti za èetr-naest dana.Otišli su u Half Note u Greenwich Villageu da sluša-ju avangardni džez i razgledali izloge mal;h umjetnie-kih galerija.Adam je bio ljubitelj sporta. Odveo je Jennifer nakošarkašku utakmicu, i ona se tako zagrijala i navijalada je promukla.Nedjeljom su ljenèarili, doruèkovali u kttænim ogrta-èima, razmjenjivali dijelove Timesa i slušali kako sezvuk crkvenih zvona razliježe Manhattanom, kao dajedno drugome upuæuju molitvu.Jennifer pogleda Adama zadubljenog u križaljku ipomisli: PoynoZi se za mene. Znala je da nije ispravnoono što èini. Znala je da to ne može potrajati. Pa ipak,nikada nije doživjela takvu sreæu, takvu euforiju. Lju-bavnici su živjeli u posebnom svijetu gdje je svaki osje-æaj bio uzvišen, i sreæa što ju je Jennifer sada osjeæalauz Adama bila je vrijedna svake cijene koju æe kasnijeplatiti. A znala je da æe je morati plat.iti.

Vrijeme je poprimilo drugaèiju dimenziju. Prije togaJenniferin život bio je toèno podijeljen na satove i sa-stanke sa strankama. Sada je vrijeme mjerila minuta-ma što ih je mogla provesti s Adamom. Mislila je nanjega kad je bila s njim, i kad je bila daleko od njega.Jennifer je èitala o muškarcima koji su doživjelisrèani napad u zagrljaju s ljubavnicom, pa je stoga za-pisala broj Eldamovog lijeènika u notes što je stajaona noænom ormariæu kako bi mogla eventualno neštodiskretno poduzeti ako se išta dogodi. tako da Adamune bude neugodno.Bila je obuzeta osjeæajima koje do tada nije pozna-vala, niti ih bila svjesna. Nikada nije sebe zamišljalakao domaæicu, ali je za Adama htjela uèiniti sve. Htjelamu je kuhati, spremati mu, pripremati ujutro odjeæu.Htjela se brinuti za njega.Adam je ostavio nešto odjeæe i obuæe u stanu, pa jeveæinu noæi provadio s Jennifer. Ležala bi uz njega pro-matrajuæi ga kako se uspavljuje i nastojala koliko godje mogla ostati budnom plašeæi se da ne izg~.tbi ni tre-nutak dragocjenog zajednièkog života. Naposljetku, kadviše nije mogla držati oèi otvorene, priljubila bi se uzAdama i zaspala, zadovoljna i sigurna. Nestalo je ne-sanice koja ju je toliko muèila. Nestalo je svih noænihmora što su je opsjedale. Odmah bi se smirila èim bi seprivila uz Adama.Uživala je hodati stanom u Adamovim košuljamv. anoæu je nosila gornji dio njegove pidžame. Kad bi uju-tro ostala u krevetu nakon njegovog odlaska, otkotrljalabi se na njegovu stranu ležaja. Voljela je blag miri-=njegovog tijela.~inilo joj se da su sve popularne pjestne napisali r;inju i Adama, i pomislila bi: Noel Coward je imao p~~avo.Nevjerojatno je koliko jef èina muzika može biti snažna.U poèetku je mislila da æe silna fizièka privlaènostšto su je osjeæali jedno prema drugom s vremenom po-pustiti, ali se ona umjesto toga pojaèavala.Otkrivala je Adamu pojedinosti o sebi koje juš ni-kome do tada nije isprièala. Uz Adama nije bilo mas-ke. Uz njega j~ bila prava Jennifer Parker, bez ikak-vih tajni, a on ju je ipak ljubio. Bilo je to èudesno. Kaošto je bio èudesan smijeh i radost što su ih dijelili.Mada joj se to èinilo nevjerojatnim, svakim je da-nom sve više ljubila .'ldama. ~eljela je da njihova sre-æa vjeèno potraje, iako je znala da æe joj doæi kraj. Prviput u životu postala je praznovjernom. Adam je voliospecijalnu mješavinu kenijske kave i Jennifer ju je ku-povala svakih nekoliko dana. No, uvijek bi kupila samnjednu malu limenku.Muèila ju je i bojazan da æe se Adamu nešto dogoditikad nije uz nju i da to neæe saznati sve dok o tome neproèita negdje ili ne èuje u vijestima. I~To, nikada r.mni,;e prièala o tim strahovanjirna.142 · 143.Kad god bi Adam znao i

bi joj u stanu poruke, i toNalazila bi ih u spremniciu cipeli; veselile su je i svea æe doæi kasnije, ostavljaona neoèekivanim mjestima.a kruh, ili u hladnjaku iliih je saèuvala.Preostali dani njihovog zajednièkon života prohujalisu u euforiji. Naposlijetku je došlo veèe uoèi povratkaMary Beth. Jennifer i Adam su veèerali u stanu, slu-šali glazbu i vodili ljubav. Jennifer je ležala budna ci-jelu noæ grleæi Adama. Misli su joj bile zaokupljenesretnim trenucima što su ih proživjeli.Bol æe doæi kasnije.Za cioruèkom joj je Adam rekao: - ~to god se do-godilo, htio bih da nešto zapamtiš . . . Ti si jedina ženakoju sam ikada istinski volio.Tada je došla bol.14415.Našla je utjehu u poslu i toliko je bila njime zaokup-ljena da nije irr~ala vremena za razmišljanje.Postala je ljubimica štampe, i njeni uspjesi u sud-nici punili su naslovne stranice. Dolazilo joj je više stra-naka nego što ih je mogla primiti, i premda ju je naj-više zanimalo krivièno pravo, poèela je na Kenov nago-vor primati i niz drugih sluèajeva.Ken Bailey joj je postao važniji nego prije. Obavljaoje istrage za njene sluèajeve i u tom poslu bio je ne-nadmašiv. Mogla je s njim raspravljati i o drugim prob-lemima i cij~nila je njegove savjete.Jennifer i Ken ponovno su se preselili, ali ovaj putu veæu kancelariju u Park aveniji. Jennifer je zaposliladva nadarena mlada odv jetnika, Dana Martina i TedaHarrisa, obojicu iz Di Silvinog tužilaštva, te još dvijesekretarice.Dan Martin bio je nekadašnji igraè ragbija sa Sve-uèilišta Northwestern. Odlikovao se atletskom gradomi umom znanstvenika.Ted Harris bio je slabašan, pla3ljiv mladiæ s nao-~alama debelih stakala. Bio je genijalan.Martin i Harris su obavljali sva trèkaranja, dok jeJennifer nastupala pred sudom.Na vratima je stajao natpis: JENNIFER PARKER ISURADNICI.td on~ev anaela 145rNjeni su klijenti bili vrlo raznoliki: branila je velikeindustrijske korporacije optužene zbog zagac~ivanja, kaoi pijanca koji je ozlijedio vrat kad su ga izbacili iz krè-me. Pijanac je, dakako, bio :poklon oca Ryana.- Ima mali problem - rekao joj je otac Ryan. -Inaèe je pristojan obiteljski èovjek, ali je jadnik podtakvim pritiskom da katkada popije koju kapljicu pre-više.Jennifer nije mogla a da se ne nasmiješi. Po miš-

ljenju oca Ryana nitko od njegovih župljana ruje biokriv i njegova jedina želja bila je da im pomogne da seizvuku iz nevolje u koju su zapali nepažnjom. Jedanod razloga zbog kojih je Jennifer tako dobro shvaæal"sveæenika bio je taj štc> je u osnovi osjeæala isto što ion. Imali su posla s ljudima u nevolji koji nisu imalinikoga da im pomogne, ni novaca ni moæi da se boreprotiv establishmenta što ih je mrvio i uništavao.U sudnici su se svi samo poigravali rijeèju pravda.Ni tužilac ni branitelj nisu tražili pravdu. Jedini ciljnadmetanja bila je pobjeda.S vremena na vrijeme Jennifer i otac Ryan razgo-varali bi o Connie Garreti, ali nakon te teme Jenniferbi uvijek bila potištena. Izjedala ju je nepravda nane-sena jadnoj djevojci.U svom uredu, u stražnjoj prostori ji kod Tu~zyja,Michael Moretti je promatrao kako Nick Vito pažljivoprelazi prostorijom elektronskim aparatom tražeæi ure-ðaje za prisluškivanje. Michael je prelco svojih policij-skih veza znao da nitko nije službeno odobrio elektron-sko nadziranje njegovoo ureda, ali bi tu i tamo ponekinadobudni mladi policajac postavio uredaj ne obaziruæise na zakonitost i nadajuæi se da æe nešto doznati. Mic-hael je bio oprezan èovjek. Svakog jutra i svake veèerinjegov su dom i ured »proèišæavali.~. Znao je da je glav-ni cilj pet-šest pravosudnih organa gonjenja, ali ga tonije zabrinjavalo. On je zr.ao što oni rade, ali oni nisu146znaIi što on radi; a da su i znali, ne bi mu mogli ništadokazati.Katkada bi kasno noæu Michael znao pogledati kroz:~ljuèaonicu stražnjeg izlaza iz restorana i promatratikako agenti FBI-a kupe smeæe radi analize i nadomješ-tavaju ga drugim smeæem.- Isuse, gazda, što ako ti tipovi nešto iskopaju? -reèe Nick Vito jedne noæi.Michael se nasmije. - Nadam se da hoæe. Prije negošto do8u ovamo, zamjenjujemo naše smeæe sa smeæemsusjednog restorana.Ne, agenti FBI-a ga neæe dirati. Djelatnosti Obitelji~u se širile, i Michael je imao planove koje još nije niotkrio. Jedini kamen spoticanja bio je Thomas Colfax.Michael je znao da se mora riješiti starog odvjetnika.Trebao mu je svjež, mladi um. I njegove misli nepres-tano su se vraæale na Jennifer Parker.Jedanput tjedno sastajali su se Adam i Jennifer naruèku, što je bilo muèenje za oboje, jer nisu imali vre-mena da ostanu sami. Telefonski su razgovarali svakidan koristeæi se tajnim imenima. On je bio gospodinAdams, a ona gospoda Jay.- Mrzim wo prikrivanje - govorio je Adam.- I ja. - No, užasavala se od pomisli da æe galZgLlbltl.~udnica joj je pružala moguænost bijega od vlastiteboii. Sudnica je bila pozornica, podruèje gdje je od-mjeravala umne sposobnosti s najboljim ljudima pro-

tivnièke strane. Sudnica joj je bila škola, a ona je biladobra uèenica. Rasprava je bila utakmica koja se igralapo izvjesnim krutim pravilima, na kojoj je pobjedivaobolji igraè, a Jennifer je èvrsto odluèila da bude boljiigraè.Njena ispitivanja protivnikovih svjedoka postala supravi kazališni doživljaji jer je majstorski tempiralabrzinu i r?tam. Nauèila je kako æe prepoznati najutje-cajnijeg porotnika i usredotoèiti pažnju na njega znajuæicla on može predobiti ostale na svoju stranu.to·147.Cipele što ih je nosio porotnik govorile su joj poneštoo njegovom karakteru. Tražila je porotnike s udobnimcipelama zato što su takvi bili skloni ležernosti.Izvježbala je strategiju, opæi plan rasprave i taktiku,svakodnevne manevre. Sve je vještije pronalazila pri-jateljski naklonjene suce.Provodila je sate i sate pripremajuæi se za svakupojedinu parnicu, pazeæi na staru izreku: Veæina pro-cesa se gubi iii dobiva prije nego što poène sudenje.Izvježbala se u mnemotehnici tako da je mogla zapam-titi ime svakog porotnika.Sud je obièno prekidao raspravu u æetiri sata, i kadbi Jennifer ispitivala suparnièkog svjedoka poslije pod-ne, usporavala bi tempo sve do nekoliko minuta prijeèetiri, a zatim bi obasula svjedoka takvim verbalnimudarcima da bi se porotnici toga i sutradan jasno sje-æali.Nauèila je prozreti ljude po kretnjama. Kad bi svje-dok lagao, izdavale bi ga kretnje: èešanje brade, stiska-nje usana, pokrivanje usta, èupkanje ušnih resica iligopravljanje kose. Jennifer je postala struènjak u èita-nju tih znakova, pa je znala kad treba da se okomi nasvjedoka.Otkrila je da je nedostatak biti žena ako se želibaviti kriviènim pravom. Bila je na muškom terenu.Još uvijek je malo odvjetnica koje su prakticirale kri-vièno pravo, a neki odvjetnici su èak bili ogorèeni naJennifer. Na torbi za spise našla je jednoga dana na-ljepnicu s rijeèima: Odvjetnice prave najbolje predstav-(k)e. Zauzvrat Cynthia je na svoj pisaæi stol stavila nat-pis: ~eni je mjesto u Domu.. .' i u Senatu.Mnoge su porote isprva poprijeko primale Jenniferjer su mnoge njene stranke bili mraèni tipovi, pa suporotni.^.i bili skloni da je povezuju s njima. Oèekivalisu da æe se odijevati strogo poput Jane Eyre, što je onaodbijala; .zo, pazila je da se odijeva tako da ne izazovezavist ženskih porotnika, ali istovremeno dovoljno žen-· Zastnpnièki dom Kongresa SAD.stveno da ne izazove neprijateljstvo muškaraca koji bije eventualno mogli smatrati lezbijkom. Nekada bi seJennifer smijala takvim mjerama opreza. No, u sudnicije to bila okrutna stvarnost. Ušla je u svijet muškaracapa je morala raditi dvostruko napornije i biti dvaput

bolja od suparnika. Shvatila je da nije dwoljno teme-ljito pripremiti vlastite argtzmente, veæ aa treba istotako temeljito predvidjeti i poteze suparnika. Noæu b5ležala u krevetu ili sjedila za pisaæim stolom u kancela-riji i razmišljala o strategiji protivnika. Sto bi uèinilada je na drugoj strani? ~ime bi ga pokušala zaskoèiti?Bila je general koji planira oba fronta smrtonosne bitke.Cynthia se javi interfonom. - Na liniji tri je nekimuškarac koji želi s vama razgovarati, ali neæe da kažekako se zove ni što hoæe.Još prije šest mjeseci Cynthia bi tom èovjeku jed-nostavno spustila slušalicu. No, Jennifer ju je nauèilada nikada nikoga ne odbija.- Spoji me s njim - reèe Jennifer.Trenutak kasnije zaèuo se oprezan muški glas: -Je li to Jennifer Parker?- Da.Oklijevao je. - Nitko ne prisluškuje?- Nitko. Izvolite?- Ne zovem radi sebe. . . Zovem. . . zovem radi jed-ne poznanice.- Shvaæam. A kakav problem ima vaša poznanica?- To mora ostati tajna, shvaæate.- Shvaæam.U sobu ude Cynthia i pruži Jennifer poštu. Jenniferjoj dade znak da ostane.- Obitelj ju je zatvorila u ludnicu. Ona je normalna.To je zavjera. I vlasti su u to umiješane.Jennifer ga je sada slušala samo napola. Ramenomje pridržavala slušalicu dok je pregledavala jutarnjupoštu.- Bogata je- govorio je èovjek - i njena obiteljse želi domoæi njenog novca.148 ~ 149- Nastavite - reèe Jennifer i dalje pregledavajuæipoštu.- Vjerojatno bi i mene maknuli kad bi znali da jojpokušavam pomoæi. Mogao bih nastradati, gospoðiceParker.~'ašavac, zakljuèi Jennifer. - Na žalost, ne mogu ni-šta uèiniti - reèe ona - ali vam predlažem da se do-mognete dobrog psihijatra da pomogne vašoj prijate-ljici.- Ne shavaæate. Svi su oni u to upleteni.- Dobro sam vas shvatila - reèe Jennifer umiruju-æim glasom. - Ja. . .- Hoæete li joj pomoæi?- Ne mogu ništa.., ali znate što. Recite mi ime iprezime vaše poznanice i njenu adresu, pa æu istra-žiti sluèaj ako mi se pruži prilika.Nastala je duga šutnja. Napokon je èovjek progovo-rio. - Zapamtite, stvar je povjerljiva.Nestrpljivo je èekala da razgovor vec: jednom za-vrši. Veæ ju je èekala prva stranka. - Zapamtit æu.- Cooper. Helen Cooper. Imala je velik posjed naLong Isiandu, ali su joj ga oduzeli.

Jennifer je savjesno pribilježila podatke u notespred sobom. - Dobro. U kojem ste ono Ijeèilištu reklida se nalazi? - Zaèuo se škljocaj i veza se prekinula.Jennifer baci bilješku u košaru za otpatke.Jennifer i Cynthia razmijeniše poglede. - Ima nassvakakvih na svijetu - rnèe Cynthia. - Èeka vas gos-podica Mar~hall.Prije tjedan dana Jennifer je telefanski razgovaralas Lorettom Marshall. Gospoðica Marshall zamolila jeJennifer da je zastupa u tužbi za utvrdivanje oèinstvaprotiv Curtisa Randalla III, bogatog pripadnika otmje-nih krugova.- Potrebne su nam informacije o Curtisu RandalluTII - obratila se Kenu Baileyju. - Živi u New Yorku,ali, koliko mi je poznato, èesto boravi u Palm Beachu.Želim saznati nešto o njemu i da li je spavao s djevoj-kom koja se zove Loretta Marshall.150Itekla je Kenu imena nekoliko hotela u Palm Beachu;to joj ih je dala Marshallova. Nakon dva dana Ken sepojavio s izvještajem.- Sve štima. Proveli su zajedno dva tjedna u raz-nim hotelima u Palm Beachu, Miamiju i Atlantic Ci-ty,ju. Loretta Marshall rodila je djevojèicu prije osamm j eseci.~ennifer se nasloni i zamišljeno ga pogleda. - Kaodv tu ima osnova za tužbu.- Ne bih rekao.- U èemu je problem?-- Problem je u našoj stranci. Spavala je sa svakim,pa i s igraèima bejzbol momèadi Yankees.-- Hoæeš li reæi da otac tog djeteta može biti bilo4;oji od te gomile muškaraca?- Kažem da u obzir dolazi pola svijeta.- Je li od tih drugih bilo koji dovoljno bogat dauzdrž<:va dijete?- Pa, Yankeesi su prilièno bogati, ali ih sve šibaglavni lovaš - Curtis Randall III.Dao joj je dug popis imena.Loretta Marshall ude u kancelariju. Jennifer nijeznala kakvu osobu da oèekuje. Po svoj prilici, zgodnur,,rarnoglavu prostitutku. No, Loretta Marshall ju jeraista iznenadila. Ne samo da nije bila zgodna, bila jegotovo priprosta. Stas joj je bio posve neugledan. Su-c!eæi po broju romantiènih avantura gospoðice Marshall,.lermifer je oèekivala ni manje ni više nego zanosnu,seksi ljepoticu. Loretta Marshall bila je prototip uèi-teljice. Bila je odjevena u vunenu pletenu suknju i ko-šulju s ovratnikom na gumbiæe, tamnoplavu pletenuvestu, a na nogama je imala neupadljive cipele. Jenni-fer je u poèetku bila uvjerena da je Loretta Marshall»amjerava iskoristiti kako bi prisilila Curtisa Randallada uzdtžava dijete koje nije njegovo. Nakon jedno-satnog razgovora s djevojkom Jenmifer je ustanovila da,je promijenila mišljenje. Loretta Marshall bila je bez-nadno iskrena.

151- Naravno, nemam dokaza da je Curtis otac maleMelanie - plaho se nasmiješila. - Curtis nije jedinimuškarac s kojim sam spavala.- Zašto onda mislite da je on otac vašeg djeteta..gospo8ice Marshall.- Ne mislim, nego sam sigurna u to. Teško je to ob--jasniti ali ja èak znam koje sam noæi zanijela. ~ena~katkada osjeti takve stvari.Jennifer ju je pomno promatrala pokušavajuæi otkri-ti bilo kakav znak lukavštine ili prevare. Nije otkrila:ništa. Djevojka se nije nimalo pretvarala. Možda su muš-karci, pomisli Jennifer, baš tu njenu osobinu smatraliprivlaènom.- Jeste li zaljubljeni u Curtisa Randalla?- O da. I Curtis je rekao da me voli. Nara~·no, ni--sam sigurna da li me još voli nakon svega što se do-godilo.Ako ga voliš, pitala se Jennifer, kako si mogla spa-vati sa svim tim drugim muškarcima? Odgovor je mož-da valjalo potražiti na tom tužnom, priprostom licu i_skromnom liku.- Možete li mi pomoæi, gospodice Parker?- Postupci utvrðivanja oèinstva uvijek su teški -reèe oprezno Jennifer. - Imam popis ~d petnaestak muš-karaca s kojima ste spavali protekle godine. Ima ih vje-rojatno još. Ako ja imam takav popis, budite uvjereni~da ga ima i Randallov odvjetnik.Loretta Marshall se namršti. - A što je s krvnimprobama, i tome slièno . . .- Krvne probe su dopuštene kao dokazni materijalsamo onda ako dokazuju da optuženi ne može biti otac.Po zakonu su one nedostatan dokazni materijal.- Zaista se ne radi o meni. Želim da Melanie budezaštiæena. Držim da sam u pravu kad tražim da se Cur-tis pobrine za svoju kæerku.Jennifer je oklijevala važuæi odluku. Rekla ie Lo-retti Marshall istinu. Tužbe za utvrdivanje oèinstva bilEsu vrlo teške. A tek prljave i neugodne, Zastupnici ob-rane oborit æe se svom žestinom na Lorettu Marshall kadje se domognu na klupi za svjedoke. Izložit æe cijelu pa-radu njenih ljubavnika pa æe na kraju ispasti prava152pravcata kurva. Jennifer se nerado prihvaæala parnica~ vrste, No, u drugu ruku, vjerovala je Loretti Mar-shall. Loretta nije bila tip djevojke koja bi htjela upe-cati i ogulita bogatog bivšeg ljubavnika. Djevojka jebila uvjerena da je Curtis Randall otac njenog djeteta.Jennifer je odluèila da je zastupa.- U redu - reèe ona. - Vidjet æemo što možemouèiniti.Jennifer je ugovorila sastanak s Rogerom Davisom,odvjetnikom koji je zastupao Curtisa Randalla. Davis jebio jedan od kompanjona velike firme u Wall Streetu,t njegova prostrana i elegantno namještena kancelarijaodavala je važnost njegovog položaja. Bio je napuhan

i arogantan, i Jennifer je na prvi pogled bio antipa-tièan.- Izvolite, kolegice? - upita Roger Davis.- Kako sam vam objasnila telefonski, došla samovamo zbog Lorette Marshall.Pogledao ju je i nestrpljivo rekao: - Pa?- Obratila mi se s molbom da pokrenem parnicuradi utvrdivanja oèinstva protiv Curtisa Randalla III.Radije to ne bih uèinila.- Bili biste prava budala kad biste to uèinili.Jennifer se svladala. - Ne žefimo da se ime vašestranke povlaèi po sudu. Nedvojbeno znate kako suodurne te rasprave. Stoga smo spremni prihvatiti ra-zumnu izvansudsku nagodbu.Roger Davis je ošine ledenim os:nijehom. - U touopæe ne sumnjam, jer je vaša tužba bez temelja. Pot-puno bez temelja.- Mislim da nije.- Gospodice Parker, nemam vremena za preneina-ganje. Vaša stranka je kurva. Ta æe opæiti s prvim kojinaleti. Imam popis muškaraca s kojima je spavala. Dugje kao moja ruka. Mislite da æete nauditi mojoj stranci'Vaša æe stranka stradati. Mislim da je uèiteljica. Pa.kad je dotuèem, neæe nigdje poduèavati sve dok je živa.Reæi æu vam još nešto. Randall misli da je on otac togdjeteta. No, neæete to dokazati ni za milijun godina.153Jennifer se naslonila slušajuæi ga bezizražajna lica.- Po mom mišljenju vaša je stranka mogla zatrud-c~jeti s bilo kim iz Treæe armije. ~elite se nagoditi? Uwedu. Reæi æu vam što æemo uèiniti. Kupit æemo vašojstranci pilule za kontracepciju da joj se to ponovnone dogodi.Jennifer se digne zažarenih obraza. - GospodineDavise - reèe ona - taj vaš mali govor stajat æe vašu~tranku pola milijuna dolara.Ustala je i izišla.Ken Bailey i njegova tri pomoænika nisu mogli iš-~:eprkati ništa protiv Curtisa Randalla III. Bio je udo-vac, ugledan èlan društva, s vrlo malo ljubavnih avan-tura.-- Taj gad je pravi puritanac - žalio se Ken Bailey.Sjedili su u ponoæ u sobi za sastanke, uoèi dana kadje trebalo da poène parnica za utvrdivanje oèinstva. -?~azgovarala sam s jednim odvjetnikom iz Davisove kan-eelarije. Namjeravaju uništiti našu stranku i ne blefi-raju.- Zašto se istrèavaš zbog te djevojke? - upita jeDan Martin.-- Nisam ovdje da sudim o njenom seksualnom ži-votu, Dane. Ona je uvjerena da je Curtis Randall otacnjenog djeteta. To jest, ona doista u to vjeruje, Želi sa-mo novac za svoju kæerku - ništa za sebe. Valjda za-služuje da se za nju zauzmemo.- Ne razmišljamo mi o njoj - odvrati Ken. - Raz-snišljamo o tebi. Ti si na vjetrometini. Svi gledaju samo

tebe. Mislim da ne možeš dobiti tu parnicu. Bit æe tocrna mrlja u tvojoj karijeri.- Hajde da svi malo odspavamo - reèe Jer.nifer. -`Jidjet æemo se u sudnici.Rasprava se odvijala još gore nego što je Ken Baileyprorekao. Jennifer je nagovorila Lorettu Marshall dapovede i dijete u sudnicu, ali se sada pitala nije li na-pravila taktièku grešku. Sjedila je bespomoæno dok je154Roger Davis dovodio svjedoka za svjedokom i svakogaprisiljavao da prizna kako je spavao s Lorettom Mar-shall. Jennifer se nije ni usudila ispitivati Davisove svje-doke. Bili su žrtve i javno su svjedoèili samo zato što,u bi)i prisiljeni na to. Jermifer je mogla samo sjeditii slu~ati kako kaljaju ime njene stranke. Promatrala jelica porotnika i na njima razabirala sve veæe neprija-teljstvo. Robert Davis bio je i suviše inteligentan da biLorettu Marshall ,proglasio kurvom. Nije ni morao. Um-jesto njega to su uèinili svjedoci.i)a bi spasila dobar glas Lorette Marshall, Jenniferje dovela i vlastite svjedoke koji su govorili o njenomsnvjesnom uèiteljskom radu, navodili da redovito odlaziu crkvu i da je dobra majka; no sve to nije ostavilonikakav dojam zbog zaprepašæujuæeg niza ljubavnikaLorette Marshall. Jennifer se isprva nadala da æe steæinaklonost porote dramatizirajuæi teško stanje mlade že-ne koju je imuæni plejboj prevario i ostavio kad je za-iru.dniela. No, rasprava nije uopæe pošla tim tokom.Curtis Randall III sjedio je Za stolom uz svog brani-telja. iiao da ga je odabrao Lilmski režiser. Bio je toelegantan muškarac blizu šezdeset godina, upadljive si-jecle kose i preplanula lica pravilnih crta. Potjecao jeiz višiii društvenih krugova, pripadao svim pravim klu-uovima, i bio je bogat i uspješan. Jennifer je osjeæalakako ga porotnice svlaèe u mislima.S~akako, pomisli Jennifer. Misle kako ~aslužuju da~ce;nu u krevet s gospodinoTn Šarmerorrt, a ne ta bez-neznica, bogzna što je u njoj vidio, koja sjedi u sudnicis djeteto~rr, od deset mjeseci na krilu.Na Lorettinu nesreæu dijete nije nir~alo nalikovalona wcg oca. Zapravo, ni na majku. Moglo je biti sva-èije.Kao da èita Je~u~iferine misli ~i,oger Davis se obra-tio poroti: - Eno ih, dame i gospodo, tamo sjede majkai dijete. Ah! Ali æije dijete? Vidjeli ste optuženog. Pozi-vam svakoga u ovoj sudnici da pokaže bar jedan znaksliènusti optuženog s tim djetetom. Kad bi moj branje-nik bie otac tog djeteta, našao bi se nedvojbeno nekakav155znak. Nešto u oèima, nosu, bradi. Gdje je sliènost? Nemaje, i to iz vrlo jednostavnog razloga. Optuženi nije otacovog djeteta. Ne. Bojim se da ovdje imamo klasièniprimjer raspuštene žene koja nije pazila, pa je ostalau drugom stanju, a zatim muænula glavom da vidi kojibi ljubavnik bio najpovoljniji da plati ceh.Glas mu se stišao. - No, nitko od nas nije ovdje da

joj sudi. Život Lorette Marshall je njena privatr,a stvar.(rinjenica što je ona uèiteljica koja može utjecati narazvoj male djece... pa, ni to nije moje podruèje rada.Nisam ovdje da raspravljam o moralu; ovdje sam samozato da štitim interese nedužnog èovjeka.Jennifer je promatrala porotnike i obuzela ju je gor-ka slutnja da su svi na strani Curtisa Randalla. No jošje vjerovala Loretti Marshall. Da je dijete bar nalik naoca! Roger Davis imao je pravo. Nije bilo nikakve sliè-nosti. I Davis se pobrinuo da i porotnicima skrene paž-nju na tu èinjenicu.Jennifer je pozvala Curtisa Randalla na ssjecioèenje.Zziala je da joj je to jedina prilika da pokuša spasitišto se spasiti dade, njena posljednja moguænost da skre-ne sudenje drugim tokom. Pažljivo je pogledala èovje-ka na stolici za svjedoke.- Jeste li ikada bili oženjeni, gospodine Randall?- Jesam. Moja žena stradala je u požaru. - Odgovorje nesvjesno pobudio suosjeæanje porotnika.Do vraga! Jennifer brzo nastavi: - Niste se ponovnooženili?- Nisam. Zaista sam volio svoju ženu . . .- Jeste li imali djece sa ženom?- Nisam. Na nesreæu, nije mogla imati djece.Jennifer pokaže rukom prema djetetu. - l~~Ielanie je,znaèi, vaše jedino. . .- Prigovor!- Usvaja se, Upozoravam odvjetnika tužite!jice.- Isprièavam se, gospodine suèe. Izletjelo mi je. -.lennifer se ponovno obrati Curtisu Randallu. - Voliteli d jecu'?- Da, t:eobièno ih volim.~ Vi ste predsjednik upravnog odbora svoje kor-poracije, zar ne, gospodine Randalle?- Da.- Zar niste nikada poželjeli sina koji æe naslijeditivaše ime?- Pretpostavljam da to želi svaki muškarac._- Znaèi, da se umjesto Melanie rodio sin..._- Prigovor!-- Usvaja se. - Sudac se obrati Jennifer. - Gospo-dice Parker, izvolite prekinuti s takvim pitanjima.- Oprostite, gospodine suèe. - Jennifer se ponovnoobrati Curtisu Ranðallu. - Gospodine Randalle, obièa-vate li sklapati sluèajna poznanstva s nepoznatim že-nama i voditi ih u hotel?Curtis Randall nervozno obliže donju usnu. - Ne,ne obièavam.- Ni je li istina da ste upoznali Lorettu Marshail ujednom lokalu i zatim je odveli u hotelsku sobu?Ponovno je oblizao usne. - Da, gospodo, ali to jebilo samo . . . samo radi seksa.Jennifer se zagleda u njega. - Kažete ··samo radiseksaH kao da seks smatrate neèim prljavim.- Ne, gospoðo. - Ponovno je zapalucao jezikom.Jennifer je kao zaèarana promatrala kako mu jezik

prelazi preko usana. Iznenada je obuzme luda nada. Sa-da je znala što joj je èiniti. Morat æe ga i dalje pritje-ravati uza zid. No, morat æe paziti da ne pretjera i timeizazove otpor porote.- Koliko ste žena na taj naèin upoznali u lokalima?Roger Davis skoèi na noge. - Pitanje je irelevantno,gospodine suèe. Osim toga, podnosim prigovor na takvuvrstu ispitivanja. Loretta Marshall je jedina žena o ko--joj je rijeè u ovoj raspravi. Veæ smo ustanovili da jeoptuženi imao s njom spoini odnos. Osim toga, njegovprivatni život je nebitan u ovom sluèaju.- Ne slažem se, gospodine suèe. Ako je optuženitip muškarca koji. . .- Prigovor se usvaja. Molim vas da prekinete s ta-kvim pitanjima, gospoðice Parker.Jennifer slegne ramenima. - U redu, gospodine su-èe. - Ponovno se obratila Curtisu Randallu. - Vrati-156 ~ 157F-mo se na onu noæ kad ste u baru upoznali L~rettuMarshall. Kakav je to bio bar?- Ne znam... Zaista ne znam. Nisam tamo prijezalazio.- Bio je to lokal za neoženjene, zar ne?- Nemam pojma.- Pa, za vašu informaciju, PLay Pen je bio i jestlokal za samce. Na glasu je kao mjesto za sluèajna po-znanstva, sastajalište muškaraca i žena u koje oni za-laze da nadu partnera za krevet. Niste li zato pošli ta-mo, gospodine Randalle?Curtis Randall stane opet oblizivati usne. - Mož-da . . . možda . . . ne sjeæam se.- Ne sjeæate se? - Jenmiferin glas kiptio je od sar-kazma. - Sjeæate li se sluèajno datuma kad ste se upo-znali s Lorettom Marshall u tom lokalu?- Ne, ne sjeæam se. Ne toèno.- Onda dopustite da vam ja osvježim pamæenje.Jenmifer pri8e stolu optužbe i stane pre;ledana;ispise. Nadrljala je bilješku kao da prepisuje datum ipružila je Kenu Baileyju. On je zbunjeno pogleda.Jennifer ponovno pride svjedoku. - Bilo je to osam-naestog sijeènja, gospodine Randalle.Pratila je ispod oka kako Ken Bailey napušta sud-nicu.- Pretpostavljam da je to moglo biti tada. Kako re-koh, ne sjeæam se.Jennifer je nastavila ispitivati Curtisa Randalla idu-æih petnaest minuta. Ispitivala ga je obzirno, a i pri-lièno nepovezano, i Roger Davis je nije prekidao jer jeustanovio da Jenmifer ne utjeèe na porotnike koji suse poèeli dosadivati.Neprekidno je govorila i èekala kad æe ugled<iti Ke-na Baileyja. Bila je usred pitanja kad ga je napokon spa-zila kako ulijeæe u sudnicu s paketiæem u ruci.Jennifer se obrati sucu. - Gospodine suèe, smijem livas zamoliti za prekid od petnaest minuta?

Sudac pogleda na zidni sat. - Buduæi da je vec: sko-ro vrijeme ruèku, rasprava se prekida do jedan i tri-deset.158U jedan i trideset sud je ponovno zasjedao. Jenniferje premjestila Lorettu Marshall bliže porotnièkoj loži_I dalje je držala dijete na krilu.- Gospodine Randalle, još ste pod zakletvom - reèe~sudac. - Ne morate se još jednom zaklinjati. Pristu-pite mjestu za svjedoèenje, molim vas.Jennifer je promatrala kako Curtis Randall sjedana stolicu za svjedoke. Približila mu se i rekla: - Gos-podine Randalle, koliko vanbraène djece imate?Roger Davis skoèi na noge. - Prigovor! Ovo je skan-dalozno, gospodine suèe. Ne dopuštam da moja strankabude podvrgnuta takvom poniženju.- Prigovor se usvaja - reèe sudac i obrati se Jen--nifer. - GospoBice Parker, upozorio sam vas . . .- Oprostite, gospodine suèe - reèe Jennifer po--kajnièkim glasom.Ona pogleda Curtisa Randalla i zamijeti da ;~e po-stigla ono što je htjela. Nervozno je oblizivao usne. Jen-nifer se okrene prema Loretti Marshall i njenom djete-tu. Beba se marljivo oblizivala. Jennifer polako pridedjetetu i stane pred njega usredotoèujuæi pažnju naporotu.- Pogledajte ovo dijete - reèe tiho Jennifer.Svi se zagledaše u malu Melanie koja je ružièas-tim jezikom oblizivala donju usnu.Jennifer se okrene i vrati do mjesta za svjedoke. -A sada pogledajte ovog èovjeka.Dvanaest pari oèiju uperilo se u Curtisa Randalla_Sjedio je nervozno oblizujuæi donju usnu i odjednomje sliènost bila nedvojbena. Bila je zaboravljena èinje-nica da je Loretta Marshall spavala s desetak drugihmuškaraca. Kao i èinjenica da je Curtis Randall ugle-dan èlan društva.- Ovaj èovjek je utjecajan i bogat - reèe Jennifertužno. - Covjek kojega svi poštuju. ~elim vam postavi-t: samo jedno pitanje: Kakav je to èovjek koji bi zata-jio vlastito dijete?Porota je zasjedala manje od jednog sata i vratila se~odlukom u korist tužiteljice. Loretta Marshall æe do-159.rbiti dvjesto tisuæa dolara u gotovini i dvije tisuæe dola-ca mjeseèno za uzdržavanje djeteta.Pošto su saslušali odluku, Roger Davis se približiJennifer zajapuren od bijesa. - Jeste li nešto uèinili atom bebom?- Sto vam pada na pamet?Robert Davis je oklijevao. Oèito nije bio siguran. -To s usnom. To što je predobilo porotu, ono lizanje us-ne. Možete li to objasniti?- Zapravo i mogu - reèe Jennifer s visine. - To

se zove nasljednost. - Zatim se udalji.Jermifer i Ken su se riješili boèioe voænog sokn napovratku u kancelariju..Adam Warner znao je skoro od poèetka da je nje-gov brak s Mar3· Beth pogreška. Uèinio je to impulzivnoi idealistièki pokušavajuæi zaštiti mladu djevojku kojamu se èinila izgubljenom i bespomoænom.Dao bi sve da ne povrijedi Mary Beth, ali bio je du-hoko zaljubljen u Jennifer. Trebao mu je netko s kimbi mogao porazgovarati, pa je odabrao Stewarta Need-hama. Stewart je uvijek imao razumijevanja. On æe~hvatiti Adamov položaj.Mec~utim, sastanak s Needhamom ispao je posve su-protno Adamovim zamislima. - Stigao si u pravi tre-nutak - rekao mu je Needham kad je došao u njegovusobu. - Upravo sam telefonski razgovarao s izbornimodborom. Službeno traže od tebe da se kandidiraš zaSenat Sjedinjenih Država. Imat æeš punu podršku~ tranke.- Ja. . . To je fantastièno - reèe Adam.- èeka nas mnogo posla, mladiæu. Moramo poèetisve organizirati. Osnovat æu fond za prikupljanje fi-nancijskih sredstava. Mislim da bi trebalo poèeti ovdje. . .Iduæa dva sata razgovarali su o planovima za kam-panju.Kad su završili, Adam reèe: - Stewarte, imam osob-ni problem o kojem bih htio s tobom razgovarati.t1 Gnjev anQela161` - Na žalost, zakasnit æu na sastanak s jednomstrankom, Adame.Adama odjednom obuzme osjeæaj da je Stewart ci-,jelo vrijeme znao što ga muèi.Adam se dogovorio s Jennifer da dode na ruèak umlijeèni restoran u West Sideu. Æekala ga je u loži, ustražnjem dijelu restorana.Adam je ušao u restoran, nabijen energijom, i poizrazu njegovog lica Jenmifer je znala da se nešto do-godilo.- Imam novosti za tebe - reèe joj Adam. - Tražeod mene da se kandidiram za Senat.- Oh, Adame! - Jennifer ispuni neoèekivano uz-budenje. - To je divno! Bit æeš veliki senator!- Konkurencija æe biti vrlo žestoka. New York jeteška driava.- Nije važno. Nitko te ne može zaustaviti. - Jen-nifer je znala da je to istina. Adam je bio inteligentani hrabar i spreman da se bori za ono u što je vjerovao.i~ao što se jednom borio i za nju.Jennifer ga nježno uhvati za ruku. - Ponosim setobom, dragi.- Polako, još me nisu izaurali. Ne reci »hop« doknisi preskoèio, znaš tu izreku.- To nema nikakve veze s time što se ponosim to-bom. Toliko te VOhnl, Adame.

- I ja tebe, Jennifer.Razmišljao je da li da prièa Jennifer o razgovorušto ga je gotovo poveo sa Stewartom Needhamom, alije odluèio da ga prešuti. To je moglo prièekati dok svene sredi.- Kad kreæeš u kampanju?- ~ele da odmah objavim poèetak. Imat æu jedno-dušnu podršku stranke.- Fantastièno!Nešto što nije bilo fantastièno grickalo ju je u dubiniduše. Nešto što nije htjela uoblièiti u rijeèi, ali je znalada æe se prije ili kasnije morati s time suoèiti. Htjela jeda Adain pobijedi, ali strka za senatorski mandat visitæe joj nad glavom kao Damoklov maè. Ako Adam pobi-jedi, izgubit æe ga. U svojoj kampanji propagirat æereforme, Pa, Pr'e~ ~me, u njegovom privatnom ži-votu ne smije biti skandala. Oženjen je, i ako se doznada ima ljubavnicu, bit æe to njegovo politièko samo-ubojstvo.Te noæi, prvi put otkako se zaljubila u Adama, Jen-nifer je muèila nesanica. Bila je budna sve do zore bo-reæi se protiv more.- Èeka vas telefon - reèe Cynthia. - Opet onajMarsijanac.Jenmifer je zablenuto pogleda.- To je onaj, znate, s onom prièom o ludnici.Taj joj je èovjek potpuno izvjetrio iz glave. Oèit«mu je trebala pomoæ psihijatra.- Recite mu . . . - Ona uzdahne. - Nije važno.Reæi æu mu sama.Ona digne slušalicu. - Ovdje Jennifer Parker.- Jeste li provjerili informacije koje sam vam dao?- javi se poznati glas.- Nisam imala prilike. - Sjeti se da je bacila bi-iješke u koš. - Rado bih vam pomogla. Hoæete li mireæi svoje ime?- Ne mogu - šapne on. - Inaèe æe i mene zgrabiti.Samo to provjerite. Helen Cooper. Long Island.- Mogu preporuèiti lijeènika koji... - Veza seprekinula.Jennifer je nekoliko minuta sjedila i razmišljala, atada zamolila Kena da dode k njoj.- ~to se dogodilo, šefice?- Još ništa. Nekoliko puta mi je telefonirao neka-kav èudak koji neæe da kaže kako se zove. Hoæeš li,molim te, vidjeti što mi možeš saznati o ženi koja sezove Helen Cooper. Ima navodno velik posjed na L.ongIslandu.- Gdje je ona sada?- Ili u nekoj duševnoj bolnici ili na Marsu.*162 ~ "' `63· Dva sata kasnije Ken Bailey je ušao u kancelarijui iznenadio Jennifer rekavši joj: - Tvoja Marsijanka jeaterirala. Nekakva Helen Cooper je pacijent duševnebolnice Heathers u Westchesteru.

- Jesi li siguran? - Ken Bailey je uvrijedeno po-gleda. - Nisam tako mislila. - reèe Jennifer. Ken jebio najbolji detektiv što ga je poznavala. Nikada ne birekao ništa ako nije bio posve siguran, i informacijesu mu uvijek bile pouzdane.- Zašto nas zanima ta dama? - upita Ken.- Neki èovjek misli da su je na prevaru smjestiliu ludnicu. Htjela bih da se raspitaš o njoj. Želim saz-nati nešto o njenoj obitelji.Iduæeg jutra Jennifer je našla na stolu potrebne in-formacije. Helen Cooper bila je bogata udovica kojoj jepakojni muž ostavio imetak od èetiri milijuna dolara.Njezina kæerka udala se za na,dstojnika zgrade u kojojsu stanovali, a šest mjeseci nakon vjenèanja, mlada imladoženja otišli su na sud sa zahtjevom da majku pro-glase neuraèunljivom i da se imovina preda njima naupravljanje. Našli su tri psihijatra koji su potvrdili daje Helen Cooper neuraèunljiva, i sud ju je smjestio uiudnicu.Jennifer je proèitala izvještaj Kena Baileyja. - Cijelastvar pomalo smrdi, zar, ne?- Ne smrdi, nego bazdi. Što kaniš poduzeti?Bilo je to teš~ko pitanje. Jennifer nije imala kon-kretnu stranku. Ako je obitelj dala gospoðu Cooper za-tvoriti u ludnicu, neæe im se nimalo svidjeti što se Jen-nifer plete u to, a buduæi da su ženu proglasili ludom,nije bila pravno sposobna da angažira Jennifer. Bio jeto zanimljiv problem. Jennifer je znala samo jedno:stranka ili ne, ona neæe mirno stajati i gledati kakonekoga na prevaru smještaju u ludnicu.- Kanim pasjetiti gospodu Cooper - odluèi Jen-nifer.164Duševna bolnica Heathers bila je smještena na, ve-likom, šumovitom podruèju. Zemljište je bilo ogradeno,i unutra se moglo uæi samo kroz vežu kraj koje su sta-jali èuvari. Jennifer još nije htjela obavijestiti obibeljšto æe poduzeti, pa je telefonirala na nekoliko mjestasve dok nije pronašla znanca koji je imao veze u ljeèi-lištu. On joj je sve sredio da može posjetiti gospodu Co-oper.Upraviteljica duševne bolnice, gospoda Franklin, biltaje kruta žena stroga lica koja je Jennifer podsjetila nagospoðu Danvers iz Rebecce.- Strogo uzevši - frkne gospoda Franklin - nebih vam smjela dopustiti da razgovarate s gospodomCooper. No, nazvat æemo to neslužbenom posjetom. Ne-æemo to evidentirati.- Hvala.- Reæi æu da je dovedu.Helen Cooper bila je vitka, privlaèna žena blizu se-damdeset godina. Imala je živahne plave oèi koje suzraèile inteligencijom. Bila je neobièno ljubazna, kao daprima Jennifer u vlastitoj kuæi.- Lijepo je od vas što ste me došli posjetiti - reèegospoda Cooper - ali, na žalost, nisam posve sigurna

zašto ste ovdje.- Ja sam odvjetnica, gospodo Cooper. Neki èovjekdvaput me anonimno nazvao i rekao mi da ste ovdjei da vam ovdje nije mjesto.Gospoda Cooper se blago nasmiješi. - To je sigurnoAlbert.- Albert?- Bio je dvadeset i pet godina moj glzvni sluga.Kad se Dorothy, moja kæerka; udala, dala mu je otkaz.- Ona uzdahne. - Jadni Albert. On doista pripa.da pro-šlosti, drugom svijetu. Pretpostavljam da je donekle isa mnom tako. Vi ste vrlo mladi, draga moja, pa vjero-jatno niste ni svjesni koliko se toga promijenilo. Znabeli èega danas nema? Dobrote. Na žalost, zamijenila juje Pohlepa.- Vaša kæerka? - tiho upita Jennifer.ie~:Oèi gospoðe Cooper zastre tuga. - Ne krivim Do-rothy, nego njenog muža. Nije baš privlaèan èovjek, barne moralno. Na žalost, moja kæerka nije fizièki pri-vlaèna. Herbert se oienio s Dorothy radi njenog novcai otkrio da je sva imovina u mojim rukama. To mu senije svidalo.- Je li vam to i rekao?- O, da, naravno. Moj zet bio je potpuno otvorenu tom pogledu. Mislio je da bih morala odmah predatiimovinu kæerki da ne èeka dok umrem. Bila bih to i uèi-nila, samo što nisam imala u njega povjerenja. Znalasam što bi se dogodilo kad bi se domogao svog tognovca.- Jeste li ikada bili duševno bolesni, gospodo Co-oper?Helen Cooper pogleda Jennifer i reèe kiselo: - Pre-ma lijeènicima, bolujem od šizofrenije i paranoje.Jennifer je imala osjeæaj da još nikada nije razgo-varala s normalnijom osobom:- Vi znate da su tri lijeènika dala izjavu da steneuraèunlj ivi ?- Moja je imovina procijenjena na èetiri milijunadolara, gospoðice Parker. S toliko novaca možete utje.-cati na mnoge lijeènike. Gubite, na žalost, vrijeme. Sadamoj zet upravlja imovinom. Neæe nikada dopustiti daizidem odavde.- Rado bih se upoznala s vašim zetom.Soliter Plaza Towers bio je u '72. ulici, u jednoj odnajljepših stambenih èetvrti New Yorka. Helen Cooperimala je luksuzan stan na vrhu nebodera. Sada je naploèici pisalo: Mr, and Mrs. Herbert Hawthorne.Jennifer se telefonski najavila Dorothy, kæerki He-len Cooper. Kad je ušla u stan, doèekali su je i Domthyi njezin muž. Helen Cooper je imala pravo kad je govo-rila o svojoj kæeri. Nije bila privlaèna. Bila je mršava,mišjeg izgleda, bez brade, a na desno oko je škiljila.Njen muž, Herbert, bio je najmanje dvadeset godinastariji od nje.

- Uðite - progunda on.166Uveo je Jenn,ifer iz predvorja u golem dnevni bora-vak, èiji su zidovi bili pre.kriveni slikama francuskihi nizozemskih majstora.- A sada mi recite èemu sav taj cirkus - Hawthor-ne se bez okolišanja obrati Jennifer.Jennifer se okrene prema ženi. - Radi se o vašojmajci.- ~ato je s njom?- Kad su se pokazali prvi simptomi ludila?- Ona. . .Herbert Hawthorne je prekine. - Odmah nakon na-šeg vjenèanja. Stara dama nije me mogla podnijeti.Sto je bar jedan dokaz duševnog zdravlja, pomisliJennifer.-- Proèitala sam lijeènièke izvještaje - raèe Jenni-fer. - ~ini se da nisu objektivni.- ~to hoæete time reæi da nisu objektivni? - uzgo-ropadi se on.- Hoæu reæi da su lijeènici, sudeæi po izvještajima,obratili pažnju na neispitana podruèja gdje nema jasnihkriterija za utvrdivanje onoga što društvo naziva nor--malnošæu. Na njihovu odluku djelomièno je utjecaloono što ste im vi i vaša žena isprièali o ponašanju gos-poc~e Cooper.- Što želite time reæi?- Želim reæi da dokazi nisu èvrsti. Tri druga lijeð-nika mogla su doæi na sud s potpuno drukèijim zak-ljuèkom.- ~ujte, vi - reèe Hawthorne - što ja znam našto ciljate, ali stara je pošizila. To su rekli i doktori isud.- Proèitala sam prijepis - odvrati Jennifer. - Sudje takoder predložio da se njeno stanje povremeno pre-i~pita.Herbert Hawthorne bio je osupnut. - Mislite da bije mogli pust~ti?- Pustit æe je, naravno - obeæa Jennifer. - Ja æuse za to pobrinuti.- Cekajte malo? ~to se, do vraga, dogada?- Upravo to kanim istražiti. - Jenmifer se obratimladoj ženi. - Ispitala sam dosadašnju anamnezu vaše167` majke. Nikada nije ni od èega bolovala, ni duševno niemocionalno. Ona. . .Herbert Hawthorne je prekine. - Nema to nikakveveze ! Te stvari dolaze naglo. Ona. . .- Osim toga - nastavi Jennifer obraæajuæi se Do-rothy - ispitala sam i društveni život vaše majke prijenego što ste je uklonili. ~ivjela je potpuno normalno.- Baš me briga što govorite vi ili netko drugi. Onaje luda! - povièe Hawthorne.Jennifer se okrene prema njemu i stane ga proma~rati. - Jeste li vi tražili od gospoðe Cooper da vam pre-da imovinu?

- To se vas ne tièe, do vraga!- I te kako me se tièe. Mislim da bi to za sada bilosve. - Jennifer krene prema vratima.Herbert Hawthorne stane pred nju zakrèivši joj put.- Æekaj malo! Gurnula si nos tamo gdje nisi potrebna.Hoæeš malo kinte i za sebe, ha? Dobro, mala, kužim te_3naš što? Da ti dam odmah èek na hiljadarku za trud,a ti da sve zaboraviš? Ha?- ~alim - reèe Jennifer. - Nema nagodbe.- Misliš da æe ti stara dati više.- Ne - odgovori Jennifer i pogleda mu ravno u~eèi. - Samo jednome od nas je stalo do novca.Sudski postupak, psihijatrijske konzultacije i nate-~enja s vještacima iz èetiri razlièite državne ustanovef~rajali su šest tjedana. Jennifer je angažirala i vlastitepsihijatre, i kad su oni obavili preglede, a Jennifer pre-doèila sve èinjenice kojima je raspolagala, sudac je po-ništio raniju odluku i Helen Cooper je puštena iz bo~l-nice i ponovno preuzela upravljanje imovinom.Istog jutra kad je puštena iz bolnice gospoda Cooperje tele~onirala Jennifer.- Htjela bih vas pozvati na ruèak u 21.Jennifer pogleda kalendar. Oèekivala je niz strana-~e, veæ se dogovorila za ruèak, a poslije podne je imalapune ruke posla na sudu, ali je znala koliko starici znaèitaj poziv. - Doæi æu - reèe Jenmifer.Glas gospoc~e Cooper bio je razdragan. - Malo æemoproslaviti.Ruèak je protekao ·u vrlo ugodnoj atmosferi. GospodaCooper bila je vrlo pažljiva prema svojoj gošæi, i bilo jeoèito da je u restoranu Zl dobro poznaju.Jerry Berns odveo ih je do stola na katu gdje su bileokružene prekrasnim antiknim predmetima i staromengleskom srebrninom. Hrana i usluga bile su izvan-redne.Helen Cooper prièeka da posluže kavu.- Vrlo sam vam zahvalna, draga moja. Ne znamkoliki æete mi honorar naplatiti, ali vam želim dati neštoviše.- Moji su honorari dovoljno visaki.Gospoða Cooper strese glavom. - Nije važno. - Za-tim se nagne naprijed, posegne za Jenniferinim ruka-ma, pa stiša glas do šapta.- Poklonit æu vam Wyoming.168 ~ 16917New York Times je na naslovnoj strani objavio dvaèlanka, jedan do drugoga, koji su pobudili zanimanje.Prvi je objavio da je Jermifer Parker izborila oslobo-denje žene optužene za ubojstvo muža. Drugi je èlanakbio o Adamu Warneru i njegovoj kandidaturi za sena-tora.Jermifer je uvijek iznova èitala èlanak o Adamu. Iz-nosio je podatke o njegovom porijeklu i životu, o Ada-mu kao pilotu u vijetnamskom ratu, spominjuæi i odli-kovanje što ga je primio, križ za posebne letaèke za-

sluge i hrabrost. Hvalili su ga i citirali izjave mnogihpoznatih liènosti kako æe Adam služiti na èast i Senatui naciji. Na kraju èlanka dali su jasno naslutiti da bi

kampanja za položaj senatora, bude li uspješna, moglalako omoguæiti Adamu kandidaturu za predsjednika Sje-dinjenih Država.Michael Moretti i Antanio Granelli upravo su do-vršavali doruèak na Granellijevoj farmi u New Jerseyju.Michael je èitao èlanak o Jennifer Parker.On digne glavu i pogleda tasta. - Opet je uspjela,Tony - reèe on.Antonio Granelli stavi u usta malo poširanih jaja.- Tko je uspio i u èemu?170- Ta odvjetnica. Jennifer Parker. Roc~ena je za tajposao.- Ne sviða mi se zamisao da za nas rade ženski ad-vokati - progunða Granelli. - Žene su slabe. Nikadne znaš koji im se vrag mota po glavi.- Imaš pravo - oprezno æe Michael. - Mnoge sutakve, Tony.Znao je da nema smisla suprotstavljati se tastu. An-tonio Granelli je opasa,n sve dok je živ; no gledajuæi ga,Michael ;e znao da neæe više morati dugo èekati. Staracje veæ doživio niz malih srèanih udara i ruke su mu setresle. Teško je govorio i hodao je uz pomoæ štapa. Nje~gova se koža doimala poput starog, požutjelog pergamen-ta. Svi su se sokovi iscijedili iz njega. Taj èovjek, prvina popisu zloèinaca što su ga vodili savezni organi go-njenja, postao je krezubi tigar. Njegovo ime utjeralo jestrah u kosti nebrojenim mafijašima, a srca njihovihudovica ispunilo mržnjom. No, malo je ljudi uspijevalodoprijeti do Antonija Granellija. Skrivao se iza Micha-ela, Thomasa Colfa~. i još nekolicine ljudi u koje jeimao povjerenja.Michael nije bio unaprije~ten - još nije postao gla-vom Obitelji - ali to je bilo samo pitanje vremena.»Troprsti Brown« Lucchese bio je najmoæniji šef mafijena istoku, zatim Antonio Granelli, a uskoro . . . Michaelje mogao sebi dopustiti strpljenje. Prevalio je dug, dugput otkako je kao umišljeni žutokljunac stajao pred gla-vešinama u New Yorku i dcžao u rukama zapaljeni pa-pir zaklinjuæi se: - Ovako æu gorjeti ako odam tajneCosa Nostre.A sada je sjedio za doruèkom sa starcem. - Moždabi nam ta Parkerova mogla koristiti za sitne stvari. Samoda vidimo kako radi - reèe Michael.Granelli slegne ramenima. - Samo budi oprezan,Mike. Ne bih htio da se nepoznati ljudi upuæuju u tajneObitelii.- Ja æu je veæ obraditi.Michael joj je telefonirao istog dana poslije podne.171Kad joj je Cynthia najavila da je na liniji MichaelMoretti, preplavila ju je bujica. sjeæanja, jedno neugod-

nije od drugog. Nije mogla ni zamisliti zašto je MichaelMoretta zove.Podigla je slušalicu iz znatiželje. - Što želite?Oštrina njena glasa zaprepasti Morettija. - Htio bihvas posjetiti. Mislim da bismo vi i ja morali malo po-razgovarati.- O èemu, gospodine Moretti?- Ne bih o tome razgovarao telefonski. Mogu vamsamo reæi, gospodice Parker, da æe to biti i te kako uvašem interesu.- A ja vam mogu reæi ovo, gospodine Moretti -ravnodušno odvrati Jennifer. - Ni najmanje me ne za-nima ni što biste rekli, ni uèinili - te tresne sluša-licom.Michael Moretti je sjedio za pisaæim stolom i zuriou nijemu slušalicu u ruci. Osjeæao je u sebi nekakvouzbudenje, ali to nije bila srdžba. Nije znao što ga uz-buðuje, niti je znao da li mu se to sviða. Iskorištavaoje žene cijelog života, i nije ni pamtio koliko su mustrastvenih partnerica njegova tamnoputa ljepota i pri-rodena grubost dovele u krevet.Michael Moretti je u osnwi prezirao žene. Bile su isuviše meke. Nisu imale duha. Na pri-m,jer, Rosa. Ona jekao malo kuæno psetance koje radi sve što joj se kaže,razmišljao je. Vodi kuæanstvo, kuha mi, jebe se sa mnomkad mi se jebe, zaveže kad joj kažem da zaveže.Michael još nije upoznao ženu s duhom, ženu koja biimala hrabrosti da mu .prkosi. Jennifer Parker se usu-dila da mu spusti slušalicu. Što je ono rekla? Ni naj-manje me ne zanima ni što biste rekli, ni uèinili. Raz-mišljao je o njenim rijeèima i nasmiješio se. Ima krivo.On æe joj pokazati koliko ima krivo.Naslonio se sjeæajuæi se kako je izgledala u sudnici,sjeæajuæi se njenog lica i tijela. Iznenada se poèeo pitatikakva bi bila u krevetu. Divlja maèka, vjerojatno. Staoje razmišljati o njenom golom tijelu ispod svoga, kako1?2se bori protiv njega. On podigne slušalicu i okrene je-dan broj.- Skidaj se. Dolazim - reèe kad je zaèuo ženskiglas.Kad se poslije ruèka vraæala u kancelariju, Jenniferje zamalo pregazio kamion dok je prelazila Treæu ave-niju. Vozaè je nagazio na koènice, i stražnji dio vozilase zanio i gotovo je udario.- Isuse Kriste, gospodo - prodere se vozaè. - Kogavraga ne pazite kako hodate !Jennifer ga nije slušala. Zurila je u natpis na straž-njem dijelu kamiona: Nationwide Motors Corporation.Stajala je i gledala još dugo nakon što je kamion nestaoiz vida. Zatim je požurila u kancelarlju.- Je li Ken ovdje? - upita Cynthiju.- Da. U svojoj kancelariji.Otišla je k njemu. - Ken, možeš li mi pribaviti nekepodatke o Nationwide Motors Corporation? Treba mipopis svih prometnih nesreæa u koje su bili upleteni nji-

hovi kamioni u posljednjih pet godina.- To æe malo potrajati.- Posluži se LEXIS-om. - Bio je to centralni ra-èunar ministarstva pravosuda.- Hoæeš li mi reæi o èemu se radi?- Nisam još sigurna, Ken. Samo nešto slutim. Sveæu ti reæi ako nešto bude od toga.Nešto joj je promaklo u sluèaju Connie Garrett, tedražesne djevojke bez udova kojoj je bilo suðeno daostatak života provede kao bogalj. Vozaè je možda bioèist, ali što je s kamionima? Možda je ipak netko odgo-voran.Iduæeg jutra Ken Bailey stavi izvještaj pred Jennifer.- ~ini mi se da imaš veliku sreæu bez obzira na to kogagoniš. Nationwide Motors Corporation je imala petnaestnesreæa u posljednjih pet godina, a nekoliko njihovih ka-miona povuèeno je iz prometa.173i_Jennifer osjeti kako u njoj raste uzbudenje. - Ka-kve su imali probleme?- Defekt u sistemu koèenja zbog kojeg se stražnjidio kamiona zanosi kad se èvrsto pritisnu koènice.Connie Garrett je udario stražnji dio kamiona.Jennifer je sazvala sastanak s Danom Martinom, Te-dom Harrisom i Kenom Baileyjem. - Idemo na sud spredmetom Connie Garrett - objavi Jennifer.Ted Harris se zagleda u Jennifer kroz debela staklanaoèala. - èekaj malo, Jennifer, provjerio sam to. Ulo-žila je priziv, ali bez uspjeha. Pobit æe nas s res iudicata.- Što je res iudicata? - upita Ken Bailey.Jennifer objasni: - »presudena stvar.« U gradan-skim sporovima to je pravomoænost sudske odluke, a ukriviènom postupku nemoguænost ponovnog sudenja zaisto krivièno djelo. »Mora postojati kraj parnièenju«,kako piše u pravnim knjigama.- Èim se donese pravomoæna sudska odluka, uva-žavajuæi sve razloge za i protiv, postupak se može ob-noviti samo u vrlo specifiènim okolnostima. Nemamoosnove za obnovu procesa.- Imamo. Tužit æemo ih na temelju novootkrivenihèinjenica, na temelju naèela koje kaže da je zajednièkopoznavanje svih relevantnih èinjenica što su ih sakupileobje stranke bitno xa pravilno parnièenje.- Bogati tuženik je Nationwide Motors. Zatajili supodatke od advokata Connie Garrett. Sistem koèenjanjihovih teretnjaka je defektan, a to nije nigdje spo-menuto.Jennifer pogleda obojicu odvjetnika. - Evo što bismotrebali poduzeti...Dva sata kasnije Jennifer je sjedila u dnevnom bo-ravku Connie Garrett.- Pokrenut æu novi postupak. Vjerujem da æemodobiti parnicu.- Ne, ne bih mogla podnijeti još jednU suðenje.

- Connie...- Pogledajte me, Jennifer. Ja sam bogalj. Ubila bihse k~d god se vidim u ogledalu. Znate li zašto to nisam174uèinila? - Glas joj je utihnuo do šapata. - Zato štone mogu. Ne mogu!Jennifer je bila potresena i posramljena. Kako li jesarno mogla biti tako bešæutna.-- A da pokušamo s izvansudskom nagodbom? Dr-žirn da æe pristati na nagodbu kad saznaju za dokaznimaterijal.Kancelarija tvrtke Maguire & Guthrie, odvjetnikakoji su zastupali Nationwide Motors Corporation, nala-zila se u sjevernom dijelu Pete avenije, u modernajzgradi od stakla i kroma ispred koje je prštao vodo-skok. Jennifer se najavila u prijernnoj kancelariji. Služ-benica ju je zarnolila da sjedne i za petnaest minutauvela je Jennifer u kancelariju Patricka Maguirea. Onje bio glava firme, nesentimentalni i tvrdokorni Iracprodornih oèiju koje ništa nisu propuštale.Ponudio je Jennifer stolicu. - Drago mi je što smose upoznali, gos~podice Parker. Stekli ste poprilièan glasu gradu.- Nadam se da nije tako loš.- Kažu da ste nemilosrdni. Ne izgledate mi tako.- To se i ja nadam.- Jeste li za kavu? Ili možda dobar ii~ski viski?- Kavu, molim.Patrick Maguire pozvoni i tajnica donese dvije šalicekave na poslužavniku od pravog srebra.- A sada mi recite što vas nosi ovamo.- Radi se o sluèaju Connie Garrett.- Ah, da. Koliko se sjeæam, izgubila je parnicu. . . inakon priziva.Koliko se sjeæam. Jenmifer bi se bez razmišljanja za-klela da je Patrick Maguire mogao napamet citirati svepodatke iz tog sluèaja.- Podnijet æu zahtjev za ponovno pokretanje po-stupka.- Stvarno? A na temelju èega? - uljudno upitaMaguire.Jennifer otvori torbu sa spisima i izvuèe raspravnispis što ga je pripremila, pa mu ga pruži.175. - Zahtijevat æu ponovno pokretanje postupka zbogpropusta u podnošenju dokaznog materijala.Maguire, nimalo uznemiren, prelista spise. - Oh, da- reèe on. - Ta prièa s koènica.ma.- Vi ste znali za to?- Naravno. - On kucne tupastim kažiprstom pospisima. - Gospodice Parker, ovime neæete ništa po-stiæi. Morali biste dokazati da je upravo onaj kamiankoji je upleten u nesreæu imao defektan sistem koènica.Od nesreæe je vjerojatno veæ desetak puta bio u remon-tu, pa stoga neæete nikako moæi dokazati u kakvom jestanju bio u to vrijeme. - On odgurne spise prema

njoj. - Tužba vam nema temelja.Jennifer srkne g~tljaj kave. - Moram samo dokaza-ti da su ti kamioni u pogledu sigurnosti na lošem gIa-su. Veæ je i najobiènija revnost morala upozoriti vašustranku da su kamioni defektni.- Što predlažete? - upita Maguire nehajno.- Moja stranka je tek prešla dvadesetu. Sjedi u so-bi koju neæe napustiti do kraja života zato što nema niuuku ni nogu. Željela bih se nagoditi i time barem maloolakšati njene muke.Patrick Maguire srkne malo kave. - A kakvu vrstunagodbe imate na umu?- Dva milijuna dolara.Nasmiješio se. - To je golem novac za nekoga èijaje tužba bez temelja.- Ako pokrenem postupak, gospodine Magvire, bu-dite uvjereni da æu dobiti parnicu. A postiæi æu i višeod toga. Ako nas prisilite da podnesemo tužbu, tražitæemo adštetu od pet milijuna dolara.On se ponovno nasmiješi. - Utjerali ste mi strah ukosti. Još kave?- Ne, hvala - reèe Jennifer i ustane.- Æekajte malo! Sjednite, molim vas. Nisam još re-kao - ne.- Niste rekli ni - da.- Popijte još malo kave. Sami je kuhamo.Jennifer se sjeti Adama i kenijske kave.- Dva milijuna dolara je mnogo novaca, gospodioeParker.Jennifer je šutjela.- No kad bismo razgovarali o manjoj svoti, moždabih mogao... - i on znaèajno mahne rukama.Jennifer je i dalje šutjela.- Vi zaista želite dva milijuna dolara, zar ne? -reèe napokon Patrick Maguire.- Ja zapravo želim pet milijuna dolara, gospodinef~Iaguire.- U redu. Pretpostavljam da bismo to mogli sre-diti.Ovo je bilo lako!- Sutra ujutro moram otputovati u London, ali sevraæam iduæi tjedan.- ~eljela bih zakljuèiti sluèaj. Bila bih vam zahval-na kad biste što prije razgovarali sa svojom strankom.Iduæeg tjedna htjela bih svojoj stranci uruèiti èek.Patrick Maguire kimne glavom. - Vjerojatno æu tomoæi urediti.Osjeæala se nelagodno cijelim putem do kancelarije.8ve je proteklo i suviše jednostavno.Te veèeri, vraæajuæi se kuæi, Jennifer je navratila uobližnji dragstore da nešto kupi. Kad je izišla i stala pre-iaziti cestu, ugledala je Kena Baileya uz lijepog piavo-kosog mladiæa. Zastala je pa skrenula u sporednu ulicuda je Ken ne ugleda. Kenov privatni život ticao se samonjega.Onog dana kad se Jenmifer trebala sastati s Patri~

kom Maguireom, telefonirala joj je njegova sekretarica.- Gospodin Maguire me zamolio da ga isprièam,gospodice Parker. Bit æe cijeli dan zauzet sastancima.No, sutra vas može primiti kad god vam odgovara.- Dobro - reèe Jennifer. - Hvala.Telefonski poziv uznemirio je Jennifer. Nagon je nijeprevario. Patrick Maguire je nešto smjerao.- Nemoj me ni s kim spajati - reèe ona Cynthiji.Zakljuèala se u kancelariju i stala koraèati tamo-amofiazmišljajuæi o svim moguæim kombinacijama. PatrickMaguire je najprije rekao da nema osnove za tužbu. Za-tim se gotovo i bez natezanja složio da plati Connie Gar`u Gnjev anQelai76F_rett dva milijuna dolara. Jennifer se sjetila kako se ne-lagodno osjeæala poslije razgovora s njim. Od tog dananije mogla doprijeti do Patricka Maguirea. Najprije Lon-don - ako je zaista putovao u London - a zatim sa-stanci zbog kojih se cijeli tjedan nije mogao javiti Jen-nifer. A sada još jedna odgoda.Adi zaštoi Jedini bi razlog bio ako... Jennifer pre-stane koraèati, digne slušalicu kuænog telefona i pozoveDana Martina.- Hoæeš li, molim te, provjeriti toèan datum kad sedesila prometna nesreæa Connie Garrett, Dane? Htjelabih znati kad nastupa zastara?Nakon dvadeset minuta Dan, blijedog lica, uðe u Jen-niferinu sobu.- Uprskali smo stvar - reèe on. - Dobro si slu-tila. Zastara nastupa danas.Gotovo joj je pozlilo. - Nema li moguænosti zabune?- Nema. Žao mi je, Jennifer. Netko od nas moraoje to prije provjeriti. Nije... nije mi to uopæe palo naum.- Ni meni. - Jennifer digne slušalicu i okrene jedanbroj. - Molim Patricka Maguirea. Ovdje Jennifer Par-ker.~ekala je cijelu vjeènost, pa napokon vedro rekla uslušalicu: - Dobar dan, gospodine Maguire. Kako jebilo u Londonu? - Slušala ga je. - Nisam ni bio ta-mo... Pa, jedan od ovih dana.. . - Zovem vas zato -reèe Jennifer nehajno - što sam upravo razgovarala sConnie Garrett. Kako sam vam veæ rekla, ona zaista neželi na sud ako ne mora. Znaèi, kad bismo danas moglidogovoriti. . .Smijeh Patricka Maguirea odzvanjao je u slušalici.- Bar ste se potrudili, gospoðice Parker. Danas nastupazastara. Nitko neæe nikoga tužiti. No, ako želite, moglibismo se nagoditi da odemo nekamo na ruèak i poraz-govaramo o hirovitosti sudbine.Jennifer je nastojala zatomiti srdžbu. - Baš ste po-kvareni, kolega.- Kao i svijet u kojem živimo, kolegice - zahihoæePatrick Maguire.178

-- Pravila igre vam nisu važna, zar ne? Važna vam jesamo pobjeda.-. Prilièno ste dobri, zlato, ali ja se bavim ovim pos-lom mnogo dulje od vas. Kažite svojej stranci da jojželim više sreæe iduæi put.Jennifer je sjedila dižeæi slušalicu u ruci. Pred oèimajoj se ukazala Connie Garrett kako sjedi kod kuæe èeka-juEi vijesti. U glavi joj stane nabijati, i ðelo joj se oz-noji. Ona otvori ladicu pisaæeg stola da izvadi aspirini baci pogled na zidni sat. èetiri sata. Ostao joj je samojedan sat da dostavi tužbu višem sudu.- Koliko bi ti vremena trebalo da pripremiš doku-mentaciju za zahtjev? - upita Jennifer Dana Martinakoji je pokunjeno sjedio uz nju.Slijedio je njen pogled. - Najmanje tri sata. Moždai èetiri. Nema druge moguænosti.Moramo je pronaæi, pomisli Jennifer.- Nema li Nationwide Motors filijale po cijelimSjedinjenim Državama?- Ima.- U San Francisku je sada tek jedan sat. Tamo æe-mo ih tužiti, a poslije zatražiti promjenu mjesta nad-ležnosti.Dan Martin strese glavom. - Jennifer, sva je doku-mentacija ovdje. Dok nazovemo neku advokatsku firmuu San Francisku i dademo im upute da pripTeme doku-mentaciju, bit æe i tamo prekasno.Jennifer se nije predavala - A koliko je sati na Ha-vajima?- Jedanaest ujutro.Jenniferina glavobolja nestala je kao èarolijom iona poskoèi od uzbudenja. - Tu sam te èekala! Pro-vjeri je li korporacija Nationwide Motors registriranana Havajima. Valjda imaju nekakav pogon, prodajniured, servisnu stanicu - bilo što. Ako imaju, tamo æe-mo ih tužiti.Dan Martin se na trenutak zagleda u nju, a zatimse njegovo lice ozari. - Trèim! - i veæ je žurio premavratima.Jennifer je još odzvanjao u ušima samozadovoljanglas Patricka Maguirea. Kažite svojoj stranci da joj xelim'2· 199' uiše sreæe iduæi put. Nema iduæeg puta. Sve æe se riješitasada.Trideset minuta kasnije zaèula se zujalica interfona,i Dan Martin reèe uzbuðeno: - Nationnwide Motorsproizvodi pogonske osovine za svoja vozila na otokuOahu.- Sad ih imamo! PronaBi tamo neku advokatskukancelariju i pobrini se da odmah na sudu urudžbirajuzahtjev za ponovno pokretanje postupka.- Jesi li imala na umu neku odredenu kancelariju?- Nisam. Uzmi nekoga iz saveznog popisa advokata.I pobrini se da dostave tužbu lokalnom pravnom zas-tupniku Nationwidea. Neka nas nazovu èim sve sre-de. èekat æu ovdje u kancelariji.

