SKRIPTA IZ PREDMETA

POMORSKA METEOROLOGIJA I OCEANOGRAFIJA

1. UVOD U METEOROLOGIJU..............2

2. BRODSKI METEOROLOKI INSTRUMENTI.........................2

3. ATMOSFERA, SASATV I FIZIKA SVOJSTVA...6

4. OBLACI I NASTAJANJE.........................8

5.ATMOSFERSKI TLAK I VJETAR.......14

6. VIDLJIVOST ..17

7.VJETAR I SASTAV TLAKA NAD OCEANIMA.......................................19

KORITENA LITERATURA..12

KONTROLNA PITANJA...13

1. UVOD U METEOROLOGIJUAtmosfera je zrani omota koji obavija Zemlju. Oblik atmosfere slian je obliku Zemlje i s njom se neprekidno okree. METEOROLOGIJA prouava sastav i strukturu atmosfere, njezino fiziko stanje, postanak, znaenje i razvoj fizikih i meteorolokih pojava koje se javljaju u atmosferi i na Zemljinoj povrini. Stanje atmosfere je skup njezinih fizikih osobina koje odreuju meteoroloki elementi. METEOROLOGIJA prouava sve elemente i pojave koje za odreeni trenutak oznaavaju fiziko stanje atmosfere, odnosno tip vremena, ali je njezin krajnji cilj predvianje ( prognoza ) vremena.

Meteorologija je znanost koja prouava vremenske pojave oko nas, a sastavni je diogeofizikih znanosti

2. BRODSKI METEOROLOKI INSTRUMENTI2.1. MJERENJE ATMOSFERSKOG TLAKA

Instrumenti za mjerenje atmosferskog tlaka zovu se barometri. Atmosferski tlak na kopnenim meteorolokim postajama mjeri se ivinim barometrom, a samo izuzetno aneroidnim ( kad nije potrebna naroita tonost ). Na brodu se vie upotrebljava aneroidni barometar ili barograf posebne konstrukcije. Atmosferski tlak mjeri se na tonost od 0,1mm Hg ili 0,1 hPa.

Tendencija atmosferskog tlaka ( barika tendencija ) pokazuje hod atmosferskog tlaka za tri sata koja prethode vremenu promatranja ,a dobiva se barografom.

2.1.1.IVIN BAROMETAR

Ima ih vie vrsta. U nas se najvie upotrebljavaju barometri s pominom posudom i normalnom ljestvicom.

a) Barometar s nepominom posudom i reduciranom ljestvicom neposredno pokazuje visinu ivina stupca na posebnoj reduciranoj ljestvici, kod koje su uzete u obzir razliite visine ive u posudi za razna stanja zranog tlaka. Ti barometri imaju strogo odreenu koliinu ive. U tu vrstu spadaju Fuessov (Fus ), Kewov ( Kju ) i Lambrechtov ( Lambreht ) barometar.

b) Barometar s pominom posudom i normalnom ljestvicom ima normalnu ljestvicu podijeljenu na milimetre i hektopaskale. Pri svakom otitavanju valja ivu u posudi dovoditi na odreenu poetnu visinu. Koliina ive nije strogo odreena. Takvi su barometri tipa Fortin ( Forten ) i Wild-Fuess (Vild-Fus ).

c) ivin se barometar upotrebljava u meteorolokoj postaji na kopnu i zove se stanini barometar. Mogu ga imati jedino vei brodovi

2.1.2.ANEROIDNI BAROMETAR

Glavni dio aneroida je skup ( najmanje est ) zatvorenih pljosnatih zrakopraznih kutijica od valovita lima ( Vidijeve kutije ), sa snanim sustavom opruga koji se odupire sili zranog tlaka i tako sprijeava da se kutijice spljote. Te se kutijice izrauju od vrlo vrstih legura, pa sustav opruga nije potreban. Ljestvica je podijeljena na hPa s opsegom od 830 do 1 060 hPa.

Aneroid je na brodu objeen o elemente koji iskljuuju utjecaj vibracije broda. Brojanik aneroida mora se nalaziti u uspravnom poloaju. Najee se nalazi u navigacijskoj kabini ili na zapovjednikom mostu.

Pokazivanje aneroida mora se povremeno usporeivati s kontrolnim ( normalnim ) ivinim barometrom, a najmanje jedanput u tri mjeseca.

