1

PSIHOLOGIJA ADOLESCENCIJE

UČINCI VREMENA SPOLNOG SAZRIJEVANJA NA PONAŠANJE ADOLESCENTA

- utvrđena je prosječna dob u kojoj se razvijaju primarna i sekundarna spolna obilježja, ali i velike varijacije u

razvoju za sve pubertetske procese (npr. prosječno dobivanje prve menstruacije u Europi i SAD je u dobi od 12,8

do 13,2 g., s tim da ima onih koje počnu menstruirati prije 10 ali i nakon 15).

- inidividualni status spolne zrelosti određuje se u odnosu na refereničnu skupinu i postoje različite mjere

tog statusa:

zrelost kostiju

težina i visina

sekundarne spolne karakteristike

hormonalno funkcioniranje..

Kod djevojčica za određivanje ranog, prosječnog ili kasnog spolnog sazrijevanja najčešći korišten indikator je

menstruacija

- konstitucionalni faktori (naslijeđe), socioekonomski status, zdravstvena povijest, način ishrane i tjelesne

aktivnosti

- relativni utjecaj ovih faktora teško odrediti jer su oni međusobno povezani

U skupinama atletičarki kao i kod adolescentica s anoreksijom kašnjenje menstruacije prisutnije je negoli u općoj

populaciji, ali i kod gimnastičarki, trkačica i plesačica

- neki to povezuju s prirodom ovih sportova, ali i s tjelesnim značajkama pogodnim za te sportove i prevelikom

potrošnjom energije tijekom intenzivnog treninga

RAZLIČITA BRZINA SPOLNOG RAZVOJA DJEČAKA I DJEVOJČICA je razlog tomu da ranije spolno sazrele

djevojčice ne samo da se razlikuju od svojih vršnjakinja nego se još više razlikuju i od svojih vršnjaka

(najveći raskorak u razvoju), dok one koje kasnije sazrijevaju su sličnije muškim vršnjacima.

U osamdesetim godinama vodilo se računa o 4 faktora bitna za objašnjavanje promjena u ponašanju adolescenata:

1. biološka dob – razina tjelesne i spolne zrelosti

2. kognitivna dob – razina intelektualnog funkcioniranja

3. kronološka dob – količina životnog iskustva

4. stupanj školovanja – ono što je adolescent uspio naučiti

- u uvjetima kontrole faktora 2. 3. i 4. moguće je dobiti jednoznačnu sliku o utjecaju vremena spolnog

sazrijevanja na ponašanje adolescenata

Tijekom socijalizacije tzv. socijalni sat (internalizirane norme ponašanja za pojedinu dob) određuje individualna

očekivanja razvojnih promjena

- sve što je ranije i kasnije može uroditi intrapersonalnim ali i interpersonalnim konfliktima

2

- intrapersonalni konflikti mogu biti pojačani i zbog moguće asinkronije između kronološke, biološke, kognitivne i

socijalne dobi (djevojčica može spolno ranije sazreti, ali emotivno i kognitivno može biti jednaka svojim

kronološkim vršnjakinjama što će vjerojatno utjecati drukčije na njezinu školsku prilagodbu nego da je ranije

sazrela u svim područjima)

Posljedice ranijeg ili kasnijeg spolnog razvoja ovise i o kontekstualnim faktorima

- ako odrasli rano ili kasno sazrijevanje smatraju devijantnim, to može utjecati na njihove postupke prema

takvoj djeci

Rano sazrele djevojčice

- podaci iz 70/80-ih godina prošlog stoljeća govore da rano sazrele djevojčice izvješćuju o manje sreće i većem

broju problema u školi

- kasnije provedena istraživanja pokazuju da postoje pozitivni i negativni efekti ranijeg spolnog sazrijevanja

- pozitivni efekti: povoljniji status u grupi vršnjaka i veće samopouzdanje

- negativni efekti: novija istraživanja pokazuju lošije tjelesno samopoimanje (porast grudi, tjelesne težine, obujam

bokova) i opća negativna samoevaluacija kod ranije sazrelih djevojčica u 6. i 7. razredu osnovne škole

- niže samopoštovanje ali posredovano povećanom roditeljskom kontrolom dovodi do veće sklonosti ranije

sazrelih adolescentica devijantnom ponašanju, ali i ti se efekti poslije gube

- kad dođu u srednju školu izgledaju kao odrasle žene, ranije započinju heteroseksualne veze te s tim u vezi imaju

više problema od kronoloških vršnjakinja

- usprkos takvim problemima u dobi od 17 godina imaju pozitivnije samopoimanje

Rano sazreli dječaci

- njihovo ranije sazrijevanje povezano s njihovom pozitivnom samoevaluacijom

- budući da su viši i snažniji, imaju razvijenije mišiće i bolje koordinirani pri sportskim aktivnostima, sve to znači

da imaju prednost u društvu vršnjaka (preferiraju ih vršnjakinje, nastavnici te voditelji sportskih timova); ranije

stupaju u heteroseksualne odnose

- neki odrasli zaboravljaju na mogućnost asinkronog razvoja pa od svih ranije spolno sazrelih mladića očekuju

zrelije ponašanje i veću odgovornost, što može izazvati interpersonalne konflikte pa i devijantna ponašanja

- za razliku od djevojčica, efekti ranijeg spolnog sazrijevanja na devijantno ponašanje dječaka zadržavaju se i u

odrasloj dobi

Kasno sazrele djevojčice

- za razliku od rano sazrelih djevojčica koje imaju više problema u osnovnoj, kasno sazrele imaju više problema u

srednjoj školi

- vršnjakinje ih češće ignoriraju pri organiziranju zajedničkih izvanškolskih aktivnosti pa se one više druže s

muškim vršnjacima prosječnog spolnog razvoja

- u odnosima s odraslima kasno sazrele imaju manje problema od ranije sazrelih, no u usporedbi s njima, sklonije

su samoodbacivanju i manje su sretne

3

Kasno sazreli dječaci

- kasnije spolno sazrijevanje (više nego u djevojčica) može izazvati socijalnu inferiornost budući da takvi dječaci

nemaju one tjelesne atribute kakvima se u toj dobi teži (koji su socijalno preferirani)

- zakašnjeli pubertet povezan je s nižim tjelesnim rastom u odnosu na rast onih koji su ranije sazreli kao i s

manjom tjelesnom masom pa imaju negativno opće i tjelesno samopouzdanje

- oni su značajno agresivniji, posebice prema roditeljima

- u odnosima s vršnjacima osjećaju se odbačenima, a nerijetko se ponašaju provokativno i nametljivo ne bi li

zadobili bolji status među vršnjacima

- negativni stavovi iz tog razdoblja života zadržavaju se i poslije, pa se kasnije spolno sazreli muškarci kasnije

odlučuju za brak, a neki od njih ne postižu zadovoljavajući profesionalni status

- drugi pak prednjače svojim postignućima u školovanju kao i u kasnijem profesionalnom djelovanju (kasniji spolni

razvoj nema jednoznačne efekte)

TJELESNO SAMOPOIMANJE ADOLESCENATA

- tjelesne promjene u vezi sa spolnim razvojem imaju utjecaj na tjelesno samopoimanje tijekom adolescencije

Tjelesno samopoimanje je višedimenzionalni konstrukt u kojem treba razlikovati 3 komponente;

1. perceptivno iskustvo izgleda tijela

2. stav prema vlastitom tjelesnom izgledu

3. bihevioralna komponenta koja se odnosi na neprestano provjeravanje vlastita izgleda, što je osobito izraženo u

adolescenciji

Tjelesni izgled

- dječji tjelesni izgled u pubertetu se ponekad tako drastično promijene u relativno kratkom vremenu da tjelesni

izgled postaje jedna od najvažnijih briga adolescenata i povezana je s društvenim normama i kulturnim modelima

o preferiranom tjelesnom izgledu koje utječu na vlastitu percepciju tijela

- adolescenti oba spola usmjeravaju se na evaluaciju svoje i tuđe tjelesne privlačnosti na osnovi internaliziranih

društvenih standarda

- osim opće tjelesne privlačnosti na osnovi tih standarda procjenjuju se i pojedini dijelovi tijela koji na različite

načine doprinose općoj slici tijela

- procjena pak pojedinih dijelova tijela ponešto je različita s obzirom na dob i spol; više mladića nego djevojaka

drži da su rastom niži od prosjeka, a čak polovina misli da imaju manje grudi od prosjeka

- značajan doprinos slici tijela daje tjelesna težina; zabrinutost oko tjelesne težine veća je u djevojaka nego u

mladića, ali i jedni i drugi procjenjuju da pretjerana tjelesna težina utječe na njihov socijalni položaj među

vršnjacima

- opća tjelesna privlačnost, izgled lica i tjelesna težina vrlo su važne za opće tjelesno samopoimanje i u kasnoj

adolescenciji

4

Zadovoljstvo tijelom

- mladi ljudi mogu prema svome tijelu imati pozitivne ili negativne stavove

- više autora iznosi podatke istraživanja koji upućuju na to da su djevojke i žene manje zadovoljne svojim tjelesnim

izgledom od muškaraca

- nepovoljna slika tijela prisutnija u mlađih adolescentica više negoli u kasnoj adolescenciji; u djevojaka od 14-18

godina raste zadovoljstvo tijelom, te perifernim dijelovima tijela (šake, stopala)

- nezadovoljstvo tijelom povezano je s depresijom; djevojke prvenstveno nezadovoljne svojom težinom, kožom,

figurom u cjelini, dok su mladići nezadovoljni kosom, kvalitetom glasa i općim izgledom

- mnogi mladi koji su nezadovoljni težinom pribjegavaju vježbanju i dijeti koja se prakticira na tri načina;

1. izbjegavanjem jela

2. ograničavanjem količine hrane

3. izbjegavanjem neke hrane

- težnja za vitkošću, u ekstremnim slučajevima, udružena s još nekim faktorima može dovesti do poremećaja

hranjenja

- teške smetnje u prehrambenim navikama i ponašanju označene kao poremećaji hranjenja izgleda da su

'privilegija' bogatih društava u kojima se nalazi sve više slučajeva službeno priznatih poremećaja a to anorexia

nervosa i bulimia nervosa

- oba poremećaja povezuje to što se uglavnom pojavljuju među mlađim ženama i oba su obilježena pretjeranom

brigom za tjelesni oblik i težinu

Anoreksija nervoza

- prema Američkoj psihijatrijskoj udruzi odnosno DSM IV priručniku, da bi se dijagnosticirala anoreksija nervoza,

osoba mora imati sve od navedenih simptoma;

1. odbijanje da se održi tjelesna težina na ili iznad minimalne težine za dob i visinu

2. izuzetan strah od dobivanja na težini ili debljanja, čak i u slučaju smanjene težine

3. poremećen način na koji se doživljava oblik i težina tijela, pretjerani utjecaj oblika i težine tijela na

samoprocjenjivanje ili odbijanje prihvaćanja ozbiljnosti niske tjelesne težine

4. kod žena u generativnoj dobi postoji amenoreja, tj. izostanak najmanje tri uzastopna menstrualna ciklusa

(bez trudnoće)

- značajno prisutnija u žena (95%)

- značajno prisutnija u populaciji bijelih negoli Afroamerikanaca (SAD)

- ipak najčešće počinje u adolescenciji

- prijašnji podaci bilježili veću prisutnost u mladih višeg socioekonomskog statusa, dok noviji govore o njezinoj

većoj čestoći u pripadnica svih socioekonomskih skupina

- zabilježeni porast najčešće se dovodi u vezu s medijskim promoviranjem vitkosti kao imperativa pa se

rigorozna dijeta smatra prethodnicom poremećaja hranjenja

- najviše pristalica ima stajalište da je poremećaj posljedica abnormalnog pritiska kojemu su od strane

medija izložene žene kojima poruke sugeriraju da je jedina svrha i smisao njihova života da budu vitke i privlačne

5

- djevojke koje pate od nje tijekom djetinjstva bile više izložene zadirkivanju glede izgleda

- smrtnost mladih od anoreksije je u porastu jer se prema novim statistikama kreće u iznosu od 5 do 10 posto

Do poremećaja zapravo dovodi interakcija više faktora:

- biološki faktori (genetski i faktori prenatalne i perinatalne okoline poput infekcija i trauma)

