► Bijeg u Egipat, oko 1604, Rim, Gall. Doria- Pamphili- najslavniji Carraccijev prikaz pejzaža – utjecaj venecijan. slikarstva- prikaz sadrži šumovito područje usred kojeg se nalazi grad

☼♣ Annibale je bio izvrstan crtač, svim njegovim značajnijim radovima prethodili su detaljno razrađeni crteži☻♂ izradio je i nekoliko genre motiva (Mesnica, Oxford, Čovjek s majmunom, 1595, Uffizi)☼☺ Annibale je prethodnik tzv. herojskog pejzaža koji će se razviti u 17. st. u Italiji☼☻ veliku pažnju posvećivao temama iz mitologije (Venera i Adonis, Polifem i Galateja)► od njegovih učenika najvažniji je DOMENICHINO, koji je slijedio Annibaleov ideal pejzaža ( freska → sv. Cecilija prije suđenja, 1613 – 14, Rim, San Luigi de' Francesci)

AGOSTINO CARRACCI, 1557 (Bologna) – 1602 (Parma)

- najobrazovaniji predstavnik bolonjske škole; upravlja Akademijom, u kojoj je vodio tečaj iz arh., perspektive i anatomije

- 1597 – 1600 surađuje s Annibaleom u izradi fresaka u palači Farnese u Rimu (Cefalus i Aurora & Galateja )

- 1600 odlazi u Parmu, gdje radi freske u Palazzo dei Giardino, za vojvodu Ranuccia Farnese, pod utjecajem brata

LODOVICO CARRACCI, 1555 – 1619 (Bologna)

- Annibaleov rođak, djeluju zajedno u Bologni, polaze od utjecaja manirist. slikarstva, ali se razvijaju u različitim pravcima

► Sv. Obitelj sa sv. Franjom, 1591, Cento, Mus. Civico- Lodovico stvara tamne i svijetle površine neovisno o oblicima pojedinih elemenata kompozicije- Lodovicov način slikanja → dramatičan, prepun osjećaja strasti, bogatstvo pokreta, svjetlosni efekti- nakon Annibaleova odlaska u Rim, Lodovico se pomalo vraća manirist. počecima

► Madona dei Bargellini, 1581, Bologna, Pinacoteca► Molitva sv. Ivana, 1592, Bologna ─║─► Preobraženje, Bologna CARRAVAGIOVI SLJEDBENICI(karavađisti)

- Carravagio nije imao svoje učenike ali je utjecao na brojne slikare širom Italije zbog spontanosti pri stvaranju, improvizacije, prikazivanja određenog trenutka, upotrebe mističnog svijetla

- Carravagisti nikad nisu ostvarili homogenu slikarsku grupu poput Carraccijevih sljedbenika- Oko 1620 mnogi Carravagiovi sljedbenici su umrli ili su napustili Rim- Mnogi carravagisti nikad nisu sreli Carravagia

► ORAZIO GENTILESCHI (1563 – 1639) – Pisa► ANTIVEDUTO GRAMMATICA (1571 – 1626)► GIOVANNI BAGLIONE (1566 – 1643)► ORAZIO BORGIANNI (1578 – 1616 ) – Sv. Carlo Boromejski, 1611/12, Rim, San Carlo alle Quatro Fontane► BARTOLOMEO MANFREDI (1578 - 1620)► CARLO SARACENI (1579 – 1620)► GIOVANNI SERODINE (1600 – 1630)► VALENTIN (1594 – 1632)

1

- Carravagiovi sljedbenici su zaboravljali Carravagiovo slikarstvo pri privremenom odsustvu iz grada

CARRACCIJEVA ŠKOLA U RIMU

- bolonjski umjetnici doslovno prate Annibalea u Rim- prije dolaska u Rim većina njih stječe visoku naobrazbu unutar bolonjske Akademije, koju predvodi

obitelj Carracci- među prvima dolaze Guido Reni & Francesco Albani – 1600 u Rim, slijede Lanfranco &

Domenichino, dok 1621 dolazi Guercino- samo Domenichino i Lanfranco borave veći dio vremena u Rimu, Reni boravi u Rimu u 2 navrata po

4 god., ali Bologna je ostala njegovo temeljno boravište- Albani se vraća u Bolognu 1617 g., a Guercino boravi u Rimu za vrijeme pontifikata pape Grgura

XV- 1606 – 1618 g. nastaje veliki broj važnih fresaka koje su izradili Carraccijevi sljedbenici- freske povezuju zajedničke karakteristike : izraženo klasično racionalno stilsko usmjeravanje, u određenim trenucima su klasičniji od samog Carraccija- to se najviše primjećuje kod Domenichina koji je najvjerojatnije u trenutku djelovanja bolonj. škole bio među vodećim umjetnicima

DOMENICHINO 1581 – 1641

- učenik Annibalea, djeluje u Rimu

► KAPELA CONTARELLI, San Luigi dei Francesci, Rim, 1613 – 1614- ciklus fresaka o životu sv. Cecilije- figure su individualno razrađene, većih su dimenzija i pokretom ruku i tijela pokazuju raspoloženje- likovi oblikovani poput ant. klasičnih statua

► San Andrea della Valle, Rim, 1622 – 24- oslikao kor & pandantive – stilski se udaljava od strogo klas. elemenata i razvija se prema umj.

baroka - na pandantivima prikaz Evanđelista- 1623 – 26 oslikao apsidu- prizori iz života sv. Andrije- oslikavanje centralne kupole je pripalo Lanfrancu

► 1613 g. odlazi iz Rima u Napulj, gdje oslikava pandantive i kupolu kapele sv. Genara u katedrali ► 1613. g. vraća se u Rim, iako freske nisu dovršene, freske će ostati nedovršene zbog njegove smrti u Napulju 1641 g.- naslikao je i nekoliko ulja na platnu : Posljednja komuna sv. Jeronima, 1619, Vatikan Dijanin lov, 1617, Borghese► sudjelovao u oslikavanju palače Farnese → pripisuje mu se scena Djevica s 1-rogom

FRANCESCO ALBANI 1578 – 1660

u početnim fazama je vezan za Lodovica C. (Bologna, oratorij San Colombano, 1598), Annibalea (Bogorodica i sveci, Bologna, Pinacoteca)

u ranijim radovima prisutni su lirični elementi i ugođaj koji će pratiti sva Albanijeva djela

► 4 elementa, 1626 – 28, Torino, Pinacoteca- tondo- alegorije i mitološki motivi smješteni u idiličan pejzaž

2

GUIDO RENI 1575- 1642

- najmanje ovisan o Annibaleu za razliku od ostalih bolonj. umjetnika

► Razapinjanje sv. Petra, 1604 – 5, Vatikan- utjecaj Carravagia- Reni pokazuje razumijevanje dramat. realizma i svjetlosti- rađena kao oltar. slika

► Sv. Andriju vode na mučenje, Oratorij sv. Andrije- freska- kontrast Domenichinovim freskama na suprotnom zidu – statične u odnosu na Renijevu dinamičnost

1614 g. napušta Rim i odlazi u Bolognu iako je njegovoj karijeri bio otvoren put zahvaljujući kardinalu Scipioneu Borghese

Vodeću ulogu prepušta Domenichinu, a odlazak u Bolognu utjecao je na njegov stil, nastaje niz velikih ostvarenja

► Madonna della Pieta, 1616, Bologna, Pinacoteca► Uznesenje Bogorodice, 1616 – 17, Genova, San Ambrogio► Atalanta i Hipomen, Prado, 1620-e, kompromis naturalist. elemenata i klasične idealizacije- prikaz utrke- Atalanta u trenutku saginjanja, zaostaje za Hipomenom skupljajući jabuke koje je on bacao za

vrijeme utrke

LANFRANCO 1582 (Parma) – 1647

- dugo vremena zasjenjen Domenichinovim radom- radio uz Agostina C., nakon čije smrti 1602 g. prelazi kod Annibalea u Rim- u svojem radu primijenio pamuse-palette , što mu daje veliku slobodu nasuprot Domenichinovoj

staroj tehnici- sudjeluje u svim važnim grupnim oslikavanjima fresko ciklusa- vjerojatno je bio Annibaleov asistent na galeriji Pal. Farnese u Rimu- njegov udio se nalazi : freske u kapeli S. Diego, San Gregorio Magno u palači na Kvirinalu kapela Paolina, Sta Maria Maggiore

- prvi samostalni rad – nakon 1605 g. Pal. Farnese, Camera degli Eremiti- 1610 – 12 g. kratki boravak u Parmi dovodi do preokreta u Lanfrancovom razvoju prema umj. zrelog

baroka- izražena monumentalnost i dinamičnost, barokna manira s izraženim chiaro-scuro efektom

► fresko ciklus, Rim, vila Borghese, 1624 – 25 Bogovi Olimpa i Personifikacije rijeka koristi iluzionist. prikaz arh., karijatide – muške figure nose svod, iluzionist. trabeaciju

► kupola, San Andrea della Valle, Rim, 1625 – 27 Bogorodica u slavi prisutan snažan iluzionizam, ovim djelom je prekinuo dominaciju klasičnih elemenata

GUERCINO 1591 – 1666

3

- oslikao freske u Casino Ludovisi , 1621 – 23. g.- za unuka pape Grgura XV

ARHITEKTURA & SKULPTURA RANOG BAROKA U ITALIJI

► arh. poprima skulptorske elemente i efekt chiaro – scura

CARLO MADERNO 1556 – 1629

dolazi sa sjevera Ita., rođen u Capolagu 1588 g. dolazi u Rim i zajedno s 4 braće postaje rim. građaninom započeo je raditi uz ujaka Domenica Fontanu , a od 1600 g. razvija samostalnu karijeru 1603 g. je prekretnica u njegovom stvaralačkom životu – pozvan je za glavnog arhitekta sv. Petra, a

tada dovršava pročelje crkve Sta Susanna u Rimu

► Sta Susanna, 1597 – 1603- pročelje sadrži sve revolucionarne elemente koji će se ponavljati u raznim varijacijama kroz 17 st.- razvedenost površine – motiv niše na vanjskoj fasadi- dekoracija pročelja usmjerena prema središnjoj osi pročelja- horizontalna podjela pročelja – donji dio, gornji + završni zabat- prisutna sila uzgona,dinamike, pokreta, sjene- gornji dio pročelja pod zabatom je manje skulptorski obrađen, raščlanjen je pilastrima, dok donji dio

je raščlanjen ¾ stupovima i stupovima- bitno je stupnjevanje volumena- koncentracija niša raste od vanjskih rubova pročelja prema središnjem dijelu- isti slučaj gradacije je i u postavljanju stupova odnosno polustupova i ¾ stupova – donji dio pročelja

– od kraja fasade prema osi redaju se 1 pilastar – 1 polustup – udvojeni stup- ritmička izmjena niša, stupova, polustupova i pilastara daje dojam „pokretljivosti fasade“, što je

karakteristika barok. arh.- osim toga bitan element su svjetlo i sjena, što još više pojačava dojam pokrenutosti fasade i daje joj

skulptorska obilježja izmjene volumena- barok. arh. se tretira kao skulptura- uzor – pročelje crkve Il Gesu

► San Andrea della Valle, Rim- projektirao kupolu, 2 po veličini u Rimu (iza kupole sv. Petra) - utjecaj Michelangelove kupole- odiše veličanstvenom jednostavnošću

► bazilika sv. Petra, Rim, 1603- 1603 g. postao arhitekt sv. Petra- postavio prostranu lađu, tako da je centralna građevina dobila oblik latin. križa (1609 – 12)- 1607 – 12 g. radio na pročelju Carlo Maderno se predstavio i kao projektant palača

► Palazzo Mattei, Rim, 1598 – 1616- prisutna lokalna tradicija organizacije pročelja- unutrašnje dvorište je srodno manirist. zdanjima firent. palača- 4-krilno stubište ukrašeno štukaturama – novitet u Rimu

► Palazzo Barberini, Rim 1628 – 33- Maderno, Bernini, Borromini

4

- 1625. g. kardinal Farnese je kupio palaču na Quatro Fontane od Alessandra Sforze Santafiorea- Papa Urban VIII. je povjerio Madernu preinaku palače i njezino proširenje- 1629 g. Maderno umire, a radove nastavlja Bernini koji je zaslužan za većinu radova izvedenih do

1633 g.- palača nije izvedena prema Madernovoj izvornoj koncepciji koja je poznata iz njegovih sačuvanih

crteža (Uffizi) → ukazuju na palaču srodnu tradicional. rim. palačama koje imaju 4 jednaka krila povezana unutrašnjim dvorištem rastvorenim arkadama

- organizacija palače teče u obliku slova H – nema tradicion. zatvorenog dvorišta koje je zamijenjeno dubokim portikom

- glavna fasada – 3 etaže, rastvorene nizom od 7 arkadnih lukova- 2 gornje etaže unutar lukova imaju prozore- superponiranje stupova – prizemlje → dorski stup, I. kat → jon. stup, II. kat → korint. pilastar- u unutrašnjosti palače je teško procijeniti što je Madernovo a što Berninijevo- prostrano stubište, duboki portik, prostrana dvorana na piano nobile, hodnik ovalnog oblika u

stražnjem dijelu palače

► Maderno je svojim projektima u potpunosti preusmjerio rim. arh. od manirist. utjecaja→ otvorio je put najvećim arhitektima Berniniju i Borrominiju, koji su bili sudionici u njegovim projektima

ARH. RANOG BAROKA U OSTALIM DIJELOVIMA ITALIJE

Venecija→ Vicenzo Scamozzi (1552 – 1616)☼ arhitekt 2/2 16.st. i 1/2 17.st.♫ zadržava poziciju vodećeg arhitekta i u ranom baroku♥ odan idealima svoga učitelja Palladia, idealima klas. arh.☺ napisao teoretsko djelo „Idea dell' architettura universale“, 1615.g.► Palača Contarini degli _____________________

Milano→Fabio Mangone (1587 – 1629)♫ od 1620 g. profesor arhitekture na Akademiji Ambrosiana☼ sudjeluje u izgradnji milan. katedrale do smrti 1629.g.♣ portale izrađivao uz pomoć Ricchina♂ izradio je rješenje pročelja katedrale koje je odbijeno

► Collegio elvetico, 1608, Ambrosiana, Milano unutrašnje dvorište rastvoreno arkadama u prizemlju i na I. katu superponiranje stupova ; dorski, jonski → utjecaj Palladija

→Lorenzo Binago (1554 – 1629), BIFFI► San Alessandro, Milano, 1601.

1 od najznačajnijih milan. crkvi temelji se na Bramante – Michelangelo projektu sv. Petra u Rimu centralnog tlocrta s kupolom, kvadratnog oblika teži longitudinalnoj orijentaciji koja se postiže produženjima u ist. dijelu građevine

→Francesco Maria Ricchino (1584 – 1658)☼ uvodi milan. arh. u novo razdoblje♫ školovao se u Rimu, 1603 g. vraća se u Milano, a od 1605.g. glavni majstor♥ glavni majstor milan. katedrale☺ 1631 – 38.g. postaje vodećim arhitektom na milan. katedrali

5

► San Giuseppe, Milano, započ. 1607 – 10. kombinacija 2 tlocrta grč. križa, presvođena kupolom pročelje → uzor Sta Susanna u Rimu – radi kao samostalnu arhitekton. jedinicu iza kojeg stoji

kvadratno tijelo crkve► Unutrašnje dvorište Ospedale Maggiore (1625 – 49)► palače Annoni i Duri_____► palazzo di Brera, 1651 – 86.,

sagrađeno kao isusovačko sveučilište unutrašnje dvorište – 2 kata rastvorena arkadama

► fasada Collegio Elvetico 1627.g., najraniji pr. konkavne fasade barok. arh.

→Giovanni Magenta (1565 – 1635) – Bologna► projektirao katedralu San Pietro u Bologni – 1605.g.

utjecaj sv. Petra u Rimu i rim. kongregacijskih crkvi► San Salvatore, Bologna, 1605 – 23.

→Bartolomeo Bianco (1590 – 1657), Genova (Ligurija)

► zgrada sveučilišta, Genova, 1630 po prvi put vestibul je ujedinjen s unutrašnjim dvorištem unutrašnje dvorište – dvostruki stupovi nose arkade

Firenca → u 16.st. formira krug manirist. umjetnika ali u ranom baroku ostaje antibarokno središte

Napulj

→ Domenico Fontana → Kraljevska palača, 1600 – 02.→ fra Francesco Grimaldi→ San Paolo Magg. (1581/3 – 1603)

1585.g. odlazi u Rim i sudjeluje u gradnji San Andrea della Valle

VISOKI BAROK 1625 – 1675

novo razdoblje tal. baroka započinje pontifikatom Urbana VIII. (1623 – 44), koji je potvrdio odluke s Tridentskog koncila i prihvatio isusovački red kao najuže suradnike u protureformaciji

papa Pavao V. (1605 – 23), Urban VIII, Inocent X (1644 – 55), Aleksandar VII (1655 – 67) prihvaćaju i vode novo poimanje umj.

uz vodeće crkvene ličnosti djeluju najgenijalniji umjetnici visokog baroka → Bernini, Cortona, Borromini

u umj. visokog baroka bitan je odnos promatrača i umjetn. djela → promatrač postaje sudionikom onoga što likovi proživljavaju

često se o umj. visokog baroka govori kao o umj. protureformacije, ta je tvrdnja djelomično točna specifičnom razvoju rim. baroka doprinijeli su individualci koji su bili pape (Urban – Barberini,

Inocent – Pamphili, Aleksandar – Chigi) za razliku od ranog baroka kada se grade monumentalne kongregacijske crkve, u visokom baroku se

grade male crkve

Gianlorenzo BERNINI 1598 – 1680

- rođen u Napulju (7.12.), otac mu je bio Firentinac- 1605.g. kao dječak dolazi u Rim gdje se njegov otac Pietro afirmirao kao solidan kipar radeći za

papu Pavla V. (kapela Paolina)

6

- Bernini je za života samo 1 napustio Rim, 1655.g. na poziv Luja 14. odlazi u Pariz (odbijen projekt Kraljevske pal. jer nisu mogli prihvatiti valovitu liniju pročelja dvorca Versailles)

- iz tog razdoblja → portret Luja 14., 1665.g. - Berninijev život i karijera se uspoređuju s Michelangelom – imali su isti tretman papa, koji su im

svojom zaštitom omogućili status nedodirljivih- za razliku od M. neuzornog privatnog života, B. je bio dobar muž, otac, discipliniran- djelovanje njegovog oca Pietra u službi pape Pavla V. bilo je od presudne važnosti za mladog

Gianlorenza- papa i kardinal Borghese bili su svjesni potencijala mladog Pietrovog pomoćnika u kap. Paolini- sve do 1624.g. Bernini ostaje u službi kardinala S. Borghese- u tom najranijem periodu uglavnom izrađuje skulptorska djela za pal. Borghese- 1629.-1680. g. bit će glavni arhitekt bazilike sv. Petra- U ovom razdoblju Bernini je ostvario većinu djela na bazilici sv. Petra

Bernini – skulptura

1 FAZA → 1615 – 1617

najranija skulptorska ostvarenja bliskost s manirist. idealima ali radovi odišu slobodom i energijom savršeno obrađena površina

► Koza Amalethea s djetetom Jupiterom i satirom► Sv. Lovre, Firenca► Sv. Sebastijan, Lugano

2 FAZA – oko 1620-ih g.

započinje grupom Eneja i Anhiz, 1618 – 19, Gal. Borghese, Rim prva monumentalna skulptor. grupa izrađena za kardinala Borghese figura serpentinata – utjecaj manirizma u ovoj fazi Bernini pokazuje napredak u savršeno preciznoj obradi kamena iako neka djela iskazuju

manirist. uzore, vjerojatno zbog utjecaja njegova oca nakon toga slijedi niz djela koja pokazuju uspostavu „nove skulpture“ pod utjecajem helenist. antike

i oslikanog svoda u Palazzo Farnese (A. Carracci)