2.1.3.BAROGRAF

Barograf radi na istom naelu kao i aneroid, samo to na papirnoj vrpci ( dijagramu ) neprekidno biljei stanje i promjene atmosferskog tlaka. Prijemnik barografa sastoji se od najmanje est Vidijevih aneroidnih kutijica, koje su naslagane jedna na drugu i meusobno vezane u stup.Od broja kutijica zavisi i tonost barografa.

Osjetljivi tip barografa, koji doputa mjerenje i registriranje promjene atmosferskog tlaka od 0,1 hPa, zove se mikrobarograf. Danas on sve vie zamjenjuje obini barograf.

Mikrobarovariograf je veoma osjetljiv instrument za registriranje promjene atmosferskog tlaka od 0,01 do 0,001 hPa. Omoguuje praenje promjene tlaka svake minute.

2.2.INSTRUMENTI ZA MJERENJE TEMPERATURE

Temperatura slobodnog zraka, zraka brodskih prostora i temperatura mora mjeri se na brodu termometrima. Za mjerenje se upotrebljava ivin termometar i termometar punjen alkoholom ( minimalni termometar ). Ljestvice termometra redovno su podijeljenne od -35 do +45 C.

Vrste termometra jesu:

obini termometar suh i mokar ( zajedno ine psihrometar),

minimalni termometar

maksimalni termometar

Sixov maksimalno-minimalni termometar

Obrtni termometar i

Termometar za mjerenje temperature mora.

Od instrumenata koji registriraju promjene temperature upotrebljava se termograf.

Za meteoroloka mjerenja na brodovima najvie se upotrebljavaju ivini termometri.

2.2.1.METEOROLOKI ZAKLON

Svrha je meteorolokog zaklona da zatiti instrumente od vanjskih utjecaja, a da pri tome ne sprijei slobodno strujanje zraka oko instrumenata. Brodski zakloni su manji od zaklona na kopnu.

2.2.2.OBINI TERMOMETAR

Na brodu je to ivin termometar, a tamo gdje postoji psihrometar, to je redovno njegov suhi termometar.Dri se i otitava u uspravnom poloaju.

2.2.3. OBRTNI TERMOMETAR

To je ivin termometar malih dimenzija. Privezan je za uzicu dugu 70 cm.Temperatura zraka mjeri se u hladu i na otvorenom prostoru i to tako da se termometar ispruenom rukom okree iznad glave motrioca.Kruenje traje najmanje dvije minute.

2.2.4. TERMOGRAF

Instrument koji na papirnoj vrpci neprekidno biljei temperaturu zraka zove se termograf. Njegov termo-prijemnik je Bourdonova (Burdon ) cijev ili bimetalni prsten.U posljednje vrijeme sve se vie primjenjuju elektrini termografi. Bourdonova cijev je metalna posuda koja ima oblik lopatice ili prstena, ispunjena alkoholom. S porastom temperature poveava se volumen alkohola, pa i ta cijev mijenja svoje dimenzije. Kad temperatura pada, alkohol se stee i cijev se savija. Bimetalni prsten sastavljen je od dviju ploica metala s razliitim koeficijentima rastezanja. Vrpca s ubiljeenom krivuljom zove se termogram.

2.2.5.TERMOMETAR ZA MJERENJE TEMPERATURE MORA

To je obian ivin termometar s porculanskom ljestvicom ili tap-termometar u posebnom gumenom ili konom oklopu.

2.3. MJERENJE VLANOSTI ZRAKA

Na brodskim meteorolokim postajama odreuje se relativna vlaga zraka i rosite. Da bismo ouvali teret, moramo, osim vlanosti slobodnog zraka, znati temperaturu rosita i relativnu vlagu zraka brodskog skladita. Jedinice za vlanost zraka jesu: postoci ( 0-100%) zasienosti zraka vlagom za relativnu vlagu i temperatura za rosite.

Za mjerenje vlanosti zraka upotrebljavaju se uglavnom ovi instrumenti:

Augustov psihrometar ( u meteorolokom zaklonu ), Assmannov aspiracijski psihrometar, obrtni psihrometar, higrometar i higrograf. Pomou prva tri instrumenta vlaga zraka rauna se na osnovi razlike temperature suhog (ts ) i mokrog termometra ( tm). Pri tome slue psihrometrike tablice. Ostali instrumenti neposredno pokazuju relativnu vlagu zraka ( u % ).