- psihološki faktori (sniženo samopoštovanje, depresivnost, nisko tjelesno samopoimanje obično povezano s

negativnim verbalnim komentarima o tjelesnom izgledu)

- socijalni faktori (socijalni pritisak da se bude mršav, predrasude prema gojaznima, glorifikacija bolesti koja može

potaknuti djevojke da ju percipiraju kao društveno prestižno stanje – npr. usporedba s manekenkama)

Bulimija nervoza

Prema DSM-IV, da bi se dijagnosticirala bulimija nervoza, potrebno je da osoba ima sve od navedenih simptoma:

1. ponavljanje epizode prejedanja, pri čemu je pojedina epizoda prejedanja karakterizirana

a) jedenje u određenom vremenskom razdoblju (unutar dva sata i znatno količinski više od drugih osoba)

b) osjećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane tijekom epizode jedenja

2. ponavljano neodgovarajuće kompenzacijsko ponašanje da bi se preveniralo povećanje težine

(npr.samoizazvano povraćanje, prekomjerna upotreba laksativa, sredstava za klistiranje, prekomjerno

tjelesno vježbanje, post)

3. prejedanje i neodgovarajuće kompenzacijsko ponašanje javljaju se, prosječno, najmanje dvaput tjedno

tijekom tri mjeseca

4. samoprocjena pretjerano ovisi o obliku i težini tijela

5. poremećaj se ne javlja isključivo tijekom epizoda anoreksije nervoze

RAZVOJ IDENTITETA

- prema Eriksonu, kriza identiteta nasuprot difuziji identiteta ključna psihosocijalna tema u adolescenciji

- problem identiteta prisutan tijekom cijelog života zato što se u različitim razdobljima života pojavljuju tranzicije i

promjene uloga koje mogu ponovno poticati usmjerenost na ego-identitet (npr. odlazak na studij, prvo

zapošljavanje, sklapanje braka, roditeljstvo, gubitak bračnog partnera, umirovljenje…)

- relativiziranje dobnih granica pojedinih stadija naglašavao u svojim kasnijim radovima (80-ih)

- isticao da međuodnosi svih stadija razvoja ovise o ličnosti svake osobe u određenom razdoblju njezina života kao

i o povijesnom vremenu u kojem osoba živi i o okolnostima u kojima živi

A) ELEMENTI IDENTITETA I GLAVNE KRIZE U ADOLESCENCIJI

- u adolescenciji osoba treba postati jedinstveno, neovisno i osobito ljudsko biće koje će se kao takvo uključiti u

društvo i u njemu osigurati svoj status i svoje uloge (istovremeno biti i individualan i socijalan)

6

- budući da je izgradnja identiteta cjelovit proces (posebice izražen u adolescenciji) njegovi korijeni leže u

iskustvima iz ranijih stadija razvoja

- između adolescentskog identiteta i ostalih stadija razvoja postoje odnosi – Erikson smatra da se tijekom

adolescencije trebaju integrirati svi elementi identiteta i riješiti glavni konflikti, od kojih navodi 7:

1. vremenska perspektiva (nasuprot vremenskoj konfuziji) – sposobnost adolescentskog identiteta da uskladi

prošlost i budućnost, razvije neki oblik životnog plana te predvidi kako će ga u budućnosti realizirati

- moguće ako se adolescent u prvom stadiju razvijao u toploj i sigurnoj atmosferi, ako su roditelji pravodobno

zadovoljavali njegove osnovne potrebe pa se razvio osjećaj povjerenja koji pozitivno utječe na daljnji razvoj

- vremenska konfuzija povezana je s ranim zanemarivanjem i neregularnim zadovoljavanjem djetetovih

potreba kao i s odsutnošću nade

- u adolescenciji postoji mogućnost nadvladavanja vremenske konfuzije ako u okolini postoji mogućnost za

kompenzaciju ranih negativnih iskustava pozitivnim iskustvima s drugima (proširi se kapacitet osjećanja

identičnosti s drugima i prevlada autistička izolacija kao najraniji nositelj konfuzije identiteta)

2. samosvijest (nasuprot nejasnoj svijesti o sebi kao jedinstvenom biću) – uključuje razvoj samopouzdanja

temeljenog na iskustvima iz drugog stadija razvoja

- u tom stadiju djeca na različite načine stječu iskustvo o svojoj nezavisnosti budući da im razina njihova

razvoja osigurava postupni gubitak vegetativne ovisnosti o roditeljima i prva iskustva vlastitih izbora

- okolina može reagirati poticanjem autonomije, što će rezultirati dječjim ponosom, osjećajem kontrole i

rudimentarnim osjećajem volje da se bude svoj (prethodnica razvoja autonomije u adolescsnciji)

- kriza u razvoj u ovog elementa će se pojavit ako se adolescent razvijao u okolnostima koje nisu

pogodovale ranom razvoju autonomije (roditelji nisu stimulirali dijete da u skladu sa zrelošću organizma

kontrolira svoje tijelo i da zbog uspješnosti u tome doživi osjećaj ponosa a ne srama i sumnje)

- kako borba za neovisnost postaje sve veća, može doći do rekonstrukcije ranih okolnosti ako su okolnosti za

adolescenta povoljne, a problem može nastati ako su uvjeti u kojima se razvija također nepovoljni kao i u

djetinjstvu (npr. restriktivno ponašanje značajnih odraslih) pa postaje nesposoban izgraditi primjereni

identitet)

3. provjeravanje uloga (nasuprot fiksaciji uloga) – mladi čovjek je u prilici eksperimentirati brojnim različitim

ulogama, ciljevima, idejama i osobnim karakteristikama

- to će moći ako je u trećem stadiju razvoja uspješno zadovoljavao svoju znatiželju uz roditelje koji su

odgovarali na njegova brojna pitanja poticali one djetetove aktivnosti koje su omogućavale razvoj inicijative i

svrhovito dječje ponašanje

- kriza povezana je s iskustvima zastrašivanja, kritiziranja i kažnjavanja dječjih težnji za eksploracijom u

trećem stadiju -- ako se tada razvio osjećaj krivnje i pretjerano zatomljivanje sebe, kriza identiteta će se teže

rješavati pa je vjerojatnije fiksacija uloga i pretjerana ovisnost o odraslima u njihovu preispitivanju

- no, zbog porasta sposobnosti mladih da anticipiraju budućnost, preispituju vrijednosti, poticaja u obiteljskoj i

široj okolini, mladi imaju mogućnost uspješno riješiti ovaj element krize identiteta

7

- provjeravanju uloga pogoduju i žive interakcije s vršnjacima, prijateljima i romantičnim partnerima koji služe

kao modeli, pružaju podršku i daju vrlo osobne povratne informacije

4. izobrazba za rad (nasuprot radnoj paralizi) – razvoj profesionalnog identiteta; adolescent ima mogućnosti

istraživanja različitih radnih aktivnosti prije nego donese odluku o izboru zanimanja koje će u dobroj mjeri

odrediti njegov identitet

- razvoju ovog elementa identiteta značajno doprinosi iskustvo iz četvrtog stadija razvoja u kojem djeca trebaju

svladati osnovne vještine i znanja, steći osjećaj ponosa svojim radnim učincima, razviti pozitivne stavove

prema radu kao i osjećaj dužnosti

- ako dijete ne postiže uspjeh u svojim radnim i igrovnim aktivnostima, u njega će se razviti osjećaj

inferiornosti pa će u adolescenciji biti paralizirani u svojim pokušajima izgradnje profesionalnog identiteta

- ipak, druženje s vršnjacima koji organiziraju i potiču kooperativne aktivnosti učenja, provođenja slobodnog

vremena može pomoći adolescentu da prepozna ono u čemu uspijeva i uživa (doprinose rješavanju konflikata

iz ranijih stadija te olakšavaju obrazovanje za rad i izbor profesije)

- razvoj ovog elementa može biti otežan ako mladi imaju nerealne aspiracije i ciljeve čije ostvarenje nadilazi

njihove sposobnosti i znanja

5. seksualna polarizacija (nasuprot biseksualnoj konfuziji) – mladi ljudi neprestano uče što znači biti muško a

što žensko

- tijekom adolescencije dolazi do identifikacije s jednim ili drugim spolom, što predstavlja osnovicu

heteroseksualne intimnosti

6. vođenje i slijeđenje (nasuprot konfuziji identiteta) – širenje društvene perspektive i nalaženje svojega

mjesta u društvu

- u različitim odnosima adolescenti uče odgovornost rukovođenja i slijeđenja drugih te shvaćaju da neki

značajni drugi traže pokoravanje ili barem popuštanje glede osobnih namjera adolescenata, a da drugi

ponekad dopuštaju slobodu izbora što može dovesti do konfuzije identiteta

- pitaju se koga treba slušati, a koga ne kad žele realizirati svoje ciljeve; u traganju za odgovorima preispituju

vlastite ciljeve i vrijednosti, kao i one od autoriteta koji postavlja zahtjeve

7. ideološka predanost (nasuprot konfuziji vrijednosti) – izgrađivanje osobne ideologije potiče razvoj i drugih

elemenata identiteta

- osobna ideologija je referenični okvir za vrednovanje ideja, ljudi i događaja, a izgradnja ideološke predanosti

u modernim društvima zahtjevan zadatak s obzirom na brojne ponude posredovane modernim sredstvima

komunikacije

- kvalitetu ponuda teško provjeriti što ponekad rezultira predanošću ideologiji koju se nije dovoljno

istraživalo i isključenjem daljnjeg razvoja identiteta

- tome pogoduju i ranija iskustva iz odnosa s roditeljima ili drugim osobama koje nisu dopuštale istraživanja i

drukčija mišljenja

8

U opisima elemenata identiteta i njegova razvoja Erikson naglašava specifičan društveni i kulturni kontekst koji

utječe na smjer i razvoj identiteta i snagu krize identiteta u različitim povijesnim razdobljima:

- prije žene izgrađivale svoj identitet prvenstveno vezan za bračnu i obiteljske uloge, a danas je porastao broj

mogućih alternativa

- u suvremenim društvima vjerojatnija i kriza u odabiru profesionalnog identiteta: sve šire mogućnosti izbora

obrazovanja uz porast ograničenja za realizaciju profesionalne karijere zbog prezasićenosti tržišta rada…

Erikson s pravom pokazivao osjetljivost za probleme koji nastaju u razvoju identiteta u adolescenciji kad

društvena okolina ne omogućuje razdoblje moratorija. Smatrao je da optimalno trajanje moratorija omogućuje

eksperimentiranje i istraživanje, dok Steinberg smatra da predugo trajanje moratorija ne pogoduje razvoju zrelog

identiteta, kao što mu ne pogoduje ni prekratki moratorij.

MORATORIJ – svojevrsna pauza od raznoraznih obveza i odgovornosti, a odnosi se na vrijeme u kojem se treba

pripremati za važne odluke

DIFUZIJA IDENTITETA – nekoherentan, nepovezan i nepotpun osjećaj sebe, koji varira od blagog oblika kad

osoba ne zna tko je ona do teškog psihopatološkog stanja koje se nastavlja i nakon razdoblja istraživanja

ZAKLJUČIVANJE IDENTITETA – dobrovoljno zaobilaženje istraživanja i eksperimentiranja prisutno u onih

mladih koji su se u ranijim stadijima bespogovorno pokoravali roditeljima i učiteljima (empirijska evidencija kaže

da se takvi mladi u školama više konformiraju i imaju pozitivnije stavove prema školi od onih koji u moratoriju

istražuju – tradicionalne škole to potiču, a ne potiču istraživanja identiteta)

NEGATIVNI IDENTITET – onaj izbor mladih koji roditelji i društvo smatraju nepoželjnim. Prema kliničkim

zapisima, odabir takvog identiteta posljedica je bezuspješnih pokušaja mladih da dobiju dokaz o svojoj

vrijednosti od strane roditelja; Erikson kaže da rađe postaju u očima svojih roditelja loš sin/kćerka negoli nitko i

ništa.