- Sto još da uèinim?- Pomoli se.Te su je veèeri u deset sati nazvali s Havaja. Jenniferzgrabi slušalicu i zaèuje nježan glas: - Gospodicu Par-ker, molim.- Na telefonu.- Ovdje miss Sung iz advokatske kancelarijeGregg Hoy na Oahuu. Htjeli smo vas obavijestiti dasmo prije petnaest minuta dostavili vašu tužbu prav-nom zastupniku korporacije Naèionwide Motors.Jennifer odahne. - Hvala. Mnogo vam hvala.Cynthia uvede u kancelariju Joeya La Guardiju. Jen-nifer još nikada nije vidjela tog èovjeka. Telefoniraojoj je moleæi je da ga zastupa zbog tvornog napada. Bioje nizak i zbijen, a njegovo skupo odijelo izgledalo jekao da je šivano za nekog drugog. Na malom prstu imaoje prsten s ogromnim dijamantom.La Guardia se nasmiješi otkrivajuæi požutjele zube.- Došao sam k vama jer mi je potrebna pomoæ. Svatkomože pogriješiti, zar ne, gospoc~ice Parker? Pajkani su~me zgrabili zato što sam sredio nekoliko tipova. Znate=xnislio sam da me frajeri gone. Ulièica je bila tamna,i kad sam vidio da idu na mene... pa znate, tamo su180vam svi grubijani. Skoèio sam na njih da oni ne skoèena mene.Bilo je neèeg odbojnog i lažnog u njegovom ponaša-nju. Previše se ulizivao.Izvukao je debeo sno~p novèanica.- Evo. Hiljadarka odmah, druga hiljadarka kadodemo pred sud. Može?- Moj rokovnik je popunjen za iduæih pet mjeseci.Rado æu vam preporuèiti nekog drugog odvjetnika.Bio je uporan. - Ne. Neæu drugog. Vi ste najbolji.- Za jednostavan sluèaj tvornog napada ne trebavam najbolji.- Hej, slušajte - reèe on. - Dat æu vam još no-vaca. - U glasu mu se osjeæao oèaj. - Dvije hiljadarkeodmah i. . .Jennifer stisne zujalicu pod pisaæim stolom, i Cyn-thia ude u kancelariju. - Gospodin La Guardia odlazi,Cynthia.Joey La Guardia se bijesno zagleda u Jennifer, zgrabinovac i gurne ga natrag u džep. Izišao je iz kancelarijebez rijeèi. Jennifer pritisne taster interfona.- Kene, možeš li doæi k meni na trenutak?Kenu je trebalo manje od trideset minuta da sastaviiscrpan izvještaj o Joeyu La Guardiji.- Taj ima kilometarsku listu osuda - reèe Ken. -Gostuje po zatvorima od šesnaeste godine. - Bacio jepogled na papir što ga je držao u rukama. - Sada jepušten uz kauciju. Uhapsili su ga prošli tjedan zbogtvornog napada i nanošenja tjelesne ozljede. Pretukaoje dva starca koja su Organizaciji dugovali novac:Odjednom je sve shvatila. - Joey La Guardia radiza Organizaciju?

- On je jedan od snagatora Michaela Morettija.U Jennifer je kiptjelo od bijesa. - Možeš li mi datitelefonski broj Michaela Morettija?Pet minuta kasnije Jennifer je razgovarala s Moret-ti j em.- Ah, nisam se nadao tom zadovoljstvu, gospoðiceParker. Ja . . .- Gospodine Moretti, ne volim jeftine štosove.181_ - O èemu vi to govorite?- Slušajte. I to dobro. Ja nisam na prodaju. Ni sada,ni nikada. Neæu zastupati ni vas, ni bilo koga tko radiza vas. Samo želim da me ostavite na miru. Je li vamto jasno?- Mogu li vas nešto upitati?- Izvolite.- Hoæete li ruèati sa mnom?Ona spusti slušalicu.Cynthia se javi interfonom. - Izvjesni gospodinPatrick Maguire je došao da vas posjeti, gospoc~ice Par-ker. Nema zakazan sasianak s vama, ali kaže.. .Jennifer se nasmiješi. - Neka gospodin Maguireèeka.Sjetila se njihovog telefonskog razgovora. Pravilaigre vam nisu važna, zar ne? Važna vam je samo pob-jeda . . . Prilièno ste dobri, zlato, ali ja se bavim ovi~rtposlom mnogo dulje od vas. Kažite vašoj stranci da jojželim više sreæe iduæi put.Jennifer je pustila Maguirea da èeka èetrdeset i petminuta, a zatim se interfonom obratila Cynthiji.- Neka gospodin Maguire ude.Srdaènosti Patricka Maguirea je nestalo. Nadmudrilaga je, pa je bio ljut i nije se trudio da to prikrije.Prišao je Jenniferinom pisaæem stolu i prasnuo: -Prouzroèili ste mi gomilu problema, kolegice.- Ma nemojte, kolega?Sjeo je, iako mu nije ponudila da sjedne. - Presta-nimo se igrati skrivaèa. Telefonirao mi je glavni prav-ni zzstupnik Nation,wide Motorsa. Potcijenio sam vas.Moja stranka pristaje na nagodbu. - Rukom je goseg-nuo u džep, izvukao omotnicu i pružio je Jennifer. Onaje atvori. Unutra je bio potvrden èek ispostavljen naConnie Garrett. Na sto tisuæa dolara.Jennifer ponovno ugura èek u omotnicu i vrati jePatricku Maguireu.- To nije dovoljno. Sudski æemo tražiti pet milijunadolara.Maguire se naceri. - Ne, neæete. Zato što vaša stran-ka neæe na sud. Upravo sam je posjetio. Možete bitisigurni da se neæe dati u sudnicu. Prestrašena je, a beznje nemate nikakve šanse.Jennifer ga ošine pogledom. - Nemate prava razgo-varati s Connie Garrett bez moje prisutnosti.- Samo sam htio svima napraviti uslugu. Uzmitenovac i bježite, kolegice.Jennifer poskoèi. - Napolje! Smuèi mi se kad vas

vidim.Patrick Maguire ustane. - Nisam znao da se vamamože smuèiti.Izišao je iz sobe zajedno s èekom.Promatrajuæi ga kako izlazi, Jennifer se pitala nijeli napravila neoprostivu grešku. Razmišljala je kolikobi stotinu tisuæa dolara znaèilo Connie Garrett. Ali tonije bilo dovoljno. Zbog svega što æe djevojka moratiizdržati svaki dan do kraja života.Jennifer je znala da Patrick Maguire ima pravo. BezConnie Garrett u sudnici nije bilo izgleda da æe joj po-rota dosuditi pet milijuna dolara. Rijeèi ih neæe nikadauvjeriti u užase njenog života. Jennifer je u sudnici bilapotrebna Connie Garrett da svojom prisutnošæu djelujena porotu, da je porotniai svakodnevno gledaju; ali nijebilo naèina kojim bi nagovorila djevojku da dode nasud. Morala je pronaæi neko drugo rješenje.Telefonirao joj je Adam.- Oprosti što te nisam prije nazvao - isprièavaose. - Imao sam niz sastanaka zbog predizborne kam-panje i...- U redu, dragi. Shvaæam. - Mora~rn shvatiti, po-misii Jennifer.- Tako mi nedostaješ.- 1 ti me.ni, Adame. - Nikada neæeš xnati koliko.- Hiio bih te vidjeti.Jennifer je htjela reæi kada? ali je prièekala.182 ~ 183- Posli ej podne - nastavi Adam - moram iæi uAlbany. Telefonirat æu ti kad se vratim.- Dobro. - Nije mu magla ništa drugo reæi, Ništadrugo uèiniti.U èetiri sata ujutro Jennifer se trgla iz strašnog snai tog joj je trenutka sinulo kako æe Connie Garrett pri-skrbiti pet milijuna dolara.18.- Planirali smo u cijeloj državi New York niz ban-keta u korist fonda za predizbornu kampanju. Obuhva-tit æemo samo veæe gradove. Do manjih mjesta dopri-jet æemo putem televizije, emisijama »Licem u lice snacijom«, »Danas« i »Sastanak sa štampom«. Raèunamda æemo ubrati... Adame, slušaš li me?Adam se okrene prema Stewartu Needhamu i joštrojici muškaraca u sobi za sastanke - vrhunskih struè-njaka za sredstva javnog komuniciranja, uvjeravao gaje Needham - i reèe: - Pa naravno, Stewarte.No, misli su mu bile zaokupljene s Jennifer. Želioje da ona bude uz njega, da dijeli s njim uzhuðenjeoko predizborne kampanje, da podijeli s njim svakitrenutak, da podijeli s njim svoj život.Adam je pokušao nekoliko puta razgovarati sa Ste-wartom Needhamom o svojoj situaciji, ali njegov je kom-panjon svaki put uspijevao promijeniti temu.Sjedio je razmišljajuæi o Jennifer i Mary Beth. Znaoje da nije pošteno usporedivati ih, ali nije se mogao tome

oduprijeti. 'Jennifer ga je 2czbuCtivala. Sve je zanima, i ona obo-gaæuje moj život. Mary Beth živi u svom vlastitom ma-Lom svijetu...Jennifer i 7nene vežu tisuæe stvari. Mary Beth i javezani smo samo brakom. . .184 ~~ 185Ljubim Jenniferin smisao za humor. Zna pri~mati ša-Zu. Mary Beth sve shvaæa ozbiljno. . .Uz Jennifer se osjeæam mlad. Mary Beth ~rr.i se èinistarijom nego što sèvarno jest. . .Jennifer je samostalna. Mary Beth ovisi o meni, jadonosim sve njene odluke. . .Pet važnih razlika izrn,edu žene koju volim i mojesupruge.Pet razloga zbog kojih ne mogu nikada napustiti Ma-r~ Beth.19.Jedne srijede ujutro, poèetkom kolovoza, poèela jeparnica Connie Garrett protiv korporacije NationwideMotors. (abièno takva parnica ne bi u novinama zau-zela ni pola stupca, ali buduæi da je Jennifer Parkerzastupala tužiteljicu, masovna sredstva komunikacija po-svetila su joj najveæu pažnju.Patrick Maguire sjedio je za stolom obrane, okruženskupinom pomoænika odjevenih u konzervativna sivaodijela.Poèela je procedura odabiranja porotnika. Maguireje bio ležeran, gotovo ravnodušan, jer je znao da seConnie Garrett neæe pojaviti u sudnici. Pogled na lijepu,mladu djevojku bez udova snažno bi utjecao na osjeæajegorotnika i na njihovu odluku o zamašnoj svoti novca- ali neæe biti ni djevojke ni utjecaja.Ovaj put, razmišljao je Mag~uire, Jennifer Parker jen.admudrila sa~nu sebe.Porota je imenovana i parnica je zapoèela. Saslušavšiuvodno izlaganje Patricka Maguirea, Jennifer je moralasamoj sebi priznati da je doista vrlo dobar. Dugo se za-držao na muènom položaju jadne Con.nie Garrett, spo-minjuæi sve što je Jennifer namjeravala reæi i kraduæijoj time emocionalne argumente. Govorio je o nesreæi na-glašavajuæi èinjenicu da se Connie Garrett poskliznulana ledu i da vozaè kamiona nije bio kriv.186 ~ 187- Tužiteljica traži od vas, gospoc~e i gospodo, dajoj dosudite pet milijuna dolara. - Maguire je zapa-njeno tresao glavom. - Pet milijuna dolara! Jeste liikada vidjeli toliko novca? Ja nisam. Moja tvrtka zastu-pa nekoliko imuænih klijenata, ali vam mogu reæi datokom dugogodišnjeg odvjetnièkog rada nisam još ni-kada vidio ni milijun dolara... ni pola milijur.a.Izraz na, licima porotnika jasno je govorio da nisuni oni.- Obrana æe dovesti svjedoke koji æe vam reæi kakose dogodio taj nesretni sluèaj. Jer to je i bio nesretansluèaj. U toku ove parnice dokazat æemo vam da kor-

poracija Nationwide Motors nije kriva u tom sluèaju.Zacijelo ste zapazili da Connie Garrett, koja je pokre-nula ovu parnicu, nije danas u sudnici. Njena odvjet-nica obavijestila je suca Silvermana da se ona neæe nipojaviti. Connie Garrett nije danas u sudnici, mada jojje ovdje mjesto, ali vam ja mogu reæi gdje je. Upravosada, dok ovdje stojim i ovo vam govorim, Connie Gar-rett sjedi kod kuæe i u mislima broji novac što æete jojga vi dosuditi, barem tako ona misli. èeka da joj za-zvoni telefon i da joj njezina odvjetnica kaže koliko stejoj milijuna naivno namijenili.- I vi i ja znamo da u svakoj nesreæi, u koju jeupletena velika korporacija... ma koliko to posrednobilo.., ima uvijek ljudi koji æe odmah reæi: - Pa što,ta kompanija je bogata. Ona to sebi može priuštiti. Iz-vucimo iz nje što više možemo.Patrick Maguire zastane.- Connie Garrett danas nije u sudnici jer vam nemože pogledati u oèi. Ona zna da je njezin pokušaj amo-ralan. No, otpravit æemo je praznih ruku kao poukudrugim ljudima koji bi mogli doæi u iskušenje da ubuduænosti pakušaju to isto. ~ovjek mora biti odgovo-ran za svoja djela. Ako se poskliznete na ledu nasredulice, ne možete za to okriviti prvu bogatu žrtvu kojavam padne na um. I ne smijete pokušavati prijevaromizmamiti od nje pet milijuna dolara. Hvala vam što steme saslušali.On se okrene da bi se naklonio Jennifer pa se vratdo stola obrane i sjedne.188Jennifer ustane i pri8e poroti. Prouèavala je nji-hova lica nastojeæi ocijeniti dojam što ga je na njih os-tavio Patrick Maguire.- Moj vam je cijenjeni kolega rekao da Connie Gar-rett neæe prisustvovati suðenju. To je toèno. - Jenniferpokaže prstom na stol optužbe. - Tamo bi Connie Gar-rett sjedila da je ovdje. Ne na toj stolici. U posebnimbolesnièkim kolicima. Kolicima u kojima živi. ConnieGarrett neæe biti u ovoj sudnici, ali prije nego što za-vrši ova parnica, imat æete prilike da je vidite i upoz-nate onako kako sam je ja upoznala.Patrick Maguire se zbunjeno namršti pa se nagneprema jednom od svojih pomoænika i nešto mu došapne.- Slušala sam rjeèit govor gospodina Maguirea i htje-la bih vam reæi da me ganuo. Osjetila sam kako mi srcekrvari za tom multimilijarderskom kompanijom koju ta-ko bezdušno napada mlada dvadeset èetvorogodišnjažena bez ruku i nogu. Ta žena, koja upravo sada sjedikod kuæe i lakomo èeka telefonski poziv kojim æe jojjaviti da je bogata. - Jennifer spusti glas.- Bogata. . . , a što da uèini s tim novcem? Da izideiz kuæe i kupi dijamante za ruke kojih nema? Da kupiplesne cipele za noge kojih nema? Da kupi prekrasnehaljine koje neæe nikada nositi? »Rolls royce« koji æe jevoziti na zabave na koje je nitko neæe pozvati? Pomis-lite samo na sve užitke što æe joj ih taj novac pružiti.

Jennifer je govorila vrlo tiho dok je njen pogled po-lako prelazio licima porotnika. - Gospodin Maguirenije nikada vidio pet milijuna odjednom. Nisam ni ja.No, reæi æu vam ovo: Kad bih u ovom trenutku ponu-dila bilo kome od vas pet milijuna gotovine i kad bihzauzvrat htjela samo da vam odrežu ruke i noge, mislim da se pet milijuna dolara ne bi èinilo tako visokomsvotom. . .- Zakon je vrlo jasan u ovakvim sluèajevima - ob-jasni Jermifer. - Na prošloj parnic.i, koju je tužiteljkaizg~ubila, tužena stranka znala je za nedostatke u sistemukoèenja svojih teretnih vozila, premda je to zatajila itužiteljici i sudu. Uèinivši to, postupila je protuzako-nito. Na tome se i temelji ova nova parnica. Prema ne-189davno objavljenoj studiji Ministarstva prometa najvišenesreæa teretnih vozila uzrokuju kotaèi i gume, te koè-nice i upravljaèki sistem. Molim vas samo da na trenu-tak pogledate ove brojke, . .Patrick Maguire je pažljivo promatrao porotnike. Utome je bio struènjak. Dok je Jennifer monotono nabra-jala statistaèke podatke, Maguire je zadovoljno pratiokako se porotnici poèinju dosadivati. Postupak je za-plovio u previše struène vode. Nije se više govorilo 0unesreæenoj djevojci, nego o teretnjacima, putu koèenjai kvarovima bubnja koènice. Zanimanje porote je po-puštalo.Maguire baci pogled na Jennifer i pomisli: Nije ta-ko lukava kako se prièa. Da je na drugoj strani i da za-stupa Cormie Garrett, znao je da bi zanemario statistiè-ke podatke i mehanièke probleme, a usredotoèio pažnjuna osjeæaje porotnika. Jennifer Parker radila je upravoobratno.Patrick Maguire se nasloni i opusti.Jennifer pride sudaèkom stolu. - Gospodine suèe,ako mi dopustite, pokazala bih dokazni materijal.- Kakav dokazni materijal? - upita sudzc Silver-man.- Prvog dana ove parnice obeæala sam poroti da æeupoznati Connie Garrett. Buduæi da ne može osobno pri-sustvovati sudenju, molim dopuštenje da pokažem ne-koliko njezinih snimaka.- Nemam ništa protiv - reèe sudac Silverman, pase obrati Patricku Maguireu. - Ima li branitelj štoprotiv?Patrick Maguire ustane. Pokreti su mu bili tromi,ali ne i misli. - Kakve snimke?- Nekoliko snimaka Connie Garrett u njenom sta-nu - odgovori Jennifer.Patrick Maguire bi najradije izbjegao bilo kakvesnimke, ali s druge strane, razmišljao je, fotografijeobogaljene djevojke u bolesnièkoj stoIici neæe sigurnobiti toliko potresne koliko njena stvarna prisutnost usudnici. Osim toga, morao je uzeti u obzir još jedno:uloži li prigovor, porotnici æe ga smatrati bešæutnim.190

- Svakako, samo pokažite te snimke - reèe milo-stivo.- Hvala.Jennifer se okrene prema Danu Martinu i kimnemu glavom. Dva muškarca, iz stražnjeg reda pridu na-prijed s prenosivim filmskim platnom i kino-projekto-rom te ga stanu namještati.Patrick Maguire ustane, iznenaðen. - ~ekajte malo!~to je ovo?Jennifer ga bezazleno pogleda. - Snimke. Ta upravoste pristali da ih pokažem.Maguire je jedva zatomio bijes. Jennifer nije reklani rijeèi o filmu. No, bilo je kasno za prigovor. Onkratko kimne glavom i ponovno sjedne.Jennifer namjesti platno tako da ga porota i suci mo-gu jasno vidjeti.- Smijemo li zamraèiti prostoriju, gospodine suèe?Sudac dade znak poslužitelju i rolete se spuste. Jen-nifer pric~e 16-milimetarskom projektoru, ukljuèi ga iplatno oživi.Iduæih trideset minuta u sudnici se nije èulo ni gla-sa. Jennifer je angažirala profesionalnog kamermana imladog režisera reklamnih filmova da snime film. Sni-mili su jedan dan u životu Cannie Garrett. Bio je tosnažan, realistièan i stravièan film. Ništa nije bilo pre-pušteno mašti. Film je prikazivao lijepu i mladu obo-galjenu djevojku... kako je ujutro dižu iz kreveta inose na zahod, kako je èiste kao malo, nemoæno dojen-èe. . . kupaju. . . hrane i odijevaju. .Jennifer je nekoliko puta vidjela taj film, ali je isada, kad ga je ponovno gledala, asjetila grè u grlu.Oèi joj se ispuniše suzama, a znala je da film isto takadjeluje na suca, porotnike i gledaoce u sudnici.Kad je film završio, Jennifer se obrati sucu Silver-manu : - To bi bilo sve.Porota je zasjedala više od deset sati. Sa svakim sa-tom što je prolazio Jennifer je bivala sve malodušnija.Oèelcivala je trenutaènu odluku porote. Da je film utje-191' cao na njih kao na nju, ne bi im trebalo više od sat-dvada donesu odluku.Kad su porotnici izišli da vijeæaju, Patrick Maguireje bio izvan sebe od bijesa, uvjeren da je izgubio par-nicu, da je ponovno potcijenio Jennifer Parker. No, kakosu sati prolazili, a porota se još nije vraæala, Maguireovenade su porasle. Da su odluèivali na osnovi emocija, nebi im trebalo toliko vremena. - Uspjet æemo. Sto bududulje raspravljali, to æe im se više ohladita osjeæaji -reèe Maguire jednom od pomoænika.Nekoliko minuta prije ponoæi predsjedavajuæi poroteposlao je sucu Silvermanu bilješku tražeæi pravnu pou-ku. Sudac je prouèio bilješku, zatim podigao glavu. -Molim oba odvjetnika da pristupe sudaèkom stolu.Kad su Jennifer i Patrick Maguire stali pred njega,sudac reèe: - Htio bih vas obavijestiti o poruci što samje upravo primio od predsjedavajuæeg porote. Porotnici

pitaju da li im zakon dozvoljava da dosude Connie Gar-rett više od pet milijuna dolara što ih je tražila njenaodvjetnica.Jennifer odjednom osjeti vrtoglavicu. Cinilo joj seda lebdi od sreæe. Okrene se da pogleda Patricka Magu-irea. Iz njegovoga lica potpuno je nestalo boje.- Obavijestit æu ih - reèe sudac Silverman - daje u njihovoj nadležnosti da odrede biIo koju svotukoju smatraju opravdanom.Trideset minuta kasnije porotnici su se vratili usudnicu. Predsjedavajuæi je objavio da je porota doni-jela odluku u korist tužiteljice. Dosudena joj je odštetau iznosu od šest milijuna dolara.Bila je to najviša odšteta za tjelesne ozljede što jeikada dosuðena u povijesti dižave New York.20.Kad je Jennifer slijedeæeg jutra ušla u kancelariju.našla je na svom stolu hrpu novina. Na svim naslovnimstranicama bila je njezina slika. Doèekala su je i èetirituceta prekrasnih crvenih ruža. Jennifer se nasmiješi.Adam je našao vremena da joj pošalje cvijeæe.Podigla je posjetn.icu. Na njoj je pisalo: Cestitam.Michael Moretti.Interfon zazuji i javi se Cynthia: - Gospodin Adamje na liniji.Jennifer zgrabi slušalicu. Trudila se da glasom neoda koliko je uzbudena. - Zdravo, mili.- Opet si uspjela.- Imala sam sreæu.- Tvoja je klijentica imala sreæu. Sreæu što si je tibranila. Mora da se divno osjeæaš.Kad je ~lobivala parnice, osjeæala se dobro. Divno seosjeæala kad je bila s Adamom. - Da.- Ltioram fi nešto važno reæi - reèe Adam. - Imašli malo vremena da poslije podne nešto papijemo?Jennifer klone. Adam joj je mogao reæi samo jedno:više se nikada neæe sastati.- Da. Da, naravno. . .- Kod Marija? U šest?- ~Iože.Ruže je dala Cynthiji.192 ~~ c";",, ~:~cs~,.a 193Adam ju je èekao u restoranu za jednim od stolovau stražnjem dijelu. Du ~mu ne bude neugodno al;o poè-ne~n histerizirati, poTn.isli Jennifer. èvrsto je odluèilada neæe plakati. Ne pred Adamom.Po njegovom upalom, ispijenom licu naga8ala je štoje proživio, pa je odluèila da mu što je više moguæeolakša oproštaj. Sjela je, i Adam je uhvati za ruku.- Mary Beth pristaje na razvod - reèe Adam, aJennifer se nijemo zagleda u njega.Sama Mary Beth zapoèela je razgovor o tome. Vra-æali su se s banketa u korist fonda za predizbornu kam-panju na kojem je Adam bio glavni govornik. Banketje savršeno uspio. Mary Beth je šutjela za vrijeme vož-nje, neobièno napeta.

- Mislim da je sve dobro prošlo, zar ne? - reèeAdam.- Da, Adame.Do kuæe nisu više progovorili ni rijeèi.- Jesi li za èašicu prije spavanja? - upita Adam.- Ne, hvala. Mislim da bismo morali porazgovarati.- Porazgovarati? O èemu?Ona ga pogleda i reèe: -- O tebi i Jennifer Parker.Kao da ga je udarila. Adam je naèas zastao pitajuæise da Ii da sve porekne ili. . .- Znam to veæ neko vrijeme. Nisam ništa govorilazato što sam htjela odluèiti što da uèinim.- Mary Beth, ja. . .- Pusti me da dovršim, molim te. Mislim da našaveza nije... nije ispunila sve naše nade. Možda ti uodredenom smislu nisam bila dobra supruga.- Nisi ni za što kriva. Ja. . .- Molim te, Adame. Zaista mi je teško. Odluèilasam. Neæu ti stajati na putu.Pogledao ju je s nevjericom. - Ne bih...- Previše te volim da bih te povrijedila. ~eka teblistava politièka karijera. Ne bih htjela da je bilo èi-me po~kvarim. Oèito je da sa mnom nisi potpuno sretan.Ako te Jennifer Parker može usreæiti, poði k njoj.194Cinilo mu se kao da sanja, kao da se cajeli razgovorodvija pod vodom. - A što æeš ti?Mary Beth se nasmiješi. - Sve æe biti u redu, Ada-me. Ne brin.i za mene. Veæ æu s~e snaæi.- Ne znam. .. ne znam što bih rekao.- Ne moraš ništa govoriti. Ja sam sve izrekla zaoboje. Ako ostanem s tabozn i ako zbog toga budeš ne-sretan, to neæe po~noæi ni tebi ni meni. Nije li tako? Uv-jerena sam da je Jen,nifer draga osoba jer inaoe ne biza nju osjeæao ono što osjeæaš. - Prišla mu je i zagrlilaga. - Zašto si tako zaprepašten, Adame? Mislim da jeovo najbolje za sve nas.- Ti si izvanredna žena.- Hvala ti. - Nježno mu je vršcima prstiju prešlalicem i nasmiješila se. - Mili moj Adame. Bit æu uvi-jek tvoja najbolja prijateljica. Uvijek. - Prišla mu jejoš bliže i spustila glavu na njegovo rame. Jedva je èuonjen tihi glas. - Veæ me dugo nisi držao u zagrljaju,Adame. Ne moraš mi govoriti da me voliš, ali ne bi li. . .ne bi li me još jednom zagrlio, ne bismo li još jednommogli . . . ? Posljednji put?Adam je upravo o tome razmišljao dok je govo~rioJennifer: - Mary Beth je predložila razvod.I dalje je govorio, ali Jennifer više nije slušala nje-gove rijeèi; bila je u devetom nebu. Èinilo joj se dalebdi, da se vinula u nebesa. Psihièki se pripremila nato da æe joj Adam reæi kako se više nikada neæe vidjeti- a sada ovo! Jedva je vjerovala svojim ušima. Znalaje koliko je Adamu bio muèan taj razgovor s Mary Beth,i nije ga nikada toliko voljela koliko u tom trenutku.Osjeæala je da joj je težak teret pao sa srca, da ponovno

može mirno disati.- Mary Beth je bila divna - govorio je Adam. -Zaista je nevjerojatna žena i iskreno se raduje našojsreæi.- Teško mi je to vjerovati.- Ne shvaæaš. Veæ duže vrijeme živimo kao... brati sestra. Nisam nikada o tome s tobom razgovarao, ali. ..' '` 195.,.- zastao je, pa oprezno nastavio: - Mary Beth ne znaza jake. . . porive.- Shvaæam.- Rado bi te upoznala.Pomisao na susret s njom uznemiri Jennifer. - Mi-slim da ne bih mogla, Adame. Osjeæala bih se . . . nela-godno.- Imaj povjerenja u mene.- Pa, ako baš želiš, Adame, naravno.- Izvrsno, draga. Otiæi æemo na èaj. Ja æu te od-vesti.Jennifer se trenutak zamisli. - Ne bi li bilo boljeda dodem sama?Slijedeæeg jutra Jennifer je auto-cestam uz rijekuSaw Mill pošla prema sjeveru. Jutro je bilo svježe i ve-dro, kao stvoreno za vožnju. Ukljuèila je radio i trudilase da suzbije uzrujanost zbog predstojeæeg susreta.Kuæa Warnerovih bila je prekrasno oèuvana graðe-vina iz razdoblja kad je istoèna obala Amerike još bilanizozemska kolonija, u Crotonu na rijeci Hudson, okru-žena prostranim zelenim poljima. Dovezla se kolnimprilazom do impozantnog ulaza. Pozvonila je, i trenutakkasnije vrata joj je otvorila privlaèna žena tridesetihgodina. Jennifer je oèekivala sve samo ne tu plahu juž-njakinju koja joj je pružila ruku, toplo joj se nasmije-šila i rekla: - Ja sam Mary Beth. Adam mi nije rekaoda ste tako lijepi. Izvolite uæi.Adamova žena imala je na sebi ðrap vunenu suknjui svilenu bluzu koja se otvarala upravo toliko da ot-krije zrele, ali još uvijek lijepe grudi. Plava joj je kosabila duga i lagano se kovrèala oko lica istièuæi njeneplave oèi. Biseri oko vrata bili su nedvojbeno pravi.Zraèila je dostojanstvom koje je odavalo dugu tradiciju.Unutrašnjast kuæe bila je prekrasna, sa. širokim, pros-tranim sobama, ispunjenima antiknim predmetima i di-vnim umjetnièkim slikama.Sluga im je u salonu servirao èaj u srebrnom servisuiz osamnaestog stoljeæa.- Uvjerena sam da doista volite Adama - reèeMary Beth Warner kad je sluga izišao iz sobe.- Htjela bih vam reæi, gospodo Warner - reèe Jen-nifer zamuckujuæi - da nismo namjerno. . . .Mary Beth joj dotakne ruku. - Ne morate mi to go-voriti. Ne znam je li vam Adam nešto rekao, ali naš sebrak pretvorio u formalnost. Adam i ja poznajemo se oddjetinjstva. Mislim da sam se zaljubila u Adama èimsam ga ugledala. Odlazili smo na iste zabave imali iste

prijatelje, i vjerojatno je bilo neizbježno da æemo sejednog dana vjenèati. Nemojte me krivo shvatiti. Jaobožavam Adama i uvjerena sam da i on mene obožava.No, ljudi se mijenjaju, nije li tako?- Da.Jennifer pogleda Mary Beth ispunjena dubokim os-jeæajem zahvalnosti. Susret, koji se lako mogao pretvo-riti u nešto ružno i nisko, pretvorio se u prijateljski iugodan razgovor. Adam je imao pravo. Mary Beth bilaje prava dama.- Neobièno sam vam zahvalna - reèe Jennifer.- I ja vama - povjeri joj se Mary Beth. Plaho senasmiješila i nastavila: - Znate, i ja sam vrlo zaljub-ljena. Htjela sam se odmah razvesti, ali mi se èinilo, ra-di Adama, da bi bilo najbolje sve odgoditi dok ne pro-du izbori.Jennifer je bila toliko zaokupljena vlastitim osjeæa-jima da je zaboravila izbore.- Svi su, èini se, sigurni da æe Adam biti naš slije-deæi senator - nastavi Mary Beth - i razvod bi u ovomtrenut.ku ozbiljno utjecao na njegove izglede. Izbori suionako veæ za šest mjeseci, pa sam odluèila da bi zanjega bilo najbolje da to odgodim. - Pogledala je Jen-nifer. - Ali... oprostate mi.... odgovara li vam to?- Naravno - reèe Jennifer.Morat æe potpuno izmijeniti naèin života. Njena æebuduænost od sada biti povezana s Adamom. Ako onpostazae senator, živjet æe s njim u Washingtonu. Moratæe, znat~~ napustiti advokaturu u New Yorku, no to nijebilo važno. Ništa nije bilo važno osim èinjenice što æebiti zajedno.- Adam æe biti fantastaèan senator - reèe Jennifer.196 ~ 197Mary Beth podigne glavu i nasmiješi se. - Dragamoja, Adam Warner æe jednoga dana biti fantastièanpredsjednik.Kad se Jennifer vratila u stan, zazvonio je telefon.Bio je to Adam. - Kako si prošla s Mary Beth?- Bila je divna, Adame!- I ona mi je rekla isto za tebe.- Èula sam za tradicionalni južnjaèki šarm, ali ri-jetko nailaziš na njega. A Mary Beth ga ima. Prava jedama.- Kao i ti, mila. Gdje bi se htjela vjenèati?- Na Times Squareu, što se mene tièe - reoe Jen-nifer. - No, mislim da bismo morali prièekati, Adame.- ~to prièekati?- Da produ izbori. Važna je tvoja karijera. Razvodbi sada mogao naškoditi tvojoj karijeri.- Moj privatni život. . .- . . . æe postati javni avot. Ne smijemo uèiniti ništašto bi moglo pokvariti tvoje izglede. Možemo èekati šestm j eseci.- Ne želim èekati.- Ni ja, dragi - nasmiješi se Jennifer. - Pa, za-pravo i neæemo èekati, zar ne, dragi?

21.Jennifer i Adam su zajedno ruèali skoro svaki dan,a jedanput tjedna Adam bi proveo noæ u njihovom sta-nu. Morali su biti oprezniji no ikada, jer je Adamovakampanja zapoèela, i on je postao poznata liènost u ci-jelim Sjedinjenim Dižavama. Govorio je na politièkimmitinz.ima i ban,ketima za predizborni fand, a šta.mpaje sve više i sve èešæe citirala njegova mišljenja o raz-nim pitanjima.Adam i Stewart Needham pili su obredni jutarnjièaj.- Vidio sam te jutros u emisiji Danas - reèe Need-ham. - Bio si izvrstan, Adame. Sve si jasno iznio. Ko-liko mi je poznato, ponovno su te pozvali.- Mrzim te emisije, Stewarte. Bogamu, osjeæam sekao glumac.Stewart mirno kimne glavom. --- To politièari i jesu,Adame - glumci. Glume, podilaze predodžbama jav-nosti. Kad bi politièari pokazali javnosti svoje pravolice, ova bi zemlja bila monarhija, bogamu.- Ne svida mi se èinjenica što je kandidiranje zajavnu funkciju postalo nadmetanje liènosti.Stewart Needham se nasmiješi. - Budi sretan štojesi liènost, mladiæu. U anketama javnog mnijenja miš-198199i:ljenja o tebi sve su bolja svakog tjedna. - Zastao je dadotoèi èaja. - Vjeruj mi, ovo je tek poèetak. NajprijeSenat, a zatim cilj broj jedan. Ništa te ne može zausta-viti. - Srknuo je èaja. - Naravno, ako ne uèiniš ne-kakvu glupost.Adam ga pogleda. - Što hoæeš time reæi?Stewart Needham lagano obriše usne ubrusom oddamasta.- Tvoj suparnik ne bira sredstva ma kako prljavabila. Uvjeren sam da veæ ispituje tvoj život pod mi-kroskopom. Nadam se da neæe ništa išèeprkati.- Neæe - odvrati automatski Adam.- Dobro - reèe Stewart Needham. - Kako je MaryBeth ?Jennifer i Adam proveli su vikend u Vermontu ljen-èareæi u ladanjskoj kuæi jednog Adamovog prijatelja.Zrak je bio oštar i svjež nagoveštavajuæi dolazak zime.Bio je to savršen vikend, i proveli su ga smireno i opuš-teno. Danju su odlazili na duge šetnje, a naveèer kartalii ležerno æaskali uz vatru kamina.Pažljivo su pregledali sva nedjeljna izdanja novina.Adamova popularnost je rasla u svakoj anketi. Uz malibroj iznimaka masovna sredstva komunikacija bila suuz Adama. Svidao im se naèin njegovog života, poštenje,inteligencija i otvorenost. Stalno su ga usporec2ivali sJohnom Kennedyjem.Adam se ispružio ispred kamina i gledao kako sjeneplešu po Jenniferinom licu. - Kako bi ii se svic2alo dabudeš predsjednikova žena?

- Galim. Veæ sarn zaljubljena u senatora..- Hoæeš li biti razoèarana ako ne pobijedim, Jen-nifer?- Neæu. ~elim to samo zato što ~ ti to želiš, dragi.- Ako pobijedim, morat æemo živjeti u Washing-tonu.- Budemo li zajedno, ništa drugo nije važno.- A tvoja advokatura?Jenmifer se nasmiješi. - Koliko mi je poznat~, imaadvokata i u Washingtonu.200- A kad bih te zamolio da se prestaneš time ba-viti?- Uèinila bih i to.- Neæu da to uèiniš. I suviše si dobra u tom poslu.- Stalo mi je samo da budem s tobom. Toliko tevolim. Adame.Pogladio ju je po mekoj smedoj kosi. - I ja te vo-lim. Neizmjerno.Legli su, a kasnije zaspali.U nedjelju naveèer odvezli su se natrag u New York.Otišli 'su po Jenniferin auto u garažu. Adam se vratiokuæi, a Jennifer u njihov stan u New Yorku.Jenniferini dani bili su nevjerojatno ispunjeni. Akoje prije smatrala da ima mnogo posla, sada su je upravoopsjedali. Zastupala je medunarodne korporacije koje supokušale izigrati zakonske propise, ali u tome nisu us-pjele, senatore koji su zagrabili u javnu blagajnu, film-ske glumce u gužvi, Zastupala je predsjednike banakai pljaèkaše banaka, politièare i šefove sindikata.Novac je samo curio, ali on Jennifer nije bio važan.Davala je visoke nagrade i luksuzne poklone svom osob-lju.Korporacije protiv kojih je Jennifer vodila parnice,nisu više slale na roèišta drugu garnituru svojih prav-nih zastupnika, pa je Jenni@er imala prilike da se su-kobljava s vrhunskim struènjacima.Primili su ie u Amerièki zbor procesnih odvjeènika,što je impresioniralo èak i Kena Baileyja.- Isuse - primijeti on - znaš li da samo jedan pos-sto amerièkih advokata uspijeva upasti u to društvo?- Ja sam njihov simbolièni ženski èlan - nasmijese Jennifer.Kad god bi Jennifer nekog branila u Manhattanu,mogla je bita sigurna da æe Robert Di Silva osobno za-stupati optužbu ili njome rukovoditi iza kulisa. Njegova202mržnja prema Jennifer rasla je sa svakom njenom po-bjedom.Na jednom procesu, na kojem se Jennifer suoèila sokružnim javnim tužiocem, Di Silva je kao svjedokeoptužbe pozvao desetoricu vrhunskih struènjaka.Jennifer nije pozvala nikakve struènjake, nego je re-kla porotnicima: - Ako želimo izgraditi svemirski brodili izmjeriti udaljenost neke zvijezde, pozvat æemo struè-njake. No, ako želimo da se obavi nešto doista važno,

skupit æemo dvanaest obiènih ljudi da to obave. Kolikose sjeæam, i osnivaè kršæanstva postugio je upravo tako.Jennifer je dobila proces.Znala je kako æe vješto odabranim rijeèima utjecatina porotu: - Znam da rijeè »zakon« i »sudnica« zvuèepomalo zastrašujuæe i da su daleko od vašeg svako-dnevnog života, ali kad prestanete o njima razmišljati,vidjet æete da se ovdje bavima samo pravicama i krivi-cama ljudskih biæa paput nas. Zaboravi,mo da smo usudnici, prijatelji. Zamislimo da sjedimo u mam dnev-nom boravku i razgovaramo o tome što se dogodilo ovomjadnom optuženom, tom ljudskom biæu, našem bliž-njemu.I porotnici su u mislima zaista sjedili u Jenniferinomdnevnom boravku, oèarani njen~m rijeèima.Taj joj je trik fantastièno polazio za rukom sve dokjednog dana nije opet branila stranku protiv RobertaDi Silve. Okružni javni tužilac je ustao i zapoèeo uvodnoizlaganje porota.- GospoBe i gospodo - reèe Di Silva - želio bih dazaboravite da ste u sudnici. Gelio bih da zamislite kakosjadite kod mene u dnevnom boravku i neslužbeno èa-vrljate o užasnim djelima što ih je poèinio optuženi.- ~uješ li što taj gad radi? - šapne Ken Baileyprignuvši se Jennifer. - Krade naše štosove!- Ništa ne brini - odvrati hladnokrvno Jennifer.I na nju je došao red da se obrati poroti: - Damei gospodo, nisam nikada èula nešto tako skandalozno kaošto su primjedbe okružnog javnog tužioca. - Glas jojje odzvan4jao opravdanim gnjevom. - Na trenutak ni-202sam mogla vjerovati vlastitim ušima. Kako se samousuduje govoriti vam da zaboravite èinjenicu da sjediteu sudnici! Ova je sudnica jedna od najdragocjenijih te-tcovina naše nacije! Ona je temelj naše slobode. Vaše~!obode, moje slobode, slobode optuženo~. Stoga suges-tiju javnog tužioca da zaboravite gdje ste, da zaboravitedužnost na koju ste se zakleli, smatram i neèuvenom iniskom. Tražim od vas, dame i gospodo, da zapamtitegdje ste, zapamtite da smo svi ovdje kako bi se izvršilapravda i kako bi se utvrdila nedužnost okrivljenog.Porotnici su s odobravanjem kimali glavama.Bacila je pogled prema stolu gdje je sjedio RobertDi Silva. Zurio je preda se ukoèenog pogleda.Jenniferin branjenik osloboden je optužbe.Nakan svake sudske pobjede na Jenniferinom stolunašla bi se èetiri tuceta crvenih ruža s posjetnicom Mic-hael,a Morettija. Jennifer bi svaki put poderala posjet-nicu i pozvala Cynthiju da odnese cvijeæe. Smatrala jeda u tom cvijeæu ima neèeg besramnog. Napokon jeposlala Morettiju poruku da joj prestane slati cvijeæe.Kad se Jennifer nakon još jedne dobivene parnicevratila iz sudnice, èekalo ju je pet tuceta crvenih ruža.203

F-

22.Sluèaj »pljaèkaša u kišnoj kabanici« ponovno je da-veo Jenniferino ime na naslovne stranice. Na optuženogèovjeka svratio joj je pažnju otac Ryan.- Jedan moj prijatelj ima mali problem . . . - poè-ne on, pa oboje prasnu u smijeh.Prijatelj je bio izvjesni Paul Richards, osoba bezstalnog mjesta boravka i zaposlenja, optužen zbog raz-bojnièke pljaèke banke. Radilo se o stotinu i pedeset t.i-suæa dolara. Pljaèkaš je ušao u banku u dugoj crnoj ki-šnoj kabanici ispod koje je sakrio skraæenu saèmaricu.Podigao je ovratnik kabanice tako da mu je lice bilo dje-lomice prikriveno. Ušavši u banku, izvukao je saèmaricui prisilio blagajnika na šalteru da mu preda svu raspo-loživu gotovinu. Pljaèka5 je zatim pobjegao automobi-lom koji ga je èekao. Nekoliko je oèevidaca vidjelotaj automobil, zelenu limuzinu, ali ne i registarski brojkoji je bio uprljan blatom.Buduæi da su pljaèke banaka bile u saveznoj nad-ležnosti, FBI je preuzeo sluèaj. Dali su modus operandina obradu u centralni raèunar i raèunar je izbacio imePaula Richar dsa.Jennifer ga je posjetala na Riker's Islandu.- Tako mi Boga, nisam to uèinio - reèe Paul Ri-chards. Bio je pedesetih godina, crvena lica, andeoskiplavih oèiju, prestar za pljaèkaša banaka.204- Svejedno mi je da li ste nedužni ili krivi - ob-jasni mu Jenmifer - ali držim se jednog pravila. Neæuza;tupati stranku koja me laže.- Kunem se životom svoje majke da to nisam uèi-li LÐ.Jenr.i:er su se odavno prestale doimati zakletve. Nje-ne su :~e stranke i prije zaklinjale životom majke, žene,ljubavnice i djece. Kad bi Bog ozbiljno shvaæao takvezakle~ve, znatno bi se poveæao mortalitet.- f1 zašto vas je onda uhapsio FBI? - upita Jen-nifer.- Zato što sam prije desetak godina opljaèkao ban-ku i bic toliko glup da su me uhvatili - odvrati onbez oklijevanja.- SU skraæenom saèmaricom ispod kabanice?- Tako je. Æekao sam da padne kiša, a zatim izvršioprepad.- No ovaj put to niste uèinili?- :Visam. Neki lukavi gad me opanašao.Prethadni postupak vodio je sudac Fred Stevens, ri-gorozni puritanac. Prièalo se da bi najradije sve krimi-nalce otpremio na nepristupaèni otok i tu ih držao dokraja života. Sudac Stevens bio je uvjeren da svakomekoga se prvi put uhvati u kradi valja odrezati desnuruku, a nakon ponovne krade i lijevu, nrema staroj is-lamskoj tradiciji. Goreg suca Jennifer nije mogla oèe-kivati. Pozvala je Kena Baileyja.- Ker.e, htjela bih da išèeprkaš sve što možeš o sucuStevensu.

- O sucu Stevensu? Cist je kao suza. On...- Znam. Uèini to, molim te.Savezno javno tužilaštvo zastupao je Carter Gifford,stari iskusni.lisac.- Kako æete odgovorit.i na optužbu - upita Gifford.Jennifer mu dobaci bezazleno iznenaden pogled. -Da je okrivljeni nedužan, naravno.?05F~On se sarkastaèno nasmije. - Suca Stevensa æe tonedvojbeno ushititi. Pretpostavljam da æete zahtijevatisuðenje uz porotu.- Neæu.Gifford sumnjièavo pogleda Jennifer. - Hoæete reæida æete svog branjenika predati na milo6t i nemilosttom nesmiljenom sucu?- Tako je.Gifford se naceri. - Znao sam da æete jednoga danapošašaviti, Jenmifer. Neæu moæi doèekati trenutak kadvas Stevens samelje.- Sjedinjene Amerièke Države protiv Paula Ri-chardsa. Da li je optuženi prisutan?- Da, gospadine suèe - reèe sudski poslužitelj.- Molim odvjetnike da mi pristupe i da se pred-stave.Jennifer i Carter Gifford pridoše sucu Stevensu.- Jennifer Parker, zastupnik, obrane.- Carter Gifford, zastupnik vlade Sjedinjenih Drža-va.Sudac Stevens se okrene prema Jennifer i osorncreèe: - Poznata mi je vaša reputacija, gospodice Par-ker. Stoga vam kanim odmah reæi da ne namjeravamtratiti vrijeme ovog suda. Neæu dopustiti nikakva ote-zanja. Gelim što prije zakljuèita prethodni postupak i po-diæi optužnicu. Isto tako namjeravam što je brže me-guæe odrediti datum sudenja. Pretpostavljam da æetezahtajevati sudenje uz porotu i. . .- Ne, gospodine suèe.Sudac Stevens je iznenaðeno pogleda. - Neæete tra-žiti porotu?- Neæu. Zato što smatram da neæe biti optužnice.Carter Gifford je zurio u nju. - ,~to?- Po mom mišljenju, nemate dovoljno dokaza daizvedete mog branjenika pred sud.- Onda æete morati promijeniti mišljenje! - prasneCarter Gifford pa se obrati sucu Stevensu: - Gospodinesuèe, vlada ima vrlo èvrste dokaze. Optuženi je veæ jed-nom asuden zato što je poèinio isto krivièno djelo na206isti naèin. Raèunar je odabrao njega izmedu dvije ti-suæe sumnjivih osoba. Imamo krivca upravo ovdje usudnici, i tužilaštvo ne namjerava povuæi optužbu.Sudac Stevens se obrati Jenmifer. - Sud smatra daima dovoljno prirna facie dokaza za podizanje optužnicei proces. Želite li još nešto dodati?- Da, gospodine suèe. Nema ni jednog jedinog svje-

doka koji bi mogao izvan svake sumnje identificiratiPaula Richardsa. FBI nije mogao pronaæi ni dolar ukra-denog novca. Zapravo, okrivljenog s tam kriviènim dje-lom povezuje samo tužioèeva mašta.Sudac se oštro zagleda u Jennifer i procijedi zlokob-no tihim glasom: - A što kažete na raèunar koji ga jeodabrao?Jennifer uzdahne. - U tome i jest problem, gospo-dine suèe.Sudac Stevens mrko primijeti: - Slažem se s vama.Lako je zbunita živog svjedoka, ali je teško zbuniti ra-èunar.- Baš tako kako kažete, gospodine suèe - laskavoæe Carter Gifford..lenninfer se obrati Giffordu. - FBI je koristio IBM370/168, zar ne?- Tako je. To je najsavršeniji urerlaj te vrste nasvijetu.- Namjerava li obrana osporiti efikasnost tog kom--pjutora? - upita sudac Stevens Jennifer.- Naprotiv, gospodine suèe. Dovela sam u sudnicu.struènjaka iz kompanije koja proizvodi kompjutore370!168. On je programirao informacije na osnovi kojil~je raèunar izbacio ime mog branjenika.- Gdje je on?Jermifer se okrene i domahne visokom, mršavommuškarcu koji je sjedio na klupi. On im nervozno pride.- Ovo je gospodin Edward Monroe.- Ako ste utjecali na mog svjedoka - prasne tuži-iac - ja æu. . .- Samo sam tražila od gospodina Monroea da »upi-ta« kompjutor ima li i drugih moguæih sumnjivih oso-ba. Odabrala sam desetoro ljudi s odrec~enim opæim ka-rakteristakama koje su sliène karakteristakama mog bra-207njenika. Radi identifikacije, gospodin Monroe je u pro-gram ubacio statistièke podatke o dobi, visini, težini,boji oèiju, mjestu roc~enja - iste podatke na osnovi ko-jih je kompjutor izbacio ime mog branjenika.- ~to time hoæete dokazati, gospoclice Parker? -upita sudac nestrpljivo.- Hoæu dokazati da je kompjutor identificirao jed-noga od navedene desetorice kao glavnog osumnjièenogza pljaèku banke.Sudac se obrati Edwardu Monroeu. - Je ii to is-tina?- Da, gospodine suèe. - Edward Monroe otvori tor-bu i izvuèe kompjutorski ispis.Poslužitelj uzme ispis od Monroea i preda ga sucu.Sudac Stevens ga letimièno pogleda i zajapuri se, a tadase obrati Edwardu Monroeu. - Je li ovo nekakva šala?- Nije, gospodine.- Raèunar je mene odabrao kao moguæu sumnjivuosobu? - upita sudac.- Tako je, gospodine.- Raèunar ne posjeduje moæ rasuc~ivanja, gospodine

suèe - objasni Jennifer. - On samo reagira na infor-macije koje dobiva. Vi i moj branjenik sluèajno ste istetežine, visine i dobi. Obojica vozite zelenu limuzinu, iobojica potjeèete iz iste države. To je zapravo isti i je-dini dokazni materijal kojim raspolaže tužilac. Jedinipreostali faktor jest naèin na koji je poèinjeno kriviènodjelo. Kad je Paul Richards prije deset godina opljaèkaobanku, milijuni ljudi su èitali o tome. Bilo koji mec~unjima mogao je oponašati njegov modus operandi. Net-ka ga je oponašao. - Jermifer pokaže na komad papirau suèevim rukama. - To vam dokazuje kako je optuž-ba države doista prozirna.- Gospodine suèe.. . - profrflja Carter Gifford i za-stane. Nije znao što bi rekao.Sudac se ponovno zagledao u kompjutorski ispis, pau Jennifer.- A što biste uèinili - upita - da je sudac mlac~i,mršaviji od mene, i da vozi plavi automobil?208- Raèunar mi je dao još deset moguæih sumnjiviho>oba - odgovori Jennifer. - Kao slijedeæeg odabralabih njujorškog okružnog javnog tužioca Roberta Di Sil-w.Jennifer je sjedila u kancelariji i èitala novine kadje Cynt.hia najavila Paula Richardsa.- Neka uc~e, Cynthia.Ušao je u kancelariju u crnoj kišnoj kabanici noseæibombonijeru svezanu cmenom vrpcom.- Htio sam vam se samo zahvaliti.- Eto, katkada pravda doista pobijedi.- Odlazim iz grada. Odluèio sam otiæi na mali od-mor. - On pruži Jermifer bombonijeru. - Mali znakmoje zahvalnosti.- Hvala vam, Paule.On je zadivljeno pogleda. - Strašni ste!Zatim izide iz kancelarije.Jennifer pogleda bombonijeru na pisaæem stolu inasmiješi se. Primila je i manje za zastupanje veæineprijatelja oca Ryana. Ako se udeblja, okrivit æe ocaRy ana.Jennifer razveže vrpcu i otvori kutiju. Unutra je bi-lo deset tisuæa dolara u rabljenim novèanicama.Izlazeæi jedno poslijepodne iz sudske zgrade Jenniferugleda veliki crni cadillac sa šoferom uz rub ploènika.Kad je l~tjela proæi mimo limuzine, iz nje iziðe MichaelMoretti. - Veæ vas dugo èekam.Ovako izbliza iz njega je zraèila gotovo neodoljivavitalnost-- Mièite mi se s puta - reèe Jenmifer. Lice joj oblirumenilo. Bila je ljuta, ali i mnogo ljepša nego što juje Michael Moretti zapamtio.- Hej - nasmije se on - smirite se. Htio bih raz-govarati s vama. A vi samo slušajte. Platit æu vam vri-jeme što æete ga utrošiti.- Neæete nikada imati dovoljno novaca.» Gnjev anHela 209

Htjela se provuæi mimo njega. Michael Moretti jojpomirljivo dotakne ruku. Dodir ga je još više uzbudio.Upotrijebio je sav svoj šarm. - Budite razumni. Ne-æete ni znati što odbijate sve dotle dok me ne saslušate.Deset minuta. Ne tražim više. Odvest æu vas do kance-larije. Možemo usput razgovarati.Jennifer ga pogleda. - Poæi æu s vama uz jedanuvjet. Tražim odgovor na jedno pitanje.Michael kimne. - Naravno. Samo izvolite.- Tko se dosjetio namještaljke s mr~tvim kanarin-cem?- Ja - odgovori on ne oklijevajuæi.Napokan je saznala. Mogla bi ga ubiti. Mrka licaušla je u limuzinu, a Michael Moretti je sjeo do nje.Nije joj izbjeglo da je dao vozaèu adresu njene kance-larije i ne pitajuæi je za nju.- Drago mi je što vam tako dobro ide - reèe Mi-chael Moretti kad je limuzina krenula.Nije se ni potrudila da mu odgovori.- Zaista, ne šalim se.- Niste mi rekli što želite.- Htio bih vas obogatiti.- Hvala. Dovoljno sam bogata. - Glas joj je biopun prezira što ga je osjeæala prema njemu.Morettijevo lice se zajapuri. -- Pokušavam vam na-praviti uslugu, a vi se neprekidno opirete.Jennifer se okrene i pogleda ga. - Ne že?im ni-kakvih usluga od vas.- Okej - reèe on pomirljivo. - Možda vam po-kušavam pomalo i nadaknaditi ono što sam vam uèinio.Slušajte, mogu vam poslati mnogo stranaka. Važnihstranaka. S puno para. Nemate pojma. . .Jennifer ga prekine. - Gospodine Moretti, napra-vite uslugu i sebi i meni. Nemojte više ništa govoriti.- Ali mogu...- Ne želim zastupati ni vas ni bilo kojeg od vašihprijatelja.- Zašto ne?- Jer bih postala vašim vlasništvom è.im bih jed-nog od vas zastupala.- Sve ste pobrka,li - uvjeravao ju je Michael. -Moji se prijatelji bave zakonitim poslovima, kao što subanke, osiguravajuæa društva. . .- Ne morate se truditi. Ne namjeravam stavljatisvoje usluge na raspolaganje mafiji.- Tko je uopæe spomenuo mafiju?- Nazovite je kako hoæete. Ja sam svoj gospodari htjela bih da tako ostane.Limuzina je stala pred semaforom.- Nismo više daleko - reèe Jennifer. - Hvala navožnji. - Otvorila je vrata i izišla.- Kad æu vas opet vidjeti? - upita Michael.- Nikada, gospodine Moretti.Promatrao ju je kako odlazi.Bogamu, po~nisli, kakve li žene! Odjednom je postaosvjestan erekcije, pa se nasmiješio jer je znao da æe

biti njegova, na ovaj ili onaj naèin.210 ~ '4~ 211F-23.Bio je konac listopada, dva tjedna prije izbora, ikampanja za sjedište u Senatu bila je u punom jeku.Adamov protivnik bio je sadašnji sentor John Trow-bridge, iskusni politièar, i svi su struènjaci tvrdili daæe borba biti oštra.Jedne veèeri je Jennifer sjedila kod kuæe gledajuæina. televiziji debatu izmedu Adama i njegovog protiv-nika. Mary Beth je iznala pravo. Razvod bi sada mogaolako upropastiti Adamave sve veæe izglede za pobjedu.Kad se Jermifer vratila u kancelariju nakon dugogposlovnog ruèka, našla je poruku da hitno nazove Ric-ka Arlena.- U posljednjih pola sata triput je telefonirao -reèe Cynthia.Rick Arlen bio je zvijezda rocka koji je skoro prekonoæi postao najtraženiji pjevaè na svijetu. Jennifer jeèula za enormne prihode rock-zvijezda, ali dok se nijeupoznala s poslovima Ricka Arlena, nije imala ni poj-ma što to zapravo znaèi. Arlenov godišnji prihod odploèa, nastupa uživo, reklamnih emisija, a sada i od fil-mova, iznosio je više od pedeset milijuna dolara. Rickuje bilo dvadeset i pet godina; bio je sin farmera iz Ala-bame koji se rodio sa zlatnim grlom.- Telefoniraj mu - reèe Jennifer.212Za pet minuta bio je na liniji. - Ženska glavo, veæte satima pokušavam pronaæi.- Gao mi je, Rick. Bila sam na sastanku.- Imam problema. Moramo se vidjeti.- Možeš li poslije podne doæi u kancelariju?- Mislim da ne mogu. Ja sam u Monte Carlu. Da-jem koncert u dobrotvorne svrhe za Grace i princa. Mo-žeš li se što prije dokoturata ovamo?- Sada nikako - reèe Jennifer. - Stol mi je pre-trpan. . .- Mala, trebam te. Moraš letjeti još danas.Prekinuo je vezu.Jennifer je razmišljala o pozivu. Rick Arlen nijehtio telefonski razgovarati o svom problemu. Moglo jebiti svašta: droge, djevojke, mladiæi. Razmišljala je nebi li poslala Teda Harrisa ili Dana Martina da riješeproblem, ma kakav bio, ali Rick Arlen joj se svidao. Na-pokon je odluèila da pode sama.Pakušala je doprijeti do Adama prije putovanja, aliga nije bilo u kancelariji.- Rezerviraj mi avion za Nicu, Air Franceom. Ta-mo neka me doèeka auto i odveze u Monte Carlo -reèe Cynthiji.Nakon dvadeset minuta dobila je rezervaciju za letu sedam sati iste veèeri.- Od Nice do Monte Carla saobraæa helikopterskaslužba - reèe Cynthia. - Imate rezervaciju za heli-

kopter.- Divno. Hvala ti.Kad je Ken Bailey èuo radi èega Jennifer putuje, re-kao je: - ~to taj klinac sebi umišlja?- On zna tko je, Kene. On je jedan od naših naj-boljih klijenata.- Kad se vraæaš?- Ne bih se smjela zadržati više od tri-èetiri dana.- Sve je drukèije kad tebe nema. Nedostajat æešmi.Pitala se da li se još sastaje s plavokosim mladiæem.- Èuvaj kuæu dok se ne vratim.213l. _· Jennifer je u pravilu voljela letjeti. Smatrala je dase u zraku oslobada pritiska, da privremeno bježi odsvih problema što su je tištali na zemlji, da je u mirnojoazi daleko od beskrajnih zahtjeva i želja svojih stra-naka. Medutim, ovaj put let preko Atlantskog oceanabio joj je neugodan. Z`i;nilo joj se da se neuobièajenotresu, i želudac joj se pobunio.Bilo joj je nešto bolje kad su slijedeæeg jutra sletjeliu Nici. Tamo ju je èekao helikopter da je prebaci uMonte Carlo. Jennifer se još nije vozila helikopterom pase tome radovala. No ponovno joj je pozlilo od iznenad-nog dizanja i trzanja pa nije mogla uživati u velièan-stvenom pogledu na Alpe i Grande Corniche te minija-turne automobile na strmim brdskim serpentinama.Ubtzo su se na vidiku pojavile zgrade Monte Carla,i nakon nekoliko minuta helikopter se stao spuštatipred moderni bijeli ljetni kasino na obali.Cynthia ju je veæ bila telefonski najavila, pa ju jeRick Arlen doèekao.èvrsto ju je zagrlio. - Kako si putovala?- Malo smo se tresli.On je pobliže pogleda. - Ne izgledaš baš fenome-nalno. Odvest æu te u svoj apartman da se odmoriš doè veèerašnje gala predstave.- Kakve predstave?- Gala-predstave. Zato si i došla.. - Što?- Pa da. Grace mi je rekla da pozovem nekoga tkomi se svida. A ti mi se svidaš.- Rick, nemoguæ si!Jennifer bi ga s užitkom zadavila. Nije imao pojmakoliko joj je poremetio život. Bila je tri tisuæe miljadaleko od Adama, ðekale su je stranke, sudske rasprave,a on ju je namamio u Monte Carlo radi zabave!- Rick, kako si samo mogao. . .?Ona pogleda njegovo ozareno lice i prasne u smijeh.~to je, tu je, sada je bila ovdje. Osim toga, ta gala--predstava æe možda biti i zabavna.Predstava je bila sjajna. Bio je to dobrotvorni kon-ceut za siroèad; pokrovitelji su bili njihove visosti Gra-cija i Rainier Grimaldi, i održ3vao se pod vedrim nebompred ljetnim kasinom. Veèe je bilo divno. Noæ je bila

puna miomirisa, a lagani povjetarac sa Sredozemnogmora šuštao je u visokim palmana.a. Kad bih bar tu lje-potu mogla podijeliti s Adamom, pomisli Jennifer. Odu-~evljena publika zauzela je svih tisuæu petsto mjesta.IVastupilo je pet-šest mec~unarodnih zvijezda, aliglavna atrakcija bio je Rick Arlen. Pratio ga je buènitrio, a bljeskavi svjetlosni efekti šarali su baršunas-tim nebom. Kad je završio, gledalište se diglo na nogei pozdravilo ga burnim pljes~kom.Nakon koncerta uzvanici su se okupili na prijemuuz bazen ispred hotela De Paris. Stolovi pretrpani jeli-ma i piæima bili su raspore8eni oko golemog bazena, ana njegovoj površini plutale su zapaljene svijeæe napodlošcima u obliku ljiljanovog cvijeta.Ima više o~d tristo uzvanika, ocijeni Jennifer. Nijeponijela sa sobom veèernju haljinu, i od samog pogled~na raskošno odjevene žene osjeæala se kao siromašna3jevojèica sa šibicama. Rick ju je predstavljao vojvo-dama, vojvotkinjama i princezama. èinilo joj se da jena prijem došlo pola èlanova evropskih kraljevskih obi-telji. Upoznala se s direktorima kartela i slavnim oper-nim pjevaèima. Bilo je tu i modnih kreatora, bogatihnasljednica, i slavni nogometa5 Pele. Usred razgovoras dvojicom švicarskih bankara Jennifer zapljusne vaimuèn:ne.- Oprostite - isprièa se Jennifer i potraži RickaArlena.- Rick, ja. ..Bio mu je dovoljan jedan pogled. - Blijeda si kaokrpa, mala. Zbrišimo odavde.Nakon trideset minuta Jennifer je ležala u krevetuu vili koju je unajmio Rick Arlen.- Daktor je veæ na putu - reèe joj Rick.- Ne treba mi lijeènik. To je samo nekakav virusili tome .lièno.214 ~ 215- Dobro, dobro. On æe veæ pogledati što je to ·>to-me slièno~·.Dr Andre Monteux bio je sitan starèiæ osmadesetihgodina i njegovane pune brade.Obratio se Ricku Arlenu i posegnuo za crnom lijeè-nièkom torbom. - Hoæete li nas, molim vas, ostavitisame?- Svakako. Æ`ekat æu vani.Lijeènik pride krevetu. - Alors, što vas muèi?- Kad bih to znala - odvrati Jenmifer slabim gla-som - onda biste vi ležali ovdje, a ja bih došla u kuæniposjet.Sjeo je na rub kreveta. - Kako se osjeæate?- Kao da me pokosila kuga.- Isplazite jezik, molim vas.Jennifer isplazi jezik i zagrcne se. Dr Monteux jojopipa bilo i izmjeri telnperaturu.Kad je završio, Jennifer ga upita: - ~to mislite,doktore, što mi je?- To bi moglo biti svašta, lijepa gospodo. Ako vam

sutra bude bolje, doc~ite u moju ordinaciju gdje vasmogu temeljito pregledati.Nije imala snage da se usprotivi. - Dobro - reèeona. - Doæi æu.Iduæeg jutra Rick Arlen odvezao je Jennifer u MonteCarlo gdje ju ja_ dr Monteux detaljno pregledao.- To je nekakva zaraza, zar ne? - upita Jennifer.- Ako vas zanimaju prcroèanstva - odvrati starilijeènik - naruèit æu vam iz kineskog restorana kola-èiæe s horoskopom. Ako želite znati što vam je, moramostrpljivo prièekati laboratorijske nalaze.- Kad æe to bita?- Obièno ne traje duže od dva-tri dana.Jennifer je znala da nikako ne može ostati još dva--tri dana. Adam je mo?.da treba. Znala je da ona njegatreba.216- U meðuvremenu biste morali ostati u krevetu ir.zirovati. - Pružio joj je boèicu s pilulama. - Ovo æe~vas smiriti.- Hvala vam. - Jennifer nadrlja nešto na komadiæupapira. - Možete mi telefonirati na ovaj broj.Dr Monteux je pogledao papiriæ tek kad je Jenniferotišla. Na njemu je bio napisan njen telefonski broj u1'ew Yorku.Na aerodromu Charles de Gautte u Parizu, gdje je-presjedala na drugi avion, Jennifer je popila dvije pi-lule iz boèice dra Monteuxa i pilulu za spavanje. Spava-la je na mahove skoro cijelim putem do New Yorka, alise nije osjeæala ništa bolje kad je izišla iz aviona. Nijese ni s kim dogovorila da je doèeka na aerodromu, pase odvezla taksijem do svog stana.Kasno poslije podne zazvonio je telefon. Bio je toAdam.- Jennifer! Gdje si. . .Nastojala je uliti nešto energije u glas. - Oprosti.dragi. Morala sam otputovati u Monte Carlo radi jednogklijenta, a prije toga te nisam dobila.- Razbolio sam se od brige. Jesi li dobro?- Dobro mi je. Samo sam... samo sam imaia veli-ku strku.- Bože moj ! Veæ sam svašta zamišljao.- Ne moraš se ni zbog èega zabrinjavati - uvje-ravala ga je Jennifer. - Kako kampanja?- Dobro. Kad æemo se vidjeti? Morao bih otputovatiu Washington, ali mogu to odgoditi. . .- Ne, samo ti idi - reèe Jennifer. Nije htjela da jeAdam vidi u takvom stanju. - Imam posla. Provestæemo zajedno vikend.- U redu. - Oklijevao je. - Ako budeš imala vre-mena u jedanaest sati, bit æu na vijestima CBS-a.- Gledat æu te, dragi.Zaspala je pet minuta nakon što je spustila slušalicu.*21?Ujutro je Jenn.ifer telefonirala Cynthiji i javila joj da

neæe doæi u kancelariju. Nemirno je spavala, a kad seprobudila, nije joj bilo nimalo bolje. Pokušala je do-ruèkovati, ali nije mogla progutati ni zalogaja. Bila jeslaba i shvatila da nije jela skoro tri dana.U mislima joj se redao cijeli niz strašnih bolesti štosu je mogle snaæi. Najprije je, dakako, pomislila na rak.Opipavala je grudi ne bi li napipala kvrge, ali nije ni-šta otkrila. Naravno, rak ju je mogao napasti bilo gdje.:Vlogao bi biti nekakav virus, ali lijeènik bi to valjdaznao. Osjeæala se izgubljenom i nemoænam. Nije bilahipohondar, oduvijek je bila potpuno zdrava, pa joj~e sada èinilo da ju je tijelo izdalo. Ne bi mogla podni-jeti da joj se nešto dogodi. Ne sada kada je sve bilotako divno.Ozdravit æe. Posve sigurno.Ponovno ju je shrvao val muènine.Tog prijepodneva, u jedanaest sati, telefonirao jojje dr Andre Monteux iz Monte Carla. - Samo trenutak,5pojit æu vas s doktorom - zaèula je glas.Trenutak joj se èinio dužim od stotinu godina i ner-vozno je stiskala slušalicu. Nije mogla podnijeti èeka-nje.Dr Monteux se napokon javio: - Kako ste?- Gotovo isto - odvrati Jennifer nervozno. - Je-su li stagli laboratorijski nalazi?- Imam dobre vijesti za vas - reèe dr Monteux. -N'emate kugu.Jennifer nije mogla više izdržati. - ~to je onda? ~atomi je?- Dobit æete bebu, gospoc~o Parker.Ukoèeno je zurila u telefon. Napokon je ponovno~mogla glasa. - Jeste . . . li sigurni?- Test s kuniæima ~e savršeno pouzdan. Pretpos-tavljam da je to vaše prvo dijete.- Da.- Preporuèio bih vam da što prije odete ginekolog'u.S obzirom na težinu poèetnih simptoma, možda vas èe-kaju neke teškoæe.- Svakako æu otiæi - odvrati Jennifer. - Hvala napozivu. gospodine doktore.Spustila je slušalicu i dalje sjedila, ne mièuæi se, pot-puno zbunjena. Nije znala ni kad se to moglo dogoditi,ui što da o tome misli. Nije mogla pribrano razmišljati.Rodit æe Adamovo dijete. Odjednom shvati kako seosjeæa. Osjeæala se fantastièno; osjeæala se kao da je do-bila neopisivo skupocjeni dar.Dijete nije moglo doæi u bolji èas, kao da su svi bo-govi biii na njihovoj strani. Uskoro se proæi izbori, i oniæe se vjenèati što prije budu mogli. Znala je da æe toniti sin. Nije mogla doèekati da se javi Adamu.Telefonirala mu je u kancelariju.- Gospodina Warnera nema u uredu - obavijesti jenjegova sekre-tarica. - Pokušajte ga nazvati kuæi.Jenmifer ga je nerado zvala kuæi, ali je sada gorjelaod želje da mu što prije saopæi vijest. Okrenula je broj.Mary Beth je podigla slušalicu.