2.3.1. Augustov psihrometar

Sastoji se od dva jednaka ivina termometra, samo to je ivina posuda jednog termometra obloena krpicom od fine pamune tkanine ( muselina ) ili tkanine slina tkanja. Krpica se odrava u mokrom stanju posebnim usisivaem ili pamunim stijenjem koji je jednim krajem uronjen u posudu s vodom. Takav se termometar zove mokri termometar, a onaj drugi je suhi. Oba su smjetena uspravno u posebnom nosau. Najprije se otitava suhi, a zatim mokri termometar.

Za proraun relativne vlage ( u % ) upotrebljavaju se psihrometrijske tablice.

2.3.2.Assmannov aspiracijski psihrometar

Glavna je prednost tog psihrometra to je snabdjeven usisivaem, koji mu omoguava ravnomjerno provjetravanje obaju termometara, i to za njega nije potreban meteoroloki zaklon, jer su oba termometra smjetena u poniklovanom oklopu. Prikladan je za upotrebu na brodu. Zbog tih osobina, mjerenje temperature i vlanosti zraka Assmannovim psihrometrom tonija su od mjerenja s ostalim psihrometrima. Mokri termometar moi se pomou gumene kugle sa staklenom cijevi. Kugla se napunu destiliranom vodom i malo pritisne rukom da voda stigne do oznake na staklenoj cjevici.

2.3.3. Obrtni psihrometar

Takvom tipu psihrometra ivini termometri redovno su ugraeni u gumenim oblogama metalna okvira koji doputa kruenje psihrometra kroz zrak slino obrtnom termometru. Brzina kruenja mora odgovarati psihrometrijskim tablicama koje e se upotrijebiti, a ne smije biti manja od 2,5 m/s, ni vea od 10 m/s. Krui se dvije do etiri minute.

2.3.4.Higrometar

Neposredno pokazuje postotak zasienosti zraka, tj. relativnu vlanost. Naelo njegova rada osniva se na promjeni duljine higroskopine vlasi pri promjeni vlanosti zraka. Promjena duljine vlasi prenosi se na kazaljku, koja pokazuje relativnu vlagu zraka. Slino su izraeni i tzv. ubodni i kontrolni higrometri.

2.3.5.Higrograf

Neposredno biljei relativnu vlanost zraka za proteklo razdoblje, dan ili tjedan. Glavni dio njegova prijemnika je snopi vlasi, kao i na higrometru. Vrpca s ubiljeenom krivuljom zove se higrogram.Higrografi daju najbolje rezultate pri temperaturi izmeu +15 i +25 st. C.

Hiterograf je instrument kombiniran od termografa i higrografa. Najee je povezan s upotrebom cargo-cairea na trgovakim brodovima. Gornji dio pokazuje promjenu temperature ( termogram ), a donji promjenu relativne vlage ( higrogram ).

2.4. MJERENJE BRZINE VJETRA

2.4.1.Vjetrokaz

Na kopnenim postajama obino se upotrebljava Wildov vjetrokaz.

2.4.2. Anemometar

Vjetromjer ili anemometar je instrument za mjerenje brzine vjetra.Upotrebljava se obrtni anemometar i anemometar na Pitotovoj cijevi. Anemometar moe biti runi ili instalirani.

Prijemnik za brzinu je tzv. Robinsonov kri / vreteno s etiri polukugle /.

Postoje i anemometri s prijenosom podataka na daljinu. Takvi anemometri imaju prijemnik i pokaziva brzine i smijera vjetra.

Prijemnik za brzinu radi na naelu Robinsonova kria ili vijka, a za smjer na naelu vjetrokaza.

2.4.3. Anemograf

Taj instrument slui za biljeenje smjera i brzine vjetra. Sastoji se od prijemnog dijela, spojeva i dijela za registriranje.

Prijemni dio sastoji se od tri kombinirana prijemnika: jedan za smjer vjetra ( vjetrokaz ), drugi za srednju brzinu ( prijeeni put ) vjetra, a trei za trenutnu brzinu ( tlak ) vjetra. Rad prijemnika za trenutnu brzinu vjetra prenosi se na dio za registriranje po sustavu Prandtlovih cijevi. Kroz cijev koja spaja otvore na protuutegu krila i plovak manometra prenose se statiki tlak i dinamiki tlak vjetra. Kroz posebnu cijev, koja spaja otvor na podnoju vretena i prostor iznad plovka manometra, prenosi se statiki tlak zraka.

Dio za registriranje sastoji se od manometra i ureaja za biljeenje smjera i brzine vjetra. Vrpca

se mijenja svaki dan u 08.00 sati, a ureaj se navije svakih sedam dana ( ponedjeljkom ). Vrpca s ubiljeenom krivuljom zove se anemogram.