► Neptun i Triton, 1620. (V&A. Museum)► Otmica Prozepine, 1621-22.► David, 1623, Rim, Gall. Borghese (za razliku od M. Davida Berninijev se kreće, zamah kamenom)► Apolon i Dafne, 1622 – 25., Rim, Gall. Borghese

svi likovi se nalaze u presudnom trenutku, vrhuncu pokreta i akcije promatrač postaje sudionik njihovog kretanja tome doprinosi realizam u izradi detalja

3 FAZA 1624 – 1640

► Sv. Bibijana, 1624-26., crkva Sta Bibiana, Rim kip kojim započinje duga serija religij. skulptura Bernini prvi put izražava čuveni senzibilitet 17.st. na ovom kipu Izražena je uloga draperije koja će postati neizostavan element zrele barok. skulpture (radi se o

karakterističnom oblikovanju draperije koja sudjeluje i prati psihol. stanje lika)

► Sv. Longin, Rim, Sv. Petar, 1629 – 38

7

na pilonu križišta draperija u potpunosti dominira na tijelu, njezin položaj, prostornost i oblikovanje savršeno

oslikavaju pokrete tijela nastale kao rezultat psihol. stanja sveca

1620-ih nastaje niz portretnih poprsja koji su obilježeni mirnoćom, zamišljenošću modela, bogato izrađena draperija, psihologizacija

► bista pape Pavla V., 1618., Rim, G. Borghese► bista Grgura XV.► bista Urbana VIII.► bista S. Borghese, 1632, Rim, G. Borghese prikazuje nova obilježja, dinamika, glavu u trenutku okreta, izrazito žive oči

4 FAZA 1640 – 1655

može se nazvati „srednjim“ razdobljem, u kojem Bernini ostvaruje svoja najvažnija djela► grobnica Urbana VIII, Rim, sv. Petar projektirana 1628.g., rađena 1639 – 47.g. revolucionarni novi tip nadgrobnog spomenika

► Fontana 4 fiumi , 1648 – 51, Rim, Piazza Navona► bista Francesca I. d'Este, 1650-51, Modena► konjanički spomenik Konstantina, Scala Regia, Vatikan uzor konjanička statua M. Aurelija, 4 konja sa crkve sv. Marka u Veneciji prikaz pokrenute figure, kralja kao osvajača i pobjednika barokni koncept konjaničke statue► Ekstaza sv. Tereze, 1647 – 52., Rim, Sta Maria della Vittoria, kap. Cornaro

245 FAZA 1660 – 1680

► prorok Habakuk, Sta Maria del Popolo, 1655 – 61► prorok Danijel, Sta Maria del Popolo, 1655 – 57, kap. Chigi► sv. Marija Magdalena, 1661, Siena, katedrala, kap. Chigi► anđeli za Ponte San Angelo, 1668 – 71, San Andrea della Frate

u posljednjoj fazi skulpture se izdužuju, istanjuju, nadzemaljska tijela s istanjenim & izduženim nogama

uz ova goticizirajuća obilježja, tretiranje odjeće postaje izrazito neobuzdano, naglo, nemirno ali profinjeno

likovi gube realna svojstva zbog apstraktne izrade draperije

► konjanički spomenik Luja 14., 1669 – 77, Versailles► brončani anđelli s oltara kap. Sv. Sakramenta, Rim, sv. Petar, 1673 – 74 ( uzor za sve oltare, oltar tabernakul u obliku tempieta, okružen s 2 anđela)► blažena Lodovica Albertoni, 1674, Rim, San Francesco a Ripa (prikazana u trenutku umiranja)

u prethodnim fazama draperija je dijagonalno izrađena, dok su u kasnoj fazi izražene horizontale i vertikale koje lome oštre nabore

Berninijeve skulpture su izrađene 3-dimenzionalno (utjecaj Giambologne → Otmica Sabinjanke) Bernini pristupa skulpturi sa slikarskog aspekta zbog čega boja i svjetlo imaju važnu ulogu u

njegovim skulptor. ostvarenjima upotrebljava raznobojni mramor

8

► grobnica pape Urbana 8., 1628 – 47., sv. Petar, Rim centralna zona → sarkofag, figuralni prikaz (personifikacija smrti) i kip pape (od pozlaćene bronce) sa strana sarkofaga personifikacije Ljubavi i Pravde izrađene u svjetlom mramoru► sv. Tereza u ekstazi, 1647 – 52, kap. Cornaro, Sta Maria della Vittoria smještena na oltaru kapele grupa : sv. Tere & anđeo → od bijelog mramora stupovi sa strana tamne boje – kontrast ! anđeo u d. ruci drži strelicu usmjerenu prema sv. T., to je strelica božanske ljubavi koja simbolizira

mistično sjedinjenje svetice s Kristom događaj je smješten na oblaku – izmišljeni prostor ! neobuzdana draperija je prekrila u potpunosti svetičino tijelo pa izgleda ispijeno, čime naglašava

trenutak sjedinjenja s Kristom 25 uloga svjetla – stvarni izvor svjetlosti s prozora nad oltarom nad kompozicijom se prostiru materijalizirane sunčeve zrake svod kapele oslikan u 18. st. → prikaz otvorenog neba (oblaci & serafini), na bočnim zidovima

kapele prikazani članovi obitelji Cornaro u klečećem položaju (zemaljska zona) Berninijeve skulpture su 3D grupe koje ovise o prostoru niše ili oltara, bez prostora gube svoju

vrijednost

► katedra sv. Petra, bazilika sv. Petra, Rim, 1656 – 66. naručio papa Aleksandar 7 Berninijev najsloženiji, najsimboličniji i najznačajniji rad smještena u apsidi svetišta → postolje izrađeno od mramora, katedra od bronce, oblaci u štuko

tehnici pozlaćene svjetlosne zrake materijalizacija svjetl. zraka postat će neizostavan element skulptor. dekoracije barok. oltara iznad katedre je prikazana golubica Duha sv. ispod trona → skulpture 4 crkvena oca (bronca) katedra se nalazi ispod Berninijeva baldahina – 1624 – 33. relikvija u obliku stolice gdje je sjedio sv. Petaar na naslonu → Krist navješćuje sv. Petru da će preuzeti Crkvu & da će postati njegov nasljednik

► grobnica pape Aleksandra 7, 1671 – 78, Rim, sv. Petar slična grobnici Urbana 8 → nadgrobni & ceremonijalni karakter podignuta je iznad vrata sakristije koja je integrirana u koncepciju grobnice papa kleči na jastuku, prikazan duhovan i religiozan, oko njega 4 mramorne skulpture → Mudrost,

Pravda, Istina & Milosrđe unutar draperije ispod postolja → skelet (smrt !)

►bista Constanze Bo__ narelli, oko 1635, Fi, Bargello vlasništvo samog Berninija, prikaz žene nije idealiziran ovaj portret predstavlja začetak moderne portretne skulpture

BAROKNE FONTANE

tradicija fontana sa skulpturama je razvijena u Firenci, Bernini tu tradiciju prenosi u Rim i stvara karakteristični tip barok. fontane

nije izradio veliki broj fontana ali su imale važan učinak, jer prikazuje realistične prirodne motive, poput stijena, i revolucionarno postavlja vodu što doprinosi dinamici i pokretu fontane

firent. fontane 16.st. → dekorativne, elegantne, blagi mlazovi vode Berninijeve fontane → masivna struktura, monumentalna skulptura, snažni mlazovi vode

9

► Tritonova fontana, 1642 – 43., Rim, Piazza Barberini- narudžba Urbana 8.- morsko božanstvo, školjka, dupini – postat će standardni element fontane- ovi elementi predstavljaju savršenu cjelinu

► fontana 4 fiumi, 1648 – 51., Piazza Navona- fontana koncipirana kao masivna stijena koja u sredini podržava veliki egipat. obelisk- nalazi se ispred crkve sv. Agneze (Borromini)- zamišljena kao otok, kombinacija prirodnog & umjetnog- simbolizira zemaljsku kuglu- alegorije 4 rijeka (Dunav, Ganges, Nil, La Plate) i 4 kontinenta ( Eu, Afrika, Azija, Amerika)- na vrhu obeliska → insignije pape Inocenta X i Kristov križ (stabilnost kršćanstva)- umeće biljke ► npr. palme koje se njišu na vjetru- uzor ► morska božanstva iz starog Rima

► Fontana del Moro, Piazza Navona, 1653 – 55. morsko božanstvo, školjka, dupin – trenutak između „Moro“ i njegova plijena

► spomenik na Piazza Sta Maria sopra Minerva, 1666 – 67. postolje u obliku slona koji nosi obelisk papa Aleksandar 7

Bernini – slikar

prema pisanim podacima Bernini je izradio preko 150 slika slike koje mu se pripisuju potječu iz najranije faze 1620 – 30.g. bavio se slikarstvom iz osobnog zadovoljstva sačuvane slike – uglavnom autoportreti u slikama nastalim 1630-ih osjeća se Poussinov utjecaj svijetlih žućkastih tonova, neke slike su

srodne španjolskoj školi i Velasquezu Bernini je zapošljavao umjetnike koji su dovršavali njegove skice i crteže

Carlo Pelegrini 1605 – 49 1635. Obraćenje sv. Pavla, crkva u Propaganda Fide 1636 – 40., Mučenje sv. Maura, za crkvu sv. Petra

Guido Ubaldo Abbatini 1600/5 – 56 za Berninija izradio freske na svodu kap. Raimondi, freske na svodu kap. Cornaro, freske na svodu

kapele Pio u S. Agostino → Bernini miješa freske i štukaturu I. put (naslikani anđeli odmaraju na štuko oblacima)

Givanni Battista Gaulli (Baccicio) iz Genove freske u Il Gesu (1672 – 83) – kombinacija fresaka i štukature

Bernini – arhitektura

- 1624.g. važna za barok. arh. ► Bernini gradi fasadu crkve Sta Bibiana i baldahin u Sv. Petru- Crkva Sta Bibiana ► nastaje njegova I. religij. zrela barok. skulptura → sv. Bibijana- Pietro della Cortona oslikava I. najvažniji ciklus fresaka u sv. Bibijani- fasada ► 1624 – 26 → Bernini se ne nadovezuje na Madernovu ranobarok. koncrpciju pročelja Sta

Susanne, već pročelje koncipira s otvorenom lođom u prizemlju i katom iznad- mala crkva koja ujedinjuje zrelobarok. arh., skulpturu & slikarstvo

10

- fasada je raščlanjena pilastrima- ( ant. uzor ► trijumf. luk)

► baldahin, sv. Petar, Rim, 1624 – 33. kombinacija arhitekton. plastike & monumentalne skulpture spiralni oblik stupova – ant. tradicija ► ranokršćan. stupovi ovakvog oblika izvorno se nalazili u ranokršćan. bazilici sv. Petra radi ih od bronce tamni brončani stupovi u kontrastu s bijelim mramornim pilastrima t. luka iznad stupova → veliki kipovi anđela koji podržavaju karakterističnu krovnu konstrukciju

► San Tomaso da Villanuova, Castelgandolfo, 1658 – 61. grčki križ, kupola s lanternom – oblikuje skulptorski – plitka rebra i ovali s reljefima, oblaže s

motivom pčelinjih saća uzor - kupola sv. Petra → niski tambur, nad prozorima tambura anđeli u štuku drže velike medalje i

sjede na prelomljenim zabatima tip B. kupole → sastavljena od rebara & kaseta

► Sta Maria dell' Assunzione, 1662 – 64.- smještena nasuprot palače koju su 1661 kupili kardinal Flavio, don Mario i don Agostino Chigi- osnova crkve : cilindar + polusferna kupola s lanternom- pročelje koncipirano kao portik, nasuprot portala u osi nalazi se svetište sa sakristijom, koja izlazi iz

centralnog kruga- nad svetištem se dižu 2 zvonika koja se ne vide s prednje strane- od 1657.g. Bernini je bio zaposlen na planiranju Panteona i ove crkve, što se vidi u samom tlocrtu →

rotunda + kupola (cilindar)- podno kupole, na izdancima rebara, nalaze se anđeli s girlandama → ikonograf. značaj → crkva je

posvećena Bogorodičinom uznesenju → za vrijeme kojeg su radosni anđeli rasipali cvijeće

► San Andrea al Quirinale, 1658 – 70. najvažniji B. projekt od ove 3 crkve naručio kardinal Camillo Pamphili za isusov. red izgradnja započeta paralelno s crkvom S. Tomaso de Villanuova unutrašnjost bogato skulptor. ukrašena : 1662 – 65. Antonio Raggi radi štukature, a ostali dekorativni zahvati traju do 1670* ovalni tlocrt* ovakav tlocrt primjenjuje i na malu crkvu u Pal. di Propaganda Fide (1634) koja je kasnije zamijenjena Borrominijevom strukturom* novost → kraća poprečna os između oltara i portika → konveksna* veliki monumental. pilastri nose masivni prsten kupole- donji dijelovi zida su prekriveni raznobojnim tamnim mramorom, dok u gornjem dijelu kupole

dominira bijela & zlatna boja (nebeska sfera)- kupola – tipična Berninijeva, s kasetama i rebrima- u donjem dijelu kupole nalaze se prozori koji imaju značajnu ulogu u osvjetljivanju kupole- 8 kapela radijalno postavljeno oko centralnog prostora (ovalne & pravokutne)- kapele su orijentirane prema gl. oltaru koji je smješten u bogatu arhit. strukturu nalik na monumental.

edikulu- portik koncipiran kao edikula koja odgovara edikuli oltara

ARHITEKTURA JAVNIH GRAĐEVINA

11

♫ Berninijevi prvi zahvati u okviru profane arh. :(djelomične intervencije)

Palazzo Barberini, 1629.,nastavio gradnju Fasada Collegio di Propaganda Fide, Piazza di Spagna (obnova) Palazzo Ducale, Modena (djelomična intervencija) Palazzo del Quirinale (djelomična intervencija) ukrašavanje Porta del Popolo, 1655., prilikom dolaska šved. kraljice Kristine dodaci bolnici Santo Spirito, 1664 – 66 obnova papinske palače u Castelgandolfo, 1660

► Pal. Ludovisi na Piazza Montecitorio danas → Pal. Montecitorio, započ. 1650. izradio nacrt za obitelj pape Inocenta X. papa umire 1655.g., malo je realizirano, tek 1694.g. Carlo Fontana nastavlja gradnju za Inocenta XII. Bernini je izradio pročelje – 3 etažno, raščlanjeno prozorima i pilastrima koji se protežu cijelom

visinom pročelja utjecaj Pal. Farnese u Rimu

► Palazzo Chigi- Odescalchi, Piazza SS. Apostoli 1664.g. Bernini izradio projekt obnove za kardinala Flavia Chigija (prije je palača pripadala obitelji

Colonna) izvorni projekt narušen 1745.g. intervencijom Nicole Salvija, nakon što je palača došla u posjed

obitelji Odescalchi tradicija rim. arh. → Michelangelo, Palazzo Conservatore upotreba visokog reda n apročelju (pilastri) pročelje : 3 dijela, središnji ulazom podijeljen sa 7 prozora na sve 3 etaže, dok bočni dijelovi imaju

po 3 prozora na katovima i imaju ulogu rustičnije izvedenih bočnih krila Niccolo Salvi udvostručuje B. središnji dio tako da pročelje ima 2 ulaza i po 14 prozora piano nobile naglašen bogatom dekoracijom i složenijom koncepcijom prozora → izmjena

trokutastih & polukružnih zabata ulaz u palaču je naglašen toskanskim stupovima

► Louvre kralj Luj 14. poziva Berninija u Pariz radi savjeta o dovršenju građenja Kraljevske palače u to vrijeme izrađeni su zapadno, sjev. & južno krilo, dok je ist. krilo s glavnim ulazom bilo u

izgradnji 1664.g. Bernini je izradio I. plan ist. krila → ovalni vestibul (predvorje dvorište) – u otvoreni

pravokutnik je postavio kolonade duž 2 bočna krila i središnji konveksni dio koji prati oblik ovalnog vestibula

projekt je odbijen jer nije odgvarao franc. dvoru → zbog igre konkavnih & konveksnih oblika

► Trg sv. Petra, započ. 1656. za pontifikata pape Aleksandra 7 jedno od najsloženijih ostvarenja u pov. tal. arhitekture Lođa blagoslova (nad gl. ulazom crkve) je zbog svog položaja bitna za osmišljavanje prostora trga druga važna točka je prozor papinog osobnog apartmana s kojeg se obraća hodočasnicima bitan faktor je i sama bazilika trg koncipiran kao veliko otvoreno predvorje 1656.g. I. projekt → trapezoidni oblik trga s polukružnim arkadama 1657.g. II. projekt → ovalni oblik, kolonade stupova u 4 reda, nose ravni arhitrav visinu kolonada uvjetovale proporcije fasade bazilike

12

☼☼ oblikovanje fasade bazilike sv. Petra ☼☼

1636.g. papa Urban 8. prihvaća Berninijev dizajn bočnih tornjeva koji su imali 3-katnu strukturu Izrađen samo južni toranj ali je 1646.g. uklonjen zbog tehničkih poteškoća C. Maderno je izradio projekt za bočne tornjeve ali se nisu isticali, već su djelovali kao dio fasade, pa

je projekt odbijen za pape Inocenta X. Bernini je izradio novi projekt prema kojemu su tornjevi odvojeni od fasade, nije

prihvaćeno Bernini je morao postići dojam monument. fasade, pa je izgradio 2 kolonade koje tvore centralni

elipsoidni oblik kombinira dorske stupove & jonsku trabeaciju na kolonadama pročelje i kolonade spajaju 2 koridora pred samom fasadom je izradio tzv. Piazza Retta → prostor među koridorima kolonade su sastavljene od po 4 reda dorskih stupova

► Scala Regia, Vatikan. Palača, 1663 – 66. novo ceremonijalno stubište u razini portika crkve morao je iskoristiti već postojeći sjev. zid stubište se nastavlja na sjever. koridor sastoji se od jon. stupova koji podržavaju polubačvaste svodove i tako čine „tunel“ Berninijev oltar► oltarna menza koju okružuju 2 anđela, u sredini tabernakul imao veliku radionicu koja mu pomaže u njegovim projektima prvi kipar koji prikazuje teme u kiparstvu sebe je smatrao drugim Michelangelom

FRANCESCO BORROMINI 1599 – 1667

rođen u Bissoneu na jezeru Lugano (Lombardija) sin lokalnog arhitekta Giovannija Domenica Castellija dolazi u Rim oko 1620.g. nakon kraćeg boravka u Milanu suvremenik Berninija koji je tada bio na pragu velikih projekata Borromini započinje karijeru kao KAMENOKLESAR → sv. Petar u Rimu, radi dekoracijske

elemente, balustradu dugo vremena je ovisio o drugim majstorima C.Maderno je među prvima prepoznao Borrominijev talent, pa ga uključuje u svoje projekte kao

arhitektonskog savjetnika (sv. Petar, Palazzo Barberini, crkva i kupola San Andrea della Valle) nakon smrti C.Maderna 1629.g. sve njegove projekte preuzima Bernini, dok Borromini radi kao

„podređeni“ Bernini je davao veliku slobodu svojim zaposlenicima, tako da na palači Barberini prepoznajemo

karakteristične elemente (→ poput prozora, Borromini) 1631.g. imenovan je za asistenta gl. arhitekta palače Barberini Borromini je bio neurotičar, teškog karaktera, zavidan prvenstveno se razvio u graditelja, arhitekta, tehničara → u tom pogledu bio je nenadmašan upravo tehnička strana arh. je bila Berninijeva slabost pa je to Borromini iskoristio u aferi s