- Oprostite što smetam - isprièa se Jennifer. -Nešto bih morala razgovarati s Adamom. Ovdje JenmiferParker.- Drago mi je što ste nazvali - reèe Mary Beth.Ðhrabrila ju je toplina u njenom glasu. - Adam držinekakvo predavanje. ali se veèeras vraæa. Zašto ne bistedošli ovamo? Možemo svi zajedno veèerati. Recimo, u se-dam sati?Jennifer je trenutak oklijevala. - U redu. Bit æe midrago.Jer.nifer samo èudom nije doživjela nesreæu dok sevoaila u Croton na Hudsonu. Misli su joj bile daleko,zaokupljene snovima o buduænosti. Ona i Adam su èestorazgovarali o tome kako æe imati djece. Sjetila se nje-govih rijeèi: Gelim dvoje djece koja æe biti potpuno ~nalikna tebe.U jednom joj se trenutku uèinilo da osjeæa laganipokret u maternici; ne budi glupa, pomisli. Bilo je i su-više rano za to. No, sada više neæe dugo èekati. Ada-movo dijete raslo je u njoj. Bilo je živo i ubrzo æe sepoèeti ritati. Bio je to neodoljiv, velièanstven osjeæaj.Ona. . .218 219Prenuo ju je oštar zvuk sirene; osvrnula se i spa-zila da je gotovo istisnula kamion s ceste. Smiješkom seisprièala vozaèu i nastavila voziti. Ništa joj nije moglopokvariti dan.Bio je sumrak kad je Jennifer zaustavila auto is-pred kuæe Warnerovih. Poèeo je padati sitni snijeg izaprašivati drveæe. Mary Beth, u dugoj plavoj brokat-noj haljini, otvorila joj je vrata i pružila joj ruku, paje srdaèno pozvala u kuæu. Dobrodošlica je podsjetilaJennifer na dan kad su se upoznale.Mary Beth je sjala od sreæe. Bila je vrlo razgovor-ljiva i ležerno je èavrljala o svemu i svaèemu kako bise njena gošæa opustila. Otišle su u biblioteku gdje jeu kaminu pucketala živahna vatra.- Adam mi se još nije javio - reèe Mary Beth. -Vjerojatno se zadržao. U mec~uvremenu nas dvije mo-žemo lijepo i ugodno razgovarati. Bili ste uzbuðeni kadste mi telefonirali. - Mary Beth se zavjerenièki nagneprema Jennifer. - Kakve su to velike novosti?Jennifer pogleda Mary Beth - doimala se tako bla-gonaklono - te izlane: - (~ekam Adamovo dijete.Mary Beth se zavali u fotelji i nasmiješi se: - Vidi,vidi! Tko bi to rekao? I ja.Jennifer stane zuriti u nju. - Ne... ne razumijem.Mary Beth se nasmije. - To je zaista vrlo jedno-stavno, draga moja. Kako znate, Adam i ja smo u braku.- Ali . . . ali . . . - polako æe Jennifer - vi i Adamse razvodite.- Draga moja djevojko, a zašto bih se, zaboga, raz-vodila od Adama? Obožavam ga.Jennifer se zavrti u glavi. Sve joj se odjednom èinilotako besmislenim. - Zaljubljeni ste... u nekog drugog.Rekli ste da ste. . .

- Rekla sam da sam zaljubljena. I jesam. Zaljub-ljena sam u Adama. Isprièala sam vam da volim Ada-ma od trenutka kad sam ga prvi put vidjela.Ne misli valjda ozbiljno, pomisli Jennifer. Izctzivame, pravi me smiješnom,Mary Beth se zvonko nasmije. - Ja~dna moja Jenni-fer! èudi me da netko vaše inteligencije može... -Zabrinuto se zagledala u Jennifer. - Vjerovali ste mu!?Tako mi je žao. Doista mi je žao.Jennifer se borila da saèuva vlast nad sobom. -Adam je zaljubljen u mene. Mi æemo se vjenèati.Mary Beth strese glavom. Njene plave oèi sukobe ses Jenniferinim, i od neprikrivene mižnje u njenom po-gledu Jenmifer na trenutak zastane dah.- U tom sluèaju Adam æe biti bigamist. Nikada muneæu dati razvod. Ako pristanem na razvod i on se oženis vama, izgubit æe na izborima. Kako sada stoje stvari,on æe pobijediti. Zatim æemo se Adam i ja boriti da do-demo u Bijelu kuæu. U njegovom životu nema mjestaza nel';oga poput vas. Nije ga nikada ni bilo. On samomisli da je zaljubljen u vas. No, prebrodit æe to kad do-zna da nosim njegovo dijete, Adam je oduvijek želiodijete.Jennifer èvrsto stisne oèi boreæi se protiv strašne boliu glavi.- Mogu li vam nešto donijeti? - brižno upita MaryBeth.Jennifer otvori oèi. - Jeste li mu rekli da ste udrugom stanju?- Još nisam - nasmiješi se Mary Beth. - Htjelasam mu to reæi veèeras kad doðe kuæi i kad legnemo ukrevet.Jennifer svlada nesnosan osjeæaj odvratnosti. - Viste èudovište . . .- Ovisi o tome kako èovjek na to gleda, zar ne,draga? Ja sam Adamova žena, a vi njegova kurva.Jennifer ustane. Vrtjelo joj se u glavi. Glavoboljase pretvorila u nesnosno nabijanje. U ušima joj je tut-njalo, i bojala se da se ne onesvijesti. Krenula je pre-ma vratima nesigurnim koracima.Jennifer se zaustavi pokraj vrata i nasloni se na njihgroznièavo razmišljajuæi. Adam je rekao da je ljubi, alije spavao s tom ženom i napravio joj dijete.Jennifer se okrene te izide na hladni noæni zrak.220 221zirata ni na èije mišljenje. Moæi æe živjeti zajeðno dokraja života. Sa svojim djetetom.24.Adam je bio na poljednjem obilasku države NewYork neposredno prije izbora. Telefonirao je Jennifernekoliko puta, ali je uvijek bio okružen pratnjom, pa jebilo nemoguæe razgovarati, i Jenmifer mu nije moglasaopæiti vijesti.Nije joj bilo teško objasniti trudnoæu Mary Beth:prijevarom je nama,mila Adama u krevet. No Jenniferje to htjela èuti iz Adamovih usta.

- Vraæam se za nekoliko dana, pa æemo razgovarati- rekao je Adam.Do izbora je ostalo još samo pet dana. Adam je za-služio pobjedu jer je bio bolji. Jennifer je slutila da jeMary Beth imala pravo kad je rekla da bi to mogla bitiodskoèna daska za položaj predsjednika Sjedinjen.ihDržava. Odluèila je da prièeka, mada joj je bilo teško,i vidi kako æe se stvari odvijati.Izaberu li Adama za senatora, Jennifer æe ga izgubiti.Adam æe otiæi u Washington s Mary Beth. Znala je da seu tom sluèaju Adam ne bi nikako mogao razvesti. Re-portaža o tek izabranom senatoru koji se razvodi odtrudne žene bila bi previše pikantna i skandalozna, ijavnost mu to nikada ne bi zaboravila. No, ako Adamizgubi na izborima, bit æe slobodan. Moæi æe se vratitiadvokaturi, oženiti se s Jermifer i neæe se morati oba-Dan izbora osvanuo je Y.ladan i kišovit. Zbog velikogzanimanja što ga je javnost pokazala u toku prediz-borne kampanje oèekivao se, usprkos lošem vremenu,velik odaziv glasaèa na birališ!ama.- Hoæeš li danas glasati? - upita je Ken Bailey togjutra.- Hoæu.- Ishod je prilièno neizvjestan, zar ne?- Vrlo neizvjestan.Otišla je kasnije tog prijepodnena na biralište, akad je ušla u glasaèku kabinu, sumorno pomisli: Glasza Adama Warnern je glas protiv Jennifer Parker. Gla-sala je za Adama i izišla iz kabine. Nije mogla podnijetipomisao na povratak u kancelariju. ~etala je ulicamacijelo poslijepodne, zatomljujuæi misli, potiskujuæi osje-æaje; znala je da æe iduæih nekoliko sati bfti presudnc~za njen buduæi život.222 1 223__r.f25.- Veæ godinama ishod izbora nije bio tako neizvje-stan - govorio je televizijski spiker.Jennifer je bila sama ko~d kuæe i pratila tok izborana programu NBC-a. Pripremila je sebi veèeru, kajganui prepeèenac, ali je bila prenervozna da bi išta pojela.Smotala se u kuænoj haljini na kauèu i slušala kako senjezina sudbina prenosi milijunima ljudi. Svatko je imaosvoj razlog da gleda televiziju, da poželi jednom od kan-didata da pobijedi ili izgubi, ali Jennifer jp bila uvje-rena da nitko nije bio tako duboko vezan s rezultatimatih izbora kao ona. Ako Adam pobijedi, bit æe to krajnjihove veze . . . i kraj djeteta u njeno;j utrobi.Na ekranu se na trenutak pojavila snimka Adamai Mary Beth. Jennifer se ponosila svojim poznavanjemljudi, shvaæanjem njihovih poriva, ali ta slatkorjeèivavještica ju je prevarila svojam južnjaèkom lukavošæu.U mislima je neprekidno pokušavala odagnati predodžbuAdama kako liježe u krevet s tom ženom i pravi jojdijete.

- Evo najnovijeg i:~.vještaja s izbora za senatora sbrojem glasova što su ;h osvojili dosadašnji senatorJohn Trowbridge i njegav protivnik Adam Warner -govorio je Edwin Newman. - John Trowbridge osvojioje u Manhattanu ukupno 221.375 glasova, a Adam214.895. U 45. izbornom okrugu u Queensu John Trow-224bridge vodi s dva posto glasova više od Adama War-nera.Jenniferin život mjerio se postocima.- Broj glasova iz Bronxa, Brooklyna, Queensa, Rich-monda te okruga Nassau, Rockland, Suffolk i Westches-ter iznosi ukupno 2,300.000 u korist Johna Tmwbridgea i2,120.000 za Adama Warnera, a upravo poèinju stizatirezultati glasanja iz sjevernog dijela države New York.Adam Warner se iznenadujuæe dobro drži protiv sena-tora Trowbridgea kojemu je to veæ treæi mandat. Veæod samog poèetka ankete javnog mnijenja su pokazi-vale da oba suparnika imaju gotovo podjednaku podrš-ku biraèa. Prema najnovijim rezultatima, nakon šezde-set dva posto prebrojenih glasova, senator Trowbridgepolako odmièe svom protivniku. Kad sma prije jedan satproèitali pos,ijednje rezultate, senator Trowbridge vodioje s dva posto više glasova. Trenutaèni rezultati pokazu-ju da je poveæao vodstvo na dva i pol posto. Ako seovakav trend nastavi, mož~emo oèekivati da æe raèunarNBC-a prognozirati pobjedu senatora Trowbridgea naizborima za Senat. Borba izmec~u . . .Jennifer je sjedila zureæi u televizor. Srce joj jesnažno udaralo. ~inilo joj se da milijuni Ijudi glasajuza Adama i Jennifer ili Adama i Mary Beth. U glavi jojse vrtjelo kao da je u deliriju. Znala je da bi moralanešto pojesti. Ali ne sada. Sada nije ništa bilo važnoosim onoga što se dogadalo na ekranu ispred nje. Na-petost je neprekidno rasla, minutu po minutu, sat posat.U ponoæ je senator Trowbridge vodio s tri posto gla-sova. U dva ujutro, nakon sedamdeset i dva posto pre-brojenih glasova, senator Trowbridge je poveæao vod-stvo na tri i pol posto. Raèunar je objavio da je sena-tor John Trowbridge pobijedio na izborima.Jennifer je sjedila i samo zurila u televizor; iscrpilaje sve emocije i osjeæaje. Adam je izgubio. Jennifer jepobijedila. Dabila je Adama i njegovog sina. Sada jemogla reæi Adamu, reæi mu za njihovo dijete, planiratis njim buduænost.Bilo joj je žao zbog Adama, jer je znala koliko muti izbori znaèe. No, vrijeme æe mu zalijeèiti i tu ranu.~5 Gnjev anQela 225Jednog æe dana ponovno pokušati, a ona æe mu pomoæi.Bio je još mlad. Pred njim je još bio cijeli život. PredJennifer, Adamom i njihovim djetetom.Zaspala je na kauèu i sanjala o Adamu, izborima iBijeloj kuæi. Ona, Adam i njihov sin bili su u predsjed-nikovoj kancelariji. Adam je držao nastupni govor. Ma-ry Beth je ušla u sobu i poèela ga prekidati. Adam je

stao vikati na nju i glas mu je bivao sve jaèi i jaèi.Jennifer se probudila. To je bio glas Edwina Newma-na. Televizor je bio još ukljuèen. Bila je veæ zora.Veæ iscrpljen, Edwin lVewman je èitao posljednje re-zultate izbora. Jennifer ga je slušala napola spavajuæi.Spremala se ustati kad je zaèula spikerove rijeèi: -Evo konaènih rezultata izbora za senatora savezne drža-ve New York. U jednom od najfantastaènijih naglihpreokreta, ka.kav godinama nismo doživjeli, Adam War-ner gotukao je dosadašnjeg senatora Johna Trowbridgeaza nešto manje od jedan posto glasova.Bilo je gotovo. Jennifer je izgubila.26.Kad je Jennifer kasno tog jutra ušla u kancelariju,Cynthia joj reèe: - Gospodin Adams je na liniji, gos-podice Parker. Zove cijelo jutro.Zastala je, pa rekla: - U redu, Cynthia, spoji me.- Ušla je u svoju kancelariju i podigla slušalicu. -Zdravo Adame. ~estitam.- Hvala. Moramo razgovarati. Imaš li vremena dazajedno ruèamo?- Da - odgovori Jennifer nakon kraæeg oklijevanja.Morat æe to riješiti prije ili kasnije.Prošla su tri tjedna otkako ga je posljednji put vi-djela. Promatrala je njegovo lice. Adam je bio iscrp-ljen. Obrazi su mu upali. Trebalo je da bude sav sre-tan zato što je pobijedio, ali se umjesto toga doimao ne-obièno nervozno i uznemireno. Naruèili su ruèak ali ganisu ni dotakli. Razgovarali su o izborima skrivajuæirijeèima misli.Mislila je da više neæe moæi izdržati pretvaranje kadje napokon Adam rekao: - Jennifer... - Duboko jeudahnuo i odluèno rekao: - Mary Beth je u drugomstanju.~inilo joj s.e da je tek nakon njegovih rijeèi stvar-nost postaia nepodnošljivcm. - Oprosti mi, draga. To226 ~ ''~ 2?7.. . ~ .se . . . to se . . . ;,ednostavno dogodilo. Tesko ~e to ob,as-niti.- Ne moraš mi ništa objašnjavati. - Jennifer jejasno mogla predoèiti prizor. Mary Beth u izazovnomnegližeu . . . ili gola . . . i Adam . . .- Glupo se osjeæam - reèe Adam, pa nastavi daprekine neugodnu tišinu. - Jutros mi je telefoniraopredsjednik Nacionalnog komiteta. Prièa se da me kanepripremati za svog slijedeæeg predsjednièkog kandidata.- Zastao je. - Problem je u tome što æe mi biti neu ~godno dobiti razvod sada kad je Mary Beth u drugomstanju. Do vraga, ne znam što da radim. Nisam tri noæispavao. - On pogleda Jennifer i reèe: - Nije mi nima-lo drago što te to moram zamoliti, ali . . . ne bismo limogli malo prièekati dok se stvari ne srede? Što timisliš o tome?Jennifer pogleda Adama; èinilo joj se da neæe moæi

izdržati bol koja ju je obuzela, nesnosni osjeæaj gu-bitka.- U meðuvremenu æemo se vic~ati što èešæe budemomogli - reèe joj Adam. - Mi . . .- Ne, Adame - s mukom progovori Jennifer. -Gotovo je.On se zagleda u nju. - Ne misliš to ozbiljno. Lju-bim te, mila. Naæi æemo naèina. . .- Nema naèina. Tvoja žena i dijete neæe nestati.Izmedu tebe i mene je sve gotovo. Bilo je divno, Ada-` me. Uživala sam u svakom trenutku naše ljubavi.Digla se znajuæi da æe poèeti vrištati ako ne izic~e izrestorana. - Ne smijemo se više nikada vidjeti.Nije mogla pogledata u njegove bolom ispunjene oèi.- Zaboga, Jennifer! Nemoj to èiniti. Molim te, neèini to! Mi. . .Ostatak nije èula. Žurila je prema vratima, hitala izAdamovog života.22827.Na Adamove telefonske pozive nije odgovarala, nitije njemu telefonirala. Vraæala je njegova pisma neotvo-rena. Na posljednjem pismu što ga je primila Jenniferje na kuverti napisala »umrla<· pa ga bacila u poštan-ski sanduèiæ. To je istina, pomisli Jennifer. Umrla sam.Nikada nije znala da takva bol postoji. Morala jebiti sama, a ipak nije bila sama. U njoj je živjelo drugoljudsko biæe, dio nje i dio Adama. Namjeravala ga je uni-štiti.Silila je samu sebe da razmišlja o tome gdje da na-pravi abortus. Prije nekoliko godina pobaèaje su obav-ljali nadrilijeènici u prljavim i zapuštenim prostorijamau sumjivim èetvrtima, ali sada to više nije bilo potrebno.Mogla je otiæi u bolnicu gdje æe takvu operaciju obavitisposoban ginekolog. Negdje izvan New York Cityja.Jenniferina slika se preèesto pojavljivala u novinama ina televiziji. Bila joj je potrebna anonimnost, mjestogdje joj nitko neæe postavljati pitanja. Nitko je ne smijepovezati s Adamom Warnerom, nikada. Sa senatoromAdamom Warnerom. Njihovo dijete mora umrijeti ano-nimno.Poèela je razmišljati kako bi dijete izgledalo, pa stalatako gorko plakati da se gotovo zagušila.Poèelo je kišiti. Jennifer pogleda u nebo pitajuæi seda li Bog plaèe nad njenom sudbinom.i229Jedina osoba kojoj se Jennifer mogla povjeriti i odnje zatražiti pomoæ bio je Ken Bailey.- Moram napraviti abortus - reèe mu Jennifer bezokolišanja. - Znaš li kakvog dobrog doktora?Nastojao je prikriti iznenadenje, ali Jennifer nisu iz-bjegli osjeæaji što su mu se naèas odrazili na licu.- Negdje izvan grada, Kene. Negdje gdje me nitkone poznaje.- Što misliš o otoèju Fidži? - U glasu mu se osje-

æala srdžba.- Mislim ozbiljno.- Oprosti. Ja... Zaskoèila si me. - Bio je sav iz-van sebe od iznenadenja. Obožavao je Jennifer. Znao jeda je voli, a povremeno mu se èinilo da je ljubi; no, nijebio siguran u svoje osjeæaje pa je užasno patio. Ne bimogao nikada Jennifer napraviti ono što je uèinio svojojženi. Bože, razmišljao je, zašto se, do zraga, ne možešodluèiti što da sa rn.nont radiš?Prošao je rukom kroz crvenu kosu i rekao: - Akoneæeš u New Yorku, predlažem ti Sjevernu Karolinu.Nije tako daleko.- Možeš li mi sve tamo srediti?- Jasno. Dobro. Ja. . .- Da?Okrenuo je glavu. - Ništa.Nije ga bilo tri dana. Kad je treæeg dana ušao u Jen-niferinu kancelariju, bio je neobrijan, a oèi upale i crve-ne.Jennifer ga pogleda i upita: - Jesi li zdrav?- Rekao bih da jesam.- l~iogu li ti bilo kako pomoæi?- Ne možeš. - Ako rni Bog ne može pornoæi, ljuba-vi, ne možeš ni ti.Pružio je 3ennifer komadiæ papira. Na njemu je pi-salo: Dr Eric Linden, Memorial Hospital, Charlotte, Sje-oenaac Karolina.- Hvala ti Kene.- De nada. Kad æeš to uèiniti?- Ovog vikenda.Y Hoæeš li da podem s tobom? - Bilo .mu je oèitonelagodno.- Ne, hvala. Bit æe sve u redu.- A kako æeš se vratiti?- Ne brini.Na trenutak je zastao. - To me se ne tièe, no jesili sigurna da to zaista želiš?- Sigurna sam.Nije imala izbora. Ništa na svijetu nije toliko željelakoliko da zadrži Adamovo dijete, ali je znala da bi biloludo da sama odgaja dijete.Pogledala je Kena i ponovila: - Sigurna sam.Bolnica je bila privlaèna stara dvokatnica od opekana periferiji Charlottea.~ena šezdesetih godina za pisaæim stolom u prijemnojkancelariji bila je sijeda. - Izvolite?- Ja sad gospoda Parker - reèe Jennifer. - Imamdogovor s doktorom Lindenom radi... radi... - Rijeèjoj je zapela u grlu.Službenica suosjeæajno kimne. - Doktor vas oèe-kuje, gospodo Parker. Pozvat æu nekoga da vas odvedek njemu.~ustra mlada bolnièarka odvela je Jennifer hodni-kom u ordinaciju i rekla: - Javit æu doktoru Lindenuda ste do.sli. Budite ljubazni pa se skinite. Na vješalicije bolnièki ogrtaè.

Polako, opsjednuta osjeæajem nestvarnosti, Jenniferse skine i odjene bijeli bolnièki ogrtaè. Æinilo joj se daje stavila na sebe mesarsku pregaèu. Spremala se ubitiživot u sebi. U mislima je ugledala mrlje krvi na pre-gaèi, krv svog djeteta. Stala je drhtati.- No, no. Opustite se - zaèuje muški glas.Jennifer digne glavu i ugleda krupnog æelavog muš-karca s naoèalima u okvirima od kornjaèevine koje sumu davale izgled sove.- Ja sam doktor Linden, - On pogleda karton uruci. - Vi ste gospoda Parker.Jennifer kimne.230 ~ 231

~

hotaène predodžbe o sinèiæu . . . bila je uvjerena da bito bio djeèak... kako trèi, smije se i igra. Kako rastekao slika i prilika. svog oca.Dr Linden je završio pregled. - Sada se obucite,gospodo Parker. Možete ostati ovdje pre,ko noæi ako že-lite, a ujutro æemo vas operirati.- Ne! - Nije htjela biti toliko odsjeèna. - Hoæuda me odmah operirate. Molim vas.Stao ju je ponovno promatrati. ~inilo joj se da jezbunjen.- Imam prije vas još dvije pacijentkinje. Pozvat æusestru i reæi joj da vas laboratorijski obradi, a zatimsmjesti u sobu. Zahvat æemo obaviti za otprilike èetirisata. U redu?- U redu - reèe Jennifer.Ležala je sklopljenih oèiju na uskom bolnièkom kre-vetu èekajuæi da se vrati dr Linden. Na zidu je bio sta-rinski zidni sat i njegovo tiktakanje. kao da je ispu-njavalo cijelu sobu, a tada se pretvorilo u rijeèi: MaliAdam, mali Adam, mali Adam, naš sin, naš sin, našsin. ~Nije mogla odagnati iz glave sliku svog djeteta. Bi-lo je još u njenoj utrobi, bilo mu je ugodno, toplo, biloje živo, zaštiæeno od svijeta u plodnoj vodi. Pitala seosjeæa li ono bilo kakav' iskonski strah od onoga štoæe mu se dogoditi. Pitala se hoæe li osjetiti bol kad ganož ubije. Stavila je ruke na uši da ne èuje otkucava-nje sata. Osjetila je da sve teže diše i da joj je tijelaobliveno znojem. Zaèula je nekakav zvuk i otvorila oèi_Iznad nje stajao je dr Linden i zabrinuto je gledao.- Jeste li dobro, gospodo Parker?- Jesam - prošapæe Jennifer. - Samo želim dasve to završi.Dr Linden kimne. - Sada æemo to i obaviti. - Uzeoje špricu sa stola do njenog kreveta i približio joj se.- ~to je u šprici?- Demerol i fenergan, da se opustite. Za nekolikmminuta idemo u operacijsku dvoranu. - Uštrcao jojje injekciju. - Pretpostavljam da vam je to prvi abor-tus?233

- Da.polako s.e uvlaèi u nju. Strano orude smrti koje æe ubiti- Onda dopustite da vam objasnim postupak. Bez- Adair.ovo dijete.bolan je i razmjerno jednostavan. U operacijskoj dvo- -Prestanite! Prestanite! Prestanite! - Glas koji jerani dobit æete dušikov oksid, opæu anesteziju, te ki- vrištao biojoj je stran.sik preko maske. Kad anestetik poène djelovati, u va- Pogledalaje iznenadena lica kako odozgo zure uginu se uvodi spekulum kako bismo vidjeli što radimo. Maska jojse èvršæeu i shvatila da je sama vrištalaZat.im poèinjemo širiti ušæe maternice metalnim dilata- .nj

Pokušala je sjestiali ju je remenjeriljubila uz licetorima, najprije najmanjim, a zatim sve veæima, te ,.pzadržalo. Upadala je u vrtlog koji se kovitlao sve bržestružemo maternicu kiretom. Imate li kakvih pitanja s i brže idavio je.tim u vezi? Posljednje èega se sjeæala bilo je golemo bijelo svjet-- ,Ve. io na stropu koje se vrtjelo iznad nje, srljalo premaStao ju je obuzimati ugodan osjeæaj pospanosti. Os- njoj iprocliralo joj duboko u lubanju.jeæala je kako napetost nestaje kao èarolijom, a zidovisobe poprimaju nejasne obrise. Htjela je nešto upitatidoktora, ali se nije mogla sjetiti što... nešto o dje-Probudila se u bolnièkom krevetu, u sobi. Kroz pro-tetu... no kao da to više nije bilo važno. Važno je bilozor je vidje'.a da se veæ smraèilo. Tijelo ju je boljeloda èini ono što mora. Sve æe biti gotovo za nekoliko mi-kao da iu je netko premlatio i pitala se kako je dugonuta, i poèet æe živjeti iz poèetka. °Kao da ju je nešto odnosilo u divni svijet snova. . . bila bezsvijesti. Bila je živa, a dijete . . . ?bila je svjesna ljudi koji su ulazili u sobu, dizali je na~ Dohvatila je zvonce prièvršæeno za krevet i pritis-metalni krevet na kotaèima... kroz tanki bolniæki ogr- @ nula ga.Izbezumljeno ga je stiskala ne mogavši se za-taè osjeæala je hladnoæu metala na ledima. Vozili su je ustaviti.hodnikom i ona stane'brojiti svjetiljke iznad sebe. Æi- Na praguse pojavi sestra i odmah zatim nestane.nilo joj se da mora zapamèiti njihov broj, iako nije zna- Nakonnekoliko minuta u sobu uleti dr Linden. Pribli-la zašto. Uvezli su je u bijelu, antiseptièku operacijsku žio sekrevetu i nježno joj odvojio prste sa zvonca.dvoranu i Jennifer pomisli: Tu æe umrijeti moja beba. Jennifer ganaglo zgrabi za ruku i promuklo uzvik-Ne brini, mali Adame. Neæu im daèi da ti 'hanesu bol. ne: - Mojabeba . . . mrtva je . . . !` ' - Nije, gospodo Parker - reèe dr Linden. - Di-A tada je nehotice zaplakala.jete je živo. Nadam se da je muško. Neprekidno steDr Linden je potapše po ruci. - Sve æe biti u redu.ga zvali Adam.l~eæe vas ništa boljeti.Smrt bez boli, pomisli Jennifer. To je lijepo. Vo-l,jela je svoje dete. Nije htjela da mu nanose boI.Netko joj je preko lica stavio masku, a zatim jezaèula neèiji glas: - Duboko dišite.Jennifer osjeti kako joj neèije ruke dižu ogrtaè Wšire noge.Gotovo je. Sad je cJotovo. Mali Adame, mali Adame,mali Adame.- Opustite se - reèe dr Linden.Jennifer kimne. Zbogom, dijete moje. Osjetila jekako joj hladni èelièni predmet klizi medu bedrima i

234, 235- Veæ æu se snaæi.- Okej. Ako ti mogu bilo èime pomoæi... bilo štouèiniti... uvijek sam ti na raspolaganju.Ona ga zagrli. - Hvala ti, Kene. Ja... Hvala ti.28.Božiæ je došao i prošao, i stigla je nova 1973. go-dina. Februarski snijeg ustupio je mjesto britkim mar-tovskim vjetrovima, i Jennifer je znala da je došlo vri-jeme da prestane raditi.Sazvala je sastanak osoblja.- Uzet æu dopust - objavi Jennifer. - Neæe mebiti pet mjeseci.Iznenadeno su zažamorili.- Bit æemo u vezi, zar ne? - upita Dan Martin.- Ne, neæemo, Dane.Ted Harris je zurio u nju kroz debela stakla nao-èala. - Jennifer, pa ne možeš samo tako...- Odlazim potkraj ovog tjedna.Njen odluèni glas jasno im je pokazao da ne želiviše èuti nikakva pitanja. Ostatak sastanka ~roveli suraspravljajuæi o neriješenim sluèajevima.Kad su ostali otišli, Ken Bailey je upita: - Jesi lizaista o svemu dobro razmislila?- Nemam drugog izbora, Kene.On je pogleda. - Ne znam tko je ta svinja, ali znamda ga mrzim.- Hvala ti - reèe Jennifer i uhvati ga za ruku. -Sve æe biti u redu.- Znaš, bit æe ti teško. Djeca rastu. Postavljaju pi-tanja. Htjet æe znata tko mu je otac.Ostala je u kancelariji još dugo nakon što su sviotišli sjedeæi sama u tami, razmišljajuæi. Uvijek æe vo-ljeti Adama. Ništa neæe moæi izmijeniti tu èinjenicu.Bila jer uvjerena da je i on još uvijek voli. Bilo bi minekako lakše, razmišljala je, kad ~n.e ne bi volio. Ne-podnošljive li ironije: voljeli su se, a nisu mogli bitizajedno, i životi su im se sve više razdvajali. Adamæe sada živjeti u Washingtonu s Mary Beth i njihovimdjetetom. Možda æe jednoga dana dospjeti i u Bjelukuæu. Razmišljala je o svom sinu, o tome kako æe od-rasti i pitati za oca. Neæe mu to moæi nikada reæi, nitiæe Adam ikada smjeti saznati da mu je rodila dijetejer bi ga to uništilo.A kad bi to ikada saznao netko drugi, ta bi èinjeni-ca uništila Adama na drugi naèin.Jennifer je odluèila kupiti kuæu izvan grada, negdjeizvan Manhattana gdje bi mogla živjeti sa sinom u vla-stitom malom svijetu.Pronašla je kuæu pukom sluèajnošæu. Krenula je uposjet jednoj stranci na Lang Islandu; skrenula je sauto-ceste za Long Island kod izlaza 36, a tada pošlapogrešnom cestom i našla se u Sands Pointu. Ulice subile tihe i zasjenjene visokim, privlaènim drveæem. Ku-æe su bile podalje od ceste, svaka na malom privatnom

zemljištu. Ispred jedne od tah bijelih kuæa kolonijalnogstila u Sands Pointu stajao je natpis prodaje se. Zem-ljište je bilo ograc~eno, a ispred širokog kolnog prilazabila su lijepa vrata od kovanog željeza. Duž prilaznogputa redali su se stupovi sa svjetiljkama, a ispred kuæeprotezao se veliki travnjak s redom tisa koje su kuæuštitile od pogleda sa ceste. Izvana je izgledala èarobno.Jennifer je zapisala ime posrednika za prodaju nekret-nina i dogovorila se s njim da pogleda kuæu iduæeg da-na poslije podne.236 I 237Posrednik je bio pretjerano srdaèan i nametljiv, iJennifer su takvi prodavaèi bili mrski. No, niie kupo-vala njegovu liènost nego kuæu.- Kuæa je pravi biser. Da, prava ljepotica. Kojihstotinjak godina. Stanje tip-top. Apsolutno tip-top.S tim tip-top je svakako pretjerao. Sobe su bileprostrane i zraène, ali ih je trebalo obnoviti. Bilo bizgodno, pomisli Jennifer, obnoviti tu kuæu i urediti je.Na gornjem katu, nasuprot glavnoj spavaæoj sobi,bila je prostorija koja se mogla adaptirati u djeèju so-bu. Ona bi je obojala u plavo i. . .- Hoæete li da pogledamo zemljište?Odluèila se na kupnju kad je ugledala kuæicu nadrvetu. Bila je izgradena na platformi, visoko u krošnjisnažnog hrasta. Bit æe to kuæa njenog sina. Zemljišteje obuhvaæaIo oko tri jutra, a sa stražnje strane kuæetravnjak se blago spuštao prema zaljevu s luèicom. Ni-je mogla zamisliti bolje mjesto za sina; mnogo prostoragdje æe se moæi istrèati, a kasnije æe mu kupiti èamac.Ovdje æe biti izolirani, što im je bilo potrebno, jer Jen-nifer je odluèila da æe to biti svijet koji æe pripadatisamo njoj i njenom djetetu.Sutradan je kupila kuæu.Nije ni slutila koliko æe joj biti bolno napustiti st~3nu Manhattanu što ga je dijelila s Adamom. Njegov ku-paæi ogrtaè i pidžame još su bile tu, kao i njego .~e pa-puèe i brijaæi pribor. Svaka prostorija sadržavala je sto-tine uspomena na Adama, uspomena na divnu, mrtvuprošlost. Jennifer je spakirala svoje stvari što ie br~emogla i izišla iz stana.U novoj kuæi bila je zaokupljena poslom od jutrado mraka tako da nije imala vremena misliti na Ada-ma. Odlazila je u trgovine u Sands Pointu i Port `'Vash-ingtonu da naruèi namještaj i zavjese. Kupila je naj-finiju posteljinu, srebrno posude i porculan. Pozvala jemjesne majstore da poprave neispravnu v odovodnu in-stalaciju i krov koji je prokišnjavao, te istrošenu elek-triènu instalaciju. Od ranog jutra do sumraka kuæa jebila puna lièilaca, tesara, stolara, elektrièara i postavlja-èa tapeta. Jennifer je istovremeno bila svugdje nadgle-davajuæi sve radove. Umarala se danju nadajuæi se da æenoæu moæi spavati, ali more su se vratile i muèile je.Obilazila je duæane antikviteta kupujuæi svjetiljke,stolove i umjetnine. Kupila je vodoskok i kipove za vrt.jednog Lipschitza, jednog Noguchija i jednog Mir6a.

Unutrašnjost kuæe poprimala je sve ljepši izgled.Jennifer je zastupala i Boba Clementa iz Kalifornije,i od tapisona što joj ih je on kreirao, dnevni boravak idjeèja soba sinuli su nenametljivim bojama.Jenniferin trbuh je rastao, pa je otišla u gradiæ dakupi trudnièku odjeæu. Dala je uvesti telefon koji nijebio registriran u telefonskom imeniku, samo za slu-èaj hitne potrebe. Nije nikome dala telefonski broj panije ni oèekivala pozive. Ken Bailey bio je jedini èovjekiz kancelarije koji je znao gdje ona živi, a on se zakleoda æe šutjeti.Jedno poslijepodne se dovezao da poseti Jannifer,i ona ga je provela kroz kuæu i vrt i neizmjerr!o se ra-dovala što mu se sve svida.- Prekrasno Jennifer. Zaista prekrasno. Obavilasi vraški posao. - On pogleda njen trbuh. - Kad senadaš?- Za dva mjeseca. - Stavila je njegovu ruku natrbuh i rekla: - Osjeæaš?Osjetio je lagani udarac.- Svakim danom je sve jaèi - ponosno æe Jennifer.Skuhala je veèeru za Kena. Kad su došli do deser-ta, Ken je naèeo temu.- Ne želim zabadati nos - reèe on - ali ne bi liponosni tata, tko god on bio, trebalo da nešto uèini...?- Ta tema je zakljuèena.- Okej. Oprosti. Svima nam u koncelariji straho-vito nedostaješ. Imamo novu stranku koja . . .Jennifer podigne ruku. - Ne želim slušata o tome.Razgovarali su sve dok nije došlo vrijerne da Kenode, i Jennifer ga je nerado ispratila. Bio je drag èov-jek i dobar prijatelj.*238 ,~j 239Jennifer se ogradila od svijeta na sve moguæe na-èine. Prestala je èitati novine i nije htjela gledati niteleviziju ni slušati radio. Njen svijet bio je ovdjeizmec~u èetiri zida. Bilo je to njeno gnije2do, njeno uto-èište, mjesto gdje æe donijeti na svijet svog sina.Proèitala je sve knjige o odgoju djece do kojih jemogla doæi, od dra Spocka do Amosa i Gesella.Pošto je uredila djeèju sobu, napunila ju je igraèka-ma. Otišla je u trgovinu sportske opreme i gledala lopteza ragbi, palice i rukavice za bejzbol. Morala se nas-mijati sa.moj sebi. Ovo je sm.iješno. Pa nije se još nirodio. Zatam je kupila palicu i rukavicu za bejzbol.Došla je u iskušenje da kupi i loptu za ragbir ali jepomislila: Neka to prièeka.Došao je svibanj, pa lipanj.Radovi su bili gotovi, i kuæa je utonula u blaženi:nir. Dvaput tjedno Jennifer bi se odvezla u mjesto ikupovala u samoposluzi, a svaka dva tjedna posje-æivala je doktora Harveyja, svog ginekologa. Poslušnoje svaki èas pila mlijeko, iako joj nije bilo do njega,uzimala vitamine, jela samo propisanu i zdravu hranu.~irila se i postala nezgrapna, pa joj je bilo sve teže

kretati se.C?duvijek je bila aktivna pa je mislila da æe jojbiti odvratna težina i nespretnost, polagane kretnje,no sada je to nekako nije smetalo. Nije više bilo raz-loga da nekamo žuri. Dani su joj polako prolazili, snenii spokojni. Nekakav prirodni sat u njoj kao da je uspo-rio rad. Kao da je èuvala energiju i prelijevala je u~rugo tijelo što je živjelo u njoj.Jednog jutra nakon pregleda dr Harvey joj reèe: -Još dva tjedna, gospodo Parker.Trenutak se bližio. Isprva je mislila. da æe se moždabojati. Naslušala se bapskih naklapanja o trudovima,nesreæama, nakaznoj djeci, ali se nije plašila, samo jeèeznula da vidi svoje dijete, i s nestrpljenjem èekalaporod kako bi ga što prije držala na rukama.240Ken Bailey je sada dolazio svakodnevno donoseæi sasobom slikovnice.- Svidat æe mu se - rekao je Ken.Jennifer se nasmiješi jer se i Ken nadao muškomdjetetu. Dobar znak.~etali su vrtom i ruèali na obali, pa sjedili na sun-cu. Jennifer je bila puna hemunga zbog svog izgleda.Zašto gubi vrijeme s ovakvom ružno~n debelom ženoni'razmišljala je.A Ken je, gledajuæi Jennifer, razmišljao: Ona jenajljepša žena koju sam ikada upoznao.Prvi trudovi pojavili su se u tri sata ujutro. Bilisu tako jaki da je Jennifer ostala bez daha. Ponovilisu se nakon nekoliko trenutaka, i Jennifer razdraganopomisli: Poèinje!Poèela je izraèunavati vrijeme izmedu trudova i kadsu se stali ponavljati svakih deset minuta, nazvalaje ginekologa. Odvezla se u bolnicu zaustavljajuæi autouz cestu kad god bi nadošli trudovi, Bolnièar ju je do-èekao pred bolnicom i nakon nekoliko minuta bila jeveæ u ordinaciji doktora Harveyja.Pregledao ju je i ohrabrujuæim glasom reka~o: -To æe biti lagan porod, gospodo Parker. Samo se opus-tite i neka sve ide prirodnim tokom.Nije bilo lako, ali ne i nepodnošljivo. Mogla je pod-nijeti bolove jer je znala da æe se nakon njih dogoditinešto prekrasno. Imala je trudove skoro osam sati ipotkraj tog vremena, kad joj se tijelo izmuèilo i iskri-vilo od grèeva i kad je veæ pomislila da muke nikadaneæe prestati, osjetila je naglo olakšanje, a zatim ju jeneoèekivano obuzeo osjeæaj praznine i blaženog mira.Zaèula je tiho cvilenje, a tada je dr Harvey dignuouvis njenu bebu i rekao: - Hoæete li pogledati svogsina, gospodo Parker.Jenniferin smiješak ozario je prostoriju.n~ Gn~ev ar.ae~a 24129.Nazvala ga je Joshua Adam Parker. Težio je tri kilei sedamsto osamdeset grama i bio je savršena beba.Jennifer je znala da su novoroðenèad obièno ružna,

smežurana, crvena i da nalikuju na male majmune.Ali ne i Joshua Adam. Bio je divan. Sestre u bolnicisu neprekidno govorile Jennifer kako je Joshua lijepdjeèak, i Jennifer se nije mogla naslušati njihovih ri-jeèi. Neobièno je slièio na Adama, i oèito je od ocanaslijedio sivoplave oèi i prekrasno oblikovanu glavu.Kad god bi ga pogledala, vidjela je u njemu Adama.Bio je to èudan osjeæaj, bolna mješavina radosti i tuge.Kako bi Adam bio sretan da vidi svog lijepog sina!Kad je Joshui bilo dva dana, nasmiješio se Jenniferi ona je uzbudeno pozvonila sestri.- Gledajte! Smiješi se.- Muèe ga vjetrovi, gospodo Parker.- Možda su to vjetrovi kod drugih beba - tvrdo-glavo æe Jennifer. - Moj sin se smješka.Pitala se kakve æe osjeæaje gajiti prema djetetu ibrinula se hoæe li biti dobra majka. Bebe su sigurnodosadno društvo. Prljaju pelene, traže da ih se nepre-stano hrani, plaèu i spavaju. S njima se ne može ko-municirati.Neæu zapravo osjeæati ništa za njega sve dok ne na-vrši èetiri-pet godina. Nije joj dugo trebalo da uvidikoliko je griješila. Od trenutka kad se Joshua rodio,Jennifer je voljela svog sina ljubavlju za koju nije nislutila da postoji u njoj. Bila je to strastveno zaštitni-èka ljubav. Joshua je bio tako malen, a svijet takovelik.Kad je Jennifer pošla iz bolnice kuæi s Joshuom,dobila je dug popis uputa, ali su je one samo ispunja-vale panikom. Prva dva tjedna pomagala joj je medi-cinska sestra koja je stanovala s njima. Nakon togaJennifer je ostala sama pa se stalno užasavala da bimogla negdje pogriješiti i ubiti dijete. Bojala se da bimoglo u svakom trenutku prestati disati.Kad je prvi put pripremila mlijeko za Joshuu, ot-krila je da je zaboravila sterilizirati dudu. Bacila jehranu u sudoper i poèela sve iz poèetka. Kad je bilagotova, sjetila se da je zaboravila sterilizirati boèicu.Sve iznova. Joshua je samo bijesno vrištao èekajuæi jelo.Ponekad joj se èinilo da neæe moæi stiæi na sve. Po-sve neoèekivano svladavala bi je neobjašnjiva potaš-tenost. Uvjeravala je samu sebe da je to normalna de-presija koja se javlja nakon poro8aja, ali joj ni toobjašnjenje nije pomoglo. Bila je neprekidno iscrpljena.~inilo joj se da je provela na nogama cijelu noæ hra-neæi Jashuu, i kad bi napokon uspjela zaspati skljo-kavši se na krevet,. probudio bi je Joshuin plaè, pa bioteturala natrag u njegovu sobu.Zvala je doktora u svako doba dana i noæi.- Joshua prebrzo diše . . . Joshua presporo diše . . .Joshua kašlje . . . Nije pojeo veèernii obrok . . . Joshuaje povratio.Da je se riješi, lijeènik je napokon došao u kuæu ioèitao joj bukvicu.- Gospocjo Parker, još nisam vidio zdravijeg djetetaod vašeg sina. Možda izgleda krhak, ali jak je kao bik.

242 ~ '6' 243Prestanite se stalno brinuti i poènite uživati u njemu.Zapamtite samo jedno: on æe nadživjeti i vas i mene!I tako se Jennifer poèela opuštati. Ukrasila je Jo-shuinu sobu zavjesama od tkanine sa štampanim uzor-cima i pokrivaèem za krevetiæ od plave tkanine, ukra-šene bijelim cvjetavima i žutim leptirima. Zatim je tubio krevetiæ, djeèja ogradica i uz to mala odgovarajuæaškrinja, pisaæi stoliæ i stolica, konjiæ za ljuljanje, tevelika kutija puna igraèaka.Uživala je držeæi Joshuu u naruèju, kupajuæi gai previjajuæi, vodeæi ga na šetnju u divnim novim ko-licima. Neprekidno mu je nešto prièala, i kad je Jo-

shua navršio èetiri tjedna, nagradio ju je smije"skom.Nikakvi vjetrovi, pomisli sretno Jennifer. Pravi smi-ješak.Kad je Ken Bailey prvi put vidio dijete, dugo ga jepramatrao. Obuzeta iznenadnom panikom, Jenniferpomisli: Prepoznat æe, ga. Znat æe da je to Ada~m.ovodijete.No, Ken je samo rekao: - Doista je divan. Istamama.Dopustila je Kenu da drži dijete i smijala se nje-govoj nespretnosti. No, nije mogla a da ne pomisli:Joshua nikada neæe irnati oca koji æe ga držati na ru-ka~na.Joshua je navršio šest tjedana pa je došlo vrijemeda se Jennifer vrati na posa.o. Mrzila je i pomisao da æese morati odvojiti od djeteta, pa makar i nekoliko satina dan, ali ju je skori povratak na posao ipak ispu-njavao uzbudenjem. Bila je tako dugo potpuno odre-zana od svega. Došao je trenutak da ponovo ude u svojdrugi svijet.Pogledala se u ogledalo i odluèila da najprije morasmršaviti kako bi joj tijelo dobilo prijašnji oblik. Dr-žala je dijetu i marljivo poèela gimnasticirati nedugonakon poroda, ali sada je uložila još više truda i uskoroje poèela nalikovati na Jennifer iz ranijih dana.244Poèela je tražiti domaæicu. Sa svakom je razgova-rala i ispitivala ih kao da su porotnice: iskušavala ihje, tražeæi im slabosti, ispitivala da li lažu, jesu li spo-sobne. Razgovarala je s dvadeset moguæih kandidat-kinja prije nego što je pronašla ženu koja joj se svi-djela i kojoj je mogla vjerovati, gospociu Mackey, Škot-landanku srednjih godina. Radila je u jednoj obiteljipetnaest godina i otišla od njih kad su im djeca odraslai otišla na studije.Jenmifer je zamolila Kena da se propita o njoj, ipošto ju je Ken uvjerio da je gospoda Mackey èistakao suza, Jennifer ju je zaposlila.Tjedan dana kasnije Jennifer se vratila u kance-lariju.245.

Iznenadni ne~tanak Jennifer Parker izazvao je bu-jicu glasina po odvjetnièkim kancelarijama Manhattana.I njen povratak pobudio je neizmjerno zanimanje.Doèek što su joj priredili onog jutra kad se vratila ukancelariju prerastao je u pravo primanje jer su na-vraæali i odvjetnici iz drugih ltancelarija da je posjete.Cynthia, Dan i Ted onitili su kancelariju girlanda-ma i prièvrstili ratpis Sretan povratak. Donijeli sušampanjac i kolaèe.- U devet ujutro? - usprotivi se Jennifer.No bili su uporni.' - Ovdje je bila ludnica bez tebe - reèe joj Danh'Iartin. - Valjc?a to ne kaniš ponovo uèiniti?Jennifer ga pogleda i reèe; - Ne, ne kanim.Neprekidno su upadali neoèekivani posjetioci da seuvjere kako je s Jennifer sve u redu i da joj poželesve najboIje.Izbjegavala je odgovor na neizbježna pitanja gdje jebila tako dugo i samo se smješkala. - Ne smijemo 0tome prièati.Cijeli je dan održavala sastanke sa svojim namje-štenicima. Nakupile su se stotine telefonskih poruka.- Znaš li tko nas je izludio s pokušajima da doc~edo tebe? - reèe Ken Bailey kad su ostali sami u uredu., Jenniferino srce poskoèi: - Tko?; - Michael Moretti.- Ah!- ~udan svat. Kad mu nismo htjeli reæi gdje si,morali smo mu se zakleti da si zdrava.- Pustimo Michaela Morettija.Pregledala je sve predmete što ih je zastupala njenakancelarija. Posao je cvao. Dobili su mnogo važnihstranaka. Nekoliko starih klijenata odbilo je raditi bilos kim osim s Jennifer i èekali su da se ona vrati.- Èim dospijem, telefonirat æu im - obeæa Jenni-fer.Pregledala je i ostale t~lefonske poruke. Bilo je idesetak poziva gospodina Adama. Možda je moralajaviti Adamu da je s njom sve u redu, da joj se ništanije dogodillo. No, znala je da ne bi mogla podnijetizvuk njegovog glasa, pomisao da je blizu i da ga nemože vidjeti, dotaæi, zagrliti. Prièati mu o Joshui.Cynthia joj je iz novina izrezala niz èlanaka koji bije mogli zanimati, meciu njima i seriju o MichaeluMorettiju, objavljenu istovremeno u mnogim novinama,u kojoj su ga nazivali najvažnijim mafijaškim šefomu Sjedinjenim Dcžavama. U jednom od èlanaka biIa jeobjavljena njegova fotografija s potpisom: Ja se sa~nobavim osiguranjem.Trebalo joj je tri mjeseca da nadoknadi zaostatke.Sredila bi to i brrce, ali je uporno svakog dana odlazilaiz kancelarije u èetiri sata bez obzira na posao. èekaoju je Joshua.Ujutro bi, prije odlaska u kancelariju, sama pripre-mila Joshui doruèak i poigrala se s njim što je duljemogla.

Kad bi se poslije podne vratila kuæi, posveæivalabi se samo Jashui. Prisiljavala je sebe da poslovneprobleme ostavlja u kancelariji i odbijala je sve slu-èajeva koji bi je udaljil~ od sina. Prestala je raditinedjeljom. Ništa nije smjelo zadrijeti u njen privatnisvijet.Voljela je naglas èitati Joshui.Gospoc~a Mackey je prigovarala. - Joshua je jošmalo dijete, gospodo Parker. Ne razumije ni rijeèi.24ð ~ 247Jen.nifer bi samasvjesno odgovorila: - Joshua ra-zumi j e.I nastavila bi èitata.Joshua je bio nepresušan izvor iznenacfen,ja. Kad muje bilo tri mjeseca, poèeo je gukati i pokušavao razgo-varati s Jennifer. Zabavljao se u ogradici sa zveèkom izekom što mu ga je donio Ken. Sa šest mjeseci veæ sepokušavao penjata iz ogradice goreæi od želje da istražisvijet oko sebe. Jennifer ga je držala na rukama, hvataobi njene prste svojim sitnim ruèicama pa bi dugo iozbiljno razgovarali.Imala je neprekidno pune ruke posla. Jednog jutratelefonirao joj je Philip Redding, predsjednik velikenaftne korporacije.- Da li bismo mogli porazgovarati? -- reèe on.- Imam jedan problem.Jennifer ga nije morala pitati ~ èemu se radi. Nje-govu su kompaniju optužili da je plaæala mito kako bimogla poslovati na Bliskom istoku. Dobila bi visok ho.-norar da preuzme taj sluèaj, ali jednostavno nije imalavremena.- ~ao mi je - reèe Jennifer. - Nisam slobodna,ali mogu vam preporuèiti nekoga tko je izvrstan zaovakve sluèajeve.- Rekli su mi da ne prihvatim negativan odgovor- odgovori Philip Redding.- Tko vam je to rekao?- Jedan moj prijatelj. Sudac Lawrence Waldman.Jennifer nije vjerovala svojim ušima kad je èulato ime. - Sudac Waldman vam je rekao da mene na-zovete?- Rekao je da ste vi najbolji, ali to veæ i sam znam.Jenmifer je dižala slušalicu u ruci razmišljajuæi oranijim iskustvima sa sucem Waldmanom. Bila je uvje-rena da je mrzi i da je hoæe uništiti.- Dobro. Mogli bismo se naæi sutra za doruèkom- predloži Jennifer.248Kad je spustila slušalicu, nazvala je suca Waldmana.Na liniji se zaèuo poznati glas. - Gle, gle. Veædugo nismo razgovarali, ml8da damo.- Htjela sam vam zahvaliti što ste mi poslali Phi-lipa Reddinga.- Samo sam htio da dode u dobre ruke.- Znat æu to cijeniti, gospodine suèe.- Da li biste veèerali s jednim starcem?

Jennifer se iznenadi. - Vrlo rado.- Odlièno. Povest æu vas u svoj klub. Tamo susame starkelje nenavikle na lijepe mlade žene. To æeih malo protresti.Sudac Lawrence Waldman pripadao je klubu Cen-tury u 43. ulici, i kad se Jennifer sastala s njim, za-pazila je da se samo našalio kad je spomenuo starkelje.Blagovaonica je bila puna pisaca, slikara, pravnika iglumaca.- Ovdje je obièaj da se nitko nikome ne predstav-lja - objasni joj sudac Waldman. - Pretpostavlja seda se odmah zna tko je tko.Jennifer je prepoznala mnoge poznate Liènosti.Sudac Waldman je u društvu bio potpuno druga-èiji, i Jennifer se iznenadila. - Svojedobno sam htioda vas izbace iz Odvjetnièke komore jer sam smatraoda ste osramotili našu profesiju - reèe joj dok su pilikoktel. - Uvjeren sam da S2m pogriješio. Pažljivopratim vaš rad. Služite na èast našoj profesiji.Jennifer je bila razdragana. Imala je posla sa sva-kakvim sucima - pod-~nitljivima, glupima ili nespo-sobnima. No Lawrencea Waldmana je poštavala. Bioje i sjajan pravnik i besprijekorna, liènost.- Hvala vam, gospodine suèe.- Mislim da bi izvan sudnice bilo dovoljno Law-rence i Jennie, zar ne?Samo ju je otac zvao Jennie.- Vrlo rado, Lawrence.Hrana je bila izvrsna, i ta je veèera bila poèeta'~obreda što su ga ponavljali svaki mjesec beskrajnouživajuæi u njemu.249

31.Bilo je ljeto 1974. Nevjerojatno, prohujalo je godinudana otkako se rodio Joshua Adam Parker. Prohodaoje prvim nesigurnim koracima i razumio rijeèi nos, ustai glava.- Genijalan je - izjavi Jennifer kategorièki go-spoc~i Mackey.Jennifer je naumila proslaviti Joshuin prvi racten-dan kao da je u Bijeloj kuæi. U subotu je pošla kupitipoklone. Kupila mu je odjeæu i knjige i igraèke, kao itricikl koji neæe moæi voziti još godinu-dvije. Kupilaje i male poklone za djecu iz susjedstva što ih je po-zvala na rodendan, pa provela cijelo poslijepodne ki-teæi sobu girlandama i balon.ima. Sama je ispekla tortui ostavila je na kuhinjskom stolu. Joshua se nekako~lomogao torte i poèeo je rukama trpati u usta upro-pastivši je prije nego što su stigli gosti.Jennifer je pozvala desetak djece iz susjedstva injihove majke. Jedini odrasli gost bio je Ken. Donioje Joshui tricikl, isti onakav kakav mu je kupila Jen-nifer.- Pa to je smiješno, Kene - reèe Jennifer nas-mijavši se. - Joshua je premalen za to.

Zabava je trajala samo dva sata, ali je bila sjajna.Djeca su previše jela, pa su ispovraæala tepih, tuklase za igraèke i plakala kad bi im prsnuo balon, ali, sve250u svemu, Jennifer je smatrala da je zabava bila fan-tastièna. Joshua je bio savršen domaæin, i osim neko-liko manjih nestašluka ponašao se dostojanstveno i sa-mosvjesno.Te veèeri, pošto su svi gosti otišli i nakon što jespremila Joshuu u krevet, sjela je uz njegovu poste-lju i promatrala ga kako spava diveæi se prekrasnombiæu što sa ga Adam i ona stvorili. Adam bi se takoponosio da je vidio kako se Joshua ponašao. No, radostjoj je bila donekle okrnjena jer je nije imala s kimpodijeliti.Jennifer je razmišljala i o slijedeæim ro8endanima.Joshua æe navršiti dvije godine, zatim pet, pa deset idvadeset. Odrast æe i napustit æe je. ~ivjet æe svojimživotom.Prekini! prekori se Jennifer. Kukaš nad sobom! Tenoæi ležala je u krevetu, potpuno budna, ponovo pro-življavaiuæi i pamteæi svaki detalj s proslave roden-dana.Jednoga æe dana možda moæi prièati Adamu o tome.251! Nije, bogamu - prostenje Ken. - Oprosti. Bašje ovaj svijet proklet!Nije više rekao ni rijeèi.32.U iduæih nekoliko mjeseci ime senatora Adama War-nera postalo je svima poznato. Zahvaljujuæi društve-nom položaju, sposobnosti i magnetiènoj moæi postaoje znaèajna liènost u Senatu veæ od sa.mog poèetka.Izabrali su ga u nekoliko važnih odbora. Podržao jevažan zakon o sindikatima, koji je bio brzo i lako us-vojen. Adam Warner je imao moæne prijatelje u Kon-gresu. Mnogi su poznavali i cijenili njegovog oca. Opæe-, nito se smatralo da æe se Adam jednoga dana kandi-dirati za predsjednika. Jennifer se ponosila njime, alise nije mogla otresti osjeæaja gorèine.,Klijenti, kolege i prijatelji neprekidno su pozivaliJennifer na veèeru, u kazalište i na razne dobrotvornepriredbe, ali ih je ona gotovo sve odbijala. S vremenana vrijeme provela bi veèe s Kenom. Neizmjerno jeuživala u njegovom društvu. Bio je zabavan, blagosamoironièan, no Jennifer je znala da se iza vedrefasade krije osjetljiva, izmuèena liènost. Katkada bi' subotom došao k njima na ruèak ili veèeru i igrao bi sesatima s Joshuom. Obožavali su jedan drugoga.Jedne veèeri, pošto je odvela Joshuu na spavanje,veèerali su u kuhinji. Ken je zurio u nju sve dok gai nije upitala: - Nešto nije u redu?252Iako Adam veæ skoro devet mjeseca nije ni pokušaouspostaviti vezu s Jennifer, gutala je sve novinske

èlanke o njemu i gledala ga kad god bi se pojavio nateleviziji. Neprekidno je razmišljala o njemu. Kako ine bi? Sin ju je stalno podsjeæao na njega. Joshui jesada bilo dvije godine i bio je nevjerojatno ~alik naoca. Imao je iste ozbiljne plave oèi i isto držanje i ge-ste. Joshua je bio mala, draga i vjerna kopija svog oca,srdaèno i umiljato dijete puno pitanja.Na Jenniferino iznena~enje Joshuina prva rijeè bi-la je »ato~, i izustio ju je kad ga je prvi put provezlaautomobilom.Sada je veæ govorio u reèenicama i znao je reæihvala i molim. Kad ga je jednom Jennifer pokušavalanahraniti u njegovoj visokoj stolici, nestrpljivo joj jerekao: - Mama, idi se igrati sa svojim igraèkama.Ken mu je kupio kutiju boja, i Joshua je stao mar-ljivo bojati zidove dnevnog boravka.Kad ga je gospoda Mackey htjela udariti po straž-njici, Jennifer je rekla: - Nemojte. Veæ æemo to oprati.Joshua samo izražava osjeæaje.- To sam i ja htjela uèiniti - primjeti nezadovo-ljno gospoc~a Mackey. - Izraziti osjeæaje. Potguno æeterazmaziti to dijete.Medutim, Joshua nije bio razmažen: mnogo je tra-žio i inatio se, ali to je bilo normalno za dvogodišnjedijete. Bojao se usisaèa za prašinu, divljih životinja,vlakova i tame.Joshua je bio roc~eni sportaš. Promatrajuæi ga jed-nom u igri s nekoliko prijatelja, Jennifer se okreneprema gospocJi Mackey i reèe: - Premda sam Joshu-ina majka, gledam ga objektivno, gospodo Mackey. No,mislim da se ovakvo dijete još nije rodilo.253Jennifer je u pravilu izbjegavala zastupanje klije-nata u sluèajevima koji su zahtijevali putovanje jerse nije htjela rastajati od Joshue, ali jednog jutrahitno joj je telefonirao Peter Fenton, vlasnik velikeindustrijske firme i njen stalni klijent.- Kupujem tvornicu u Las Vegasu pa bih htio datamo otputujete avionom i sastanete se s njihovim od-vjetnicima.- Poslat æu Dana Martina - predloži Jennifer.- Znate da nerado odlazim izvan grada, Peter.- Jennifer, vi æete sve obaviti za dvadeset èetirisata. Prebacit æu vas avionom kompanije, a veæ iduæidan bit æete kod kuæe.Jennifer je oklijevala. - U redu.Veæ je bila u Las Vegasu, i ostavio ju je ravnoduš-nom. Las Vegas se ne može ni voljeti ni mrziti. LasVegas je trebalo gromatrati kao svojevrstan fenomen,kao neku stranu civilizaciju s vlastitim jezikom, za-konima i moralom. Nije bio nalik ni na koji grad nasvijetu. Golema neonska svjetla sjala su cijelu noæobjavljujuæi atrakcije u velièanstvenim palaèama iz-gradenima za pražnjenje džepova turista što su ovamosrljali kao leminzi i gurali se da profuækaju brižnoskupljenu ušte8evinu.