Vrpca anemografa ima vodoravne podjele za smjer, srednju brzinu i trenutnu brzinu vjetra te uspravne ( satne ) podjele u intervalima od deset minuta. Razmak izmeu vodoravnih crta odgovara putu od 1 000 m. Pero biljei kose crte, a svaka crta oznaava put vjetra od 10 km. Nulta crta je prva odozdo, a posljednja 40 m/s, inerval izmeu dvije crte iznosi 2 m/s.

3. ATMOSFERA, SASTAV I FIZIKA SVOJSTVA

3.1. Atmosfera i njena podjela

Atmosfera je plinoviti omota koji obavija zemlju, s njom se neprekidno kree

Stanje atmosfere je skup njezinih fizikalnih osobina koje odreuju meteoroloki

elementi i pojave

Osnovni meteoroloki elementi su:

1. Temperatura zraka2. Atmosferski tlak3. Vjetar4. Gustoa i vlanost zraka5. Isparavanje6. Oblaci i Oborine7. Vidljivost8. optike i elektrine pojave u atomsferi, itd.Pojava koja se opaa u atmosferi, a nije oblak naziva se meteor. Razvrstavaju se u etiri skupine:

- hidrometeori (oborine),

- litometeori,

- fotometeori i

- elektrometeori.

Fizikalno stanje atmosfere nad nekim prostorom u odreenom vremenu zove se vrijeme.Prosjeno stanje atmosfere nad odreenim podrujima u vremenskom razdoblju ( 30 g. ) zove se KLIMA, a dio meteorologije koji prouava klimu zove se KLIMATOLOGIJA.

Ako promatramo promjenu temperature prema visini, u vertikalnom smjeru atmosfera se dijeli na nekoliko slojeva:

- Troposfera (do 11 km)

- Stratosfera (l 1-40 km)

- mezosfera(40-80 km)

- termosfera(80-800 km)

- egzosfera(800 km >)

Sve pojave opaamo u troposferi

Izmeu pojedinih slojeva atmosfere nalaze se i meuslojevi:

- tropopauza

- stratopauza i mezopauza.

Slojevi atmosfere koji su pod utjecajem Suneva ultraljubiastog zraenja manje ili vie ionizirani nazivaju se ionosferomAtmosferski zrak je fizika smjesa nekoliko stalnih plinova, kemijskih spojeva, razliitih

plinovitih, tekuih i vrstih dodataka: Osnovni plinovi su N=78%, 0=21%

Standardna atmosfera-srednja morska povrina sa zemljopisnom irinom 45,tlak 1013 hPa, temperatura l50Aeroloka mjerenja vre se razliitim sredstvima, a najvee je dostignue uporaba satelita za meteoroloka mjerenja.

3.2. SUNEVA RADIJACIJA

Sunce je nama najblia zvijezda u kojoj se nuklearnim transformacijama ( fuzijom ) neprekidno stvaraju ogromne koliine energije. Sunce ovu energiju alje, emitira, u prostor u obliku elektromagnetskih valova. Emisiju elektromagnetskih valova nazivamo jo i radijacijom ili zraenjem.

Sunce je jedini izvor toplinske energije, za donje slojeve atmosfere i zemaljsku povrinu.Zemlja u svom gibanju oko Sunca uini jedan puni ophod za godinu dana. Staza

gibanja eliptinog je oblika. Razmak izmeu zemlje i sunca se mijenja-najmanji u

perihelu, a najvei u afelu

Sunev spektar ima tri podruja djelovanja: ultraljubiasto, vidljivom i infracrveno ili

toplinsko

Gornja granica atmosfere izravno je ozraena od izlaska do zalaska Sunca

Izravno sunevo zraenje stie do zemaljske povrine samo danju, ako Sunce nije zastrto oblacima i maglom

Dnevno je zraenje najjae za kulminacije sunca (pravo podne), a godinje za vrijeme

ljetnog solsticija

to se vie zraenja odbije od tla manje ostaje za zagrijavanje zemaljske povrine

Omjer odbijenog suneva zraenja od neke podloge prema upadnom kutu zraenja na

istu podlogu izraen u postocima naziva se albedo ili koeficijent refleksije. Koliina energije Suneve radijacije koju prima zemlja zavisi od:

- stupnja aktivnosti Sunca

- udaljenost Zemlje od Sunca

- kuta pod kojim Suneve zrake padaju na jedinicu povrine.Do Zemljine povrine stie samo dio toplinske energije koju zrai Sunce. Ostatak energije akumulira atmosfera i taj ostatak u obliku svjetlosnog i toplinskog zraenje dopire do Zemljine povrine. To se zraenje naziva atmosferskom radijacijom.