„neispravnim“ Berninijevim tornjevima na pročelju bazilike sv. Petra radio je na kamenim ogradama u bazilici sv. Petra Borromini unosi kiparsku notu na arhitekton. elemente → prozore je plastički oblikovao tako da

izgledaju kao da su reljefi → uzor Flaminio Ponzio, Palazzo Raspiglioni u Rimu

SAN CARLO ALLE 4 FONTANE, Rim, 1638 – 41

13

- San Carlino- povjeren mu je projekt izgradnje samostana i crkve, nedaleko palače Barberini- prvo je započeta izgradnja samostan. prostorija → dormitorij, refektorij i klaustar (jednostavan oblik,

položaj stupova tvori izduženi oktogon koji predstavlja interpretaciju unutrašnjeg prostora crkve)- 1638.g. započeta izgradnja crkve, dovršena 1641.g.- uz crkvu SS. Martina e Luca (Pietro da Cortona)- crkva predstavlja uporište rim. visokog baroka- Borromini svoje nacrte temelji na geometrij. jedinicama- odbacio klasičan princip planiranja na temelju 1 modula- geometrij. princip planiranja svojstven srednjovj. gradnji ( romanika)-- TLOCRT : izduženi oktogon postavljen okomito uzdužnom osi na pročelje crkve- imaginarni oktogon je razveden izmjenom konveksnih i konkavnih linija, tako da zidovi imaju

valovitu formu- konveksne linije tvore niše → ulazna niša uz pročelje, 2 niše nasuprot ulaznoj i 2 niše na krajevima

poprečnog pravca- monumentalni stupovi, postavljeni na liniji razmaka između 2 niše, nose jako izraženu trabeaciju - središnji prostor presvođen kupolom na pandantivima → OVALNA- unutrašnjost kupole ukrašena dubokim kasetama → oktogonalnim, hexagonalnim i križnog oblika

(dojam košnice, u pojedinim kasetama prozori)- nad kupolom se diže LANTERNA – gl. izvor svjetlosti- Borromini u crkvi sjedinjuje 3 različita strukturalna tipa :1. valovita donja zona (uzori ant. arh., Hadrijanova vila u Tivoliju)2. srednja zona – pandantivi koji proizlaze iz plana grč. križa3. ovalna kupola s lanternom

FASADA

1665 – 67, valovita linija pročelje koncipirano na 2 kata – ukrašena istim elementima prizemlje → raščlanjeno s 4 korint. stupa između kojih su 2 bočne konkavne niše i središnja

konveksna, povezuje ih valoviti vijenac kat → odgovara prizemlju, 2 konveksne i 1 konkavna niša 4 stupa nose valovitu i snažnu trabeaciju koja je prekinuta medaljonom (hostija!) kojeg podržavaju

anđeli u prizemlju bočne niše sa strana portala imaju ovalne prozore iznad gl. portala nalazi se niša s kipom sv. Karla Boromejskog, sa strana je ukrašena glavama

kerubina i krilima

San Ivo della Sapienza, 1640 – 50, Rim

Borrominijevo remek djelo u sklopu rim. biskupske gimnazije nadovezuje se na ist. krilo dvorišta s arkadama → Giacomo della Porta (renes. projekt)

heksaGONALNOG TLOCRTA, kombinacija 2 istostranična trokuta oblik Davidove zvijezde ( božanska mudrost) kutovi su ublaženi polukružnim nišama (6) konveksni zid između 2 polukružne niše raščlanjen 2 manjim nišama, pa postaje konkavan između niša monumentalni pilastri 6-gonalna kupola, nije postavljena na pandantive, ima LANTERNU unutrašnjost kupole – 12 zvijezda u vertikalnim nizovima i kerubini

14

KUPOLA se sastoji od 4 segmenta :1. visoki tambur hexagonal. oblika2. stepenasta piramida (podijeljena kontraforima u vidu 6 rebara)3. lanterna – s dvostrukim stupovima i konkavnim međuprostorom4. spiralni završetak lanterne(utjecaj babilonsko – asirskog hrama iz Samarre)

PROČELJE :

1642 – 50.g.* pročelje je 2-etažno (konkavno zaobljeno) – prozori unutar arkada* zbog 2-etažnosti pročelje se podudara s koncepcijom bočnih krila dvorište,tako da daje dojam profane građevine

- za vrijeme gradnje ove crkve Borromini se bavio i manjim zahvatima :1. rekonstrukcija SAN GIOVANNI IN LATERANO2. dovršenje Rainaldijeve crkve SAN AGNESE na Piazza Navona3. vanjski dio crkve SAN ANDREA DELLA FRATTE

SAN GIOVANNI IN LATERANO

1646 – 49. g. papa Inocent X. traži da se očuva izvorna bazilikalna forma i izvorni elementi ostavio je 3-brodnost, samo je aplicirao nove dekorativne motive 2 ant. stupa je ujedinio u 1 pilon, u čijem središtu je postavio edikulu sa skulpturom, a sa strana po 2

pilastra prate visinu bazilike NIŠE sa skulpturama svetaca su jednostavne, 2 stupa podržavaju konkavni zabat pilastri završavaju anđeoskim figurama koje postavlja u kutove, koristi ih kao arhitektonske elemente

* Borromini je purist, inzistira na monokromnoj arhitekturi (bijelo & sivo)* bazilika ima drveni svod

SAN AGNESE, Piazza Navona, 1653.g.

papa Inocent X. želi trg na kojemu je bila njegova palača pretvoriti u najveći trg u Rimu, na kojemu je dominirala crkva S. Agnese

crkvu su gradili 1652.g. CARLO RAINALDI i njegov otac GIROLAMO Borromini nastavlja gradnju 1653.g. → grčki križ krakovi križa se pretvaraju u OVALNE NIŠE sa polukružnim prostorom Rainaldijev projekt je iskritiziran, posebno zbog stubišta pred crkvom koje je previše zadiralo u

prostor trga, stoga su otpušteni

* 1653.g. Borromini postaje glavni arhitekt crkve* nastavlja gradnju u skladu s Rainaldijevim projektom ali s izmjenama- niše je postavio na uglove pilona, tako da stupovi izgledaju dosta izbačeno u prostor- križište krakova daje oblik OKTOGONA- stupovi od crvenog mramora, ostatak crkve od bijelog mramora- naglašena vertikala pomoću trabeacije nad stupovima

KUPOLA : visoki tambur + prozori PROČELJE : u obliku konkavne linije, 1653 – 55.g. 35

15

proširio pročelje tako da bočne strane imaju visoke tornjeve 1655.g. umire papa Inocent X. stoga Borromini nije proveo svoje zamisli izgradnju nastavlja C. Rainaldi RAINALDI nastavlja s dekoracijom interijera, izgradnjom lanterne i tornjeva mijenja Borrominijev plan pročelja ► postavlja visoku atiku nad trabeacijom, portal u obliku edikule

sa po 2 stupa sa strane i trikutasti zabat iznad KUPOLA djeluje kao sastavni dio pročelja, polustupovi pročelja se na atici pretvaraju u polupilastre

koji se ponovno ponavljaju na tamburu Crkva S. Agnese je sinteza svih težnji u barok. arh. predstavlja ideal ispred crkve nalazi se Fontana di 4 fiumi

SAN ANDREA DELLA FRATTE, 1653

nije projektant crkve, izradio je KOR, KUPOLU, TRANSEPT i ZVONIK crkvu započeo graditi 1605.g. Gaspare Guerra zvonik 1653 – 56.g., kružnog oblika, balustrada, iznad anđeoske figure kao karijatide, iznad je

trabeacija s konveksno – konkavnim igrama uzor za zvonik → kasna antika, hram u Baalbeku arh. rim. baroka → iznad trabeacije se nalaze kontrafori s volutama koji podržavaju krunu uzor ► Tempietto, Bramante Borromini nije kipar, samo je arhitekt, koji arhitekturu izražava kao plasticitet, pa izgleda kao

skulptura što ga povezuje s Michelangelom

Crkve Sta Maria dei 7 dolori (1642 – 43) i crkva kolegija Propaganda Fide pokazuju srodnost ► proizlaze iz oblika kvadrata čiji su uglovi zaobljeni

COLLEGIO DI PROPAGANDA FIDE, 1662 – 64.

kolegij osnovan krajem 16. i poč. 17.st. za širenje vjere na području balkanskih država po Turcima nalazi se uz Španjolske stube & Fontanu di Trevi 1634.g. BERNINI gradi ovalnu crkvu pravokutan tlocrt sa zaobljenim uglovima UNUTRAŠNJOST : kombinacija pilastara visokog reda i niša, iznad plastički izrađen vijenac SVOD ► koherentna struktura s pojasnicama koje se međusobno križaju na način na koji se

izrađivao gotički svod svod → plitki strop, obložen glatkom površinom na koju se postavljaju pojasnice snažna trabeacija

ORATORIJ SV. FILIPA NERIJA, 1637 – 40

nalazi se u sklopu kompleksa koji obuhvaća ranije izgrađenu crkvu Sta Maria in Vallicella ( 1-brodna, transept, kupola, polukružan kor, bočne kapele)

plan kompleksa predviđao je refektorij, sakristiju, stambene prostorije za članove kongregacije, prostranu knjižnicu, 2 dvorišta

samostanski kompleks je projektirao PAOLO MA___SCELLI 1640.g. oratorij je bio u upotrebi Paolo M. je izradio koncepciju cijelog sklopa → raspored prostorija, pa se Borromini oslanja na

njegov plan PROČELJE → nalazi se na južnoj str. kompleksa 2-etažno, dominiraju nizovi prozora koji su izrađeni poput prozora na stambenoj arhitekturi

16

izrađeno od opeke, donji dio fasade raščlanjen s 5 NIŠA i 5 PROZORA razdijeljenima pilastrima visokog reda

gornji dio pročelja ima konkavno izvijenu liniju, dok donji ima konveksnu liniju zbog izbočenog gl. portala, iznad je trilobni zabat

snažna trabeacija prati gornju liniju pročelja UNUTRAŠNJOST : pravokutni tlocrt, zidovi raščlanjeni pilastrima u 2 unutrašnja DVORIŠTA Borromini izbacuje uglove i stvara sklad cjeline prostora

STAMBENE GRAĐEVINE

od oko 1635.g. do kraja života Borromini se iskazao na većem broju važnih stambenih zgrada, iako se radi o naknadnim intervencijama

PALAZZO SPADA, Rim,

zaslužan za izgradnju vrtnog zida, raznih dekorativnih dijelova u palači i izgradnju iluzionist. kolonade (utjecaj Palladijevog Teatra Olimpica i Bramanteova kora crkve Sta Maria presso San Satiro)

palača građena 1540.g., a od 1637.g. rezidencija kardinala Spade koji od Borrominija naručije izradu galerija

PALAZZO FALCONIERI, Rim, 1646 – 49

pročelje – proširio izvorno pročelje koje je imalo 7 arkada s još 4 dodao je nova krila palači usmjerena prema rijeci, izradio dekoraciju portika i vestibula riječna strana palače oblikovana u obliku slova U na II. katu izrađena lođa

PALAZZO PAMPHILI, Piazza Navona, 1646 – 47

Borromini je pomoćnik Girolama Rainaldija, kojeg je papa Inocent X. angažirao za gradnju palače zaslužan je za dekoraciju prostranog salona, izgradnju galerije desno od crkve S. Agnese (oslikao

Pietro da Cortona) 1659 – 1661.g. radio 2 biblioteke → Biblioteca Angelica (Piazza San Agostino) i Biblioteca

Alessandrina u sjevernom krilu Sapienze (→ postaje prototip biblioteka u 19.st.) NOVI ELEMENT → police za knjige su uklopljene u arh.

COLLEGIO DI PROPAGANDA FIDE, Rim, 1662.

posljednje veliko djelo → pročelje crkve pri oblikovanju fasade morao je spojiti dvostruki karakter zgrade → crkveni & svjetovni pročelje ima karakter profane palače ► raščlanjeno pilastrima visokog reda, između 7 niša golemi ulaz → u središnjem dijelu prizemlja, uvučen i izgrađen na iskrivljenoj liniji, nagnutoj prema

unutrašnjosti prozor iznad gl. ulaza se svojom konveksnošću suprotstavlja konkavno uvučenom portalu ostali prozori su dekorativno ukrašeni i ne odstupaju od ravnine fasade

PIETRO DA CORTONA, 1596 – 1669

Cortona → Toskana pravo ime → Pietro Berrettini da Cortona

17

svestran umjetnik – arhitekt, slikar, bavio se i skulpturom u vidu dizajniranja nadgrobnih spomenika vjerojatno se školovao kod oca kamenoklesara prije nego što je došao kod firentin. slikara Andree

Comodia, s kojim je otišao u Rim 1612 ili 1613.g. u Rimu proučavao Rafaela i antičku umj. jedno od njegovih najranijih djela je kopija Rafaelove slike Galateja koja je impresionirala Marcella

Sachettija, pa uzima Cortonu pod svoju zaštitu 1623.g. upoznao je kardinala Francesca Urbanija, nećaka pape Urbana 8, koji će postati njegov doživotni

patron preko njega Pietro je dobio veliki angažman ► freske u crkvi Sta Bibiana u Rimu tijekom 1630-ih g. započinje kontinuirani razvoj karijere :

► SS. Martina e Luca (arh. projekt)► 1641 – 47.g., Firenca, oslik male prostorije u Palazzo Pitti► povratak u Rim, Chiesa Nuova (radovi trajali 20 god.)► oslikao galeriju u Palazzo Pamphili na Piazza Navona, 1651 – 54.► fasada Sta Maria della Pace► fasada Sta Maria in Via Lata (freske)► freske u San Carlo al Corso

prije nego što je započeo SS. Martina & Luca, radio je na Villa del Pigneto blizu Rima za obitelj Sacchetti (uništena) → sačuvani su crteži

CORTONA ARHITEKTURA

► VILLA DEL PIGNETO, Rim

sačuvano malo izvornih dijelova građevine, vjerojatno je građena kasnih 20-ih g. 17.st., sačuvani su crteži

TLOCRT : simetrično postavljene prostorije jednakih oblika 3-etažna građevina, u središnjem dijelu ističe se središnja monumentalna niša s kasetiranom

polukupolom odnos i koncepcija centralnog dijela i bočnih krila građevine temelji se na Vatikanskom Belvedereu i

ostacima ant. hrama u Palestrini (Pietro se 1636.g. bavio rekonstrukcijom toga hrama) motiv duboko urezane polukružne niše → rim. arh. termi Villa Pigneto će postati zaštitni znak barok. izvanurbane arh. ispred vile se proteže bogati sustav stepeništa → utjecaj manirist. arh.

► PAL. BARBERINI, Rim, oko 1640.

nakon Madernove smrti 1629.g. ulogu gl. arhitekta preuzima Bernini na SZ uglu nalazi se kazalište izrađeno po Cortoninom planu 1633.g. Cortona se iskazao kao izniman dekorater, što će biti jedna od njegovih glavnih kvaliteta

kroz karijeru 1633.g. je transformirao crkvu San Lorenzo in Damasco → bogatstvo kolonada i niša s pozlaćenim

kipovima svetaca izradio ulaz (portal) u kazalište → rustika

► SS. MARTINA E LUCA , Rim, 1635 – 50

1634.g. Cortona je dobio dopuštenje za pregradnju kripte u crkvi Akademije sv. Luke, otkriveni su ostaci sv. Martine

TLOCRT → grč. križ s apsidalnim završecima krakova uzdužni krak je duži od poprečnog kraka, kupola s lanternom plastičnost zidova : 3 sloja

18

1. unutrašnja str. zida koji ocrtava tlocrt grč. križa2. uz apsidalne dijelove vežu se prostori bočnih kapela3. vanjski zid koji zatvara prostor cijele građevine

unutrašnjost raščlanjena s12 pari stupova (jonski) bijeli mramor kupola je raščlanjena dekorativnim kasetama i rebrima, izvana je raščlanjena pilastrima između kojih

se nalaze prozori sa zabatom toskanska tradicija → motiv slobodno stojećih stupova i apsida na krakovima (Firenca, baptisterij

katedrale) unutrašnja dekoracija → uzor firentin. manirizam uvodi novost – postavlja različite motive koji bez obzira na brojnost i raznolikost tvore kompaktnu

cjelinu pročelje → 2-etažno, na krajevima su piloni s parom pilastara koji daju dojam da pritišću fasadu donji dio → konkavna linija, raščlanjena polustupovima koji podržavaju snažnu trabeaciju gorji dio → raščlanjen pilastrima kontrast polustupova i pilona daje dojam oštrih i mekih linija

► STA MARIA DELLA PACE, 1656 – 57.

pročelje → 2-etažno, u prizemlju polukružni konkavni trijem s dor. stupovima, gornji dio je raščlanjen stupovima i pilastrima, u sredini prozor, iznad pročelja → zabat

igra konveksnih & konkavnih oblika → izmjenično postavlja stupove, pilastre i zidne plohe

u prizemlju polukružno izbačen trijem s 4 para udvojenih stupova bočna krila fasade su konkavno oblikovana portik svojim zadiranjem u prostor trga ima ulogu približavanja unutrašnjosti (Bernini, San Andrea al

Quirinale)

► STA MARIA IN VIA LATA, Rim, 1658 – 62.

pročelje : 2-etažno, ne odgovara unutrašnjosti kulisno monumentalizira crkvu 2-strukim trijumf. lukom (ant. uzor) prizemlje → 4 stupa (dorski ?) podržavaju arhitrav i trabeaciju gornji dio → u obliku t. luka s trokutastim zabatom u prizemlju je trijem kao ulazni prostor koji je raščlanjen stupovima i presvođen bačvastim svodom

(oktogonal. & kvadratne kasete) upotrebljava elemente klas. arh. u prizemlju i na katu bočne strane su raščlanjene nišama i pilastrima lođa sa zabatom na I. katu → utjecaj helenist. & starorim. arh. sirijski zabat → Split, Baalbek, San Lorenzo u Milanu

► SAN CARLO AL CORSO, Rim, 1668.

izgradnja kupole s lanternom ► predložak za kupolu katedrale u Dbk. tambur je raščlanjen pilastrima i prozorima, iznad je snažna trabeacija

► izradio je kapelu Gavotti u S. Niccolo da Tolentino, 1668.► oltar sv. Frane Ksaverskog u Il Gesu

Neostvareni projekti :(poznati iz dokumentacije)

19

1. Chiesa Nuova, Firenca, 1645., izradio model – crtež (Uffizi)2. plan pregradnje palače Pitti u Firenci3. dizajn za palaču Chigi na Piazzi Navona u Rimu4. plan za gradnju Louvrea

SLIKARSTVO & DEKORACIJA

- prve freske → 1622-23, Palazzo Mattei, Priča o Solomonu- Villa Muti u Trascati – rana faza

► Sta Bibiana, Rim, 1624-26

3 freske iz ciklusa o životu sv. Bibijane, iznad lukova središnjeg broda Sv. Bibijana se odbija pokloniti idolu dramatičnost, gradacija figura po položaju, svaki lik je zasebno obrađen a opet pripada cjelini u pozadinu je ubacio lik Apolona – utjecaj klas. oblika

► Villa u Castel Fusano, 1626 – 29.

freska u kapeli iznad oltara → Poklonstvo pastira od ostalih fresaka u kapeli sačuvani su prikazi iz Kristova života duž svih zidova galerija na II. katu → najvažnija prostorija čiju je koncepciju slika osmislio markiz Sacchetti →

ciklus mitološko- povijesnih alegorij. tema u ovome razdoblju Cortona je za Sacchettija naslikao nekoliko slika, čuvaju se u Kapitolijskom

muzeju u Rimu

☺ Otmica Sabinjanki, 1629., ilustracija mitol. i pov. trenutaka☻ Žrtvovanje Polyxene, (sestra Parisa)☼ Otmica Prozepine prisutan utjecaj A. Carraccija i njegovih freski iz Palazzo Farnese

► PALAZZO BARBERINI, Rim

freske – 1633 – 39.g., prikazuje slavu pape Urbana 8. velika prekretnica u Cortoninu slikarstvu oslikava SVOD VELIKOG SALONA (Gran Salone) 1637.g. prekid radova jer Cortona odlazi u Firencu i Veneciju, gdje je učio kod Tiziana i Veronesea,

pa se govorilo da je po povratku uništio naslikane freske i izradio ih po uzoru na venecijan. slikarstvo koristi se QUADRATURA slikarstvom – slika okvir od arhitekton. elemenata ali ga ne koristi u

strogom smislu, jer veliki dio okvira prekriva girlandama ili školjkama, maskama, delfinima, tako da imitiraju štukaturu

okvir od arhit. elemenata dijeli površinu na 5 dijelova sa strana okvira različite scene simboliziraju štukaturu, dok u središnjem dijelu likovi lebde koristi perspektivu skraćenja, simulaciju štukature i postavljanje figura ispod okvira ikonografija prikaza ► smislio pjesnik Francesco Bracciolini iz Pistoie BOŽANSKA PROVIDNOST uzdignuta na oblake zapovijeda gestom BESMRTNOSTI da dade

zvjezdanu krunu Barberinijevim pčelama, okružen lovorovim vijencima koji podržavaju 3 teološke VRLINE

pčela → amblem Providnosti lovor → Barberinijev amblem & simbol besmrtnosti

20

4 prizora ispod svoda, prate njegov oblik prizori iz papina života → njegove zasluge koriste se tradicionalni alegorijski mitološki motivi koji ilustriraju papinu hrabrost u borbi protiv

hereze → Palas uništava Aro_____aciju i Ponos u obliku divova, njegova milosrdnost (sileni & satiri), pravednost (Herkul odnosi Harpije), razboritost (Hram boga Janusa)

► PALAZZO PITTI, Firenca, 1646.