Provjere i preinake Eriksonove teorije identiteta

- nije empirijski istraživao na način koji je svojstven suvremenoj psihologiji ličnosti – operacionalizacija

kompleksna i teško ju istraživati raspoloživom metodologijom svoga vremena

- pokušaji empirijskog provjeravanja njegove teorije razvoja identiteta otpočeli radovima Jamesa Marcie (1966)

- najprije pokušao operacionalizirati Eriksonovu teoriju razvijanjem strukturiranog intervjua za ispitivanje

identiteta

- razvio je model statusa identiteta na temelju istraživanja identiteta u profesionalnom i političkom području te u

području interpersonalnih odnosa

- predložio da se statusi identiteta ustanovljuju na osnovi dviju kontinuiranih varijabli koje je isticao i Erikson:

1. istraživanje (kriza) – provjeravanje alternativa

2. predanost – stupanj angažiranja u onome što je odabrano

Na osnovi tih varijabli moguće je izvesti 4 statusna identiteta:

9

1. DIFUZIJA IDENTITETA – znači da pojedinac pokazuje malu ili nikakvu predanost poslu,

drugima i vrijednostima, odnosno da se ne pokušava aktivno nečemu posvetiti i trgati za svojim

identitetom, pa u tom status kriza može, ali i ne mora biti doživljena

2. ZAKLJUČENI IDENTITET – znači da mlada osoba nije doživjela krizu identiteta, da za nju nisu

upitne roditeljske društvene vrijednosti i da je za nju identifikacija s roditeljima i društvom

dovoljna

3. MORATORIJ – znači da je osoba u stanju krize identiteta i aktivno traži alternative te se pokušava

nečemu posvetiti, eksperimentira različitim stilovima života i sl.

4. OSTVARENI IDENTITET – znači da je pojedinac prošao kroz krizu identiteta i stekao identitet,

što se iskazuje u stabilnoj predanosti poslu i drugim ulogama, drugim osobama kao i moralnim

vrijednostima

Pojedinac se rađa u stanju difuzije identiteta, nakon čega slijedi zaključivanje identiteta zbog identificiranja s

roditeljima i internaliziranja njihovih vrijednosti i standarda. U adolescenciji dolazi do relativiziranja tih

vrijednosti i do destabilizacije jer započinje vrijeme istraživanja i reevaluacije, da bi nakon toga došlo do

ostvarenog identiteta.

- Linearni put razvoja statusa identiteta empirijski je provjeravan u longitudinalnim studijama kod studenata;

statusi identiteta ne razvijaju se uvijek na isti način, no ipak je difuzija identiteta najčešća u ranoj adolescenciji, dok

kasnije može izazvati agresivnost, ali i anksioznost koju mladi izbjegavaju bijegom u alkohol i drogu

- predugo ostajanje u statusu difuzije identiteta može dovesti do dezintegracije ličnosti koja se dijagnosticira kao

shizofrenija ili sklonost suicidu

Status zaključenog identiteta imaju oni mladi koji ne mogu razlikovati svoje ciljeve i vrijednosti od roditeljskih

zato što su pretjerano emocionalno vezani uz roditelje i obitelj pa im to otežava zdravu separaciju.

- pokazuju visoke rezultate u mjerama autoritarnosti, konformizma i konvencionalnosti

- neki nalaze razlike među mladima u ovom statusu pa govore o čvrstoj zaključenosti kad mladi ne žele

promijeniti svoj status, ali i o zaključenosti kao privremenom razvojnom statusu koji će završiti u statusu

moratorija

- iz statusa zaključenog identiteta rijetko će izaći pojedinci koji se razvijaju u kulturama koje ne dopuštaju

slobodu izbora (totalitarna društva ali i neke društvene grupe u inače demokratskim društvima; npr.'gangovi'

delinkvenata, timovi nogometnih navijača, adolescentske subkulture – pretjerana identifikacija s vrijednostima i

ponašanjima vođa i članova tih grupa također ograničava mogućnost vlastitih istraživanja i nezavisnog mišljenja

pa i nezavisnih izbora što pogoduje formiranju zaključenog identiteta – eventualno se može promijeniti tek u

mlađoj odrasloj dobi, a pogoduju mu i razlike u društvenom položaju mladih)

Za svaki status identiteta može se reći da je on ono što jest; onaj koji nešto čini;

- struktura: koja može biti dugog trajanja

- proces: koji promovira daljnji razvoj ega

10

Status moratorija se odnosi na onaj period razvoja identiteta u kojem još uvijek nije došlo do predanosti ili se ona

samo sporadično pojavljuje.

- u tom razdoblju ima više pitanja nego zadovoljavajućih odgovora pa se za njima neprestano traga zbog čega su

adolescenti često uznemireni, konfuzni i nestabilni, odupiru se autoritetima i češće znaju što neće nego što hoće

- rezultati istraživanja anksioznosti zbog smrti pokazuju da brinu čak i o dalekoj budućnosti (znatno veći strah od

drugih statusa identiteta)

- prema teoriji upravljanja terorom takvi mladi tragaju za smislom života i svjetonazorom i na taj način

nadvladavaju strah od prolaznosti i smrti te razvijaju ideološku prednost

- broj mladih u statusu moratorija raste nakon dolaska na koledž zato što to okruženje potiče preispitivanje

profesionalne usmjerenosti mladih, njihovih vrijednosti pa i njihove političke ideologije (mnogi mijenjaju svoje

profesionalne planove)

Archer je proširila teoriju o razvoju identiteta

- teoriju koja je nastala pretežno na analizama razvoja identiteta u mladića dopunila istraživanjima na mladima

oba spola te je utvrdila da ima više sličnosti nego razlika kod oba spola

- djevojke u statusu moratorija vrlo aktivno i studiozno proučavaju kataloge koledža i sadržaje edukativnih

programa u nastojanju da što prije učine dobar izbor, te su postigle visoke bodove u ispitivanjima kognitivne

kompleksnosti, inteligencije i tolerancije na nejasnoće, a potjecale su iz više socijalne klase

Status ostvarenog identiteta bitno određuje činjenica da predanosti slijede nakon razdoblja eksperimentiranja ili

krize i da su te predanosti izraz vlastita izbora

- predano djelovanje je u vezi s tim što je osoba postigla viši stupanj intrapsihičke integracije i socijalne prilagodbe

nego što je to bilo u vrijeme krize identiteta

- takva osoba posjeduje sklad između svojih aspiracija i sposobnosti pa su joj ciljevi najčešće realistični iako ne

uvijek (mogu iskusiti anksioznost glede ostvarivanja ciljeva)

- no, unatoč anksioznosti, budući da takve osobe imaju izgrađene efikasne strategije kontrole ili suočavanja, one su

sposobne svladati takva neugodna stanja – koriste se sekundarnom kontrolom- snižavaju svoje aspiracije

- ostvareni identitet ne znači da se on ne mijenja; ako neki element identiteta ili faceta identiteta

(npr.profesionalni) doživi novu krizu, može doći do njegove promjene koja se integrira u cjelinu, tj. u ostvareni

identitet

- to su cikličke promjene koje se kreću od ostvarenog identiteta prema moratoriju, a od njega opet prema

ostvarenom identitetu i povezane su s blagim krizama, dok u stanju sagorijevanja osoba ostvarenog identiteta

može doživjeti snažnu difuziju identiteta nalik na onu iz rane adolescencije koja se može definirati kao razvojna

promjena – opadanje

11

C) OSVRT NA ISTRAŽIVANJA RAZVOJA IDENTITETA

Statusi identiteta

- postoje indikacije da je razvoj identiteta u takvih mladih (radnici) konkretan i direktan jer oni nemaju priliku za

moratorij kao oni koji se nastavljaju obrazovati na visokoškolskoj razini

- još nije sasvim jasno postoji li ili ne razvojna sekvencionalnost statusa identiteta u pravcu od difuzije identiteta,

zaključivanja identiteta, moratorija do ostvarenog identiteta

- neki novi istraživači izvješćuju da nužno ne postoji hijerarhijski prijelaz od nižih statusa (difuzije i zaključivanja)

prema višim statusima (moratoriju i ostvareni identitet), već je taj proces manje ili više varijabilan:

Adolescenti mogu ostati u bilo kojem statusu identiteta

Mogu ići ne samo od nižih prema višima, nego i od viših prema nižim statusima identiteta

Ostvareni identitet nije nužno završna točka razvoja

Razvojna putanja može obuhvaćati različiti broj statusnih tranzicija

Spolne razlike u identitetu

Rezultati istraživanja spolnih razlika u specifičnim facetama statusa identiteta pokazuju da:

1. u pretežito tradicionalnim područjima muškarci i žene imaju slične distribucije statusa identiteta

2. vrijeme formiranja identiteta za oba spola je podjednako

3. slični su i osobni korelati svakog statusa identiteta

- nešto više kriza imaju djevojke u područjima spolnog i profesionalnog identiteta, ali i nešto više rezultate u

relacijskom identitetu

- nezaposlenost mladih ima negativne efekte za njihov radni identitet i imaju nižu razinu radnog negoli relacijskog

identiteta; posebno rizični oni iz skupina nezaposlenih adolescenata koji imaju nisku razinu relacijskog identiteta

jer imaju manje socijalnih kontakata i manju socijalnu podršku

Etnički identitet

- osjećaj pripadnosti nekoj etničkoj grupi i blizak pojmu kulturnog identiteta

- formiranje se odvija od statusa difuzije etničkog identiteta, kad se on ne istražuje, preko procesa istraživanja do

ostvarenog etničkog identiteta

- kad dijete shvati da u svijetu ili oko njega žive ljudi koji su drukčiji u jeziku, izgledu, običajima, počet će

propitivati te razlike kao i svoje značajke

- u stadiju ostvarenog etničkog identiteta razvit će se osjećaj pripadnosti koji osobi osigurava doživljaj

povijesnog kontinuiteta

- kriza je izgledna kad je pojedincu ugrožen njegov položaj u zajednici najčešće u nekom drugom dominantnom

etosu

12

- ako adolescent pripada etničkoj manjini i prisiljen je živjeti kao član druge kulture, pojavit će se kriza etničkog

identiteta koja može završiti na nekoliko načina:

a) separacija – i zadržavanje vrijednosti svoje etničke grupe te izbjegavanje interakcija s većinskom

b) asimilacija – prekid veza sa svojom etničkom zajednicom te preuzimanje identiteta dominantne

c) integracija – osoba se identificira i s većinskom i sa svojom etničkom zajednicom

d) marginalizacija – najnepovoljnija za etnički identitet jer znači gubitak vlastitog i neprihvaćanje dominantne

zajednice i njezine kulture

Spolni identitet

- u literaturi se najčešće koriste sljedeći međusobno povezani pojmovi: rodni identitet, spolni identitet, identitet

spolne uloge i spolna uloga, a kao distinktni se nalaze pojmovi rod i spol

RODNI IDENTITET

- 60-ih godina označavao je rani osjećaj sebe kao muškog ili ženskog bića, a zasnivao se na tjelesnim obilježjima

- razvojno se pojavljuje prije identifikacije s roditeljem istog spola da bi se pod utjecajem okoline ubrzo počeo

zasnivati ne samo na tjelesnim obilježjima već i na socijalnom određenju što znači biti muško a što žensko

- nakon toga se stječe identitet spolne uloge

IDENTITET SPOLNE ULOGE

- sebe se prepoznaje kao žensku ili mušku osobu, u smislu ponašanja koje je socijalno propisano i preferirano

- širi pojam od roda, a intenzivno se razvija u doba adolescencije, a ponekad i u ranoj odrasloj dobi

- 40-ih godina maskulinost i femininost se određivala na osnovi prevalencije crta i interesa osoba jednog ili

drugog spola (Terman)

- 70-ih godina S.Bem intenzivirala ta istraživanja i pored ta dva pojma uvela i konstrukt androginosti –

integracija tradicionalnih femininih i tradicionalno maskulinih značajki u jednoj osobi (istraživanja

androginosti utjecala na promjenu stajališta da je samo spolno tipiziranje zdravo u stajalište da je i androginost

zdrava bez obzira na biološki spol)

SPOLNI IDENTITET

- pojam što su ga 1973. uveli Gagnon i Simon pokriva one aspekte identitet koji se odnose na specifičnosti

seksualnog ponašanja

- u adolescenciji to je postupno shvaćanje sebe kao seksualnog bića, tj. kao seksualno aktivnog, inhibiranog,

biseksualnog, heteroseksualnog, homoseksualnog

- u tom smislu spolni identitet razvija se na kraju adolescencije i u mlađoj odrasloj dobi