Jennifer je dala gospoði Mackey dug i detaljan po-pis uputa u vezi s Joshuom.- Kako vas dugo neæe biti, gospodo Parker?- Sutra se vraæam.- Ah, te majke!Lear jet Petera Fentona èekao je Jennifer sutradanrano ujutru i odvezao je u Las Vegas. Jennifer je cijeloposlijepodne i veèe razraðivala detalje ugovora.Kad su obavili posao, Peter Fenton pozvao je Jen-nifer na veèeru.- Hvala vam, Peter. Radije bih ostala u sobi irano legla. Ujutro se vraæam u New York.Jennifer je tog dana triput razgovarala s gospodomMackey, koja ju je svaki put uvjeravala da je maliJoshua dobro. Pojeo je sve obroke, nije imao tempera-turu i izgledao je zadovoljan.- Nedostajem li mu? - upita Jennifer.- Nije mi ništa rekao - uzdahne gospoda Mackey.Znala je da je gospocta Makcey smatra šašavom,ali nije za to marila.- Recite mu da sutra dolazim kuæi.- Poruèit æu mu, gospoðo Parker.Jennifer je namjeravala veèerati u miru, u svomapartmanu, ali sobe su joj odjednom iz nepoznatograzloga postale zagušljive, i zidovi su je pritiskali. Nijemogla prestati razmišljati o Adamu.Kako je mogao leæi u krevet s Mary Beth i napra-viti joj dijete kad . . .Ovaj put joj nije upalio trik kojim se obièno zava-ravala . . . da je njen Adam samo na službenom putui da æe joj se uskoro vratiti. U misli joj se neprekidnovraæala slika Mary Be~h u èipkastom negližeu i Ada-ma...Morala je nekamo iziæi, meðu buèno mnoštvo. Mo-gla bih pogledati nekakav show, pomisli Jennifer. Brzose istuširala, obukla i sišla.U glavnoj dvorani nastupao je Marty Allen. Ispredulaza u dvoranu stajao je dug red, i Jennifer požališto nije zamolila Petera Fentona da joj rezervira kartu.Prišla je šefu sale i upitala: - Kako dugo treba èe-kati stol?- Koliko vas je u društvu?- Sama sam.- Na žalost, gospoc~ice . . .- U moju ložu, Abe - javi se muški glas uz nju.Šef sale razvuèe usne od uha do uha i reèe: - Sva-kako gospodine Moretti. Izvolite, molim vas.Jennifer se okrene i zagieda u tamne oèi MichaelaMoretti ja. .- Ne, hvala - reèe Jenmifer. - Na žalost, ja . . .- Morate nešto pojesti. - Michael Moretti uhvatiJennifer pod ruku. Hodala je uz njega kao automatslijedeæi šefa sale do jedne od najboljih loža u sredinidvorane. Bila joj je odvratna i sama pomisao na veèerus Michaelom Morettijem, ali nije znala kako da se iz-254 ~ 255

vuèe bez scene. Iskreno je zažalila što nije pristala daode na veèeru s Peterom Fentonom.Sjeli su okrenuti prema pozornici, i šef sale reèe: -~elim vam dobru zabavu, gospodine Moretti. I vama,gospoðice.Osjetila je da je Moretti gleda, i bilo joj je neugodno.Sjedio je i šutio. Michael Moretti je bio šutljiv èovjek,nije vjerovao rijeèima kao da su one stupica, a ne ob-lik komuniciranja. Svojom šutnjom prikovao ju je zasjedalo. Michael Moretti se služio šutnjom kao što sedrugi koriste govorom.Kad je napokon progovorio, zatekao je Jermifer ne-pripravnu.- MrLim pse - rekao je Michael Moretti. - Oniumiru.Kao da je time htao otkriti tajni dio svoje prirodešto ga je crpio iz nekog dubokog izvora. Nije znalašto da mu odgovori.Stiglo je piæe, i oni su sjedili i šutke ga pili ; Jenni,fer se prepusti mislima.Razmišljala je o njegovim rijeèima: Mrzi~rn pse. Oniu~niru.Pitala se kakvo je detinjstvo imao. Uhvatila je sebekako ga promatra. Bio je opasno, uzbudljiao privlaèan.Osjetila je atmosferu nasilja, eksplozivnosti.Mada nije sebi znala objasniti razlog, uz tog èov-jeka se osjeæala kao žena. Možda zbog tih oèiju, crnihpoput ebanovine, što su je èas pozorno gledale èas skre-tale u stranu kao da se boje da previše ne otkiiju. Shva-tila je da je prošlo dugo vremena otkako je o sebi raz-lnišljala kao o ženi. Otkako je izgubila Adama. Po-treban je pravi rnuškarac da bi se žena osjeæala ženko~n~pomisli Jennifer, do bi se osjeæala lijeporrz, da bi seosjeæala poželjnom.Bila je sretna što joj ne može èitati misli.Mnogi su prilazili njihovoj loži da bi pozdravili Mi-chaela Morettija: direktori kompanija, glumci, jedansudac, jedan senator. Moæ je iskazivala poštovanje mo-æi, i Jennifer je odjednom poèela nasluæivati koliko jeMoretti utjecajan.- Ja æu naruèiti veèeru -- re~e Michael Moretti.- Taj jelovnik pripremaju za osamsto ljudi. Kao dajedete u avionu.On digne ruku i šef sale se odmah stvori uz njega.Y Da, gospodine Moretti. Što veèeras ~elite, gospodine'?- Chateaubriand, iznutra ružièast, izvana crn.- Svakako, gospodine Moretti.- Pommes sou,fflees i salatu od endivije.- Naravno, gospodine Moretti.- Desert æemo naruèiti kasnije.Na raèun uprave donijeli su im ~a stol bocu šarn-panjca.JenniPer se poèela opuštati i gotovo protiv voljezabavljati. Odavno nije provela veèe s privlaènim muš-karcem. Gotovo u istom trenutku upitala se: Kako ~naopæe mogu smatrati privlaènim? On je ubojica, am~~-

ralna i bezosjeæajna životinja.Jennifer je upoznala i branila desetke muškaracakoji su poèinili strašne zloèine, ali joj je nešto govoniloda nitko od njih nije toliko opasan koliko taj èovjek.Uspeo se do vrha mafije ne samo zahvaljujuæi brakus kæerkom Ar.tonija Granellija.- Telefonirao sam vam jedanput ili dvaput dok vasnije bilo - reèe Michael. Prema rijeèima Kena Bai-leya, telefonirao joj je skoro sval:i dan. - Gdje stebili? - Pitanje je zvuèalo ležerno.- Nije me bilo u New Yorku.Duga šutnja. - Sjeæate li se moje ponude?Jennifer srkne malo šampanjca. - Nemojte ponovopoèinjati, molim vas:- Mogli biste imati sve . . .- Rekla sam vam da me to. ne zanima. Nema teponude koja se ne može odbiti. Osim u knjigama, gos-podine Moretti. Odbijam vašu ponudu,Michael Moretti se sjetio prizora u domu svogatasta prije nekoliko tjedana. l3io je to sastanak Obiteljikoji nije protekao onako kako se nadao. Thomas Col-fax je prigovarao svemu što bi Michael predložio.« Gnjev andela2a6Kad je Colfax otišao, Michael je rekao tastu: --Colfax se pretvara u babu. Mislim da je vrijeme da gapenzioniramo, papa.- Tommy je dobar èovjek. Godinama nas je spaša-vao od mnogih neprilika.- To pripada prošlosti. Sada više ne može.- Koga bismo stavili na njegovo mjesto?- Jennifer Parker.Antonio Granelli je stresao glavom. - Veæ sam tarekao, Michael,. da ne valja upuæivati žene u naše po-slove.- To nije obièna žena. Ona je najbolja odvjetnicau ovom dijelu države.- Vidjet æemo - rekao je Antonio Granelli. -.Vidjet æemo.Michael Moretti je navikao da dobije ono što želi,i što mu se Jenn,ifer više protivila, njegova odluka daje osvoji bila je to èvršæa. Sjedeæi do nje, Machel juje gledao i razmišljao: Jednog dana pripast æeš mi,mala - do kraja.- O èemu razmišljate?Michael Moretti joj se polako i ležerno nasmiješi,i ona odmah požali to pitanje. Bilo je vrijeme da ode.- Hvala vam na divnoj veèeri, gospodine Moretti.Moram rano ustati, pa . . .Svjetla su se polako gasila i orkestar je zasvirac~uvertiru.- Ne možete sada otiæi. Poèinje show. Marty Allenje fantastièan, vidjet æete., Ovakvu predstavu mogli su postaviti samo u LasVegasu, i Jennifer je bila oduševlje~na. Rekla je samojisebi da æe otiæi odmah nakon showa, ali kad je završio,

' Michael Moretti ju je pozvao na ples, pa je smatralada bi bilo nepristojno da ga odbije. Osim toga, moralaje sebi priznati da se doista ugodno zabavlja. MichaeIWoretti bio je vješt plesaè, i Jennifer se opustila u nje-govom naruèju. Kad su se jednom sudarili s drugim258parom, ona je osjetila na trenutak njegovu n;abreklamuškost, ali se on odmah odmaknuo pazeæi da je di~žina diskretnoj udaljenosti.Kasnije su odšetali u kockarnicu, u more svjetil;.:kai buke, a sve je vrvjelo od kockara zaokupIjenih raz-nim igrama na sreæu. Kockali su se kao da im životovisi o dobitku. Michael je odveo Jennifer do jednc~ odstolova i pružio joj tucet žetona.- Za sreæu - reèe on.~ef stola i djelitelji karata obraæali su se Michaelus velikim poštovanjem s Mr M. dajuæi mu velilce hrpežetona od sto dolara i uzimajuæi od njega l;riznaniceumjesto gotovine. Michael je igrao na velike uloge istrahovito gubio, no to ga, èini se, nije smetalo. Micha-elovim žetonima Jennifer je dobila tristo dolara, ali jeinsistirala da ih dade Michaelu. Nije mu htjela ni uèemu biti obavezna.U toku veèeri prilazile su im èesto i žene i pozdrav-ljale Michaela. Bile su sve mlade i privlaène. Michaelje bio uljudan prema njima, ali je bilo oèito da ga za-nima samo Jennifer. Jennifer se pro?-iv volje osjetilapolaskanom.U poèetku veèeri Jennifer je bila umorna i potištena,ali je iz Michaela Morettija upravo isijavala životnasnaga: prelijevala se iz njega nabijajuæi atmosferu, oba-vijajuæi Jennifer.Michael ju je odveo u mali bar gdje je svirao džezsastav, a nakon toga su otišli u salon drugog hotela daslušaju neku novu vokalnu grupu. Kamo god bi došli,svi su Michaela primali kao èlana kraljevske obitelji.Svatko je pokušavao privuæi njegovu pažnju, pozdra-viti ga, dotaknuti, dati mu do znanja da je tu.Dok su bili zajedno, Michael nije rekao ni jednujedinu rijeè koja bi uvrijedila Jennifer. No, Jenniferje osjeæala kako iz njega izbija snažna seksualnost kojaju je zapljuskivala nesmiljenim valovima. Osjeæala seisprebijanom, silovanom. Još nikada nije doživjela ta-''' 259kvo nešto. Osjeæaj ju je uznemirio, ali i uzbudio. ~e-sioka, životinjska snaga što je iz njega izbijala bila jenešto posve novo za Jennifer.Bilo je veæ èetiri sata ujutro kað ju je iVlichaelnapolcon otpratio do njenog apartmana. Kad su stiglido vrata, Michael je uhvati za ruku i reèe: - Laku noæ.Htio bih vam samo reæi da je ovo bila najljepša noæmog života.Njegove su rijeèi uplašile Jennifer.33.260U meduvremenu je u Washingtonu Adamova popu-

larnost i dalje rasla. Ime mu se sve èešæe pojavljivalou dnevnim novinama i èasopisima. Zapoèeo je ispi-tivati stanje u školama u siromašnim gradskim èet-vrtima i predvodio komisiju Senata koja je službeno~osjetila Moskvu. Novine su objavile fotografije nje-govog dolaska na aerodrom Šeremetjevo. Kad se na-kon deset dana vratio, štampa je obilovala pohvalnimnapisima o rezultaiama njegovog puta.Broj reportaža o Adamu Warneru i dalje se pove-æavao. Javnost je željela èitati o njemu, a mas-medijisu neumorno utaživali njenu glad. Adam je u Senatupostao vodeæi pobornik reformi. Bio je predsjednik ko-misije za ispitivanje uvjeta u saveznim kaznionicamai obilazio je zatvore diljem Amerike. Razgovarao je sazatvorenicima, stražarima i upraviteljima, a kad je nje-gova komisija podnijela izvještaj, uslijedio je niz re,-formi.~lanke o njemu objavljivali su i ženski ilustriranièasopisi. Jenmifer je u Cos~n,opolitanu ugledala slikuAdama s Mary Beth i njihovom kæerkicom Samanthom,pa je sjela ispred kamina u spavaæoj sabi i dugo, dugcpromatrala fotografiju. Mary Beth se smiješila u objek-tiv, slika i prilika ljupkog, toplog južnjaèkog šarma.Djevojèica je bila minijaturna kopija svoje majke. Pre-261šla je na Adamov lik. Izgledao je umorno. Oko oèijusu mu se nazirale sitne bore kojih prije nije bilo, a uzaliscima prve sijede vlasi. Jennifer se na trenutakuèinilo da vidi Joshuu u starijem izdanju. Sliènost jebila nevjerojatna. I Adam je gledao ravno u objektiv,pa se Jennifer uèinilo da gleda nju. Pokušala je do-kuèiti izraz u njegovim oèima i pitala se misli li Adamikada na nju.Ponovno je pogledala Mary Beth i djevojèicu, a za-tim bacila èasopis u vatru i gledala kako izgara.Adam Warner je sjedio na èelu stola. Te su mu ve-èeri gosti bili Stewart Needham i još petoro-šestorouzvanika. Mary Beth je sjedila za drugim krajem stola. i èavrljala sa senatorom iz Oklahome i njegovom ženomokiæenom nakitom. Washington je za Mary Beth biopravi stimulans. Ovdje je bila u svom elementu. ZbogAdamovog sve veæeg ugleda Mary Beth je postala jedna. od vodeæih liènosti u društvenom životu Washingtonai u tome je uživala. Adamu je društveni život prijestol-nice bio dosadan, pa je sa zadovoljstvom tu ulogu pre-pustio Mary Beth. Ona se u njoj dobra snalazila, a onjoj je na tome bio zahvalan.- U Washingtonu - govorio je Stewart Needham, - više se nagodbi sklapa za veèerom, nego u èasnim, , dvoranama Kongresa.Adam se ogleda duž stola. Jedva je èekao da veèerazavrši. Na izgled je sve bilo divno. No, zapravo ništanije valjalo. Bio je oženjen jednom ženom, a ljubio jedrugu. Bio je rob braka iz kojeg nije mogao pobjeæi.Znao je da bi bio pokrenuo brakorazvodnu parnicu, da Mary Beth nije ostala u drugom stanju. Sada je

bilo prekasno; bio je vezan. Mary Beth mu je rodilaprekrasnu kæerkicu, i on ju je volio, ali nije mogao iz, misli odagnati Jennifer.- Zaista ste sretni, Adame - javi se guvernerovažena. - Imate sve što bi muškarac mogao poželjeti,nije li tako?Adam joj nije ništa odgovorio.26234.Godišnja su doba dolazila i prolazila, i sve se vr-tjelo oko Joshue. On je bio središte Jenniferinog svi-jeta. Pratila ga je kako raste i razvija se, dan za danom,ne prestajuæi se diviti njegovim prvim koracima, rije-èima i zakljuècima. Stalno je mijenjao raspoloženja:èas je bio divlji i agresivan, èas plah i nježan. Bio bipotišten kad bi Jennifer uveèe izišla iz njegove sobe.Još se bojao mraka, pa je Jennifer uvijek u njegovojsobi ostavljala upaljenu svjetiljku.Kad je navršio dvije godine, Yostao je nemoguæ,pravi ~užasni dvogodišnjakH. Bio je destruktivan itvrdoglav i nasilan. Uživao je ·>sreu_vati·· stvari. Pokva-rio je šivaæi stroj gospode Mackey, uništio oba televizorau kuæi i rastavio Jenniferin ruèni sat. Znao bi pomije-šati sol sa šeæerom. Ken Bailey je kupio Jennifer štenenjemaèkog ovèara, Maxa, i Joshua ga je ugrizao.Kad ih je Ken jednom posjetio, Joshua ga je doèe-kao rijeèima: - Zdravo! Imaš li limpaèa? Mogu gavidjeti?Te je godine Jennifer ponekad mislila da æe izludjeti.Navršivša tri godine, Joshua je odjednom postaoandeo, nježan, privržen i pun ljubavi. Bio je skladnograðen kao i njegov otac, a ruke su mu stalno bileneèim zaokupljene. No, više nije uništavao stvari. Radose igrao u vrtu, penjao, trèao i vozio triciklom.263'j `~.Jennifer ga je vodila u zoološki vrt u Bronxu i ukazalište lutaka. Cesto su šetali uz obalu. Gledali su' filmove braæe Marx, a zatim adlazili na sladoled.Joshua joj je postao pravi drug. Kao poklon za Maj-èin dan Joshua je nauèio omiljenu pjesmu Jenniferinogoca - Svijetti, ljetni m3eseèe - pa joj je otpjevao. Bioje to najdirljiviji trenutak u njegovom životu.Istina je, pomisli Jennifer, da ne nasljecfujemo svi-;et od rod2èelja; posucèujerrto ga od djece.Joshua je pošao u vrtiæ, što mu se neobièno svi-ci;elo. Uveèe, kad bi se Jennifer vratila kuæi, sjedili bi. ispred kamina i æitali. Jennifer je èitala pravne èasQ.-pise, a Joshua slikovnice. Znala je promatrati Joshuuispruženog na podu, nabrana èela od koncentracije, i, odjednom bi se sjetila Adama. Sjeæanje ju je još bo-l,jelo poput otvorene rane. Pitala se gdje je Adam i ~taradi.Što rade Adam i Mary Beth i Samantha?Uspijevalo joj je odvojiti privatni život od posla, ijedina veza izmec~u jednog i drugog bio je Ken Bailey.

Ken je donosio Joshui igraèke i knjige, igrao se snjim i, bio mu, na neki naèin, zamjena za oca.Jedne nedjelje popodne Jennifer i Ken stajali suj nedaleko od kuæe na hrastu i promatrali Joshuu kakose uspinje prema njoj.- Znaš li što mu je potrebno? - upita Ken.- Ne.- Otac. - Ken se okrene prema Jennifer. - Nje-gov pravi otac mora da je prvoklasno govno.. - Nemoj, Kene, molim te.- Oprosti. Zabadam nos u tu8a posla. To je pro-šlost. Brine me zapravo buduænost. Nije prirodno da, ovako živiš sama poput . . .' - Nisam sama. Imam Joshuu.- Nisam na to mislio. - Zagrlio je Jennifer i nje-. žno je poljubio. - Uf, bogamu, Jennifer . . Oprosti.264Michael Moretti je desetak puta telefonirao Jen-nifer. Ona mu se ni jednom nije javila. Jednom joj seuèinilo da ga je letimice zapazila otraga u sudnici ukojoj je nekog branila, no kad je ponovno potražilapogledom, nije ga više bilo.265Jennifer se na brzinu odluèi. - Doæi æu da poraz-govaram s njim. Pobrinite se za formalnosti, molimvas.- Bez brige. Baš vam hvala. Vaš sam dužnik.Jennifer nazove gospodu Mackey. - Veèeras æu~nalo zakasniti. Dajte Joshui veèeru i recite mu da meprièeka u krevetu.Deset minuta kasnije bila je veæ na putu u središtegrada..- Na liniji je izvjesni Clark Holman - javi se Cyn-thia jednog kasnog poslijepodneva baš kad se Jenniferspremala otiæi iz kancelarije.- Dobro, prespoji me - reèe Jennifer nakon krat-kog oklijevanja.Clark Holman bio je odvjetnik Društva za besplat-nu pravnu pomoæ.- Oprostite što vam smetam, Jennifer - reèe on- ali imamo ovdje sluèaj koji nitko neæe ni pipnuti,' i bio bih vam zaista zahvalan kad biste nam pomogli.' Znam koliko ste zaposleni, ali . . .' - Tko je okrivljeni?- Jack Scanlon., Odmah se sjetila imena Veæ dva dana nije silazios naslovnih strana novina. Jacka Scanlona su uhapsilizbog otmice èetvorogodišnje djevojèice za koju je tra-' žio otkupninu. Identificirali su ga pomoæu fotorobotašto- ga je policija izradila na osnovi izjava oèevidaca., - Zašto ste mene zvali, Clark?- ~Scanlon je vas tražio.Jennifer pogleda sat na zidu. Zakasnit æe Joshui. -Gdje je Scanlon?! - U Gradskom popravnom centru.

;i 266Jennifer je smatrala otmicu najopakijim zloèinom,naroèito otmicu bespomoænog djeteta; no, okrivljeniuvijek ima pravo na to da ga saslušaju, ma kako uža-san zloèin bio. Na tome se i temelji pravo: pravda zamale i velike.Legitimirala se na porti, i jedan stražar ju je odveou prostoriju za razgovore izmedu odvjetnika i zatvore-nika.- Idem po Scanlona - reèe stražar.Nekoliko minuta kasnije u prostoriju su uveli mr-šavog, pristalog muškarca plave brade i svijetloplavekose. Moglo mu je biti izmedu trideset i pet i èetrdesetgodina. Podsjetio je Jennifer na Tsusa.- Hvala vam što ste došli, gospoc~ice Parker -reèe on tihim i ljubaznim glasom. - Hvala vam nabrizi.- Sjednite.Uzeo je ~tolicu i sjeo suèelice.- Htjeli ste razgovarati sa mnom?- Da. Iako mislim da mi samo Bog može pomoæi.Uèinio sam veliku glupost.Pogledala ga je s gadenjem. - Vi otmicu bespo-moæne djevojèice radi otkupnine nazivate »glupošæuH?- Nisam oteo Tammy radi otkupnine.- Niste. A zašto ste je onda oteli?Dugo mu je trebalo da progovori. - Moja ženaEvelyn umrla je pri porodu. Ljubio sam je više odsvega na svijetu. Bila je prava svetica. No, bila je slaba.Lijeènik nas je odvraæao od djeteta, ali ga ona nijeslušala. - Smeteno je oborio pogled. - Možda . . .267možda to neæete maæi shvatiti, ali govorila je da usprkossvemu hoæe dijete jer je ono za nju bilo dio mene.Jennifer ga je i te kako dobro shvaæala.Jack Scanlon kimne. - Obje su umrle. - S mukomje nastavio. - Neko vrijeme sam . . . mislio sam daæu . . . nisam htio više živjeti bez nje. Neprekidno samse pitao kakvo bi bilo naše dijete. Neprekidno sam sa-njao kako bi nam bilo ða su ostale žive. Neprekidnosam vraæao vrijeme na trenutak prije nego št~ je Eve-lyn . . . - Zastao je shrvan bolnim sjeæanjem. - Na-šao sam utoèište u Bibliji. I to me spasilo od ludila. A, tada, prije nekoliko dana, ugledao sam djevojèicu kakose igra na ulici, i na trenutak mi se uèinilo kao da vidimreinkarnaciju Evelyn. Iste oèi, ista kosa. Djevojèicame pogledala i nasmiješila se, a ja . . . znam da to zvuèisuludo, ali u tom trenutku smiješila mi se Evelyn.Mora da nisam bio pri sebi. Ovakva bi bila naša d je-vojèica, pomislio sam, naše dijete.Grèevito je stezao šake., - Znam da sam pogriješio, ali poveo sam je. -Pogledao je Jennifer. - Ne bih bio pozlijedio to dijeteni za što na svijetu.Jennifer ga je pažljivo pratila ne bi li otkrila pri-

zvuk laži. No, nije ga osjetila. Scanlon je zaista patio.- A što je s porukom u vezi s otkupninom? -upita Jennifer.: - Nisam poslao nikakvu poruku. Nije mi bilo ni-' malo stalo do novca. Htao sam samo malu Tammy.- Neiko je poslao obitelji poruku tražeæi otkupninu., - Policajci stalno tvrde da sam je ja poslao, ali, nisam.Slušala ga je i .promatrala pakušavajuæi doæi do,, , nekakvog zakljuèka. - Je li se vijest o otmici pajavilau novinama prije nego što su vas uhapsili ili poslije?' - Prije. Sjeæam se kako sam poželio da prestanu, pisati o tome. Htio sam otputovati s Tammy i bojaosam se da æe nas netko sprijeèiti.- Znaèi, svatko je mogao u novinama proèitati vi-jest o otmici i pokušati izmamiti otkupninu?Bespomoèno je stiskao ruke. - Ne znam. Znam! samo da bih htio umrijeti.268fNjegova je bol bila tako oèigledna da je dirnulaJennifer. Ako je govorio istinu - a na licu mu se zai-s~ ~je naziralo ništa drugo - nije zaslužio da umrezbog onog što je uèinio. Kaznu je zaslužio, to da, ali nesmrt.- Pokušat æu vam pomoæi - odluèi Jennifer.- Hvala vam - odvrati Scanlon tiho. - No, za-pravo mi je svejedno što æe biti sa mnom.- Meni nije.- Na žalost, ja... nemam novaca - reèe Scanlon.- Ne brinite za to. Prièajte mi o sebi.- ~to biste htjeli znati?- Poènite iz poèetka. Gdje ste rocteni?- U Sjevernoj Dakoti, prije trideset pet godina.Rodio sam se na farmi. Tako bi se možda mogao naz-vati taj bijedni komadiæ zemlje na kojem ništa nijehtjelo rasti. Bili smo siromašni. Napustio sam dom kadmi je bila petnaest godina. Obožavao sam majku, alioca sam mrzio. Znam da u Bibliji piše da roditeljevalja poštovati, ali on je doista bio zao èovjek. Uživaobi kad bi me tukao.Jennifer je zamijetila kako mu se tijelo ukoèilokad je nastavio.- Znate, zaista je u tome uživao. Kad god bih, ponjegovom mišljenju, pogriješio, ma kakva to sitnicabila, tukao me kožnatim pojasom s velikom mjedenomkopèom. A tad bi me natjerao da kleknem i molimBoga za oproštenje. Dugo sam mrzio Boga isto tolik~koliko i oca. - Ušutio je, shrvan sjeæanjima.- I zato ste pobjegli od kuæe?- Da. Auto-stopom sam stigao do Chicaga. Zavr-šio sam samo nekoliko razreda, ali sam kod kuæe mnogoèitao. Kad god bi me otac uhvatio da èitam, bio muje to još jedan izgovor da me prebije. U Chicagu samse zaposlio u tvornici. Tu sam i upoznao Evelyn. Pare-zao sam se na glodalici, pa su ~me odveli u ambulantu,

a tu je ona radila kao medicinska sestra. - Nasmiješiose. - Nikada prije nisam vidio ljepše žene. Ruka mi)e zacijelila otprilike za dva tjedna, a svaki sam danodlazio njoj na previjanje. Nakon toga jednostavnosmo se poèeli sastajati. Razgovarali smo o braku, ali269kompanija je izgubila veliku narudžbu, pa su me ot-; pustili, kao i ostale iz mog pogona. No, Evelyn to nijebilo važno. Vjenèali smo se i ona me uzdržavala. Toje bio i jedini razlog zbog kojeg smo se ikada posva-8ali. Odgojili su me u uvjerenju da muškarac morauzdižavati ženu. Zaposlio sam se kao vozaè kamionai dobro sam zara8ivao. Jedino mi se nije svidalo štonas je posao razdvajao, jer me ponekad nije bilo potjedan dana. Bez obzira na to, bio sam strašno sretan.Oboje smo bili sretni. A tada je Evelyn ostala u dru-gom stanju.Stresao se od jeze i ruke rnu poèeše drhtati.- Evelyn i naša djevojèica su umrle. - Suze sumu curile niz obraze. - Ne znam zašto je to Bog, uèinio. Zacijelo je imao razlog, ali ne znam kakav. -Ljuljao se naprijed-natrag na stolici, premda toga nijebio svjestan, sklopivši ruke na prsima kao da hoæezadržati taj bol.T~tj neæe na etektriènu stoticu, pomisli Jennifer.. - Sutra æu ponovo doæi - obeæa mu ona.Sud je utvrdio kauciju u iznosu od dvjesta tisuæai dolara. Jack Scanlon ni e imao novacaj , pa se Jenniferza to pobrinula. Scanlona su pustili iz Popravnog cen-tra, i Jennifer mu je pronašla sobu u malom moteluu West Sideu. Dala mu je i stotinu dolara.- Ne znam kako - reèe joj Scanlon - ali vratitæu vam dug do posljednjeg centa. Potražit æu posao.Bilo kakav posao. Nije mi važno što æu raditi.' Kad je Jermifer otišla, veæ je èitao u novinama og-lase za za~poslenje.Savezni javni tužilac Earl Osborne bio je visok i' krupan èovjek, okruglog i neizboranog lica i varljivoblagog ponašanja. Jennifer se iznenadila kad je u Os-borneovoj kancelariji ugledala Roberta Di Silvu.- Cuo sam da ste vi preuzeli obranu - reèe Di, i Silva. - Ništa vam nije dovoljno prljavo, ha?I 270- Što on radi ovdje? - obrati se Jennifer Osbor-neu. - Ovaj sluèaj je u nadležnosti saveznog pravo-suda.- Jack Scanlon je odveo djevojèicu automobilomnjenih roditelja.- Prisvajanje automobila, djelo teške krade - pri-mijeti Di Silva.Jennifer se pitala da li bi se Di Silva upleo da onanije preuzela obranu. Ponovo se obratila Osborneu.- Htjela bih se nagoditi - reèe Jennifer. - Mojbranjenik . . .Earl Osborne podigne ruku. - Ni sluèajno. Iæi æemo

do kraja.- Ima okolnosti . . .- Možete nam sve isprièati u toku prethodnog po-stupka.Di Silva se cerio sa strane.- U redu - reèe Jennifer. - Vidimo se na sudu_Jack Scanlon je našao posao na benzinskoj star.iciu West Sideu, nedaleko od motela u kojem je stano-vao, i Jennifer ga je tamo potražila.- Prethodni postupak je preksutra - obavijestiga Jennifer. - Pokušat æu se nagoditi s tužiocem upogledu stupnja krivice; ako mi to uspije, odgovaratæete za krivièno djelo manje težine. Morat æete nekovrijeme odsjediti, Jack, no trudit æu se da to bude štokraæe.Zahvalnost na njegovom licu bila joj je dovoljnanagrada.Nagovorila ga je da se pred sudom pojavi u pristoj-nom odijelu, i Scanlon ju je poslušao i kupio ga. Ušišaose i uredio bradu, i Jennifer je bila zadovoljna njego-vim izgledom.Prethodni postupak je poèeo uobièajenim formal-nostima. U sudnici je bio i okružni javni tužilac DiSilva. Pošto je Earl Osborne prikazao svoj dokazni271materijal i zatražio da se protiv okrivljenog podi negoptužnica, sudac Barnard se obrati Jennifer.- Imate li što primijetiti, gospo8ice Parker?- Imam, gospodirre suèe. Htjela bih driavi uštje-djeti troškove procesa. Ima olakotnih okolnosti kojedo sada nisu iznijete. Moj branjenik priznaje krivicu,ali smatramo da se radi o djelu blažeg stu,pnja.- Nemoguæe - reèe Earl Osborne. - Optužba sene slaže.Jennifer se obrati sucu Barnardu. - Možemo li otome porazgovarati u vašem kabinetu, gospodine suèe?- Možemo. Utvrdit æu datum procesa kad saslušambranitelja.Jennifer se okrene Jacku Scanlonu koji je une-, zvjereno stajao iza nje.- Možete se vratiti na posao - reèe mu Jennifer.- Navratit su i javiti vam rezultat.- Hvala vam, gospodice Parker - reèe on tiho.Promatrala ga je kako se okreæe i izlazi iz sudnice.U suèevom kabinetu okupili su se Jennifer, Earl~Osborne, Robert Di Silva i sudac Barnard.- Ne znam kako vam je uopæe palo na pamet dapredložite nagodbu o stupnju krivice - reèe Osborne.' - Otmica iz koristoljublja je zloèin koji se kažnjava' smræu. Vaš je branjenik kriv i ispaštat æe za ono štoje uèinio.- Ne vjerujte svemu što èitate u novinama, Earl.Jack Scanlon nema nikakve veze s onom porukom ootkupnini.- Ma nemojte! Ako nije tražio otkupninu, koga je

vraga onda tražio?: - Isprièat æu vam - reèe Jennifer.To je i uèinila. Prièala im je o farmi i premlaæiva-nju, o tome kako se Jack Scanlon zaljubio u Evelyni oženio se njome, i kako je izgubio ženu i kæerku priporodu.Šutke su je saslušali, a kad je Jennifer završila,i javio se Di Silva. - Jack Scanlon je, znaèi, oteo dje-i1 272vojèicu jer ga je podsjetila na njegovo mrtvo dijete?A žena mu je umrla pri porodu?- Tako je. - Jennifer se obrati sucu Barnardu. -Gospodine suèe, mislim da takve ljude ne osudujetena smrt.- Slažem se - primijeti neoèekivano Di Silva.Jenmifer ga iznena8eno pogleda.Di Silva je izvlaèio nekakve papire iz torbe za spise.- Da vas nešto pitam. $to mislite o smrtnoj kazni zaovog èovjeka? - Poèeo je èitati iz dosjea. - FrankJackson, 38 godina. Rocten u gospodskoj èetvrti SanFrancisca. Otac lijeènik, majka videna liènost u otmje-nim krugovima. Sa èetrnaest godina se veæ drogiraoi pobjegao od kuæe; policija ga je pronašla u Haight--Ashburyju i vratila roditeljima. Tri mjeseca kasnijeJackson je provalio u oèevu ordinaciju, ukrao sve nar-kotike kojih se domogao i pobjegao. Uhapsili su t;au Seattleu zbog posjedovanja i prodavanja droge, po-slali u popravilište, pustili ga kad je navršio osamnaestgodina, a mjesec dana kasnije ga uhapsili zbog oru-žane pljaèke i pokušaja ubojstva. . .Jennifer osjeti kako joj se steže želudac. - Kakveto veze ima s Jackom Scanlonom?Earl Osborne joj se neprijazno nasmiješi. - JackScanlon je Frank Jackson.- Ne vjerujem!- Prije jedan sat dobili smo od FBI-a ovaj žWilist - reèe Di Silva. - Jackson je profesionalni va-s-alica i patološki lažac. Tokom proteklih deset godinahapšen je za cijeli niz djela, od svodenja do podmetanjapožara i oružane pljaèke. Neko je vrijeme odsjedio . uJolietu. Nije nikada imao stalan posao i nije nikadabio oženjen. Prije pet godina FBI ga je uhapsio zbogotmice. Oteo je trogodišnju djevojèicu i zatražio pis-mom otkupninu. Dva mjeseca kasnije pronašli su ti-jelo djevojèice u jednom šumarku. Prema izvještajuistražitelja tijelo se djelomièno raspalo, ali su se jošuvijek posvuda vidjeli tragovi uboda nožem. Djevoj-`ica je silovana i protuprirodno obljubljena.Jennifer odjednom osjeti muèninu.~~ Gnjec anQela ~73

- Jacksona su oslobodili optužbe zahvaljujuæi prav-noj smicalici koju je išèeprkao neki advokat premazansvim mastima. - Kad je Di Silva ponovno progovorio,glas mu je bio pun prezira. - Je li to èovjek koji bi,

po vašem mišljenju, trebao slobodno šetati gradom?- Mogu li vidjeti taj dosje, molim vas?Di Silva ga šutke pruži Jennifer, i ona poène èitati.To je bio Jack Scanlon. Nije bilo nikakve dvojbe. Naiuti list bila je spajalicom prièvršæena njegova foto-grafija snimljena na policiji. Tada je izgledao mladii nijc imao bradu, ali je svaka zabuna bila iskljuèena.Jack Scanlon - Frank Jackson - lagao joj je sve.Izmislio je prièu o svom životu, a Jennifer je povje-ruvala svakoj rijeèi. Uæinio je to tako uvjerljivo da se, nije ni potrudila da zamoli Kena 43aileyja da provjerin,jebovu prièu.- Mogu li to vidjeti? - upita sudac Barnard.Jennifer mu doda dosje. Sudac ga preleti pogledompa se zagleda u Jennifer. - Onda?, - Neæu ga zastupati.Di Silva podigne obrve glumeæi iznenadenje. - Za-panjujete me, gospodice Parker. Ne prièate li uvijekkako svatko ima pravo na branitelja?- Naravno - odgovori mirno Jennifer. - AIi jase držim èvrstog pravila od kojeg ne odstupam: ne, zastupam nikoga tko mi laže. Gospodin Jackson æe mo-rati sebi pronaæi drugoo branite~ja.Sudac Barnard kimne. - Sud æe se za to pobrinuti.- Trebalo bi odmah opozvati njegovu kauciju -reèe Osborne. - Taj je èovjek preopasan da bi šetao. ulicama.Sudac Barnard pogleda Jennifer. - Službeno stejoš uvijek njegov branitelj, gospoc~ice Parker. Imate lišto protiv?- Ne - reèe Jennifer stisnutih usana. - Nimalo.- Naredit æu da se opozove njef;ova kauciia - reèesudac.Te je veèeri sudac Lawrence Waldman pozvao Jen-! ! niffer na dobrotvornupriredbu. Bila je sva iscijedena274nakon poslijepodnevnih dogadaja i radije bi otišlakuæi da provede mirnu veèer s Joshuom, ali nije htjelarazoèarati suca. Presvukla se u kancelariji i sastala sesa sucem u hoielu WaLdorf-Astoriu gdje se odr~eavalapriredba.Bila je to gala priredba na kojoj je nastupalo ne-koliko holivudskih zvijezda, ali Jennifer nije moglau njoj uživati. Misli su joj bile drugdje.- Zar nešto nije u redu, Jennie'? - upita sudac\~~aldman koji ju je veæ neko vrijemc promatrao.Uspjela se nasmiješiti. - Ne. slmu poslovni problcm,Lawrence.A kakvim 1i se to posLom ,ja zapravo bavim, pitalase Jennifer. Bavim se najgo~~mr, otošem, sidovaèeljima.nbojica~na, otrrzièarima. Najradije bih se napila.- Oprostite, gospoclice Parker - prošapta šef salekoji je prišao njihovom sfolu - netko vas treba natelefon.Jennifer se istog trenutka uznemiri. Samo je go-

spoða Mackey znala gdje æe biti. Nešto se dogodilo -zašto bi je inaèe zvala?Pošla je za šefom sale do telefona u predvorju.Podigla je slušalicu i èula kako joj neèiji muš:ci glaašapæe: - Gaduro! Prevarila si me.Osjetila je kako drhti. - Tko je na telefnnu? -upita.No, dobro je znala tko je to.- Rekla si pajkanima da doc~u po mene.- To nije istina! Ja . . .- Obeæala si da æeš mi pomoæi.- Pomoæi æu vam. Gdje...- Pizdo lažljiva! - Glas mu se toliko stišao da jejedva razabirala rijeèi. - Platit æeš mi to. O, kako æešmi platiti !- Samo tren . . .Veza se prekinula. Stajala je kraj telefona kaoukoèena. Nešto se užasno dogodilo. Frank Jackson aliasJack Scanlon je nekako pobjegao i okrivio Jenniferza ono što se dogodilo. Kako je doznao gdje je? Zacijelo;u je slijedio. Možda je upravo sada èeka pred hote-lom.'°' 2?5Pokušavala je obuzdati drhtanje, razmisliti, doku-èiti što se dogodilo. Vidio je policajce kad su došli daga uhapse, a možda su ga i uhapsili, pa im je pobjegao.Nije bilo važno kako. Važna je bila èinjenica da je n,juokrivljavao.Fank Jackson je veæ bio ubojica i mogao je ponovoubiti. Otišla je u toaletu i ostala tamo sve dok se nijedonekle smirila. Vratila se za stol tek kad se pribrala.Sucu Waldmanu bio je dovoljan jedan pogled nanjeno lice. - Što se, zaboga, dogodilo?Jennifer mu ukratko isprièa. Zaprepastio se.- Mili bože, hoæete li da vas odvezem kuæi?- Ne brinite, Lawrence. Molim vas samo da me zasvaki sluèaj otpratite do automobila.Diskretno su izišli iz velike dvorane, i sudac je os-' tao s njom sve dok joj poslužitelj nije dovezao auto-` mobil.- Zaista neæete da podem s vama?- Hvala, nije potrebno. Uvjerena sam da æe gapolicija do jutra šèepati. Uokolo ne luta mnogo ljudi' nalik na njega. Laku noæ.Odvezla se proveravajuæi da li je netko slijedi. Kadje bila sigurna da je nitko ne prati, skrenula je nat auto-c,.stu za Long Island i uputila se kuæi.Stalno je bacala pogled na retrovizor provjeravajuæiautomobile iza sebe. Jednom je stala uz cestu i pro-j pustila sva vozila, a kad se cesta ispraznila, krenula je, dalje. Sad se osjeæala sigurnijom. Bila je uvjerena daæe policija za nekoliko sati uhapsiti Franka Jacksona.! Zacijelo su veæ uzbunili sve stanice.l Skrenula je na kolni prilaz. Zemljište oko kuæe isama kuæa bili su u tami, a ne jarko osvijetljeni kaoobièno. Sjedila je u autu i s nevjericom zurila u kuæu.

, Èinilo joj se da æe poludjeti od straha. Izbezumljenoje izjurila iz automobila i potrèala prema vratima. Bi-la su pritvorena. Trenutak je užasnuto zastala na pragu,a tada ušla u p~edvorje. Udarila je nogom o neštotoplo i meko i nehotice uzviknula. Upalila je svjetlo.;ii276Na prostirki natopljenoj krvlju ležao je Max. Netko jepsu prerezao grlo od uha do uha.- Joshua! - vrisnu Jennifer. - Gospodo Mackey!Jurila je iz prostorije u prostoriju paleæi svjetla iizvikujuæi njihova imena, a srce joj je lupalo tako stra-šno da je jedva disala. Potrèala je ste~penicama u Jo-shuinu spavaæu sobu. Na krevetu se još vidio otisaknjegovog tijela, ali bio je prazan.Pretražila je cijelu kuæu, a tada kao omamljenastrèala stepenicama. Frank Jackson je zacijelo od pr-vog trenutka znao gdje ona živi. Mora da ju je slijediojedne veèeri kad se vraæala iz kancelarije ili nakon štoga je posjetila na benzinskoj stanici. Oteo je Joshuu iubit æe ga da je kazni.Prošla je pokraj praonice i zaèula iznutra tiho gre-banje. Jennifer se polako približi zatvorenim vratimai naglo ih otvori. Unutra je bilo mraèno.- Nemojte me više tuæi, molim vas - zajeèi žen-ski glas.Jennifer upali svjetlo. Na podu je ležala gospoðaMackey, ruku i nogu èvrsto vezanih žicom. Bila je upolusvijesti.Jennifer hitro klekne do nje. - Gosnodo Mackey!~ena pogleda Jennifer i oèi joj se polako razbis-triše.- Odveo je Joshuu. - Zajecala je.Jennifer stane što je obzirnije mogla odmatati žicukoja se urezala u ruke i noge jadne žene. Bile su iz-ranjene i krvave. Pomogla joj je da ustane.- N . . . nisam ga mogla sprijeèiti - ridala je hi-sterièno gospoda Mackey. - Pokušala sam. Ja . . .Prostorijom je odjeknuo zvuk telefona, i obje ženeodmah ušutješe. Zazvonio je još jednom, pa još jednom,i zvuèao je nekako zloslutno. Jennifer pridje telefonui podigne slušalicu.- Htio sam samo provjeriti da li si se bez problemavratila kuæi - javi se glas.- Gdje je moj sin.- Baš je prekrasan deèko, zar ne? - reèe glas.- Molim vas! Sve æu uèiniti. Sve što želite!277S - Veæ si sve uèinila.- Ne, molim vas! - bespomoæno je zajecala.- Rado te slušam kako plaèeš - prošapta glas. -Dobit æeš svog sina. Æitaj sutrašnje novine.Veza se prekinula.Stajala je, boreæi se protiv nesvjestice, pokušavajuæirazmisliti. Frank Jackson je rekao: - Baš je prc:kra-

san deèko. - To možda znaèi da je Joshua još živ. Nebi li Jackson inaèe rekao da je bio prekrasan? No, znalaje da samu sebe zavarava rijeèima trudeæi se da nepoludi. Morat æe nešto brzo poduzeti.Prvi joj je poriv bio da telefonira Adamu, da ga. ~ zamoli za pomoæ. Ta otet je njegov sin, njegovom sinuprijeti smrt. No, znala je da Adam ne može ništa uèi-niti. Bio je udaljen dvije stotine i trideset pet milja.Imala je samo dvije moguænosti: prvo, da nazove Ro-berta Di Silvu, isprièa mu što se dogodilo i zamoli gada organizira opæu potragu za Frankom Jacksonom.Oh, bože, to æe predugo trajati!Druga moguænost bio je FBI. Oni su bili izvježbaniza hvatanje otmièara. Meðutim, ovo nije bila obiènaotmica. Ovaj put neæe biti poruke sa zahtijevom zaotkupninu, kojoj bi mogli uæi u trag, nikakvog izgiedada uhvate Franka Jacksona i spase Joshui život. FBIse strogo pridržavao svojih krutih pravffa. U ovomsluèaju ne bi bio ni od kakve pomoæi. Morala je brzoodluèiti . . . dok je Joshua još živ. Robert Di Silva iliFBI? S mukom je razmišljala.. Duboko je udahnula i odluèila, a tada potražila te-' lefonski broj. Prsti su joj toliko drhtali da ga je tri' ~ puta morala iznova birati.- Moram razgovarati s Michaelom Morettijem -,' reèe Jennifer kad se napokon javio muški glas.r27E( ; :36.- Žao mi je gospoælo. Ovdje Tony's PLace. Ne pozna-;~m nikakvog Mikea Morettija.- ~ekajte! - vrisne Jennifer. - Ne spuštajte slu-šalicu! - Trudila se da ostane hladnokrvna. - Ovo jehitno. Ja sam . . . njegova prijateljica. Zovem se Jen-nifer Parker. Moram s njim hitno razgovarati.- Slušajte, gospo8o, rekao sam vam . . ._- Dajte mu moje ime i ovaj telefonski broj.Dala mu je broj. Tako je zamuckivala da je jedvauspijevala govoriti. - R-r-recit-t-te mu . . .Veza se prekinula.Sva obamrla Jennifer je spustila slušalicu. Stala ,jeponovno razmišljati o prve dvije moguænosti. Ili o obje.Nema razloga da Robert Di Silva i FBI ne udružesnage i pokušaju naæi Joshuu. Izludivala ju je spoz-naja da oni imaju vrlo malo izgleda da pronadu Franka.Jacksona. Nije bilo vremena. Citaj sutrašnje novine.Bilo je neèeg konaènog u njegovim posljednjim rijeèima,pa je Jennifer bila uvjerena da joj on neæe ponovnotelefonirati, neæe nikome dati prilike da mu u8u u trag.No, nešto je morala poduzeti. Pokušat æe s RobertomDi Silvom. Pružila je ruku da digne slušalicu. Tek štoju je taknula, telefon ponovno zazvoni i uplaši je.- Ovdje Michael MoTetti.- Michael ! Oh, Michaele, pomozite mi. molim vas !?79

Ja . . . - Stala je nekontroliranc plakati. Spustila jeslušalicu, zatim je brzo podigla boj,pæi se da on ne pre-kine vezu. - Michael?- Tu sam. - Glas mu je bio pnbran. - Saberitese i recite mi što nije u redu.- Ja . . . 3a æu . . - Disala je brzo i duboko obu-zdavajuæi drhtanje. - Radi se o mom sinu. Joshui.Njega . . . njega . . . su oteli. U-u-ubit æe ga.- Znate li tko ga je oteo?- D . . . da . . . da. Zove se Frank Jack . . . Jackson.- Srce joj je poèelo snažno lupati.' - Isprièajte mi što se dogodilo. - Glas mu je biotih i ulijevao je povjerenje.Prisilila se da govori polako, pa potanko isprièa sli-; jed dogaðaja.- Možete li mi opisati Jacksona?Nastojala se sjetiti svih pojedinosti i pretvoriti pre-dodžbe u rijeèi. - Vrlo dobro - reèe Michael. - Zna-te li gdje je odsjedio kaznu?- U Jolietu. Rekao mi je da æe ubiti...; - Gdje je ta benzinska stanica na kojoj je radio?Dala je Michaelu adresu.' - Znate li ime motela u kojem je odsjeo?- Da. Ne. - Nije se mogla sjetiti. Zarila je glavuu šake sve dok je nije prenuo bol noktiju što su joj sezarili u èelo. Nastojala se svim silama sjetiti. Strplji-vo je èeka.o.Odjednorn se dosjetila imena. - To je motel Sre-tan put. U 10. aveniji. Ali sigurna sam da više nije` tamo.' ~ - Vidjet eemo.= ( - Hoæu da mi se sin vrati živ.' ! Michael Moretti je šutio. Znala je zašto.- Ako pronaðemo Jacksona . . .?Jennifer se strese i duboko uzdahne. - Ubijte ga!- Budite kraj telefona.ž Veza se prekinula, i Jennifer spusti slušalicu. Zaèudo,nsjeæala se mirnijom, kao da je veæ nešto postignuto.Doduše, nije znala zbog èega osjeæa povjerenje u Mi-I chaela Morettija. Sa stanovišta logike postupila je bez-i( 2soglavo i bezumno; no, logika nije imala nikakve vezes tim. U pitanju je bio život njenog sina. Namjernr>je poslala ubojicu da uhvati ubojicu. Ako plan uspije . . -Sjetila se sadistièki silovane djevojèice.Zbrinula je gospodu IVTackey. Previla joj je ranei odvela je u krevet. Ponudila joj je sedativ, ali ga go-spoda Mackey odgurne.- Ne bih mogla spavati - zaplaèe. - Oh, gospodc3Parker! Dao je djetetu pilule za spavanje.Jennifer se užasnuto zagleda u nju.Michael Moretti je sjedio za stolom i gledao sed-moricu muškaraca što ih je pozvao. Prva trojica su veædobila naredenje.Obratio se Thomasu Colfaxu. - Tom, iskoristi svoje

veze. Otidi do kapetana Notarasa i reci mu da pokupisve što imaju o Franku Jacksonu. Zapamti, sve.- Šteta je na to trošiti dobru vezu, Mike. Mislimda...- Ne nateži se, veæ obavi ono što sam ti rekao.- Kako želiš - reèe ukoèeno Colfax.Red je došao na Nicka Vita. - Otidi na benzinskustanicu gdje je Jackson radio. Provjeri da li je zalaziou obližnje barove, da li je imao prijatelja . . .- Poðite do Jacksonovog motela - naredi MichaelSalu Fioreu i 3osephu Colelli. - Vjerojatno je veæotišao, ali ipak provjerite da li se s kim motao. Htiobih znata s kim se smucao. - Pogledao je na sat. -Ponoæ je. Dajem vam osam sati da pronaðete Jacksona.Muškarci krenuše prema vratima. - Djetetu se nesmije ništa dogoditi - povièe Michael za njima. -Stalno me nazivajte. Æekat su kraj telefona.Gledao ih je kako odlaze, a tada dignuo slušalicujednog od telefona na svom pisaæem stolu i stao okre-tati broj.?81Jedan sat poslije ponoæiSoba u motelu nije bila prostrana, ali je bila ured-wa. Frank Jackson je volio urednost. Smatrao je to~di,jelom dobrog odgoja. Rebrenice žaluzina bile suspuštene i namještene tako da izvana nitko nije mogao~ledati u sobu. Vrata su bila zakljuèana i osiguranalancem, a podupro ih je i stolicom. Prišao je krevetuna kojem je ležao Joshua. Frank Jackson mu je nagu-rao u usta tri pilule za spavanje, pa je djeèak još èvrstospavao. No, Jackson se ponosio time što ništa ne pre-, pušta sluèaju, pa je èvrsto svezao Joshuine ruke i noge, , istom žicom kojom je sputao staru ženu u kuæi na Longi Islandu. Jackson pogleda usnulog djeèaka i obuzmena osjeæaj tuge.Zašto su ga, za ime božje, uL~ijek prisiljavali da èinite užasne stvari? On je blag, miroljubiv èovjek, ali kadaje sue protiv tebe, kad te svi napadaju, moraš se bra-niti. No svi su ga uvijek potejenjivali. Nisu shvaæali,sze dok nije bilo prekasno, da je parnetniji od svih.Znao je da æe policija doæi po njega pola sata prijenego što su stigli. Upravo je punio rezervoar chevro-leta ca~rrzaro kad je spazio šefa kako ulazi u kancelariju, da se javi na telefon. Nije mogao èuti razgovor, alid to i nije bilo potrebno. Vidio je pritajene poglede koje, mu je šef dobacivao dok je šaptao u slušalicu. Odmah jeshvatio što se dogada. Policija dolazi po njega. Onaprokleta advokatica ga je prevarila. Rekla je policijit , da ga strpaju iza rešetaka. ~ef je još uvijek telefon-ski razgovarao kad je Jackson zgrabio kaput i nestao., , Trebalo mu je manje od tri minute da na ulici pro-; na8e nezakljuèani automobil i spoji žice kako bi ga po-krenuo, a trenutak kasnije krenuo je prema kuæi Jen-, nifer Parker. Zaista se morao diviti svojoj inteligenciji., Kome bi palo na um da je slijedi kako bi doznao gdjeavi? Slijedio ju je istog dana kad ga je izvukla uz ka-

uciju. Parkirao je s druge strane ceste i iznenadio sekad je djeèak doèekao Jennifer kraj vrtnih vrata. Pro-! ~ matrao ih je i veæ tada shvatio da æe mu dijete do-bro doei. Bio je to neoèekivani zgoditak, ono što pje-;nici nazivaju zalogom sudbine.Nasmiješio se kad se sjetio kako se ona stara kuèka,domaæica, uplašila. Uživao je omatajuæi žicu oko nje-nih ruènih i nožnih zglobova. Iv'e, zapravo ni,je uži-va«. Bio je previše nesmiljen prema sebi. Tc> je bilopotrebno. Domaæica je mislila da æe je silovati. Bila muje odvratna. Sve su mu žene bile odvratne osim nje-gove svetice majke. ~ene su bile prljave, neèiste, èaki ona kurva, njegova sestra. Samo su djeca bila èista.P.azmišljao je o djevojèici koju je po~~ljednju oteo. Bila.je preicrasna, s dugim plavim uvojcima, ali je morala~latiti zbog grijeha svoje majke. Njena majka je otpus-tila Jacka. Ljudi ti ne daju pošteno da zaraduješ zaživot, a zatim te kažnjavaju kad prekršiš njihove glu-pe zakone. Muškarci su zli, ali su žene još gore. Krmaèetcoje žele zagadita hram tvog tijela. Kao ona konoba-rica Clara koju je namjeravao odvesti u Kanadu. Bila,je zaljubljena u njega. Smatrala ga je džentlmenom zatošto je nije ni taknuo. Da je samo znala! Gadila mu sei pomisao da s njom legne u krevet. No, namjeravao juje povesti sa sabom zato što æe policija tragati za èo-vjekom koji je sam. Obrijat èe bradu i podšišati se, akad prijede granicu, riješit æe se Clare. To æe mu bitiveliki užitak.Frank Jackson pride starom kartonskom kovèeguna polici za prtljagu, otvori ga i izvadi iz njega kutijuza alat. Uzeo je èavle i èekiæ pa ih složio na noæni orma-riæ do usnulog djeèaka. Nakon toga otišao je u kupao-nicu, izvadio iz kade kanister s dva galona benzina,odnio ga u sobu i spustio na pod. Joshua æe izgorjetiu plamenu. No, to æe se dogoditi nakon raspeæa.Dva sata poslije ponoæiPoruka se proèula cijelim New Yorkom i okolicom.Poèelo je u barovima i jeftinim prenoæištima. Samo tui tamo pokoja oprezna rijeè prošaptana u spremno uho.Prenosila se najprije kap po kap, a zatim sve življe -po jeftinim restoranima i buènim disko-klubovima inovinskim non-stop kioscima. Preuzeli su je vozaèi tak-, 282 ~ 283i ., isija i kamiona, kao i djevojke u potrazi za ponoænimmušterijama. Širila se poput malih valova, na dubokomtamnom jezeru kad u njega baciš kamenèiæ. Za neko-liko sata svi su na ulicama znali da su Michaelu Moret-tiju potrebne odre8ene informacije, i to brzo. Malomse broju ljudi pružala prilika da naprave uslugu Mi-chaelu Morettiju. Bila je to zlatna nrilika za svakoga,jer je Moretti bio èovjek koji je znao kako se iska-zuje zahvalnost. Poruka je glasila da Moretti traži mr-šavog plavokosog momka koji izgleda kao Isus. Ljudisu stali proèešljavati sjeæanje.Dva i peènaest poslije ponoæi

Joshua Adam Parker se pokre~iuo u snu i FrankJackson mu se približi. Još nije djeèaku skinuo pi-džamu. Provjerio je jesu li èekiæ i èavli na svom mjestu.U tim stvarima važno je biti pedantan. Kanio je pri-biti djeèakove ruke i noge za pod prije nego što zapalisobu. Mogao je to uèiniti dok djeèak spava, ali to bibilo pogrešno. Važno je da djeèak bude budan i davidi što se dogaða, da zna kako ga kažnjava zbog gri-jehova njegove majke. Frank Jackson pogleda na sat.Clara æe doæi po njega u motel u sedam i trideset. Jošmu je ostalo pet sati i petnaest minuta. Više nego do-voljno.Frank Jackson sjedne i stane promatrati Joshuu,a jednom je i nježno pomilovao nestašni uvojak dje-èakove kose.Tri sata poslije ponoæiTelefoni su poèeli zvoniti.Na pisaæem stolu Michaela Morettija bila su dvaaparata, i èinilo mu se da drugi telefon zvoni èim bidignuo slušalicu prvoga.- Išèeprkao sam nešto o tipu, Mike. Prije nekolikogodina obradio je u Kansas Cityju nekakvog naivca, sBig Joe Zieglerom i Melom Cohenom.- Jebeš ono što je bilo prije nekoliko godina. Gdjeje sada?284- Big Joe kaže da nije ništa èuo o njemu veæ šestmjeseci. Sad jurim za Melom Cohenom.- Onda juri!Drugi poziv bio je isto tako jalov.- Bio sam u Jacksonovoj sobi u motelu. Otkazaoje. Nosio je smeði kovèeg i kanister od dva galona ukojem je mogao biti benzin. Portir nema veze karno jeotišao.- Sto je sa susjednim barovima?- Jedan od barmena ga se sjetio po opisu, ali kažeda nije bio redovit gost. Bio je tamo dva-tri puta nakonposla.- Sam?- Da, prema barmenovim rijeèima. Æini se da ganisu zanimale djevojke.- Provjeri u pederskim barovima.Telefon je zazvonio tek što je Michael spustio slu-šalicu. Bio je to Salvatore Fiore.- Colfax je razgovarao s kapetanom Notarasom.Policajac zadužen za osobnu imovinu zatvorenika pro-našao je mec~u Jacksonovim stvarima priznanicu jednezalagaonice. Imam broj te priznanice i adresu vlasnika.Njen vlasnik je neki Grk Gus Stavros; prima i pre-prodaje ··vruæ·· nakit.- Jeste li to provjerili?- Ne možemo do jutra, Mike. Zatvoreno je. Ja . . .- Ne možemo èekati do jutra! - prasne Michael.- Trk' u zalagaonicu !Slijedeæi poziv bio je iz .Jolieta. Michael je teškorazabirao rijeèi jer je èovjek, koji ga je nazvao, operirao

grkljan, pa se èinilo kao da mu glas dopire iz baève.- Jackson je sjedio u æeliji s nekakvim MickeyjemNicolom. Bili su vrlo prisni.- Imaš li pojma gdje je Nicola sada?`~85- Koliko mi je poznato, vratio se nekamo na Istok.On je prijatelj Jacksonove sestre. Nemamo njene ad-rese.- Zbog èega je Nicola sjedio?- Opljaèkao je draguljarnicu.Tri i trideset poslije ponoæiZalagaonica je bila u portorikanskom dijelu Iiar-lema na uglu Druge avenije i 124. ulice, u derutnajjednokatnici; zala~aonica je bila u prizemlju, a stanna katu.Gusa Stavrosa probudilo je svjetlo baterijske ruènesvjetiljke uperene u njegovo lice. Nagonski je pružiorulce da pritisne alarmno zvonce do kreveta.- Ja ne bih - javio se muški glas.Svjetlo se odmakne, i Gus Stavros sjedne u kre-vetu. Pogledao je dvojicu muškaraca što su stajali sobje strane kreveta i shvatio da je~ savjet bio na mjes-tu. Div i patuljak. Osjetio je da æe dobiti napadajastme.- Sidite i uzmite što god želite - zasopæe Stavros.- Neæu se ni maknuti.- Diž' se. Polako - reèe div, Joseph Colella.Gus Stavros ustane pazeæi da ne napravi nijedanbrz pokret.Niski muškarac, Salvatore Fiore, gurne mu pod noskomadiæ papira. - Ovo je broj priznanice. Hoæemoviu,jeti robu.- Da, gospodine.Gus Stavros side. Pratili su ga u stopu. Prošlo jetek šest mjeseci otkako je Stavros ugradio savršenalarmni sistem. Bilo je tu zvonaca koja bi mogao pri-tisnuti i tajnih mjesta na koja bi mogao stati, i pomoæbi stigla. No, nije ništa poduzeo jer mu je nagon govo-rio da bi umro prije nego što bi pomoæ stigla. Znao jeda æe se izvuæi samo ako tim ljudima dade ono štotraže. Samo je molio nebesa da ne umre zbog tog pro-kletog napadaja astme prije nego što se riješi te dvo-jice.286Upalio je svje·~la u prizemlju, pa su svi pošli prem~:prednjem dijelu duæana. Gus Stavros nije imao nipojma što se dogacfia, ali je znao da je mogao proæimnogo gore. Da su ti muškarci došli samo zato da gaopljaèkaju, mogli su veæ oèistita zalagaonicu i otiæi.Zanimao ih je, izgleda, samo jedan komad. èudio sckako im je uspjelo onemoguæiti savršene alarmne ure-daje na vratima i izlozima, ali je odluèio da ih ništnne pita.- Mièi dupe - reèe Joseph Colella.Gus pogleda broj priznanice i stane pregledavatikartoteku. Našao je ono što je tražio, zadovoljno kim-

nuo glavom, a zatim prišao velikom trezoru i otvori~;r~a. Nisu se micali od njega. Preletio je pogledom po-iicu i ubrzo pronašao malu omotnicu. Okrenuvši seprema njima on otvori omotnicu i izvadi iz nje velikdijamantni prsten koji je zasvjetlucao na svjetlu.- Evo ga - r eèe Gus Stavros. - Za ovo sam mudao pet stotina. - Prsten je vrijedio najmanje dvadesettisuæa dolara.- Kome si dao pet stotina? - upita Fiore.Gus Stavros slegne ramenima. -- Ovamo dolazidnevno stotinjak mušterija. Na omotnici piše JohrDoe.Fiore iznenada izvuèe komad olovne cijevi i divljeraspali Stavrosa po nosu. Skljokao se na pod vrišteæiod boli, gušeæi se u vlastitoj krvi.- Tko kažeš da ga je donio? - mirno ga upita Fio-re.horeæi sa da doc~e do daha Gus Stavros zasopæe: -Ne znam kako se zove. Nije mi rekao, tako mi boga r- Kako je izgledao?Krv se slijevala u Stavrosovo grlo, pa je jedva go-vorio. Yoèeo je gubiti svijest, ali je znao da se neæe~-iše nilsada probuditi ako se sada onesvijesti.- Pustite me da razmislim - zamoli ih.Stavros se nastojao koncentrirati, ali mu to nijcuspijevalo. Nije se mogao pribrati od boli. Nastojao sesvim silama sjetiti mušterije koja je ušla u duæan,izvukla prsten iz kutije i pokazala mu ga. Odjednommu je sjeæanje proradilo.287tkiijt- Bio je . . . bio je . . . plav . . . mršav . . . - Staose gušiti od krvi. - Pomozite mi da ustanem.Salvatore Fiore ga udari nogom u rebra. - Nastavi.- Imao je bradu, plavu bradu . . .- Prièaj nam o dijamantu. Odakle on?Gus Stavros je oklijevao usprkos nesnosnim bolo-vima. Ako progovori, umrijet æe kasnije. Bude li šutio,umrijet æe sada. 4dluèio je da odgodi smrt što višemože.- Iz provale kod Tiffanyja.- Tko je još radio na tome osim blondinca?Gus Stavros je sve teže disao. - Mickey Nicola.- Gdje da nac~emo Nicolu?- Ne znam. On . . . Živi s nekom djevo;jkorn u Bro-~klynu.Fiore digne nogu i lako udari Stavrosa po nosu.Gus Stavros vrisne od boli.- Kako se zove ta ženska?- Jackson. Blanche Jackson.C'etiri i trideset ujutro

Kuæa je bila podalje od ceste, ogradena bijelimatupiæima, s brižljivo njegovanim vrtom sprijeda. Sal-vatore Fiore i Joseph Colella gazili su kroz cvijeæeprema stražnjim vratima. Trehalo im je manje od petaekundi da ih otvore. Ušli su u kuæu i krenuli premastubištu. Iz spavaæe sobe iznad njih zaèuli su škripukreveta, te muški i ženski glas. Izvukli su revolvere istali se tiho uspinjati stubištem.- Aaah! Fantastièan si, Mickey! Daj još malodublje, mili - èuo se ženski glas.- Sve je to tvoje, draga, svaki dio. Nemoj jošsvršiti.- O, neæu - zastenja žena. - Svršimo zajed . . .Podigla je glavu. i kriknula. Muškarac se naglo ok-rene. Veæ je posegao rukom pod jastuk, a tada se pre-domislio.- Okej - reèe. - Novèarka je u hlaèama na sto-lici. Uzmite je i nosite se do vraga. Imam posla.- Neæemo tvoju novèarku, iJlickey - reèe Salva-tore Fiore.Srdžba nestane s Nicolinog lica. Uspravio se u kre-vetu, oprezno se mièuæi, pokušavajuæi ocijeniti situaci-ju, Gena navuèe plahtu preko grudi, srdita i prepla-šena.Nicola pažljivo spusti noge na pod i sjedne na rubkreveta, spreman za skok. Penis mu je omlohavio. Pro-matrao je dvojicu muškaraca èekajuæi zgodnu priliku.- Sto hoæete?- Radiš li s Frankom Jacksonom?- Jebi se.- Pucaj mu u jaja - obrati se Joseph Colellasvom prijatelju.Salvatore Fiore podigne revolver i nacilja.- Æekaj malo! - krikne Mickey Nicola. - Vi steludi, momci! - On pogleda u oèi niskog èovjeka i brzoreèe: - Da, radio sam s Frankom Jacksonom.- Mickey! - ljutito povièe žena.- Zaèepi! - obrati joj se divljaèki. - Misliš dahoæu biti eunuh, do vraga?Salvatore Fiore se obrati ženi. - Ti si Jacksonovasestra, ne?- Nisam nikada èula za njega. - Sva se zajapu-rila od bijesa.Fiore podigne revolver i približi se krevetu. - Imatedvije sekunde vremena da progovorite ili æe vas sutrakupiti sa zida.Sledila se od neèega u njegovu glasu. Fiore podignerevolver i žena problijedi.- Reci im ono što ih zanima - povièe MickeyNicola.Cijev revolvera veæ joj je doticala dojku.- Nemojte! Da! Frank Jackson je moj brat.- Gdje ga možemo naæi?- Ne znam. Ne vi8am ga. Ne znam, tako mi Boga!Ja...Prst je poèeo pritiskati okidaè.

- Clara! Clara æe znati! Pitajte Claru! - vrištalaje.- Tko je Clara? - upita Colella.~1~. . 288 1 . 0.1 . .. . 289i(4a'yj- Konobarica . . . Frankova znanica.- Gdje da je nac~emo?Ovaj put nije oklijevala. Rijeèi su samo curile iznje. - Radi u baru Shakers u Queensu. - Tijelajoj se stalo tresti.Salvatore Fiore ih oboje pogleda i reèe uljudno: -A sad se dalje jebite. Dobru zabavu.Otišli su.Pet i trideset ujutroClara Thomas (roðena. Tomachevsky) upravo se spre-mala ispuniti svoj životni san. Sretno je pjevušilapakirajuæi u kartonski kovæeg odjeæu koja æe joj treba-ti u Kanadi. Veæ je i prije odlazila na takva putovanjas prijateljima, ali ovo je bilo drukèije. Ovo æe biti njenc.braèno putovanje. Frank Jackson razlikovao se od svihmuškaraca što ih je upoznala. Muškarci, koji su dola-zili u bar, drpali je i štipali po stražnjici, bili su samoživotinje. Frank Jackson je bio drugaèiji. Bio je pravidžentlmen. Prekinula je pakiranje i u sebi ponovilatu rijeè: džentlmen, otmjen èovjek. Nije nikada prijeo tome ovako razmišljala, ali Frank Jackson je biobaš pravi gospodin. Iako se s njim sastala samo èetiriputa, znala je da je zaljubljena u njega. Znala je dai ona njega privlaèi, od samog poèetka, jer bi uvi-jek sjeo za jedan od stolova koje je ona posluživala.A nakon drugog susreta otpratio ju je kuæi kad se barzatvorio.Mora da ima neèeg u meni, samozadovoljno je raz-mišljala, kad mogu privuæi tako Lijepog mladiæa. Pre-stala je pakirati da bi otišla do zrcala u ormaru i po-gledala se. Možda je bila malo prekrupna, a i kosa jojje bila za nekoliko nijansi precrvena, ali uz dijetu æeskinuti suvišne kilograme i pripaziti kad iduæi put obo-ji kosu. Sve u svemu, nije bila previše nezadovoljnasvojim izgledom. Stara koka se još dobro drži, pomisli.Znala je da je Frank želi odvesti u kre_vet, premda jenije ni taknuo. Bio je doista nešto posebno. Imao jenešto u sebi - Clara nabere èelo nastojeæi se sjetitiprave rijeèi - nešto gotovo duhovno. Clara je bila290odgojena kao dobra katolikinja pa je znala da je sveto-grde i pomisliti tako nešto, ali Frank Jackson ju jepomalo podsjeæao na Krista. Pitala se kakav je Franku krevetu. Ništa zato . . . ako je sramežljiv, veæ æe mupokazati nekoliko štosova. Govorio je da æe se vjenèati

èim stignu u Kanadu. Njen san se ostvaruje. Clarapogleda na sat i ustanovi da bi morala požuriti. Obe--æala je Franku da æe doèi po njega u motel u sedam itrideset.Spazila ih je u ogledalu kad su ušli u njenu sobu.Ni sama nije znala kako su ušli. Nekakav div i èovje-èuljak. Gledala je kako joj se približavaju.~ovjeèuljak pogleda kovèeg. - Kamo ideš, Clara?- To se vas ne tièe. Samo uzmite što hoæete i izla-zite odavde. Ako u ovoj rupi nadete bilo što vrednijeod deset dolara, pojest æu to pred vašim oèima.- Imam nešto u hlaèama što možeš pojesti - reèevisoki Colella.- Strpaj si to u guzicu, majmune - prasne Clara.- Ako vam je do silovanja, znajte da me lijeèe odtripera.- Ništa ti neæemo - reèe Salvatore Fiore. - Samonas zanima Frank Jackson.Nije im izbjegla. promjena na Clari. Tijelo joj seiznenada ukoèilo, a lice pretvorilo u masku.- Frank Jackson? - Glas joj je odavao potpunuzbunjenost. - Ne poznajem nikakvog Franka Jacksona.Salvatore izvuèe iz džepa olovnu cijev i zakoraèiprema njoj.- Ne bojim te se - reèe Clara. - Ne . . .Tresnuo ju je posred lica, i usprkos zasljepljujuæojboli osjetila je kako joj se u ustima mrve zubi poputsitnog pijeska. Otvorila je usta da progovori, ali izi:jih poteèe krv. Visoki muškarac ponovno podigne cijev.- Nemojte, molim vas! - prokrklja ona.- Gdje je Frank Jackson? - uljudno je upitao Co-lella.- Frank je . . . Frank je . . .291Zamišljala je svog finog. otmjenog muškarca urukama tih èudovišta. Oni æe mu zadati bol, a ona jenagonski znala da je Frank neæe moæi podnijeti. Bioje preosjetljiv. Kad bi samo našla naèina da ga spasi,bio bi joj zauvijek zahvalan.- Ne znam.Fiore joj pride, i Clara istovremeno zaèuje zvuklomljenja noge i osjeti neizrecivu bol. Srušila se. Odsilne krvi u ustima nije mogla ni kriknuti.Joseph Colella je stajao nad njom i ugodnim gla-som govorio: - Možda nisi shvatila. Neæemo te ubiti.Mi samo lomimo. Kad te do kraja sredimo, izgledatæeš kao smeæe koje je razvukla maèka. Ne vjeruješ?Clara mu je vjerovala. Frank Jackson neæe je višeni pogledati. Izgubila ga je zbog te dvije svinje. Odesan, ode brak! Æ`.ovjeèuljak joj se ponovno približi dr-žeæi olovnu cijev.- Nemojte! Molim vas, nemojte - prostenje Cla-ra. - Frank je u... u motelu Brookside u Pros-pect aveniji. On . . .Onesvijestila se.Joseph Colella priðe telefonu i okrene broj.

- Da? - javi se Michael Moretti.i;- Motel Broolcside u Prospect aveniji. Da ga zgra-bimo.- Ne. èekajte me tamo. Pazite da ne zbriše.- Neæe nikuda otiæi.i,.~'est i trideset ujutro, ~ Djeèak se ponovno pokrene. Muškarac je gledaol~ako Joshua otvara oèi. Djeèak pogleda žice oko ruènih, ~ i nožnih zglobova, digne pogled i spazi Franka Jack-sona, a zatim se svega sjeti.To je onaj koji mu je ugurao one pilule u usta ioteo ga. Joshua je s televizije znao sve o otmicama.' Doæi æe policajci i spasiti ga, a èovjeka strpati u zatvor.Nije mu htio pokazati da ga se boji jer je htio reæimajci kako je bio hrabar.- Moja mama æe doæi ovamo s novcem - uvjera-i ! vao je èovjeka - pa mi ne morate ništa uèiniti.~i292Frank Jackson pride krevetu i nasmiješi se djeèaku.Bio je doista prekrasno dijete. Da je bar mogao pove-sti djeèaka u Kanadu umjesto Clare. Frank nevoljkogogleda na sat. Došlo je vrijeme da obavi ono što jenaumio.Djeèak podigne sputane zglavke. Krv se veæ zgru-šala.- Hoæete li mi, molim vas, skinuti ovo? - upitapristojno. - Neæu pobjeæi.Franku Jacksonu se svidjelo da je djeèak rekao..molim vas«. To je znak pristojnosti. Danas se veæinadjece ne zna ponašati. Trèe ulicama kao divlje živo-tinje.Frank Jackson ode u kupaonicu; bio je vratio kani-ster s benzinom u kadu da ne umrlja tepih u sobi.Ponosio se time što obraæa pažnju na takve pojedi-nosti. Unio je kanister u sobu i spustio ga. Prišao jedjeèaku, podigao sputani lik i položio ga na pod. Zatimje uzeo èekiæ i dva duga èavla te kleknuo do djeèaka.Joshua ga je gledao razrogaèenih oèiju. - ~to æeteuèiniti?- Nešto što æe te usreæiti. Jesi li ikada èuo za IsusaKrista? - Joshua kimne. - Znaš li kako je umro?- Na križu.- Vrlo dobro. Ti si pametan deèko. Ovdje nemamokriža pa æemo to uèiniti na najbolji moguæi naèin.Djeèakove oèi se ispuniše strahom.- Nemaš se èega bojati - reèe Frank Jackson. -Isus se nije bojao. Ne smiješ se bojati.- Neæu biti Isus - prošapæe Joshua. - Hoæu kuæi.- Poslat æu te kuæi - obeæa mu Frank Jackson. -Poslat æu te kuæi, k Isusu.Frank Jackson izvadi rupèiæ iz džepa i stane gaprimicati djeèakovim ustima. Joshua èvrsto stisne zube.- Nemoj me ljutiti.