1637.g. Ferdinand II. zaposlio Cortonu na oslikavanju male sobe → Camera della Stufa → prikaz 4 doba – 4 životna doba čovjeka

1641.g. vraća se u Firencu i ostaje 6 god., dovršava započete freske iz 1637.g. i započinje oblikovanje svoda velikog vanjskog apartmana → sobe nazvane po planetima (Venera, Mars, Jupiter, Apollo i Saturn)

uz freske izrađuje i pravi štuko ukras štukatura → vijenci vegetabilnih & arhitekton. elemenata figure su razrađene kao individualne cjeline, ne miješaju se u elemente arhitekture kombinacija štukatura & fresaka → utjecaj venecijan. slikarstva takav stil dekoracije je raširen u aristokratskim krugovima → stil Luja 14. 1647.g. Cortona se vraća u Rim iako nije dovršio radove u Palazzo Pitti

► Sta Maria in Vallicella, Rim

freske u kupoli → sv. Trojstvo u slavi, 1647 – 51 apsida → Uznesenje Bogorodice, 1655 – 60

► Palazzo Pamphili, Piazza Navona

1656.g. papa Inocent X. zapošljava Cortonu za oslikavanje galerije ► prizori iz Enejinog života

VISOKO BAROKNI KLASICIZAM

1630-ih g. franc. slikar Poussin, rim. slikar Andrea Sacchi, kipar iz Bologne Alessandro Algardi i flamanac Francesco Duqesnnoy tvore tzv. visoko barokni klasicizam (→ podrazumijeva prihvaćanje novih ideja tvoraca visoko barokne umjetnosti ﴾Bernini, Borromini, Cortona ﴿ )

ANDREA SACCHI 1599 – 1661

kratko boravi u Bologni, od 1621 g. boravi i djeluje u Rimu 1627 – 29.g. radio pod Cortoninim vodstvom u Castel Fusano nakon toga se formira kao samostalan slikar vještinu je dokazao u najpoznatijem djelu ↔

► VIZIJA SV. ROMUALDA, Rim, Vatikanska Pinakoteka, 1631. svetac pod krošnjom stabla prepričava svoj san o stepenicama koje vode u raj, a na njima su pokojni

članovi reda (benediktinci) na stepenicama su se pokojni članovi penjali u raj odjeveni u bijelo ►od tada benediktinci nose bijeli

habit

► bitan pomak u odnosu na prikaz SV. GRGUR I ČUDO (1625 – 27, Vatikan, Pinakoteka)

21

masivne barok. figure je reducirao, a posebno se očituje postepeno udaljavanje figura od plana i pozadine, smještaju se uz rub, bliže promatraču

► 1641 – 49. ciklus prikaza o SV. IVANU KRSTITELJU (8 slikanih platna) izrađen za crkvu San Giovanni in Fonte proučavajući Rafaela njegova djela odišu klasičnom jednostavnošću

► PALAZZO BARBERINI, Rim slikarstvo A.Sacchija i P.Cortone kardinal Antonio Barberini je bio Sacchijev patron, pa mu je povjerio oslikavanje 1 sobe u palači ►

BOŽANSKA MUDROST (→ prizor iz apokrifnog teksta Salomonove mudrosti) freske 1629 – 33.g. prikazana Mudrost na prijestolju, okružena s 11 ženskih personifikacija koje simboliziraju njezine

kvalitete koristi nužan broj figura javlja se problem prikazivanja historijsko mitoloških & alegorij. tema, pitanje je li potreban veliki

broj figura Sacchi je inzistirao na manjim skupinama figura, jednostavnosti i jedinstvu

► 1640-ih u Rimu se stvara skupina slikara zahvaljujući A. SAcchiju, koja teži visoko baroknom klasicizmu

ALESSANDRO ALGARDI 1598 – 1654

iz Bologne, jedini kipar nakon Berninija koji je u razdoblju 1635 – 54.g. primao veliki broj narudžbi dolazi u Rim, gdje se školovao na Akademiji Carraccijevih 1624.g. dolazi u Rim nakon kraćeg boravka u Mantovi na preporuku vojvode od Mantove kardinal Lodovico Ludovisi uzima ga pod zaštitu Algardi se druži s Bolonjcima, posebno s Domenichinom, preko kojeg je dobio ozbiljnije narudžbe

► kipovi SV. MARIJE MAGDALENE & IVANA EV., za kapelu Bandini u San Silvestro al Quirinale, Rim, 1628.g. utjecaj klasičnog realizma → Akademija Carracci i bavljenje restauracijom ant. kipova

► Algardi izrađuje i biste → „realistički klasicizam“

kardinal Giovanni Garzia Millini kardinal Laudivio Zacchio, 1626 Camillo Pamphili, 1644

► GROBNICA PAPE LEA XI., Rim, Sv. Petar, 1634 – 44. radi grobnicu u vrijeme dok je Bernini radio na grobnici Urbana 8. predstavlja prvu papinsku grobnicu koja je izrađena po uzoru na grobnicu Urbana 8 → piramidalni

razmještaj 3 figura papa sjedi na sarkofagu, sa strana 2 alegorije (Hrabrost & Mirnoća) od bijelog mramora, Algardi izbjegava upotrebu raznobojnog mramora površina obrađena kao hladna i neutralizirajuća, posebno glave alegorija primjer visoko baroknog klasicizma

►reljef „SUSRET PAPE LEA I. I ATILE“, 1646 – 53., Rim, Sv. Petar najveći Algardijev zahvat → prikaz povijesnog događaja iz 452 g., koji se koristio kao simbol

čudesnog spasenja Crkve

22

iluzionistički reljef → prototip → gradacija figura i iluzija dubine(ovakvi reljefi izrađivani i u renesansi → Donatello) u donjem dijelu figure su gotovo 3D oblikovane, dok su u gornjem dijelu izrađene kao plitak reljef,

pa se stvara iluzija prostora

► ODRUBLJIVANJE GLAVE SV. PAVLU, Bologna, San Paolo 1638 – 43.g. samostojeća skulptorska grupa sv. Pavao u klečećem položaju i izvršitelj smaknuća u trenutku zamaha grupa je smještena iza gl. oltara u polukružnom prostoru omeđenom stupovima

FRANCESCO DUQUESNOY 1597 – 1643

- rođen u Bruxellesu, sin flaman. slikara Jeromea Duquesnoya- 1618.g. dolazi u Rim i ostaje do smrti- u njegovoj skulpturi se osjeća utjecaj sjevernjačke umjetnosti- 1627 – 28.g. Bernini ga zapošljava na skulptor. dekoraciji baldahina sv. Petra- 1628.g. narudžba za monumentalnu statuu sv. Andrije pod kupolom sv. Petra- 1628.g. najvažnije djelo – kip sv. Suzane za kor Sta Maria di Loreto

► SV. SUZANA, Rim, Sta Maria di Loreto, 1629 – 33. izvorno je držala i mučeničku palmu glava i lice usmjereni prema vjernicima, a ruke u suprotnom smjeru oblikovanje draperije → vrlo klasicizirajuće → antički kipovi kontrapost, umjerena jednostavnost → prepoznatljiva i u Berninijevoj sv. Bibijani nabori draperije slijede linije prirodnog pada prikazuje sveticu u trenutku odmora, nema efekta svjetla ni igre svjetla i sjene skulptura je srodna antičkoj ali ima sva obilježja baroknog klasicizma 17.st. liričnost izraza

► SV. ANDRIJA, Rim, sv. Petar, 1629 – 40. spoj tipa herojskog Jupitera i kršć. Sveca tijelo i draperija izrađeni u klasičnom duhu, kontrapost raširenih ruku, glava uzdignuta prema nebu oslanja se na krakove tzv. Andrijinog križa utjecaj Berninijevog sv. Longina – kontrapost, raširene ruke, pogled prema nebu, bogata draperija

► GROBNICA ANDRIENA VIRBURCHA, 1629 &GROBNICA FERDINANDA VAN DER EYNDE, 1633 – 40. Rim, Sta Maria dell' Anima

izradio karakteristične pute na grobnicama oblikovani poput živog djeteta – specifične dječje grimase i stidljivi pokreti

☼ Duquesnoy je izrađivao u svojoj radionici serije malih figura u bronci i bjelokosti i zapravo je od toga živio

► PUTTO, bronca, 1630., London, V&A Mus.

► reljef s putima koji pjevaju – Bornanijev oltar, SS. Apostoli, Napulj, 1640 – 42.

ARHITEKTURA VISOKOG BAROKA

23

CARLO RAINALDI, 1611 – 91.

zaslužan za neka najvažnija arhitekt. ostvarenja u Rimu njegova samostalna karijera započinje od 1655.g. nakon što umire njegov otac Girolamo Rainaldi → 1570.g. učenik Domenica Fontane sjevernotal. arh. izvršila utjecaj na njega za vrijeme boravka u Bologni, Parmi, Piacenzi i Modeni 1602.g. imenovan službenim gradskim arhitektom Rima 1644.g. papa Inocent X imenuje ga svojim osobnim arhitektom (projekt palače Pamphili na Piazza

Navona) od 1635.g. Carlo R. preuzima ulogu gradskog arhitekta u čijim projektima će se osjećati utjecaj

sjevernotal. arh. tijekom 1660-ih i 1670-ih g. ostvaruje 3 najznačajnija projekta :1. STA MARIA IN CAMPITELLI, 2. fasada SAN ANDREA DELLA VALLE, 3. crkva na Piazza del

Popolo

► STA MARIA IN CAMPITELLI, Rim, 1663 – 67. papa Aleksandar 7 odlučio izgraditi novu crkvu na mjestu stare longitudinalna lađa sa svetištem u produžetku, koje je presvođeno kupolom lađa se rastvara bočnim kapelama prividni tlocrt grč. križa, jedinstven plan u barok. rim. arh. dojam kazališne scene u unutrašnjosti → lađa → svetište → kupola → stupovi karakteristična za sjevernotal. arhitekturu PROČELJE : 2-etažna fasada na kojoj dominiraju 2 edikule postavljene u središnjoj osi pročelja → tzv.

EDIKULNA FASADA (→ utjecaj sjevernotal. arh.) pročelje obogaćuje na rim. način izmjene i gradacije arhitekton. elemenata (pilastar, polustup, stup) ,

završava trokutastim zabatom

► SAN ANDREA DELLA VALLE, 1624 – 29. gradnju pročelja započeo Maderno, zamjenjuje ga C: Rainaldi 2-etažno vidljiv utjecaj Carla Fontane koji je 1661 – 62. pomagao Rainaldiju tip EDIKULE – FASADE – naglašava masivnost pročelja i vertikalnost

► STA MARIA DI MONTE SANTO – ovalna kupola

► STA MARIA DE' MIRACOLI, na Piazza del Popolo, Rim,

crkve su trebale biti identične s velikim kupolama Sta Maria del Monte je smještena na užoj čestici → stoga je upotrijebio ovalni oblik i ovalnu kupolu 1662.g. započela je gradnja Sta Maria di Monte Santo, 1673.g. gradnja je prekinuta i ponovno

nastavljena prema projektu G. Berninija i C. Fontane, koji je dovršio crkvu 1675.g. obje crkve imaju klasično oblikovani portik na pročelju → utjecaj C. Fontane, koji je sudjelovao u

realizaciji Berninijeva trga sv. Petra

☺ na Rainaldija djeluju arhitekti :

Martino Conghi mlađi (pročelje SS. Vicenzo & Anastasio, Piazza di Trevi, u gradnji San Carlo al Corso)Vincenzo della Greca (pročelje SS. Domenico & Sisto)Antonio del Grande (galerije u Palazzo Colonna i dio Palazzo Doria – Pamphili)Giovanni Antonio de' Rossi (kapela Lancelotti u sv. Ivanu Lateranskom, Sta Maria in Campo Marzo,1682-85, kapela u Palazzo Monte di Pieta, Palazzo D'Aste – Bonaparte )

24

BALDASSARE LONGHENA 1598 – 1682

jedini venecijan. arhitekt koji u okviru visoko barok. arh. dostiže razinu najvećih Rimljana – Berninija & Borrominija

učenik VICENZA SCAMOZZIJA ( → Palladijev učenik)

► STA MARIA DELLA SALUTE, Venecija, 1631 – 87.

zavjetna crkva – 1630.g. Venecijom harala kuga kapitalno djelo kojim će se baviti cijeli život nalazi se na glavnom pomorskom ulazu u Canal Grande tlocrt → pravilan 8-gon s deambulatorijem ( utjecaj kasne antike, → Sta Constantza u Rimu &

bizant. građevine u Ravenni) u elevaciji vidljiv utjecaj sjevernotal. arh. (Bramante) stupovi su pripijeni uz pilone i nose kupolu, nad klasično oblikovanim kapitelima postavio kipove

PROROKA u unutrašnjosti koristi sivi kamen za strukturalne dijelove, a bijeli za zidove → ovakav kolorist. efekt

potječe od tradicije Palladijeve arh. unutrašnjost sadrži još neke Palladijeve elemente → stupovi postavljeni na vrlo visoke postamente,

specifično oblikovani prozori koji imaju poprečne rešetke (na kupoli) → taj element potječe iz arh. rim. termi

izvana je sačuvao oblik 8-gona s blago izbočenim pravokutnim nišama SVETIŠTE djeluje kao zasebna cjelina i veže se za 1 stranicu 8-gona presvođeno je kupolom i sa strana prošireno apsidalnim završecima raščlanjeno je pilastrima i 2-dijelnim prozorima crkva se sastoji od 3 dijela : OKTOGONA, SVETIŠTA i KORA (pravokutan) iz svetišta se prelazi u kor preko trijumf. luka kupola nad svetištem počiva na kružnom tamburu, sa strana je flankirana s 2 tornja ( venecijansko –

bizant. tradicija) KUPOLA nad 8-gonom počiva na 8-gonalnom tamburu kojeg podržavaju potpornjaci s volutama obje kupole imaju lanternu PROČELJE : glavni ulaz u obliku slavoluka → 2 stupa podržavaju lučni otvor, iznad je trokutasti

zabat motiv trokutastog zabata ponavlja se na prozorima kupola glavno pročelje → 4 stupa na visokim postamentima nose arhitrav, između stupova su 2-dijelne niše

► nova katedrala u CHIOGGII, 1624 – 47.

► STA MARIA DEGLI SCALZI, Venecija, 1656. 1-brodna s prostranim centralnim kapelama

► fasada male crkve CHIESA DELL' OSPEDALETTO, blizu SS. Zanipolo, 1670 – 78 bogata skulptorska dekoracija

► PALAZZO PESARO(1652-59) & PALAZZO REZZONICO (1710) Longhena primjenjuje ideale tipičnog venecijan. visokog baroka napušta gotovo čiste klasične elemente formula barok. palače → rustična obrada prizemlja i upotreba stupova u gornjim zonama palazzo Pesaro → rustično prizemlje, 2 kata raščlanjena stupovima (izmjena 2 stupa + 1 stup)

► samostan SAN GIORGIO MAGGIORE , Venecija, 1643 – 45.

25

stubište u benediktin. samostanu iz 15.st. 2 paralelna stubišta se spuštaju niz zidove prema zajedničkoj točci

► projektant oltara :

1. San Martin, Venecija → oltar sa središnjom nišom, flankiran pilastrima, iznad tabernakul2. katedrala, Venecija → oltar bl. Lorenza Giustinianija, model za sve oltare → sastoji se od stipesa,

bočnih pilastara, sa skulpturama svetaca, iznad figure anđela nose raku na kojoj stoji bl. Lorenzo Goustiniani (1646 – 48)

3. hvarska katedrala4. crkva sv. Stjepana5. sv. Franjo, Zadar

SKULPTURA VISOKOG BAROKA

RIM – prva generacija

potpuno širenje visoko barok. skulpture počinje širenjem Berninijeve radionice već je na svojim ranijim projektima poput baldahina sv. Petra u rimu, trebao pomoć majstora, pa je

1624.g. formirana manja radionica koja 1640.g. prerasta u vodeću radionicu visoko barokne skulpture

skupinu I. generacije kipara uz Berninija i C.Madernu čine :LUIGI BERNINI (brat), STEFANO SPERANZA, DUQUESNOY, GIULIANO FINELLI, ANDREA BOLGI i GIACOMO ANTONIO FANCELLI najviše su se istakli G. Finelli & A. Bolgi, dok su ostali bili podložni Berniniju

G. FINELLI 1601 – 57

rođen u Carrari, prije dolaska u Rim boravi u Napulju, 1622.g. dolazi u Rim i pristupa Berninijevoj radionici

dolaskom A. Bolgija u B. radionicu, Finellijeva karijera se gasi. zbog toga odlazi u Napulj gdje mu je konkurencija arhitekt i kipar Cosimo Fanzago

A. BOLGI 1605 – 56.

* rođen u Carrari, dolazi iz Napulja u Rim, neko vrijeme radio kod Pietra Tacca u Firenci* Bernini ga izabire za izradu kipova na pilonima crkve sv. Petra

→ kip SV. HELENE, sv. Petar, Rim, 1628 – 38 Bolgi je bio 1 od najbližih Berninijevih pomoćnika pa imitira Berninijeva djela kip sv. Helene je toliko srodan kipu grofice Matilde, Bernini, 1633 – 37., da se i taj pripisivao

Berniniju 1653.g. Bolgi se vraća u Napulj

FRANCESCO BARATTA 1590 – 1666 izradio reljef nad oltarom u kapeli Raimondi, S. Pietro in Montorio 1 od golemih kipova s fontane 4 rijeka na Piazza Navona

NICCOLO MENGHINI 1610 – 65 obnavlja klasičnu skulpturu u Palazzo Barberini kip sv. Martina, gl. oltar SS. Martina e Luca

26

II. generacija

umjetnici iz ¾ 17.st. (1650 – 75) ERCOLE FERRATA, ANTONIO RAGGI, DOMENICO GUIDI ( iz Carrare, reljef Oplakivanje

Krista, 1667 – 76., Rim, Capella Monte di Pieta), MELCHIORE CAFFA

M. CAFFA 1635 – 67

učitelj mu je bio E. Ferrata, rođen na Malti bio je najtalentiraniji skulptor i nitko se nije poput njega približio uzvišenom stilu Berninijeve kasne

faze

♦ EKSTAZA SV. KATARINE, Rim, sv. Katarina Sijenska u Monte Magnapoli, završena 1667 prikaz mističnog uznesenja, anđeli je na oblaku uzdižu prema nebu preradio B. koncepciju sv. Tereze skulptorska grupa vezana za pozadinu zida

♦ SV. TOMA IZ VILLANOVE DIJELI MILOSTINJU, 1661., La Valletta, Muzej slobodno stojeća skulptura smještena u niši♦ reljef Sv. Eustace u lavljoj špilji, Sta Agnesa, Piazza Navona♦ ležeći lik sv. Rose, ___________, S. Domingo

E. FERRATA 1610 – 86

rođen blizu Coma, najstariji pripadnik B. radionice 1653.g. Bernini ga zapošljava na izradi kipa kardinala na grobnici kardinala Pimentele, Rim, Sta

Maria sopra Minerva najznačajnija djela se nalaze u crkvi Sta Agnese, Piazza Navona

♪ SV. AGNEZA NA LOMAČI, Sta Agnese, P. Navona, 1660. slobodno stojeći kip, sličnost s Duquesnoyevom sv. Suzanom pogled prema nebu, raširene ruke, u dnu vatra čiji se plamenovi suprotstavljaju draperiji prikazuje trenutak kad svetica ignorira bol koju joj zadaje vatra

♫ KAMENOVANJE SV. EMERENCIJANE, Rim, Sta Agnese, 1660 reljefni prikaz 3-dijelna kompozicija, napadači, lik svetice i uplašeni narod

► A. RAGGI 1624- 86 rođen u Comu, dolazi u Rim i pridružuje se Algardijevom studiju možemo ga nazvati Berninijem II. generacije 1647.g. dolazi u B. radionicu i radi na ukrašavanju pilastara sv. Petra

♥ reljef SMRT SV. CECILIJE, Rim, sv. Agneza, 1660 – 67 54♣ KRŠTENJE KRISTOVO, oltar, S. Giovanni dei Fiorentini, 1665.