SPOLNA ULOGA

- pojam koji se odnosi na socijalne i kulturne preporuke ili zahtjeva o tome što je maskulino a što feminino

ponašanje

- stoga se u psihološkoj literaturi termin spolna uloga zamjenjuje pojmom spolnog identitet

13

U novijim istraživanjima javlja se interes prema pitanju što različitim osobama znači njihova maskulinost odnosno

femininost, pa se istražuje: rodno samopouzdanje kojeg određuju dvije dimenzije;

1. rodno samo-definiranje – kako osobe definiraju svoju muškost ili ženskost te rade li to na stereotipan način ili

ne

2. rodno samo-prihvaćanje – koliko se osoba dobro osjeća kao pripadnik svoga roda (međutim, ako osoba svoju

rodnu pripadnost drži dobrom i pozitivnom, ona ipak ne gleda na rod kao na ključnu komponentu svog identiteta)

Ovo teorijsko proširenje relevantno upravo za istraživanja rodnog identiteta u adolescenciji:

- okolina vrši veći pritisak nego prije da mladi ostvaruju socijalno prihvatljivu mušku/žensku ulogu, a pod

utjecajem takvih zahtjeva mladi počinju prakticirati rodno stereotipne zahtjeve

- međutim, neki mladi ne prihvaćaju svoj spolni/rodni identitet ne samo zbog utjecaja ranih iskustava na razvoj,

već i zbog genetske dispozicije organizma (zbog kojih se u tijelu djevojke mlađa osoba može osjećati kao muškarac

i obrnuto)

ODNOSI S VRŠNJACIMA

- vršnjaci, osim članova obitelji, imaju značajan utjecaj na psihosocijalni razvoj adolescenata

- Brojna istraživanja: Piaget i Kohlberg – simetrična interakcija s vršnjacima pridonosi razvoju moralnog

rasuđivanja i socijalne kognicije, Selman – nakon 12 godine kognitivni razvoj omogućuje bolje interpersonalno

razumijevanje koje postaje osnovicom za razvoj prijateljstva čija se kvaliteta razlikuje od one u djetinjstvu, Sulivan

– jasno naglašava razliku odnosa roditeljima i s vršnjacima budući da su potonji 'pravi odnosi' (jednakopravni)

- posljednjih 30-ak godina pozornost istraživača usmjerena preispitivanju nekih mitova o vršnjačkim odnosima

npr. odnosi s vršnjacima u adolescenciji značajniji nego u kasnom djetinjstvu, pa empirijska istraživanja nisu

potvrdila takve razlike, već da su odnosi podjednako važni u oba razdoblja života, također se pokazalo da ne

postoje tako velike generacijske razlike u vrijednostima i da pritisci vršnjaka nisu u tako velikoj mjeri

odgovorni za neke razvojne ishode kao npr. problematična ponašanja

- ostaje činjenica da je u adolescenciji interakcija s vršnjacima značajan dio svakodnevnih interpersonalnih

odnosa svih a ne samo nekih adolescenata, te da su ti odnosi nužni za zdrav kognitivni, emocionalni i socijalni

razvoj

- odnosi s vršnjacima mogu se razlikovati na razini odnosa u grupi i odnosa u dijadi; unutar grupe adolescent

može biti prihvaćen te realizirati popularnost ili biti odijen, a u dijadi može realizirati blizak, uzajaman odnos,

odnosno prijateljstvo

A) VRŠNJAČKE GRUPE U ADOLESCENCIJI

- socijometrijska ispitivanja nisu dostatna za istraživanje adolescentskih grupa jer se nalaze u mnogim

izvanškolskim grupama i ne pokazuju sklonost da otvoreno označuju one koje vole ili ne, pa su zato razvijane

alternativne mjere socijalnog položaja adolescenata u grupi

14

- istraživale su se formalne (kompozicija vršnjačkih grupa – relativna homogenost grupe s obzirom na spol, dob,

socioekonomski status uzeta u obzir) i neformalne grupe (struktura vršnjačkih grupa – grupna kohezivnost,

položaji i uloge članova grupe)

- proučavanje grupne strukture bilo usmjereno na dvije vrste adolescentskih grupa:

1. klike – male grupe s dva do desetak članova, odnosi prisniji, članovi grupe djeluju zajednički i intenzivno

komuniciraju, a prema nečlanovima grupe relativno su zatvoreni

2. veće grupe – broje 15-30 članova, posvećene socijalnim aktivnostima kao što su izleti, plesovi i sl., a služe za

postupan prijelaz iz istospolnih klika u heterospolne klike koje međusobno komuniciraju

- u ranoj adolescenciji, vršnjačke grupe obično su istospolne, dok su u srednjoj i kasnoj adolescenciji spolno

miješane

- svaka od navedenih grupnih struktura omogućuje ispunjavanje različitih potreba mladih u različitim razdobljima

njihova psihosocijalnog razvoja

- napuštanjem osnovne škole mijenja se i širi krug vršnjaka izvan neposrednog susjedstva, a taj trend još više

izražen pri prijelazu u srednju školu odnosno na fakultet

- tada mladi upoznaju vršnjake iz drugih rezidencijalnih statusa, iz obitelji različitog socioekonomskog i

obrazovnog statusa, te različitih vjerskih i etničkih zajednica što im omogućuje bogatstvo iskustva o odnosima s

različitim tipovima ljudi

- Nakon širenja vršnjačke mreže, mlađi adolescenti žele prijateljevati ili družiti se s mnogim vršnjacima, a oko

petnaeste godine takva želja postupno opada

- mlađim adolescentima oba spola važno je biti prihvaćen u vršnjačkoj grupi, a neka istraživanja pokazuju da se to

pogotovo odnosi na muške

- djevojčice više teže pripadati manjoj grupi i u njoj imati bliske odnose

- u srednjoj adolescenciji teži se snažnijem prihvaćanju uz istovremeno visoku osjetljivost na negativne reakcije

odraslih

Stupnjeviti razvoj vršnjačke grupne strukture

Predgrupno razdoblje istospolnih klika

Početak grupe kad istospolne klike stupaju u grupnu interakciju

Grupa na strukturalnom prijelazu kad istaknutiji članovi formiraju heterosekslane

klike

Poptuno razvijene grupe sa snažnom povezanošću heteroseksualnih klika

Početak grupne dezintegracije kad su parovi labavo povezani

15

Odrednice položaja u vršnjačkim grupama adolescenata

- pomoću različitih sociometrijskih tehnika mogu se identificirati položaji mladih u njihovim vršnjačkim grupama,

a u ispitivanju se istraživači koncentriraju na percepciju grupe o pojedincu

- grupa vrši procjenu pa je ta procjena zapravo 'mišljenje većine' – generalni odnos grupe prema pojedincu. Taj

odnos definiraju dvije dimenzije: prihvaćanje i odbijanje

- za mjerenje tih dviju dimenzija obično se koriste dvije sociometrijske tehnike:

1. tehnika imenovanja (J.Moreno) – imenovanje članova grupe, koje navodi svaki član grupe, treba biti pozitivno i

negativno kako bi se dobilo prihvaćanje (izbor se vrši na osnovi emocionalnog kriterija – imenovanje najboljih

prijatelja u grupi / izbor se vrši na osnovi funkcionalnog kriterija – imenovanje članova grupe s kojima bi se željele

obavljati neke aktivnosti) odbijanje pojedinca od ostalih članova

2. tehnika procjene

Glede zahtjeva o broju članova grupe koje će pojedinac birati ili odbijati rabe se tehnike ograničenog izbora i

neograničenog izbora

Iz dimenzija prihvaćanje / odbijanje moguće je ispitanike svrstati u 4 kategorije sociometrijskog položaja u

grupi: odbačeni, izolirani, kontroverzni, popularni

Od samih početaka ispitivanja položaja u grupi posebice se ispitivala odrednica popularnosti:

- prije 60-ih godina istraživanja bila usmjerena na osobine ličnosti povezane s popularnošću:

1. privlačan tjelesni izgled – ne samo da doprinosi boljem položaju, nego i učitelji privlačne učenike procjenjuju

akademski uspješnijima

2. vedro raspoloženje i entuzijazam

3. prijateljski odnos prema članovima grupe

- podjednako važne za djevojke i za mladiće

- u mladića se važnom odrednicom popularnosti pokazuje i uspješna sportska aktivnost

- brbljavost povezana s odbačenošću, a odbačenost u adolescenciji povezana s agresivnošću, slabijim školskim

uspjehom, hostilnošću i snažnijim psihičkim poremećajima

Valja razlikovati 2 negativna sociometrijska položaja:

1. odbačenost – njihovi vršnjaci ih ne vole, ti mladi su agresivni i nevoljeni bez obzira na to u kojoj se grupi

nalaze

2. zanemarenost – nisu nevoljeni, oni samo nemaju prijatelje, a kad promijene školu ili susjedstvo njihov se

sociometrijski položaj može promijeniti, ne pokazuju visok stupanj agresivnosti niti socijalnog

nezadovoljstva, nedostaje im asertivnosti, a nepovoljan položaj može biti povezan s osjećajem usamljenosti

i tužnim raspoloženjem

Šezdesetih godina prošlog stoljeća došlo je do metodoloških poboljšanja pa se počeo respektirati školski kontekst,

vrsta škole, ali i položaji u grupama adolescenata izvan škole:

- Coleman otkrio da sportske aktivnosti u školama doprinose popularnosti kod mladića više nego školskih uspjeh

16

- u djevojaka privlačan izgled više nego školski uspjeh, ali i lijepa odjeća i društvenost

- u usporedbi s djecom u mlađim razredima osnovne škole kad školski uspjeh značajno utječe na popularnost, u

srednjoškolaca manje važan (u osnovnoj se djeca više konformiraju preferencijama i prosudbama odraslih kojima

su uspješni učenici najomiljeniji)

Novija istraživanja na današnjim generacijama mladih ipak pokazuju da popularnosti adolescenata ponajviše

pridonose sportske i druge izvanškolske aktivnosti (redoslijed):

1. sportske aktivnosti

2. vođenje grupnih aktivnosti

3. biti vođa sportskih ili drugih grupa

4. dobar školski uspjeh

- slično pokazuju ispitivanja studenata, samo što se kod njih uspjeh na studiju i inteligencija nalaze na drugom

mjestu, dok se kod studentica i dalje na prvom mjestu nalazi privlačan tjelesni izgled, na drugom društvenost, a tek

onda uspjeh u studiju i inteligencija

- postoje i predrasude; mnogi adolescenti misle da sportaši ne mogu postići najviše ocjene u studiju …

Conger izriče sljedeće osobine:

1. prihvaćeni su : druželjubivi, živahni, inicijativni, optimistični, smisao za humor, vješto komuniciraju, visoko

samopoštovanje i nisku anksioznost

2. odbačeni su : usredotočeni na sebe, snažno teže za pažnjom drugih, egoistični su, precjenjuju se, vrlo su

agresivni, zanemaruju potrebe drugih, sarkastični su

3. zanemareni su : visoko samorefleksivni, nisko samosvjesni, socijalno pasivni, neasertivni, skloni uzmicanju

pred teškoćama

Procesi pri stjecanju položaja u grupi vršnjaka

- KONFORMIRANJE – mladi svojim sudjelovanjem u različitim aktivnostima nastoje biti slični vršnjacima,

njihovim interesima i vrijednostima, što će se odraziti na njihov položaj u manjim grupama kojima pripadaju

- ukoliko ne uspijevaju (kao i u dijadi) ne samo da neće imati dobar položaj u grupi nego može doći i do

isključivanja iz grupe

- sklad i sličnost s članovima grupe pokazuje se sličnim odijevanjem, sudjelovanjem u jednakim aktivnostima

izvan škole pa i sa sličnim vještinama i reputacijom u odnosu na druge grupe (npr. članovi klika koriste slang,

preferiraju neki odjevni stil…), a navedeno konformiranje upravo najviše pridonosi popularnosti u grupi

Konformiranje može imati pozitivne i negativne učinke na razvoj vrijednosti i ponašanja mladih što uvelike

ovisi o vrijednostima grupe:

- ako grupa visoko vrednuje različite oblike devijantnog ponašanja, tada će konformiranje dovesti pojedinca u

mnoge neprilike

17

Pozitivna obiteljska atmosfera i dobra prilagođenost adolescenata prije ulaska u takve grupe dobra prepreka

konformiranju s grupama socijalno nepoželjnih vrijednosti

- rađe se konformiraju s vrijednostima roditelja nego vršnjačkim

Konformiranje povezano sa socioekonomskim položajem i grupnim pritiskom

- oni koji imaju bolji socioekonomski položaj imaju i bolji sociometrijski položaj u grupi, češće se

konformiraju s vrijednostima formalnih grupa, bolje planiraju edukaciju, višu razinu aspiracija glede daljnjeg

školovanja i pripreme za zahtjevnije profesije

- oni nižeg socioekonomskog položaja češće napuštaju školu prije diplomiranja i uključuju se u neformalne

grupe s čijim su se vrijednostima konformirali

Postoje i dobne i spolne razlike u konfromiranju:

1. dobne

- najniža razina konformiranja registrirana u djece u dobi od 7 do 9 godina

- najviša razina u onih od 11 do 13 godina

- nakon 13 pa sve do 21 godine konformiranje se postupno smanjuje, da bi u dobi od 19 do 21 godine došlo

na razinu jednaku onoj u dobi od 7 do 9 godina

2. spolne

- veći stupanj konformiranja ženskih osoba nego muških

- srednjoškolke izložene većem pritisku vršnjaka da se konformiraju s vrijednostima razreda nego što su to

mladići

Neke kasnije studije izvješćuju da su pritiscima vršnjaka više izloženi adolescenti zaposlenih roditelja koji

poslije škole ostaju bez roditeljskog nadzora, a oni su i više uključeni u antisocijalna ponašanja

- rizik manji u onih čiji su roditelji prakticirali autoritativni stil roditeljstva budući da predstavlja 'odbojnik'

negativnih posljedica nedostatka roditeljske kontrole; slično i u rastavljenim obiteljima

Razvoj negativnih oblika socijalnog ponašanja putem vršnjačkih pritisaka tijekom adolescencije slijedi tri

stadija:

1. sve započinje lošim interakcijama djece i roditelja

2. takva djeva slabo uče i imaju negativan sociometrijski status

3. traže izvan škole takve socijalne situacije u kojima će dobivati potkrijepljenja od sebi sličnih

Generacijski konflikti ipak postoje glede nekih instrumentalnih i ponekih terminalnih vrijednosti:

- tijekom adolescencije dolazi do pomaka od prihvaćanja roditeljskih prema prihvaćanju vršnjačkih

vrijednosti

- Coleman ispitivao kod učenika

- tzv. orijetacijske norme – pomoću pitanja da li se mladima više dopadaju roditeljske ili vršnjačke ideje o

različitim problemima

- identifikaciju – tko ih bolje razumije i kome bi željeli sličiti kao osobe kad odrastu

18

- istraživanje pokazalo da je u orijentacijskoj normi došlo do dramatičnog pomaka od roditelja prema vršnjacima u

7. i 8. razredu, a u mjerama identifikacije pomak je bio istog smjera, ali nije bio tako izrazit (možda indicija da se u

procesu stjecanja svog položaja u grupi mladih više slažu s vršnjacima glede nekih instrumentalnih nego glede

terminalnih vrijednosti)

Conger upozorio da je u proučavanju značenja eventualnih konflikata između vrijednosti roditelja i vršnjaka

potrebno uzimati u obzir neke činjenice koje su istraživači u ovome području previđali:

1. između roditeljskih i vrijednosti mladih postoji preklapanje

2. mladi vrše selekciju i odabiru one grupe i prijatelje čije su vrijednosti kongruentne s vrijednostima njihovih

roditelja

3. sami roditelji zbog povijesnih mijena ponekad imaju nejasnoća glede nekih vrijednosti pa prihvaćaju ono

što mladi ističu kao vrijednost

4. na postojanje ili nepostojanje konflikata utječu i područja na koja se te vrijednosti odnosa

Mladi će se priklanjati vršnjačkim kad njihovi roditelji ne pokazuju interes za njima važne vrijednosti i

kad vršnjaci podržavaju te vrijednosti a roditelji ne.

Konformiranje s grupom ovisi i o osobinama ličnosti adolescenata (npr. autonomnost, emocionalna stabilnost)

koje moderiraju utjecaje vanjskih čimbenika na položaj mladih u vršnjačkoj grupi.

Učinci položaja u grupi na razvoj adolescenta

- korelacijska istraživanja utvrđuju posljedice određenih položaja u grupi vršnjaka na razvoj različitih osobina i

ponašanja mladih

- u istraživanjima gdje je socijalni položaj nezavisna varijabla utvrđeno je: da se popularnost pozitivno odražava

na samopoštovanje, društvenost i na altruističke oblike ponašanja, da odbačenost ili pak zanemarenost imaju

slične posljedice u smislu emocionalne i socijalne usamljenosti (neprihvaćeni adolescenti imaju manje izgleda od

popularnih realizirati bliski odnos) te osjećaja socijalne anksioznosti

- popularnost i socijalna usamljenost negativno povezane

- nepovoljan položaj u grupi (osim što može biti posljedica sramežljivosti) može proizvesti ili pojačati

sramežljivost; takav položaj izaziva socijalno-evaluativnu anksioznost (svjesni da su negativno evaluirani od

strane vršnjaka u osobinama koje su ima važne za njihovo samopoimanje)

- u nekim ekstremnim slučajevima odbačeni, a ponekad i zanemareni, mogu doživljavati različite somatske

tegobe (znojenje, crvenjenje, nesanica, poremećaji srčanog ritma…)

- nepovoljan položaj povezan i s bulingom: davanje pogrdnih imena, odguravanje, udaranje, ismijavanje. U kasnom

djetinjstvu smanjuje se postotak djece izložen bulingom.

- dječaci češće provoditelji i žrtve bulinga nego djevojčice, ali su odbačene djevojke češće izložene verbalnom, a

dječaci fizičkom zlostavljanju

- žrtve mogu biti agresivne (provocirati takav odnos prema sebi) i neagresivne

19

Navedene štetne posljedice upućuju na potrebu preventivnih akcija za suzbijanje dugotrajnijeg ostajanja u

takvome položaju

- treninzi socijalnih vještina bi mogli pomoći mladima da promijene svoj nepovoljni položaj

- nužno i zbog toga što odbačeni adolescenti preferiraju agresivno ponašanje više nego prosocijalno

(agresivno ponašanje i determinantna odbačenosti i njegova posljedica)

- takvo ponašanje prediktor delinkvencije u odrasloj dobi

B) ADOLESCENTSKO PRIJATELJSTVO

Prijateljstvo kao poseban oblik interpersonalnih odnosa

- interpersonalan odnos koji je produktivan za obje osobe u odnosu i okarakteriziran zajedničkim pozitivnim

nagradama

- dok svi drugi odnosi mogu biti produktivni, ali i destruktivni (obiteljski, bračni, kolegijalni), prijateljstvo je

samo produktivno – ako postaje destruktivno ono se prekida

- preciznije definicije prijateljstva uključuju odrednice kao: trajnost, odanost, prisnost i uzajamnost

- prijateljstvo nastaje kao rezultat afilijativne tendencije koja se ogleda u očekivanju ugodnih i nagrađujućih

socijalnih odnosa

Afilijativna tendencija se prepoznaje u:

1. preferenciji prijateljstva i privrženosti nasuprot nezavisnosti

2. preferenciji grupnih aktivnosti nasuprot individualnima

3. otvoreno izražavanju osjećaja prema prijatelju

4. sklonosti posebnim naporima da bi se prijateljski odnos održao

- osobe naglašene afilijativne tendencije lakše sklapaju i održavaju prijateljstvo

Pet najčešćih razloga zbog kojih ljudi započinju i razvijaju interpersonalne odnose:

1. ublažavanje ili izbjegavanje usamljenosti

2. pozitivna stimulacija (mnogim našim osobinama da bi se izrazile potrebna je pozitivna stimulacija a ljudski

kontakt je najbolja)

3. upoznavanje sebe kroz socijalne usporedbe

4. samopoboljšanje i samouzdizanje (uz prijatelja se osoba osjeća voljena, vrijedna i požljena)

5. maksimiziranje užitka i minimiziranje boli (prema teoriji socijalne razmjene – odnosi kad su nagrade i

dobici veći od gubitaka)

Razvoj interpersonalnih odnosa i razvoja prijateljstva teče postupno; prijatelji ne postaju prisni već kod prvog

susreta već se njihov odnos razvija u nekoliko faza (De Vito):

20

1. faza kontakta – izražavaju i uzajamno opažaju otvorenost, toplina, druželjubivost, razmjenjuju se

informacije koje su preliminarne za dublji odnos

2. faza povezivanja – razvija se zajedništvo i preliminarno otkrivanje i dijeljenje osjećaja i misli, žele naučiti

što je više moguće jedna o drugoj, naći zajedničke interese i aktivnosti pa druženje postaje učestalije

3. faza prisnosti – odnos se produbljuje, osobe koje se povezuju u drugima prepoznatljiv par, rezervirana za

mali broj ljudi s kojima smo u nekim odnosima

4. faza propadanja – ako se osobe udaljuju jedna od druge, sve manje komuniciraju, sve manje

samootkrivaju, raste broj nesporazuma i nerješivih konflikata što dovodi do sljedeće faze

5. faza rastajanja – prijatelji postaju bivši prijatelji

Prelaženje iz jedne u drugu fazu je postupno a ne skokovito. Trajanje prisnosti bit će duže u prijateljskom odnosu

jer pretpostavlja velik broj tema i visok stupanj penetracije tih tema u osobnost članova prijateljskog para.

Poznanstvo

- odnos bez prisnosti, bez međusobnog uživanja u druženju i međusobnih osjećaja

- dijada bez jedinstva

- tranzicija iz poznanstva u prijateljstvo obuhvaća pred-prijateljstvo kao najosjetljiviji period u razvoj prijateljstva

– uzajamno poštovanje relativno diskretno i pažljivo, emocije uzajamne ali ne i snažne, važne su socijalne

vještine, posebice uspješno otklanjanje ili rješavanje nesuglasja

Nastajanje i tipovi prijateljstava u mladih

- prijatelji se ne biraju slučajno, rezultati istraživanja pokazuju da je opći i najvažniji činitelji pri izboru prijatelja

sličnost; u adolescenciji riječ je o sličnosti u dobi i spolu, po rasnoj i nacionalnoj pripadnosti i po interesima i

aktivnostima

- adolescenti-prijatelji slični po stavovima prema školi, akademskim aspiracijama i prema onim ponašanjima koja

definiraju životni stil (zabavne aktivnosti, pušenje, alkohol…)

- osim što su slični pri nastanku prijateljstva, postaju još sličniji tijekom njegova trajanja (u političkim uvjerenjima,

obrazovnim aspiracijama, konzumiraju droge, lakši oblici delinkventnog ponašanja…)

- Leenders pretpostavlja da različitim tipovima prijateljstva upravljaju različiti mehanizmi; istospolna mladenačka

prijateljstva zasnivaju se na sličnosti po spolu, prijateljstvo između onih različitog spola može biti zasnovano

upravo na suprotnostima; obje osobe mogu naći kvalitete koje im nedostaju

Reisman na osnovi dimenzija primanje / davanje govori o tri tipa prijateljstva:

21

1. ravnopravno prijateljstvo – idealan tip prijateljstva u kojem svaka osoba podjednako daje i prima i u

kojem postoji visok stupanj prisnosti

2. prijateljstvo povezanosti – mladi ga ostvaruju s kolegama, susjedima, članovima kluba, uobičajeno

prijateljstvo bez prisnosti

3. prijateljstvo primanja – u adolescenciji rjeđe, ali ipak prisutno a obilježeno je neravnotežom primanja ai

davanja pri čemu je jedna osoba konstantno davalac a druga konstantno prima – iako je riječ o odnosu

neravnoteže, može biti pozitivan ako svaka osoba u paru doživljava ugodu i zadovoljava svoje potrebe

(npr.student i njegov mentor)

Neki noviji tipološki modeli se uglavnom odnose na prisnost i intimnost te na individualnost (Shulman i Knafo):