Jackson pritisne palcem i kažiprstom djeèakove ob-raze i silom mu otvori usta. Zatim mu ugura rupèiæi preko usta prilijepi flaster da uèvrsti rupèiæ. Joshuase upirao o žice što su mu stezale zglobove, i rane po-novo prokrvariše. Frank Jackson prijecie rukama poranama.293- Kristova krv - reèe tiho.Podigao je djeèakovu ruku, okrenuo je i priljubiouz pod, a tada uzeo èavao. Držeæi ga jednom rukomuz Joshuin dlan, drugom je posegnuo za èekiæem. Ipoèeo kroz Joshuin dlan zabijati èavao u pod.Sedam i petnaest 2cjutroCrna limuzina Michaela Morettija je zapela u ranomjutarnjem prometu na auto-cesti Brooklyn-Queens.Zadržao ju je kamion s povræem koji se prevrnuo i' rasuo teret po cesti. Sav promet je zastao.- Skreni na drugu stranu ceste i obidi ga - narediMoretti Nicku Vitu.- Naprijed je policijski auto, Mike.- Otidi tamo i reci policajcu da želim s n jim raz-f govarati.- Dobro, šefe.. Nick Vito istrèi iz auta i potrèi prema patrolnimkolima. Nekoliko minuta kasnije vratio se s policij-' skim narednikom. Michael Moretti otvori prozor i is-' ; pruži ruku s pet novèanica po stoti.nu dolara.- Žuri mi se, narednièe.Dvije minute kasnije policijski auto sa crvenombljeskalicom proveo je limuzinu mimo slupanog kami-ona na cesti. Kad su stigli na slobodni dio ceste, nared-` ~ nik izide iz policijskih kola i vrati se do limuzine., - Hoæete li pratnju, gospodine Moretti?; - Ne, hvala - reèe Michael. - Dodite k meni uponedjeljak. - Zatim se obrati Vitu: = Požuri!s ,! Sedam i trideset ujutro!!' Sprijeda, na ploèi osvijetljenoj neonskim svjetlom,i ,i.bilo je napisano:` ' MOTEL BROOKSIDEJednokrevetne i dvokrevetne sobeDnevne i tjedne tarifeJoseph Colella i Salvatore sjedili su u automobilut ! nasuprot bungalovu 7. Prije nekoliko minuta. zaèuli su4, 294j::;i .-iznutra nekakvo nabijanje, pa su znali da je FrankJackson još u bungalovu.Morali bismo unutra da ga sredi~mo, pomisli Fiore,ali Michaelovo naredenje bilo je jasno.Naslonili su se i èekali.

Sedam i èetrdeset pet ujutroU bungalovu 7 Frank Jackson je završavao pri-preme. Djeèak ga je razoèarao. Onesvijestio se. Jack-son je isprva htio prièekati da se djeèak osvijesti prijenego što mu zabije ostale èavle, ali veæ je bilo kasno.Podigao je kanister s benzinom i poprskao njime dje-èakovo tijelo pazeæi da ne uprlja njegovo divno lice.Zamišljao je njegovo tijeIo ispod pidžame i zažaliošto nema vremena za . . . ali, ne, to bi bilo nerazborito.Clara æe stiæi svakog trenutka. Mora biti spreman zaodlazak kad dode. On posegne rukom u džep, izvuèeicutiju šibica i brižno je položi uz kanister, èekiæ i èa-vle. Ljudi jednostavno ne znaju cijeniti urednost.Frank Jackson ponovno pogleda na sat pitajuæi sešto je zadr'calo Claru.Sedam i pedeset ujutroGume su zacvilile kad je crna limuzina stala ispredbungalova 9. Michael Moretti iskoèi iz automobila. Izdruge limuzine izjuriše Colella i Fiore.Joseph Colella pokaže prstom bungalov 7. - Unu-tra je.- A dijete?Colella slegne ramenima. - Ne znam. Jackson jenavukao zavjese.- Da sada ~ademo i zgrabimo ga? - upita Sal-vatore Fiore.- Ostanite ovdje.Iznenadeno ga pogledaše. On je bio capo, i soldatisn za njega ubijali dok je on sjedio u pozadini. A ipakse sada sam upušta u to. To nije bilo u redu.- ~efe, Sal i ja možemo . . . - reèe Colella.295No Michael Moretti je veæ hitao prema vratimabungalova 7 držeæi u ruci revolver s prigušivaèem.Zastao je na trenutak da oslušne, a zatim zakoraèioprema natrag i smrskao vrata snažnim udarcem noge.Michael je sve zapazio u jednom trenutku: brada-tog muškarca kako kleèi na podu do djeèaka, djeèakovdlan prikovan za pod, smrad benzina u sobi.Bradati muškarac se okrene prema vratima i za-" bulji se u Michaela. Posljednji glasovi što ih je izgo-vorio bili su: - Vi niste Cla . . .Michaelov prvi metak pogodio ga je usreð èela.' Drugi mu je smrskao grkljan, a treæi pogodio u srce.No tada veæ nije ništa osjeæao.Michael Moretti pride vratima i mahne dvojici muš-karaca ispred bungalova. Dohitali su unutra. MichaelMoretti klekne do djeèaka i opipa mu puls. Bio je slab; i nepravilan, ali djeèakb je još bio živ. Michael se ok-rene prema Colelli.- Telefoniraj doktoru Petroneu. Reci da dolazimo.Devet i trideset ujutro!' Cim je telefon zazvonio, Jennifer zgrabi slušalicui èvrsto je stegne. - Halo?- Dovodim vam sina - reèe Michael Moretti.1 Joshua je tiho plakao u snu. Jennifer se nagne i

i ~ n ežno a za rli. S avao e kadj g g p j ga je Michael unio ukuæu., Kad je Jennifer ugledala njegovo mlitavo tijelo.ruène i nožne zglobove u zavojima, tijelo omotano, gazom, gotovo je poludjela. Michael je poveo sa sobomi lijeènika, i trebalo mu je pola sata da je uvjeri kako! æe s Joshuom biti sve u redu.- Ruka æe mu zacijeliti - uvjeravao ju je li-jeènik. - Ostat æe mu mali ožiljak, ali, na sreæu.nisu povrijedeni ni živci ni tetive. Opekotine od benzina: su površinske. Oprao sam djeèaka mineralnim uljem.Dolazit æu da ga pogledam bar nekoliko dana. Vje-, rujte mi, ništa mu neæe biti.,è 296Prije nego što je otišao, Jennifer ga je poslala dazbrine gospodu Mackey.Odnijela je Joshuu u krevet i ostala uz njega èe-kajuæi da ga utješi kad, se probudi. Pomaknuo se iotvorio oæi.- Znao sam da æeš doæi, mama - reèe umorno.- Jesi li dala otkupninu onom èovjeku?Jennifer samo kimne glavom. Nije se usuðivala pro-govoriti.Joshua se nasmiješi. - Nadam se da æe za te novcekupiti previše slatkiša i pokvariti želudac. Zar to nebi bilo smiješno?- Vrlo smiješno, mili - šapne Jennifer. - Znaš lišto æemo ti i ja napraviti iduæi tjedan? Povest æu tena...No, Joshua je veæ ponovo zaspao.Jennifer se vratila u dnevni boravak tek nakonnekoliko sati. Iznenadila se kad je vidjela da MichaelMoretti još nije otišao. To ju je, ne bez razloga, pod-sjetilo na prvi susret s Adamom Warnerom . . . I Adamju je èekao u onom malom stanu.- Michaele . . . - Nije smogla rijeèi. - Ne . . . nemogu vam reæi koliko . . . koliko sam vam zahvalna.On je pogleda i kimne glavom.- A . . . a Frank Jackson? - promuca Jennifer.- Neæe vas viš_e uznemiravati.Znaèi, sve je prošlo. Joshua je bio spašen. Ništadrugo nije bilo važno.Jennifer pogleda Michaela Morettija i pomisli: To-liko anu dugujem. Hoæu li mu se ikada moæi odužiii?Michael ju je šutke promatrao.29i

Knjiga druga

Jennifer Parker je stajala gola pred velikim pro-zorom s pogledom na Tangerski zaljev. Bio je prekra-san, suh jesenski dan i zaljev je bio pun bijelih jedri-~~ lica i buènih motornih èamaca. Pet-šest velikih usid-renih jahti ljuljuškalo se u luci. Jennifer osjeti njegovu

' v prisutnost i okrene se.t ~ ~'~ - Svida li ti se pogled?- Prekrasan je.Zagledao se u njeno golo tijeio. - I meni. - Po-milovao joj je grudi. - Hajdemo natrag u krevet.Zadrhtala je od njegovog dodira. Još se nitko nijer usudio zahtijevati od nje ono što je Michael zahtije.-t vao, još se ni s kim nije upuštala u sve ono u što set upuštala s Michaelom.- Da, Michaele.Vratili su se u spavaæu sobu. Naèas se sjetila Adama= Warnera, a zatim zaboravila sve osim onoga što se'f- s njom dogadalo.,Još nikad nije upoznala muškarca nalik na MichaelaMorettija. Bio je nezasitan. Bio je atletski graðen. vi-tak i èvrstog tajela koje je postalo dio Jenniferinogtijela, dostižuæi je u njenom divljem zanosu, noseæije na sve jaèem valu uzavrele, beskrajne strasti svedok ne bi poželjela da vrisne od neobuzdane radosti.Tek što bi prestali voditi ljubav i dok bi ležala sva301_,[,~ ~iiscrpljena, Michael bi ponovo poèeo, a ona ga je iznovasustizala u gotovo nepodnošljivoj ekstazi.Sada je ležao iznad nje i promatrao njeno zaja-pureno, sretno lice. - Ovo ti se svicta, zar ne, mala?- Da.Osjeæala je stid - ponekad se stidjela silne pot-rebe za njim, potrebe za njegovim milovanjem.Sjetila se kako je bilo prvi put.Bilo je to onog jutra kad je Michael Moretti spa-sio Joshuu i dopremio ga kuæi. Jennifer je znala daje Frank Jackson mrtav i da ga je Michael Morettiubio. Covjek koji je stajao ispred nje spasio je njenogsina, ubio zbog nje. Sve je to ispunjavalo Jennifernekim dubokim, praiskonskim osjeæajem.- Kako da vam zahvalim? - upitala ga je tadaJennifer.A Michael Moretti joj je prišao, zagrlio je i polju-bio. Iz nekakve davne vjernosti prema Adamu Jenni-fer je samu sebe pokušala uvjeriti da æe sve završititim poljupcem; no to je bio sam~ poèetak. Znala jetko je Michael Moretti, ali sve to uapæe nije bilo važnos obzirom na ono što je uèinio. Prestala je razmišljatii prepustila se èuvstvima.Otišli su u njenu spavaæu sobu, i Jennifer je samojsebi stalno govorila da vraæa Michaelu dug, a tada suotišli u krevet, i bio je to doživljaj kakvom se ni usnu nije nadala.Adam Warner vodio je s njom ljubav, a MichaelMoretti ju je posjedovao. Ispunio je svaki djeliæ njenogtijela predivnim uzbudenjima. Svijet oko nje kao daje nestao u jarkim, blještavim bojama, i te boje mije-njale su se svaki èas kao prekrasne šare u kaleidosko-pu. U jednozn trenutku volio ju je nježno i osjeæajno

da bi veæ slijedeæeg trenutka bio okrutan i nasilan,stalno postavljajuæi nove zahtjeve, i Jennifer se odtih promjena izbezumila. Odmakao se od nje, zadir-kujuæi je, sileæi je da traži još, pa se ponovo odmakaokad je bila na rubu ekstaze.302- Molim te, uzmi me! - molila ga je kad višenije mogla izdržati. - Uzmi me!Njegov tvrdi organ iznova ju je poèeo muèiti svedok nije zavrištala od užitka. Nije višP bila žena kojavraæa dug. Postala je robinjom r_~æega što još nijepoznavala. Michael je s njom ostao èetiri sata, a kadje otišao, Jennifer je znala da se njen život izmijenio.Ležala je u krevetu i razmišljala pokušavajuæi shva-titi što se dogodilo. Kako ju je Michael Moretti mogaotoliko svladati kad je još voljela Adama? Kad stig-neš do srži zla, neæeš ništa naæi, govorio je Toma Ak-vinski. Pitala se ne vrijedi li to i za ljubav. Znalaje da je ovako postupila i zbog dubokog osjeæaja osam-ljenosti. Predugo je živjela sa sablasti, s muškarcemkojeg nije mogla ni vidjeti ni imati, iako je znala daæe uvijek voljeti Adama. A možda je to bilo samo sje-æanje na tu ljubav?Nije bila sigurna u svoje osjeæaje prema Michaelu.Bila mu je zahvalna, naravno. No, to je bio samomali dio. Bilo je toga više. Mnogo više. Znala je tkoje i što je Michael Moretti. Ubio je zbog nje, ali je ubi-jao i zbog drugih. Ubijao je radi novca, moæi, osvete.Kako da objasni svoje osjeæaje prema takvom èovjeku?Kako mu se mogla podati i toliko se uzbuditi? Obu-zeo ju je stid. Kakva sam to ja uopæe osoba, pitala se.Nije pronašla odgovora.Poslijepodnevna izdanja objavila su vijesa o poža-ru u jednom motelu u Queensu. U ruševinama su pro-nac~eni ostaci neidentificiranog muškarca. Sumnjalose da je požar podmetnut.Nakon Joshuinog povratka Jennifer je nastojala dasve što je više moguæe vrati u normalnu koloteèinubcijeæi se traume koju mu je mogla nanijeti prošla noæ.Kad se probudio, pripremila mu je zajutrak i odnije-la mu ga u krevet. Pripremila mu je sve ono što jenajviše volio: hrenovku i sendviè s maslacem od kiki-rikija, pomfrit i slane štapiæe i sok.303- Da si ga samo vidjela, mama - prièao je Joshuaizmedu zalogaja. - Bio je lud! - Podigao je ruku uzavoju. - Zar je zbilja mislio da sam ja Isus Krist?Trudila se da ne zadrhti. - Ja... Ne znam, mili.- Zašto ljudi ubijaju?- Znaš . . . - Odjedno~m se ponovno sjetila Micha-sla Morettija. Je li imala pravo da ga osuduje? Nijepoznavala užasne sile koje su oblikovale njegov život,lcoje su ga pretvorile u ono što je postao. Morat æe gabolje upoznati, shvatiti.- Moram li sutra iæi u školu? - pitao je Joshua.Jennifer ga zagrli. - Ne, mili. Ostat æemo oboje

icod kuæe i markirati cijeli dan. Iæi æemo . . .Telefon je zazvonio.Bio je to Michael. - Kako je Joshua?- Odlièno, hvala na pitanju.-Ati?Osjetila je kako joj se grlo steže od neugodnosti.- Ja . . . i ja se dobro osjeæam.Nasmijao se. - Odlièno. Idemo sutra na ruèak.Kod Do~cata u Mulberry Streetu. U pola jedan.- Dobro, Michaele. U pola jedan.Dok je izgovarala te rijeèi, znala je da nema po-vratka.~ef sale kod Donata poznavao je Michaela i rezer-virao mu je najbolji stol u restoranu. Stolu je stalnonetko prilazio da ga pozdravi, i Jennifer se iznovaèudila poniznosti s kojom su se svi obraæali Michaelu.Zaèudo, Michael Moretti ju je neobièno podsjeæao naAdama Warnera. Na koncu konca, i jedan i drugibili su moæni ljudi, svaki na svoj naèin.Poèela je ispitivati Michaela o njegovom porijekluželeæi saznati kako je upao u ovakav život, doznatirazloge.Upao joj je u rijeè. - Misliš da se ovime bavimzbog obitelji ili zato što me netko prišarafio?- Pa . . . Da, Michaele. Naravno.Nasmijao se. - Radio sam kao crnac da sve ovopostignem. I uživam u tome. Obožavam novac. Oboža-vam moæ. Ja sam kralj, mala moja, i cvatem u tome.Jennifer ga pogleda pokušavajuæi ga shvatiti. -Ali ne možeš uživati u . . .- Slušaj! - Pred njom vi$e nije sjedio šutljiviNlichael: iz njega su navirale rijeèi i reèenice, bujicapovjeravanja, kao da se sve to u njemu skupljalogodinama èekajuæi da naide netko s kime æe to moæidijeliti. - Moj otac je bio prava boca za koka-kolu.- Boca za koka-kolu?- Baš tako. Ima ih milijarde i ne možeš ih raz-likovati. Bio je postolar. Kinjio se od jutra do mrakatrudeæi se da nas prehrani. Nismo ništa imali. Siro-~maštvo je romantièno samo u knjigama. U životu jesiromaštvo sinonim za smrdljive sobe sa štakorimai žoharima i slabu hranu koje nikad nema dovoljno.Kad sam bio klinac, nije bilo posla kojeg se ne bihprihvatio da nešto zaradim. Bio sam trèkaralo za ve-like zvjerke, donosio im kavu i cigare, pronalazio dje-vojke - sve samo da preživim. Jednog sam se ljetanašao u Mexico Cityju. Nisam imao para, ništa. Biosam sama kost i koža. Jedne veèeri neka me djevojkapozvala na veliku zabavu s veèerom u finom restoranu.Za desert su poslužili meksièki koiaè u koji je bilaupeèena mala glinena lutka. Netko mi je za stolom ob-jasnio da osoba koja dobije komad s glinenom lutkommora platiti veèert~. Ja sam dobio lutku. - Zastao je.- Progutao sam je.Jennifer ga uhvati za ruku. - Michaele, i drugisu se rodili siromašni i. . .

- Drugi ljudi su drugi ljudi. - Glas mu je bionesmiljen i nepopustljiv. - Ja sam ja. Znam tko sam,mala. Pitam se znaš li ti tko si.-- Mislim da znam.- Zašto si legla sa mnom u krevet?Oklijevala je. - Pa, ja . . . Bila sam ti zahvalna i . . .- Sranje! ~eljela si me.- Michaele, ja . . .~~~°` ^"v m.~ 30~ ~ 305.- Ne moram kupovati svoje žene. Ni novcem nizahvalnošæu.Priznala je sama sebi da ima pravo. ~eLjeLa ga je.Kao što je on želio nju. A ipak, razmišljala je, taj meèovjek jednom pokušao namjerno uništiti. Mogu li toikada zaboraviti?Michael se prignuo prema njoj i uhvatio je za rukuokrenuvši joj dlan prema gore. Polagano joj je milo-vao svaki prst, svaki jastuèiæ, ne skidajuæi pogled snje.- Nemoj se igrati sa mnom. Nemoj se nikadaigrati, Jennifer.Osjeæala se bespomoænom. Ono što je postojalo iz-mec~u njih nadilazilo je prošlost.Bili su pri desertu kad je Michael rekao: - Usputreèeno, imam klijenta za tebe.Lecnula se kao da ju je pljusnuo.' : Zagledala se u njega. - Kakvog klijenta?- Jednog od mojih momaka, Vasca Gambuttija,uhapsili su ga zbog ubojstva pajkana. Htio bih da preuz-meš obranu.',i Ukoèeno je sjedila, obuzeta bolom i srdžbom zbogbezobzirnosti kojom ju je htio iskoristiti.- Oprosti, Michaele - mirno odgovori. - Veæ sam. ti rekla. Ne želim se uplitati u poslove tvojih... tvojihprijatelja.Lijeno se nacerio. - Jesi li ikada èula prièu o la-viæu u Africi? Laviæ prvi put napušta majku i od-`, lazi na rijeku da se napije kad ga odjednom sruši go-rila. Nije se još ni podigao, a veæ ga s puta gura velikileopard. Nailazi krdo slonova i gotovo ga pregazi~. La-viæ se vraæa kuæi i kaže: - Znaš, mama, tamo vanije prava džungla.Dugo su šutjeli. Vani je zaista džungla, pomislii Jennifer, ali ona je još uvijek stajala na njenom rubu,IE izvan nje, i mogla je pobjeæi kad god je htjela. Ona jeutvrc~ivala pravila, a njeni klijenti su se morali rav-nati prema njima. Ali Michael Moretti je sada sve toizmijenio. To je bila njegova džungla. Jennifer se njebojala, bojala se da æe u njoj zaglibiti. No, kad se sjeti-la onoga što je Michael za nju uèinio, zakljuèila je dane traži mnogo od nje.Uèinit æe Michaelu tu jednu uslugu.306 ~ " 307;

t38.- Preuzet æemo obranu Vasca Gambuttija - izvje-stila je Kena Baileyja.Ken s nevjericom pogleda Jennifer. - On· je ma-fijaš! Jedan od Morettijevih revolveraša. Takve kli-jente nismo do sada branili.- Ovoga hoæemo.- Jennifer, ne smijemo se miješati s gangsterima.- Gambutti ima pravo na nepristrano suðenjekao i svatko drugi. - Rijeæi su joj i samoj zvuèalešuplje.- Ne mogu ti dopustiti . . .- Sve dok je ovo moja kancelarija. ja æu odluèi-vati. - Zapazila je bolno iznenadenje u njegovim oèi-ma.Kimnuo je, okrenuo se i izišao iz sobe. Najradijebi ga bila pozvala da mu sve objasni. Ali; zar je tomogla? Tko zna bi li to mogla i sebi objasniti.Kad se Jennifer prvi put sastala s Vascom Gambut-tijem, pokušala ga je smatrati obiènim klijentom. Veæje i prije branila ljude optužene za ubojstvo, ali ovoje nekako bilo dru~ièije. Ovaj je èovjek pripadao go-lemoj mreži organizi^anog zloèina, organizaciji koja je308izmuzla zemlju za nebrojene milijarde dolara, tajnombratstvu koje je ubijalo kad god se moralo zaštititi.Dokazni materijal protiv Gambuttija bio je pora-zan. Uhvatili su ga pri prepadu u krznariji, i ubioje policajca koji ga je pokušao sprijeèiti iako nije biona dužnosti. Jutarnja izdanja objavila su da æe obranupreuzeti Jennifer Parker.- Je li to istina. Jennie? - telefonirao joj je su-dac Waldman.Znala je odmah na što misli. - Da, Lawrence.Trenutak je šutio. - Iznenac~en sam. Ti znaš tkoje on, naravno.- Da, znam.- Upadaš na opasan teren.- Ne bih rekla. Samo èinim pri,jatelju usiugu.- Aha. Æuvaj se.- Hoæu - obeæa Jennifer.Tek je kasnije Jennifer sinulo da sudac u~pc:e nijespomenuo njihovu zajednièku veèeru.Pošto je pregledala podatke što su ih skupili njenisuradnici shvatila je da je slr~èaj bezizgledan.Vasca Gambuttija su zatekli pri pljaèki i ubojstvu,i nije bilo olakotnih okolnosti. Osim toga, porotnici suuvijek bili posebno emotivno pristrani kad je žrtvabila policajac.Pozvala je Kena Baileyja i dala mu upute.Nije ništa rekao, ali Jennifer je osjeæala da ne odo-brava njen postupak, i to ju je rastužilo. Obeæala jesama sebi da više neæe radita za Michaela.Njen privatni telefon je zazvonio, i ona podigneslušalicu. Bio je to Michael. - Zdravo, mala. ~udim za

tobom. Vidimo se za pola sata.Sjedila je i slušala ga i veæ osjeæala njegove rukeoko sebe, njegovo tijelo uza svoje.- Doæi æu - reèe Jennifer.Obeæanje što ga je dala sama sebi bilo je zabo-ravljeno.309SuBenje Gambuttiju trajalo je deset dana. Novinarisu dohrlili u punom sastavu i pohlepno pratili kako seokružni javni tužilac Di Silva i Jennifer Parker po-novo hvataju ukoštac. Di Silva se temeljito pripremioi namjerno je ublažio svoje rijeèi puštajuæi porotnikeda sami donose zakljuèke na osnovi njegovih natuk-nica, da u mislima oblikuju još veæe strahote od onihšto ih je on ocrtao.Jennifer je mirno sjedila za vrijeme ispitivanjasvjedoka i rijetko ulagala prigovore.Povukla je svoj potez posljednjeg dana sudenja.Pravnici kažu: Ako ti je obrav,a slaba, napadnisuparnika. I zato je Jennifer, buduæi da nije imalamaterijala za obranu Vasca Garnbuttija, odluèila us-redoèiti napad na Scotta Normana, ubijenog policajca.Ken Bailey je išèaèkao sve što se moglo pronaæi oScottu Normanu. Prošlost mu nije bila blistava, ali ju jeJennifer prikazala još deset puta gorom. Norman jeradio u policiji dvadeset godina i u tom je razdoblju triputa suspendiran zbog nepotrebne primjene sile. Pucaoje u nenaoružanu sumnjivu osobu i zamalo je ubio,premlatio je u jednom baru nekakvog pijanca i poslaou bolnicu èovjeka koji se posvadio sa ženom. Iako su sesvi ti dogadaji zbili u toku dvadeset godina, Jenniferih je prikazala tako kao da je pokojnik poèinio nepre-kinuti niz nedostojnih djela. Dovela je na sudenje ci-jeli niz svjedoka koji su govorili protiv mrtvog poli-cijskog službenika, a Di Silva nije mogao ništa uèiniti.- Ne zaboravite, gospoc~e i gospodo porotnici -rekao je Di Silva u završnoj rijeèi - da ovdje ne su-dimo službeniku policije Scottu Normanu. Scott Nor-man je žrtva. Njega je ubio - upro je prstom - op-tuženi, Vasco Gambutti.No još dok je govorio, okružni javni tužilac jeznao da je sve uzalud. Kako je Jennifer prikazalastvar, policijski službenik Scott Norman bio je istotoliko bezvrijedno ljudsko biæe koliko i Vasco Gam-butti. Nije više bio plemeniti policajac koji je daoživot da uhvati zloèinca. Jennifer Parker je iskrivilasliku tako da žrtva nije bila ništa bolja od optuženogubojice.310Porota je donela odluku da optuženi nije kriv zbogkvalificiranog ubojstva nego zbog ubojstva iz nehata.Bio je to zaprepašæujuæi poraz okružnog javnog tu-žioca Di Silve, a sredstva javnog komuniciranja suodmah objavila još jednu pobjedu Jennifer Parker.- Obuci haljinu od šifona. Slavimo - reèe joj Mi-chael.

Veèerali su u ribljem restoranu u Villageu. Vlasnikim je poslao bocu starog šampanjca, pa su jedno dru-gome nazdravili.- Vrlo sam zadovoljan.Iz Michaelovih usta bilo je to i te kakvo priznanje.Pružio joj je kutijicu umotnu u crveni i bijeli pa-pir. - Otvori je.Promatrao ju je dok je odvezivala zlatnu vrpcu ipodizala poklopac. U kutijici je bio prsten s velikimèetverouglastim smaragdom. Bio je optoèen dijaman-tima.Zurila je u prsten. - Oh, Michaele! - Htjela seusprotiviti, a tada je spazila izraz ponosa i zadovoljstvana njegovom licu.- Michaele, što æu s tobom?A u sebi je pomislila: Jennifer, što æu s tobom?- Trebat æe ti uz ovu haljinu. - Stavio joj jeprsten na srednjak lijeve ruke.- Ja . . . Ne znam što da kažem. Hvala ti. Ovo jezaista prava proslava.Michael se naceri. - Proslava još nije ni poèela.Ovo je samo predigra.Vozili su se limuzinom do stana što ga je Michaelimao podalje od središta grada. Pritisnuo je dugme ipodigao time staklenu pregradu koja je odvajala stra-žnji dio automobila od vozaèa.Zakljuèani smo u svom malom svijetu~ pomisli Jen-nifer. Michaelova blizina ju je uzbudivala.Okrenula se i zagledala u njegove tamne oèi, a onjoj se primakao i krenuo rukom uz bedro. Tijelo joj jeodmah usplamtjelo.311i;Usne im se spojiše. Tijela stopiše. Osjetila je nje-gov tvrdi ud, pa kliznula na pod automobila. Podalamu se, milovala ga i ljubila sve dok nije poèeo ste-njati, a ona je stenjala s njim, mièuæi se sve brže ibrže sve dok nije osjetila kako mu se tijelo grèi.Proslava je poèela.Jennifer je razmišljala o svemu tome ležeæi u hotel-skoj sobi u Tangeru i slušajuæi kako se Michael tušira.Osjeæala se zadovoljnom i sretnom. Nedostajao joj jesamo sin. Pomišljala je da povede Joshuu sa sobomna neka od tih putovanja, ali je nagonski izbjegavalasvaku priliku koja bi mogla zbližiti djeèaka i Micha-ela Morettija. Taj dio njenog života ne smije nikadautjecati na Joshuu. Kao da joj se život pretvorio u nizpretinaca: u jednom Adam, u drugom sin, u treæemMichael Moretti. A nijedan nije smio dolaziti u dodirs drugim.Michael je izišao iz kupaonice. Na sebi je imaosamo ruènik. Kapljice vode svjetlucale su mu na dla-kama. Nalikovao joj je na prekrasnu, uzbudljivu životi-nju.- Obuci se. Imamo posla.

31239.Sve se dogodilo tako polako, gotovo neprimjetno_Poèelo je s Vascom Gambuttijem, a ubrzo nakon togaMichael je zatražio od nje da preuzme još jedan sluèaj,pa još jedan, sve dok se nisu poèeli nizati jedan zadrugim.Nazvao bi Jennifer i rekao: - Trebam tvoju pomoæ..mala. Jedan od mojih momaka ima problema.A Jennifer bi se sjetila rijeèi oca Ryana: Jedanod ~nojih prijatelja ima ~nali groblem . . . Da li je ibilo kakve razlike? Amerika je polako prihvatila sin-drom >·KumaH. Jennifer je sebi govorila da je uvijekradila ono što sada radi. No, razlike je bilo - i to ve-like.Našla se u središtu jedne od najmoænijih organi-zacija na svijetu.Michael ju je pozvao na farmu u New Jerseyju~gdje se upoznala s Antoniom Granellijem i još nekimèlanovima Organizacije.Za velikim stolom u starinskoj kuhinji sjedili suNick Vito, Arthur ·>Fat Artie« Scotto, Salvatore Fi-ore i Joseph Colella.Kad su ušli i zastali na vratima, Nick Vito je up-ravo prièao: - ... baš kao kad sam sjedio u Atlanti.313f;;1: %~Dobro mi je krenulo s heroinom kad eto ti tog pederakoji me pokušao zajebati jer se htio ukrcati.- Poznavao si tipa? - upita Fat Artie Scotto.- Kao da je to važno. Htio me preæi. I to na silu.- Tebe?- Aha. Nisu mu bili svi na broju.- I što si uèinio?- Eddie Fratelli i ja smo ga zgrabili u uglu zatvor-skog dvorišta i likvidirali ga. Ionako je morao odsjedititko zna koliko.- Hej, a što se dogodilo s Malim Eddijem?- Sjedi u Lewisburgu.- A ona njegova ženska? Ti boga, kakav komad!- Aha. Da mi ga je njoj umoèiti!- Još trza na Eddieja. Samo papa zna zašto.- Eddie mi je bio simpatièan. Bio je gala tip.- Da, samo je poblesavio za tom ženskom. Kad smokod toga, znaš li kome je još ona stvar udarila uglavu . . .?Michael se cerio kad je vidio kako Jennifer zbunje-no sluša razgovor. - Dodi, upoznat æu te s tatom -reèe.Jennifer se zaprepastila kad je ugledala AntonijaGranellija. Sjedio je u invalidskim kolicima, pravi prav-cati kostur, i bilo je teško zamisliti kako je prije izgle-dao.U sobu ude privlaèna i punašna brineta. - Ovo jeRosa, moja žena - reèe Michael.

Jennifer se bojala ovog trenutka. Ponekad bi se na-kon Michaelovog odlaska - zadovoljena u svakom po-gledu - borila protiv gotovo nesnosnog osjeæaja krivi-ce. Ne želim povrijediti još jednu ženu. Kradem. Mo-ram to prekinuti! Moram. I, kao i uvijek, gubila jebitku.Rosa je znaèajno gledala Jennifer. Ona zna, pomisliJ ennif er.314- Drago mi je, gospodo PaTker - reèe Rosa tihonakon kratke i neugodne stanke. - Michael mi je pri-èao na ste vrlo pametni.Antonio Granelli zagunda. - Nije dobro kad je ženaprepametna. Bolje je pamet prepustiti muškarcima.- Ja gospo8u Parker i smatram muškarcem - reèeMichael i ne trepnuvši okom.Veèerali su u velikoj, starinskoj blagovaonici.- Sjednite do mene - zapovjedi Antonio GranelliJennifer.Michael je sjeo do Rose. Suèelice Jennifer sjedio jeThomas Colfax, consigliere, i ona je osjeæala njegovoneprijateljsko raspoloženje.Veèera je bila velièanstvena. Najprije su poslužilibeskrajni antipasto, a zatim pasta fagioli. Slijedila jesalata od mahuna, punjene gljive, teleæa piccata, lingu-ini i peèena piletina. Jelima kao da nije bilo kraja.U kuæi nije bilo slugu, bar Jennifer nije nikoga opa-zila, pa je Rosa stalno ustajala i pospremala stol da na-pravi mjesta za nova jela što ih je neprestano donosilaiz kuhinje.- Moja Rosa je fantastièna kuharica - reèe Gra-nelli Jennifer. - Gotovo tako dobra kao što je bilanjena majka. Ha, Mike?- Tako je - uljudno reèe Michael.- Njegova Rosa je divna supruga - nastavi Anto-nio Granelli, a Jennifer se upita je li to sluèajna prim-jedba ili upozorenje.- Niste pojeli teletinu - reèe Michael.- Nisam nikada u životu toliko jela - usprotivi seJennif er.A veèera još nije bila gotova.Na stolu se pojavila zdjela svježeg voæa i tanjur si-ra, pa sladoled s vruæim prelivom od karamela, pa ko-laèiæi i likeri.Pitala se kako Michael uspijeva održati vitak stas.Razgovor je bio ležeran i ugodan i mogao bi se od-vijati u bilo kojem od hiljadu talijanskih domova, pa je315Jennifer bilo teško povjerovati da se ova obitelj raz-likuje od svih drugih obitelji.Sve dok Antonio Granelli nije rekao: - Znate linešto o Unione Siciliana?- Ne - odgovori Jennifer.- Isprièat æu vam, gospo8o.- Tata, zove se Jennifer.- To nije talijansko ime, Mike. Ne mogu ga zapam-

titi, Zvat æu vas gospodo, gospodo. Okej?- Okej - odgovori Jennifer.- Urcione Siciliana osnovana je na Siciliji radi za-štite siromaha od nepravde. Znate, ljudi na vl; sti pljaè-kali su siromahe. Siromasi nisu imali ništa - ni no-vaca, ni posla, ni pravde. I tako je stvorena Unione. Usluèaju nepravde ljudi su dolazili èlanovima tajnog brat-stva koji bi ih osvetili. Unione je ubrzo postala jaèa odzakona jer je bila narodn,i zakon. Mi vjerujemo u ono štokaže Biblija, gospodo. - Netremice je gledao Jennifer.- Ako nas netko izda, osveæujemo se.Poruka je bila vrlo jasna.Jennifer je uvijek nagonski slutila kakav æe golemkorak uèiniti ako ikada bude radila za Organizaciju, nopoput veæine ljudi izvan nje nije imala potpunu pre-dodžbu o Organizaciji. Mafiju su opæenito prikazivalikao gomilu gangstera koji hladnokrvno daju ubijati lju-de i broje novac zaraðen lihvarenjem i javnim kuæama.To je bio samo dio slike. Sastanci, kojima je Jenniferprisustvovala, otkrili su joj preostalo: to su bili poslov-ni ljudi i razmjer njihovih poslova ju je zaprepastio.Bili su vlasnici hotela i banaka, restorana i kockar nica.osiguravajuæih društava i tvornica, gradevinskih podu-zeæa i bolnica. Kontrolirali su sindikate i pomorske kom-panije. Proizvodili su gramofonske ploèe i trgovali au-tomatima za prodaju. Bili su vlasnici pogrebnih poduze-æa, pekara i projektnih biroa. Njihov godišnji prihodpenjao se na milijarde. Jennifer se nije ticalo kako susve to stekli. Njen je posao bio da brani one njihoveèlanove koji bi došli u sukob sa zakonom.Robert Di Silva je podigao optužnicu protiv trojiceMoretti~evih ljudi zbog ucjene nekolicine vlasnika po-kretnih kioska za prodaju jela. Optuženi su zbog udru-živanja radi ometanja trgovine ucjenom, te - u sedamtoèaka - zbog stvarnog ometanja. Jedini svjedok kojije bio voljan svjedoèiti protiv njih bila je vlasnica jed-nog od kioska.- Upropastit æe nas - reèe Michael Jennifer. -Treba je obraditi.- Nisi li ti akcionar jedne novinske kuæe koja iz-daje ilustrirane èasopise - upita ga Jennifer.- Jesam. A kakve to veze ima s tim kioscima?- Vidjet æeš.Jennifer se potajno pobrinula da èasopis ponudi svje-dokinji visoku svotu za reportažu. ~ena je prihvatila.Jennifer je na sudu tu èinjenic~ iskoristila da diskredi-tira ženine razloge, i postupak je obustavljen.Odnos Jennifer i njenih suradnika se izmijenio. Kadje kancelarija poèela preuzimati jedan mafijaški sluèajza drugim, Ken Bailey je ušao u Jenniferinu sobu i re-kao: - Što se to dogada? Ne možeš i dalje zastupati tekriminalce. Uništit æe nas.- Ne brini, Kene. Sve se to plaæa.- Valjda nisi tako naivna, Jennifer. Ti si ona kojaæe platiti. Upecat æe te.- Dosta, Kene - odgovorila mu je srdito jer je zna-

la da ima pravo.Dugo ju je gledao, a tada rekao: - Dobro, ti si šef.Krivièni sudovi su mali svijet, i novosti su brzo pu-tovale. Kad se pronio glas da Jennifer Parker brani èla-nove Organizacije, stali su joj prilaziti dobronamjerniprijatelji i ponavljati ono što su joj veæ rekli sudacWaldman i Ken Bailey.- Ako se spetljaš s tim kriminalcima, strpat æe teu isti koš s njima.- Svatko ima pravo na obranu - adgovarala jesvima.316 ~ 317Cijenila je njihove opomene, ali je smatrala da se neodnose na nju. Nije bila dio Organizacije; samo je za-stupala neke njene èlanove. Bila je advokat, kao i njenotac, i ne bi nikada uèinila nešto zbog èega bi je se sti-dio. Džungla je postojala, ali ona je još bila izvan nje.

Posjetio ju je otac Ryan. Ovaj put nije došao da jezamoli za pomoæ.- Zabrinut sam zbog tebe, Jennifer. Èuo sam da za-stupaš . . . eto, krive ljude.- A tko su krivi ljudi? Sudite li vi o ljudima kojivam dolaze tražiti pomoæ? Odvraæate li ljude od Boga

' zato što su zgriješili?Otac Ryan strese glavom. - Ne, naravno. No, ve-lika je razlika izmeðu greške pojedinca i organiziranepokvarenosti. Ako° pomažeš tim ljudima, progledavaš imkroz prste. Postaješ dio toga.- Ne. Ja sam odvjetnica, oèe. Pomažem ljudima u

'nevolji.

.n'Upoznala je Michaela Morettija bolje nego što ga je

~~';;. itko ikada poznavao. Otkrivao joj je osjeæaje koje ni-. kada nije otkrio nikom drugom. U osnovi je bio osam-. ljenik, i Jennifer je bila prva osoba koja je uspjela pro-d rijeti kroz njegov oklop.

Osjeæala je da mu je potrebna. S Adamom to nikadnije osjeæala. A i Michael ju je prisilio da prizna koliko

; joj je on potreban. Probudio je u njoj potisnute osjeæaje'" - divlje, atavistièke strasti koje se prije bojala oslobo-

diti. Uz Michaela nije bila sputana. Kad su bili,.u kre-, vetu, nije bilo granica ni barijera; postojao je samo uži-, . tak, užitak o kakvom nije nikad ni sanjala.~i~~ Priznao je da ne voli Rosu, premda je bilo oèito da* :;~ r ga Rosa obožava. Uvijek mu je bila pri ruci èekajuæi

da mu udovolji.Upoznala je i žene drugih mafijaša i èudila se kako

` žive. Njihovi su muževi odlazili u restorane i noænelokale i na konjske trke s ljubavnicama, a žene bi osta-jale kod kuæe i èekale ih.

~ena èlana mafije uvijek je dobivala dosta novaca za

kuæanstvo, ali je morala paziti kako ga troši da ne pri-vuèe pažnju poreznih organa.Strogo se poštivala hijerarhija od obiènog soldata docapo di tutèi capi, i žena èlana mafije nije nikad imalaskuplji kaput ili automobil od žene neposredno pret-postavljenog njenom mužu.~ene su priredivale veèere za poslovne prijatelje svo-jih muževa, ali su dobro pazile da veèere budu u skla-du s njihovim položajem u Organizaciji.Na svadbama ili krštenjima žena nije smjela nikadapotrošiti za poklon više od žene koja je bila na višoj ste-penici hijerarhije.Protokol je bio strog kao i u svakoj velikoj korpo-raciji.Mafija je bila nevjerojatan stroj za stjecanje novca,ali je Jennifer ubrzo spoznala još jedan važan element:moæ.- Organizacija je brojnija od državnog aparata veæi-ne zemalja na svijetu - prièao joj je Michael. - Našbruto prihod veæi je od prihoda šest najveæih amerièkihkompanija zajedno.- Da, ali one rade u skladu sa zakonima . . .Nasmijao se, - Misliš na one koje još nisu uhvatili.Tko zna koliko je velikih amerièkih kompanija imaloposla sa sudom zbog kršenja ovog ili onog zakona. Nezavaravaj se prièama o junacima, Jennifer. Današnjiprosjeèni Amerikanac neæe ti moæi navesti imena dvo-jice astronauta, ali æe znati za A1 Caponea i LuckyjaLuciana.Shvatila je da je Michael na svoj naèin isto tolikopožrtvovan koliko i Adam. Jedina je razlika bila u tomešto su u životu krenuli posve suprotnim pravcima.U poslu Michael nije znao za milost. To mu je bilajaka strana. Njegove su se odluke temeljile iskljuèivona koristi za Organizaciju.Prije nego što je upoznao Jennifer, Michael se potpu-no posveæivao ispunjenju svojih ambicija. U njegovomemotivnom životu nije bilo mjesta za ženu. Ni Rosa niMichaelove prijateljice nisu nikada bile dio njegovihstvarnih potreba.318 ~ 319~ :7,}F",; ·i;,Jennifer je bila drugaèija. Bila mu je potrebna kaosto mu nijedna žena dotada nije bila potrebna. Nije ni-kada upoznao osobu poput nje. Fizièki ga je uzbudivala,ali uzbudivali su ga i deseci drugih žena. No, Jenniferse izdvajala od ostalih i inteligencijom i samostalnošæu.Rosa ga je slušala; druge žene su ga se bojaie; Jennifermu je prkosila. Bila mu je dorasla. Mogao je s njom raz-govarati i raspravljati.Znao je da je nikada neæe pustiti da ode.

Jennifer je povremeno odlazila na poslovna putova-nja s Michaelom, iako se trudila da to izbjegne jer jehtjela provoditi što više vremena s Joshuom. Bilo mu jeveæ šest godina i rastao je nevjerojatno brzo. Upisala gaje u obližnju privatnu školu, i Joshua je bio oduševljen.Vozio se biciklom, igrao se trkaæim automobilima nabaterije i vodio duge i ozbiljne razgovore s Jenniferi gospoc~om Mackey.Geljela je da Joshua odraste snažan i samostalan, paa 'e sto a vrlo ažl' v od a'al d 'uæi mu do znan'ag J g P Ji o g J a aJ Jkoliko ga voli i da mu je uvijek pri ruci, ali ne zabo-ravljajuæi mu usaditi osjeæaj samostalnosti.Trudila se da u njemu pobudi ljubav prema dobrojknjizi i glazbi. Odvodila ga je u kazalište, ali je izbje-gavala premijere jer je na njima bilo previše ljudi kojisu je poznavali, koji bi mogli postavljati pitanja. Subo-tom su obièno išli u kino. Pogledali bi jedan film poslijepodne, otišli na veèeru u restoran, a zatim na još jednupredstavu Nedjeljom su jedrili ili se vozili biciklom. Jen-nifer je svom sinu pružala svu Ijubav što se u njoj sku-pila, ali je pazila da ga ne razmazi. Planirala je njegovocigoj pažljivije od svakog sudskog sluèaja pazeæi da iz-bjegne opasnosti doma s jednim roditeljem.Iako je provodila toliko vremena s Joshuom, nije tosmatrala nikakvom žrtvom. Bio je vrlo zabavan. Igralisu razne igre rijeèima, i Jennifer je uživala u brzimreakcijama svog sina. Bio je najbolji uèenik u razredu iodlièan sportaš, ali mu to nije udarilo u glavu. Imao jeizraziti smisao za humor.320Vodila je Joshuu sa sobom na put kad god je to ško-la dopuštala. Za vrijeme zimskih praznika otišla je snjim na skijanje. Ljeti ga je povela u London, pa sudva tjedna proveli na selu. Joshui se neobièno svidjelaEngleska.- Mogu li ovamo doæi na studije? - upitao ju je.Zaboljelo ju je to pitanje. Znala je da æe doæi dankad æe je napustiti, otiæi na sveuèilište, potražiti sreæuu živott~, oženiti se i osnovati vlastiti dom i obitelj. Na-ravno, sve mu je to željela. Kad dode vrijeme, pustit æega da ode, iako je znala da æe joj biti teško.Jo~hua ju je gledao i èekao odgovor. - Mogu li,mama? - upita. - Možda u Oxfordu?Jennifer ga zagrli. - Naravno. Bit æe sretni da tedobiju.Jedne nedjelje popodne Jennifer je morala otiæi uManhattan po prijepis nekakvog iskaza. Gospoda Mack-ey je imala slobodan dan, a Joshua je bio kod prijate-lja. Kad se vratila, poèela je pripremati veèeru. Otvorilaje hladnjak - i ukoèeno zastala. IzmeBu dviju boca smlijekom stajao je komadiæ papira. Adam joj je znao os-tavljati poruke na takvim mjestima. Zurila je u papirkao hipnotizirana bojeæi se dodirnuti ga. Polako je po-segnula za njim i stala ga èitati: Iznenadenje! Može liAlan veèerati s nama?

Trebalo joj je pola sata da se smiri.S vremena na vrijeme Joshua bi je zapitkivao zaoca.- Poginuo je u Vijetnamu, Joshua. Bio je vrlo hra-bar èovjek.- Nemamo li negdje njegovu sliku?- Na žalost, nemamo, mili. Nismo bili dugo u brakukad je poginuo.Mrzila je samu sebe zbog laži, ali nije imala izbora.Michael Moretti ju je samo jednom pitao za Joshui-nog oca.21 Gnjev anCela 321- Svejedno mi je što se dogadalo prije nego što sipripala meni . . . samo sam znatiželjan.Razmišljala je kakvu bi vlast Michael imao nad se-natorom Adamom Warnerom kad bi saznao istinu.- Poginuo je u Vijetnamu. Nije važno kako sezvao.40.~ ,;,f ";.~~~ i,~'`if;,.xl,,a :3;.;322U Washingtonu je istražna komisija Senata na èelu sAdamom Warnerom završavala ispitivanje novog bom-bardera XK-1, za koji je ratno zrakoplovstvo tražiloodobrenje od Senata. Sudski vještaci su se tjednima mo-tali po Capitol Hillu, i pola je njih izjavljivalo da æe no-vi bombarder biti skupa igraèka koja æe upropastiti bu-džet obrane i zemlju, dok je druga polovica tvrdila daæe Rusi napasti Sjedinjene Države iduæe nedjelje akozrakoplovstvo ne dobije odobrenje za proizvodnju bom-bardera.Adam se dobrovoljno javio za pokusni let u proto-tipu novog bombardera, a njegovi kolege u Senatu sujedva doèekali tu ponudu. Adam je bio jedan od njih,èlan nj~hovog kruga, i on æe im reæ.i istinu.Jedne nedjelje, rano ujutro, Adam je uzletjeo s mi-nimalnom posadom i podvrgao avion nizu strogih tes-tova. Let se pokazao potpuno uspješnim, i Adam je iz-vijestio komisiju Senata da novi bombarder XK-1 pred-stavlja važan korak naprijed u zrakoplovstvu. Prepo-ruèio je da se odmah poène s proizvodnjom aviona, iSenat je odobrio sredstva.Stampa je oduševljenim rijeèima pozðravila Adamovtrud. Opisivali su ga kao predstavnika nove generacijesenatora koji doista ispituju sve za što su zaduženi, kaozakonodavca koji odlazi na teren da sam istraži èinje-xi·

323nice umjest'o da sluša kuloarske mešetare i ostale kojimaje stalo samo do vlastitog interesa.Newsweek i Ti~n,e su objavili opsežne reportaže oAdamu, a reportaža u Newsweeku završavala je ovimrijeèima:Senat je dobio poštenog i sposobnog novog sta-ratelja za istraživanja bitnih problema koji muèeovu zemlju. On ne diže oko njih prašinu veæ nastojiprodrijeti u njihovu srž. U utjecajnim krugovimajaèa sve više osjeæaj da Adama Warnera rese svekvalitete koje bi služile na èast predsjedniku.

Jennifer je gutala reportaže o Adamu. Bila je ispu-r' njena i ponosom i boli. Još je voljela Adama, a voljela

je i ivlichaela Morettija. Nije shvaæala ni kako je to mo-guæe, ni kakve su se to promjene u njoj zbile. Adam jeunio osamljenost u njen život, a Michael Moretti ju jeizbrisao.

ii ~,,Krijumèarenje droge iz Meksika ~poprimilo je golemerazmjere, i bilo je oèito da iza toga stoji organiziranikriminal. Adama su zadužili da vodi istražnu komisiju.

5 ;;~ Koordinirao je napore nekoliko amerièkih pravosudnihorgana gonjenja, odletio u Meksiko i dogovorio surad-nju s meksièkom vladom. U roku od tri mjeseca promet

d roge smanjio se gotovo na nulu.j ,'

- Imamo problema - govorio je Michael Moretti, u starinskoj seljaèkoj kuæi u New Jerseyju.i'~~~ U prostranoj, ugodnoj radnoj sobi sjedili su Jenni-;III~ fer, Antonio Granelli i Thomas Colfax. Antonio Gra-; .;,y nelli pretrpio je srèani udar, i to ga je preko noæi po-' ~~ staralo za dyadeset godina. Iskrivio se poput karikature.

Desna strana lica bila mu je oduzeta, i dok je govorio,slina mu se sa strane cijedila iz usta. Bio je star i gotovo

, posve senilan, pa se sve više oslanjao na Michaelov sud.Æak je prihvatio Jennifer, mada nerado.

No, Thomas Colfax je nije prihvatio. Sukob izmeduMichaela i Colfaxa sve se više zaoštravao. Colfax jeznao da ga Michael hoæe istisnuti i ubaciti tu ženu. Col-fax je u sebi priznavao da je Jennifer Parker vješt ad-vokat, ali što je ona uopæe i znala o tradiciji borgate? Otome zašto bratstvo veæ mnobo godina funkcionira takobesprijekorno? Kako je samo Michael mogao dovestistranca - još gore, ženu! - i povjeriti joj vitalne taj-ne Organizacije? Situacija je bila neodrživa. No, capi-regime - voðe - i soldati - vojnici - s kojima jerazgovarao i jednom po jednom izražavao bojazan po-kušavajuæi ih' pridobiti za svoju stranu nisu se usudi-vali suprotstaviti Michaelu. Ako on ima povjerenja u tuženu, smatrali su da i oni moraju u nju imati povje-renja.Thomas Colfax je odluèio prièekati povoljan èas. No,veæ æe naæi naèina da je se riješi.Jennifer je dobro znala što on osjeæa. Istisnula ga je,i ponos mu neæe nikada dopustiti da joj to oprosti. Nje-

gova odanost Urganizaciji držat æe ga na uzdi i zaštititije, ali ako njegova mržnja prema njoj postane jaèa ododanosti . . .Michael se obratt Jennifer. - Jesi li ikada èula zaAdama Warnera?Srce joj je naèas prestalo kucati. Odjednom je ostalzbez daha. Michael ju je promatrao èekajuæi odgovor.- Valjda . . . valjda . . . misliš senatora? - uspjelaje napokon izustiti.- Aha. Morat æemo srediti tog kurvinog sina.Jennifer osjeti kako joj nestaje boje s lica. - Za-što, Michaele?- Ometa naše operacije. Zbog njega meksièka vla.dazatvara tvornice koje pripadaju našim prijateljima. Svese poèelo raspadati. Hoæu se riješiti tog gada. Moramoga maknuti.Jennifer je strelovito razmišljala. - Takneš li se-natora Warnera - reèe ona pažljivo birajuæi rijeèi -uništit æeš sebe.- Neæu dopustiti...- Slušaj me, Michaele. Ako se riješiš njega, poslatæe deset drugih na njegovo mjesto. Stotinu. Sve novine324 ~ 325u zemlji æe t'e napadati. Istraga koja je sada u tokuneæe biti ništa u usporedbi s onim što æe se dogoditiako se nešto desi senatoru Warneru.- Kažem ti da se nama nanosi šteta! - ljutito pras-ne Michael.Jennifer promijeni ton. - Michaele, muæni glavom.Veæ si vidio kakve su to istrage. Koliko traju? Pet mi-nuta nakon što senator zakljuèi istragu, posvetit æe seneèem drugom i sve æe ovo pasti u zaborav, Zatvorenetvornice æe se ponovo otvoriti, i ti æeš ponovo trgovati.Na taj naèin neæe biti reperkusija. Postupiš li na svojnaèin, vjeèno æeš imati problema.- Ne slažem se - reèe Thomas Colfax. - Po mommišljenju . . .- Nitko te nije pitao za mišljenje - progunda Mi-chael Moretti.Colfax se lecne kao da ga je netko æušnuo. No, Mich-ael ga nije ni pogledao. Colfax se okrene prema Anto-niju Granelliju radi podrške. Starac je spavao.- U redu, advokatice, ostavit æemo Warnera za sadana miru - reèe Michael.Jennifer zadrži dah, pa polako izdahne. - Ima li jošnešto?- Ima. - Michael podigne zlatni upaljaè i pripali ci-garetu. - Jedan naš prijatelj, Marco Lorenzo, osuðen jezbog ucjene i razbojnièke pljaèke.Jennifer je èitala o tom sluèaju. Prema novinskimi2vještajima, Lorenzo je bio rodeni kriminalac, hapšennebrojeno puta zbog delikata nasilja.- Da uložim priziv?- Ne, pobrini se da ode u zatvor.Jennifer ga iznenaðeno pogleda.Michael spusti upaljaè na pisaæi stol. - Naèuo sam

da ga Di Silva namjerava poslati natrag na Siciliju.Marco ima tamo neprijatelja. Ako ga deportiraju, neæepreživjeti ni dvadeset èetiri sata. Bio bi najsigurniji uSing Singu. Kad se za godinu-dvije prašina oko njegaslegne, izvuæi æemo ga. Možeš li to srediti?Jennifer je oklijevala. - Možda bih mogla da smona podruèju nadležnosti drugog suda. No Di Silva se neæesa mnom nagoditi.- Možda bi se za to mogao pobrinuti netko drugi- brzo se ubaci Colfax.- Kad bih htio da to sredi netko drugi - prasneMichael - onda bih to i rekao. - On se obrati Jen-nifer. - Hoæu da se ti za to pobrineš.Michael Moretti i Nick Vito gledali su s prozora ka-ko Thomas Colfax ulazi u limuzinu i odlazi.- Nick, htio bih da ga makneš - reèe Michael.- Co1 f axa?- Nemam više povjerenja u njega. Givi u prošlosti stim starim.- Kako ti kažeš, Mike. Kad hoæeš da to uèinim?- Uskoro. Javit æu ti.Jennifer je sjedila u sobi suca Lawrencea Waldmana.Nije ga vidjela veæ više od godinu dana. Prestali suprijateljski telefonski razgovori i pozivi na veèeru. Pa,što ja tu mogu, razmišljala je Jennifer. Voljela je Law-rencea Waldmana, i bilo joj je žao što je izgubila njegovoprijateljstvo, ali ona je odabrala svoj put.Æekali su Roberta Di Silvu i sjedili u neugodnoj ti-šini. Ni njemu ni njoj nije bilo do æaskanja. Kad jeokružni javni tužilac ušao i sjeo, sastanak je poèeo.- Bobby kaže da želite porazgovarati o nagodbi pri-je nego što Lorenzu izreknem presudu.- Tako je. - Jennifer se obrati okružnom javnomtužiocu Di Silvi. - Mislim da bi biio pogrešno poslatiMarca Lorenza u Sing Sing. Njemu tamo nije mjesto.On je useljenik bez dozvole. Smatram da bi ga trebaloposlati natrag na Siciliju.Di Silva je iznenaðeno pogleda. Namjeravao je pre-poruèiti deportaciju, ali ako to želi i Jennifer Parker,morat æe razmisliti o svojoj odluci.- Zašto to preporuèujete? - upita Di Silva.- Iz nekoliko razloga. Prije svega, to æe ga sprijeèitida ovdje poèini nova krivièna djela i. . .- Kao i æelija u Sing Singu.326 ~ 327

- Lorenzo je star èovjek. Ne može podnijeti zatvor.Poludjet æe ako ga tamo strpate. Svi su njegovi prija-telji na Siciliji. Moæi æe tamo uživati na suncu i umri-jeti u miru u krugu obitelji.Di Silva bijesno stisne zube. - Rijeè je o gangsterukoji je cijeli život pljaèkao, silovao i ubijao, a vas brineda li æe biti s prijateljima na suncu? - On se obratisucu Waldmanu. - Ona fantazira!

' - Marco Lorenzo ima pravo . . .Di Silva lupi šakom o stol. - Nema taj nikakvihprava! Osuden~ je zbog ucjene i oružane pljaèke.

- Kad èovjek na Siciliji . . .- Bogamu, nije na Siciliji! - zaurla Di Silva. -

i Ovdje je! Ovdje je poèinio krivièna djela i ovdje æe zanjih ispaštati. - Ustao je. - Gospodine suèe, samo vamoduzimamo vrijeme. Optužba odbija bilo kakvu nagod-bu. Zahtijevamo da Marca Lorenza osude na Sing Sing.Sudac Waldman okrene se prema Jennifer. - Imate

i li kakvu primjedbu?' = - Nemam, gospodine suèe - reèe ona ljutito pogle-; davši Roberta Di Silvu.~' ;: - Sutra ujutro æu izreæi presudu. Možete oboje iæi.

Di Silva i Jennifer ustanu i izidu iz suèeve sobe.Na hodniku se Di Silva okrene prema Jennifer i

' nasmiješi joj se. - Kao da vam više ne ide, kolegice?1 ~~~ ; Jennifer slegne ramenima. - Ne može se uvijek po-

bj ec~ivati.. i Pet minuta kasnije nazvala je Michaela Morettija ~z

telefonske govornice.- Ne mbraš više brinuti. Marco Lorenzo æe iæi u

j Sing Sing.41.Vrijeme je teklo brzo poput rijeke bez obala, bezgranica. Njegova godišnja doba nisu bila zima, proljeæe.jesen ili ljeto, nego rodendani i radosti i nevolje i bol.Dobivene i izgubljene bitke u sudnici; stvarnost s Micha-elom, uspomene na Adama. No, Joshua je uglavnom biovremenski kalendar koji ju je podsjeæao na to kako go-dine brzo prolaze.Bilo mu je veæ sedam godina. èinilo joj se da je pre-ko noæi s drvenih bojica i slikovnica prešao na modeleautomobila i sport. Izrastao je u visokog djeèaka i sva-kim je danom sve više nalikovao na svog oca, i to ne-samo fizièki. Bio je pametan i uljudan, sa snažnim osje-æajem za poštenje. Kad ga je Jennifer jednom kaznila,Joshua joj je tvrdoglavo rekao: - Visok sam samo me-tar dvadeset, ali imam svoja prava.Bio je kao i Adam atletske grade. Pravi Adam u mi-nijaturi. Njegovi junaci su bili braæa Bebble i Car1Stotz.- Nisam nikada èula za njih - reèe Jennifer.- Gdje ti živiš, mama" Oni su izmislili Malu ligu.- Ah, èa braæa Bebble i Carl Stotz.Preko vikenda Joshua je na televiziji gledao svesportske dogadaje - ragbi, bejzbol, košarku - nijebilo važno što. Isprva ga je puštala da sam gleda utak-328 ~ 329mice, ali kad je nakon prijenosa htio razgovarati o nji-ma, Jennifer bi se našla u neprilici, pa je odluèila da æebiti najbolje ako ih gleda s njim. I tako bi njih dvojesjedili pred televizorom žvaæuæi kokice i bodreæi igraèe.Jednog dana Joshua se zabrinuta lica vratio kuæi na-kon igre i rekao: - Mama, možemo li ozbiljno porazgo-' varati?

- Svakako, Joshua.Sjeli su za kuhinjski stol i Jennifer mu je namazala

3'. kruh s maslacem od kikirikija i natoèila èašu mlijeka.

- U èemu je problem?Glas mu je bio ozbiljan i zabrinut. - Pa, èuo sam~da momci prièaju, pa sam se samo pitao . . . ~to misliš,hoæe li još biti seksa kad odrastem?Jennifer je kupila malu jedrilicu te bi za vikenda ona

' i Joshua odlazili na jedrenje u zaljevu. Rado ga je pro-matrala za kormilom. Tada mu se uvijek na usnamanazirao uzbu8eni smiješak koji je ona nazivala smiješ-kom »Crvenog Erika«. Kao i njegov otac JostTua je bioroc~eni mornar. Trgnula se kad joj je ta pomisao palana um. Pitala se hoæe li je Joshua cijelog života podsje-

1æati na Adama. Sve što je radila sa sinom - jedrenje,

1 utakmice - radila je svojedobno sa svojim ocem. Go-vorila je sama sebi da to èini zato da bi ugodila Joshui,

t@ ali nije ni sama bila uvjerena da je zaista tako. Promat-~," rala je Joshuu kako vezuje flok, obraza preplanulih od

sunca i vjetra, ozarena lica, i shvatila da razlozi nisu bilivažni. Bilo je jedino važno da njen sin uživa s njom.

~~i! I nije bio nikakav nadomjestak svog oca. Bio je liènosta : za sebe, i Jennifer ga je voljela više od svega ni svi-1s jetu.42.Antonio Granelli je umro, i Michael je preuzeo svuvlast nad njegovim carstvom. Sprovod je bio raskošan,kao što i dolikuje èovjeku koji je uživao status Kuma.~efovi i èlanovi Obitelji iz cijele zemlje došli su da odajupoèast preminulom prijatelju i da uvjere novog capa usvoju vjernost i podršku. Bio je tu i FBI, neumorno sni-majuæi fotografije, kao i predstavnici još pet-šest pravo-sudnih organa gonjenja.Rosa je bila ucviljena jer je neobièno voljela oca,ali se tješila i ponosila èinjenicom što je njen muž zau-zeo oèevo mjesto na èelu Obitelji.Jennifer je svakog dana sve više vrijedila Michaelu.Kad bi iskrsnuo problem, Michael se obraæao Jennifer.Thomas Colfax je postajao sve neugodniji privjesak.- Neka te on ne zabrinjava - reèe joj Michael. -Ubrzo æe u penziju.Tiho zvonjenje telefona probudi Jennifer. Ležala jei trenutak slušala, a tada sjela i pogledala digitalni satna noænom ormariæu. Bila su tri sata ujutro.Podigla je slušalicu. - Halo?Bio je to Michael. - Možeš li se odmah spremiti?330 ( 331;;1Zažmirkala je pokušavajuæi se razbuditi. - Što sedogodilo?- Upravo su uhapsili Eddieja Santinija zbog oruža-ne pljaèke. Veæ je dvaput sjedio zbog iste stvari. Akoga sada osude, istrunut æe u zatv oru.- Ima li oèevidaca?- Tri, i svi su ga dobro vidjeli.- Gdje je sada?- U 17. stanici.

- Odmah æu krenuti, Michaele.Navukla je ogrtaè, pa otišla u kuhinju i skuhalakavu. Pijuckala ju je u sobi zureæi kroz prozor u noæ irazmišljajuæi. Tri oèevica. I svi su ga dobro vidjedi.Podigla je slušalicu i okrenula broj. - Dajte mi grad-sku rubriku.- Imam neke informacije za vas - poèela je brzogovoriti èim su je spojili. - Upravo su uhapsili nekogEddieja Santinija zbog oružane pljaèke. Njegov advokatje Jennifer Parker. Pokušat æe ga izvuæi.Spustila je slušalicu, pa nazvala još dva lista i jednutelevizijšku stanicu, te im isprièala isto.Kad je završila s telefoniranjem, pogledala je na sati natoèila još jednu šalicu kave. ~eljela je data foto--reporterima dovoljno vremena da stignu do stanice u51. ulici. Napokon je ustala i pošla u sobu da se odjene.Prije odlaska zavirila je u Joshuinu sobu. Noæna jesvjetiljka kao i uvijek bila upaljena. ~vrsto je spavaosmotavši pokrivaè oko nemirnog tijela. Obazrivo mu jeporavnala pokrivaè, poljubila ga u èelo i krenula premavratima.- Kamo æeš?- Idem na posao. Samo ti dalje spavaj.- Koliko je sati?- ~etiri.Smijuljio se. - Ti zaista poèinješ raditi u èudnovrijeme za žensku.Vratila se do kreveta. - A ti premalo spavaš zamuškarca.- Idemo li veèeras na utakmicu?- Naravno. A sað natrag u krpe.332- Okej, mama. Sretno.- Hvala ti, momèe.Nekoliko minuta kasnije Jennifer je veæ bila na putuza Manhattan.Iiad je stigla, pred stanicom je èekao jedan jedinifoto-reporter iz Daily Newsa. Zagledao se u Jennifer.- Znaèi, istina je! Preuzeli ste sluèaj Santini?- Odakle to znate? - upita Jennifer.- Ptièica mi je došapnula.- Uzalud èekate. Nema fotografiranja.Ušla je u stanicu i sredila sve formalnosti oko ka~zcijeza Eddieja Santinija zavlaèeæi postupak sve dotle doknije stigao i televizijski snimatelj, te novinar i foto-re-porter iz New York Timesa. Odluèila je da ne èekaPost.- Vani vas èeka nekoliko reportera i ljudi s tele-vizije, gospodice Parker - reèe joj dežurni kapetan. -Možete iziæi otraga ako želite.- Ništa zato - reèe Jennifer. - Lako æu ih se ri-ješiti.Povela je Eddieja Santinija hodnikom prema izlazugdje su èekali foto-reporteri i novinari.- Slušajte, gospodo - obrati im se. - Molim vas,nikakvih fotografija.

A tada je stala u stranu dok su foto-reporteri i tele-vizijski snimatelj snimali.- Zbog èega je taj sluèaj tako važan da ste ga pre-uzeli? - upita jedan od novinara.- Vidjet æete sutra. U meduvremenu bih vam sa-vjetovala da ne objavljujete te f.otografije.- Nemojte, Jennifer! - uzvikne jed,an od novinara.- Niste li èuli za slobodu štampe?Michael Moretti je nazvao Jennifer u podne. Glas muje bio srdit. - Jesi li vidjela novine?- Nisam.333- Onda æu ti ja reæi: Eddiejeva slika je na svimnaslovnim stranama i na televizijskim vijestima. Do

vraga, nisam ti rekao da ovo izvrneš u cirkus!- Znam da nisi. Ja sam se toga sjetila.- Isuse! A zašto?- Michaele, radi se o ona tri oèevica.- Ne razumijem.- Rekao si mi da su dobro vidjeli Eddieja Santi-nija. No, kad ih u sudnici pozovu da ga identificiraju,morat æe dokazati da ga nisu identificirali zato što suvidjeli njegovu sliku u novinama i na televiziji.Dugo se iz slušalice nije èulo ništa, a tada se zaèuMichaelov glas pun divljenja. - Baš sam idiot!

",.Jennifer se nasmije.

";;, , Kad je Jennifer tog poslijepodneva ušla u kancela-E' riju, èekao ju je Ken Bailey. Po izrazu njegovog lica' odmah je naslutila da nešto nije u redu.' - Zašto mi nisi rekla? - upita Ken.,, - A što sam ti trebala reæi?s ;

- Da ti i Mike Moretti. . .Jedva se suzdržala da mu ne odbrusi. Bilo bi i suviše

~i; lako reæi: Ne tièe te se. Ken joj je bio prijatelj; bila mu:

je draga. Donekle ga se to i ticalo. Odjednom se svega;' prisjetila, male kancelarije koju su dijelili, njegove po-

moæi. Jedan moj prijatelj, pravnik, pili ~rr.e da unr,jesto~ njega uruèim nekoliko sudskih poziva, a ja nema~n vre-i '~ ,Ei , mena. Plaæa dvanaest dolara i pedeset centi za svaki

poziv, plus kilometražu. Hoæete li me izvuæi iz toga?' - Ken, radije ne bih o tome razgovarala.è i Kiptio je od bijesa. - Zašto ne? Svi ostali o tome! prièaju. Prièa se da si Morettijeva djevojka. - Lice mut;, je bilo blijedo. - Isuse!~;;~;f - Moj osobni život . . .

- On živi u blatu, a ti si to blato unijela u ovui j kancelariju! Zbog tebe svi radimo za Morettija i njego-' ve gangstere.

; - Prekini!'~ - To i hoæu. Zato sam i došao. Odlazim.r; ; 334;:Zaprepastila se. - Ne možeš otiæi. Imaš pogr ešno~mišljenje o Michaelu. Kad bi ga upoznao, vidio bi . . .Zastala je jer je znala da je pogr:ješila.Tužno ju je pogledao. - Zaista te smotao, ha? Jošpamtim doba kad si bila svoj èovjek. Htio bih da mitakva ostaneš u sjeæanju. Pozdravi Josl-,uu.Okrenuo se i otišao.Osjetila je kako joj naviru suze, a grlo joj se stegloda je jedva disala. Spustila je glavu na stol i sklopilaoèi trudeæi se da odagna bol.Kad je otvorila oèi, veæ se smraèilo. Kancelariju je~osvjetljavao samo sablasni crveni odsjaj gradske rasvje-te. Prišla je prozoru i zagledala se u grad. Noæu se do-imao poput džungle u kojoj su samo slabašna svjetlaštitila ljude od strahota što su na njih vrebale.Bila je to Michaelova džungla, i iz nje nije bilo iz-laza.33543.Cow Palace u San Franciscu bila je prava ludnica, is-~unjena buènim delegatima iz cijele zemlje koji su sva-ki trenutak nešto skandirali. Tri su se suparnika natje-cala za predsjednièkog kandidata, i svi su dobro proš-;: li u predizborima. No prava zvijezda, koja ih je sve za-i' sjenila, bio je Adam Warner. Izabran je nakon petogglasanja, i to jednoglasno. Stranka je napokon dobilakandidata kojeg je mogla propagirati s ponosom. Sadaš-'i nji predsjednik, voda suparnièke stranke, nije uživaoveliko povjerenje javnosti, i veæina ga je smatrala ne-sposobnim.- Ako ne izvadiš pimpeka i popišaš se pred kame-rama na vijestima u šest sati - reèe Stewart Needhami Adamu - postat æeš slijedeæi predsjednik SjedinjenihDržava.Nakon imenovanja Adam je odletio u New York gdjet' se u hotelu Regency sastao s Needhamom i nekoliko''=l;i utjecajnih èlanova stranke. Bio je prisutan i Blair Ro-man, direktor druge najveæe reklamne agencije u Sje-dinjenim Državama.`;' - Blair æe se brinuti za publicitet u toku kampa-Y! nje, Adame - reèe Stawart Needham.- Ne mogu vam reæi koliko mi je drago što sam uvašoj ekipi - cerio se Blair Roman. - Vi æete mi bititreæi predsjednik.- Zaista? - Adam nije bio impresioniran Ro-manom.- Da vam ukratko iznesem neke pojedinosti našegplana. - Roman je poèeo šetati amo-tamo po sobi ma-šuæi rukama kao da u njima drži palicu za golf. - Pre-plavit æemo zemlju reklamnim televizijskim emisijama,stvoriti image Adama Warnera kao èovjeka koji može

riješiti probleme Amerike. »Veliki tatica« - samo štoæe tatica biti mlad i privlaèan. Jasno, gospodine pred-sjednièe?- Gospodine Romane...- Da?- Radije bih da me ne zovete >·gospodine predsjed-nièe·<.Blair Roman se nasmije. - Oprostite. Lapsus, A. W.U mojim mislima ste veæ u Bijeloj kuæi. Znam da stepravi èovjek za to mjesto jer se inaèe ne bih upuštaou tu kampanju. Prebogat sam da .bih morao raditi zanovac...èuvaj se ijudi koji kažu da su prebogati da bi mo-raLi raditi za novac, pomisli Adam.- Mi znamo da ste pravi èovjek za to mjesto -sada to moramo objaviti i narodu. Pogledajte, molimvas, ove dijagrame koje sam pripremio. Rašèlanio samrazlièite dijelove zemlje na razne nacionalne grupe. Slatæemo vas na kljuèna mjesta gdje možete zaista pogoditiljudima žicu.Unio se Adamu u lice i rekao ozbiljnim glasom: -Vaša æe nam žena izvanredno poslužiti. ~enski èasopisiæe pošašaviti za reportažama o vašem obiteljskom ži-votu. Pošteno æemo vas izreklamirati, A. W.Adama je poèela obuzimati razdražljivost. - A kakoto namjeravate uèiniti?- Vrlo jednostavno. Vi ste proizvod, A. W. Propagi-rat æemo vas kao i svaki drugi proizvod. Mi . . .Adam se okrene Stewartu Needhamu. - Stewarte,mogu li s tobom porazgovarati u èetiri oka?z2 Gnjev anQela 33733G- Naravno. - Needhdm se obrati ostalima. - Kakobi bilo da sada prekinemo i odemo na veèeru? Sastatæemo se sutra ovdje u devet sati. Tada æemo nastavitirazgovor.- Zaboga, Stewarte! - reèe Adam kad su ostalisami. - On æe ovo pretvoriti u cirkus. »Vi ste proizvod,A. W. Propagirat æemo vas kao i svaki drugi proizvod.«Odvratan je!- Znam kako se osjeæaš, Adame - smirivao ga jeNeedham - ali Blair postiže rezultate. Nije se šaliokad je rekao da si mu treæi predsjednik. Nakon Eisen-howera nije bilo predsjednika kojemu neka reklamnaagencija nije planirala i vodila kampanju. Sviðalo ti seto ili ne, u kampanji je potrebna vještina prodavanja.Blair poznaje psihologiju javnosti. Ma kako to neukus-no bilo, èinjenica je da te treba propagirati - rekla-mirati kao robu - ako želiš biti izabran za bilo kojujavnu funkciju.- To mi se gadi.j - To je dio cijene koju æeš morati platiti. - Pri-šao je Adamu i stavio mu ruku na rame. - Ne zaboravicilj. Geliš Bijelu kuæu? U redu. Uèinit æemo sve što mo-. _ žemo da te tamo dovedemo, ali i ti moraš tome pridoni-, jeti. Ako u tome i ima cirkusa, izdrži.