♂ štuko dekoracija u lađi i transeptu crkve IL GESU, 1669 – 83

☼ reljef i kipovi u Capella Ginetti, San Andrea della Valle, 1671 – 75☻ dekoracija visokog oltara Sta Maria degli Miracoli

◄ reljef sv. Cecilije → prvotno je povjeren Giuseppeu Peroniju

27

reljef prikazuje 2 suprotstavljene skupine prikazan je papa Urban koji je bio prisutan kad mučena svetica umire među vjernicima

◄ štuko dekoracija crkve Il Gesu interpretacija kasne Berninijeve faze sadrži dekorativne elemente i motive, figuralne prikaze alegorija i anđela na okvirima prozora gl.

broda i transepta

SLIKARSTVO VISOKOG BAROKA

na početku visokog baroka u RIMU nastaju 2 značajne freske : LANFRANCO → kupola San Andrea della Valle CORTONA → Gran Salone, Palazzo Barberini ova 2 ostvarenja su trebala usmjeriti umjetnike glavnu ulogu u rim. slikarskim krugovima preuzima ANDREA SACCHI

Andrea Camassei, Francesco Cozza, utjecaj Domenichina, Sassoferrato, Giovanni Domenico Cerrini, G.F. Romanelli, Giacinto Gimignani, utjecaj Cortone, Paolo Gismondi

→ prikazivanje pejzaža i začetak kvazi romantičarskog pokreta

PIER FRANCESCO MOLA 1612 – 66 dosta vremena provodi u Veneciji, vraća se 1647.g. u Rim u njegovim djelima prikaz pejzaža ima gl. ulogu u kompoziciji u Palazzo del Quirinale izradio fresku s prikazom sv. Josipa, 1675.g.

PIETRO TESTA 1611 – 50 rođen u Lucci, 1630.g. dolazi u Rim, Radio uz Domenichina i Cortonu Alegorija raz__ oga, 1640 – 50

SALVATOR ROSA 1615 – 73 rođen u Napulju, pisac novela & satira, u sukobu s Berninijem njegova kuća postaje Accademia dei Percossi, vraća se u Rim 1649.g. i ostaje do smrti smatrali su ga slikarem pejzaža, marina i bitaka, pejzaže karakterizira tamno i olujno nebo, prikazi

osamljenih litica i klisura

Iskušenje sv. Antuna, 1645 – 49, Firenca, Palazzo Pitti Pejzaž s prikazom pronalaska Mojsija u rijeci, 1650

KASNI BAROK & ROKOKO 1675 – 1750

u posljednjim desetljećima 17.st. i ½ 18.st. položaj Rima kao izvorišta barokne umj. pomalo se mijenja

umjetnici dolaze u Rim proučavati ant. umjetnost uspon franc. umj. pod kraljem Lujom 14. Pariz je postao možda čak i dinamičnije umjetn. središte

od Rima rimski kasni barok će obilježiti veliki projekti za vrijeme pontifikata papa → Klementa 11 Albanija

(1700 – 21), Benedikta 13 Orsinija (1724 – 30), Klementa 12 Orsinija (1730 – 40), Benedikta 14 (1740 – 58)

papa Inocent 11 (1676 – 89) zabranio je iznošenje ant. statua i djela ant. umj. zbog velikog interesa za ant. umj.

28

papa Klement 11 uvodi muzeološki program za papa Benedikta 14 & Klementa 12 nastaje I javni muzej ant. spomenika – Museo Capitolino

ARHITEKTURA :

2 tradicije :1. rim. genija 17.st. – Bernini, Borromini2. starija tradicija 16.st. interes za klas. ant. Arhitekturu

1. vješto barataju izvorima bez dodavanja originalnih ideja→ CARLO FONTANA, FERNANDO FUGA, LUIGI VANVITELLI2. koriste postojeće elemente u vlastitom originalnom smislu→ FILIPPO JUVARA3. slijede novu liniju i dolaze do iznenađujućih rezultata→ FILIPPO RAGUZZINI, GABRIELE VALVASSORI, BERNARDO SANFELICE i BERNARDO VITTONE

KASNOBAROKNI KLASICIZAM

CARLO FONTANA 1638 – 1714

rođen u Comu, do 1655.g. dolazi u Rim, započeo karijeru kao važni suradnik Cortone, Rainaldija i Berninija

na njega najviše utječe Bernini jer je s njim radio preko 10 god. na većini njegovih najvećih ostvarenja

1655.g. nastaje njegovo prvo samostalno djelo SAN BIAGGIO IN CAMPITELLI► 1682 – 83.g. nastaje njegov najuspješniji projekt → FASADA S. MARCELLO AL CORSO – predstavlja ključ za razumijevanje kasno barok. klasicizma bez obzira na upotrebu barok. linija i iluzionist. niša u gornjem dijelu fasade, koristi elemente niša odvojenih polustupovima ističe se statičnost fasade bez obzira na stupove i polustupove koji pridonose dinamici pročelja lakoća, mirnoća, preciznost → odlike kasno barok. arh.

► JEZUITSKA CRKVA I KOLEGIJ U LOYOLI, Španjolska studija najvećeg Fontaninog crkvenog kompleksa kružni tlocrt crkve s ophodnim hodnikom u visokom tamburu prepoznaju se rim. uzori (Sta Maria de' Miracoli)

► kapela Ginetti, San Andrea della Valle, 1671►kapela Cibo, Sta Maria del' Popolo, 1683 – 87► kapela Albani, San Sebastiano, 1705► dizajnirao nadgrobne spomenike Klementa 11 i Inocenta 12☻ izrađivao fontane, kipove, oltare☼ izradio je i nekoliko projekata urbanog uređenja koji su ostali nerealizirani

► projekt dovršenja Berninijeva trga pred sv. Petrom, tzv. Via Triumfalis (od mosta San Angelo prema sv. Petru)

29

ARH. 18.st. U RIMU

početak 18.st. u Rimu je obilježen nedostatkom monumentalnih arhitekton. projekata među Fontaninim učenicima nije bilo velikih potencijala a jedini tada značajniji arhitekt FILIPPO

JUVARA odlazi 1714.g. iz Rima i vraća se samo povremeno u razdoblju 1725 – 45 g. dolazi do velikih preokreta, kada brojni talentirani arhitekti djeluju novi vodeći arhitekti → RAGUZZINI , VALVASSORI, GALILEI, DE SANCTIS, SALVI, FUGA sva petorica su radila na Piazza S. Ignazio, fasadi Palazzo Doria – Pamphili, fasadi S. Giovanni in

Laterano, Španjolskim stubama, Fontani Trevi

* 2 najveća projekta rim. rokokoa → PIAZZA S. IGNAZIOŠPANJOLSKO STUBIŠTE

► FRANCESCO DE SANCTIS 1693 – 1731 Španjolsko stubište, 1723 – 26, → izradio projekt, ovalan način organizacije urbane sredine s

preglednim dugim perspektivnim pogledom nije bio čest u 17.st. i zrelobarok. arh. Uzor iz 16.st. (doba pape Siksta V.)

► FILIPPO RAGUZZINI 1680 – 1771 Piazza San Ignazio – 1727 – 27 projekt rađen u skladu s tzv. dvorište – trg ( piazza – cortille), kojeg su prakticirali arhitekti u 17.st. izražena elegancija linija zanimljivo je oblikovanje zaobljenih krila

► GABRIELE VALVASSORI 1683 – 1761 Palazzo Doria – Pamphili – 1730 – 35 2-etažna fasada, primjenjuje zakrivljene linije na balustradama, balkonima i ostalim dijelovima

fasade

► NICOLA SALVI 1697 – 1751 Fontana Trevi → 1732 – 62 Počiva na klasičnim oblicima i atrukturama Upotrebljava klasični trijumf. luk koji zajedno s alegorij. i mitološkim figurama čini pročelje palače i

predprostor palače Elementi rokokoa na fontani su podređeni klas. kasno barok. dizajnu u središtu Neptun na školjci

58

FERDINANDO FUGA 1669 – 1782*Palazzo della Consulta, 1732 – 37.* elegantna reinterpretacija Michelangelova manirizma* 2-etažna, raščlanjena pilastrima i prozorima

ALESSANDRO GALILEI fasada San Giovanni in Laterano papa Klement 12 raspisao natječaj za projekt novog pročelja sudjelovalo je oko 23 arhitekata, projekt je dobio Galilei, koji se poziva na klasična arhitekton.

rješenja očit je utjecaj Madernovog oblikovanja pročelja pročelje → 2 para stupova nose trokutasti zabat

30

Galilei je neko vrijeme boravio u Engleskoj (1714 – 1719), pa se njegova sklonost klasičnim motivima interpretira kao utjecaj paladijanizma, ali prije se radi o utjecaju ranobaroknog klasicizma

VENECIJA

GIORGIO MASSARI ► Chiesa dei Gesuati, 1726 – 43 snažno pročelje, poput klasičnih hramova → utjecaj Palladijeva portika s crkve San Giorgio

Maggiore, a unutrašnjost od Palladijevog Il Redentore

VICENZA

18.st. obilježeno je oživljavanjem Palladijeve arhitekture

► Villa Pisani, Stra, 1735 – 56 izgradio FRANCESCO MARIA PRETI utjecaj venecijan. palača, karakteristična po grupiranju prozora na pročelju TIEPOLO oslikao veliku dvoranu vile → „SLAVA OBITELJI PISANI“

NAPULJ

1713.g. španjol. kralj Filip V. gubi vlast nad južnom Italijom, ali je 1734.g. njegov sin okrunjen za kralja Karla III., koji vlada do 1759.g.

za to vrijeme Napulj i Sicilija doživljavaju procvat u umj. 2 pravca arhitekture :1. grupa umjetnika koja se veže uz pojam „barocchetto“ → glavni predstavnici su učenici slikara

Francesca Solimene → FERDINANDO SANFELICE2. druga grupa je pod utjecajem kasnobaroknog klasicizma FUGA & LUIGI VANVITELLI

FERDINANDO SANFELICE 1675 – 1750

► Palazzo Serra Cassano, 1725 – 26. monumentalno stubište → njegova specijalnost srodnost s austrij. barokom i rokokoom

LUIGI VANVITELLI 1700 – 1773 rođen u Napulju njegovi prvi projekti su vezani za papine narudžbe ( papa Klement 12) → u Anconi gradi lazaret 5-

gonalnog oblika, zatim Arco Clementino, Chiesa dell' Annunziata u Napulju na poziv Karla 3. odlazi u Napulj

► projekt Kraljevske rezidencije u Caserti projekt je uključivao i oblikovanje strogo geometrij. površina vrtova po uzoru na Versailles palača → pravokutan blok s 4 unutrašnja dvorišta fasada → u obliku hrama; 4 stupa nose trokutasti zabat u vestibulu – prostrano ceremonijalno stubište

ARH. U PIEMONTU

1563.g. Torino postaje središte vojvodstva Piemont, pod Emanuelom Filibertom njegov nasljednik Carlo Emanuele I. je zaslužan za projekt širenja i obnove grada

31

Torino je nastao na antičkom rim. castrumu, obnavlja se u barok. oblicima

GUARINO GUARINI 1624 – 83 rođen u Modeni, 1639.g. odlazi u Rim gdje boravi u vrijeme kada nastaju najveća Borrominijeva

ostvarenja (Oratorij sv. Filipa Nerija i San Carlino) vraća se u Modenu i počinje se baviti arhitekturom – crkva San Vicenzo, nije našao podršku u radu

pa odlazi 1655.g. u Messinu

► u Messini izradio projekt za crkvu somascianskog reda, 1666.g., ali nije realizirana ( 6-gonalan tlocrt s ophodnim hodnikom) na pandantivima se diže 6-gonalna pseudo kupola postavio tambur i kupolu u istu strukturalnu zonu, na način da se ta 2 elementa prožimaju s unutrašnje str. prozora se spuštaju rebra u obliku parabole, koje tvore pseudo galeriju

► fasada crkve SS. Annunziata, Messina (stradala)

1662.g. vraća se u Modenu i uskoro odlazi u Pariz

60► teatinska crkva Sainte Anne la Royale, Pariz, započ. 1662.g.(teatinci → crkveni red osnovan u 16.st., naziv po latin. nazivu grada Chieti) uništena, tlocrt → grč. križ, valovito pročelje poput San Carlo na pandantivima se diže patuljasta kupola

→ prije odlaska u Torino boravio je u Španjolskoj i Portugalu► Sta Maria della Divina Providenza, Lisabon, 1737 uništena longitudinalna, potječe od tradicionalne sjevernotal. koncepcije nizanja jedinica presvođenih

kupolom zidovi crkve su valoviti

▲ Carlo Emanuele II. Savojski poziva Guarinija 1666.g. u Torino, gdje gradi najznačajnija djela :

1. COLLEGIO DEI NOBILI, 1678.g., danas umjetn. galerija i akademija znanosti2. PALAZZO CARIGNANO, 1679., valovito pročelje s konveksno izbočenom ovalnom dvoranom u središtu3. CAPELLA DELLA SS. SINDONE4. crkva SAN LORENZO5. svetište LA CONSOLATA (najmanje zanimljivo)

► Capella della SS. Sindone (presvetog platan), 1667 – 90 ima veličinu crkve namijenjena relikviji Torinskog platna koja je bila u posjedu obitelji Savoya, od vremena Emanuela

Filiberta kapela se gradi na ist. dio katedrale, gradnja počinje 1655.g. po projektu Amadea di Castellamonte,

projekt preuzima Guarini 1667.g. ima CILINDRIČAN OBLIK raščlanjen golemim pilastrima u unutrašnjosti uvodi 3 vestibula u cilindričan prostor, na koji postavlja 3 pandantiva otvorena kružnim prozorima pandantive koristi kao prijelaz između kružnog prostora kapele i kružnog oblika kupole

32

Guarini se često poziva na Borrominija, pa je vidljiv utjecaj B. triangularne geometrije kupola – sastoji se od visokog tambura i stožaste kupole ( iznutra oblikovana poput vertikalne mreže

lukova) → nastaje piramidalna struktura od 6 heksagona

61► crkva San Lorenzo, 1668 – 87

OKTOGON, zidovi su zaobljeni prema unutrašnjem prostoru svaka str. je otvorena širokim lukom kojeg podržavaju stupovi iznad lukova se nalazi snažna trabeacija, iznad oktogonal. prostor nad dijagonalnim osima 8-gona Guarini postavlja pandantive koji tvore grč. križ, nad zonom

pandantiva se nalazi galerija prozora između kojih su postavljena po 2 rebra koja se križaju na produžetku 8-gonal. Prostora nalazi se CAPELLA MAGGIORE → ovalnog tlocrta, presvođena kupolom s rebrima heksagon. Oblika

→ izrada kupola predstavlja posebno mjesto u Guarinijevoj arhitekturi u svojem teoretskom djelu Architettura civile navodi da je svođenje osnovni dio arh. kod njega je prisutan španjol.-arapska arh. kupola džamije u Cordobi proučavao je posebno gotičku arh. koja ga je impresionirala iskušavanjem statičkih dosega i kvalitete

konstrukcijskih elemenata

FILIPPO JUVARA 1678 – 1736(Madrid)

rođen u Messini, 1714.g. dolazi u Torino kao zreo arhitekt postavlja novu koncepciju arh. njegova arh. ne odaje utjecaj Guarinijeve arh. 1703/4. – 14.g. boravi u Rimu i pridružuje se radionici C. Fontane, gdje je proučavao principe

kasnog baroka 1714.g. Vittorio Amadeo II. Savojski, kralj Sicilije, poziva ga u svoju službu Iste godine nalazi se u Torinu kao glavni kraljevski arhitekt 1719-20.g. u Portugalu gdje projektira palaču u Mafri za kralja Ivana V. 1735.g. odlazi u Madrid radi izgradnje kraljevske palače Filipa V. Najviše arhitekton. projekata izradio u Torinu; 5 crkvi + pročelje Sta Christina, 4 kraljevske

rezidencije, 4 gradske palače, 2 gradske četvrti Utjecaj barok. rim. arhitekture na crkve, dok je na palačama vidljiv utjecaj franc. arh. i Versaillesa

► PALAZZO MADAMA, Torino, 1718 – 21 kraljevska gradska palača, glavna fasada oblikovana prema pročelju dvorca Versailles koje gleda

prema vrtu dominira I. kat – piano nobile – koristi iste elemente → niše, pilastre, stupove i balustrade sa

skulpturama nad ravnim krovištem unutrašnjost palače je potpuno neovisna o Versaillesu i franc. izvorima, ima 1 od najvećih stubišta

koje po širini zauzima gotovo cijelu širinu fasade

62

►DVORAC STUPINIGI, 1729 – 33 lovački kraljevski dvorac, uzor franc. chateau i tal. zvjezdoliki plan, gdje se odgovarajuće arhitekton.

cjeline grupiraju uokolo centralne jezgre

► CHIESA DELLA CARMINE, 1732 – 35 ima prostranu lađu i po 3 kapele sa svake str. nad kapelama su visoko otvorene galerije, odakle dolazi glavni izvor svjetlosti

33

unutrašnjost raščlanjena visokim pilonima, time je izgubljena punina zidne mase radi se o elementima svojstvenima srednjovj. arh. skeletna konstrukcija zida → svojstveno got. arh. kapele nisu izgrađene kao samostalne građevne jedinice s izvorom svjetlosti, već imaju ovalne

otvore kroz koje dopire svjetlost iz galerija ideja upotrebe skrivenog svjetla potječe od Berninija (oltar sv. Tereze) ideja je potpuno prihvaćena na području Austrije (Fischer von Erlach)