1. međuzavisno prijateljstvo – odluke se procjenjuju i donose zajednički, bez prisile s ičije strane, uz uzajamno

poštovanje

2. nezavisno prijateljstvo – nezavisni u donošenju odluka, individualnost se maksimalno poštuje

3. isprepleteni prijateljski odnos – odnos uzajamnosti i maksimalnog slaganja, gdje svaki partner želi pod

svaku cijenu udovoljiti potrebama onog drugog ( rijedak u adolescenciji)

Značajke i vrijednosti prijateljstva

- adolescenti najčešće navode sljedeće kvalitete prijatelja: odanost, povjerenje, toplina, iskrenost, inteligencija,

smisao za humor i nezavisnost

- s porastom dobi sve se više vrednuju interpersonalne kvalitete, dok se manja važnost pridaje fizičkim kvalitetama

(izgledu, odijevanju)

Distinktivne značajke prijateljstava u adolescenciji u odnosu na one u djetinjstvu sumirali Monetmayor, Adams

i Gullota:

1. adolescenti vide prijateljstvo kao intiman i podržavajući odnos mnogo češće nego djeca

2. oni značajno više od djece vrednuju lojalnost i odanost kao kritične značajke prijateljstva

3. po uvjetima koji pretpostavljaju natjecanje i dijeljenje adolescenti se s prijateljem manje natječu i više

podjednako dijele nego djeca

Wright i Bergloff razvijaju model koji se zasniva na gledištu da se prijateljstvo temelji na potrebi selfa za

'direktnom nagradom', a identificira sljedeće vrijednosti prijateljstava:

1. korist – prijatelj može posjedovati neke vještine, talente ili druge resurse koji nam mogu biti korisni za

postizanje naših ciljeva

2. potvrđivanje – ponašanje prijatelja prema nama djeluje kao potvrda naših osobnih vrijednosti

3. podrška egu – prijatelj daje podršku i ohrabrenje, potvrđuje ispravnost naših odluka te pomaže u izgradnji

identiteta

4. stimulacija – prijatelji nas upoznaju s n ovim idejama, s različitim pogledima na svijet, pomažu u izgradnji

svjetonazora

5. sigurnost – prijatelji nas ne povređuju, ne naglašavaju naše nedostatke i slabosti, što nas brani od osjećaja

neadekvatnosti

Proučavane su i spolne razlike u očekivanjima od prijatelja i to u istospolnim prijateljstvima:

22

- mlađi srednjoškolci više očekuju druženje nego studenti, a stariji srednjoškolci i studenti očekuju više

potkrepljivanje selfa

- mladići od istosopolnog prijatelja više nego djevojke očekuju sličnost i informiranje dok djevojke više od mladića

očekuju samo-otkrivanje, poštovanje i potkrepljivanje selfa

- mladići više preferiraju nezavisnost u prijateljstvu, a zbog osjećaja gubitka nezavisnosti spremniji su prekinuti

prijateljstvo od djevojaka jer one vjeruju kako nije potrebno prekinuti prijateljstvo da bi se govorilo o nezavisnosti

(pri definiranju nezavisnosti one navode da se valja oslanjati na druge kad je to nužno, ali i percipiraju višestruke

koristi od prijateljstava posebice zadovoljavanja emocionalnih potreba, dok mladići u tom odnosu žele postići

nezavisnost od roditelja)

- djevojke više nastoje zadržati stara prijateljstva nego stvarati nova i imaju manji broj prijatelja, imaju tendenciju

vraćanja u prijateljsku dijadu, dok se dijade mladića s vremenom šire na grupe prijatelja (radije prihvaćaju nove

članove od djevojaka)

Navedene spolne razlike u prijateljstvu registrirane su u različitim kulturama:

- kros-kulturalna istraživanja pokazuju da se u socijalizaciji muške djece naglašava nezavisnost samopoimanja, a

ženske međuzavisno samopoimanje

- prijateljski odnosi osoba nezavisnog samopoimanja reflektiraju njihove individualističke želje, ciljeve i prava

- osobe međuzavisnog samopoimanja svoje prijateljske odnose vide kao integralne dijelove svoje dobrobiti –

prisno prijateljstvo im omogućuje samopoštovanje, zbog čega su djevojke sklonije održavanju prisnih veza

- mladići su više orijentirani na djelovanja u kojima nisu nužne prisne interakcije

- evolucijsko objašnjenje kaže: muškarci preferiraju instrumentalna prijateljstva jer su nekad davno lovili i borili se

u grupama, a žene preferiraju ekspresivno prijateljstvo, nježnost i toplinu jer su se brinule za djecu i obitelj

- specifične, negativne dimenzije koje navode sportaši su izdaja, konflikt i nepristupačnost

S godinama se mijenjaju preferirane kvalitete prijateljstva i vrijednosti prijateljstva, ali i stabilnost

prijateljstva;

- u djetinjstvu vrlo mala jer je određeno vanjskim situacijama, a stabilnost se povećava s dobi, što se objašnjava na

različite načine

- u razvojnim studijama prijateljstva obično se ističu dva opća uzroka stabilnosti prijateljstva:

1. neki aspekti kognitivnog razvoja (dobro predviđanje svoje i pozicije prijatelja u nekim budućim situacijama,

zreli koncept odanosti…)

2. Stabilnost socijalne okoline (duži boravci u nekim školama, klubovima, ali i promjena škole ili stanovanja)

- registrirana veća stabilnost istospolnih mladenačkih prijateljstava nego različitog spola

- djeca vide prijateljstvo kao trenutačno stanje, odnos ovisan o trenutačnima aktivnostima koje uzbuđuju i

zabavljaju, u adolescenciji je stabilnost povezana sa sve većom potrebom mladih da imaju nekoga kome će se moći

povjeriti i obratiti za pomoć

- također se u djetinjstvu i adolescenciji razlikuju i teme te sadržaj komunikacije među prijateljima

23

- onim adolescentima koji imaju osobne probleme prijateljstvo često služi kao svojevrsna terapija jer se dopušta

slobodno izražavanje stavova, osjećaja i misli (mladi s problemima obično imaju najjaču potrebu za bliskim

prijateljstvom, no istovremeno im ga je najteže održati)

Prisnost u prijateljstvu

- jedna od ključnih odrednica prijateljstva

- Erikson ju definira kao otvorenost, dijeljenje, zajedništvo, povjerenje i predanost

- prisnost je povezana s jednom od temeljnih ljudskih potreba koju razni autori različito definiraju (Maslow)

potreba za pripadanjem, (Deci i Ryan) potreba za srodnošću, (teorija o životnim ciljevima ) potreba za

sudjelovanjem

- sudjelujući ciljevi fokusirani su na povezivanje osobe s drugima i uključuju kooperaciju, emocionalno otkrivanje i

zavisnost

- prisnosti srodan pojam je bliskost

- tri najučestalija značenja za bliskost:

1. dijeliti interese

2. pružati podršku

3. samootkrivati se u odnosu

- rezultati pokazuju kvantitativnu (prisan odnos više napet i intenzivan od bliskog) i kvalitativnu (prisnost

povezivala s romantičnim/seksualnim odnosom) razliku glede značenja bliskosti i prisnosti

Sharabany 1974. razvila skalu prisnosti u prijateljstvu koja mjeri osam dimenzija:

- Iskrenost i spontanost, Osjetljivost i poznavanje, Privrženost, Isključivost, Davanje i dijeljenje, Nametanje,

Zajedničke aktivnosti i Povjerenje i odanost

- mogu varirati, ali njihov zbroj upućuje na stupanj prisnosti u nekom odnosu

- istraživanja na ovoj skali pokazala da djevojke postiži više rezultate od mladića, da se ukupna prisnost povećava

od devet godina nadalje te da na dimenzijama iskrenost i spontanost, osjetljivost i poznavanje dolazi do porasta

dobi, dok se na dimenziji isključivost javlja opadanje

Posebno bitno za uspostavljanje i održavanje prisnog odnosa je samo-otkrivanje

- specifična vrsta interakcije koja sadrži elemente dobrovoljnosti, namjernosti, privatnosti a može se definirati kao

dobrovoljno otkrivanje osobnih informacija koje sugovornik inače ne bi mogao saznati iz drugog izvora

- Indikacije da se stupanj prijateljstva povećava u funkciji samootkrivanja pa ga neki poistovjećuju s prisnošću

- mladići i djevojke najviše otkrivaju partneru i prijatelju istog posla (samootkrivanje bitnije ovdje nego u

odnosima s roditeljima ili drugim osobama)

- u prisnom prijateljstvu postoje razlike u temama samootkrivanja – mladići su manje od djevojaka voljni otkrivati

svoje negativne emocije

- kulturalne razlike kažu da se znatno više samootkrivaju adolescenti iz mediteranskih nego iz sjevernoeuropskih

zemalja

24

C) ROMANTIČNI ODNOSI ADOLESCENATA

- prisno prijateljstvo slično romantičnim odnosima (zadovoljava potrebu za pripadanjem, doprinosi razvoju

identiteta, samopoštovanja, učenja socijalnih vještina i uloga, izvor je sreće i zadovoljstva) ali se i od njega razlikuje

- problemi u istraživanju romantičnih adolescentskih odnosa ponajprije u tome što ni sami mladi nisu sigurni kad

su u prisnom odnosu s nekom osobom, radi li se o prisnom prijateljstvu ili o romantičnom odnosu

- iskustvo romantičnog odnosa dominatno se opisuje kao brižljivost, privrženost i intimnost (u svim razdobljima

adolescencije)

- u tom smislu ti odnosi slični kao oni u odrasloj dobi, a razlikuju se u tome što mladi češće navode potrebu za

pripadanjem nego brižljivost i privrženost

- ispitanici mlađe odrasle dobi svoje aktualne romantične veze opisuju u terminima povjerenja i podrške, dok se

njihove adolescentske veze opisuju kao partnerstvo i uživanje (uz više problema, te manje bliskosti)

- Spolne razlike postoje: muškarci isticali više povjerenje i podršku, ali i manje problema u odnosima nego žene

- romantični odnosi mladih razvijaju se postupno i imaju različite forme; od onih paralelnih s bliskim

prijateljstvom prema onima koji su tipični u odnosima na običnim ili ekskluzivnim ljubavnim sastancima

- s dobi se postupno povećava vrijeme u druženju s vršnjacima suprotnog spola što obogaćuje iskustva o

suprotnome spolu i dovodi do vezivanja za osobe suprotnog spola što se ponajprije realizira unutar grupe i

postupno prerasta u dijadu koja se u sve više situacija odvaja od grupe

- rana adolescencija je doba očekivanja ljubavi, a prave romatične veze počinju u srednjoj ili kasnoj adolescenciji

- prosječna dob zaljubljivanja 14 godina a ljubav povezana s intenzivnim emocionalnim uzbuđenjima i maštanjima

koje je osobito izraženo kad nema indikacija da 'izabranik srca' uzvraća ljubav

- srednjoškolci provode 5-8 sati tjedno u razmišljanju o svom aktualnom ili željenom partneru

- bliskost u romantičnim vezama mijenja se u funkciji dobi; stariji adolescenti češće od mladih izvješćuju o većoj

međuzavisnosti, više dnevnih interakcija i većoj uzajamnosti

- osnovni tijek razvoja heteroseksualnih romantičnih veza slijede i romantične veze homoseksualnih adolescenata

iako je njihovo javno sastajanje rjeđe zbog društvenih ograničenja - vjerojatno je da konfuzija spolnog identiteta

usporava razvoj romantičnih odnosa koji su izvor životnog zadovoljstva bez obzira na prirodu veze (oni koji

nikada nisu osjetili seksualnu privlačnost prema osobama istog spola najbolje su prilagođeni najzadovoljniji

životom)

Romantični odnosi su izvor snažnih emocija (mnogo češće nego odnosi s prijateljima, roditeljima, braćom,

sestrama), no mogu biti i izvorom negativnih iskustava i emocija:

- ako jedan partner prakticira snažnu kontroli ponašanja drugog partnera, taj drugi će češće doživljavati negativna

emocionalna stanja poput anksioznosti, te će imati niže samopoštovanje

- romantični partneri počinitelji između pola do dvije trećine incidenata seksualnog nasilja u kasnoj adolescenciji

(što prognozira teške oblike bračnog nasilja)