- Je li nam Blair Roman zaista potreban?- Takav nam èovjek treba, ma kako se zvao. Teškoæeš naæi boljeg od Romana. Prepusti ga meni. Truditæu se da ga držim što dalje od tebe.- Bio bih ti zahvalan.Kampanja je poèela. Poèela je s nekoliko televizijskihspotova i osobnih nastupa, pa postepeno poprimala sveveæe razmjere sve dok nije obuhvatila cijelu naciju. Se-j nator Adam Warner se posvuda smiješio s ekrana uboji. U svim dijelovima Sjedinjenih Država mogli su gagledati na televiziji, slušati s radija, vidjeti na reklam-! nim panoima. Zakon i red bili su jedna od glavnih to-5' èaka u kampanji, i velika je pažnja posveæena Adamo-voj komisiji za istraživanje kriminala.Adam je snimio jednominutne, trominutne i petmi-nutne televizijske spotove namijenjene raznim dijelavi-ma zemlje. Spotovi koji su išli u Zapadnu Virginiju na-glašavali su nezaposlenost i goleme rezerve ugljena- ko-je bi mogle tom kraju osigurati blagostanje; spot nami-jenjen Detroitu govorio je o propadanju gradskih èet-vrti, a onaj za New York o porastu kriminala.- Moramo privuæi pažnju - objašnjavao je RomanAdamu. - Ne moramo detaljno prièati o kljuènim pro-blemima. Mi propagiramo proizvod, a to ste vi.- Gospodine Romane - reèe Adam - fuæka mi seza vaše statistièke podatke. Ja nisam nikakvo gotovojelo i ne želim da me kao takvog propagirate. Govoritæu detaljno o problemima jer smatram da je amerièkinarod dovoljno pametan da bi htio znati za njih.- Htio sam samo . . .- Pokušajte mi organizirati razgovor s predsjedni-l~om o nekim bitnim pitanjima.- Dobro - reèe Rornan Blair. - Odmah æu stupitiu vezu s predsjednikovim momcima, A. W.- Još nešto - reèe Adam.- Da? ~to?- Prestanite me zvati A. W.338 ~ 339- U totne i jest èar - objasni ozbiljno Joshua. -Nije zabavno ako je lako. Onda to nije sport.Kao da sluša Adama.- Slažem se.- ~to još moiemo tamo raditi?- Jahati, šetati, razgledavati znamenitosti . . .- Kako bi bilo da se ne motamo po starim crkvama?Sve su iste.Tako je govorio i Adam: Meni su sve crkve iste.44.U pošti je našla poziv Udruženja amerièkih odvjet-nika na godišnji kongres u Acapulcu. Jennifer je up-iei' . ravo bila zaokupljena s nekoliko sluèajeva i u normal-, nim okolnostima ne bi se ni obazirala na taj poziv.Mec~utim, skup se održavao za vrijeme Joshuinih škol-skih praznika, i Jennifer je znala koliko bi se djeèaki radovao Acapulcu.ii;~ . - Prihvati poziv - reèe Jennifer Cynthiji. - Htje-

!i. , la bih tri rezervacije.( Odluèila je povesti i gospoðu Mackey.~=j . Tog dana za vecerom objavila ~e Joshm novosti. -Da li bi volio iæi u Acapulco?kf - To je u Meksiku - izjavio on. - Na zapadnoj~i ;obali., , - Tako je.~'' - Možemo li iæi na topless-plažu?- Joshua!t - Pa tamo ima takvih plaža. Golotinja je posve pri-rodna.'~:e - Razmislit æu o tome.- A možemo li iæi na ribarenje na otvorenom moru?tZamislila je Joshuu kako pokušava izvuæi golemogsabljana i suspregnula smiješak. - Vidjet æemo. Nekeod tih riba znaju biti prilièno velike.Kongres je trebao poèeti u ponedjeljak. Jehnifer, Jo-shua i gospoda Mackey odletjeli su u Acapulco u petakujutro mlažnjakom kompanije Branif f. Joshua je veæmnogo puta put'ovao avionom, ali ga je let kao i uvijekuzbudio. GospoQa Mackey se skamenila od straha.- Gledajte na to ovako - tješio ju je Joshua. -Ako se i srušimo, osjetit æemo samo trenutnu bol.Gospoc~a Mackey problijedi.Avion je sletio na aerodromu Benito Jua.rez u èe-tiri sata poslije podne, a sat kasnije stigli su u Las Bri-sas. Hotel je bio osam milja od Acapulca, a sastojao seod niza prekrasnih ružièastih bungalova, izgradenih nabrežuljku; svi su bili okruženi vlastitim patio~rc. Jen-niferin bungalov, kao i još nekoliko drugih, imao je ba-zen. Bilo je teško dobiti rezervaciju jer se održavalojoš pet-šest kongresa, pa je Acapulco bio pretrpan, alije Jennifer telefonirala jednom od svojih utjecajnih kli-jenata, i sat kasnije obavijestili su je da je sve u redu.Kad su se raspakirali, Joshua reèe: - Možemo li ugrad da èujemo kako ljudi govore? Nisam nikada bio uzemlji u kojoj se ne govori engleski. - Razmislio je na-èas i dodao: - Osim u Engleskoj.Pošli su u grad i šetali Zocalom, buènim središtemgrada, ali na Joshuino razoèaranje èuo se samo engleski.Acapulco je vrvio od amerièkih turista.340 ~ 341Lunjali su šarolikom tržnicom na glavnom keju ustarom dijelu grada, sa stotinama štandova, na kojimase prodavala svakojaka neobièna roba.Predveèe su se odvezli koèijom, koju su ovdje zvalicalandria, na Pie de la Cuesta, plažu sunèevog zalaza, azatim su se vratili u grad.Veèerali su u Armandovom Le CLubu. Veèera je bilay izvanredna.

- Ljubim meksièka jela - izjavi Joshua.- Drago mi je - reèe Jennifer. - Samo ovo jefrancuski restoran.- Pa što onda, jela imaju meksièku aromu.

,, I;,,Subota im je bila ispunjena od jutra do mraka. Poš-li su u kupovinu u Quebradu, ulicu s najljepšim duæa-nima, a zatim su otišli na meksièki ruèak u restoranCoyv,ca 22. - Pretpostavljam da æeš mi reæi da je i ovo

,francuski restoran.

! - Ne, ovo je ono pravo, gringo.- ~to je gringo?

a, ; - To si ti, amigo.i' Prošli su pokraj zgrade igrališta za jai alai, nedale-i, ko od Plaze Caleta, i Joshua ugleda velike panoe koji

su reklamirali tu i ru.,o,

Stajao je pred njima razrogaèenih oèiju, i Jenniferga upita: - Hoæeš li gledati jai alai?

C; Joshua potvrdi glavom. - Ako nije preskupo. Ako, potrošimo ~av novac, neæemo se moæi vratiti kuæi.';~' w

- Mislim da æemo nekako i2gurati.Ušli su u zgradu i gledali utakmicu dviju momèadi.Dala je Joshui sit'niša da se kladi, i njegova je momèadpobijedila.- Zar ne bismo još pogledali skakaèe sa stijena,

: mama? - reèe Joshua kad je Jennifer predložila da sevrate u hotel.

' Direktor hotela ih je spomenuo tog jutra.;~~ - Ne bi li se radije odmarao, Joshua?- Pa, dobro, ako si ti preumorna. Uvijek zaborav-ljam tvoje godine.To joj je i trebalo. - Moje godine nisu važne. -Jennifer se obrati gospodi Mackey. - Možete li još?- Naravno - prostenje gospoc~a Mackey.Skakaèka predstava održavala se na klisuri La Qu-ebrada. Jennifer, Joshua i gospoc~a Mackey stajali su naplatformi za gledaoce i promatrali kako se skakaèi supaljenim bakljama u ruci sunovraæuju pedeset metarau usku uvalu obrubljenu stijenama podešavajuæi tre-nutak skoka prema nadolasku velikih valova. I najma-nja pogreška u proraèunu znaèila je trenutaènu smrt.Kad je predstava završila, prišao im je djeèak da po-kupi priloge za skakaèe.- Un peso, por favor.Jennifer mu pruži pet pesosa.Te je noæi sanjala skakaèe.Turistièki kompleks Las Brisas imao je vlastitu pla-žu, La Concha, i u nedjelju rano ujutro Jennifer, Joshuai gospoc~a Mackey odvezli su se na nju u džipu s ružièas-tim krovom, kakve je hotel davao svojim gostima. Vrije-me je bilo savršeno. Luka je nalikovala na blistavo plavoplatno, naèièkano gliserima i jedrilicama.Joshua je stajao na rubu terase i promatrao skijašena vodi kako jure mimo njih.- Jesi li znala da je skijanje na vodi izumljeno uAcapulcu, mama?

- Nisam. Gdje si to èuo?- Proèitao sam to u nekoj knjizi, a možda i izmis-lio.- Prije bih rekla da si izmislio.- Znaèi da ne mogu iæi skijati?- Ti su gliseri prilièno brzi. Ne bojiš li se?Joshua se zagleda u skijaše koji su klizili po vodi.- Onaj mi je èovjek rekao: »Poslat æu te kuæi, k Isu-su.« A tada mi je ruku probio èavlom.Dotada nije ni jednom spomenuo užasni doživljaj.342 ~ 343Jennifer klekne i zagrli sina. - Zašto ti je to palo napamet, Joshua?Slegnuo je ramenima. - Ne znam. Valjda zato štoje Isus hodao po vodi, a i tu svi hodaju po vodi. - Za-pazio je zaprepaštenje na majèinom licu. - Oprosta,mama. Zaista ne razmišljam mnogo o tome, èasna rijeè.Æ`.vrsto ga je zagrlila. - Ništa, ništa, mili. Naravnoda možeš iæi skijati. Idemo najprije ruèati.Restoran na plaži La Concha bio je opremljen stolo-vima od kovanog željeza s ružièastim stolnjacima i ru-žièasto-bijelim prugastim suncobranima. Svatko je uzi-mao hranu po želji s dugog stola, koji je bio pretrpannevjerojatnim izborom jela: svježi jastozi, rakovice i lo-sos, hladna i topla peèenja; razne salate, sirovo i kuhano' ' povræe svih vrsta, sirevi i voæe. Na zasebnom stolu sta-jali su svježi kolaèi. Promatrale su Joshuu kako tri putapuni i prazni tanjur prije nego što se zadovoljan naslo-nio na stolici.- Ovo je vrlo dobar restoran - izjavi on. - Baš mebriga kakva je to hrana. - Ustao je. - Idem pogledatijj' za skijanje.jl.. Gospoda Mackey je jedva dotaknula jelo.- Zar vam nije dobro? - upita Jennifer. - Nisteništa pojeli otkako smo stigli.1 Gospoða Mackey joj se primakne i zloslutno pro-šapta: - Bojim se Montezumine osvete.- Mislim da u ovakvom restoranu ne morate o to-' me brinuti.- Ne volim strana jela - promrsi gospoda Mackey.Joshua dotrèi do stola. - Našao sam èamac. Moguli sada iæi, mama?! - Neæeš li malo prièekati?- A zašto?- Joshua, potonut æeš od sve one ~ hrane što si jepojeo.s - Doc~i i vidjet æeš da neæu.Dok ih je gospoda Mackey promatrala s obale, Jen-'' nifer i Joshua su se popeli na gliser, i Joshua je poèeouèiti skijati. Prvih pet minuta stalno je padao, a na-kon toga proskijao kao da se rodio na skijama. Nije m~trebalo dugo ni da nauèi trikove na jednoj skiji, a danje okrunio skijajuæi na petama bez skija.Ostatak poslijepodneva proveli su ljenèareæi na pi--jesku i kupajuæi se.Dok su se džipom vraæali u Las Brisas, Joshua se pri--

vio uz Jennifer. - Znaš što, mama? Mislim da je ovo~vjerojatno bio najljepši dan u mom životu.Mislima joj preletješe Michaelove rijeèi: Htio bihvam reæi da je ovo bila najljepša noæ u mo~n životu.U ponedjeljak ujutro Jennifer se spremila da ode nakongres. Odjenula je lepršavu, tamnozelenu suknju ibluzu izvezenu velikim crvenim ružama koja joj je os-tavljala gola ramena i isticala njihovu preplanulost. Po-gledala se u ogledalu i bila je zadovoljna svojim izgle-dom. Iako ju je njen sin vjerojatno smatrao starom, Jen-nifer je znala da nalikuje na Joshuinu prekrasnu tri-desetèetverogodišnju sestru. Nasmijala se i zakljuèila daje ovaj odmor bio jedna od njenih boljih zamisli.- Moram sada na posao - rekla je gospoði Mackey..- Pazite na Joshuu. Neka ne bude previše na suncu.Golemi kongresni centar obuhvaæao je skupinu odpet zgrada koje su bile spojene natkrivenim terasama.Centar je okruživalo trideset i pet jutara bujnog zele-nila. Brižljivo njegovani travnjaci bili su naèièkani ki-povima iz pretkonkvistadorskog razdoblja.Kongres Udruženja amerièkih odvjetnika održavaose u glavnoj dvorani - Teotihuacan - koja je moglaprimiti sedam i pol tisuæa ljudi. Pošla je do stola za re-gistraciju, prijavila se i ušla u prostranu dvoranu. Bilaje krcata. Zapazila je u mnoštvu desetke prijatelja i po-znanika. Gotovo su svi zamijenili konzervativna odijelai haljine šarenim sportskim košuljama i hlaèama. Kao dasu na odmoru. Evo dobrog razloga, pomisli Jennifer, icpridog održavanju kongresa u mjest~, kao što je AcapuL-co, a ne u Chicagu i Detroitu. Ovdje su svi mogli ski-344 ~ 345nuti krute ovratnike i tamne kravate i prepustiti se trop-skom suncu.Dali su joj na ulazu program, ali se upustila u raz-govor s nekim prijateljima pa ga nije ni pogledala.Iz zvuènika se oglasi dubok glas. - Pažnja, molim!Molimo vas da sjednete! Pažnja, molim! Htjeli bismozapoèeti ! Izvolite sjesti !Skupine se polako poèeše osipati kad su sudionicistali tražiti mjesto. Jennifer podigne glavu i spazi da sena platformu popelo šest muškaraca.U sredini je bio Adam Warner.Sjedila je kao ukopana dok je Adam prilazio stoliciuz mikrofon i sjeo. Osjeæala je kako joj srce lupa. Po-sljednji put vidjela je Adama kad su ruèali u malomtalijanskom restoranu, onog dana kad joj je rekao daje Mary Beth u drugom stanju.Da se prepustila trenutaènom porivu, bila bi odmahpobjegla. Nije imala ni pojma da æe Adam biti ovdje i~ije mogla podnijeti pomisao da bi ga mogla sresti. Uh-' , vatio ju je panièan strah: Adam i njegov sin u istom gra-iII' ' du! Znala je da se mora brzo izvuæi.Veæ je napola ustala da ode kad je predsjedavajuæij', ' objavio: - Poèet æemo èim svi sjednu.Ljudi oko nje poèeli su sjedati, i znala je da æe samo

i, upasti u oèi ostane li stajati. Stoga je sjela odluèivši dase izvuèe èim joj se pruži prilika.,;, . - Neobièno nam je drago što kao poèasnog govorni-ka možemo pozdraviti jednog od kandidata za predsjed-,i, nika Sjedinjenih Država - reèe predsjedavajuæi. - Onje èlan Njujorške odvjetnièke komore i jedan od najis-taknutijih èlanova Senata Sjedinjenih Država. Ponosan;' i sam što mogu najaviti senatora Adarn,n Warnera.Jennifer je promairaia Adama kako se diže popraæensrdaènim pljeskom. Prišao je mikrofonu i zagledao se u, dvoranu. - Hvala vam, gospodine predsjednièe, hvala,dame i gospodo.Glas mu je bio dubok i zvuèan, i odzvanjao je goto-vo hipnotièkim autoritetom. U dvorani je vladala potpu-i! na tišina.@' - Sastali smo se ovdje iz mnogo razloga. - Trenu-v tak je zastao. - Neki se rado kupaju, a neki rado ro-ne . . . - Dvoranom se razliježe smijeh. - No, glavnirazlog zbog kojeg smo ovdje jeste razmjena misli i is-kustava, i razgovor o novim koncepcijama. Koliko mi jepoznato, odvjetnike nisu nikad toliko napadali kolikodanas. Èak je i predsjednik Vrhovnog suda SjedinjenihDržava oštro kriti.zirao našu profesiju.Neobièno joj se svidjelo što je upotrijebio rijeè našupoistovjeæujuæi se s ostalima. Prepustila se zvuku nje-govog glasa, sretna što ga može gledati, pratiti njegovekretnje, slušati njegov glas. U jednom trenutku zastaoje i prstima prošao kroz kosu, i Jennifer osjeti oštru bol.Bila je to Joshuina gesta. Adamov sin bio je samo neko-liko kilometara daleko, a Adam to nikada neæe saz-nati.Adamov glas postajao je sve glasniji, sve uvjerljiviji.- Neki od vas bave se kriviènim sluèajevima. Morampriznati da sam to uvijek smatrao najuzbudljivijom gra-nom naše struke. U takvim sluèajevima èestu se radi oživotu i smrti. To je vrlo èasno zanimanje, i svi se mo-žemo njime ponositi. Mec~utim - glas mu je poprimioopor ton - ima medu njima ljudi - Jennifer nije pro-maklo kako se Adam distancira promjenom zamjenice- koji su osramotili zakletvu što su je položili. Ameriè-ki pravni sistem temelji se na neotuc~ivom pravu svakoggradanina na nepristrano sudenje. No, kad se zakonuizruguju, kad neki odvjetnici ulažu vrijeme, energ'iju,domišljatost i vještinu u pronalaženje naèina kojima æeprkositi tom zakonu i zavesti pravdu, mislim da je došlovrijeme da se nešto uèini. - Nitko nije skidao pogledas Adama, koji je stajao na govornici plamteæih oèiju. -Dame i gospodo, spominjem to iz osobnog iskustva, izgnjeva zbog nekih pojava što ih vidim. Upravo samna èelu senatske komisije koja istražuje organiziranikriminal u Sjedinjenim Državama. Napore moje komi-sije stalno osujeæuju i ometaju ljudi koji se smatrajumoænijima od najviših pravosudnih tijela naše zemlje.Tmao sam prilike vidjeti suce zavedene na krivokletstvo,obitelji svjedoka u stalnom strahu zbog prijetnji, ne-stanak kljuènih svjedoka. Organizirani kriminal u na-

šoj zemlji je smrtonosni udav koji guši našu privredu,guta naše sudove, prijeti našim životima. Velika veæina346 ( 347naših odvjetnika su èasni ljudi koji obavljaju èastan po-sao, no htio bih upozoriti onu malu manjinu koja mislida je njen zakon iznad našeg zakona: Ozbiljno griješite iispaštat æete za tu grešku. Hvala.Sjeo je popraæen burnim aplauzom. Na kraju su sviustali i ispratili ga klicanjem. I Jennifer je stajala plješ-æuæi, ali su njene misli bile zaokupljene Adamovim pos-ljednjim rijeèima. Cinilo joj se da se obraæa izravnonjoj. Jennifer se okrene i uputi prema izlazu gurajuæise kroz mnoštvo.Kad je stigla do vrata, pozdravio ju je meksièki od-vjetnik s kojim je suraðivala prije godinu dama.Kavalirski joj je poljubio ruku i rekao: - Poèašæenismo što ste ponovno posjetili našu zemlju, Jennifer. Mo-rate danas sa mnom na veèeru.Jennifer i Joshua su te veèeri namjeravali poæi u Ma-riju Elenu da gledaju meksièke plesove. - Oprostite,Luis. Zauzeta sam.Razabrala je razoèaranje u njegovim velikim, vlaž-nim oèima. - Onda sutra?Prije nego što je Jennifer uspjela odgovoriti, stvo-rio se uz nju pomoænik okružnog javnog tizžioca iz NewYorka.- Zdravo - pozdravi je on. - Ipak si odluèila dase malo pridružiš puku, ha? Kako bi bilo da danas za-jedno veèeramo? Pronašao sam fantastaèan meksièki dis-ko-klub, zove se Nepentha, sa staklenim podom osvi-jetljenim odozdo i ogledalom na stropu.- Zvuèi èarobno, hvala ti, ali veèeras sam zauzeta.Nekoliko trenutaka kasnije Jennifer su okružili ad-vokati iz cijele zemlje s kojima je sura8ivala i s koji-ma se sukobljavala na sudu. Bila je poznata liènost i svisu htjeli s njom razgovarati. Uspjela se osloboditi teknakon pola sata. Požurila je prema predvorju i kre-nula k izlazu. U susret joj je dolazio Adam okružen re-porterima i agentima tajne službe. Ustuknula je, ali biloje prekasno. Adam ju je veæ opazio.- Jennifer!Na trenutak se gotovo htjela pretvarati da ga nijeèula, aTi nije ga mogla dovesti u neugodan položaj pred348ostalima. .'Va brzinu æu ga pozdraviti i produžiti svojimpatcrn, odluèi.Promatrala je Adama kako joj se približava i govorinovinarima: - To bi bilo sve, dame i gospodo.Trenutak kasnije Adam je veæ doticao njenu ruku,gledao joj u oèi kao da se nikad nisu ni rastali. Stajalisu u predvorju, okruženi Ijudima, a ipak im se èinilo dasu posve sami. Nije imala ni pojma koliko su tako stajalii gledali se.- Mislim . . . mislim da bi bilo najbolje da nešto po-pijemo - oglasi se napokon Adam.- Bilo bi pametnije kad ne bismo. - Morala se iz-

gubiti odavde.Adam strese glavom. - Prigovor se ne usvaja.Uhvatio ju je za ruku i poveo u krcati bar. Našli sustol u stražnjem dijelu.- Nazivao sam te i pisao ti - reèe Adam. - Niti simi telefonirala, niti odgovarala na pisma.Promatrao ju je dok su mu iz pogleda navirala pi-tanja. - U mislima si mi svakog dana. Zašto si nestala?- To je dio moje madionièarske predstave - odgo-vori nehajno Jennifer.Prišao im je konobar. Adam se obrati Jennifer. -Što bi popila?- Ništa. Zaista moram iæi, Adame.- Ne možeš sada otiæi. Slavimo godišnjicu revolu-cije.- Njihove ili naše?- Nije važno. - Obratio se konobaru. - Dvije..margarite«.- Ne. Ja . . . - Dobro, pomisli, jedno piæe. - Meniduplu - reèe Jennifer lakoumno.Konobar kimne i ode.- Stalno èitam o tebi - reèe Jennifer. - Ponosimse tobom, Adame.- Hvala. - Oklijevao je. .- I ja èitam o tebi.- Ali se ne ponosiš - odgovori mu Jennifer istimtonom.- Cini se da imaš mnogo klijenata iz mafije.U njoj se probudi oprez. - Mislila sam da si završiopredavanje.349- Ovo nije predavanje, Jennifer. Zabrinut sam zatebe. Moja komisija goni Mikea Morettija i mi æemo gauhvatiti.Jennifer se obazre barom koji je vrvio od pravnika.- Zaboga, Adame, ne bismo smjeli o tome razgovarati,bar ne ovdje.- A gdje onda?- Nigdje. Michael Moretti je moj klijent. Ne mogu stobom raspravljati o njemu.- Htio bih s tobom razgovarati. Gdje?Ona odmahne glavom. - Veæ sam ti rekla da . . .- Moram razgovarati o nama.- NMi« više ne postojimo. - Jennifer se stane di-zati.Adam je uhvati za ruku. - Ne idi, molim te. Nemogu te pustiti da odeš. Još ne.Jennifer nevoljko sjedne.Adamov pogled bio je prikovan za njeno lice. - Mis-liš li katkada na mene?Jennifer ga pogleda ne znajuæi da li da se nasmijeili da zaplaèe. Da li ikada misli na njega! Ta živio je unjenom domu. Ljubila ga je svakodnevno za dobro jut-ro, pripremala mu doruèak, odlazila s njim na jedrenje,obožavala ga. - Da -.. napokon odgovori Jennifer. -Mislim na tebe.- Drago mi je. Jesi li sretn~?

- Naravno. - Znala je da je to rekla prebrzo. Na-stojala je pridati svom glasu ležerniji ton. - Moja kan-celarija radi uspješno, izvrsno zaraðujem, mnogo putu-jem, vic~am mnogo privlaènih muškaraca. Kako tvojažena?- Dobro. - Glas mu je bio tih.- A kæerka?On kimne glavom, i na licu mu se raz~birao ponos.- Samantha je divna. Samo što prebrzo raste.Ona æe biti Joshuinih godina.- Nisi se udala?- Nisam.Neko vrijeme su šutjeli. Pokušala je nešto reæi, alije predugo oklijevala. Bilo je prekasno. Adam joj jepogledao u oèi i odmah u njima sve proèitao.350Obuhvatio joj je ruku. - Oh, Jennifer. Mila moja.Jennifer osjeti kako joj krv navire u obraze. Od sa-mog poèetka znala je da je strahovito pogriješila.- Moram iæi, Adame. Imam sastanak.- Otkaži ga - navaljivao je.- Oprosti. Ne mogu. - Htjela je što prije otiæi odav-de, pokupiti sina i pobjeæi kuæi.- Trebalo bi da se vratim u Washington poslijepod-nevnim avionom. No, mogu i ostati ako æemo se veèe-ras vidjeti.- Ne. Ne!- Jennifer, ne mogu te pustiti da ponovo odeš. Neovako. Moramo razgovarati. Bar veèeraj sa mnom.Sve joj je èvršæe stiskao ruku. Ona ga pogleda bo-reæi se svom snagom protiv njega, ali osjeti da joj otporslabi.- Molim te, Adame - zakljinjala ga je. - Ne smi-ju nas vidjeti zajedno. Ako goniš Michaela Morettija . . .- To nema nikakve veze s Morettijem. Jedan mojprijatelj ponudio mi je svoj èamac. Zove se PalomaBlanca. Na privezu je u luèici Yacht Cluba. U osamsati.- Neæu doæi.- Ja hoæu. Èekat æu te u osam sati.S druge strane, u krcatom baru, Nick Vito sjedio jes dvije meksièke puttane što mu ih je pribav~o jedanprijatelj. Obje su bile lijepe, sirove i maloljetne - bašonakv~e kakve su se svidale Vitu. Prijatelj mu je obeæaoda æe biti nešto posebno i imao je pravo. Trljale su seo njega šapæuæi mu u uho uzbudljiva obeæanja, ali NickVito ih nije slušao. Zurio je u drugi kraj bara, premastolu za kojim su sjedili Jennifer Parker i Adam War-ner.- Zašto ne odemo u tvoju sobu, querido? - pred-loži jedna od djevojaka.Nick Vito došao je u iskušenje da priðe Jennifer ineznancu s kojim je sjedila i da je pozdravi, ali obje sudjevojke spustile ruke mec~u njegove noge i stale gagladiti. Uh, kakav li æe to biti Hsendviè«!- Dobro, hajdemo gore - reèe Nick Vito.

35145.Paloma Blanca bila je prekrasna bijela jedrilica smotorom. Svjetlucala je na mjeseèini. Jennifer joj sepolako približila okreæuæi se kako bi se uvjerila da j~nitko ne prati. Adam joj je rekao da æe pobjeæi agenti-ma službe sigurnosti i to mu je po svoj prilici pošlo zarukom. Nakon što je Jennifer smjestila Joshuu i gospoduMackey u Mariju Elenu, uzela je taksi i rekla vozaèuda stane dva bloka ispred pristaništa.Jennifer je veæ bila nekoliko puta podigla slušalicuda javi Adamu kako neæe doæi na sastanak. Poèela mu jepisati i poruku, a zatim je rastrgala. Od trenutka kad jeostavila Adama u baru, bila je na muci što da uèini.Razmišljala je o svim moguæim razlozima zbog kojih serie bi smjela sastati s Adamom. Od toga nije bilo ni-kakve koristi, a moglo je biti i te kakve štete. Mogla jeugroziti Adamovu karijeru. Bio je na vrhuncu popular-nosti, idealist u doba cinizma, nada svoje zemlje u bu-duænost. Bio je ljubimac mas-medija, ali ista štampakoja je pridonijela stvaranju imagea o njemu samo æeèekati da ga gurne u ponor ako iznevjeri taj isti image.I tako je Jennifer odluèila da ne ode na sastanak sAdamom. Bila je sada druga žena, živjela je drukèijimživotom i pripadala Michaelu . . .Cekao ju je na mostiæu za ulazak u jedrilicu.- Tako sam se bojao da neæeš doèi - reèe on.Zagrlili su se i poljubili.- A što je s posadom, Adame? - upita napokonJennifer.- Otpremio sam ih. Sjeæaš li se još kako se jedri?- Još se sjeæam.Razapeli su jedro i skrenuli tako da dobiju vjetarzdesna, i deset minuta kasnije Palom,ac Blanca je klizilakroz luku prema otvorenom moru. Prvih pola sata bilisu zauzeti navigacijom, ali nije bilo trenutka u kojemoboje nisu bili i te kako svjesni medusobne blizine. Na-petost je sve više rasla, i oboje su znali što æe neizbježnouslijediti.Kad su napokon izišli iz luke i zaplovili Tihim ocea-nom obasjani mjeseèinom, Adam pride Jennifer i za-grli je.Vodili su ljubav na palubi, pod zvijezdama, a blagi isvjež povjetarac hladio im je gola tijela.Prošlost i buduænost su nestale: ostala je samo sadaš-njost, zajednièki trenuci koji su hitro odmicali. Jer Jen-nifer je znala da ova noæ u Adamovom zagrljaju nijepoèetak; bio je to kraj. Nije bilo naèina da se premostesvjetovi što su ih razdvajali. Previše su se udaljili, i po-vratka nije bilo. Ni sada, ni ikada. Uvijek æe imati dioAdama u Joshui, i to æe joj biti dovoljno, morati bitidovoljno.Ova æe joj noæ morati potrajati do kraja života.Ležali su priljubljeni i slušali nježno šaputanje mo-ra oko jedrilice.- Sutra . . . - zausti Adam.

- Nemoj prièati - šapne Jennifer. - Samo me lju-bi, Adame.Prekrila je njegove usne kratkim poljupcima nježnogladeæi prstima snažne, vitke obrise njegovog tijela. Spu-štala je ruke u laganim krugovima sve dok ga nije pro-našla i poèela milovati.- Bože, Jennifer - prošapne Adam, i usne mu sestanu polako spuštati niz njeno golo tijelo.352 ~ ~ G~iev aneela353Iz dnevne sobe èuli su se povišeni, ljutiti glasovi.Oslušnuli su.- Kao da je Colfax popizdic.46.- Taj gologuzac me stalno zlobno gledao. Madocchio,kad ti kažem - žalio se mali Salvatore Fiore - pa samga na kraju morao ucmekati.Nick Vito se nasmije, jer svatko tko je toliko glupda zeza »CvjetiæaH mora imati mozak od slame. NickVito se zabavljao sa Salvatoreom Fioreom i JosephomColellom u kuhinji kuæe na farmi prièajuæi o starimvremenima i èekajuæi da završi sastanak u dnevnoj sobi.Patuljak i div bili su njegovi najbolji prijatelji. Prošlisu zajedno kroz vatru i vodu. Nick Vito ih pogleda isretno pomisli: Oni su mi kao braæa.- Kako tvoj rodak Pete? - upita Nick golemogColellu.- Operirali su ga od raka. Prilièno su ga izrezali, iveæ su ga otpisali, ali æe se izvuæi.- Famo2an je.- Da, Pete je gala kit, samo je imao peh. Bio jerezerva kad su jednom obrac~ivali neku banku, ali nijebio njegov dan, pa su ga èopili oni jebeni pajkani. Dostaje odsjedio. Anðeli su ga htjeli obrlatiti za cinkaroša,ali su se uzalud kilavili.- Pa da. Pete ima stila.- Da. Uvijek je jurio veliku kintu, strahovite maè-ke i strašna kola.Thomas Colfax i Michael Moretti bili su sami u so-bi i raspravljali o velikoj kockarnici koju je Obitelj na-mjeravala izgraditi na Bahamskom otoèju. Michael jezadužio Jennifer za poslovne razgovore.- Ne možeš to uèiniti, Mike - bunio se Colfax. -Ja ih sve tamo poznajem. Ona ne poznaje nikoga. Morašmi dopustiti da ja to obavim. - Znao je da govori pre-glasno, ali se nije mogao svladati.- Prekasno - reèe Michael.- Nemam povjerenja u tu žensku. Nije ga imao niTony.- Tonyja više nema. - Michaelov glas bio je opas-no tih.Thomas Colfax je znao kad se valja povuæi. - Sva-kako, Mike. Kažem ti samo, mislim da je ta djevojkagreška. Pametna je, to priznajem, ali te upozoravam dabismo se zbog nje mogli svi naæi iza rešetaka.Michaela je zapravo zabrinjavao Thomas Colfax.

Warnerova komisija za istraživanje kriminala radila jepunom parom. Kad zgrabe Colfaxa, koliko æe im sestari meæi opirati dok ne propjeva? Znao je o Obitelji vi-še nego što æe Jennifer Parker ikada znati. Colfax je biojedini koji bi ih mogao sve uništiti, i Michael nije imaopovjererlja u njega.- Pošalji je nekamo na neko vri'jeme - nastavi Col-fax. - Samo dok se smiri ta istraga. ~ena je. Ako jestisnu, progovorit æe.Michael ga je promatrao i napokon odluèio. - Uredu, Tome. Možda imaš pravo. Jennifer možda nije opa-sna, no ako, s druge strane, nije sto posto uz nas, zaštoda nepotrebno riskiramo?- Pa drugo ti i ne predlažem, Mike. - Thomas Col-fax ustane s olakšanjem. - Ovo je pametna odluka.- Znam. - Michael se okrene prema kuhinji i pro-dere se: - Nick!Trenutak kasnije pojavi se Nick Vito.354 ~ 2'' 355~Petnaest minuta kasnije limuzina se uputila premaNew Yorku. Nick Vito sjedio je za upravljaèem, a Tho-mas Colfax do njega. ,- Drago mi je što æe Mike skrenuti tu kuèku nasporedni kolosijek - reèe Thomas Colfax.Nick ispod oka pogleda odvjetnika koji nije ništaslutio. - Aha.Thomas Colfax pogleda zlatni ruèni sat marke Ba-ume & Mercier. Bila su tri sata ujutro. Obièno je u todoba veæ odavno bio u krevetu. Bio je to naporan dan,pa je bio umoran. Pomalo starim za ovakve bitke, po-misli.- Dokle æemo se voziti?- Ne daleko - promrmlja Nick.Nick Vito je bio unezvjeren. Ubijanje je bilo dio nje-govog posla, dio u kojem je uživao jer mu je pružaoosjeæaj moæi. Osjeæao se kao bog kad je ubijao; bio jesvemogue. No, ve^eras je bio zabrinut. Nije mu bilojasno zašto mora rnaknuti Thomasa Colfaxa. Colfax jebio con,sigliere, èovjek kojemu su se svi obraæali kad subili u nevolji. Pored i~uma, consigliere je bio najvažniji356èovjek u Organizaciji. Izvukao ga je iz gužve desetakputa.Sranje! pomisli Nick. Colfax je imao pravo. Mikenije smio dopustiti ženi da se plete u njihove poslove.lVluškarci raxmišljaju mozgom, žene mufom. Oh, što biokrenuo Jennifer Parker! Jebo bi je dok ne propišti, aonda...- Pazi! Skreæeš s ceste!- Oprostite. - Nick se brzo vrati na traku.Deponija nije više bila daleko. Nick osjeti kako seznoji pod pazuhom pa ponovno baci pogled na ThomasaColfaxa.Bila bi igrarija likvidirati ga. Kao da uspavljuješ di-jete, ali, bogamu, krivo dijete! Netko je Mikeu prodao

štos. Ovo je grijeh. Kao da ubija svog starog.Da je bar mogao porazgovarati sa Salvatoreom iJoom. Oni bi mu rekli što da uèini.Ugledao je zdesna deponiju. Živci su mu se napelikao i uvijek u takvim situacijama. Pritisnuo je lijevuruku o bok, osjetio kvrgu kratkocjevnog smith & wes-sona kalibra 9,6 i to ga je smirilo.- Da mi se naspavati - zijevne Thomas Colfax.- Aha. - Naspavat æe se, i to dugo.Automobil se približio deponiji. Nick baci pogled uretrovizor, a zatim se zagleda u cestu ispred sebe. Navidiku nije bilo nijednog automobila.Odjednom je pritisnuo koènicu. - Do vraga, èini mise da mi je otišla guma.Zaustavio je automobil, otvorio vrata i izišao nacestu. Izvukao je revolver iz navlake i držao ga uz bok,a tada prišao suvozaèkoj strani i rekao: - Možete li mipomoæi?Colfax otvori vrata i izide. - Nisam baš jako spre-tan kad . . . - Zastao je ugledavši revolver u Nickovojruci. Pokušao je progutati slinu. - ~to . . . što sam uèi-nio, Nick? - Glas mu se lomio. - Što?Isto je pitanje muèilo i Nicka Vita cijele veèeri. Net-ko je pokušavao preæi Mikea. Colfax je bio na njihovojstrani, bio je jedan od njih. Kad je Nickov mladi bratimao problema sa saveznima, Colfax je bio taj koji je357priskoèio u pomoæ i spasio mladiæa. ~ak mu je našao iposao. Njegov sam dužnik, bogamu, pomisli Nick.Spustio je ruku s revolverom. - Tako mi Boga, neznam, gospodine Colfax. Nije u redu.Thomas Colfax ga pogleda i uzdahne. - Uèini onošto moraš, Nick.- Isuse, ne mogu. Vi ste moj consigliere.- Mike æe te ubiti ako me pustiš.Nick je znao da Colfax govori istinu. Michael Moret-ti nije bio èovjek koji je trpio neposlušnost. Nick sesjeti Tommyja Angela. Angelo je bio vozaè prilikompljaèke krzna. Michael mu je naredio da automobil od-veze na groblje automobila, l~oje je bilo vlasništvo Obi-telji, i da ga tamo dade zgnjeèiti u stroju za sabijanje.Tommyju se žurilo na spoj, pa je ostavio auto na ulicinegdje u East Sideu gdje su ga pronašli policajci. Sli-jedeæeg dana Angelo je nestao, i prièalo se da su mu ti-jelo strpali u prtljažnik starog chevroleta i sprešali ga.Nitko nije mogao prevariti Michaela Morettija i ostatiživ. No ima naèina, pomisli Nick.- Mike ne mora ništa znati - reèe Nick. Njegovobièno spori mozak radio je brzo i neuobièajenom br-zinom. - Slušajte, treba samo da zbrišete iz zemlje.Reæi æu Mikeu da sam vas ukopao u smeæe, pa vas nikadneæe pronaæi. Možete se sakriti u Južnoj Americi ili neg-dje drugdje. Valjda ste negdje spremili nekakvu lovu.Colfax se trudio da glasom ne oda iznenadnu nadu.- Imam dosta novaca, Nick. Dat æu ti što god . . .Nick žestoko strese glavom. - Ne radim t'o za novac.

Radim to zato - kako da to izrazi rijeèima? - zatošto vas poštujem. Jedino me morate zaštititi. Možete liuhvatiti jut'arnji avion za Južnu Ameriku?- Nema problema, Nick - reèe Colfax. - Samo meodvezi do kuæe. Tamo mi je pasoš.Dva sata kasnije Thomas Colfax je sjedio u mlažnja-ku kompanije Eastern Airiines. Njegovo je odredište bi-lo Washington, D. C.47.Bio je to njihov posljednji dan u Acapulcu. Jutro jebilo savršeno, i palme su treperile na toplom povje-tarcu. Plaža u La Conchi bila je krcata turistima koji suupijali sunce prije povratka u koloteèinu svakodnevnogživota.Joshua je u kupaæim gaæicama dotrèao do stola za ko-jim su doruèkovali; njegovo malo mišiæavo tijelo biloje preplanulo od sunca. Gospoda Mickey je klipsala zanjim.- Prošlo je veæ dosta vremena za probavu, mama -reèe Joshua. - Mogu li sada na skijanje?- Joshua, pa tek si jeo.- Imam vrlo dobar metabolizam - objasni on oz-biljno. - Brzo probavljam hranu.- Dobro - nasmije se Jennifer. - Dobru zabavu.- Hvala. Dodi me gledati.Jenrufer je promatrala Joshuu kako juri pristaniš-tem do glisera koji ga je èekao. Vidjela je kako se ozbilj-no dogovara s vozaèem, a zatim su se obojica okrenuliprema Jennifer. Dala je znak da je sve u redu, pa jevozaè kimnuo glavom, a Joshua stao namještati skijeza vodu.Motorni èamac je zabrektao i Jennifer podigne gla-vu da vidi kako se Joshua izdiže na skijama.358 ~ 359- On je roðeni sportaš, zar ne? - reèe ponosno gos-poða Mackey.U tom trenutku Joshua se okrene da mahne Jenni-fer, pa izgubi ravnotežu i padne na drvene stupove. Jen-nifer skoèi i potrèi prema pristaništu. Trenutak kas-nije ugledala je Joshuinu glavu kako izranja na povr-šinu vode. Pogledao ju je i nasmijao se.Srce joj je užurbano lupalo, dok je gledala kakoJoshua ponovo namješta skije. èamac je kružio i po-novo krenuo naprijed, pa ubrzao da povuèe Joshuu napovršinu. Još se jednom okrenuo da mahne Jennifer, azatim je veæ jurio na valovima. Stajala je i gledala ga.Srce joj je još snažno lupalo od straha. Da mu se ne-što dogodilo . . . Pitala se da li i druge majke toliko vole' '.;; , svoju djecu, iako joj se to èinilo nemoguæim. Umrla bi~',!I~,'~, za Joshuu, ubila za njega. 1 ubila sam za njega, po-~~'~ , misli, rukom Michaeba Morettija.~~,,:;, I, - Taj pad je mogao gadno završiti - reèe gospoða' Mackey.- Hvala bogu da, nije.Joshua je skijao jedan sat. Kad se gliser penovno po-' javio pred molom, pustio je uže za vuèenje i elegantuo

doskijao na pijesak.Uzbuðeno je pritrèao Jennifer. - Trebala si vidjetinesreæu, mama. Nevjerojatno! Velika jedrilica se pre-vrnula, pa smo stali i spasili im život.- Divno sine. Koliko si života spasio?- Bilo ih je šestoro.- I izvukao si ih iz vode?Oklijevao je. - Pa . . . nismo ih baš izvukli iz vode.Sjedili su na boku jedrilice. Ali bi vjerojatno umrli od;,,gladi da nismo naišli.Trudila se da zadrži ozbiljno lice. - Shvaæam. Bašsu imali sreæu što ste naišli, zar ne?- Baš tako.- Jesi li se ozlijedio kad si pao, dragi?- Ma kakvi. - Joshua opipa zatiljak. - Imam ma-lu kvrgu.- Daj da je opipam.- Zašto? Pa znaš kakve su kvrge.Jennifer se sagne i nježno ga pogladi po zatiljku. Os-jetila je pod prstima poveliku oteklinu. - Velika jekao jaje, Joshua.- Nije to ništa.Jennifer ustane. - Bilo bi najbolje da se vratimou hotel.- Zar ne možemo još malo ostati?- Na žalost, ne možemo. Moramo pakirati. Valjdane želiš propustiti bejzbol u subotu?On uzdahnu. - Ne. Terry Waters samo èeka da za-uzme moje mjesto.- Ne moraš se bojati. Baca lopticu kao ženska.Joshua samozadovoljno kimne glavom. - Baš takobaca, zar ne?Kad su se vratili u Las Brisas, Jennifer je telefoni-rala direktoru i zamolila ga da joj u sobu pošalje li-jeènika. Stigao je nakon trideset minuta, krupan Meksi-kanac srednjih godina u staromodnom bijelom odijelu.Jennifer ga uvede u bungalov.- ~ime vas mogu uslužiti? - upita dr Raul Men-doza.- Moj sin je jutros pao. Ima ružnu oteklinu na gla-vi. Htjela bih da provjerite je li sve u redu.Jennifer ga odvede u Joshuinu sobu. Spremao jestvari u kovèeg.- Joshua, ovo je doktor Mendoza.Joshua podigne glavu i upita: - Je li netko bo-lest'an?- Ne, nitko nije bolestan, djeèaèe. Htjela sam samoda ti doktor pregleda glavu.- Zaboga, mama! ~to je s mojom glavom".- Ništa. Samo æu se bolje osjeæati ako te doktorMendoza pregleda. Udovolji mi toj želji, hoæeš ii?- Žene! - reèe Joshua i sumnjièavo pogleda dok-tora Mendozu. - Valjda mi neæete zabiti nikakvu injek-ciju?- Ne, mladiæu, ja sam vrlo bezbolan doktor.

- Takve baš volim.- Sjedni, molim te.360 ~ 361

Joshua sjedne na rub kreveta i doktor Mendoza pri-jede prstima po djeèakovoj glavi. Trgnuo se od boli,ali nije ispustio ni glasa. Lijeènik otvori torbu i izvadi

oftalmoskop. - Otvori širom oèi, molim te.Joshua ga posluša. Dr Mendoza je gledao kroz in-strument.- Vidite li tamo unutra gole plesaèice?- Joshua!

;;" - Samo pitam.

Dr Mendoza pregleda Joshui i drugo oko. - Zdrav#: si kao riba. Tako se kaže, ne? - Ustao je i zatvorio li-

jeènièku torbu. - Stavio bih mu na to malo leda -reèe Jennifer. - Sutra æe mu biti dobro.Kao da joj je težak teret pao sa srca. - Hvala vam

i; , - reèe Jennifer.' - Raèun æu ostaviti kod hotelskog blagajnika, se-' ' njora. Do vi8enja, mladiæu.

- Do videnja, doktore Mendoza.~,~ '

Kad je doktor otišao, Joshua se obrati majci. - Si-:r Ij -gurno voliš bacati novac, mama.

- Znam. Volim ga bacati na stvari kao što su hra-na, tvoje zdravlje . .

' , - Ja sam najzdraviji muškarac u cijEloj ekipi.- Takav i ostani.

, - Obeæavam - zacereka se Joshua.U šest sati ukrcali su se u avion za New York istigli u Sands Point kasno u noæi. Joshua je cijelimputem spavao.

48.Soba je bila puna sablasti. Adam je sjedio u radnojsobi pripremajuæi važan govor za predsjednièku kam-panju na televiziji, ali se nije mogao koncentrirati. Mis-li su mu bile potpuno zaokupljene Jennifer. Otkako sevratio iz Acapulca, nije mogao ni na što drugo misliti.Susret s njom samo mu je potvrdio ono što je znao odpoèetka. Krivo je odabrao. Nije se smio odreæi Jennifer.Ponovni susret samo ga je podsjetio na sve ono što jeimao i odbacio, i ta mu je pomisao bila nepodnošljiva.Našao se u nemoguæoj, bezizglednoj situaciji.Netko je pokucao na vrata, i Chuck Morrison, glavniAdamov pomoænik, uðe u sobu s kasetom u ruci. - Mo-žemo li minutu porazgovarati, Adame?- Ne možemo li s time prièekati, Chuck? Baš samzaokupljen . . .- Mislim da ne možemo. - Chuck je bio uzbuc~en.- U redu. Gdje gori?Chuck Morrison pride pisaæem stolu. - Upravo samprimio telefonsku poruku. Možda je to neki ludak, aliako nije, sjeæat æemo se ovog trenutka dok smo živi.Poslušaj.

Stavio je kasetu u kasetofon na Adamovom stolu,pa pritisnuo taster.Knko ste ono rekli da se zovete?362 ~ 363Nije važno. Neæu ni s kim raxgovarati osim sa sena-

torom Warnerom.Senator je zauzet. Zašto mu ne ostavite poruku, a jaæu se pobrinuti . . .Ne! Slušajte. Ovo je vrlo važno. Recite senatoruWarneru da mu mogu predati Micha,ela Morettija. Ris-kiram život s ovim pozivom. Samo to poruèite senatoruWarneru.Dobro. Gdje ste sada?

i` U motelu Capitol u Trideset drugoj ulici. Soba;; èetrnaest. Recite mu da ne dolazi prije mraka i neka

pripazi da ga nitko ne slijedi. Znam da ovo snimate. Akoreproducirate tu vrpcu bilo kome osim njemv, ja samgotov.

~_ ~ Zaèulo se ~klik·~, i snimka je bila gotova.i-'i ' - ~to misliš - u ita Chuck Morrison.»t; ,, p~.!~ Adam se namršti. - Ovaj grad vrvi od nastranog, svijeta. S druge strane, taj naš momak svakako zna~ ' koji æe mamac upotrijebiti, zar ne? Moj bože, Michael~~ Moretti!~II ~' Te je veèeri, u deset sati, Adam Warner (u pratnjièetvorice agenata tajne policije) oprezno pokucao nai ' vrata sobe 14 u motelu Capitol. Vrata su se jedva od-škrinula.; ~im je Adam ugledao lice èovjeka u sobi, okrenuo sepratiocima. - Ostanit'e vani. Ne puštajte nikoga dapriðe.Vrata se otvoriše širom, i Adam ude u sobu.- Dobro veèe, senatore Warnere." ' - Dobro veèe, gospodine Colfax.F ; Odmjeravali su se.! ~' Thomas Colfax se postarao otkako ga je Adam po-sljednji put vidio, ali zapazio je još jednu, gotovo ne-; 'i odrectenu promjenu. C~djednom je sve shvatio. Bio je tostrah. Thomas Colfax :;e bojao. Uvijek je bio samosvje-stan, gotovo arogantan, ali te je samosvjesnosti sada ne-stalo.- Hvala vam što ste došli, senatore. - Colfaxovglas bio je napet i nervozan.- èujem da želite razgovarati sa mnom o M~cha-elu Morettiju.- Mogu vam ga servirati na tanjuru.- Vi ste Morettijev odvjetnik. Zašto biste to uèi-nili?- Imam razloga.- Ako se nagodimo, što tražite zauzvrat?- Prvo, potpuni imunitet. Drugo, želim otiæi u ino-zemstvo. Trebat æu pasoš i dokumente - novi iden-

titet.Znaèi, Michael Moretti je osudio Thomasa Colfaxa nasmrt. To je bilo jedino objašnjenje. Adam je jedva vje-rovao svojim ušima. Bolja mu se šansa nije mogla uka-zati ni u snu.- Ako ishodim imunitet - reèe Adam - iako vamjoš ništa ne obeæavam, zahtijevat æu od vas potpuni is-kaz pred sudom. To vam je valjda jasno? Ne smijeteništa zatajiti.- I neæu.- Zna li Moretti gdje ste sada?- Misli da sam mrtav. - Thomas Colfax se ner-voznc nasmiješi. - Pronade li me, gotov sam.- Neæe vas pronaæi. Neæe, ako se nagodimo.- Predajem život u vaše ruke, senatore.- Da budem iskren - reèe Adam - fuæka mi seza vas. Hoæu Morettija. Sada æemo utvrditi osnovna pra-vila. Ako se sporazumimo, osigurat æemo vam svu za-štitu koju vam vlada može dati. Budem li zadovoljan svašim iskazom, priskrbit æemo vam dovoljno novaca zaživot u zemlji koju odaberete pod lažnim identitetom.Zauzvrat æete morati pristati na slijedeæe: Hoæu potpuniskaz u vezi s Morettijevim djelatnostima. Morat æetesvjedoèiti pred velikom porotom, a kad izvedemo Mo-rettija pred sud, morat æete svjedoèiti za vladu. SlažeteLi se?Thomas Colfax okrene glavu. - Tony Granelli se za-cijelo prevræe u grobu - reèe napokon. - Što se to do-gaða s ljudima? Sa èašæu?Adam mu nije odgovorio. Pred njim je stajao èovjekkoji je izigrao zakon stotinu puta, koji je izvlaèio plaæe-364 ~ 365~[f "I9"~~~ .~a,~~Ii~~'11 ', ~~,,.ne ubojice, iz zatvora, koji je sudjelovao u planiranjudjelatnosti najopakije zloèinaèke organizacije što ju jesvijet ikada vidio. A sada pita što se dogaða sa èašæu.Thomas Colfax se okrene prema Adamu: - Prista-jem. Gelim to pismeno s potpisom ministra unutrašnjihposlova.- To æete dobiti. - Adam se obazre trošnom motel-skom sobom. - Hajdemo odavde.- Neæu u hotel. Moretti svagdje ima uši.- Tamo kamo idete, nema.Deset minuta poslije ponoæi vojni kamion i dva džipas vojnicima pomorskodesantne pješadije zaustavili suse nedaleko od sobe 14. Cetiri vojna policajca ušla su usobu; za nekoliko trenutaka su izišli, okruživši ThomasaColfaxa, pa ušli u stražnji dio kamiona. Kolona je kre-

nula od motela s jednim džipom ispred kamiona i s dru-gim iza njega i uputila se u Quantico u Virginiji, tri-deset pet milja južno od Washingtona. Vozeæi najveæombrzinom, kolona od tri vozila je nakon èetrdeset minutastigla u bazu pomorskodesantnih jedinica SjedinjenihDržava u Quanticu.Komandant baze, general-major Roy Wallace, i od-red naoružanih pripadnika pomorskodesantne pješadijeèekali su ih na ulazu.Kad se kolona zaustavila, general Wallace reèe kape-tanu odreda: - Odmah odvedite zatvorenika u vojnizatvor. Nitko ne smije s njim razgovarati.General-major Roy Wallace promatrao je kako kon-voj ulazi u ograðeni logor. Dao bi mjeseènu plaæu zaime èovjeka u kamionu. Zapovijedao je zrakoplovnombazom pomorskodesantnih jedinica, koja se prostirala na310 jutara, i dijelom akademije FBI-a. Bio je to glavnicentar za obuku oficira pomorskodesantnih jedinica Sje-dinjenih Država. Još nikada nije morao primiti civilnogzatvorenika. To se potpuno protivilo propisima.Dva sata ranije nazvao ga je sam kamandant po-morskodesantnih jedinica. - Roy, u bazu ti dolazi je-dan èovjek. Isprazni zatvor i drži ga tamo dok ne do-biješ nova naredenja.366General Wallace pomisli da ga je pogrešno shvatio..- Jeste li rekli isprazniti zatvor, gospodine?- Tako je. Taj èovjek mora biti sam u zatvoru. Nit-ko mu se ne smije približiti. Udvostruèi stražu. Jasno?- Razumijem, gospodine generale.- Još nešto, Roy. Ako se tom èovjeku bilo što dogodidok je pod tvojom paskom, odrat æu te živog.I to je bilo sve.General Wallace je pratio kako se kamion polako-kotrlja prema zatvoru pa se vratio u kancelariju i poz-vao svog adutanta, kapetana Alvina Gilesa.- Što se tièe èovjeka koji ide u zat~or . . - reèe~general Wallace.- Da, gospodine generale?- Naš prvenstveni cilj je njegova sigurnost. Osobnaodaberi stražu. Nitko drugi mu se ne stnije približiti_Nema posjeta, nema pošte, nema paketa. Jasno?-. ~~a gospodine.--. I3t:d: osobno u kuhinji dok mu se pripre:~~ahra;, a.--- ir~a, gospodine generale.- Ako netko pokaže pretjerano zanimanje za nje-ga, odmah me o tome izvijesti. Ima li još pitanja?- Ne, gospodine.- Vrlo dobro, Ale. Prati sve što se dogada. Ako ne-što poc~e naopako, odrat æu te živog.36?,Ili~~ ~~Sx , i.

i ~,;, ':49.Jennifer je u rano jutro probudilo rominjanje kiše,pa je ležala slušajuæi kako kapi udaraju o kuæu.Baci pogled na budilicu. Bilo je vrijeme da ustane.Pola sata kasnije Jennifer side u blagovaonicu da sepridruži Joshui za doruèkom. Nije ga bi-o.Gospoc~a Mackey ude iz kuninje. --- Dobro jutro. gns-poc~o Parker.- Dobro jutro. Gdje je Joshu~ ?- Izgledao mi je tako umorau, pa sam ga pustila daspava malo dulje. Ionako danas ne mora u školu.Jennifer kimne. - Dobro ste se sjetili.Doruèkovala je, pa otišla da se pozdravi s Joshuom.C`,vrsto je spavao.Jennifer sjedne na rub kreveta. - Hej, pospanko,hoæemo li se pozdraviti? - reèe mu nježno.On polako otvori jedno oko. - Svakako, mama. Zdra-vo - reèe pospanim glasom. - Moram li ustati?- Ne. Znaš što? Zašto ne bi danas ljenèario? Ostanikod kuæe i zabavljaj se. Kiša previše pada da bi išao van.Joshua pospano kimne glavom. - Dobro, mama -pa ponovno sklopi oèi i zaspe.Jennifer je provela poslijepodne u sudnici, a kad jezavršila posao i vratila se kuæi, ve~~ jr. prošlo sedamsati. Kiša, koja je sipila cijeli dan, pretvorila se u plju-368sak, i kad se Jennifer dovezla na kolni prilaz, kuæa jeizgledala poput dvorca okruženog sivim, zapjenjenimšancem.Gospoc~a Mackey otvori ulazna vrata i pomogne Jen-nifer skinuti kišnu kabanicu s koje se cijedila voda.Jennifer strese mokru kosu i upita: - Gdje je Jos-hua?- Spava.Jennifer zabrinuto pogleda gospodu Mackey. - Zarcijeli dan spava?- Ne, zaboga. Digao se i motao po kuæi. Pripremilasam mu ruèak, ali kad sam otišla gore po njega, opetje zaspao, pa sam ga pustila da spava.- Shvaæam.Jennifer tiho uðe u .Toshuinu sobu. Spavao je. Jen-nifer se prigne i poljubi ga u èelo. Nije imao tempera-turu; boja lica bila mu je normalna. Opipa mu puls. Sveje bilo u najboljem redu osim njene mašte. Ponovo seprenaglila. Joshua se vjerojatno živahno igrao cijeli dan,pa nije bilo èudo što je umoran. Jennifer tiho izi8e i~sobe i sic~e u prizemlje.- Kako bi bilo da mu napravite nekoliko sendvièa,gospoc~o Mackey? Ostavite mu ih uz krevet. Može ih po-jesti kad se probudi.Jennifer je veèerala za pisaæim stolom èitajuæi ras-pravne spise i pripremajuæi pismene iskaze svjedoka zasutrašnju raspravu. Razmišljala je da li bi telefoniralaMichaelu i javila mu da se vratila, ali se porralo bojalarazgovora s njim neposredno nakon noæi provedene s

Adamom . . . Bio je i suviše pronicljiv. Završila je posaotek nakon ponoæi. Ustala je i protegnula se nastojeæiodagnati ukoèenost u ledima i vratu. Spremila je spiseu diplomat-kovèežiæ, ugasila svjetlo i uputila se na kat.Prošla je kraj Joshuine sobe i zagledala se u nju. Jošje spavao.Sendvièe kraj uzglavlja nije ni taknuo.Kad je iduæeg jutra sišla na doruèak, Joshua ju jeveæ èekao spreman za školu.- Dobro jutro, mama.z4 Gnjev anQela369- Dobro jutro, dragi.- Kako si?- Gala. Baš sam bio umoran. Sigurno od meksièkogsunca.- Sigurno.- Acapulco je zaista lijep. Možemo li otiæi tamo islijedeæih praznika?- Nema razloga da ne oderno. Veseliš li se što po-novo ideš u školu.y' - Odbijam odgovor zato što bi me mogao teretiti.i ,,F,Veèer se veæ bližila, i Jennifer je upravo uzimalapismeni iskaz svjedoka kad se oglasila zujalica inter-a' , fona. Bila je to Cynthia.

- Oprostite što smetam, ali na liniji je neka gos-~~~ ~;r ! poða Stout i . . .lf Joshuina razrednica. - Spoji me.

Jennifer podigne slušalicu. - Halo, gospodo Stout.r , Nešto nije u redu?

- O ne, sve je u redu, gospodo Parker. Nisam vashtjela uznemiravati. Htjela sam vam samo reæi da bi

l . i ; Joshui dobro došlo malo više sna.- Kako to mislite?- Danas je prespavao gotovo sve satove. Spome-

, nule su mi to i gospo8ica Williams i gospoða Toboco., Možda bi mogao nešto ranije leæi.i ! Jennifer se zagleda u slušalicu. - Ja . . . da, svakakn.P olako je spustila slušalicu i okrenula se prema stran-. kama koje su je cijelo vrijeme promatrale.

- ~ao . . . žao mi je - reèe ona. - Oprostite.Istrèala je iz sobe. - Cynt'hia, pronadi Dana. Zamoli

; ~ ga da dovrši posao umjesto mene. Nešto mi je iskrslo.'~' - U re . . . - zausti Cynthia, ali Jennifer je veæ bila,ga ' izišla:

Vozila je kuæi kao luda prekoraèujuæi dopuštenu br-zinu, prolazeæi kroz crvena svjetla, i misli su joj bile

`~= ' zaokupljene predodžbama o strahotama koje su moglet:@t; zadesiti~Joshuu. Vožnji kao da nije bilo kraja, i kad je

u daljini ugledala svoju kuæu, gotovo je oèekivala da æe"

na kolnom prilazu ugledati sijaset bolnièkih i policij-skih kola. Na prilazu nije bilo nièega. Dovezla se do ulaz-nih vrata i pohitala u kuæu.

- Joshua!Bio je u sobi za odmor i gledao bejzbol na televi-ziji.- Zdravo, mama. Uranila si. Da te nisu otpustili?Stajala je na pragu i zurila u njega osjeæajuæi kakojoj tijelom struji bujica olakšanja. Osjeæala se idiotski- Da si samo vidjela posljednji razdjel. Craig Swanje bio fantastièan!- Kako si, sine?- Fantastièno.Jennifer mu opipa èelo. Nije imao ~temperaturu- Siguran si da ti je dobro?- Naravno. Zašto si tako èudna? Zabr~nuta si zbcgneèega? Hoæeš da ozbiljno porazgovaramo?Ona se nasmiješi. - Ne, dragi. Samo sam . . . ~elili te nešto?- I te kako - progunda Joshua. - Naši gube sašest prema pet. Znaš što se dogodilo u prvom razdjelu?Stao juj je uzbu8eno prièati o podvizima svoje naj-milije momèadi. Gledala ga je s ljubavlju i razmišljala:Do vraga i moja m.ašta! Naravno, zdrav je.- Samo odgledaj utakmicu do kraja. Pripremit æuveèeru.Veselo se uputila u kuhinju. Odluèila je napraviti ko-laè s bananama, jedno od Joshuinih najdražih jela.Pola sata kasnije, kad se Jennifer vratila u sobu,Joshua je ležao na podu onesviješten.èinilo joj se da se cijelu vjeènost voze do bolnice.Jennifer je sjedila u stražnjem dijelu kola hitne pomoæistašæuæi Joshuinu ruku. Bolnièar je držao masku s ki-sikom na djeèakovom licu. Nije se osvijestio. Sirena jezavijala, ali promet je bio gust i kola su vozila sporo,a znatiželjnici su kroz prozore 2urili u alijedu ženu ionesviještenog djeèaka. Kako samo mogu taku odvratnozabadati nos u privatni život, pomisli Jennifer.370 ~ 2'~ 371- Zašto u bolnièkim kolima nema stakala kroz kojase izvana ništa ne vidi? - pitala se naglas Jennifer.Bolnièar se trgne i digne glavu. - Molim, gospodu?- Ništa . . . ništa.Bolnièka kola se napokon zaustaviše pred ulazom zahitne sluèajeve sa stražnje strane bolnice. Na vratimasu èekala dva stažista. Jennifer je bespomoæno stajalagledajuæi kako Jushuu izvlaèe iz kola i prenose na bol-nièka kolica.- Jeste li vi djeèakova majka? - upita jedan bol-nièar.- Jesam.- Poc~ite za mnom, molim vas.Pred oèima su joj se kovitlali zvukovi, svjetla i gokre-ti. Promatrala je kako Joshuu voze dugim, bijelim hod-nikom na rendgen.Pošla je za njima, ali joj bolnièar reèe: - Moratæete ga najprije upisati.- Kako to namjeravate platiti? - upita je mršavažena za stolom u prijemnoj kancelariji. - Jeste li osi-

gurani protiv bolnièKih troškova? Imate li kakvo drugoosiguranje?Htjela je vrisnuti na ženu, htjela se vratiti Joshui,ali se prisilila da joj odgovara na pitanja, a kad su za-vršile i pošto je Jennifer ispunila još nekoliko formu-lara, žena ju je pustila da ode.Potrèala je do sobe za rendgen i ušla. U njoj nijebilo nikoga. Ni Joshue. Jennifer otrèi natrag na hodnik istane se suludo obazirati. Prošla je jedna sestra.Jennifer je zgrabi za ruku. - Gdje je moj sin?- Ne znam. Kako se zove? - upita sestra.- Joshua. Joshua Parker.- Gdje ste ga ostavili?- Bio je . . . bio je na rendgenu . . . On . . . - Nijeviše mogla ni suvislo govoriti. - ~to su s njim uèinili?Recite mi!Sestra pa~:'v ije pogleda Jennifer i reèe: - Prièekaj-te ovdje, gospoðo Parker. Raspitat æu se.Vratila se za nekoliko minuta. - Dr Morri~ bi htio svama razgovarati. Podite za mnom, molim vas.Noge su joj se tresle. Bilo joj je teško i hodati.- Da vam nije dobro? - upita sestra zagledavši seu nju.Usta su joj se osušila od straha. - Hoæu svog sina.Ušle su u prostoriju punu èudnih aparata i instrume-nata - Prièekajte ovdje, molim vas.Nakon nekoliko trenutaka ušao je dr Morris. Bio jevrlo debeo, crvena lica, a prsti smec~i od nikotina. -Gospoc~a Parker?- Gdje je Joshua?- Izvolite naèas ovamo. - Uveo ju je u malu kance-lariju nasuprot prostoriji s èudnim instrumentima. -Sjednite, molim vas.Jennifer sjedne. - Joshua je . . . nije . . . nije ništaozbiljno, zar ne, doktore?- Još ne znamo. - Glas mu je bio iznenadujuæemek za èovjeka takvih dimenzija. - Potrebne su mi ne-ke informacije. Koliko je godina vašem sinu?- Tek sedam.Taj tek joj se omakao, kao da hoæe ukoriti Boga.- Je li doživio kakvu nesreæu u posljednje vrijeme?Pred Jenniferinim oèima proleti slika Joshue kakose okreæe, gubi ravnotežu i pada na stupove. - Da . . .Pri skijanju . . . na vodi. Udario je glavom.Doktor je bilježio njene rijeèi - Kad je to bilo?- Prije . . . prije nekoliko . . . dana. U Acapulcu. -Bilo joj je teško pribrati se i razmisliti. ,- Je li vam izgledao zdrav nakon nesreæe?- Da. Imao je kvrgu na zatiljku, ali inaèe . . . inaèemi se èinio . . . zdrav.- Jeste li zamijetili bilo kakvo gubljenje pamæenja?- Nisam.- Kakve promjene u njegovoj liènosti?- Ne.- Nikakve grèeve? Koèenje vrata ili glavobolje?- Ne.