► crkva VENARIA REALE, blizu Torina prvi Juvarin projekt centralnog tlocrta – grč. križ )1716)

► SUPERGA, blizu Torina, 1717 – 31 najveće barok. svetište na brdu, Juvarino remek djelo stražnji dio crkve je uklopljen u prostor pravokutnog samostana, dok prednji dio kružnog oblika

iskače iz linije zgrade na prednjem dijelu crkve nalazi se kvadratni portik koji ima 4 stupa s frontalne strane i po 2 na

bočnim kružnog tlocrta, stupovi podržavaju tambur s kupolom (raščlanjena rebrima i 6-gonalnim kasetama) na stražnjem dijelu se dižu 2 tornja ovakav tip crkve se gradi i iza sjevernih Alpi u tom razdoblju

► projekt TORINSKE KATEDRALE, 1729 najznačajniji Juvarin projekt centralne građevine (projekt nove torin. Katedrale) nije realiziran rješenje elevacije potječe iz Juvarine longitudinalne crkve Chiesa del Carmine iako je predvidio centralni tlocrt katerale, njezina unutrašnja konstrukcija ponavlja motive pilona koji

podržavaju goleme lukove u pizemlju i galeriji kupola nema tambura, što je utjecaj njemačkih graditelja koji nisu prihvatili tal. princip gradnje

kupole

63

BERNARDO VITONE 1702 – 70

rođen u Piemontu najznačajnija ostvarenja se nalaze po malim pijemontskim gradovima o njegovoj arh. izvan Piemonta zna se malo neko vrijeme je studirao u Rimu, 1732.g., 1733.g. vraća se u Torino u to vrijeme nastaju najznačajnija Juvarrina djela, što je utjecalo na Vittonea 1737.g. izdana Guarinijeva Archittetura civile, traže suradnju od Vittonea tako je Vittone posvetio veliku pažnju proučavanju geometrije Vittoneovi projekti su gotovo isključivo crkve skoro sve su centralnog tlocrta ili potječu iz centralnog plana imao je potpunu slobodu u projektiranju pošto je radio sa svećenstvom malih zajednica

► SVETIŠTE, Vallinott, 1738 – 39 malo svetište, izgrađena kao kapela za zemljoradnike, zaposlenike bogatog torinskog bankara već se prema vanjskom izgledu prepoznaje temeljno obilježje Vittoneova stila, koji objedinjuje

Guarinijev i Juvarrin stil → kapela u obliku pagode , utjecaj Guarinija, dok od Juvarre potječe razrada unutrašnjosti (klasičnost elemenata)

TLOCRT – 6-kut sa 6 segmentnih kapela

34

KUPOLA – Vittone je po prvi put izradio tzv. PROZIRNU ŠKOLJKU → sjecišta rebara nad hexagonalnim otvorom stvaraju 3 svoda, 1 iznad drugog + LANTERNA

koristi tzv. efekte skrivenog izvora svjetlosti → prozori na tamburu svodovi daju dojam nebeskog raja zbog jedinstvenosti, pa je oslikan hijerarhijom anđela

► STA CHIARA, Bra, 1742 vjerojatno najsavršeniji Vittoneov projekt → 4 jednaka segmenta kapele su postavljena uokolo

kružnog prostora građena od cigle, samo krajnji vrh od bijelog mramora 4 pilona u unutrašnjosti nose svod, TLOCRT 4-LISTA Vittone u centralni prostor uvodi galerije namijenjene redovnicama GALERIJE su otvorene visokim lukovima koji odgovaraju lukovima u prizemlju, koji otvaraju

kapele LJUSKASTA KUPOLA

► STA MARIA DI PIAZZA, Torino, 1751 – 54 normalno križište s 4 luka i pandantivima ali umjesto umetanja uobičajenog kružnog prostora kao

prijelaza između pandantiva i tambura, Vittone sažima pandantive i tambur u istu zonu pandantivi imaju duboki konkavni oblik → transformirao u potporne lukove (obnova srednjovj.

konstrukcijskog elementa) zahvaljujući takvim pandantivima mogao je organizirati stupove tambura u formu 8-gona

64 ► STA CROCE, Villanova di Mondovi, 1755* pandantive koristi kao potpornjake i na taj način je transformirao kvadratno križište u pandativni 8-gon

► Vittineova koncepcije kupole → PANDATIV , TAMBUR, REBRA S OTVOROM, LANTERNA

SLIKARSTVO 18. st.

povijest tal. slikarstva 18.st. se odnosi na VENECIJANSKO SLIKARSTVO prve promjene u slikarstvu u 17.st. događaju se u Veneciji 1660 – 80.g., a kulminiraju pojavom

Tiepola i njegove škole ( glavni predstavnici rokoko slikarstva) upotreba svjetlijih tonova, transparentnih boja koje doprinose jasnoći prikaza uvode i specifične oblike kompozicije → valovite ili cik-cak kompozicije, koje su ovisne o donjem

dijelu slike likovi su elegantni, izduženi, podsjećaju na manirist. oblike, tzv. figure serpentinate vrhunac razvoja rokoko slikarstva u Veneciji odvija se u razdoblju 1720 – 30, istovremeno se u Rimu

i Bologni javljaju veliki slikari koji nastavljaju tradiciju kasnobarok. Slikarstva

NAPULJ vrlo važno kulturno – umjetničko središte 17.st. mjesto gdje se javljaju ideje i smjernice za sljedeće fazeLUCA GIORDANO 1634 – 1705 iako njegov rad pripada 17.st. smatra se nositeljem nove epohe slikarstva radio u raznim dijelovima Italije (Rim, Firenca, Venecija, Bergamo) i bio je dvorski slikar u Madridu

1692 – 1702.g.

35

radio je izuzetnom brzinom, poznavao je slikarstvo Rubensa i Rembrandta, Ribere i Veronesea, Rafaela i Tiziana, nije ih nikada kopirao

osnovno obilježje njegovog slikarstva je da se nikada nije priklanjao jednoj tradiciji, već je iz svega uzimao ono najbolje

što god je naslikao zračilo je svjetlošću, poletom i životom njegova živahna interpretacija likova odgovara duhu 18.st. njegov utjecaj je proširen u Rimu & Veneciji

► JUDITIN TRIJUMF, 1704, Napulj, San Martino, Capella del Tesoro freska

65

FRANCESCO SOLIMENA 1657 – 1747 napuljski slikar koji je poč. 18.st. predvodio napuljsku školu smatra se sljedbenikom L. Giordana i njegove manire Solimenino slikarstvo obuhvaća neka obilježja kasnobarok. tradicije poput tamnijih, smeđih tonova

sjene likova, likovi su razrađeni u akademskoj maniri, klasično izučavanje poza istovremeno nailazimo i „lepršavo pljuštanje“ plana i pozadine, dok u kasnijoj fazi likovi postaju

elegantniji i izduženiji Solimena je vodio Akademiju i cijeli život djelovao u Napulju iz njegove škole izlaze FRANCESCO DE MURA, CORRADO GIQUINTO i GIUSEPPE BONITO izradio je fresku u San Paolo Maggiore u Napulju, 1690.g. Pad Šimuna Maga

SEBASTIANO CONCA Solimenin učenik studira u Rimu freska → Krunjenje sv. Cecilije, Rim, Sta Cecilia, 1725

FIRENCA

1640 – 47.g. → Cortona, Palazzo Pitti 1682 – 83.g. → L. Giordano, freske u kupoli kapele Corsini, Chiesa del Carmine, freske u biblioteci

Riccardiana, freske u drugoj galeriji Palazzo Riccardi (Palazzo Medici – Riccardi → alegorij. prikazi vladavine obitelji Medici, 1682.g., Pluton i Prozepina)

BOLOGNA

snažna tradicija Akademije braće Carracci, vladaju principi barokne klasike u 2/2 17.st. stvaraju se 2 različita usmjerenja;

→ 1 grupa pod vodstvom DONATA CRETIJA (1671 - 1749), koja je naginjala prema rokoko principima

→ drugu grupu predvodi GIUSEPPE MARIA CRESPI (1665 - 1747), zvan Lo Spagnuolo jedini pravi genijalac kasne bolonjske škole, bazirao se na slikarstvo L. Carraccija i Guercina primjenjivao je svoje vizije na religij. teme, suvremenim genre scenama, portretima prikaze je ispunjao dubokim osjećajem iskrenosti 1700.g. Crespi otvara školu u kojoj se ističu njegovi učenici sin LUIGI CRESPI, ANTONIO

GIONIMA

36

Crespi je utjecao na neke venecijan. slikare; Piazzettu & Benkovića

66VENECIJA

u 18.st. postaje ekonomsko i političko središte, u kojemu se susreću sva europ. strujanja poč. 18.st. Venecija uspijeva nadvladati Rim, Napulj, Bolognu i Genovu venecijan. umj. je postala internacionalnom, zahvaljujući i venec. umjetnicima koji su bili štićenici

bogatih venec. plemića pozivali su ih i strani plemići na svoje dvorove ( Engleska, Španjolska, Njemačka, Rusija)

SEBASTIANO RICCI 1659 – 1734

počinje nova epoha venec. slikarstva rođen u Veneciji, učenik Sebastijana Manzzonija odlazi u Bolognu, Parmu i Rim gdje se izgrađuje kao umjetnik na kasnobarok. principima 1700.g. vraća se u Veneciju, tamo djeluje 12 god., u prekidu s putovanjima → Beč, 1701 – 03,

Bergamo,1704, Firenca, 1706 – 07

u Palazzo Ma ___celli u Firenci izradio freske → Heraklo i Kentaur stvara se nova svjetleća i sjajna umj. u 18.st., Riccijeva umj. se bazira na ponovnom otkrivanju

Veronesea i studijima L. Giordana

► BOGORODICA NA PRIJESTOLJU S 9 SVETACA, Venecija, San Giorgio Maggiore, 1708 tipični nervozni nanosi boje i potezi kistom

► 1712 – 16 boravi u LONDONU, 1716 u PARIZU

→ po povratku u Veneciju započinje 3 fazu svojeg stila → svjetlucavi kolorit, svijetli nervozni potezi kistom, inspiracija trenutkom

67

GIOVANNI BATTISTA PIAZZETTA 1683 – 1754

suvremenik Riccija, izuzetno talentiran slikar ne putuje previše za razliku od Riccija koji je virtuozan i impresioniran trenutkom, Piazzetta se posvećuje dubokom

ekspresionizmu prisutnost efekta chiaro-scuro, kojim postiže plastičnost boravio u Bologni, školovao se kod G.M. Crespija po povratku u Veneciju više nikada nije napustio rodni grad

► MUČENIČKA SMRT SV. IVANA, Venecija, St. S______, 1717.g.

► BOGORODIČINO UKAZANJE SV. F. NERIJU, Venecija, Sta Maria della Fava, 1725 – 27

► SLAVA SV. DOMINIKA, Zanipolo, Venecija (strop crkve)

Piazzetta je podučavao veliki broj učenika u vlastitoj kući, pa je 1750.g. osnovao privatnu akademiju

37

FEDERIKO BENKOVIĆ 1677 – 1756

jedan od rijetkih Piazzettinih učenika koji je uspostavio samostalnu karijeru školovao se u Bologni kod Carla Cignanija, za vrijeme venecijan. perioda bio je odan Piazzettinom

chiaro-schuru stvorio je prepoznatljiv dramatičnu, snažnu, neobičnu maniru impresionirao je mladog Tiepola

► MADONNA DEL CARMINE, 1710

68GIAMBATTISTA TIEPOLO 1696 – 1770

rođen u Veneciji, zainteresiran za Piazzettin „tenebroso“ i Benkovićevu dramatičnost MADONNA DEL CARMELO, 1721, Milano, Brera, → prvi monumentalni rad prve freske → SV. TEREZA U SLAVI, Venecija, Chiesa degli Scalzi, 1725

1726.g. Tiepolo počinje svoj prvi važni fresko ciklus izvan Venecije → katedrala & nadbiskupski kompleks u Udinama

Nakon Udina radi u Milanu – 1730 – 40, Palazzo Archinto , (strop) i Casati-Dugna 1732 – 33.g. freske u kapeli Colleoni, Bergamo 1737 – 39.g. svod, SV. DOMINIK USPOSTAVLJA KRUNICU, Venecija, Chiesa dei Gesuati Freske : SCUOLA DEI CARMINA (1740 - 47)

MADONNA DEL LORETO, svod, Chiesa degli Scalzi, 1743 – 44

od 1750.g. počinje novo veliko razdoblje u Tiepolinom slikarstvu oslikavanje carske dvorane {Kaisersaal} i velikog stubišta kraljevskog dvorca u Würzburgu, 1750 –

53, → povijest biskupije i alegorij. prikazi Chiesa della Pieta, 1754 – 55, strop→ TRIJUMF VJERE, Venecija Chiesa della Purita, Udine, 1759, UZNESENJE

u tom razdoblju je oslikao čitav niz palača i vila u Veneciju i na širem području Veneta

► VILLA VALMARANA, blizu Vicenze, 1757► PALAZZO CANOSA, Verona, 1761, Trijumf Herkula► PALAZZO REZZONICO, Venecija► VILLA PISANI, Stra, 1761-62, Apoteoza obitelji Pisani►Madrid, prijestolna dvorana palače kralja Karla III. → Apoteoza Španjolske

→ Villa Valmarana, Vicenza, 1757 ciklus fresaka raspoređen na 5 prostorija – ilustracije scena iz djela Homera, Vergilija, Ariosta i

Tassa duž zidova hodnika → prikaz ŽRTVOVANJE IFIGENIJE, iluzija arh. s jon. stupovima, veliki

svećenik se sprema na žrtvovanje i podiže nož, ali ga zaustavlja božica Dijana koja silazi na oblaku s ________

→ Palazzo Labia – Tiepolo koristi slične iluzionist. efekte prikaz Antonija i Kleopatre – naslikani kako silaze niz stubište prema stvarnom prostoru palače

vrlo žive boje → crvena, zelena, plava njegov uspjeh odnosi se na upotrebu svijetlih paleta boja u ranim fazama Tiepolo je koristio chiaro-scuro na tamnim pozadinama

38

promjene boja se primjećuju na freskama u Udinama, 1726 – 27, kada svjetlo dominira cijelim prikazom 69

npr. kod Carravagia i Rembrandta (majstora svjetla) svjetlo ima simboličku funkciju, dok Tiepolo koristi dnevno svjetlo koje stvara prozračnost i bogat raspon tonova

Tiepolo u svojim freskama koristi brze i snažne namaze boje, koji ostavljaju dojam slika

CANALETTO 1697 – 1768

Antonio Canale – pravo ime, radio kao scenograf u kazalištu 1719.g. kratko boravi u Rimu, a pri povratku surađuje s Lucom Carlevanijsom iz Udina (1663 –

1730), čiji spektar motiva Piazza San Marco, Canal Grande, gomile ljudi, gondole, zanimanje za naraciju → sve će to utjecati na Canaletta

► POGLED NA STA MARIA DELLA SALUTE njegove vedute odišu prozračnom, svijetlom i toplom atmosferom

Canaletto je postao štićenik engl. konzula Smitha u Veneciji, preko kojeg će doći u bliski kontakt s Engleskom i tamošnjom umj.

► PIAZZA SAN MARCO, 1760, London, Nat. Gall.

→ učenici : GIUSEPPE MORETTI i nećak BERNARDO BELLOTTO→ slijedi ga i FRANCESCO GUARDI

70

ENGLESKA 17.st.

ARHITEKTURA → kroz 16.st. prisutan je srednjovj. duh gotičke arh.

INIGO JONES 1573 – 1652

ključna osoba koja donosi velike promjene i doprinosi stvaranju reprezentativnog engl. stila studirao Palladijeve traktate o arh. – boravio je u Italiji, u nekoliko navrata u Rimu, ali i u Veneciji i

Vicenzi položio je temelje engl. PALADIJANIZMA → arhitekt. stil baziran na Palladijevom stilu i teoriji

arh., prisutnost klasičnih formi na koje se nadovezuju i neka specifična obilježja ranije engl. arh., poput upotrebe opeke

Jones je volio „teatralni karakter“ arhitekture, efekt scenskog koji je bio svojstven „čisto“ barok. arh., npr. Rima

1601.g. prvi put ide u Rim, a 1613 – 14 boravi u Italiji po drugi put i susreće se s Palladijevim projektima u Vicenzi i Veneciji i okreće se klasičnim formama

paladijanizam se raširio u Engleskoj kroz 18.st. i dominirati će do kraja 19.st.

1615.g. postao je voditelj i nadglednik svih dvorskih građevnih pothvata 1616.g. od kraljice Ane dobiva upute za podizanje male vile u Greenwichu →

39

► THE QUEEN'S HOUSE → najraniji pr. paladijanizma preuzeo formu paladijevske vile → otvorena lođa sa stupovima na katu i ravni krov proporcije su usklađene s hladnim sjever. duhom engl. arh. nije preuzeo Palladijeve kolosalne polustupove koji zauzimaju 2 kata nad gornjim rubom fasade → balustrada

→ I.Jones je osnovao novu engl. školu arhitekata

► BANQUETING HOUSE, Whitehall, 1620 – 21

► PALACE OF WHITEHALL, 1638, radio na palači, njegov projekt nije dovršen

CHRISTOPHER WREN 1632 – 1723

sljedbenik Jonesove nove arh., presudni trenutak u preokretu paladijevske arh. imao je Wrenov posjet Parizu 1665.g.

susret s Berninijem i osobni uvid u Berninijeve crteže preusmjeriti će ga prema čistim rimsko-baroknim oblicima

niz djela koja će uslijediti predstavljaju engl. barok. arhitekturu nakon Wrenove smrti opet će kroz 18.st. oživjeti paladijanizam Wren je bio član komisije za obnovu Londona bila je predviđena i reurbanizacija Londona na principu renes. koncepcije radijalno postavljenih

pravaca ulica

Wrenova sakralna ostvarenja → anglikanske crkve, koristi bazilikalni plan ali ne isključuje potpuno ni centralni tlocrt

koristi bogate ornamentalne motive i elemente, poput prostranih korint. stupova

► KATEDRALA SV. PAVLA, 1675 – 1712 utjecaj talijan. rimske barok. arh. → sv. Petar Wrenov prvi projekt je bio central. tipa po uzoru na sv. Petra, ali komisija je zahtijevala latin. križ izgradio bazilikalnu građevinu latin. križa s centralnom kupolom kupola → utjecaj Bramantea → ima kružnu kupolu s vanjske str. tambura pročelje →2-dijelno, izraženi korint. stupovi, 2 tornja flankiraju pročelje, poput sv. Petra

► VOJNI HOSPITAL KRALJEVSKE MORNARICE blizu Queen's house 1698 – 1707.g. – inspiracija Berninijevim kolonadama na trgu sv. Petra

ŠPANJOLSKA

VELAZQUEZ 1599 (Sevilla) - 1660

učitelj → Francisco Pacheco, djelovao u Sevilli, slikao strogo po modelima → česti pučki tipovi skitnica

1622.g., → Madrid, u obrazovanim krugovima, PORTRET GONGORE

► BAKHO I PIJANCI, 1629., Prado jak utjecaj Carravagiova realizma

40

2 puta je putovao u Italiju, gdje je na njega utjecalo venecijan. slikarstvo 16.st. (Tizian & Tintoretto) – posebno na boje, koje se postale slikovitije i manje kontrastne

posebnu fazu njegovog slikarstva predstavlja djelovanje na dvori kralja Filipa IV., koji se oženio Marijom Austrijskom