- negativne emocije nisu samo povezane s iskustvom nasilja već i sa prekidima romantične veze koji su češće

povezani s depresivnošću, pokušajima suicida (kod dugotrajnijih više)

25

- kratkotrajne romantične veze imaju više rekreativni karakter ili služe za eksperimentiranje i provjeravanje svog

seksualnog statusa, što je češće u mlađih adolescenata

- u srednjoj i kasnijoj adolescenciji romantične veze imaju drukčije funkcije; zadovoljavaju seksualne potrebe,

potrebu za privrženošću i pripadanjem, potvrđuju socijalnu zrelost i dio socijalnog identiteta (s porastom

trajanja povećava se i privrženost te zadovoljava potreba za sigurnošću zbog čega se roditelji sve manje

doživljavaju kao izvor sigurnosti, no bez obzira no to mnogi mladi u roditeljima vide osnovicu svoje sigurnosti

posebice kad se veze prekidaju)

Na kvalitetu romantičnog odnosa znatno utječe rano iskustvo adolescenata u njihovim bliskim odnosima

prvenstveno s roditeljima i partnerima koje s povećava s dobi

- mladi u romantične odnose ulaze s ranim modelom ili reprezentacijom svojih odnosa s roditeljima pa i u vezama

razvijaju reprezentacije tog odnosa

- obično se navode tri kategorije privrženosti u romantičnim odnosima:

1. sigurna privrženost – u kasnoj adolescenciji povezana s većima zadovoljstvom u romantičnoj ili bračnoj

vezi i s većim samopoštovanjem

2. anksiozno - izbjegavajuća privrženost

3. anksiozno - ambivalentna privrženost (preokupirajuća) – manje zadovoljstvo u romantičnoj vezi,

depresivnost i nisko samopoštovanje

Kod studenata je proučavana povezanost različitih stilova vezivanja i zaljubljenosti, te ljubomore

- utvrđena je negativna korelacija između procjena razvijenosti tri stila vezivanja s rezultatima na skalama strasne

i prijateljske ljubavi

- utvrđeno da je razvijenost prevrtljivog, površnog i nezainteresiranog stila vezivanja povezana s kognitivnom

komponentom sklonosti ljubomori

Romantični odnosi su pod utjecajem roditeljskih zahtjeva i očekivanja koji su kulturalno zasnovani

- standardi i očekivanja roditelja glede vremena i prirode romantičnih veza njihove djece drukčiji u zapadnim

zemljama od onih u azijskim i arapskim zemljama

- mladi se razlikuju u vremenu nastajanja i prirodi romantičnih odnosa i s obzirom na to odrastaju li na selu, malim

gradićima ili velikim urbanim središtima

Također mladi često u romantičnim odnosima razvijaju stil odnosa kakav imaju i u prijateljskom odnosu

- za razliku od prijateljskog, romantični se potpuno transformira u smislu sve veće predanosti i kreiranja uvjeta za

veću bliskost (no u suvremenim zapadnim zemljama eksperimentiraju bliskošću bez dugotrajne predanosti)

- ako je u kasnoj adolescenciji prijateljski odnos s istospolnim prijateljem bio obilježen emocionalnom bliskošću, to

može biti negativno povezano s intimnošću u romantičnoj vezi, ali samo kod mladića

- kod djevojaka ranija istospolna prijateljstva pozitivno povezana sa sigurnošću u romantičnim odnosima u

kasnijoj adolescenciji

26

- oni koji su prethodno češće imali prijatelje drugog spola, češće navode značenje samootkrivanja za njihove

romantične odnose, dok oni koji su imali manje-više su usmjereni na svoj položaj u tome odnosu (imaju više

problema u razvoju rodnog identiteta)

Na romantične odnose u kasnoj adolescenciji utječu i raniji romantični odnosi

- u svakom takvom odnosu stječu se iskustva koja mogu koristiti ili šteti razvoju narednog romantičnog odnosa

- obično se koriste socijalne vještine koje mogu pomoći razvoju kvalitetnijeg odnosa u kasnijim romantičnim

odnosima

- uzajamno podržavajuće razmjene pozitivno utječu na buduću kooperativnost partnera (teorija socijalne

razmjene)

D) BLISKI ODNOSI ADOLESCENATA NA INTERNETU

- Internet se sve više koristi za uspostavljanje različitih oblika odnosa s drugim korisnicima

- neki stručnjaci upozoravaju da takvi odnosi mogu biti opasni u smislu moguće seksualne eksploatacije i

viktimizacije djece i adolescenata

- očekivanje da su u adolescentskoj dobi prijateljski i romantični online odnosi češći nego u odrasloj dobi

temelji se na činjenici da današnji mladi žive u povijesnom vremenu koje obilježava porast informatičke

pismenosti općenito, a posebice u mladih

- mladi se u cyber prostoru osjećaju relativno slobodnima od različitih socijalnih prisila kojima se izloženi u

obitelji, školi i zajednici

- veći broj današnjih adolescenata je provodio dane djetinjstva uz Internet što ih je moglo izolirati od realnih

druženja s vršnjacima; što bi značilo da oni imaju manje iskustva s vršnjacima, manje socijalnih vještina za

nalaženje i zadržavanje bliskih prijatelja i romantičnih partnera

Postoje i individualne razlike među mladim korisnicima Interneta u sklonosti uspostavljanja bliskih online odnosa

(malo provedenih istraživanja jer ih je teško provesti)

- istraživanje koje su proveli Wolak, Mitchell i Finkelhor na nacionalnom uzroku mladih korisnika Interneta u SAD

– htjeli su istražiti povezanost između formiranih online bliskih odnosa i nekih uobičajenih problema

adolescenata (turbulentnost, konflikti s roditeljima, niska razina komuniciranja s roditeljima, razina

delinkventnog ponašanja, demografskih karakteristika)

- oni koji imaju online bliski odnos turbulentniji i češće se sukobljavaju s roditeljima od onih koji ga nemaju, te

također manje komuniciraju s roditeljima i imaju višu razinu delinkventnog ponašanja

- stariji su od prosjeka uzroka, a njihova turbulencija se i u mladića i u djevojaka odnosila na prethodno iskustvo

viktimizacije od strane vršnjaka i na povećanu razinu depresivnosti

- alijenacija od roditelja se sadržajno razlikuje; djevojke izvješćuju o više konflikata s roditeljima, a mladići o nižoj

razini komuniciranja s njima

- rezultati studije sugeriraju da kad su mladi povrijeđeni u realnim odnosima s vršnjacima i alijenirani od roditelja,

njima su online odnosi alternativa koja im omogućuje zadovoljenje potreba za druženjem, intimnošću i osobnom

vrijednošću

27

- u prilog tome govore i podaci o online prijateljstvima onih ometenih u razvoju (gluhih, slijepih, invalida) koji u

takvim odnosima doživljavaju svoju potrebu za druženjem i intimnošću

- nažalost, online odnosi mogu biti i rizični; upravo su žrtve prethodnog seksualnog nasilja, depresivni mladi i

oni koji nemaju zadovoljavajući komunikaciju s roditeljima ranjiviji na pokušaje seksualne eksploatacije

od drugih korisnika Interneta

- to se objašnjava nedovoljnom savjetodavnom ulogom roditelja glede opasnosti od pokušaja zloporabe preko

Interneta

- mladi takvih karakteristika skloniji nerealnim procjenama ljudi u cyber prostoru i maštanjima o kvaliteti takvog

odnosa od kojeg previše očekuju (što potvrđuju doživljaji online partnera kad dođe do susreta 'oči u oči' pa

izjavljuju da su ih drukčije zamišljali)

- nerealna očekivanja da će se online odnosom riješiti praznina u životu mogu rezultirati razočaranjem i patnjom

- u budućnosti se može očekivati da će milijuni mladih uspostavljati takve odnose

E) USMALJENOST KOD ADOLESCENATA

- neuspjeh u uspostavljanju i održavanju prijateljskih i romantičnih veza, odnosno poremećene i bliske veze i

gubici partnera mogu biti rizični za razvoj adolescenata

- osim nižeg samopoštovanja i smanjenog životnog zadovoljstva ti neuspjesi izazivaju osjećaj usamljenosti

- usamljenost se najčešće definira kao neugodno emocionalno i motivacijsko stanje koje proizlazi iz

nemogućnosti zadovoljenja potrebe za intimnošću, ljubavi i pripadanjem

-usamljenost nije sinonim za socijalnu izolaciju jer osoba može biti sama (osamljena) a da nije usamljena i obrnuto

-vjerojatnije je da će osoba biti usamljenija kad je socijalno izolirana, osobito mimo svoje volje

- premda je usamljenost univerzalno ljudsko iskustvo, ona je relativno najizraženija u adolescenciji i u mlađoj

odrasloj dobi (što se ne slaže s vjerovanjima da je najizraženija u starijoj životnoj dobi)

- istraživanje usamljenosti u Hrvatskoj pokazalo da su mladići usamljeniji od djevojaka, a najbolji prediktori

usamljenosti je samopoštovanje koje negativno korelira s usamljenošću

- osobe niskog samopoštovanja imaju neadekvatne socijalne vještine, a nisu ni sklone preuzimati rizik u socijalnim

odnosima te teško održavaju postojeće veze i teško uspostavljaju nove

- Usamljenost negativno povezana i s emocionalnom podrškom; usamljene osobe traže manje emocionalnu

podršku, a vjerojatno je i manje dobivaju s obzirom na to da ne uspijevaju zadovoljiti svoju potrebu za ljubavlju i

pripadanjem (djevojke koje su usamljene su sklonije tražiti emocionalnu podršku štio vjerojatno objašnjava spolne

razlike u smislu usamljenosti)

Pod socijalnom usamljenošću se razumijeva percepcija vlastite socijalne neintegriranosti, nedovoljne

uključenosti u socijalne mreže prijatelja, susjeda, kolega, rođaka i sl. Emocionalna usamljenost je percepcija

nepostojanja privrženosti u odnosima zbog gubitka bliskosti s prijateljima, partnerom ili članovima

obitelji.

28

- istraživanje nije potvrdilo očekivanje da će zbog restrukturiranja obiteljskih odnosa doći do povećanog osjećaja

emocionalne usamljenosti u obitelji (značajan porast u razdoblju koje prethodi ovom razdoblju)

- socijalna usamljenost nije salijentno iskustvo hrvatskih srednjoškolaca

- višu razinu socijalne usamljenosti pokazuju mladići nego djevojke koje su sklonije procjenama da su dio mreže

sebi sličnih i unutar nje nalaze podršku i razumijevanje

- nisu nađene razlike među razredima u razini socijalne usamljenosti što potvrđuje da prijelaz u srednju školu ne

mora generirati osjećaj usamljenosti (kratkog je trajanja, u malim gradovima promjene socijalne mreže i nisu

toliko radikalne)

- pri prijelazu srednje škole na fakultet promjene socijalne mreže su veće jer se često mijenja i mjesto stanovanja

(u hrvatskom istraživanju veća razina usamljenosti pri prijelazu iz srednje na fakultet nego nakon jedne godine

proveden na studiju – samo kod onih koji su promijenili mjesto boravka)

- usamljenost u ljubavi povezana je s aktualnom ne/uključenošću u ljubavnu vezu ali ne i sa snagom želje za

stvaranjem odnosa privrženosti s partnerom; interes veze primarno u funkciji izgradnje relacijskog identiteta, a ne

u funkciji izgradnje intimnih odnosa s partnerom – to pak postaje istaknutije pri kraju ispitivanog razdoblja i to

prvenstveno u djevojaka

Komplementarne vrste utjecaja na usamljenost:

1. vanjski utjecaji – ekonomski status, različite vrste separacija i norme društva; usamljenost dijelom

situacijski određena; ako je u nekom okruženju norma izlaziti subotom noću ili imati romantičnog partnera

u određenoj životnoj dobi, oni koji to nemaju mogu se osjećati usamljeno, veća usamljenost i kod

siromašnih adolescenata jer četo ne mogu participirati u druženju s vršnjacima koja su povezana s

posjedovanjem financijskih sredstava, ali i posljedica snobizma u kasnoj adolescenciji (eksternalna

usamljenost obično kratkotrajna i nije visoke razine)

2. unutarnji utjecaji (internalna usamljenost dugotrajnija pa neki govore o crti usamljenosti)