Lijeènik prestane pisati i pogleda Jennifer. - Imamrendgenski snimak, ali to nije dovoljno. Htio bih na-praviti kompjuteriziranu tomografiju glave.- ~to?372 ~ 373- To je novi kompjuterizirani stroj iz Engleske zasnimanje untrašnjosti mozga. Možda æu nakon toga mo-rati obaviti još neke testove. Slažete li se?- A-k-k-o . . . - mucala je - ako je potrebno. -Neæe . . . neæe ga boljeti?- Neæe. Možda æu mu morati i punktirati lednu mož-dinu.Prestravila se.- Što mislite, što mu je? - jedva ga je uspjelaupitati. - 5to je mom sinu? - Nije više prepoznavalavlastiti glas.- Ne bih volio nagac~ati, gospodo Parker. Znat æemosigurno za sat-dva. Sad je budan ako ga želite vidjeti.- O da, molim vas!~374Dr Morris ude u sobu s još dvojicom muškaraca ukratkim bijelim kaputima.- Sada bismo poèeli s testovima, gospoðo Parker.Neæe dugo trajati. Možete ovdje prièekati i raskomoti-te se.Fromatrala ih je kako odnose Joshuu iz sohe. Sjela jenu rub kreveta. Osjeæala se kao da ju je netko istukao,kao da joj je presušila sva energija. Sjedila je i zurilakao cmamljena u bijeli zid.Trgnuo ju je muški glas: - Gospodo Parker . . .Jennifer digne glavu i ugleda doktora Morrisa.- Samo nastavite s testovima - reèe Jennifer.- Gotovi smo - reèe on i èudno je pogleda.Jennifer baci pogled na zidni sat. Sjedila je u sobiveæ dva sata. Kad li je veæ prošlo toliko vramena? Za-gledala se u lijeènikovo lice, prouèavala ga tražeæs nanjemu bilo kakav znak koji bi ga odao, koji bi joj otkriodonosi li joj do~bre ili loše vijesti. Koliko li je puta istotako prouèavala lica porotnika i unaprijed znala po nji-hovom izrazu kakva æe biti presuda? Stotinu puta? Pet-sto? No, od neobuzdanog straha nije mogla ništa ra-zabrati. Poèela se nekontrolirano tresti.- Vaš sin ima subduralni hematom - reèe dr Mor-ris. - Laièkim rijeèima, njegov je mozak teško povri-jeden.Grlo joj se odjednom tako osušilo da nije moglaprogovoriti ni rijeèi.- ~šš . . . - Ona proguta slinu i pokuša ponovo. -Sto to . . . - Nije uspjela završiti reèenicu.- Htio bih ga odmah operirati. Potrebna mi je vašasuglasnost.To se on samo okrutno šali s T~jorrs. Za trenu.tak æ~se nasmiješiti i reæi joj da je s Joshuoar sve u redu.Sam.o sam vas htio kazniti, gospoðo Parker, zato što mioduzi~mute vrijeme. Vašem sinu nije ništa, osi~n što mu

je potreban san. Raste. Ne smijete nam oduzimati zri-jeme kad se moramo brinuti za pacijente koji su do-ista bolesni. Nasmiješit æe joj se i reæi: »Možete odvestisina kuæi.··- Mlad je i èvrste je konstitucije - nastavi doktorMorris. - Zaista ima nade da æe operacija uspjeti.375On namjerava razrezati mozak njenog djeteta, prod-rijeti u njega svojim oštrim instrumentima, možda uni-štiti sve ono što je Joshuu èinilo Joshuom. Možda æega - ubiti.- Ne! - kriknula je ljutito.- Ne želite nam dati dopuštenje da ga operiramo?- Ja . . . - Nije mogla ni razmišljati od kaosa uglavi. - Ššš . . . ~to æe se dogoditi ako ga ne operirate?- Onda æe vaš sin umrijeti - jednostavno odgovoridr Morris. - Je li ovdje djeèakov otac?Adam! Oh, kako je željela da je Adam sada ovdje,kako je željela da je sada zagrli i utješi. Da ; oj kažekako æe sve biti dobro, da æe Joshua ozdraviti.- Ne - odgovori napokon Jennifer - nije. Mo-žete. Operirajte ga., Dr Morris ispuni formular i pruži joj ga. - Hoæete lise ovdje potpisati, molim vas?Jennifer se potpiše i ne pogledavši formular. - Ko-liko æe to trajati?i""' - Ne znam dok ne otvorim . . . - zapazio je izraznjenog lica - dok ne poènem operirati. Hoæete li ovdje; I, prièekati?i - Ne! - Zidovi su se stali primicati zatvarajuæi je,, I gušeæi je. Ponestalo joj je daha. - Mogu li se negdje, , pomoliti?! Ušla je u kapelicu s Isusovom slikom iznad oltara.Bila je prazna. Klekla je, ali nije mogla moliti. Nije bila, pobožna; zašto bi je Bog sada poslušao? Htjela se smiritida može razgovarati s Bogom, ali strah je bio jaèi od nje;;:~';; potpuno ju je svladao. Nije se prestala nemilosrdno ko-' ' riti. Da bar nisam povela Joshuu u Acapulco, pomisli;iona . . . Da mu bar nisam dopustila da ode skijati . . ., . Da bar nisam povjerovala onom meksièkom doktoru . . .Da bar . . . Da bar . . . Da bar . . .! ' Pregovarala je s Bogom. Ako ga ixlijeèiš, uèinit æu;' sve što tražiš od mene.Nijekala je~ Boga. Da ima Boga, zar bi uèinio takonešto djetetu koje nije nikome naudilo? Kakav je toBog koji dopušta da umiru nedužna djeca?Napokon se, od puke iscrpljenosti, ipak pribrala isjetila rijeèi doktora Morrisa. Mlad je i èvrste je konsti-tucije. Zaista ima nade da æe operacija uspjeti.Sve æe biti dobro. Naravno da hoæe. Kad ovo završi,odvest æe Joshuu nekamo da se odmori. U Acapulco, ako_želi. ~'itat æe, igrati se i razgovarati. . .Naposljetku se toliko izmorila da vi~e uopæ~ nijemogla misliti pa klone na klupu. Bila je potnunu ošamu-

æena, prazna. Netko joj je dotakao ruku. Owa digne gla-vu i ugleda doktora Morrisa. Jedan pogled na nje;ovolice bio joj je dovoljan da shvati kako nema smisla po-stavljati pitanja.Onesvijestila se.376 ~ 37?50.Joshua je ležao na uskom metalnom stolu, njegovo'tijelo zauvijek nepomièno. Izgledao je kao da spava, anjegovo lijepo djeèje lice bilo je smireno kao da snivatajne, nedokuèive snove. Vic~ala je taj izraz tisuæu putakad bi se Joshua ugnijezdio u toplom krevetu i kad bisjedila uz krevet gledajuæi svog sina s toliko ljubavi dase bojala da æe je ona ugušiti. A koliko ga je puta njež-no prekrila pokrivaèem da ga zaštrti od hladnoæe?Sada je ta hladnoæa bila duboko u Joshuinom tijelu.lVikada se više neæe ugrijati. Neæe više nilcada. otvoritite bistre oèi i pogledati je, a ona više ueæe vidjeti smi-ješka na njegovim usnama, ni èuti njegov glas, ni osje-titi njegove ruèice kako je.grle. Bio je gol pod plahtom.- Pokrijte ga, molim vas - reèe doktoru. - Bitæe mu hladno.- On ne može. . . - Doktor Morris pogleda u Jenni-ferine oèi, i ono što je proèitao u njima, natjeralo ga jeda kaže: - Da, naravno, gospodo Parker. - Obratio sebolnièarki. - Donesite pokrivaè.Oko nje je bilo petoro-šestoro ljudi u bijelom, i kao~la su joj svi nešto govorili, ali nije ih èula. Kao da jebila pod staklenim zvonom, odvojena od njih. Vidjela jekako im se mièu usne, ali zvuk nije èula. Htjela im jeviknuti da odu, ali se bojala da ne uplaši Joshuu. Netkojoj je protresao ruku, i èarolije je nestalo; prostorija se~djednom ispunila nesnosnom bukom i èinilo joj se dasvi govore u isto vrijeme.- ... potrebno obaviti autopsiju -- govorio je drMorris.- Ako ponovno taknete moga sina - reèe Jennifertiho - ubit æu vas.Nasmiješila se svima oko sebe jer nije h!.~elc~ da seljute na Joshuu.Jedna sestra pokušala je nagovorti Jennifer da iziðeiz sobe, ali ona odmahne glavom. - Ne mogu ga osta-viti samog. Netko bi mogao ugasiti svjetlo. Joshua seboji tame.Netko joj je èvrsto stisnuo ruku, i Jennifer osjetiubod igle; trenutak kasnije obuzela ju je toplina i mir,a tada je zaspala.Probudila se kasno poslije podne. Bila je u maloj bol-nièkoj sobi, i netko ju je svukao i obukao joj bolnièkuspavaæicu. Ustala je i odjenula se, pa potražila doktoraMorrisa. Bila je neprirodno mirna.- Sredit æemo vam sve oko sprovoda, gospodo Par-ker. Neæete morati . . . - reèe dr Morris.- Ja æu se za to pobrinuti.- Dobro. - Oklijevao je. Bilo mu ;~ r_~u-;odno. --Ono o autopsiji... Znam da niste ozbiljno mislili ono

što ste jutros rekli. Ja . . .- Varate se.Iduæa dva dana Jennifer je prošla sve obrede smrti.Otišla je u mjesno pogrebno poduzeæe i dogovorila se zapogreb. Odabrala je bijeli lijes sa satenskom oblogom.Bila je pribrana, nije plakala, i kad je kasnije pokuša-vala razmišljati o tome, nije se nièega mogla sjetiti. Kaoda se netko drugi uvukao u njeno tijelo i razum i dje-lovao umjesto nje. Bila je u stanju dubokog šoka isKrivala se pod njegovom zaštitnom ljuskom da ne po-iudi.Kad je odlazila iz pogrebnog poduzeæa, jedan od služ-benika joj reèe: - Ako želite da vaš sin bude pokopanu posebnoj odjeæi, gospodo Parker, možete je donijetiovamo i mi æemo ga obuæi.378 ~ 379- Sama æu obuæi Joshuu.On je iznenadeno pogleda. - Kako želite, naravno,ali . . . - Gledao ju je kako izlazi pitajuæi se zna li kalcoje teško oblaèiti mrtvaca.

Odvezla se kuæi, zaustavila auto na koinom prilazu iušla u kuæu.Gospoda Mackey je bila u kuhinji, crvenih oèiju, li-ca iskrivljenog od boli. - Oh, gospoðo Parher! Ne mr~guvjerovati...Jennifer je nije ni vidjela ni èula. ^rcšla je n::mogospode Mackey i popela se stubištem u Joshuinu sobu.Bila je potpuno ista. Ništa se nije izmijenilo, samo jebila prazna. Joshuine knjige i igre, oprema za bejzbol iskijanje... sve ga je još ovdje èekalo. Stajala je napragu i zurila u sobu pokušavajuæi se sjetiti zašto jedošla ovamo. Ah., da. Po Joshuinv, odjeæu. Prišla je or-maru. U njemu je visilo tamnoplavo odijelo što mu ga

E',~ je kupila za rodendan. Joshua ga je imao na sebi onei'- veèeri kad ga je povela na veèeru u Lutece. ~ivo se sje-

æala te veèeri. Joshua je izgledao tako odrastao, i Jen-n ifer je tada sjetno pomislila: Jednoga dana sjedit æe

ovdje s djevojkom kojom æe se oženiti. Ta~ dan neæe; nikada osvanuti. Neæe nikada odrasti. Neæe imati dje-

vojku. Neæe živjeti.Do plavog odijela bilo je još nekoliko traperica i

!'' sportskih hlaèa, majica s rukavima, jedna s imenom~'~k Joshuine bejzbol momèadi. Jennifer je stajala kraj or-;yE mara besciljno prelazeæi rukama po odjeæi, gubeæi osjeæaj

za vrijeme.Gospoda Mackey se pojavi kraj nje. - Je li vam

. dobro, gospoðo Parker?- Dobro mi je, hvala, gospodo Mackey.- Mogu li vam pomoæi?

~:_~, - Ne, hvala. Idem obuæi Joshuu. ~to mislite, što bi

rado odjenuo? - Glas joj je bio vedar i veseo, ali oèi sujoj bile mrtve.

! Gospoða Mackey pogleda u njih i uplaši se. - Zašiomalo ne prilegnete, mila? Pozvat æu doktora.

380Jennifer pogladi odjeæu što je visila u ormaru. Shi-nula je s vješalice dres za bejzbol. - Misli:n :a bi seovo Joshui svidjelo. Sto bi mu još trebalo?Gospoda Mackey je nemoæno promatrala ,lennifer ka-ko prilazi komodi i vadi donje rublje, hratke èarape ikošulju. Josh.ui to treba zato što odlazi na praz~eike. Naduge praznike.- Mialite li da æe mu u ovome biti dovaljno toplo?Gospoda Mackey brizne u plaè. - Nemojte, molimvas - zaklinjala ju je. - Ostavite te stvari. Ja æu se zato pobrinuti.No Jennifer je veæ s njima silazila niza stepenice.Tijelo je ležalo u mrtvaènici. Položili su Joshuu nadugi stol na kojem je njegovo malo tijelo izgledalo jošmanje. Kad se Jennifer vratila s Joshuinom odjeæom,pogrebnik joj ponovo reèe: - Razgovarao sam ~ dok-torom Morrisom. Obojica se slažemo da bi bilo mnogobolje, gospocio Parker, kada biste nama dopustili da svepripremimo. Mi smo na to navikli i . . .Jennifer mu se nasmiješi. - Napolje.On proguta slinu i reèe: - Da, gospoðo Parker.~ekala je da izide iz prostorije pa se vratila sinu.Gledala je njegovo usnulo lice i rekla: - Mama æe sepobrinuti za tebe, dragi. Obuæi æu ti dres za bejzbol. Toæe ti se svidjeti, zar ne?Odmaknula je plahtu i pogledala njegovo golo, skup-ljeno tijelo, a zatim ga stala odijevati. Poèela mu je na-vlaèiti hlaèice, ali se trgnula od ledene hladnoæe njegovatijela. Bilo je tvrdo i kruto kao mramor. Pokušala je sa-mu sebe uvjeriti da to ledeno, beživotno tijelo nije njensin, da je Joshua nekamo otišao, topao i sretan, ali po-kušaj je propao. Joshua je ležao na stolu. Jennifer stanedrhtati. Kao da je hladnoæa iz Joshue prodrla u njenotijelo hladeæi je do kosti. Izbezumljeno je govorila sa-moj sebi: Prestani! Prestani! Prestani!Neko je vrijeme hvatala dah, a kad se napokon smi-rila, nastavila je odijevati sina neprekidno mu nešto go-voreæi. Odjenula mu je hlaèe, a kad ga je podigla da mu381navuèe košulju, glava mu je kliznula i pala r~a stol, iJennifer zavapi: - Oprosti, Joshua, oprosti mi! - pabrizne u plaè.Trebalo joj je skoro tri sata da ga odjene. Imao jena sebi dres za bejzbol i najdražu majicu s rukavima,bijele kratke èarape i tenisice. Bejzbolska kapica zasje-nila mu je lice, pa ju je napokon položila na njegovaprsa. - Možeš je ponijeti sa sobom, mili.Kad je pogrebnik ušao i pogledao u mrtvaènicu, Jen-nifer je stajala nadvivši se nad odjeveno mrtvo tijelodržeæi Joshuinu ruku i prièajuæi mu.Prišao joj je i tiho rekao: - Mi æemo se sada po-brinuti za njega.Jennifer posljednji put pogleda sina. - Molim vas,pripazite na njega. Znate, ozlijedio je glavu.Pogreb je bio skroman. Jennifer i gospoda Mackey

bile su jedine koje su promatrale kako se mali bijelilijes spušta u tek iskopanu raku. Razmišljala je da li biobavijestila Kena Baileyja zato što su sa Ken i Joshu.r, voljeli, ali Ken više nije bio dio njihovo~ života.r Kad je na lijes pala prva lopata zemlje, gospoda Mac-key se okrene prema Jennifer. - Dodite, mila. Odvest.æu vas kuæi.- Meni je posve dobro - reèe uljudno .lenr,i:er. -Joshua i ja vas više neæemo trebati, gospodo Mackey.Pobrinut æu se da dobijete plaæu za cijelu godinu i datæu vam preporuke. Joshua i ja vam zahvaljujemo nai svemu.~. Gospoda Mackey je stajala piljeæi u Jennifer koja seI" okrenula i otišla. Hodala je pažljivo, vrlo uspravno, kaoda odlazi bejskrajnim hodnikom širokim samo za jed-; nu ,osobu.U kuæi je bilo tiho i mirno. Otišla je u Joshuinu sobu,zatvorila za sobom vrata pa legla na njegov krevet gle-dajuæi sve njegove stvari, sve stvari što ih je yolio. Njenje svijet bio sav u toj sobi. Više joj ništa nije ostalo,.nikakav cilj. Samo Joshua. Jennifer je poèela od danakad se rodio i stala poriovno oživljavati sjeæanja.Joshuini prvi koraci . . . Joshua kako govori ato im~ccma, idi se igrati sa svojim igraèkama . . . Joshua ka-ko odlazi prvi put sam u školu, siæušan i odvažan . . _Joshua u krevetu s ospicama . . . Joshua kako uspješnooptrèava sve èetiri baze u bejzbolu i donosi pobjedusvojoj momèadi . . . Joshua na jedrenju . . . Joshua kako,hrani slona u zoološkom vrtu . . . Jushua kako na Majèindan pjeva Svijetli, ljetni mjeseèe... Sjeæanja su navi-_rala, intimni filmovi na platnu njene duše. Stala suonog dana kad su otputovali u Acapulco.Acapulco . . . gdje je susrela Adama i s njim pro-vela noæ. Kažnjena je zato što je mislila samo na sebe.Naravno, razmišljala je Jennifer. To je ka.xna. To je mojpakao.Poèela je iznova s danom kad se Joshua rodio . . _Joshuini prvi koraci . . . Joshua kako govori ato i rnama,.idi se igrati sa svojim igraèkama . . .Vrijeme je odmicalo. Katkada bi zaèula zvonjavutelefona iz nekog dalekog kuta u kuæi, a jednom je èula.kako netko kuca na ulaznim vratima, ali ti joj zvukcvinisu ništa znaèili. Bila je sama sa sinom, i neæ2 dopus-titi da je itko u tome prekida. Ostala je u sobi. Nije-ništa ni jela ni pila, potpuno izgubljena u svom svijetusa Joshuom. Izgubila je osjeæaj zð vrijeme. Nije imala ntpojma kako dugo leži u njegovoj sobi.Petog je dana ponovno zaèula zvono i lupanje na.vratima, ali se nije obazirala na to. Ma tko to bio, otiæiæe i ostaviti je na miru. Kao u snu èula je lom stakla, i.nekoliko trenutaka kasnije vrata Joshuine sobe se širom.otvoriše. Na pragu je stajao Michael Moretti.Zagledao se u sablasni lik upalih oèiju što je u njega.zurio s kreveta. - Isuse Kriste!Michael je morao uprijeti svu sn3gu da izvuèe Jenni--fer iz sobe. Histeri~no mu se opirala, udarala ga šaka-

382 / 383ma i grebla po oèima. Nick Vito je èekao dolje, i njihsu dvojica jedva uspjeli svladati Jennifer i odvesti je uauto. Jennifer nije imala ni pojma tko su i zašto sudošli. Samo je znala da je odvode od sina. Pokušala imje reæi da æe umrijeti ako joj to uèine, ali bila je i su-više iscrpljena da bi nastavila borbu. Zaspala je.

Probudila se u svijetloj, èistoj sobi s velikim prozo-rom koji je gledao na brda i plavo jezero u daljini. Nastolici do kreveta sjedila je medicinska sestra i èitalailustrirani èasopis. Podigla je glavu kad je Jennifer ot-vorila oèi.- Gdje sam? - Trgnula se od boli u grlu.- Kod prijatelja, gospoðice Parker. Gospodin Mo-

j ~y retti vas je dovezao ovamo. Bio je vrlo zabrinut za vas.i f;~ Bit æe mu takc c'"ago kad sazna da ste se probudili.' Sestra brzo iziðe iz sobe. Jennifer je mirno ležala; u:i, alavi je osjeæala prazninu i prisiljavala se da ne raz-' ~~~' mišlja. No sjeæanja su se stala vraæati, nepozvana, i

nigdje se nije mogla sakriti od njih, nikamo pobjea.Shvatila je da je zapravo pokušala poèiniti samoubojstvo,>iako nije smogla dovoljno hrabrosti da sebi oduzme

, život. Jednostavno je htjela umrijeti, predati se smrti.Michael ju je spasio. Kakve li ironije! Ne Adam, veæMichael. Ipak, razmišljala je, ne bi bilo pošteno okriv-ljavati Adama. Zatajila je od njega istinu, zatajila sina

,:, koji se rodio i koji je sada bio mrtav. Joshua je bio mr-tav. Sada se mogla suoèiti s tom èinjenicom, kao i s

~'i~ boli koja ju je raspinjala. Znala je da æc je ona odsada stalno pratiti u životu. No mogla ju je podnijeti.

~~I' Morat æe. Pravda je zahtijevala svoj obol.

Zaèula je korake i podigla glavu. Michael je uSao u

' sobu. Stao je i upitno je gledao. Gotovo je poludio kad1:

je Jennifer nestala, izbezumljen od straha da joj se neštoE ~; dogodilo.: Približio se krevetu i pogledao je. - Zašto mi nisit, rekla? - Michael sjedne sa strane na krevet. - ~ao,

mi je.i za ruku. - Hvala ti što si me doveo

Uhvatila ga je' .

ovamo. Mislim . . mislim da sam bila malo luda.- Malo.- Otkad sam ovdje?- Æetiri dana. Hranili su te infuzijom.Jennifer kimne, ali i taj mali pokret stajao ju jevelikog napora. Bila je i suviše iscrpljena.- Dolazi doruèak. Doktor mi je naredio da te mo-ram udebljati.

- Nisam gladna. Mislim da više nikada neæu pože-ljeti jesti.- Jest æeš.Na Jenniferino iznenadenje Michael je imao pravo.Kad joj je sestra donijela meko kuhana jaja, prepeèe-nac i èaj, ustanovila je da je pregladnjela.Ostao je u sobi i promatrao je. - Moram se vra-titi u New York da sredim neke stvari. Vraæam se zanekoliko dana - reèe Michael kad je pojela.Prignuo se i nježno je poljubio. - Vidimo se u pe-tak. - Polako je prstima prešao njenim licem. - ~e-lim te zdravu, brzo. èuješ li me?- èujem - reèe Jennifer pogledavši ga.Z~ Gnjev anaela 3c~5-- Bio je to Antonio Grpnelli, sada pokojni, gotovosvih tih trideset i pet godina. :Vjegovo mjesto preuzeo jeMichael Moretti. Zastupam Michaela Morettija i Orga-

nizaciju.- Mislite li time na organizi: ani kriminal?- Da, gospodine.- S obzirom na položaj što ste ga zauzimali tolikegodine, možemo li s pravom pretpostaviti da imate je-dinstven uvid u tajne djelatnosti Organizacije?

- Znao sam praktièki za gotovo sve što se dešavalo.- Podrazumijevate li time i zloèinaèke djelatnosti?- Da, senatore.- Hoæete li, molim vas, opisati prirodu nekih od

51.tih djelatnosti?

Velika dvorana za sastanke u bazi Quantico bila je Thomas Colfaxgovorio je dva sata. Glas mu je bio

, krcata. Odred naoružanih vo nika budno staložen i siguran. Navodio je imena, mjesta i datume, i

j je stražariaispred dvorane u kojoj se održavao izuzetan skup. ~la-

njegovo je izlaganje tako opèinilo prisutne u dvoraninovi specijalne velike porote sjedili su u naslonjaèima da su

zaboravili d'e su, zaneseni Colfaxovim straviè-g J

uza zid. S jedne strane dugog stola sjedili su Adam nim prikazom.Warner, Robert Di Silva i pomoænik direktora FBI-a. Govorio je o

plaæenim ubojicama, o likvidiranju svje-Nasuprot njima sjedio je Thomas Colfax, doka, o podmetanjima

požara, o nanošenju teških tje-Adam je predložio da veliku porotu dovedn u bazu. lesnih

ozlijeda, o bijelom roblju - kao da reda slike izv ~ - To je jedini sigurni naèin da zaštitimo Ta:oinasa opusa Hyeronimusa Boscha. Još nitko prije njega nije

Colfaxa. iznio najskrovitije operacije najveæe zloèinaèke organi-Velika ,T zacije na svijetu, svima ih razotkrio.porota se složila s Adamovim prijedlo~om, i

y tajna sjednica je upravo poèela. Povremeno bi Adam ili Di Silva postavili pitanje, po-

tièuæi ga, navodeæi ga da ispuni praznine gdje god je to- Predstavite se, molim vas - reèe Adam Thoma-

, ~ bilo potrebno.

. su Colfaxu.- Zovem se Thomas Colfax. Zasjedanje je napredovalo mnogo bolje

nego što je- Što ste po zanimanju, gospodine Colfax? Adam mogao i poželjeti,

kad se iznenada, pred sam kraj,- Pravnik s dozvolom za obavljanje odvjetnièke~ kad je ostalo još

samo pet minuta, dogodila katastrofa.prakse u saveznoj državi New York, kao i u mnogim Jedan od èlanova

velike porote postavio je pitanje odrugim saveznim državama ove zemlje. operaciji prebacivanja »vruæeg«

novca na èiste bankov-' - Kako se dugo bavite tim poslom? ne raèune.i~; - Više od trideset i pet godina. - To se dogodilo prije otprilike dvije godine. Mo-i-~ - Kakve klijente zastupate? retti mi u novije vrijeme nije dopuštao da obavljam neke

- Imam samo jednog klijenta. poslove. To je obavljala Jennifer Parker.'. - Tko je taj klijent? Adam se sledi.,,

38G 25' 337_.~: .,

- 3ennifer Parker? - javi se Di Silva. Glas mu ;e; prštao od nestrpljivosti. .

- Da, gospodine. - U glasu Thomasa Colfaxa osje-tio se osvetnièki prizvuk. - Ona je sada glavni odvjet-n.ik Organizacije.Adam je oèajnièki razmišljao kako bi ga ušutkao,kako bi izbjegao da Colfaxove rijeèi ne uc~u u zapisnik,ali bilo je prekasno. Di Silva je htio svoj plijen i ništaga nije moglo zaustaviti.- Prièajte nam o njoj - reèe Di Silva ukoèivši se

, od napetosti.` Thomas Colfax nastavi. - Jemufer Farker upletena' ~ ' je u osnivanje lažnih korporacija, u prebacivanju »vru-

.æeg.. novca na èiste bankovne raèune . . .e pokušao prekinuti. - Mislim da . . .Adam gaj Zapoèela je najveæa tajna operacija u borbi protiv. ubo stvo.Posljednja rijeè kao da je odjekivala dvoranom.

' 1 Adam prekine tišinu. - Moramo . . . moramo se dr- kriminala u Sjedinjenim Državama.'i ~i Specijalne jedinice Saveznih udarnih snaga za bor-, žati èinjenica, gospodine Colfax. Valjda ne mislite reæi, a je Jennifer Parker upletena u ubojstvo? bu protiv organiziranog kriminala i gangsterskih ope-d ''' 'j racija tijesno su suraðivale s FBI-em, poštanskom i ca-

- Upravo to. Naredila je da se ubije èovjek koji jeoteo njenog sina. Taj se èovjek zvao Frank Jackson. rinskom

službom, Saveznom upravom prihoda, Savez-Rekla je Morettiju da ga ubije, a on je t.o i uèinio. nim biroom

za narkotike i s još nekoliko drugih službi.Zaèuo se uzbuðeni žamor. Raspon istraživanja obuhvaæao je ubojstvo,

udruži-' ; Njen sin! Adam je razmišljao: To je zacijelo greška. vanje radi izvršenja ubojstva, organizirano gangstersko

- Mislim . . . mislim . . . - promuca on - da imamo ucjenjivanje, iznuciivanje, utaju poreza, malverzacije uš dovoljno dokaznog materijala i bez tih glasina. Mi . . . sindikatima, podmetanje požara, lihvarenje i droge.r~t - To nisu glasine - uvjeravao ga je Thomas Col- Thomas Colfax dao im je kljuè Pandorine kutije. - ~~ fax. - Bio sam u sobi s Morettijem kad mu je telefo- zloèina i nemorala, kljuè koji æe dokrajèiti glavninu

nirala. organiziranog kriminala.; Adam je tako èvrsto stisnuo ruke pod stolom da su Najteže je bila pogo~ena Obitelj Michaela Moret-~i pobijeljele. - Svjedok izgleda umoran. Mislim da bi za tija, ali dokazni materijal je donekle teretio i druge Obi-

danas bilo dosta. telji u cijeloj zemlji." Robert Di Silva se obrati velikoj poroti : - Htio bih _

U Sjedinjenim Državama i u :nozemstvu vladiniy ?~ nešto predložiti u vezi s postupkom . . . agenti su potajno ispitivali prijatelie i poslovne surad-iz~ Adam ga nije slušao. Pitao se gdje je Jennifer. Po- nike 1 udi sa svo ih

i j popisa. Agenti u Turskoj, Meksikunovno e nestala. Adam u e nekoliko puta pokušavao ,j j j San Salvadoru, Marseillesu i Handurasu povezali su se

' pronaæi. No sada je bio oèajan. Morao je doæi do nje, i sa svojim kolegama dajua im informacije o protuzako-

to brzo. nitim djelatnostima u njihovim zemljama. Mreia je ku-i pila i sitne kriminalce, i njima su nudili slobodu u za-. 388 389Gmjenu za svjedoèenje protiv vodeæih zloèinaca. Sve seobavljalo tajno kako glavna lovina ne bi predosjetilaoluju što se spremala.Kao predsjednik Senatske istražne komisije Adam jeprimao neprekinutu struju posjetilaca u svom domu uGeorgetownu, i sastanci u njegovoj radnoj sobi èesto

su trajali i do ranih jutarnji.h sati. Malo je tko sumnjao~ ;~ u Adamovu laku pobjedu na predsjednièkim izborima; '' kad se sve završi, kad slome Organizaciju Michaela Mo-

rettija.Trebalo je da bude najsretniji èovek na svijetu. No,

r ' osjeæao se jadno, suoèen s n8jveæom moralnom krizomu svom životu. Jennifer Parker se našla u vrlo neza-vidnom položaju, i Adam ju je morao upozoriti, reæi joj

' da pobjegne dok još ima izgleda. S druge strane, bio je; obavezan prema komisiji koja je nosila njegovo ime,

obavezan prema samom Senatu Sjedinjenih AmerièkihDržava. Bio je 3enniferin tužilac. Kako bi joj mogao bitizaštitnik? Ako je upozori i ako to netko otkrije, upro-pastit æe vjerodostojnost svoje istražne koniisije i sveono što je ona postigla. Uništit æe vlasEitu buduænost,

; vlastitu obitelj.Zaprepastio se kad je Colfax spomenuo da Jennifer

i ma dijete.Znao je da mora s njom razgovarati.

, Okrenuo je broj njene kancelarije, no sekretarica muje rekla: - Žao mi je gospodine Adame. GospodicaParker nije u kancelariji.- Vrlo . . . vrlo je važno. Znate li kako bih mogao

i doæi do nje?r' i - Ne znam, gospodine. Može li vam netko drugi

pomoæi?, Nitko mu nije mogao pomoæi.Adam je cijeli tjedan pokušavao doprijeti do Jenni-fer nazivajuæi je nekoliko puta svaki dan. No, tajnicabi samo rekla: - ~ao mi je, gospodine Adame, gospo-dice Parker nema u kancelariji.390Sjedio je u radnoj sobi i htio telefonirati Jennifer,veæ treæi put tog dana, kad je u sobu ušla Mary Beth.Adam nehajno spusti slušalicu.Mary Beth mu se približi i pogladi ga po kosi. -Lzgledaš umoran, dragi.- Sasvim mi je dobro.Prišla je naslonjaèu od antilop kože nasuprot Ada-movom pisaæem stolu i sjela. - Sve se naicupi;o, zarne, Adame?- Æ:ini se da je tako.- Nadam se da æe sve uskoro za~ršiti, ;·a tvojedobro. Mora da je strašna ta napetost.- Veæ æu nekako izdržati, Mary Beth. Ne brini.- Ali ja sam doista zabrinuta. I Jennifer Parker jena tom popisu, zar ne?Adam je prodorno pogleda. - Odakle znaš?Nasmijala se. - Ane~ele, pretvorio si ovu kuæu ujavno sastajalište. Ne mogu a da ne naèujem o èemuse govori. Svi su se tako strašno uzbudili oko hvatanjaMichaela Morettija i njegove prijateljice. - Promatralaje Adamovo lice, ali nije razabrala nikakvu reakciju.Mary Beth nježno pogleda muža i pomisli: Kako sumušTca,rci naivni. Znala je o 3ennifer Parker više odAdama. Uvijek se èudila kako muškarac može biti bri-ljantan u poslu ili politici, a tako glup kad se rad: ~ženama. Koliko li je samo doista slavnih niuškaraca bilooženjeno jeftinim flièkama. Mary Beth se nije èudilašto je njen muž imao avanturu s Jennifer Parker. Nakraju krajeva, Adam je bio vrlo privlaèan i poželjanmuškarac. I, kao i drugi muŠkarci, tašt. Njen je stav bio:oprostiti, ali ne i zaboraviti.Mary Beth je znala što je najbolje za njenog muža.Sve što je radila bilo je za Adamovo dobro. Eto, kadsve ovo završi, odvest æe ga nekamo. On je stvarnoizgledao umoran. Ostavit æe Samanthu gazdarici i otpu-tovati u neki romantièni kraj. Možda na Tahiti.Mary Beth pogleda kroz prozor. Pred kuæom su raz-govarala dva agenta tajne službe. Njen je stav premanjima bio podvojen. Nije voljela da joj netko stalno

ometa privatni život, ali ju je njihova prisutnost isto-uremeno podsjeæala na èinjenicu da je njen muž kan-381`ft'~ !~~I; ".` 1~~kt.h ifdidat za predsjednika Sjedinjenih Država. Ne, baš jeglupa. Njen muž æe i postati predsjednik SjedinjenihDržava. Tako svi kažu. Veæ je i sama pomisao na život uBijeloj kuæi bila tako opipljiva da ju je uzbudivala. DokAdam bude na svim tim sastancima, njeno najdraže za-nimanje bit æe renoviranje Bijele.kuæe. Satima je samasjedila u svojoj sobi premještavajuæi u mislima namje-štaj, planirajuæi sve moguæe uzbudljive djelainosti koji-ma æe se baviti kao prva dama Amerike.Veæ je vidjela prostorije u koje veæina posjetilacanije smjela uæi: biblioteku Bijele kuæe s gotovo tri tisuæeknjiga, Kineski salon, dvoranu za diplomatske prijeme,trakt namijenjen predsjednikovoj obitelji i sedam sobaza goste na drugom katu.Ona i Adam æe živjeti u toj kuæi, postati dio njene po-vijesti. Stresla se kad se sjetila kako je malo nedosta-jalo da Adam uništi tu fantastiènu priliku zbog te Par-kerove. No, hvala Bogu, i to je prošlo.Promatrala je Adama za pisaæim stolom. Bio je is-pijen i izmuèen.- Da ti skuham kavu, dragi?Veæ je zaustio da kaže ne, ali se predomislio. - Nebi bilo loše.- Odmah æe biti gotovo.Tek što je Mary Beth izišla iz sobe, Adam ponovnopodigne slušalicu i stane okretati Jenniferin broj. Biloje veèe i znao je da je kancelarija zatvorena, ali valjdaje netko dežurao na centrali. Telefonistica se nakon tkozna koliko vremena doista i javila.'- Zovem zbog hitne stvari - reèe Adam. - Veænekoliko dana pokušavam dobiti Jennifer Parker. OvdjeAdam.- Trenutak, molim. - Javila se ponovo za desetaksekundi. - ~ao mi je, gospodine Adame. Nemam za-pisane ni rijeèi o tome gdje je gospodica Parker. Že-iite li ostaviti poruku?- Ne. - Adam nemoæno tresne slušalicu znaju~i d~mu se Jennifer ne bi mogla javiti ni kad bi joj ostavioporuku.392Sjedio je u radnoj sobi gledajuæi u noæ i ram:zišljajuæio desecima naloga za hapšenje što su ih pripren:ali. Je-dan od njih bit æe nalog za hapšenje zbog ubojstva.Na njemu æe pisati ime Jennifer Parker.Michael Moretti vratio se u planinsku kuæu, u ko-

joj je boravila Jennifer, tek nakon pet dana. Provelaih je odmarajuæi se, jeduæi, šeæuæi puteljcima. Kad jeèula da dolazi- Michaelov auto, Jennifer izide iz kuæe daga pozdravi.Michael je pogleda od glave do pet. - Izgledaš mno-go bolje.- I osjeæam se bolje, hvala na pitanju.Prošetali su puteljkom do jezera.- Imam za tebe pasao - reèe Michael.- O èemu se radi?- Sutra æeš otputovati u Singapur.- U Singapur?- Uhapsili su na tamošnjem aerodromu stjuardakoji je prenosio pošiljku kokaina. Zove se Stefan Bjork.U zatvoru je. Hoæu da ga izvuèeš uz kauciju prije negc.što progovori.- Dobro.- Vrati se što prije. Nedostajat æeš mi.Privukao ju je i nježno poljubio u usta pa prošap-tao: - Ljubim te, Jennifer.Znala je da još ni jednoj ženi nije izrekao te rijeèi.l~TO, bilo 5e prekasno. Gotovo. Nešto je u njoj zauvi-jek umrlo, i ostao joj je samo osjeæaj krivnje i samoæa.Odluèila je reæi Michaelu da ga napušta. Neæe biti niAdama ni Michaela. Morala je nekamo otiæi, sama, po-èeti sve iznova. Morala je platiti dug. Obavit æe Michaelujoš taj posao i reæi mu, kad se vrati, što je nakanila.Slijedeæeg jutra otputovala je u Singapur.393_ i,,,,i,~~i; ,~'i i'5 3 .Nick Vito, Tony Santo, Salvatore Fiore i Joseph Co-lella su ruèali kod Tonija. Sjedili su sprijeda, i èimbi se vrata otvorila, automatski bi digli glave da provje-re pridošlicu. Michael Moretti je bio u prostoriji otraga,; i premda zasad još nije bilo svada medu Obiteljima, biloje bolje iæi na sigurno.- Što se dogodilo Jimmyju? - upita golemi Joseph; :' Colella.; j , - Astutatu-morte - objasni mu Nick Vito. - Taj. ~ tupavi gad je pao na sestru jednog policajca. ~enska jebila strašan komad, to joj moram priznati. Ona i njenbrat pajkan nagovorili su Jimmyja da Mikeu :.njestikajlu. Jimmy je dogovorio sastanak s Mikeom, a u hla-èama je sakrio žicu s mikrofonom.- I onda? - upita Fiore.- Jimmy se tako iznervirao da mu se pripišalo. Kad~= je otvorio šlic, ta jebena žica mu je kliznula iz hlaèa.- Uh, sranje!- Da, baš ga je zasrao! Mike ga je predao Ginu kojiga je zadavio vlastitom žicom. Umirao je suppilu suppilu;

- vrlo polako.i,#'' Vrata se otvore, i sva èetvorica dignu glave. Bio je to; raznosaè novina s popodnevnim izdanjem New York' Posta.'i' 394- Dodi ovamo, stari - pozove ga Joseph Colella pase obrati ostalima. - Moram pogledati tko je sve naprogramu u Hialeahu. Danas mi starta strašan konj.Raznosaè novina, oronuli starac sedamdesetih godina,pruži Colelli novine, i Colella mu dade dolar. - Za-drži ostatak.Oponašao je Michaela Morettija. Joe Colella stane ot-varati novine, a Nick Vito se zagleda u fotografiju nanaslovnoj strani.- Hej! - reèe TQik. - Ovoga sam veæ vidio!Tony Santo pogleda fotografiju preko Vitovcg ra-mena. - Naravno da jesi, pametnjakoviæu. To je AaiamWarner. Kandidirat æe se za predsjednika.- Ne - uporno æe Vito. - Zbilja sam ga vidio. --On skupi obrve pokušavajuæi se sjetiti. Odjednom musine.- Sjetio sam se! Bio je u baru s Jennifer Parker, uAcapulcu.- Sto ti to prièaš?- Sjeæaš se kad sam prošlog mjeseca bio tamo dapredam onaj paket? Vidio sam tog tipa s Jennifer. Ne-što su pili.Salvatore Fiore se zagleda u njega. - Sigurno?- Da. Zašto?- Možda bi bilo bolje da to kažeš Mikeu - polakoodgovori Fiore.Michael Moretti pogleda Nicka Vita. - Ti si popiz-dio! Sto bi Jennifer radila sa senatorom Warnerom?- Nemam pojma, šefe. Samo znam da su sjedili utom baru i nešto pili.- Samo njih dvoje?- Da.- Smatrao sam da bi to trebao znati, Mike - uple-te se Salvatore Fiore. - Ta svinja Warner nam pre-tražuje i govno. Zašto bi Jennifer pila s njim?Michaela je upravo to i zanimalo. Jennifer mu jeprièala o Acapulcu i kongresu i spomenula nekolišo lju-di na koje je tamo naišla. No, nije rekla ni rijeèi o Ada-mu Warneru.395Obratio se Tonyju Santu. - Tko je sada posiovritajnik sindikata kuæepazitelja?- Charlie Corelli.' ~i,Nakon pet minuta Michael je telefonski razgovaraos Charlesom Corellijem.- ... Belmont Towers - reèe Michael. - Jedanmoj prijatelj stanovao je tamo prije devet godina. Htio'~ih razgovarati s èovjekom koji je tada bio kuæepazitelj.- Michael je pažljivo slušao. - Hvala ti, prijatelju. Du-

gujem ti uslugu. - Spustio je slušalicu.Nick Vito, Santo, Fiore i Colella su ga promatrali.- Zar vi, seronje, nemate nikakvog posla? Odjebite!- Hitro su izišli iz sobe.Michael je ostao sjediti, razmišljajuæi, zamišljajuæiJennifer s Adamom. Zašto ga nikad nije spom.enula? 1Joshuinog oca koji je poginuo u vijetna~rtskom ratu.Zašto Jennif er nikad nije prièala o njemu?Poèeo je hodati amo-tamo po sobi.Tri sata kasnije Tony Santo je uveo u sobu bojažlji-vog, loše odjevenog èovjeka šezdesetih godina, koji jeoèito bio izvan sebe od straha.~ Ovo je Wally Kawolski - reèe,Tony.Michael ustane i pruži Kawolskom ruku. - Hvalavam što ste došli, Wally. Cijenim to. Sjednite. Hoæete linešto popiti?- Ne, ne, hvala, gospodine Moretti. Dobro mi je.iVlnogo hvala. - Samo što se nije poklonio.j, - Nemojte se uzrujavati. Htio bih vam samo posta-viti nekoliko pitanja, Wally.- Svakako, gospodine Moretti. Sve što hoæete. Reæiæu vam sve što znam.- Radite li još u Belmont Towersu?- Ja? Ne, gospodine. Otišao sam od tamo još prijenekih pet godina. Moja punica ima strašni art'ritis i . . .- Sjeæate li se stanara?- Da, gospodine. Veæine, rekao bih. Bili su ne-kako...396- Sjeæate li se neke Jennifer Parker?Kawolskijevo lice se ozari. - Aha, kako da n^. Finagospoða. Cak se sjeæam broja njezinog stana, 1929. Kaogodina kad je burza otišla do vraga, ne? Bila mi jesimpatièna.- Je li gospoc~ica Parker imala mnogo posjetilaca,W ally ?«~ally se polako poèeše po glavi. - Pa, to hi 7iloteško reæi, gospodine Moretti. Vidao sam je samo kadje ulazila i izlazila.- Jesu ~3i ikada muškarci ostajali preko noæi u nje-nom stanu?Walter Kawolski strese glavom. - O ne, gospodine.Mnogo vike ni za što, pomisli Michael. Odlant?lo muje. Oduvijek je znao da Jennifer ne bi nikada . . .- Njen se prijatelj mogao vratiti kuæi i uhvatiti jena djelu.Michaelu se uèinilo da ga je pogrešno razumio. -Njen prijatelj?- Aha. Momak s kojim je gospoc~ica Parker živjela.Rijeèi su ga pogodile kao da ga je netko udario uželudac. Izgubio je vlast nad sobom. Zgrabio je WalteraKawolskog za suvratke i podigao ga uvis. - Idiote!Pitao sam te da li . . . Kako se zvao?Æovjeèuljak je bio prestravljen. - Ne znam, guspo-dine Moretti. Tako mi Boga, ne znam!Michael ga odgurne, pa podigne novine i gurne ih

Kawolskom pod nos.Kawolski pogleda fotografiju Adama Waruera i u~-buc~eno uzvikne: - To je on! To je njen prijatelj.Michaelov svijet se rušio. Jennifer mu je cijelo vri-jeme lagala; varala ga je s Adamom Warnerom! Njihdvoje se šuljalo iza njegovih lec~a, šurovalo protiv njega,pravilo iz njega budalu. Nabila mu je rogove.Osjetio je kako u njemu kipte drevni sokovi osvetei znao je da æe ih oboje ubiti.397~i ~G.54.Jennifer je letjela iz New Yorka za Singapur prekoLondona. Avion je dva sata stajao u Bahrainu. Gotovonovi aerodrom naftnog emirata bio je veæ neizrecivoprljav, pretrpan muškarcima, ženama i djecom u domo-rodaèkoj odjeæi, koji su spavali na podu i klupama. Is-pred aerodromske prodavaonice piæa stajala je ~tam-pana obavijest da æe svatko tko pije na javnom mjestubiti uhapšen. Atmosfera je bila neugodna, i Jenniferje bila sretna kad su najavili njen let.n U èetiri i èetrdeset boeing 747 je sletio na aerodromChangi u Singapuru. Bio je to potpuno nov aerodrom,èetrnaest milja od središta grada, koji je zamijenio sta-ri medunarodni aerodrom, i dok je avion rulao po pisti,Jennifer je zapazila znakove da je gradnja još u toku.Zgrada carinarnice bila je prostrana, zraèna i mo-derna, s brojnim kolicima za prtljagu. Carinici su bilibrzi i ljubazni, i za petnaest minuta Jennifer je veæ kre-nula prema stajalištu taksija.Kad je izišla iz zgrade, prišao joj je krupan Kinezsrednjih godina. - Gospodica Jennifer Parker?- Da.- Zovem se Chou Ling. - Morettijeva veza u Sin-gapuru. - èekam vas s limuzinom.398Chou Ling se pobrinuo da Jenniferinu prtljagu str-paju u prtljažnik, i nekoliko minuta kasnije krenuli suprema gradu.- Jeste li imali ugodan let? - upita Chou Ling.- Jesam, hvala. - No razmišljala je o StefanuBjorku.Kao da joj èita misli, Chou Ling pokretom glave po-kaže zgradu ispred njih. - Ono je zatvor Changi. l;jorkje tamo.Slijedila je njegov pogled. Zatvor Changi bio je ove-æa gradevina podalje od ceste, okružena zelenom ogra-dom i bodljikavom žicom pod naponom. Na svakom ug-lu bili su stražarski tornjevi s naoružanim stražarima:ispred ulaza stajala je još jedna ograda od bodljikavežice, a iza nje, kod samih vrata, još nekoliko stražara.- Za vrijeme rata - objasni joj Chou Ling - ovdjesu bili internirani svi Britanci na otoku.- Kad æu moæi vidjeti Bjorka?

- Situacija je vrlo osjetljiva, gospo8ice Parker -oprezno odgovori Chou Ling. - Vlada je neumoljivakad je rijeè o drogama. Kazne su nemilosr.dne èak i zaone koji prije nisu bili kažnjavani. Osobe koje se bavedrogama . . . - Chou Ling znaèajno slegne ramenima. -Singapurom upravlja nekoliko moænih obitelji. ObiteljShaw, C. K. Tang, Tan Chin Tuan i Lee Kuan Yew,premijer. Te obitelji vode singapurske financije i trgo-vinu. I ne žele imati posla s drogama.- Valjda imamo utjecajnih prijatelja.- Pa, policijski inspektor David Touh je neobiènorazuman èovjek.Jennifer se pitala koliko to »razumanH stoji, ali ješutjela. Kasnije æe biti dovoljno vremena za pitanja.Naslonila se i promatrala kraj kojim su prolazili. Veæsu bili u predgradu Singapura, i Jennifer se èinilo daposvuda vidi samo zelenilo i cvijeæe. S obje strane Mac-Pherson Roada nizali su se moderni trgovaèki komplek-si, kao i drevna svetišta i pagode. Neki su prolaznici biliodjeveni u istoènjaèku nošnju s turbanima na glavi, adrugi u elegantnu odjeæu po najnovijoj zapadnjaèkojmodi. Grad se doimao poput slikovite mješavine drev-399we kulture i moderne metropole. Trgovaèke kuæe bileE

su nove i sve je bilo besprijekorno èisto.Chou Ling se nasmiješio kad je Jennifer spomenulaustoæu. - Objašnjenje je jednostavno. Za bacanje sme-æa plaæa se globa od petsto dolara, i taj se propis strogoprovodi.Automobil je skrenuo na Stevens Road, i Jennifer nabrežuljku, što se ispred njih ukazao, ugleda prekrasnubijelu zgradu potpuno okruženu drveæem i cvijeæem.

"s, - To je Shangri-La, vaš hotel.i Predvorje je bilo golemo, bijelo i besprijekorno èis-I to, sve u staklu i mramornim stupovima.

- Inspektor Touh æe stupiti s vama u vezu - reèeChou Ling dok je Jennifer èekala kljuè od sobe. Pruiio

' I joj je posjetnicu. - Možete me uvijek pronaæi na ovom` bro j u.

Nasmiješeni poslužitelj uzme Jenniferinu prtljagu ipovede je kroz atrij do dizala. Prošli su pokraj pro-

; stranog vrta s umjetnim vodopadom i bazenom. Jenni-,; fer još nikada nije vidjela tako prekrasan hotel. Njen

apartman na drugom katu sastojao se od prostranoga

dnevnog boravka i spavaæe sobe, a s terase se pružao, pogled na šareno more cvijeæa: bijele i crvene anturi-; jume, grimizne bugenvileje i kokosove palme. Kao na'š ~ , Gauguinovoj slici, pomisli Jennifer.' Puhao je povjetarac. Joshua je volio ovakvo vrijeme.

Možemo li poslije podne na jedrenje, mama? Prekini stim, reèe sama sebi.

` Prišla je telefonu. - Htjela bih naruèiti razgovor sgospodinom Michaelom Morettijem, New York City. -Dala je telefonski broj.

- Zaista mi je žao - reèe telefonistica. - Sve sulinije zauzete. Budite ljubazni pa nazovite malo kasnije.

~_ - Hvala vam.; Dva kata niže telefonistica upitno pogleda èovjekak oji je stajao uz centralu.` j Kimnuo je - Dobro. Vrlo dobro.

Inspektor Touh joj je telefonirao sat nakon što sesmjestila u hot'elu.

I,400

;,:- Gospodica Jennifer Parker?- Na telefonu.- Ovdje inspektor David Touh. - Naglasak mu jebio neupadljiv, neodrediv.- Oèekivala sam vaš poziv, inspektore. Neobièpo mije stalo da što prije stupim . . .Prekinuo ju je. - Pitam se ne biste li me poèastilisvojim društvom na veèeri.Upozorenje. Vjerojatno se bojao prisluškivaèa.- S velikim zadovoljstvom.Great Shanghai je bio prostran, buèan restoran, ispu-njen uglavnom domaæim gostima koji su glasno jeli irazgovarali. Na podiju je trio pratio privlaènu djevojkuodjevenu u cheongsam koja je pjevala amerièke šla-gere.- Stol za jednu osobu? - upita je šef sale.- Tebala bih se ovdje sastati s inspektorom Toutiom.Sef sale se nasmiješi. - Inspektor vas èeka. Izvo~iteza mnom. - Poveo je Jennifer do stola uz muziKu.Inspektor David Touh bio je visok, mršav, priviaèanmuškarac èetrdesetih godina, profinjenih crta lica i tam-nih, vedrih oèiju. Na sebi je imao neobièno elegantnotamno odijelo, kao da je na sveèanom prijemu.Pridržao je Jennifer stolicu pa sjeo. Sastav je svi-rao zaglušnu rok-melodiju.Prignuo se prema Jennifer. - Mogu li vam naruèitipiæe?- Da, molim vas.- Morate probati chendol.- ~to?- Prave ga od kokosovog mlijeka, kokosovog še-æera i komadiæa želatine. Svidjet æe vam se.Podigao je glavu i skoro u istom trenutku kraj stolase pojavi konobarica. Inspektor naruèi piæe i dim sum,kinesko predjelo. - Nadam se da vas neæe smetati akoja odaberem jela?- Dapaèe. Bit æe mi drago.zb Gnfev aneeta 401- Koliko mi je poznato, u vašoj zemlji žene su na-vikle zapovijedati. Ovdje muškarac još drži kormilo u

rukama.Mukši šovinist, pomisli Jennifer, iako joj nije biloni do kakve rasprave. Taj joj je èovjek bio pbtreban.Bilo je gotovo nemoguæe voditi razgovor zbog n2vjero-jatne buke i zaglušne glazbe. Ogledala se restorahom.

Bila je veæ u drugim orijentalnim zemljama, ali su jojse i muškarci i žene u Singapuru èinili izuzetno lijepima.Konobarica joj je donijela piæe. Nalikovalo joj je na

; kakao pun grudica.Inspektoru nije promakao izraz njenog lica. - Mo-

i il ' rate ga promiješati.~~ ~~!`~.`' - Ne èujem vas.

;~j' - Morate ga promiješati! - viknuo je.ti Poslušala ga je i otpila gutljaj.Piæe je bilo odvratno i preslatko, ali Jennifer ipakk'mne kao da odobrava n'e ov izbor. - Zaista . . . ne-J g; obièno je.,Na stolu se pojavilo pet-šest tanjura s dim sumom.

,.s~ i, ,~, IVeke od tih specijaliteta neobiènog oblika Jennifer nijenikad ni vidjela, ali je odluèila da ništa ne pita. Bili su' ' izvanredni.

, ~ , - Ovaj je restoran poznat po kuhinji Nonya - ob-. jašnjavao joj je inspektor Touh vièuæi da nadglasa gro-

~1 !~,'' moglasnu buku. - To je mješavina kineskih sastojakai malajskih mirodija. Pisani recepti ne postoje.- ~eljela bih s vama razgovarati o Stefanu BjorkuE~. - reèe Jennifer.- Ne èujem vas. - Buka nije jenjavala ni trenutka.Jennifer se prigne bliže. - Htjela bih znati kad moguposjetiti Stefana Bjorka.Inspektor Touh slegne ramenima i mimikom pokažeda je ne èuje. Odjednom se upitala da li je odabrao tajstol kako bi mogli bez bojazni razgovarati, ili zato daonemoguæi svaki razgovor.Nakon dim suma uslijedio je beskonaèan niz jela,~jedno bolje od drugoga. Smetala ju je samo èinjenica,

, !!'; što nije mogla navesti razgovor na Stefana Bjorka.402Nakon što su veèerali i izišli na ulicu, inspektiorTouh reèe: - Ovdje je moj auto. - Pucnuo je prsrtima, i crni mercedes, parkiran usporedo s drugimvozilima, doveze se do njih. Inspektor otvori Jen-nifer stražnja vrata. Za upravljaèem je sjedio snažan,uniformirani policajac. Nešto nije bilo u redu. Da jeinspektor Touh htio sa mnom povjerljivo razgovarati,pomisli Jennifer, pobrino bi se da budemo sami.Smjestila se na stražnje sjedalo, a inspektor do nje.- Prvi ste putu u Singapuru, nije li tako?- Da.- A~, onda morate mnogo toga vidjeti.- Nisam došla ovamo na razgledavanje, inspekto-re. Moram se što prije vratiti kuæi.Inspektor Touh uzdahne. - Vama bijelcima se uvi-

jek tako žuri. ,leste li èuli za Bugis Street?- Nisam.Jennifer se pomakne na sjedalu da može promat-rati inspektora. Lice mu je bilo vrlo pokretljivo, ageste izražajne. Doimao se otvorenim i komunikativ-nim, a ipak joj cijelo veðe nije praktièki ništa rekao.Auto je stao da propusti trishaw, singapursku tro-kolicu na pedale. Inspektor Touh je prezirno promat-rao vozilo u kojem su bila dva turista.- Jednog æemo ih dana zabraniti.Jennifer i inspektor Touh su izišli iz automobilablok prije Bugis Streeta.- Automobili ne smiju ovamo - objasni joj inspek-tor.Uhvatio je Jennifer pod ruku, pa su pošli prepu-nim ploènikom. Ubrzo su se našli u takvoj gužvi dasu jedva hodali. Bugis Street je bila uska ulica, a sobje strane bile su prodavaonioe voæa i povræa, te ribei mesa. Bilo je tu i mnogo malih restorana na otvo-renom, s malim stolovima i stolicama. Jennifer je upi-jala prizor, zvukove, mirise i neobièno bogatstvo boja.Držeæi je i dalje za ruku, inspektor Touh je ramenomkrèio put kroz mnoštvo. Stigli su do restorana ' ispredkojeg su bila tri stola, sva tri zauzeta. Inspektor zgra-403bi za ruku konobara, a našao se uz njih trenutak kas-nije i vlasnik. Inspektor mu je nešto rekao na kineskom.Vlasnik priðe jednom od stolova, reèe nešto gostima,

a oni pogledaše inspektora pa brzo napustiše restoran.Trenutak kasnije za tim su stolom sjedili Touh i Jen-nifer.

k ' - Mogu li vam nešto naruèiti?- Ne, hvala. - Jennifer je promatxala rijeku lju-di koja se valjala ploènikam i ulicom. U drugim okol-

, i ;i; nostima vjerojatno bi uživala u tome. Singapur je biooèaravajuæi grad, grad koji bi èovjek rado doživio svoljenom osobom.

, - Pazite sada - reèe inspektor. = Ubrzo æe ponoæ.Jermifer baci pogled na ulicu. Isprva nije ništa za-pazila, a tada je zamijetila ka.ko svi trgovci istodobno

, poèinju zatvarati trgovine. Za deset minuta sve su tr-" govine bile zakljuèane, a vlasnici su nestali.' - Što se dogaða? - upita Jennifer.

- Vidjet æete.' Iz mnoštva na drugom kraju ulice èuo se prigušeniFT žamor. i.judi poèeše admicati pnema ploèniku ostav-f~' ,

ljajuæi slabadan prostor nasred ulice. Sredinom ulicehodala je mlada Kineskinja u dugoj, tijesno pripijenojveèernjoj haljini. Jennifer nikada nije vidjela ljepšu

~, ;· ~ ženu. Koraèala je dastojanstveno i polako, zastajala dav pozdravi Ijude za pojedinim stolovima, pa kretala dalje.

. Kad se djevojka približila stolu za kojim je sje~dilaJennifer s inspektorom, mogla ju je vidjeti još bolje.Izbliza je bila još ljepša. Lice joj je bilo glatko i pro-

finjeno, a stas predivan. Bijela svilena haljina bila je sastrane izrezana otkrivajuæi finu oblinu bedra i male,savršeno oblikovane grudi.Jennifer se upravo okrenula da nešto kaže inspek-toru kad se pojavila još jedna djevojka. Bila je možda

` još ljepša od prve. Za njom su hodale još dvije, i ubrzo, ~; se cijela. ulica ispunila prekrasnim mladim djevojkama.,'«( Sve su odavale mješavinu malezijske, indijske i kines-

ke krvi.- To su prostitutke - nagadala je Jennifer.

!, - Da. Transseksualci.;'; 404Jennifer ga zaèuðeno pogleda. Nemoguæe. Ponovnoje pogledala djevojke. Nije ni na jednoj zapažala ni-kakve tragove muškosti.- Salite se.- Zovu ih BiLly Boys.Jennifer je bila osupnuta. - Ali one. . .- Nakon operacije sve se smatraju ženama. - Sleg-nuo je ramenima. - Zašto i ne bi? Nikome ne smetaju.Znate - doda inspektor - prostitucija je ovdje protu-zakanita. No, BibLy Boys . . . eto, to je dobro ža turizam,i sve dok ne dosaðuju gostima, policija im progledavakroz prste.Jennifer se ponovno zagleda u prekrasna mlada biæašto su prolazila ulicom zastajkujuæi kod stolova i do-govarajuæi se s mušterijama.- Dabro im ide. Raèunaju do dvije stotine dolara.Kad ostare, postaju Mamasan.Veæina djevojaka je veæ sjedila za stolovima s muš-karcima i cjenkala se. A zatim su se jedna po jedna po-èele ustajati i odlaziti s mušterijama.- Obièno sklope dva do tri posla na noæ - objaš-njavao je inspektor. - U ponoæ preuzimaju Bugis Stre-et, a do šest sati moraju napustiti èetvrt kako bi setrgovine mogle ponovno otvoriti. Možemo otiæi kad godželite.- Možemo odmah.Dok su hoda.li ulicom, u mislima joj se posve refleks-no ukazao lik Kena Baileyja. Nadam se da si sretan,pomisli Jennifer.U automobilu kojim su se vraæali u hotel Jenniferodluèi da spomene Bjorka, bez obzira na prisutnost vo-zaèa. Kad su skrenuli u Orchard Road, odluèno se ob-ratila inspektoru: - Sto se tièe Stefana Bjorka...- Ah, da. Sve sam uz·edio kako biste ga mogli po-sjetiti sutra u deset ujutro.405Ft_ ~ ~,, ~.,"r

55.'. U Washingtonu su Adama Warnera pozvali sa sas-

tanka da preuzme hitni telefonski poziv iz New Yorka.; Zvao ga je okružni javni tužilac Robert Di Silva.

',~ Likovao je. - Specijalna velika porota upravo je po-tvrdila sve toèke optužnice koje smo zatražili. Od prvedo zadnje! Možemo poèeti. - Nije bilo odgovora. -

, ; Jeste li na liniji, senatore?'; ~~ ~ - Jesam. - Adam se prisili da prida glasu prizvuk

oðuševljenja. - Divne novosti.- Mislim da æemo moæi krenuti u akciju u roku oddvadeset i èetiri sata. Ako možete doæi avionom u NewYork, mislim da bismo sutra mogli održati završni sas-tanak svih sZužbi radi koordiniranja koraka koje æemopoduzeti. Možete li doæi, senatore?

,~ - Mogu - reèe Adam., ~i, - Ja æu se za sve pobrinuti. Sutra u deset.

- Doæi æu. - Adam spusti slušalicu.a Spec~.jalna velika porota upravo je potvrdila sve toè-

ke optužnice koje smo zatražili. Od prve do zadnje!Adam ponovno podigne slušalicu i stane okretati

. ŠF broj.40656.Soba za primanje posjetilaca u zatvoru Changi bilaje mala, grubo ožbukanih i okreèenih zidova, bez namje-štaja, osim jednog dugog stola i tvrdih stolica s objestrane. Jennifer je sjedila na jednoj od njih i èekala.Podigla je glavu kad su se otvorila vrata i u sobuušao Stefan Bjork u pratnji stražara.Bjorku je moglo biti tridesetak godina; bio je visok,mrzovoljna lica i izbuljenih oèiju. Ima problema saštitnjaèom, pomisli Jennifer. Na njegovim obrazima ièelu jasno su se nazirale masnice. Sjeo je suèelice Jen-nifer.- Ja sam Jennifer Parker, vaš advokat. Pokušat æuvas izvuæi odavde.Pogledao ju je. - Nastojte to uèiniti što prije.Mogla je to biti i prijetnja .i molba. Jennifer se sje-tila Michaelovih rijeèi: Ixvuci ga uz kauciju prije negošto progovori. '- Kako postupaju s vama?Kriomice je pogledao stražara koji je stajao kod vra-ta. - Dobro.- Zatražila sam da vas puste uz kauciju.- Kakvi su izgledi? - Nije mogao zatomiti nadu.- Mislim da su prilièno dobri. Strpite se dva-tridana, ne više.Ustala je. - Ubrzo æu vas ponovo posjetiti.407d

- Hvala - reèe Stefan pa ispruži ruku.- Ne! - prodere se stražar.Oboje se okrenuše.- Nema dodirivanja.Stefan Bjork pogleda Jennifer i promuklo izusti: -

' Požurite !Kad se Jennifer vratila u hotel, èekala ju je poruka dai ju je nazvao inspektor Touh. Još ju je dižala u ruci

, ~ ~~ , kad je telefon zazvonio. Bio je to inspektor.

- Mislim da bi vam se svidio mali obilazak gradadok èekate, gospoðice Parker.

; I~ a:Veæ je zaustila da kaže »ne«, ali je taða shvatila da.~!i eonako ništa ne može uèiniti sve dok ne smjesti Bjorkana prvi avion. Do tog trenutka bilo je važno zadrzatiinspektorovu dobru volju.; - Hvala vam - reèe Jennifer. - Bit æe mi drago.~ i'. Ruèali su u Kampachiju, a zatim krenuli izvan gra-

~.' da, prema sjeveru, cestom Bukit Timah koja je vodilajprema Maleziji. Prošli su kroz niz slikovitih zaselaka

~s : ,, sa štandovima za prodaju hrane i trgovinama. Stanov-

a '~ nici su bili dobro odjeveni i èinilo se da žive u blago-, stanju. Posjetili su groblje Kranji i spomenik žrtvama

f,j rata. Uspeli su se stepenicama i prošli kroz otvorena

1 plava vrata : ispred njih uzdizao se veliki mramornikriž, a u pozadini golemi stup. Groblje je nalikovalo na

' _` more bijelih križeva., - Mnogo smo pretrpjeli u ratu - reèe inspektor.k°= - Svi smo izgubili mnogo prijatelja i èlanova obitelji.' i Jennifer je šutjela. U mislima je .vidjela grob u

,'~ Sands Pointu, ali se trudila da ne misli o tijelu koje jea ležalo ispod malog humka.;U Manhattanu, u policijskom obavještajnom odjelu

` u Hudson Streetu, bio je .upravo u toku sastanak pravo-~'; sudnih organa gonjenja. U pretrpanoj prostoriji vla-' dala je atmosfera likovanja. Mnogi od prisutnih zapoèe-? li su istragu cinièno jer im to nije bilo prvi put. Veæ su

408i prije uspijevali prikupiti porazne dokaze protiv èla-nova mafije i ubojica i ucjenjivaèa; ali su - u procesuza procesom - skupi i vješti advokati izborili osloboc~e-nje za kriminalee koje su zastupali. No, ovaj put æe svebiti drukèije. Ovaj put svjedoèit æe consigliere ThomasColfax, i nitko neæe moæi oboriti njegov iskaz. On jebio stožer mafije više od dvadeset pet godina. Pojavitæe se na sudu, navesti imena, datume, èinjenice i broj-ke. A sada je došao i èas kad su dobili odobrenje za po-kret.Nitko od prisutnih nije se tc~liko trudio da se ostva-ri taj trenutak koliko Adam. Trebalo je da to bude tri-jumfalna koèija koja æe ga odvesti u Bijelu kuæu. A sadje trenutak došao, i svi su se lijepi snovi rasplinuli. PredAdamom je bio popis ljudi koje je optužila specijalnavelika porota. èetvrta na popisu bila je Jennifer Par-ker, a uz njeno ime stajale su toèke optužbe: kvalifici-rano ubojstvo i udruživanje u cilju izvršenja pet-šestkriviènih djela u saveznoj nadležnosti.Adam Warner se ogleda prostorijom. Iako mu je bi-lo teško, znao je da mora nešto reèi. - Svima. .. Èesti-

tam vam svima.Pokušao je još nešto reæi, ali rijeèi su mu zapele ugrlu. Toliko se gadio sam sebi da ga je to upravo fizièkiboljelo.Spanjolci imaju pravo, razmišljao je Michael Moret-ti. Osveta je jelo koje valja jesti hladno. Jennifer Par-ker je još živjela samo zato što je bila izvan njegovogdohvata. No, ubrzo æe se vratiti. U meduvremenu æeMichael uživati razmišljajuæi o onome što joj sprema.Izdala ga je u svakom pogledu u kojem žena može iz-dati muškarca i zato æe se on pobrinuti da joj se posvetiposebna pažnja.Jennifer je ponovno pokušala nazvati Michaela izSingapura.- $ao mi je - reèe telefonistica - linije sa Sje-dinjenim Državama su zauzete.409

- Molim das, pokušajte ponovo.- Svakako, gospo8ice Parker.

® Telefonistica podigne glavu i pogleda muškarca kojije stražario uz centralu, a on joj se zavjerenièki narsmiješi.

, Robert Di Silva je u svom štabu gledao nalog zat hapèenje koji su mu upravo donijeli. Na njemu je pi-I , salo ime Jennifer Parker.E ~~. Napokon sam je xgrabio, pomisli, obuzet surovim

~dOVOIJStVOTII.G "11 (''.

- Inspektor Touh vas èeka u predvorju - javi seI` telefonistica.

Jennifer se iznenadi jer ga nije oèekivala. Vjero-', jatno joj donosi novosti o Stefanu Bjorku., Spustila se dizalom u predvorje.° ,E, - Oprostite što vam nisam telefonirao - isprièa-' ~~ vao se inspektor. - Mislio sam da bi ~bilo najbolje da

osobno s vama razgovaram.' - Imate li kakvih novosti?

- Možemo razgovarati u automobilu. Htio bih vam_nešto pokazati.

, Vozili su se Yio Chu Kang Roadom.. ~ ~~ r. `

- Ima li kakvih problema? - upita Jennife- Ne, apsolutno nikakvih. Preksutra æe odrediti iz-

,.`~ ~~`

nos kaucije.' A kamo je onda vodi?! Prošli su mimo niza zgrada na Yala Goatopah Ro-

adu, i vozaè stane uz rub ceste.. " - Uvjeren sam da æe vas ovo zanimati - reèe in-· i spektor Touh.

- A što to?- Poc~ite sa mnom. Vidjet æete.

` ~~ Unutrašnjost zgrade bila je stara i derutna, ali naj-jaèi je dojam ostavljao zadah - divlji i iskonski, na-

' lik na mošus. Jennifer nije još nikada udisala neštorj'~ ' SlIÈrio.pritrèala im je djevojka. - Hoæete li pratnju? Ja . . .Inspektor Touh odmahne rukom. - Neæemo vas tre-bati.Uhvatio je Jennifer pod ruku, pa su izišli s drugestrane i uputili se ,prema šest velikih bazena u razini tlaiz kojih su dopirali èudni zvukovi. Stigli su do prvogbazena. Ispred njega stajao je natpis: Ne prilaxi. Opas-no po život. Jennifer se zagleda u bazen. Bio je punkrokodila svih vrsta: bilo ih je na desetke, i svi su seneprekidno kretali kližuæi jedni preko drugih.Stresla se od jeze. - Sto je ovo?- Farma krokodila. - Zagledao se u gmazove. -Kad im je izmedu tri i šest godina, oderu ih i pretva-raju u novèanike, pojaseve i cipele. Kao što vidite, ve-æina ima razjapljene èeljusti. Tako se odmaraju. Tekkad ih zatvore, valja biti na oprezu.Prišli su slijedeæem bazenu u kojem su bila dva go-lema aligatora.- Ovima je petnaest godina. Koriste ih samo za ras-plod.Jermifer zadrhti. - Tako su ružni. Ne znam kako semec~usobno podnose.- Pa, i ne podnose se - reèe inspektor. - Zapra-vo, rijetko se i pare.- To su prethistorijske životinje.- Toèno. ~ive na zemlji veæ milijune godina i za-držali su sve do danas prvobitne znaèajke.Pitala se zašto ju je ovamo doveo. Ako je mislioda æe je te užasne životinje zanimati, varao se. - Mo-žemo li poæi? - upita Jennifer:- Još samo malo. - Inspektor pogleda djevojkukoja im je maloprije prišla. Nosila je nekakvu posuduprema prvom bazenu.- Danas ih hrane - reèe inspektor. - Gledajte.Pošao je s Jennifer prema prvom bazenu. - Hraneih ribom i svinjskim pluæima svaka tri dana.Djevojka je poèela bacati hranu u bazen koji se tre-nutaèno pretvorio u zapjenjeni vir. Krokodili su se ba-cali na sirovu, krvavu hranu, trgajuæi je zubima. Dvakrokodila bacila su se na isti komad mesa, pa odmahnavalili jedan na drugoga, divlje napadajuæi, grizuæi i410 ~ 411

mlateæi repovima sve dok se bazen nije poèeo punitikrvlju. Jednome je ispalo oko, ali je èvrsto zario zube uèeljusti napadaèa. Krv je sve jaèe bojila vodu, pa suse i ostali krokodili pridružili borbi i nemilosrdno na-pali svoja dva ranjena sudruga trgajuæi im kožu s gla-

f7: ve sve dok se nije ukazalo meso. A tada su ih, još žive," stali proždirati.