1611.g. Velasquez je započeo školovanje kod F. Pacheca, gdje uči 6 godina 1621.g. umire Filip III.,a nasljeđuje ga Filip IV., za kojeg će izraditi veliki broj portreta 1621.g. prvi put odlazi na kratko u Madrid, a 1623.g. doseljava se za stalno s cijelom obitelji iste godine prima narudžbu za prvi kraljevski portret i postao je službenim dvorskim slikarom

Sevilla je središte španjol. slikarstva u ½ 16.st., dok Madrid u isto vrijeme nema značajnnu kulturno – umjetničku ulogu

Madrid postaje glavnim gradom tek za Filipa II, a važnu ulogu će imati u doba Filipa IV. 1629.g. dobiva kraljevo dopuštenje za odlazak u Italiju upoznao se s Rubensom u Madridu

Velasquez stiže u Genovu, Milano i Veneciju, neko vrijeme je boravio i u Rimu 1630.g. odlazi u Napulj, kako bi se zaputio u Španjolsku, tu se susreo s J. de Riberom 1642.g. Murillo dolazi u Madrid i Velasquez mu dopušta kopiranje dvorskih slika Filip IV. ga je imenovao članom viteškog reda sv. Jakova

Velasquez unosi velike promjene u španjol. slikarstvo → primio je Carravagiov realizam, genre – motive i pejzaže, odlike venecijan. slikarstva

pejzaž u španjol. slikarstvu nas vodi do El Greca, koji je pravi pejzažist kada slika dvorske portrete i prikaze u scenama lova, koristi se pejzažom kao pozadinom i ističe

detalje (životinje) Velasquezovi pejzaži su savršeno prožimanje likova i ambijenta

→ 83 portreta kraljevske porodice, 60 portreta dvoranina & lakrdijaša

1► LAS MENINAS, Prado, 1656, „Dvorske dame“ portret kraljevske obitelji u središtu mala princeza Margerita pas, 2 patuljka, odgojiteljice u zrcalu → prisutnost Filipa IV. i Marije Austrijske figure i ambijent sažima u 1 cjelinu osjećaj melankoličnosti prisutan je u svim likovima naslikao sebe u uniformi viteškog reda sv. Jakova

u svoje slikarstvo uvodi eleganciju lišenu glamuroznosti njegovo slikarstvo je odraz aktualnih filozof. učenja Velazquez isključivo slika prema modelima i kada se radi o portretima i kada ne

► DJEČAK I STARICA KOJA FRIGA JAJA, 1618► POKLONSTVO KRALJEVA, 1619, Prado lik BsD → portret njegove žene lik najmlađeg kralja → autoportret, dijete Isus – Velazquezova kćer

bogati kolorizam, snažni kontrasti boja, pozadina je pejzaž ili neutralna u pejzažu upotreba plave i zelene boje u različitim nijansama

41

► KRIST U KUĆI SV. MARTE, 1619 – 20, London, Nat. Gall. na prvi pogled čini se da je prikazan trenutak pripreme jela u kuhinji na ogledalu se vidi da je riječ o posebnom događaju → odražava se prizor Krista s djecom princip dočaravanja nevidljivih dijelova prostorija

► MADRE JERONIMA DELA FUENTE, 1620, Prado

► PORTRET FILIPA 4 i CONTE DE OLIVARESA, → u sličnim pozama

► JELENJA GLAVA, 1634, prikaz jelena kao ukrasa inventara

► prikazi članova obitelji Filipa IV kao lovaca

► FILIP IV. LOVAC, 1635

► PRINC FERDINAND LOVAC,

► PORTRET PAPE INOCENTA X, 1650, Rim, Gall. Doria-Pamphili

► GOSPOĐA S LEPEZOM, 1646

► VEDUTA SARAGOZE, 1647, Prado

► PATULJAK-LUDA S PSOM, Prado

► KRUNJENJE BOGORODICE, Prado, 1641 – 42 2FRANCISCO DE ZURBARAN 1598 – 1664(Sevilla – Madrid)

uz Vealzqueza i Murilla čini trojac najznačajnijih barok. slikara u Španjolskoj 1613.g. → nauk kod slikara de Villanueva utjecaj Ribere (slike koje su dopremljene iz Napulja u Španjolsku) 1634.g. dolazi u Madrid, u kontaktu je s Velazquezom, koji ga uvodi na kraljevski dvor Zurbaranovo slikarstvo je isključivo vezano za život španjol. samostana i redovnika izvor ikonografije & tema → duhovni mistični tekstovi koji su se širili po španjol. samostanima →

srednjovj. mistični tekstovi realizam & zanosni fanatizam → temeljno obilježje Zurbaranovog slikarstva prikaz duševnog stanja svetaca snažno modeliranje, jako svjetlo u kontrastu sa zagasitim pozadinama izvrstan crtač slike su jednostavno komponirane većina njegovih portreta prikazuje redovnike u bijelim haljama, pred tamnin pozadinama

► slike za SAN PABLO EL REAL, Sevilla dominikan. Samostan, 1626.g. prima narudžbu za 21 sliku 14 prizora iz života sv. Dominika 7 prikaza crkvenih otaca → Anastazije, Jeronim, Augustin, Grgur, Dominik, Toma, Bonaventura u sakristiji samostana → RASPEĆA

►ciklus slika o SV. BONAVENTURI, franjevački kolegij u Sevilli 1627.g. naručeno 6 slika Posjet sv. Tome Akvinskog sv. Bonaventuri Sv. Bonaventura u molitvi

42

Sv. Bonaventura na Lyonskom koncilu

► RETABL OLTARA SV. JOSIPA, crkva samostana Trinidad Calzada, Sevilla, 1629. ciklus od 8 slika, sačuvane samo 3 Rođenje Bogorodice Djevojčica Marija sa sv. Joakimom i Anom Krist dijete blagoslivlja

► CIKLUS O SV. PETRU NOLASCU, samostan mercedanijanaca u Sevilli, 1629.g. * predviđen je 21 prikaz iz života sv. Petra N. Vizija Nebeskog Jeruzalema Ukazanje sv. Petra na križu

► slike za veliki kolegij sv. Tome u Sevilli, 1632 oltarna pala Apoteoza sv. Tome Akvinskog

► slike karmelićanskog samostana San Alberto u Sevilli, 1629 – 33 3 prikazi svetaca i karmelićana → sv. Ferdinand, sv. Franjo

► ciklus iz života sv. Jere► ciklus iz života sv. Bruna► autoportret (starčić s paletom u ruci)

MURILLO (Bartolome Esteban) 1618 – 82

rođen u Sevilli učitelj Juan de Castillo čitav život u Sevilli na njegov razvoj utječe Tizian, Rubens, A. van Dyck, čija je djela upoznao za boravka u Madridu

1648 – 50 postaje prvi predsjednik Akademije u Sevilli (osnovana 1660) slika religioznu tematiku i genre prizore iz života Seville u religioznoj tematici glavna tema je Bogorodica i prizori iz života svetaca Bogorodicu prikazuje kao ljupku andaluzijsku ženu u genre scenama prisutna je realistička komponenta → prikazi iz pučke obiteljske sredine na njegov kolorit utjecalo venecijansko slikarstvo, Velazquez i Flamanci prisutan naturalizam Carravagia → svijetle boje, topli prelijevi

ciklus o sv. Franji, samostan San Francisco, Sevilla, 1645 – 46

Rođenje Marijino, 1655

Dijete Isus s malim sv. Ivanom Krstiteljem

30 Bezgrešnih začeća, veliki broj Madona

genre scene → dječaci koji jedu grožđe i dinje, prosjaci

Rođenje Marijino

Čudo sv. Diega , Louvre

43

Dječak koji se smije, 1650 – 70, London4

JUSEPE RIBERA 1591 – 1652

slikar i bakropisac uči u Valenciji kod Ribalte Italija → Padova, Parma, Rim 1616.g. → Napulj, do kraja života utjecaj Carravagia postao glavni predstavnik napuljske slikarske škole baroka radio za španjol. potkralja i za crkve pretežno radio likove asketa, pustinjaka i starkelja chiaro-scuro, slijedi način Carravagia u kasnijoj fazi → topliji tonovi likovi na crnoj ili tamnoj pozadini imao mnogo učenika (LUCA GIORDANO)

► MARTIRIJ SV. BARTOLOMEJA, Madrid

► STARI LIHVAR , Prado

► DJEČAK SA ZGRČENIM STOPALOM, Louvre

→ najvažniji bakropisi → 1628 – 29.g.

► APOLON ODIRE MARSIJU, Bruxelles

► DIOGEN I NJEGOVA SVJETILJKA, Dresden

► SV. AGNEZA &

► MARTIRIJ SV. LOVRE, Dresden

► SV. JERE, Ufizzi, autoportret !!!

5

NIZOZEMSKA

1609.g. političko odvajanje sjeverne i južne Nizozemske Južna → FLAMANCI → obuhvaća Flandriju, sjedište kraljevske vlasti bilo je u Bruxellesu Sjeverna → oslobođena od španjol. vlasti, pod nazivom „Ujedinjene provincije“ – karakteristična

obilježja – demokratsko političko uređenje i kalvinizam (nije dopušteno ukrašavanje crkava)

REMBRANDT Harmenszoon van Rijn, 1606 – 69

rođen u gradu Leida, JI od Amsterdama 1613 – 20 pohađa latinsku školu 1623.g. odselio se u Amsterdam, što je imalo ključnu ulogu u njegovom životu

44

školovao se kod Pietera Lastmana, najistaknutijeg nizozem. slikara, koji je oko 1610.g. boravio u Italiji, vjerojatno u Rimu gdje je došao u kontakt s Carravagiom

vraća se u Leidu, a tek 1632.g. se konačno odselio u Amsterdam 1642.g. žena mu umire od tuberkuloze, nakon čega Rembrandt počinje eksperimentirati i slikati ono

za što publika nije imala sluha → npr. Noćna Straža velika Rembrandtova tema je ČOVJEK, ljudska sudbina i nemoć prema životnoj sili, radi psihološke studije čovjeka u raznim životnim fazama BIBLIJSKE SCENE → prikazuje na poseban način, u duhu svojeg osvrta na čovjeka, smještene su u

svakodnevno okruženje na taj način približava ih svakodnevnom čovjeku

LEJDENSKO RAZDOBLJE 1625 – 31 slike manjeg formata, kompozicije s brojnim figurama Lazarovo uskrsnuće, 1624, London Tobia i Ana, 1626, Pariz Krist u Emausu, 1629, Pariz

1631 – 42 RANO AMSTERDAM. RAZDOBLJE

Muka Kristova, 1633 Podizanje križa, 1633, München Skidanje s križa, 1633, München Otmica Ganimeda, 1635, Dresden Noćna straža, 1642, Amsterdam

SREDNJE RAZDOBLJE do ≈1650

Sv. obitelj s anđelima, 1645, Ermitaž Suzana u kupelji, 1649, Berlin

1KASNO RAZDOBLJE, nakon 1650

brojne slike velikog formata

Stara žena u naslonjaču, 1654, Ermitaž

Oderani vol, 1655, Louvre

David pred Saulom, 1658, Haag

► LEKCIJA IZ ANATOMIJE DOKTORA TULPA, 1633 grupni portret, 7 studenata i dr.Tulp

► NOĆNA STRAŽA, 1642 grupni portret 28 članova gradske straže u trenutku okupljanja grupa sadrži i 2 figure djevojčica i 1 psa, u pozadini proviruje Rembrandtova glava likovi stražara imaju svoja imena i mogu se identificirati

→ 1699.g. posljednji autoportret

45

svoje scene smješta u svakodnevni prostor, velike scene stavlja na tamnu pozadinu, pa svjetlom ističe središnji lik i događaj

na velikim slikama koristi snažne boje, dok su na većini slika vidljive tamnije boje naslikao je mnogo autoportreta

2JAN VERMEER VAN DELFT 1632 – 75

za života je smatran prosječnim slikarom, tek za procvata impresionizma u Francuskoj otkriven je kao 1 od najvećih nizozem. slikara 17.st.

temelj Veermerovog slikarstva je svjetlost koja u strogoj tišini okružuje stvari živio je u teškim uvjetima njegov način predstavlja novost u nizozem. slikarstvu njegovo najstarije poznato djelo ► MARIJA I MARTA S KRISTOM, Edinburgh

► PRODAVAONICA, Dresden

→ najčešće je slikao intimne prizore, interijere s 2 ili više likova

► ATELJE,Beč► LEKCIJA IZ GLAZBE, New York► KOKETA

► POGLED NA DELFT, 1658 rodni grad u kojem provodi cijeli život precizno prikazuje svaki detalj grada vidljiv iz pogleda s roterdamskog kanala → kuće, tornjevi,

crkve, stabla, lađe vjerno topografski prikazao grad ali u idiličnoj tišini koristi svjetlo na razne načine → oslikava se na mirnoj površini mora, osunčani i zatamnjeni oblaci efekt titranja svjetlosti → pomoću kratkih točkastih poteza

► ULICA U DELFTU, Amsterdam 1 od rijetkih slika eksterijera mirnoći doprinosi lik žene u ulazu kuće, koja plete čipku

► ŽENA KOJA PLETE ČIPKU, 1664► GOSPODIN & GOSPOĐA ZA STOLOM, atmosfera mira i harmonije► LJUBAVNO PISMO, Amsterdam► MLJEKARICA, Amsterdam

→ nema narativnosti

JUŽNA NIZOZEMSKA (Flandrija)→ Flamanci

pod španjol. krunom → središta – Bruxelles i Antwerpen

PETER PAUL RUBENS 1577 – 1640 rođen u Siegenu u Westfaliji obitelj pobjegla u Njemačku jer mu je otac bio protestant

46

1587.g. vraća se u Antwerpen učio od domaćih majstora 1600-09 → ITALIJA, Venecija, uzor Tizian snažan utjecaj Tintorettovog manirizma!!!! u Mantovi → dvorski slikar Gonzaga 1601 – 02 → Rim, upoznaje djela Rafaela & Michelangela (→ crteži po freskama Sikstine) 3 slike za crkvu Sta Croce in Gerusalemme 1603.g. Gonzaga ga šalje u misiju u Španjolsku → Filip II. naručio portretna poprsja (Prado) 1604.g. → Mantova radio i u Genovi → portret, alegorij. slike u Rimu je proučavao arheološke spomenike 1608.g. vraća se u Antwerpen kao zreo slikar, za katedralu u Antwerpenu je izradio „Navještenje“ osnovao je slikarsku radionicu

► RASPEĆE KRISTA, 1613.g., Antwerpen► SKIDANJE S KRIŽA, 1611 – 14.g., Antwerpen, katedrala

Rubens je uspio na svojim platnima ostvariti dubinu i prostor, koju su najveći rimski barok. slikari (Carracci, Cortona, Pozzo) ostvarili u okviru zadanog monumentalnog slikarstva

sposobnost istovremenih ispunjavanja zahtjeva društva i mode, te vlastitih ideala 1618 – 20.g. → prijelaz u dinamičnu kompoziciju, kolorit bogatiji tematiku obogaćuje mitološkim, alegorij. i historij. Sadržajima svoju kuću je pretvorio u atelje proučavao je kasnorenes. arh.

► OPLAKIVANJE KRISTA, 1612► BITKA AMAZONKI, 1615 – 18, München► NEPTUN & AMFITRITA, Berlin► PAD PROKLETIH, München► ciklus od 21 prikaza velikih dimenzija za Mariju Medici (1622 - 25), za palaču Luxembourg (→ Louvre) → PRIKAZI IZ KRALJIČINA ŽIVOTA► ADAM & EVA U RAJU, naslikao zajedno s J. Bruegelom St.► PORTRET HELENE FOURMENT, 1635., druga Rubensova žena

učenici i suradnici → A. van Dyck, J. Bruegel4

► OPLAKIVANJE KRISTA nastalo nakon povratka iz Italije izraženi manirist. utjecaji tal. slikarstva, snažni kontrasti između osvijetljenih likova i tamne

pozadine → utjecaj Carravagia

scene iz života Marije Medici , završava njezinom Apoteozom → obuhvaća rođenje, odgoj u Firenci, put u Pariz, smrt kralja Henryja IV., dolazak u luku Marseilles

1628 – 29.g. boravio na dvoru u Madridu, gdje je upoznao Velazqueza portretirao je Filipa IV., kopije Tiziana

1629.g. → LONDON

1630.g. → Antwerpen, ženi se po drugi put

dovršava stropne slike za Banqueting house u Londonu

47

► VRT LJUBAVI, 1638, Prado► SV. KARLO BOROMEJSKI► SV. IGNACIJE LOYOLA► SV. FRANJO ASIŠKI

ANTONIS VAN DYCK, 1599 (Antwerpen) – 1641 (London)

1617.g. ► u Rubensovu radionicu 1620.g. na poziv Jamesa I. ide u London, dvorski slikar 1621 – 22.g. usavršavanje u ITALIJI (Genova, Rim, Firenca, Palermo, Bologna, Venecija, Rim) 1622.g. → Antwerpen utjecaji Rubensa, Rafaela & Tiziana 1623 – 27.g. putuje po Italiji (Milano, Torino, Genova) → službeni portretist visokog društva 1629.g. → Antwerpen, atelje, radi Madonne, oltar. slike, svete porodice u kompoziciji slijedi Rubensa, u koloritu Tiziana, bolonj. školu 1632.g. → Charles I. – London, radi gotovo isključivo portrete putuje u Pariz stalno usavršavao i mijenjao način slikanja

I. ANTWERPENSKA FAZA :

KRUNIDBA TRNOVOM KRUNOM, Berlin ČUDO ZMIJE, Prado SV. MARTIN, Windsor SV. SEBASTIJAN, München

5II. FAZA :

SUZANA & STARCI, München AUTOPORTRET, München MADONNA DEL ROSARIO, Palermo

III. FAZA:

nekoliko PIETA, Berlin, Louvre, Antwerpen SV. SEBASTIJAN, Ermitaž

II. LONDONSKA FAZA :

Kraljica Henrijeta, Charles I. na konju, portreti kraljevske djece

48

R. TOMIĆ : BAROKNI OLTARI I SKULPTURA U DALMACIJI

B. LONGHENA 1598 – 1680 najznačajniji umjetnički zahvat 17.st. na području Mletačke Dalmacije

► GL. OLTAR, posvećen sv. Stjepanu papi, Hvar, katedrala projekt izradio Melkisedek Longhena, mletački majstor iz 16.st., vodi radionicu u Veneciji, umire

1616.g., a gradnju nastavljaju sinovi Baldassare i Decio hvarski oltar predstavlja prvo Longheninno samostalno ostvarenje oltar se može u potpunosti smatrati djelom B. Longhene središnju sliku je trebao naslikati Jacopo Palma Mlađi, ali je nakon njegove smrti dovršio Nicola

Renieri slika → prikaz sv. Stjepana pape, BsD, sv. Jeronimom i sv. Karlom Boromejskim B.Longhena je isključivo arhitekt, projektant ali i altarist, oko sebe okuplja čitav niz majstora koji

mu pomažu u njegovim projektima 1646.g. u crkvi San Pietro di Castello u Veneciji nastaje oltar San Lorenza Giustinijanija prema

Longheninom projektu→ tip oltara na čijoj menzi su postavljena 2 anđela u funkciji držača, nositelja relikvijara sa svečevim relikvijama, nad kojim je postavljen kip sveca→ sa strane centralnog dijela šire se 2 bočna krila u vidu postamenta povezanih balustradama, na postamente su postavljeni kipovi svetaca { Petar, Pavao, Marko i Ivan}→ ovaj oltar ima funkciju čuvanja relikvija ali često se nad menzom uzdiže svetohranište na projektu ovog oltara zaposlen je niz majstora čija djela nalazimo u Dalmaciji, poput Francesca

Cavriola → izradio anđele na oltaru S. Lorenza Giustinija i anđele na oltaru sv. Šime u Zadru 1646.g.