Prema modelu A. Rokach uzroci usamljenosti obuhvačaju tri klastera varijabli:

a) deficit interpersonalnih veza

b) stresni događaji

c) osobne varijable – emocionalna i socijalna neadekvatnost (strah od intimnosti), nisko samopoštovanje,

deficit socijalnih vještina i tjelesni nedostaci (češće kod adolescenata i mlađih odraslih nego kod odraslih)

Iskustvo i uzroci usamljenosti povezani su s načinom suočavanja s usamljenošću

- oni koji u većoj mjeri procjenjuju da su poremećene intimne veze te socijalna i emocionalna neadekvatnost uzroci

njihove usamljenosti, u većoj su mjeri suočavali se sa strategijom refleksije i prihvaćanja (pokušavaju taj osjećaj

kognitivno preraditi, analiziraju svoje odnose s dugima i prestaju poricati osjećaj usamljenosti)

- kad su uzroci usamljenosti poremećene intimne veze, tada se češće traži socijalna podrška pogotovo kod žena

- kad se uzroci usamljenosti pripisuju traumatskim doživljajima, usamljene se osobe koriste distanciranjem i

poricanjem, što su neefikasni načini suočavanja s usamljenošću

29

- u adolescenciji rastu kognitivne kompetencije mladih kao i potreba za samorefleksijom zbog čega mladi teže

samoći; mogu se posvećivati svojim omiljenim aktivnostima te emocionalnom rasterećivanju i samorefleksiji i na

takav način s suočavati s osjećajem usamljenosti

MORALNO RASUĐIVANJE I PROSOCIJALNO PONAŠANJE ADOLESCENATA

- Prema Kolhbergu razvoj moralnog osuđivanja odvija se na tri razine: pretkonvencionalna,

konvencionalna i postkonvencionalna

- svaka od tih razina uključuje dva stupnja moralne orijentacije i moralnih prosudbi

1. Pretkonvencionalna razina

- pretežno egocentrično i hedonističko rasuđivanje

- ponašanje upravljano poštovanjem autoriteta odraslih i strahom od kazne

- je li netko dobar ili loš djeca procjenjuju na osnovi vidljivih fizičkih posljedica

- socijalna perspektiva je konkretna individualistička

- na toj razini se susreću 2 stupnja moralne orijentacije i motivacije moralnog rasuđivanja:

1. orijentacija prema poslušnosti i kažnjavanju (motivacija: izbjegavanje kažnjavanja i superiorna moć

autoriteta

2. naivni instrumentalni hedonizam (motivacija: dobivanje nagrada u svijetu gdje i drugi imaju vlastite potrebe i

interese)

2. Konvencionalna razinu moralnog rasuđivanja

- manja količina egocentrične a veća količina sociocentrične orijentacije

- razvija se konformiranje s važećim društvenim pravilima, ulogama i očekivanjima uže grupe

- teži se zadržati i opravdati postojeće društvene strukture i poštovati ono što podržava veća skupina ljudi

- uključuje dva stupnja:

3. orijentacija na biti dobar dječak-djevojčica (motivacija: izbjegavanje negodovanja od strane drugih, želja da

se bude dobar u vlastitim očima)

4. orijentacija prema održavanju autoritet i reda u društvu ( motivacija: podržavanje društvenih institucija

zato što su korisne za sve, te samopoštovanje zbog djelovanja u skladu s dužnostima)

3. Postkonvencionalna razina

- moralnost utemeljena na poštovanju moralnih načela koja imaju opću valjanost, a ne na individualnim

potrebama osobe

- mladi na toj razini razumiju i respektiraju uzajamnost u odnosima utemeljenoj na pravilima i norama koje

osiguravaju pravednost u odnosima i dobrobit ljudi

30

- u situacijama kad norme previše ograničavaju osobu ona izgrađuje univerzalna načela kojima se vodi da bi

dosegla višu razinu pravičnosti

- radi se o odgovornosti za živote ljudi, ljudska prava

- pojedinci spremni kršiti pravila i zakone ako su oni suprotni univerzalnim etičkim načelima i podnijeti

posljedice takvih svojih odluka

-prepoznaju se dva stupnja:

5. orijentacija na prihvaćanje društvenih ugovora i na individualna prava (motivacija: poštovanje i zajednice

i pojedinca)

6. orijentacija prema univerzalnim etičkim načelima

(motivacija: izbjegavanje samoosuđivanja za propuste, odnosno za kršenje vlastitih uvjerenja)

- svaki od navedenih 6 stupnjeva moralnog rasuđivanja Kohlberg nije vezivao striktno za pojedinu životnu dob;

unutar svake skupine osobe mogu biti na različitoj razini moralnog razvoja (neke osobe su naprednije, dok druge

zaostaju).

- u adolescenciji počinje prevladavati konvencionalna moralnost nad pretkonvencionalnom

- u srednjoj adolescenciji se već počinje naslućivati prijelaz iz konvencionalne na postkonevcionalnu razinu

koja postaje izraženija u kasnoj adolescenciji

- više istraživača navodi da 3. stupanj moralnog rasuđivanja prevladava između 13 i 16 godine života, 4.

prevladava oko 16., a 5. je prisutniji oko 18. godine

- Raboteg-Šarić je utvrdila da prosječan rezultat zrelosti moralnih prosudbi najbliži 3. stupnju moralnog

rasuđivanja i da postoji značajna razlika u moralnoj zrelosti djevojčica i dječaka u korist djevojčica

- U ispitivanjima u Americi utvrdilo se da većina odraslih ne doseže postkonvencionalnu razinu moralnog

rasuđivanja (svega 10 posto ispitanika)

Kod nekih adolescenata prijelaz iz konvencionalne na postkonvencionalnu razinu moralnog rasuđivanja

može biti praćen ambivalencijom i teškoćama koje kratkoročno mogu rezultirati i razvojnim nazadovanjem. Taj

prijelaz Kohlberg i Gilligan nazvali razdobljem

- etičkog relativizma – kognitivno-moralna neravnoteža koja mladima otežava opredjeljivanje između ispravnog i

neispravnog, a rješenje te neravnoteže kod nekih mladih može završiti

- regresijom – zato što oni nova socijalna iskustva asimiliraju u već postojeće kognitivno-moralne sheme te se

zadržavaju na razini priznavanja red i zakona, odnosno na konvencionalnoj razini

- akomodacija – neki mladi pomoću akomodacije rješavaju nastalu neravnotežu – vlastite kognitivno-moralne

sheme preuređuju u smjeru decentracije, što dovodi do progresije u smislu sve boljeg razlikovanja društvenih

pravila od moralnih načela

Konvencionalna moralnost - poštovanje reda i zakona koja je prisutna u 80 posto starijih adolescenata i odraslih

ljudi, za neke od njih je primarno socijalna vrijednost

- kršenje zakona, koliko god bilo opravdano etičkim načelima, kod tih osoba izaziva snažan osjećaj krivnje

- zbog toga se ponašaju u skladu s redom i zakonom čak i kad je njihovo poštovanje kontraproduktivno

31

Adolescenti koji su došli na postkonevcionalnu razinu moralnog rasuđivanja vode se univerzalnim etičkim

načelima

- smatraju da je moralnost viša od zakona

- za veće moralno dobro spremni su se angažirati u akcijama koje vlasti mogu smatrati društveno negativnima

(npr. prosvjedi protiv rasne diskriminacije...)

- spremne su podnijeti negativne posljedice svojih stavova i ponašanja kao što su zatvor, gubitak posla, socijalnog

statusa…

Prijelaz s konvencionalne na postkonvencionalnu razinu moralnog rasuđivanja moguć je zahvaljujući

razvoju apstraktnog mišljenja, rastu inteligencije te porastu opće informiranosti

- otkrivene su pozitivne umjerene korelacije između prosocijalnog moralno rasuđivanja i preuzimanja perspektive

drugih te inteligencije

- Kohlberg nije utvrdio značajne razlike u moralnom rasuđivanju s obzirom na socioekonomski status, niti između

katolika i protestanata, ali je utvrdio razliku s obzirom na razinu moralnog rasuđivanja na štetu djece iz radničke

klase; takva djeca slabije razumiju širi socijalni poredak u kojem žive i u kojem manje sudjeluju (njihovo

uključivanje u društvenu participaciju vrlo brzo dovodi do porasta razine moralnog rasuđivanja)

- obrazovaniji i više socijalno uključeni čine 20% populacije koja je dostigla postkonvencionalnu razinu, ali na

Sveučilištu u Kaliforniji istraživanjem je utvrđen (osim brojnih studenata koji su dosegli 5. i 6. stupanj) i

nezanemariv postotak onih koji su na drugom stupnju

Moralna metakognicija odnosi se na znanje o vlastitoj moralnosti

- stariji adolescenti mnogo bolje razumiju procese moralnog rasuđivanja i moralnog ponašanja

- oni s višom razinom moralne metakognicije uspješnije rješavaju neravnotežu koja se pojavljuje zbog

nekonzistentnog socijalnog iskustva

Značenje učenja moralnog rasuđivanja

- na moralni razvoj adolescenata značajno utječu obitelj i vršnjaci

- opća obiteljska atmosfera ima značajan utjecaj na moralni razvoj

- roditeljsko prihvaćanje povezano s uspješnim moralnim učenjem zato što topao emocionalan odnos pogoduje

učenju imitacijom i učenju po modelu

- nedostatak komunikacije s ocem ima negativan utjecaj na moralni razvoja adolescenata – mladi iz razvedenih

obitelji imaju značajno više moralnih dilema glede obiteljskih odnosa, dok su oni iz potpunih više zaokupljeni

dilemama o odnosima s vršnjacima

Kohlberg je pretpostavljao da su stupnjevi razvoja moralnog rasuđivanja univerzalni no on je svoju pretpostavku i

provjeravao (za razliku od Piageta) – istraživanja u Sad-u, Velikoj Britaniji, Kanadi, Indiji, Izraelu, Keniji, Meksiku,

Nigeriji, Turskoj, Tajvanu

- kod pripadnika primitivnih zajednica utvrđeno je da su sekvence moralnog rasuđivanja univerzalne, ali da se u

takvih primitivnih zajednica ne pojavljuje 5. i 6. stadij moralnog rasuđivanja – načelo pravednosti nije ključno

nekim kulturama, već je u njima prisutno postkonvencionalno mišljenje koje se zasniva na načelu harmonije,

moralne obligacije…

32

Neke kritike Kohlbergovih shvaćanja

- kritiziralo se njegovo shvaćanje da viša razina moralnog rasuđivanja znači i veću moralnost i upozoravalo da šesti

stupanj moralnog razvoja reflektira liberalno i radikalno političko rezoniranje koje može biti opasno za zajednicu

što implicira veću moralnost liberala nego konzervativaca

- stoga se ti kritičari zalažu da se u ideji formalnog obrazovanja treba zalagati da mladi solidno funkcioniraju na 4.

stupnju kao dobri članovi zajednice i dobri građani

- kritizirani su i neki njegovi empirijski nalazi posebice oni o nižoj razini moralnog rasuđivanja žene u usporedbi s

muškarcima (kod većine žene razvoj završava na 3. stupnju, a muškaraca na 4.)

- naime, ispitivanja pretežno vođena kod muških ispitanika, pa je više u obzir uzimao mušku perspektivu;

- žene su više odgovorne za ljudska bića i njihovu dobrobit, a muškarci za pravila i apstraktne principe

Na osnovi teoretiziranja i istraživačkih rezultata Gilligan je predložila model moralnog razvoja žena koja sadrži

3 razine:

1. pretkonvencionalna – usmjerenost na sebe i preživljavanje

2. konvencionalna – usmjerenost na odgovornost i brigu za druge

3. postkonvencionalna – usmjerenost na sebe i druge kao međuovisne entitete

- na trećoj razini nalazi se relativno mali broj žena jer ta razina pretpostavlja općeljudsku perspektivu

- žene su nažalost često tretirane kao slaba i submisivna bića a ne kao bića s pravom na vlastite izbore

- manji broj žena na postkonvencionalnoj razini posljedica je još uvijek prisutne društvene nejednakosti žena

- u nekim primitivnim zajednicama koje cijene zajedništvo i uzajamnost među članovima obitelji nisu proizašle

nikakve spolne razlike