, Jennifer je mislila da ,æe se onesvijestiti. - Podimo,molim vas.Inspektor Touh je zadrži rukom. - Samo trenutak.

' Stajao je i promatrao, a tada je napokon odveo.h I Te je noæi Jennifer sanjala krokodile kako se me-c. ~' "a ~. dusobno grizu i komadaju. Odjednom su se dva kro-

kodila preobrazila u Michaela i Adama, i Jennifer seusred more drhteæi probudila. Više nije mogla zaspati.Racije su poèele. Savezni i lokalni agenti pravosud-nih organa gonjenja krenuli su u napad u desetak sa-

d ~i^ veznih država i u nekoliko drugih zemalja. Racije su'',~, bile organizirane istodobno.,U saveznoj državi Ohio uhapsili su jednog senatorabaš kad je u ženskom klubu držao govor o poštenju u

'. ~ javnoj upravi.-,

U New Orleansu je zatvorena tajna kladionica.U Amsterdamu su agenti raskrinkali skupinu kri-jumèara dijamanata.;: Direktor jedne banke u Garyju, Indiana, uhapšen je

';. pod optužbom da je od mafije preuzimao ~vruæ« novac`, ; i prebacivao ga na èiste raèune.

U Kansas Cityju agenti su izvršili raciju u velikojj robnoj kuæi za prodaju uz popust i pronašli velike ko-

°lièine ukradene robe.h~iU Phoenixu, Arizona, uhapšeno je šest detektiva iz

_ " Odjela za borbu protiv prostitucije.. ~ U Napulju je zatvorena tvornica kokaina.

U Detroitu je razbijena organizacija koja je proda-vala ukradene automobile po cijeloj Americi.

Y` i;#Y y :

«; Buduæi da nije mogao doprijeti do Jennifer telefo-;,1, nom, Adam Warner je otišao u njenu kancelariju.

412Cynthia ga je odmah prepoznala.- ~ao mi je, senatore, gospodica Parker je u ino-zemstvu.- Gdje je?- U hoteiu Shangri-La u Singapuru.To mu je popravilo raspoloženje. Mogao joj je tele-fonirati i upozoriti je da se ne vraæa.Hotelska domaæica ušla je u sobu baš kad je Jenniferizlazila iz kupaonice.- Oprostite. Kad danas odlazite?- Ne odlazim danas veæ sutra.Odgovor je zbunio domaæicu. - Rekli su mi da pri-redim apartman za goste koji dolaze kasno veèeras.- Tko vam je to rekao?- Direktor.Dva kata niže centrala je primila poziv iz inozem-stva. Na dužnosti je bila druga telefonistica, a do nje

je stajao drugi muškarac.- Poziv iz New York Cityja za gospodicu JenniferParker? - ponovi telefanistica u mikrofon.Pogledala je muškarca do sebe. Odmahnuo je gla-vom.- ~ao mi je. Gospoðica Parker se odjavila.Racije su se nastavljale, kao i hapšenja, u Hondura-su, San Salvadoru, Meksiku i Turskoj. Mreža je kupilavardlice, ubojice, pljaèkaše banaka i podmetaèe požara.Poduzete su energiène akcije u Fort Lauderdaleu, At-lantic Cityju i Palm Springsu.No snage zakona još nisu mirovale.Robert Di Silva je u New Yorku pažljivo pratio tokoperacija. Srce mu je brže kucalo kad god bi pomisliona mrežu koja se sve više stezala oko Jennifer Parker iMichaela Morettija.413Michael Moretti je izbjegao policiji pukim sluèajem.Otišao je s Rosom na groblje da odnese cvijeæe nagrob njenog oca jer je bila godišnjica njegove smrti.. Pet minuta kasnije jedan je automobil pun agenata,~ FBI-a stao pred Morettijevom kuæom, a drugi pred nje-govim uredom. Kad su ustanovili da ga nema, agenti suodluèili da ga prièekaju.

Jenmifer je zaboravila rezervirati avionsku kartu za~ ~

`'` Bjorkov povratak u Sjedinjene Države pa je nazvala' Singapore Airlines.

` ~c 4 i - Ovdje Jennifer Parker. Imam rezervaciju za vaš

let 112 koji sutra poslije podne polijeæe za London. Htje-la bih rezervirati još jedno mjesto.- Ostanite na liniji, molim vas.Æekala je, i nakon nekoliko minuta javio se isti glas:

~a ` i; - Jeste li rekli Parker? P-A-R-K-E-R?- Da., - Vaša je rezervacija otkazana, gospoðice Parker.Zapanjila se. - Otkazana? A tko ju je otkazao?

r. - - Ne znam. Vašeg imena više nema na popisu pui-$ _ ; nika.

; - To je sigurno nesporazum. Molila bih vas da me, ponovno stavite na popis.,~; - ~ao mi je, gospoðice Parker. Na letu 112 više

~. ,.nema mjesta.

~~,' ~ Inspek±or Touh æe sve srediti, pomisli Jennifer. Bila~._. ' ~'~ ' se dogovorila da pode s njim na veèeru. Tada æe saznati

što se to dešava.- a Došao je po nju prije dogovorenog vremena.

Isprièala mu je o nesporazumu s hotelskom sabomi avionskom rezervacijom.

` , Slegnuo je ramenima. - Naša poznata površnost, na' žalost. Raspitat æu :,e.; ' - A što je sa Stefanom Bjorkom.

-- Sve je sredenc. Pustit æe ga sutra ujutro.s _ .'. 414Rekao je nešto vozaèu na kineskom, pa je automobilkrenuo natrag pravcem kojim su došli.- Niste još vidjeli Kallang Road. Vrlo zanimljivo,vidjet æete.Vozaè je skrenuo u Lavender Street, a zatim desnou Kallang Bahru. Veliki natpisi oglašavali su vrtlarije iradionice lijesova. Nekoliko blokova dalje vozaè je po-novno skrenuo.- Gdje smo sada?Inspektor Touh se okrene prema Jennifer i tiho re-.èe: - U »Ulici bez imenaH.Vozaè ih je vozio vrlo polako. S jedne i druge stra-.ne ulice bili su sami pogrebni poduzetnici, jedan zadrugim: Tan Kee Seng, Clin Noh, Ang Yung Long, GohSoon. Nešto dalje bio je u toku pogrebni obred. Svi subili odjeveni u bijelo. Tri su sviraèa - truba, saksofoni bubnjevi - svirala ispred tijela koje je bilo položenona stol, okruženo vijencima; pokraj stola stajala je nastalku velika fotografija pokojnika. Uokolo su sjedilaljudi koji su došli na ispraæaj pokojnika i jeli.Okrenula se inspektoru. - ~to je ovo?- Ovdje to nazivamo Kuæom smrti. - Znaèajno jepogledao Jennifer. - Doduše, smrt je samo dio života,nije li tako?Jennifer se zagleda u njegove hladne oèi i odjednomje obuzme strah.Otišli su u Golden Phoenix, i tek kad su sjeli, Jen-nifer se pružila prilika da mu postavi pitanje koje juje muèilo.- Inspektore Touh, jeste li me odveli na farmukrokodila i do Kuæe smrti iz nekog odredenog razloga?~Pogledao ju je i mirno odgovorio: - Naravno. Mis-lio sam da æe vas to zanimati. Naroèito zato što stedošli ovamo da izvuèete vašeg klijenta, Stefana Bjorka.U Singapuru mnogo mladih ljudi umire zbog drogakoje se unose u zemlju, gospoðice Parker. Mogao samvas odvesti u bolnicu gdje ih pokušavamo lijeèiti, ali mise èinilo da æete više saznati kad vidite gdje završavaju.- Sve to nema nikakve veze sa mnom.415r- To je stvar nazora. - Glas mu vlše nije bio ni-malo prijateljski.- Slušajte, ins,pektore Touh - reæe Jennifer - uv-jerena sam da vas dobro plaæaju da . . .- Nitko mi na svijetu ne može dovoljno platiti.Ustao je i nekome dao glavom znak, i Jennifer seokrene. Stolu su prilazila dva muškarca u siviu odije-iima.- Gaspodica Jennifer Parker?- Da.Nisu ni morali pokazati legitimaci~je FBI-a. Znala jetko su i prije nego što su progovorili. - FBI. Imamodokumente za ekstradiciju i nalog za vaše hapšenje.

Vodimo vas natrag u New York ponoænim avionom.57.Odlazeæi s groblja Michael Moretti ustanovi da jezakasnio na sastanak. Odluèio je da nazove ured i ugo-vori novi termin, pa je stao pokraj telefonske govorniceuz cestu. Telefon je jedanput zazvonio, a tada se javiomuški glas: - GraBevinsko poduzeæe Acme.- Ovdje Mike. Reci . . .- Nema gospodina Morettija. Nazovite kasnije.Michael se ukoèi. - ··Kod Tonyja« - izusti ne raz-mišljajuæi pa spusti slušalicu i požuri u auto. - Sveu redu, Michael? - upita ga Rosa.- Ne znam. Iskrcat æu te kod rodaka. Ostani tamosve dok ti se ne javim.;416Tony je slijedio Michaela u ured u stražnjem dije-lu restorana.- Javili su mi da FBI-ovci samo gmižu po tvojojkuæi i po uredu u centru grada, Mike.- Hvala - reèe Mike. - Ne puštaj nikoga.- Budi bez brige.Prièekao je da Tony iziðe iz prostorije, zatvorio zanjim vrata, a tada posegnuo za telefonom i poèeo bje-somuèno birati broj.wn Gnjev anQela 417Michaelu je trebalo manje od pola sata da dozna zakatastrofu. Primao je sa sve veæom nevjericom izvješ-taje o racijama i hapšenjima. Njegovi soldati i capiregimesjedili su iza rešetaka. Policija je vršila racije na skla-dišta ukradene robe, provaljivala u tajne kockarnice,zapljenjivala povjerljive poslovne knjige i dokumente.Prava mora. Policija je oèito dobila podatke od nekogaiz Organizacije.Telefonirao je i ostalim Obiteljima u zemlji, i sve suhtjele znati što se dogada. Sve su bile strahovito pogo-dene, a nitko nije znao gdje je procurilo. Svi su sum-njali da je propjevao netko iz Morettijeve Obitelji.Jimmy Guardino iz Las Vegasa dao mu je ultima-tum. - Zovem te u ime Komisije, Michael. - Nacional-na komisija bila je vrhovna vlast koja je u kritiènimtrenucima dokidala vlast svake pojedine Obitelji. - Po-licija se okomila na sve Obitelji. Netko na vrhu je pro-pjevao. ~uli smo da je to netko od tvojih. Dajemo tidvadeset i èetiri sata vremena da ga pronaðeš i središ.U prošlosti je policija hvatala u mrežu sitne ribekoje je Organizacija mogla žrtvovati. Sada je prvi putmreža kupila velike zvjerke. Netko na vrhu je propje-vao. ~'u1i smo da je to netko od tvojih. Imali su pravo,naravno. Najteže je bila pogodena Michaelova Obitelj, ipolicija ga je tražila. Netko im je dao èvrste dokazejer inaèe ne bi pokrenuli takvu golemu akciju. Ali tkobi to mogao biti? Michael se naslon.i i stane razmiš-ljati.Tko god ih je otkucao, bio je upuæen u podatke za

koje su znali samo Michael i dvojica njegovih glavnihpomoænika Salvatore Fiore i Joseph Colella. Samo njihtrojica znali su gdje se kriju glavne knjige, a FBI ih jepronašo. Znao je za njih i Thomas Colfax, ali Colfax jebio zakopan u deponiji u New Jerseyju.Razmišljao je o Fioreu i Colelli. Bilo mu je teško po-vjerovati da bi itko od njih mogao prekršiti zakon šut-nje, omerta, i progovoriti. Bili su uz njega od samogpoèetka; on ih je sam odabrao. Dopustio im je da seza svoj raèun bave lihvarenjem i prostitucijom, narav-no, u razumnim granicama. Zašto bi ga izdali? Odgovorje, dakle, bio jednostavan: zbog stolice na kojoj je sje-418dio. Htjeli su zasjesti na njegovo mjesto. Kad ga se jed-nom riješe, moæi æe sve sami preuzeti. Radili su zajedno,kao ekipa, i sigurno su to zajedno zakuhali.Michaela obuze ubilaèki gnjev. Ti glupi kurvini si-novi pokušavaju ga svrgnuti s vlasti, ali neæe doživjetislast uspjeha. Morat æe se najprije pobrinuta da uz kau-ciju izvuèe ljude koje su mu uhapsili. Bio mu je potre-ban advokat kojemu može vjerovati - Colfax je biomrtav, a Jennifer - Jennifer! Ledeni grè ponovo muje stegao srce. Još su mu ušima odzvanjale vlastite ri-jeèi: Vrati se što prije. Nedostajat æeš yni. Ljv,bim te,Jennifer. To joj je rekao, a ona ga je izdala. I platitæe za to.~n·419G-:_- Svakako.Vrata se širom otvore i u sobu uleti Tony posivjelalica. - Vani su dva agenta FBI-a s nalogom za tvojehapšenje. Tako mi svega, ne znam odakle znaju da siovdje. Oni . . .Michael se okrene prema Nicku. - Na stražnja vra-

ta! Kreæi! - Obratio se Tonyju. - Reci im da sam nazahodu. Odmah æu doæi.Podigao je slušalicu i deset sekundi kasnije razgo-varao je s jednim od sudaca Vrhovnog suda saveznedržave New York.- Pred vratima me èekaju dva FBI-ovca s nalogomza hapšenje.- Kako glasi optužba, Mike?- Ne znam i jebe mi se Zovem te da sve urediškako bih se mogao izvuæi uz kauciju. Ne mogu èuèati uæuzi. Imam posla.Trenutak-dva iz slušalice se nije èulo ništa, a zatimsuèev oprezni odgovor: - Na žalost, ovaj put ti nemogu pomoæi, Michaele. Sve su pritisnuli i ako se po-kušam umiješati... -- Slušaj me, govno jedno - Michael je govorio po-lako i zloslutno - i to pažljivo. Budem li samo sat u

zatvoru, pobrinut æu se da te strpaju iza rešetaka dokraja života. Veæ se dugo i dobro brinem za tebe. Ho-æeš li da javnom tužiocu isprièam koliko si procesa na-mjestio u moju korist? Hoæeš li da upravi prihoda da-dem broz tvog bankovnog raèuna u Svicarskoj? Ho-æeš li . . .- Zaboga, Michaele!- Onda mièi dupe!- Vidjet æu što mog~u uèiniti - reèe sudac Law-renoe Waldman. - Pokušat æu . . .-- Ne seri! Obavi ono što sam ti rekao. Jasno, Lar-ry? - Tresnuo je slušalicu.Misli su mu radile brzo i hladnokrvno. Nije ga bri-nulo to švo æe ga odvesti u zatvor. Znao je da æe su-dac Waldman sve srediti i mogao je imati povjerenja uLVicka Vita što se tièe Fiorea i Colelle. Bez njihovih is-kaza sud mu neæe moæi ništa dokazati.420Stao je pred malo zrcalo na zidu, zaèešljao kosu,popravio kravatu, a tada izišao pred agente.Kao što je Michael i oèekivao, sudac Lawrence Wald-man je sve sredio. Advokat, kojega je odabrao Wald-man, zatražio je u prethodnom postupku puštanje svogklijenta uz kauciju, i ona je utvrdena u iznosu od polamilijuna dolara.Di Silva je ljutito i nemoæno gledao kako MichaelMoretti izlazi iz sudnice.421

Kad ubije Fiorea i Colellu, onda je na konju. No, bu-duæi da su mu bili kao braæa, pobrinut æe se da umrubrzo.G~ž.~.:..; ,,, ,.58.Nick Vito bio je èovjek ogranièene inteligencije. No,Organizaciji je bio vrijedan jer je bez pitanja i efikasnoizvršavao naredenja. Iako je veæ mnogo puta gledaosmrti u oèi, nije znao za strah. No, sada se bojao. Naj-', noviji dogadaji nadilazili su moæ njegovog shvaæanja, i' nešto mu je govorilo da je on na neki naèin odgovoranza njih.Cijelog je dana slušao kako se prièa o racijama ibezbrojnim hapšenjima. Govorkalo se o izdajniku, o ne-kome na visokom položaju u Organizaciji. Usprkos og-ranièenom razumu, Nick Vito je uspio povezati dvijeèinjenice: ostavio je Thomasa Colfaxa na životu, a ubr-zo nakon toga netko je poèeo izdavati Obitelj vlastima.Nick Vito je znao da to nisu Salvatore Fiore i JosephColella. Njih dvojica bili su mu kao braæa i, kao i on,fanatièno odani Michaelu Morettiju. No, kako da to ob-jasni Michaelu? Znao je da bi ga Michael dao sasjeæina komade kad bi samo pokušao: jer za izdaju je moglabiti odgovorna još samo jedna osoba - Thomas Colfax,

a on je HslužbenoH bio mrtav.Našao se u nedoumici. Volio je Cvjetiæa i diva. Fio-re i Colella su mu mnogo puta uèinili uslugu, kao iThomas Colfax; no izvukao je Colfaxa iz škripca, i etou što je upao. Stoga je Nick Vito odluèio da više neæebiti meka srca. Ovaj put morao je zaštititi vlastiti život.422Pronašao ih je bez teškoæa jer su uvijek morali bitiMichaelu na raspolaganju. Mali Salvatore Fiore je biokod ljubavnice koja je stanovala u 83. ulici, nedalekood Prirodoslovnog muzeja. Nick je znao da uvijek od-lazi od nje u pet sati i vraæa se kuæi ženi. Sada je bilotri sata. Nick je raspravljao sam sa sobom. Mogao bise motati oko stamberie zgrade ili otiæi gore i maknutiSalvatorea u stanu. Bio je previše uzrujan da bi èe-kao, zakljuèi. Ta ga je èinjenica još više uzrujala. Svemu je to poèelo previše iæi na živce. Kad ovo završi,pomisli, tražit æu od Mikea dopust. Možda povedemnekoliko cura na Bahamske otoke. Osjeæao se bolje iod same pomisli na to.Parkirao je auto iza ugla, nedaleko od kuæe u kojojje stanovala Salvatoreova ljubavnica, i otpješaèio dozgrade. Ulazna vrata je otvorio komadiæem celuloida.Nije se odvezao liftom, veæ se uspeo stubištem do tre-æeg kata. Približio se vratima na kraju hodnika i glasnopokucao.- Otvaraj! Policija!Zaèuo je užurbano komešanje iza vrata. Nakon ne-koliko minuta vrata se otvore toliko koliko je to do-puštao teški lanac, i Nick ugleda lice i dio golog ti-jela Marine, Fioreove ljubavnioe.- Nick! - reèe. - Baš si lud! Utjerao si mi strahu kosti !Skinula je lanac i otvorila vrata. - Sal, to je Nick!Mali Fiore izide gol iz spavaæe sobe. - Hej, Nick!Koga vraga radiš ovdje?- Sal, imam za tebe pðruku od Mikea.Nick Vito podigne automatski revolver kalibra 5,6s prigušivaèem i pritisne okidaè. Udarna igla tresne opatronu kalibra 5,6 i metak izleti iz cijevi brzinom odtisuæu stopa u sekundi. Prvi metak smrska hrbat Fiore-ovog nosa. Drugi mu izbije oko. Kad je Marina otvorilausta da krikne, Nick Vito se okrene i zatjera joj metak423'`' u glavu. Kad je pala na pod, opalio joj je još jednom uprsa, za svaki sluèaj. Šteta ovakve famozne pièke, po-misli Nick, ali Mikeu se ne bi svi8alo da ostavim svje-[f doka.

Veliki Joseph Colella imao je konja koji je bio naprogramu u osmoj trci u Belmont Parku na Long Is-

, landu. Staza u Belmontu bila je duga dvije i pol milje,idealna dužina za gorostasow ždrebicu. Savjetovao je

t Nicku da se kladi na nju. Nick je zahvaljujuæi Colelli-' i nim tipovima zaradio mnogo novaca na okladama. Co-

lella se uvijek kladio u Nickovo ime kad god su trèalip ~ Ij f njegovi konji. Nick Vito pride Colellinom boksu ža-

'' leæi u sebi što više neæe biti tipova. Osma trka upravoje zapoèela. Colella je stajao u svom boksu bodreæikonja. Nagrade su bile visoke, i mnoštvo je urlalo kad`, su konji prešli prvi krug.Nick Vito stane u boks iza Colelle i reèe: - Kakoti ide, prijatelju?

'' !"I - Hej, Nick! Baš si stigao na vrijeme. Beauty Que-en dobiva ovu trku. Kladio sam se malo na tvoje ime.

" ~ - Odlièno, Joe.Nick Vito pritisne revolver na Colellinu kièmu i opalitriput kroz njegov kaput. Od buènog navijanja nitko!, I nije èuo prigušeni zvuk. Nick je promatrao kako se; Colella ruši. Gotovo se sagnuo da iz Colellinog džepaI~ izvuèe potvrde kladionice, ali se ipak predomislio. Na

~ ~' ' koncu konca, konj bi mogao i izgubiti.

Nick Vito se okrene i pode ne žureæi prema izlazu,anoniman lik medu tisuæama gledalaca.

~

v t.'a Michaelov privatni telefon zazvoni.r` - Gospodine Moretti?~ `, - Tko ga ~treba?- Ovdje kapetan Tanner.Trebala mu je samo sekunda da se sjeti imena. Po-! j p j Queensu. Na nje-` ~ lici ski ka etan. Polici ska stanica ugovoj platnoj listi.`:,1~ 1. - Ovdje Moretti.i424- Upravo sam dobio neke informacije. Mislim da bivas mogle zanimati.- Odakle zovete?- Iz telefonske govornice.- Da èujem.- Otkrio sam odakle sva ta strka.- Kasnite. Veæ sam se za njih pobrinuo.- Za njih? Pa, èuo sam samo za Thomasa Colfaxa.- Nemate pojma o èemu govorite. Colfax je mrtav.Sad je Michael zbunio Tannera. - A o èemu vigovorite? Thomas Colfax upravo sjedi u pomorskode-santnoj bazi u Quanticu i laje svakome tko ga hoæeslušati.- Vi ste ludi - prasne Michael. - Slu.~ajno znam . . .- Zastao je. Što je zapravo znao? Rekao ;e Nicku Vituda ubije Thomasa Colfaxa, a Vito je rekao da ga jeubio. Napeto je razmišljao. - Jeste li potpuno sigurni,Tannere?- Gospodine Moretti, mislite li da bih vas zvao danisam siguran?- Provjerit æu. Ako imate pravo, odužit æu vam se.

- Hvala vam, gospodine Moretti.Kapetan Tanner zadovoljno spusti slušalicu. MichaelMoretti je uvijek znao cijeniti uslugu. Ovo bi moglobiti ono pravo, ono što æe mu omoguæiti da ode u mi-rovinu. Izišao je iz telefonske govornice na hladni ok-tobarski arak.Pred govornicom su stajala dvojica muškaraca, ikad je kapetan zakoraèio da ih obide, jedan od njihpreprijeèio mu je put i pokazao iskaznicu.- Kapetan Tanner? Ja sam poruènik West iz Od-jela za internu sigurnost. Sef policije bi htao razgova-rati s vama.Michael Moretti polagano spusti slušalicu. Znao je,nepogrešivim životinjskim nagonom, da mu je NickVito lagao. Thomas Colfax je još bio živ. To je i ob-jašnjavalo sve te doga8aje. On je bio izdajnik. A Mic-hael je poslao Nicka da ubije Fiorea i Colellu. Baš je4?5idiot! Glupi plaæeni ubojica ta.ko ga je nasamario da jeG3<

izgubio dvojicu najboljih ljudi! Kiptio je od bijesa.Nazvao je jedan broj i rekao nekoliko rijeèi, pa jošjedan, a tada sjeo i èekao.Kad se Nick Vito javio, Michael se jedva suzdržao

v da glasom ne oda bijes. - Kako je prošlo, Nick?- Okej, šefe. Onako kako si rekao. Dobro su se

, napatili.~ - Uvijek se mogu na tebe osloniti, zar ne?

fe.- Znaš da možeš, še- Nick, uèini mi samo još jednu uslugu. Jedan od

f',,, naših ostavio je automobil na uglu Avenije York i 95.; ulice. Smeði camaro. Kljuèevi su ispod štitnika za sunce.

Trebat æe nam veèeras za jedan posao. Hoæeš li ga do- 59.

vesti ovamo?- Naravno, šefe. Kad ga trebaš? Htio sam . . .- Sada. Odmah, Nick. Ovo je baš kao nekakav usrani holivudski

film, raz-, - Kreæem.

mišljao je general-major Roy Wallace, sa zatvorenikom- Zbogom, Nick. kao glavnom zvijezdom.

; Spustio je slušalicu. Rado bi gledao kako Nick Vito Velika dvorana za sastanke u bazi pomorskodesant-

leti u zrak, ali morao je još nešto hitno obaviti. nih jedinica vrvjela je od tehnièara Službe veze, kojiI Jennifer Parker æe se ubrzo vratiti, i htio je pripre- su okolo trèkarali postavljajuæi kamere

ozvuèenje i os-miti sve za doèek. ,

vjetljenje, i pri tome se sporazumijevali tajanstvenim' žargonom. Pripremali su se za snimanje Colfaxovog is-~i ~

kaza.,,

- To nam je dodatno osiguranje - uporno je tvr-dio akružni tužilac Di Silva. - Znamo da nitko ne

, može doprijeti do njega, ali nam neæe škoditi da sve' I~ imamo snimljeno. - Ostali su se složili.1 Nedostajao je još samo Thcmas Colfax. Njega æe;'~` uvesti u posljednji trenutak kad sve bude spremno.'

Baš kao filmsku zvijezdu, do vraga.Thomas Colfax je u æeliji razgovarao s DavidomTerryjem iz Ministarstva pravosucia, èovjekom zaduže-nim za stvaranje novih identiteta za svjedoke koji suhtjeli nestati.- Da vam ukratko objasnim naš program sigurnostiza svjedoke - zapoèe Terry. - Kad proces završi, pas-lat æemo vas u koju god zemlju želite. Namještaj i os-426427G·f~;~ ar~~ , r;.:: ~ ~~ w~.talu imovinu otpremit æemo u skladište u Washington,i to pod šifrom, pa vam ih kasnije poslati. Nitko vamneæe moæi uæi u trag. Dat æemo vam novi identitet ibiografiju, a ako želite, i novi izgled.- Za to æu se sam pobrinuti. - Sto se izgledatièe, Colfax nije nikome vjerovao.- Kad ljudima dajemo novi identitet, obièno imnalazimo i posao, veæ prema tome za što su kvalifi-cirani, a dajemo im i nešto novaca. Koliko mi je poz-nato, novac u vašem sluèaju nije problem, gospodineColfax.Thomas Colfax se pitao što bi David Terry rekao kadbi znao koliko ga novaca èeka na bankovnim raèunimau Njemaèkoj, Svicarskoj i Hong Kongu. Ni sam Colfaxnije znao toèan iznos; no, po njegovoj skromnoj pro-cjeni, bilo je tu devet ili deset milijuna dolara.- Nije - reèe Colfax. - Mislim da novac neæebiti problem.- U redu. Najprije moramo odluèiti kamo bistehtjeli poæi. Imate li na umu neku odredenu zemlju?Bilo je to tako jednostavno pitanje, ali se iza njegamnogo krilo. Terry ga je zapravo pitao: Gdje žeLiteprovesti ostatak života? Colfax je dobro znao da nika-da neæe moæi napustiti odredište kad jednom na njegastigne. Ono æe postati njegovo novo stanište, njegovazaštita, i neæe biti siguran nigdje drugdje na svijetu.- Brazil.

Izbor je bio logièan. Colfax je veæ u toj zemlji posje-dovao plantažu od dvije stotine hiljada jutara; nomi-nalni vlasnik bila je nekakva panamska korporacijakoju nitko nije mogao dovesti s njim u vezu. Samaplantaža bila je opremljena poput tvrdave. Mogao jesebi priuštiti dovoljno zaštite tako da mu nitko neæemoæi ništa, èak ni Michael Moretti ako ikada saznagde je. Sve je mogao kupiti, pa i žene - koliko god ihje htio. Colfaxu su se svidale žene iz Latinske Amerike.Ljudi misle da je muškarac seksualno gotov kad navršišezdeset petu, da ga seks više ne zanima, ali Colfax jeustanovio da mu apetit raste s godinama. Najviše jeuživao kad bi ga u krevetu istovremeno obra8ivale dvi-je-tri lijepe djevojke. Što mlade, to bolje.428- S Brazilom æe nam biti lako - govorio je DavidTerry. - Amerièka æe vam vlada kupiti tamo malu ku-æu i...- Neæe biti potrebno. - Colfax se gotovo naglasnasmijao na pomisao da bi morao živjeti u maloj kuæi.- Od vas tražim samo novu liènost i siguran prijevoz.Za sve ostalo pobrinut æu se sam.- Kako želite, gospodine Colfax. - David Terryustane. - Mislim da bi to bilo praktièki sve. - Ohrab-rujuæi se nasmiješio. - Ovo æe biti jedan od lakših slu-èajeva. Odmah æu se za sve pobrinuti. ~im završite sasvjedoèenjem, smjestit æemo vas na avion za JužnuAmeriku.- Hvala vam. - Colfax je gledao kako njegov po-sjetilac odlazi. Osjeæao se kao pobjednik. Uspio je! Mi-chael Moretti je pogriješio kad ga je potcijenio, i to æebiti Morettijeva posljednja pogreška, Colfax æe ga uko-pati tako duboko da se više nikada neæe moæi iskopati.A njegov æe iskaz snimati. To æe biti zanimljivo.Pitao se hoæe li ga našminkati. Pažljivo se pogledao umalom ogledalu na zidu. Nije ioše, razmišljao je, zamuškarca mojih godina. Još sam privlaèan. Te mladeJužnoamerikanke vole starije, sjedokose muškarce.Okrenuo se kad je èuo kako se vrata æelije otvara-ju. Narednik mu donosi ruèak. Bilo je dovoljno vreme-na do snimanja.Thomas Colfax se prvog dana potužio na jelo kojesu mu donijeli, i otada se general Wallace pobrinuo damu sve obroke posebno pripremaju. Tih nekoliko tje-dana što ih je Colfax proveo u bazi udovoljavali su mui naymanjoj želji. Trudili su se da mu u svemu ugode, aColfax je to obilato iskorištavao. Opremili su mu æelijuudobnim namještajem, dali mu televizor, i svakodnevnoje primao dnevnike i najnovije èasopise.Narednik stavi poslužavnik s jelom na stol postav-ljen za dvije osobe pa izusti šalu koju je ponavljao sva-ki dan.- Izgleda tako dobro da bi ga èovjek pojeo, gos-podine.429r~` Colfax se uètivo nasmiješi i sjedne za stol. Goveðe

peèenje, krvavo, pire od krumpira i jorkširski puding.Prièekao je da narednik privuèe stolicu i sjedne suèe-lice. Narednik podigne no2 i viljušku, odreže komadiæmesa i poène jesti. I to je bila zamisao generala Wal-

`~ lacea. Thomas Colfax je imao vlastitog kušaèa. Poputdrevnih kraljeva, pomisli. Gledao je dok je narednikkušao peèenje, pire i puding.- Je li u redu?

' h - Istini za volju, gospodine, više volim dobro pe-,, èenu govedinu.

Colfax podigne viljušku i nož pa se prihvati jela.~f Narednik nije imao pravo. Meso je bilo savršeno, pirei';

s, j kao krema, a ni pud.ingu nije bilo nikakve zamjerke.Posegnuo je za hrenom i nanio tanki sloj na go-

, ~ , ; vedinu. Colfax je tek kod drugog zalogaja s užasom, . ;~ osjetio da nešto nije u redu. Ždrijelo ga je odjednom~~ ~ -~. zapeklo, i osjeæaj mu se munjevito proširio cijelim ti-~1f' ~~~ . jelom. Æanilo mu se da gori. Grlo mu se stezalo, para-', lizirano, i nije mogao doæi do daha. Narednik je i dalje

f; sjedio i zurio u njega. Colfax se rukama zgrabio za

'~ ~i ' ~ ~ vrat i pokušao reæi naredniku što se dogaða, ali nije;~'~ i uspio izustiti ni rijeèi. Požar u njegovom tijelu širio se_=~ ~ , sve brže prelazeæi u nepodnošljivu agoniju. Tijelo mu

I ', ~~ :, se ukoèilo u užasnom grèu, a zatim je poledice pao na

pod.°~~`° e ~ Narednik ga je trenutak-dva promatrao, pa se nag-~:~

i,; nuo nad tijelo i podigao kapak kako bi se uvjerio daje Colfax mrtav.

j, A tada je pozvao pomoæ.60.Let 246 kompanije Singapore Airlines sletio je nalondonski aerodrom Heathrow u 07.30. Ostali putnicimorali su ostati na svojim sjedalima sve dok Jenniferi dvojica agenata FBI-a nisu izišli iz aviona i ušli uprostoriju aerodromske službe sigurnosti.Jennifer je oèajnièki èeznula za novinama kako bisaznala što se dešava kod kuæe, ali su joj njena dvašutljiva pratioca odbila molbu. Nije ih uspjela ni na-vesti na razgovor.Dva sata kasnije ukrcali su se na avion kompanijeTWA za New York.U sudnici na Foley Squareu održavao se hitan sa-stanak. Prisustvovali su Adam Warner, Robert Di S.il-va, general-major Roy Wallace, te niz predstavnikaFBI-a, Ministarstva pravosuc~a i Ministarstva financija.

- Bogamu, kako se to moglo dogoditi? - Glas Ro-berta Di Silve drhtao je od jarosti. Okrenuo se premageneralu. - Rekli su vam koliko nam je Thomas Col-fax važan.General bespomoæno raširi ruke. - Poduzeli smosve mjere opreza, gospodine. Upravo istražujemo kakosu prokrijumèarili cijanovodiènu kiselinu u . . .430 ~ 431

- Baš mi se fuæka kako su to izveli! Colfax jemrtav !- Koliko æe nam Colfaxova smrt nauditi? - javise predstavnik Ministarstva financija.- Mnogo, do vraga - odvrati Di Silva. - Dovestinekoga pred sud kao svjedoka i predoèavanje gomileposlovn.ih knjiga i raèuna nisu jedna te ista stvar. Vid-jet æete, bogamu, kad nekakav svim mastima premaza-

i ni advokat poène prièati da ti dokumenti mogu biti ifalsificirani.

,',, - I što æemo sada? - upita predstavnik Ministar-stva financija.- ~inimo sve što možemo - odgovori okružni javni

~' tužilac. - Jennifer Parker se vraæa iz Singapura. Ima-f mo dovoljno dokaza da je zauvijek smjestimo iza re-

šetaka. A dok bude propadala, pobrinut æemo se da za, ~ _ ~ ,; sobom povuèe i Michaela Morettija. - Pogledao je

Adama. - Ne slažete li se, senatore?, Adama obuze muènina. - Oprostite samo trenutak.

y . : ~,1 Hitro je napustio prostoriju.43261.Aerodromski signalist s golemim naušnjacima ma-hao je signalnam svjetlima vodeæi jumbo 747 na stajan-ku. Avion je stao na oznaèenom mjestu i pilot je nadati znak iskljuèio èetiri turbomlazna motora Prat& Whitney.U golemom avionu zaèuo se iz zvuènika glas stjuar-dese: - Poštovani putnici, upravo smo sletjeli na aero-drom Kennedy u New Yorku. Zahvaljujemo vam štoste letjeli avionom naše kompanije. Molimo sve putnikeda ostanu na svojim mjestima do slijedeæe objave.~uo se žamor negodovanja. Trenutak kasnije tehniè-ka ekipa na stajanki otvorila je vrata. Agenti, koji susa Jennifer sjedili u prednjem dijelu aviona, ustadoše.- Hajdemo - reèe jedan od njih.Putnici su ih znatiželjno promatrali dok su napuštaliavion. Nakon nekoliko minuta iz zvuènika se ponovnozaèuo stjuardesin glas: - Hvala vam na strpljenju,drag~ putnici. Možete se iskrcati.Uz jedan od boènih ulaza u aerodromsku zgradu èe-kala je službena limuzina. Stali su najprije pri Grad-skom popravnom centru, Park Row 150; koji je biopovezan sa sudnicom na Foley Squareu.- ~ao mi je, neæemo ovdje ostati - reèe jedan odagenata nakon što je dežurni službenik ispunio zapisniko hapšenju. - Imamo nalog da vas odvedemo na Ri-ker's Island.

*z~ Gnjev aneela 433Vožnja do Riker's Islanda protekla je u tišini. Jen-nifer je sjedila otraga izmec~u agenata, ništa ne govo-reæi, ali su joj misli groznièavo radile. Za cijelog puto-vanja iznad oceana agenti su uglavnom šutjeli, pa Jen-nifer nije mogla znati kakve su je neprilike snašle. Zna-la je da se radi o neèem ozbiljnom jer se nalog za eks-tradiciju ne dobiva tako lako. Znala je da neæe moæi se-, ~ bi pomoæi dok je u zatvoru. Morat æe se prije svega po-brinuti da je puste uz kauciju.f ~ a, ,;~~ ;'~ ~3:',~,; Prelazili su most koji je vodio na Riker's Island;Jennifer e taj ~° ; j j put bio i te kako poznat jer ga je preš-c. ~ E la stotinjak puta odlazeèi na razgovor s klijentima. Asada je ona bila zatvorenik.Ali ne dugo, pomisli Jennifer. Michael æe rne izvuæi.° ~ Agenti su poveli Jennifer do prijemne zgrade, gdje~i je jedan od njih pružio stražaru dokumente o ekstra-°~~ . ~~ diciji.: i - Jennifer Parker.Stražar baci pogled na spis. - Oèekujemo vas, gos-:~ ~'~~ ii~ podice Parker. Rezervirali smo vam æeliju .broj tri.` ~ ~~ ;y , - Imam pravo na jedan telefonski poziv.`~~~ ~ ~~ , - Naravno. - Stražar pokaže glavom telefon na` ~~ ~ stolu.!r'~ Jennifer podigne slušalicu. Usrdno se nadala da je~,~~` . ~ f~l Michael Moretti kod kuæe. Poèela je birati broj.a"l' ~ j ~~ . ' ~ ~(i. .Michael Moretti je èekao Jenniferin poziv. Veæ je dva-deset i èetiri sata razmišljao samo o tome. Javili su mukad je Jennifer sletjela u London, kad je njen avionpoletlo s Heathrowa i kad je sletio u New Yorku. Sje-dio je za stolom i u mislima pratio Jennifer na putu doRikær's Islanda. Mogao ju je sebi predoèiti kako ulaziu zatvor. Zatražit æe da telefonira prije odlaska u æe-liju. Nazvat æe ga. Drugo mu nije ni trebalo. Izvuæi æeje odande za manje od jedan sat, a tada æe se ona upu-titi k njemu. Michael Moretti je živio samo za trenutakkad æe na vratima ugledati Jennifer Parker.434Jennifer je poèinila neoprostivo djelo. Podala se èov-jeku koji ga je htio uništiti. ~to mu je još dala? Kojemu je tajne isprièala?Adam Warner je bio otac Jenniferinog sina. Michaelje sada bio u to uvjeren. Jennifer mu je lagala od sa-mog poèetka. Rekla mu je da je Joshuin otac mrtav.Fa, to æe se proroèanstvo ubrzo ispuniti, pomisli Mi-chael. Znao je da se našao u škripcu. Kakve li ironije!S jedne strane, imao je u ruci snažno oružje kojim je

mogao diskreditirati i uništiti Adama Warnera. Mogaoga je ucjenjivati prijetnjom da æe odati javnosti njegovodnos s Jennifer; no kad bi to uèinio, odao bi i sebe.Kad bi Obitelji saznale - što bi se nedvojbeno dogo-dilo - da je Michaelova ženska bila ljubavnica pred-sjednika senatske istražne komisije, svi bi mu se smijali.Ne bi više mogao zapovijedati svojim ljudirna. Rogonjanije mogao biti don. Stoga je prijetnja ucjenom biladvosjekli maè, i usprkos iskušenju, Michael je znao daje ne smije iskoristiti. Morat æe neprijatelje uništitinekim drugim sredstvom.Pogledao je malu, grubo nacrtanu skicu na stoluispred sebe. Na njoj je bio prikazðn put kojim je AdamWarner te veèeri trebao otiæi na banket u korist fondaza kampanju. Skica je Michaela Morettija stajala pettisuæa dolara. Adam æe je platiti životom.Telefon na stolu je zazvonio, i Michael se nehoticetrgne. Podigao je slušalicu i zaèuo Jenniferin glas. Glaskoji mu je u uho šaptao nježnosti, koji ga je molio daje uzme, koji...- Michaele . . . Jesi li to ti?- Ja sam. Gdje si ti?- Odveli su me na Riker's Island. Optužili su mezbog ubojstva. Još nisu donijeli odluku o kauciji. Kadæeš moæi...?- Zaèas æu te izvuæi. Samo mirno sjedi i èekaj.Okej?- Dz, Michaele. - Osjetio je olakšanje u njenomglasu.- Poslat æu Gina po tebe.Trenutak kasnije Michael ponovno posegne za sluša-licom. Govorio je nekoliko minuta.~$* 435- Baš me briga kolika je kaucija. Hoæu da je odmahpuste.; ~ ~, Odložio je slušalicu i pritisnuo taster na stolu. Usobu ude Gino Gallo.- Jennifer Parker je na Riker's Islandu. Pustit æeje uz kauciju za sat-dva. Poði po nju i dovezi je ovamo.- Odmah, šefe.Michael se uspravi na stolici. - Reci joj da se oddanas više ne moramo brinuti zbog Adama Warnera.- Zaista? - Ginovo lice se ozari.- Zaista. Putuje na banket, ali neæe nikada stiæi nacilj. Dogodit æe mu se nesreæa na mostu nedaleko odNew Canaana.Gino Gallo se nasmiješi. - Baš izvrsno, šefe.Michael mahne rukom prema vratima. - Putuj.. ...~~'~~~~~: i. Okružni javni tužilac Di Silva pokušao je pobiti~~ ~ ' ' Jenniferino pravo na kauciju svim moguæim pravnim

smicalicama. Odluku je morao donijeti William Bennett,Ii sudac Vrhovnog suda savezne države New York.

- Gospodine suèe - reèe Robert Di Silva - Jenni-fer Parker je optužena za deseiak kriviènih djela. Mo-

rali smo zatražiti izruèenje iz Singapura. Ako joj seodobri puštanje uz kauciju, pobjeæi æe nekamo gdje ne-

( ma ekstradicije. Molim vas da joj uskratite pravo naI,,

puštanje uz kauciju._~ ~~ ! - Okružni javni tužilac grubo izvræe èinjenice, gos-,i,, podine suèe - javi se John Lester, bivši sudac koji je

zastupao Jennifer. - Moja klijentica nije n.ikamo po-bjegla. Otputovala je službeno u Singapur. Da su vlastiod nje zatražile da se vrati, ona bi to dobrovoljno uèi-

· nila. Ona je ugledna odvjetnica s velikom praksom u~, ovom gradu. Nezamislivo je da bi pobjegla.'`~ '~' Natezali su se više od trideset minuta.

' ~" ~ '' Sudac Bennett je napokon donio odluku: - Odob-' rava se kaucija u iznosu od pet stotina tisuæa dolara.~~~~~~ . - Hvala vam, gospodine suèe - reèe Jenniferin, zastupnik. - Platit æemo kauciju.~~ x. 9a *''_ 436Petnaest minuta kasnije Gino Gallo je pomagao Jen-nifer da ude u mercedes.- Nije dugo trajalo - primijeti Gino.Nije mu odgovorila. Misli su joj neprekidno bile za-okupljene neoèekivanim dogac~ajima. U Singapuru jebila posve izolirana. Nije imala ni pojma što se dogac~akod kuæe, ali je bila uvjerena da njeno hapšenje nijebilo sluèajno. Ne bi samo nju uhapsili. Jedva je èekalada porazgovara s Michaelom i ustanovi što se dogodilo.Di Silva je nedvojbeno imao èvrste dokaze kad ju jedoveo natrag pod optužbom za ubojstvo. On . . .Gino Gallo je izustio dvije rijeèi koje su joj privuklepažnju. - . . . Adam Warner . . .Prenula se iz misli.- Što ste rekli?- Rekao sam da ne moramo više brinuti za AdamaWarnera. Mike æe se pobrinuta za njega.Osjetila je kako joj srce lupa. - Pobrinuti? Kada?Gino Gallo podigne ruku s upravljaèa i pogleda nasat. - Za petnaestak minuta. Sve je namješteno kaonesreæa.Usta su joj se osušila. - Gdje . . . - Rijeèi su jojzapinjale u grlu. - Gdje . . . æe se dogaditi?- New Canaan. Kod mosta.Prolazili su kroz Queens. Ugledala je ispred seberobnu kuæu s drugstoreom.- Gino, stanite, molim vas, pred onim drugstoreom,Moram nešto kupiti.- Nema problema. - Vješto je skrenuo upravlja-èem i stao pred ulazom u robnu kuæu. - Mogu li vampomoæi?- Ne, ne. Neæu . . . Neæu se dugo zadržati.Izišla je iz automobila i utrèala u ðrugstore. Èinilo

joj se da æe joj popucati živci. Telefonska govornicabila je u stražnjem dijelu. Posegla je u torbicu. Nijeimala sitniša osim nekoliko singapurskih novèiæa. Po-žurila je do blagajne i izvukla dolar.- Molim vas sitniša za telefon.Blagajnica lijeno uzme dolar i uzvrati joj pregrštnovèiæa. Jennifer jurne natrag do govornice. Krupna ježena upravo dizala slušalicu i birala broj.437- Morala bih hitno telefonirati - reèe Jennifer. -Da li biste me . . .Gena je osorno pogleda i nastavi birati.- Zdravo, Hazel - zatuli žena. - Horoskop je imaopravo. Danas mi je zaista bio najgori dan! Znaš li onex° cipele što sam ih htjela kupiti kod Dellmana? Vjero-~ ,;! vala ili ne, prodali su jedini par mog broja!!!, Jennifer dodirne ženinu ruku i moleæivo je pogleda._ ~ - Molim vas.- Nacfite si drugi telefon - sikne žena pa nastavirazgovor. - A sjeæaš li se onih antilopki? Proda7e!Znaš što sam uèinila? Rekla sam tom prodavaèu . . .* Ei,,Jennifer je zatvorila oèi i ukoèeno stajala ne osjeæa-!' juæi ništa osim tjeskobe koja ju je raspinjala. Michael, ,; ne smije ubiti Adama. Morala je poduzeti sv·e što možeda ga spasi.Gena spusti slušalicu i okrene se pren:a Jennifer. -:~ ~~ ,* ' Najradije bih još nekome telefonirala c;a vas nauèim` '~ ~ pristojnosti. - Otišla je samozadovoljno se smiješeæi.~'`~ ~.`~~ '~ Jenr.ifer zgrabi slušalicu. Nazvala je Adamovu kan-~~.°~~~= ~ ~I celariju.r::~~ ~ ~ ii,~ - Gao mi je - javi se njegova sekretarica - sena-*~~= ~i , tor Warner nije u kancelariji. ~elite li ostaviti po-, ~I: ruku?Robert Di Silva javio se minutu kasnije. - Da? -Glas mu nije zvuèao nimalo prijateljski.- Slušajte me pažljivo - reèe Jennifer. - Ubit æeAdama Warnera. Za deset ili petnaest minuta. Namje-ravaju to izvesti kod mosta New Canaan.Spustila je slušalicu. Više nije mogla uèiniti. Streslase kad joj je mislima proletjela slika Adamovog smrs-kanog tijela. Pogledala je na sat. Valjda æe Di Silvai stiæi nešto poduzeti na vrijeme.Robert Di Silva spusti slušalicu i pogleda prisutne.- Èudnog li poziva !- Tko je to bio?- Jennifer Parker. Rekla je da namjeravaju ubitasenatora Warnera.- Zašto je nazvala vas?- Tko to zna?- Mislite li da je govorila istinu?- Jest vraga - reèe okružni javni tužilac Di Silva.Ušla je u sobu, i Michael se usprkos svemu nije rno-gao oteti dojmu što ga je na njega ostavljala njena lje-pota. Kao i uvijek. Izvana, bila je najljepša žena što ju

je ikad vidio. No, iznutra je vrebala izdaja i smrt. Gle-dao je usne koje su ljubile Adama Warnera i tijelokoje je ležalo u Warnerovom naruèju.- Tako mi je drago što te vidim, Michaele - po-èela je još s vrata. - Hvala ti što si sve tako brzosredio.- To bar nije bilo teško. Èekao sam te, Jennifer. -Nikada neæe saznati koliko je u tome bilo istine.Umorno se zavalila u naslonjaè. - Zaboga, Michaele,što se to dešava? Kakva je to gužva?Pažljivo ju je promatrao napola joj se diveæi. Prido-nijela je rušenju njegovog carstva i još ga naivno pi-ta što se dešava !- Znaš li zašto su me vratili?Nuravno, pomisli Michael. Da im još malo propjevaš.Sjetio se malog žutog kanarinca slomljenog vrata. Jen-nifer æe ubrzo njegovim stopama.438 439~. ~:~ ,.·,;...t'~~~ ~~~,~~ ~ s,~ š.Zagledala se u njegove crne oèi. - Je li ti dobro?- Nisam se nikada bolje osjeæao. - On se nasloni.- Za ne.koliko minuta svima æe našim problemima doæikraj.- ~to hoæeš time reæi?- Senator Warner æe doživjeti nesreæu. To æe maloksmiriti komisiju. - Pogledao je sat na zidu. - Mislimi!': da æe me svakog trenutka nazvati.'., ' Bilo je neèeg èudnog u Michaelovom ponašanju. Ne-,~~!iz, èeg odbojnog. Odjednom je predosjetila opasnost. Zna-la je da se mora izvuæi.f'~ Ustala je. - Nisam se još stigla ni raspakirati. Idemda...I - Sjedni. - Sledila se od prizvuka u njegovom, glasu.- Michaele . . .- Sjedni.Bacila je pogled prema vratima. Gino Gallo se na njihnaslonio ledima i bezizražajno je promatrao.f - Ne ideš nikamo - reèe Michael.I I - Ne razum . . .'j - Suti. Ni rijeèi više.Sjedili su i èekali, netremice se promatrajuæi, a je-dini zvuk, koji se èuo u sobi, bilo je glas.no kucanjej;';~ zidnog sata. Pokušala je nešto proèitati u njegovim oèi-ma, ali bile su bezizražajne, prazne, i nisu ništa oda-vale.i; Iznenadna zvonjava telefona prekinula je tišinu. Mi-i' : chael podigne slušalicu. - Halo? . . . Jesi li siguran? . . .

~!`` U redu. Brišite. - Spustio je slušalicu i pogledao Jen-nifer. - Most kod New Canaana vrvi od pajkana.Preplavio ju je osjeæaj olakšanja, a zatim i rados~i.Michael ju je promatrao, pa se trudila da ne oda osje-æaje.- Što hoæeš time reæi? - upita Michaela.- Ništa - odgovori polako Michael. - Jer to nijemjesto gdje æe Adam Warner umrijeti.44062.Dvojni mastovi auto-ceste Garden State nisu bilioznaèeni na karti. Auto-cesta prelazi rijeku Raritanraèvajuæi se u dva mosta, jedan za promet prema sje-veru, a drugi za promet prema jugu, koji spajajuPerth Amboy i S~outh Amboy.Limuzina je bila zapadno od Perth Amboya i kretalase prema mostu za južni smjer. Otraga je sjedio AdamWarner, a pokraj njega agent tajne službe. Sprijedasu sjedila još dva agenta.Agent Clay Reddin dodijeljen je senatoru kao prat-nja prije šest mjeseci pa je dobro upoznao AdamaWarnera. Uvijek ga je smatrao srdaènim, pristupaè-nim èovjekom, ali tog je dana senator bio neobiènošutljiv i povuèen. Duboko 2cznemiren bile su rijeèi ko-je su Reddinu pale na um. Bio je uvjeren da æe se-nator Warner postati slijedeæi predsjednik SjedinjenihDržava, i Reddin je bio odgovoran da mu se ništa nedogodi. Ponovo je razmotrio mjere opreza poduzeteradi senatorove sigurnosti, pa zadovoljno ustanovio daje sve u najboljem redu.Još jednom je bacio pogled na vjerojatnog budu-æeg predsjednika pitajuæi se o èemu li razmišlja.Adam Warner bio je zaokupljen teškom kušnjomkoja ga je snašla. Di Silva ga je obavijestio da je Jen-nifer Parker uhapšena. Užasavala ga je pomisao da je441°'~" iza rešetaka poput životinje. Neprekidno je razmišljao

o divnim trenucima što su ih proveli zajedno. Jermiferje bila i ostala njegova najveæa ljubav.- Trebali bismo stiæi u Atlantic City toèno na vri-jeme, gospodine predsjednièe - govorio je jedan odagenata koji su sjedili sprijeda., Gospodine predsjednièe. Ponovo te rijeèi. premasvim najnovijim anketama bio je daleko ispred ostalih

~ , !~, , kandidata. Bio je novi narodni junak i znao je da tu'~' popularnost uvelike duguje istraživanju kriminala ko-

je je vodio, istraživanju koje æe uništiti Jennifer Par-ker.

i i Podigao je glavu i spazio da se približavaju dvoj-; ' nim mostovima. Neposredno prije mosta s auto-cestom

se spajala sporedna cesta, i na ulaznoj rampi, na sup-rotnoj strani, stajao je golemi karnion tegljaè s polu-

, ~ ,; prikolicom. Kad se limuzina približila mostu~ krenuo~ ~ ,

,, je i kamion, pa su oba vozila stigla na most u iston

y vrijeme., Vozaè limuzine, takoder iz tajne službe, pritisne

~u` ~ koènicu i uspori. - Pogledaj tog idiota!

i~; " ~ ž I - Far 1 ! Javite se, far 1 ! - kratkovalni radio jelL~ ; : odjednom pucketajuæi oživio.y ;I ,' Agent na suvozaèevom mjestu podigne mikrofon

odašiljaèa. - Ovdje far 1., Veliki kamion je vozio usporedo s limuzinom kad,', su prešli na most. Bilo je pravo èudovište, i vozaèu jei!~ potpuno blokirao pogled. Vozaè limuzine poveæa brzi-. nu da ga pretekne, ali je i vozaè kamiona ubrzao.! - Kog li vraga izvodi? - promrmlja vozaè.

`- Primili smo hitan poziv iz okružnog tužilaštva.Lisica 1 je u opasnosti! ~ujete li me?.Kamion je bez upozorenja skrenuo udesno i udario!= u bok limuzine gurajuæi je prema ogradi na mostu.

- ° ~i Trojica agenata odmah su izvukli pištolje.`

~ - Lezite !~ ,t' ·* 3 ~ !~' Adam osjeti kako ga guraju na pod, dok je agent~~, z »Reddin štatio njegovo tijelo, Agenti su otvorili prozores lijeve strane limuzine i uperili pištolje. No nisu znali.,, u što bi pucali. Od ogromne poluprikolice niie ~p ništavidjelo. Vozaè je bio sprijeda, nevidljiv~ Zaèuo se jošjedan udarac, pa mrvljenje lima kad je kamion ponov-no odbacio limuzinu na ogradu. Vozaè zakrene uprav-ljaèem u lijevo trudeæi se svim silama da održi auto-mobil na mostu, ali ga je kamion neprekidno guraoprema rubu. Sezdesetak metara ispod njih nazirali suse hladni virovi rijeke Raritan.Agent uz vozaèa zgrabi radio-mikrofon i zaurla: -Ovdje far 1! Pomoæ! Javite se, sve jedinice!No, svi su u limuzini znali da im više nitko ne mo-že pomoæi. Vozaè je pokušao zaustaviti automobil, alisu se golemi odbojnici kamiona zarili u lim vukuæi li-muzinu. Bil~o je jasno da æe ih za nekoliko sekundi ka-mion gurnuti preko ruba mosta. Vozaè je pokušavaoizbjeæi nesreæu pritiskujuæi èas koènicu, èas gas, alikamion je nesmiljeno nabio automobil na ogradu. Li-muzina nije imala mjesta za manevriranje: slijeva jebio kamion, a zdesna željezna ograda mosta. Vozaè li-muzine se oèajnièki trudio da saèuva vlast nad uprav-ljaèem kad je kamion još jednom tresnuo u limuzinu,i svi su osjetili kako ograda mosta poèinje popuštata.Kamion ih je sve jaèe pritiskao gurajuæi limuzinu

preko ruba. Osjetili su kako se limuzina iznenada na-ginje kad su prednji kotaèi prešli preko ograde viseæiiznad rijeke. Automobil se lagano njihao na rubu po-nora, i svi su se u njemu pripremili na smrt, svatkona svoj naèin.Adam nije asjeæao nikakav strah, veæ samo neizre-civu tugu zbog promašenog života. Trebalo je da dijeliživot s Jennifer, da s njom ima djece - i odjednom jeznao, posve nagonski, da su imali dijete.Limuzina se još jednom zaljulja, i Adam glasno uz-vikne kao da želi optužiti nepravdu što su mu je na-nijele prošlost i sadašnjost.Odozgo se zaèula buka dvaju policijskih helikopte-ra, koji su se odjednom pojavili s neba, a trenutak kas-nije i prasak automatskog oružja. Kamion se zatresao,i odjednom je sve stalo. Æuli su zvuk helikoptera kojisu kružili iznad njih. Nisu se micali znajuæi da bii najmanji pokret mogao poremetiti labilnu ravnotežuautomobila i srušiti ga u rijeku.442 443

Izdaleka se približavalo zavijanje policijskih sirena,a nekoliko minuta kasnije zaèuli su i glasove policajacakoji su izvikavali naredenja. Motor kamiona je ponov-

x= no zagrmio. Kamion se polako i oprezno odmicao odzarobljenog automobila centimetar po centimetar sma-

~` @ njujuæi pritisak. Limuzina. se još jednom zaljuljala, a; ; ! tada se smirila. Trenutak kasnije kamion se napokon

potpuno odmaknuo, pa su Adam i njegovi pratioci mo-!! ' gli nešto vidjeti kroz lijeve prozore.~~l~ Na mostu je bilo pe~šest policijskih automobila i` ~, 9' ~~; desetak policajaca s revolverima u ruci.; I Policijski kapetan pride izoblièenom automobilu.i : - Neæemo nikad uspjeti otvoriti vrata - reèe. - Iz-f vuæi æemo vas kroz prozor . . . Ništa ne brinite.

Prvog su kroz prozor izvukli Adama, polako i op-3,° ~ rezno da ne poremeti ravnotežu automobila. Zatim jer = i

došao red na agente.- Sve u redu, gospodine? - upita policijski kape-

,.~ tan Adama kad su ih sve izvukli.- Adam se okrene i zagleda se u automobil koji je

visio na rubu mosta, pa u tamnu vodu rijeke dubokoispod njih.

y . I; ',; - Da - reèe. - Sve je u redu.

Michael Moretti baci pogled na zidni sat. - Sve jegotovo. - Okrenuo se i prodorno pogledao Jennifer.- Tvoj je prijatelj veæ u rijeci.

, Promatrala ga je blijeda lica. - Ne možeš . . .- Ne brini. Pošteno æu ti suditi. - Okrenuo seprema Gallu. - Jesi li joj rekao da æe Adama War-nera likvidirati u New Canaanu?

" - Sve kako si mi rekao, šefe.Michael pogleda Jennifer. - Proces je završen.

; Ustao je i prišao naslonjaèu u kojem je sjedila.

~~' Zgrabio ju je za bluzu i grubo podigao.- Volio sam te - prošapta, a tada je svom sna-gom pljusne. Nije ni trepnula. Udario ju je još jednom,snažnije, pa treæi put, i ona pa~dne na pod.- Diži se. Ceka nas dalek put.444

Ležala je, omamljena od udaraca, pokušavajuæi sepribrati. Grubo ju je podigao na noge.- Da se- ja pobrinem za nju? - upita Gino Gallo.- Ne. Dovezi automobil otraga.- Odmah, šefe. - Hitro je izišao iz sobe.- Zašto? - upita je Michael. - Svijet je bio naš,a ti si ga odbacila. Zašto?~utjela je.- Hoæeš da te još jednom pojebem, zbog starih us-pomena? - Prišao joj je i zgrabio je za ruku. - Ho-æeš li? - Jennifer je šutjela. - Neæeš se više ni s kimjebati, èuješ li me? Bacit æu te u rijeku za tvojim lju-bavnikom! Bar æete jedno drugome praviti društvo.Gino Gallo upadne u sobu. Lice mu je bilo samrtnoblijedo. - ~efe! Ima ih . . .Michael strelovito posegne za revolverom u ladici.Držao ga je u ruci kad su se vrata uz tresak otvorila.U sobu su upala dva agenta FBI-a s revolverima uruci.- Ne mièi se !U tom djeliæu sekunde Michael je donio odluku.Podigao je revolver, okrenuo se i stao pucati u Jen-nifer. Vidio je kako je meci pogaðaju u tijelo sekunduprije nego što su agenti zapucali. Promatrao je kakojoj krv šiklja iz prsiju, a tada i sam osjeti udarac me~ka, pa još jedan. Jennifer je ležala na podu, a on nijeznao što ga više boli, njena ili vlastita smrt. Osjetio jekako mu u tijelo prodire još jedan metak, a zatim je sveobavila tama.44563.Dva su stažista na kolicima izgurala Jennifer iz ope-racijske dvorane pa je odvezli u odjel za intenzivnunjegu. Uniformirani policajac nije se odvajao od njih.Bolnièki hodnik nalikovao je na ludnicu zbog mnoš-tva policajaca, agenata i novinara.- Htio bih posjetiti Jennifer Parker - reèe nepoz-nati muškarac prišavši recepciji.- Jeste li joj rodak?- Ne. Prijatelj.- ~ao mi je. Nema pasjeta. Ona je na intenzivnojnjezi.- Prièekat æu.- Tko zna kako æe dugo biti na tom odjelu.- Nije važno - reèe Ken Bailey.Adam Warner, upala i izmuèena lica, okružen sku-pinom agenata, ušao je na sporedna vrata.Doèekao ga je i pozdravio lijeènik. - Izvolite, se-natore. - Uveo je Adama u mali ured.- Kako joj je? - upita Adam.

- Nisam optimist. Izvadili smo iz nje tri metka.Vrata se otvoriše i u sobu hitro ude okružni javnitužilac Robert Di Silva. Pogledao je Warnera i rekao:- Zaista mi je drago da ste živi i zdravi.446- Koliko mi je poznato, i ama dugujem zahvalnost-- reèe Adam. - Kako ste saznali?- Nazvala me Jennifer Parker. Rekla mi je da suvam namjestili klopku u New Canaanu. ~inilo mi seda nam time hoæe skrenuti pažnju, ali nisam mogaoriskirati pa sam poslao ljude tamo. U mectuvremenusam saznao za put kojim ste pošli, pa smo poslali zavama nekoliko helikoptera da vas zaštite. Mislim da vamje ta Parkerova htjela namjestiti minu.- Ne - reèe Adam. - Ne.Robert Di Silva slegne ramenima. - Kako vamdrago, senatore. Važno je da ste živi. - Okrenuo seprema lijeèniku i upitao, kao da mu je to tek kasnijepalo na um: - Hoæe li preživjeti?- Izgledi baš nisu naroèiti.Okružni tužilac je zapazio izraz na Warnerovom li-cu i pogrešno ga protumaèio. - Ne brinite. .~ ko se iz-vuèe, nama neæe izbjeæi.Pažljivije je pogledao Adama. - Užasno izgledate.Zašto ne odete kuæi i ne odmorite se?- Htio bih najprije vidjeti Jennifer Parker.- U komi je - reèe lijeènik. - Možda se neæe nipr:;buditi iz nje.- Htio bih je vidjeti, molim vas.- Naravno, senatore. Podite za mnom.Lijeènik iziðe iz sobe, a Adam i Di Silva za njim.Prešli su nekoliko metara hodnikom, sve do vrata nakojima je pisalo ODJEL ZA INTENZIVNU NJEGU -NE ULAZI.Lijeènik je otvorio vrata i pridržao ih da Warner iDi Silva udu. - Ona je u prvoj sobi.Pred vratima je stražario policajac. Stao je Hmirno«kad je ugledao okružnog javnog tužioca.- Nitko se ne smije ni približiti ovoj sobi bez mogpismenog ovlaštenja, jasno? - upita Di Silva.- Da, gospodine.Adam i Di Silva udoše u sobu. U njoj su bila trikreveta, ali su dva bila prazna. Na treæem je ležalaJennifer. Gumene ejevèice ulazile su joj u nosnice ivene na rukama. Adam pride krevetu i prodorno se447zagleda u nju. Lice joj je bilo neobièno blijedo na bijc>.lim jastuènicama, a oèi sklopljene. Ovako mirna èinilamu se mlac~om i nježnijom. Kao da gleda naivnu dje-vojku koja mu je srdito rekla: Mislite li da bih živjelau takvom stanv, da me netko potplatio? Baš me brigašto æete poduzeti. ~elim samo da me ostavite na miru.Sjetio se njene hrabrosla, idealizma i ranjivosti. Bilaje na strani andela, vjerovala je u pravdu i htjela seboriti za nju. ~to je otišla pogrešnim putem? Još juje uvijek volio, ali je pogrešnim izborom zatrovao sebi

i njoj život, i znao je da se, dok živi, neæe riješiti os-jeæaja krivnje. Okrenuo se prema lijeèniku. - Javitemi kada . .. - Nije mogao izustiti kobnu rijeè. -...kako joj je.- Naravno - reèe lijeènik.Pogledao ju je još jednom, dugo, a tada se šutkeoprostio od nje pa izišao pred reportere koji su gaèekali.Cula ih je kako izlaze, iako je bila omamljena inapola onesviještena. Nije razmišljala što su govorilijer je bol izoblièavala njihove rijeèi. Uèinilo joj se daèuje Adamov glas, ali je znala da je to nemoguæe. Onje bio mrtav. Pokušala je otvoriti oèi, ali nije smoglatoliko snage.Misli su joj poèele lutati . . . U sobu je utrèao Abra-ham Wilson s kutijom u ruci. Spotaknuo se, kutija seotvorila i iz nje je izletio žuti kanarinac . . . Uhvati ga!urlao je Di Silva. Nemoj da pobjegne! ... A MichaelMoretti ga je držao i smijao se . . . Pogledajte! ~'udo!govorio je otac Ryan, a Connie Garrett je plesala posobi i svi su pljeskali . . . Poklonit æu vam Wyoming . . .Wyoming . . . Wyoming . . . Ušao je Adam s desecimacrvenih ruža, i Michael je rekao: To je od mene, aJenmifer je rekla: Stavit æu ih u vazu, i ruže su se sku-pile i uvenule, voda se prolila na pod i pretvorila ujezero, ona i Adam su jedrili, a Michael ih je progoniona skijama na vodi, pa postao Joshua i smiješio seJennifer i mahao i poèeo gubiti ravnotežu, a ona jevrištala: Nemoj pasti... Nemoj pasti... Nemoj pas-448ti . . . i golemi val je bacio Joshuu u zrak, pa je raši-rio ruke poput Isusa i nestao.Na trenutak su joj se misli razbistrile.Joshua je umro.Adam je umro.Michael je umro.Ostala je sama. Na kraju svatko ostaje sam. Svatkomora umrijeti na svoj naèin. Sada bi bilo lako umri-j eti.Poèeo ju je obuzimati blaženi mir. Ubrzo æe bolinestati.~ Gnjev anQela449A i(i_> z ~,. .64., Jednog hladnog sijeèanjskog dana Adam Warner jeu Capitolu položio zakletvu kao 40. predsjednik Sjedi-njenih Dr"zava. Samurova bunda njegove žene divnojoj je isticala blijedu put i gotovo prikrivala trudnoæu.Stajala je uz svoju kæerku, i obje su ponosno promatra-le Adama kako polaže zakletvu, a zemlja se radovala! s njima. Bili su ono najbolje što Amerika može pružiti:

lemeniti ip pošteni i dobri, i mjesto im je bilo u Bije-loj kuæi.U maloj Qdvjetnièkoj kancelariji u Kelsu, saveznadržava Washington, Jennifer Parker je sama gledalainauguraciju na televiziji. Gledala je sve dok ceremoni-i ja nije završila i sve dok Adam, Mary Beth i SamanthaI. nisu sišli s platforme, okruženi agentima tajne službe.A tada je iskljuèila televizor, i likovi su se rasplinuliu ništavilo. ~inilo joj se da je time iskljuèilaÆ prošlost, sve što je doživjela: ljubav i smrt, radost ii':' bol. Ništa je nije uništilo. Preživjela je.Odjenula je kaput i šešir te izišla zastavši na tre-nutak da pogleda natpis na kojem je pisalo: JenniferParker, odvjetnik. Letimièno se sjetila porote koja ju' je oslobodila. Još je uvijek bila advokat, kao i njen,450otac. I dalje æe tražiti neuhvatljivu stvar koju nazivajupravdom. Okrenula se i pošla prema sudnici.Polako je hodala pustom ulicom kojom je brisaovjetar. Poèeo je padati rijetki snijeg zavijajuæi svijetu šifonski veo. Iz obližnje zgrade zaèuše se iznenadazvuci zabave; bili su joj toliko strani da je na trenutakzastala i poslušala. Cvršæe se umotala u kaput i krenuladalje ulicom vireæi u snježnu zavjesu, kao da pokušavabaciti pogled u buduænost.No, gledala je u prošlost pokušavajuæi shvatiti kadje sav smijeh zamro..29~451' Sidney Sheldon: ~I GNdEV ANÐELA~t

IzdavaèIItO »OTOKAR, KERSOVANL.

' ;j Opatija, Maršala Tita 65isas.Za ixdavaèaTOMISLAV PIT.EPIÆLektor

,i' AS.1A PETROVIÆr~ j

Korektorr

LJILIA.NA PASTUOVICTisakGRO ··KULTURA·.

a.OOUR ~·Stamparija Kultura·~,

I, Beograd, Makedonska 4F;' ~'

Naklada : 5.000

i. ISBN 86-385-0022-x