u hvarskoj katedrali kroz 17.st. podiže se 10 barok. oltara :1. OLTAR SV. JOSIPA2. OLTAR SV. SAKRAMENTA – Alessandro i Pietro TREMIGNON3. OLTAR GOSPE OD KARMELA – L. NEGRI4. OLTAR GOSPE ŽALOSNE – P. COSTE koncipirani → menza, po 2 stupa nose zabat, u sredini slika ili svetohranište

FRANCESCO CAVRIOLI

pomoćnik B. Longhene na oltaru Sv. Lorenza Giustinija u crkvi San Pietro di Castello u Veneciji, gdje je izradio anđele

izradio je 2 identična (brončana) anđela za škrinju sv. Šime u crkvi sv. Šime u Zadru – naručio Leonardo Foscolo, generalni providur i zapovjednik u borbi protiv Turaka

1648.g. 2 anđela su salivena od brončanih turskih topova anđeli su isto oblikovani kao i na oltaru sv. Lorenza G. njegova djelatnost u potpunosti ovisi o Longheni vezan je uz tradicionalistička usmjerenja, njegova skulptura je jednostavna i funkcionira samo u

zadanom arhitekt. prostoru oltara prepoznatljiv način obrade draperije i tijela → dijelovi tijela su kompaktni, ne naslućuju se

anatomske pojedinosti, nabori su ravni i glatko oblikovani

49

izradio kip Venecije (alegorija) za stubište San Giorgio Maggiore, kip Uskrslog Krista na gl. oltaru 1661(crkava San Niccolo dei Tolentini) , i kipove 2 sibila s gl. oltara Sta Maria della Salute

B. Longhena je osim prototipa mletačkog barok. oltara zadao i prototip grobnice zrelobarok. razdoblja u Veneciji

► GROBNICA CATARINA CORNARA, crkva San Antonio u Padovi, 1672 prvenstveno skulptorska koncepcija grobnice – pokrenuta figura admirala na nogama, okružen

zastavama i trofejima, te 2 figurama poraženih Turaka

► OLTAR GOSPE OD KARMELA, sv. Frane u zadru kopija oltara San Daniele u Veneciji (uništen) drugo Longhenino djelo u Dalmaciji, monumentalni oltar 1668.g. ugovor sklapaju B.Longhena i Gerolamo Garzotti klasičan pr. zrelobarok. oltara s edikulom za oltarnu sliku Garzotti je poznata kamenoklesarska obitelj, ističe se kipar Girolamo G., koji postaje Longhenin

suradnik izradili su oltar Sv. Krševana u Zadru, gdje se Girolamo G. spominje kao arhitekt bili su u bliskoj vezi s Longhenom, koji je Baldassarea, Girolamova sina, imenovao svojim

univerzalnim nasljednikom

► GL. OLTAR, SV. KRŠEVAN, ZADAR 1672.g. Girolamo Garzotti izvedenica Longhenina oltara → izdignut na 4 stepenice, široki stipes ukrašen krugovima,

zvijezdama, a sa strane postolja za svece na sredini menze → 3-katno svetohranište s kupolom (oblik tempietta), kipovi svetaca su naknadno

postavljeni na postolja povezana balustradom utjecaj B. Longhene → oltar Sv. Lorenza G. u San Pietro di Castello (stipes) i gl. oltara iz San

Niccolo dei Tolentini (svetohranište)

► GL. OLTAR, ŠIBENIK, KATEDRALA oltar Gospe od Plača izrađen između 1638 – 45.g., podignut odmah nakon završetka gl. oltara u Hvaru autor nije utvrđen, ali koncepcija je projektirana u obliku Longheninih invencija zavjetni oltar na koji je postavljena čudotvorna slika BsD, čijim je zagovorom Šibenik bio pošteđen

od kuge 1635.g. (slika → gotika!!) ikonograf. program oltara : uz BsD su sv. Jakov, patron katedrale i Sv. Roko, zaštitnik od kužnih

bolest (skulpture!!) na stipesu → reljefni prikazi : Krista podržava anđeo, Krist liječi gubavca, sv. Roko liječi okuženog skulptorska oprema oltara ukazuje da je to djelo ranobarok. mletačkog kipara

2ALESSANDRO & PAOLO TREMIGNON {otac i sin}

značajni arhitekti 17.st. u Veneciji, djeluju u Veneciji i Dalmaciji, gdje izrađuju oltare po uzoru na Longhenine oltare, posebno po nestalom oltaru u crkvi San Daniele u Veneciji

njihova djela su sačuvana u crkvi San Moise, padovan. crkvi sv. Justine i katedrali u Chioggi

HVAR, katedrala

► OLTAR SV. JOSIPA, 1692.g. (A&P) prvi travej j. broda

50

naručila braća Ivaneo menza, 4 stupa, zabat i slika

► OLTAR SV. SAKRAMENTA (A&P), 1694.g. naručila bratovština Presvetog Sakramenta predložak – oltar sv. Josipa, isti koncept u sredini postavljeno 3-dijelno svetohranište s kupolom

→ po istom konceptu izrađuju još 5 oltara u hvarskoj katedrali :1. biskupski oltar posvećen sv. Jeronimu i Gaetanu { naručio biskup Jerolim Priuli} → uzor ostalim

oltarima u bočnim brodovima2. oltar sv. Križa, 1692.g., u južnoj kapeli3. oltar sv. Prospera4. oltar sv. Petra & Pavla5. oltar sv. Lucije

► GL. OLTAR, župna crkva sv. Stjepana u Starom Gradu na Hvaru djelo A. & P. Tremignona, 1698.g.

► VIS, franjevačka crkva → gl. oltar Crkva sv. Duha → gl. oltar } slična koncepcija s hvarskim oltarima

► TROGIR→ benedikt. crkva sv. Nikole → oltar Bezgrešnog začeća Bl. Djevice Marije, 1693.g.,naručila plemkinja Elizabeta Vitturi, rodom s Hvara

☼ A. & P. Tremignon nisu bili kipari već arhitekti, stoga su skulpture izrađivali kipari – npr. oltar sv. Sakramenta u hvarskoj katedrali – svetohranište – kipar Lorenzo Viviani njihovi oltari pripadaju tzv. tipu slavoluk-oltara, kao arhitekton. okvir za oltarnu palu stoga su oltari isključivo arhitekt. karaktera

GIUSEPPE SARDI 1624 – 99

iz kamenarske obitelji iz Morcotea, na Luganskom jezeru

DUBROVNIK, franjevačka crkva 5 oltara u razdoblju 1684 – 96

BEZGREŠNOG ZAČEĆA BL. DJEVICE MARIJE 1684. SV. FRANE, 1685.g. SV. KRIŽA, 1687 – 88.g. SV. ANTUNA, 1681.g. SV. JOSIPA, 1696.g.

dubrovački oltari su jednostavnog oblika ali pokazuju utjecaj Longhene (oltara San Daniele u Veneciji i oltara Gospe od Karmela, franjevačka crkva u Zadru)

4 oltara imaju po 1 stup sa bočnih strana, dok oltar sv. Antuna ima udvojene stupove, što povećava plasticitet

koncept oltara : MENZA, KORINT. STUPOVI, POLUKRUŽNI ZABAT, OLTAR. PALA ILI KIP SVECA

VELI LOŠINJ, crkva sv. Antuna Opata

51

G. Sardi je projektirao 5 oltara → izvorno su izrađena za benedikt. crkvu Sta Croce na Giudecci te oltare kupio je velološinj. Kapetan Gaspare Kraljeto, koji je živio u Veneciji oltari su povišeni na 2 stepenice, menza, po 2 stupa sa strane, trokutasti zabat, nad stupovima su

kipovi anđela (po 3) → srodni su dubrov. oltarima

kao projektant oltara Sardi se nastavlja na Longheninu tradiciju projektirao je samo 1 oltar – tabernakul, a ostali su tzv. slavoluk-oltari → 2 grupe (kombinacije) = 1. oltari koncipirani od stipesa i 2 stupa, koji nose polukružni / trokutasti zabat2. oltari sa po 2 stupa i atikom, komponirani od dvostrukog zabata

njegova djelatnost u Veneciji i Padovi → VENECIJA : Sta Maria del Giglio PADOVA : San Antonio, OLTAR POLAGANJA U GROB, San Benedetto Vecchio, GL. OLTAR San Francesco Grande, OLTAR SV. SAKRAMENTA

SPLIT, katedrala, glavni oltar koncept Longheninog oltara S. Lorenza Giustinija, S. Pietro di Castello u Veneciji → 2 anđela nose

edikulu za izlaganje Presvetog Sakramenta → slika Matej PONČUN (prizor iz Euharistije) oltar je samostojeći, nalazi se između prostora mauzoleja i kora, nad oltarom izrađen kasetirani svod

KIPARSTVO U TRADICIJI GIUSTA LE COURTA

le Court → suradnik B. Longhene na oltaru San Lorenza G. – izradio kip sv. Lorenza G.

TOMASO ROER (ROES) → kipar

GL. OLTAR, Ši, crkva sv. Lovre kipovi Bogorodice & Gabrijela (17.st.) nadodani su na oltar s poč. 19.st.

► SAN PANTALEON, Venecija, → gl. oltar projektirao G. Sardi (Saudi ?) Rouer je izradio kipove sv. Petra, Pavla, Ivana K. i Ivana Ev.

→ fasada Sta Maria della Salute – kipove 4 evanđelista→ Murlis, župna crkva, anđeo

GIOVANNI COMIN 1657 – 95 rođen u Trevisu u kipar. Obitelji djeluje u Veneciji, Trevisu, Padovi, Udinama → izrađivao kipove anđela i svetaca za oltare, te reljefe

za antependije

→ GL. OLTAR, župna crkva (posvećena Uznesenju Bl. Djevice Marije) u Kaštel Lukšiću 2 anđela stoje na oblacima → utjecaj mletačkog majstora le Courta i ant. umj. bogato izrađene draperije, kosa i krila

KIPAR. STRUJANJA OKO 1700.g.

52

GIVANNI BONAZZA 1654 – 1736 najznačajniji venecijan. kipar iz ovog razdoblja

BOKA KOTORSKA, Dobrota, crkva sv. Mateja mramorna oltar. pala s prikazom Navještenja → potpisano djelo!!!

V. LOŠINJ, crkva sv. Antuna Opata* kip Gospe od Ružarija na oltaru sv. Ivana K. → * izradio 2 anđela koja kleče uz Bogorodicu i 3 anđela na obratima polukružnog zabata∞ na oltaru sv. Križa izradio 3 anđela na zabatnim obratima

V. LOŠINJ, crkva Gospe od anđela* 2 anđela putta sa strana svetohraništa

► svi kipovi iz lošinjskih crkvi su dio 1 cjeline koja je došla donacijom kapetana G. Kraljeta → pripadali su crkvi San Giuseppe a Castello

→ meko oblikovana draperija, krupna tijela, bucmasta lica, naglašavanje anatomskih pojedinosti kod putta

5FRANCESCO CABIANCA

KOTOR 1. crkva sv. Klare, 1704 – 05 glavni oltar, prekriva cijelu širinu crkve

2. katedrala sv. Tripuna* oprema riznicu

DBK → franjevačka crkva oltar Gospe od Karmela → 1696.g., narudžba obitelji Sorkočević

Kotor, katedrala Cabianca pregrađuje prostor moćnika i oblikuje njegovu unutrašnjost polukružni prostor, razdijeljen sa 6 polustupova s jon. kapitelima i 5 niša u središnjoj niši 2 poklekla anđela drže u rukama mramorni sarkofag, na kojemu je lik sv. Tripuna u

klečećem položaju u podnožju niša → po 2 reljefa iz života sv.Tripuna (8 prizora) ulaz u riznicu → 2 pilastra, na kapitelima sjede 2 anđela s košarom cvijeća

Kotor, crkva sv. Josipa, gl. oltar, 1708.g. na stipesu je prikazan reljef „Bijeg u Egipat“ , sa strana kipovi sv. Frane i sv. Tripuna na bazama stupova u visokom reljefu ► sv. Ivan K., sv. Ana, sv. Stjepan i sv. Ante na obratima polukruž. zabata ► kipovi evanđelista, u sredini kip Boga Oca

ZADAR, gl. oltar, Gospa od zdravlja na stipesu 2 anđela podržavaju sliku BsD na stipesu prikazan reljef „Poklonstvo pastira“

ANTONIO VIVIANI - mletački kipar

OLTAR SV. SAKRAMENTA, Zadar, katedrala, 1719.g.

53

posvetio zadar. nadbiskup Vicko Zmajević središnji dio oltara je koncipiran kao slavoluk s 3 niše odvojene pilastrima i izbočenim stupovima na bočnim postamentima su prikazani Vjera, Ljubav, Ufanje & sv. Stošija, u središnjoj niši je Pieta, a

sa strana proroci Mojsije i Ilija na pilastrima su kipovi 4 evanđelista,a nad središnjom nišom anđeoske figure, pelikan i poprsje Boga pozadina ► zastor od žutog mramora pridržavaju anđeli očita je povezanost s F. Cabiancom u načinu oblikovanja, ne zna se da li je njegov učenik ili suradnik

6GIUSEPPE TORRETTI 1664 – 1743

BADIJA, KORČULA, franjevačka crkva, glavni oltar na stipesu se nalaze 4 evanđelista koja nose na leđima zemaljsku kuglu, na vrhu je kip Krista na bočnim postamentima su kipovi sv. Klare & sv. Frane uzor → gl. oltar u crkvi San Giorgio Magg., izradio Girolamo Campagn

ZADAR, katedrala, oltar sv. Dominika prenesen je iz crkve sv. Dominika → 1763.g., altaristu Girolamu Costi je povjereno čišćenje i

popravak oltara iz sv. Dominika oko slike sv. Dominika ugradio je već postojeće likove sv. Katarine i sv. M. Magdalene Michele Costi nastavlja radove 1776 – 80.g. → reljefni prikaz na stipesu → čudo sv. Dominika sličnu koncepciju – „Čudo sv. Ante Padovanskog“ je izradio G. Torretti u kapeli vile Ma______ ,

pa bi se i gornji reljef mogao pripisati Torrettiju

TROGIR, oltar bl. Ivana Trogirskog, Kapela Orsini, katedrala kipovi sv. Lovre i Ivana Ev. S gl. oltara katedrale bliski Torretijevim djelima 2 anđela sa strana sarkofaga bl. Ivana T.- 1738.g.

MARINO GROPPELI 1662 – 1728 kipar i arhitekt otac Giovanni Battista G. – kipar očev posao nastavljaju 3 sina; Marino i Giuseppe (kipari), i Pado (tagliapietra) boravi i djeluje u Dbk, 1706 – 15.g., po djelatnosti se može usporediti s kotorsko-dubrovačkom

djelatnošću F. Cabianca djeluje u Dbk kao arhitekt :→ projektira crkvu sv. Vlaha (1706 – 15.g.), ložu glavne straže→ dovršava ljetnikovac Bozdari

kao kipar → GL. OLTAR, crkva sv. Vlaha→ GL. OLTAR, franjevačka crkva – kip Uskrslog Krista→ vanjska skulptorska dekoracija crkve sv. Vlaha→ dekorativni elementi s pročelja isusovačke crkve sv. Ignacija→ grobnica dubrov. nadbiskupa Tome Scottija u katedrali 1708.g. u sakristiji dubrov. katedrale → grobnica izvedena od kamena, mramora i štuka

kamena skulptura pročelja crkve sv. Vlaha 3 anđela na zabatu i glava anđela u zaglavnom kamenu, 3 velika kipa na vijencu pročelj → sv.

Vlaho, Vjera & Nada u unutrašnjosti → kip Uskrslog Krista u niši poviše ulaza glavni oltar

54

► gradska straža → vrata, 1708.g., ukras – glava ratnika na zaglavnom kamenu 7MLETAČKI ROKOKO KIPARI

ALVISE TAGLIAPIETRA - spominje se od 1708 – 56.g.

ZADAR, oltar sv. Krševana, između 1672 – 1701 oltar izradili mletački altaristi Girolamo, Baldassare i Francesco Garzotti – 1672 – 1701.g. Tagliapietra je postavio na postamente kipove sv. Šimuna, sv. Krševana, sv. Zoila & sv. Stošije posjeduju eleganciju i krhkost svojstvenu rokokou napeta krivulja izvijenih tijela, ispod gusto nabrane draperije nalaze se čvrsto oblikovana tijela

ROVINJ, sv. Eufemija Tagliapietra radi na skulptor. dekoraciji 3 oltara, koji nastaju 1741.g. – projektirao Girolamo

Laureato, T. postavlja kipove pripisuju mu se i kipovi sv. Marka, Jurja i Roka na gl. oltaru, kipovi anđela na oltarima sv.

Sakramenta i sv. Eufemije, kip sv. Nikole na oltaru sv. Nikole, kip Gospe od Karmela, reljefi s prikazima sv. Mihovila i Petra na istoimenim oltarima

1739 – 46.g.

SPLIT, crkva sv. Dominika gl. oltar – kip BsD (B. od Ružarija) – pripisuje se A. Tagliapietri

GIOVANNI MARIA MORLAITER 1699 – 1781

mletački rokoko kipar

ZADAR ,crkva sv. Marije gl. oltar1759 – 61.g., anđeli i ukrasi na svetohraništu

SPLIT, katedrala oltar sv. Dujma

anđeli na zabatu oltara Gospe od Ružarija – župna crkva, PRČANJ, Boka Kotorska

NADGROBNI SPOMENICI : providura Marina Zorzija, južni zid sv. Krševana, ZADAR, 1675.g. kapetana Šimuna Fanfogne, ZADAR, crkva sv. Marije, 1707.g. vojnog inženjera Francesca Rossija, crkva sv. Šime, ZADAR, 1764.g.

→ portretna bista pokojnika, ugrađena visoko u zid→ sadrže pokojnikovo poprsje, koje okružuju volute i ratni simboli s epitafom o njihovim zaslugama

8 GIORGIO MASSARI 1687 – 1766

arhitekt u 18.st. – najznačajniji za razvoj oltar. arh. 1728.g. pri obnovi kapele del Rosario u SS. Zanipolo angažira kipare Giovannija Bonazzu, Alvisea i

Carla Tagliapietru i G.M. Morlaitera da izrade na zidovima feljefe s prikazima iz života Bogorodice projektirao oltare – utjecaj Longhene i Giuseppea Sardija preuzima tip slavoluka i tabernakula oltara koncentrira se na konstrukciju svetohraništa s kupolom oltar = stipes, 2 ugaona stupa i središnja kartuša

55

► OLTAR KRIŽA, Badija (Korčula), franjevačka crkva, 1729.g.► GL. OLTAR, Nerežišća, Brač, župna crkva► KRSTIONICA & OLTAR GOSPE OD RUŽARIJA, Dobrota, crkva sv. Stasija

PIETRO ONIGHA 2/2 18.st.

1786.g. – gl. oltar, katedrala sv. Marka, Makarska (tabernakul oltar) 1790.g. – gl. oltar, Gospa od Poišana, Split 1806.g. – oltar Duša od Čistilišta, Zadar, katedrala elementi barok. klasicizma svetačka tijela – snažan volumen, ukočeno držanje, stilizirano i omekšano modeliranje draperija,

antikizirajuća lica

PIO & VICKO DALL' ACQUA

značajni venecijan. altaristi 2/2 18.st. doselili se u Šibenik, gdje su izradili oltar sv. Josipa Kopert_______ ili Gospe Žalosne, crkva sv.

Frane, 1758/59.g. 1775.g. oltar za franjevačku crkvu sv. Lovre u Šibeniku gl. oltar, Šibenik, crkva Gospe van grada gl. oltar, Murter, župna crkva (svetohranište) SPLIT, gl. oltar, župna crkva, Kaštel Gomilica gl. oltar, Tisno , župna crkva oltar Gospe od Ružarija, Katedrala, SKRADIN

56