Atmosferska radijacija dijeli se na difuznu ( nebesku ) i na toplinsku radijaciju.

Difuzna je kratkovalna ( pri vedrom nebu ) i traje od poetka svitanja do zavretka sumraka.Toplinska je dugovalna i traje neprestano danju i nou i time djeluje na toplinske uvjete Zemlje.

3.3. VODENA PARA U ATMOSFERI

Vlagu zraka sainjava vodena para u atmosferi. Vodena para nastaje ishlapljivanjem vode na povrini Zemlje ( more, jezera, rijeke ).Vodena para je plin bez boje, mirisa i okusa. Koliina vodene pare u zraku je promjenljiva. Ona ovisi o udaljenosti od mora, nadmorskoj visini, temperaturi zraka itd. Vlaga zraka se najee smanjuje s visinom.Osim toga u toplim krajevima ima je vie nego u hladnim. Zrak je zasien vodenom parom kada je ne moe vie primiti ( protivnom je nezasien ). Pri svakoj temperaturi zrak moe primiti odreenu koliini vodene pare, a ta koliina raste s porastom temperature. Suviak vodene pare pri nekoj temperaturi izlui se iz zraka u obliku kapljica ( kia, magla ) ili kristalia leda ( snijeg, mraz ). Temperatura pri kojoj nastupa kondezacija vodene pare u zraku zove se rosite. Koliina vodene pare u zraku moe se izraziti teinom vodene pare sadrane u 1m3 zraka. Ovako izraena koliina vodene pare u gramima zove se apsolutna vlaga. Meutim kada se govori o vlazi, pri tom se obino podrazumijeva relativna vlaga, koja se odnosi na stupanj zasienja. Kada je zrak zasien vodenom parom relativna vlaga iznosi 100%. Prema tome relativna vlaga je omjer, izraen u postocima, izmeu koliine vodene pare koju sadrava neki volumen zraka i koliine vodene pare koju bi sadravao isti volumen zraka pri maksimalnom zasienju.

Relativna vlaga je vrlo vaan pojam u prouavanju atnmosfere. Ona je vrlo promjenljiva veliina.

O relativnoj vlazi ovisi kojom e brzinom isparavati voda s neke povrine, npr. povrine mora. Ako je zrak zasien vodenom parom, voda se ne moe ishlapljivati. to je via relativna vlaga, voda sporije ishlapljuje.

3.4. POSTANAK OBORINE

Oborinom zovemo kapljice vode, kristale ili pahuljice snijega, zrna tue te jo neke oblike ledenih estica ( kao, npr. zrnat snijeg, soliku, sleenu kiu itd. ) koji iz atmosfere dopiru do tla, kao i rosu te slanu i inje koji nastaju pri samom tlu.

Imamo uglavnom ove vrste oborina iz oblaka:

sipljenje

kia

pljusak

snijeg

tua

4. OBLACI I NASTAJANJE

4.1. OBLACI.

OBLAK je vidljiv skup sitnih estica vode ili kristala leda koji lebde u zraku. Moe sadrati i estice dima i praine. Kapljice vode i kristali leda toliko su sitni da ih i najslabije uzlazno strujanje zadrava u atmosferi.

Na Zemlju mogu pasti jedino ako kapljice ili kristali narastu dovoljno veliki da svladaju otpor zraka. Po svom fizikom sastavu oblak i magla sline su pojave. Razlika je samo u visini postanka i veliini kapljica. Oblaci se javljaju na visinama, a magla u prizemnim slojevima zraka.4.2. POSTANAK OBLAKAOblak nastaje uzlaznim strujanjima zrka koja uglavnom uzrokuju konvekcija, utjecaj orografskih prepreka ( orografski oblaci ), utjecaj fronte ( kosa strujanja ), konvergencija zranih strujanja i sl. Gotovo svi oblaci nastaju kao rezultat promjena temperature i koliine vodene pare pri dizanju i adijabatskom hlaenju zraka. Oblik koji e primiti oblak ovisi o visini na kojoj se zrak zaustavio u svojem dizanju, kao i o visini na kojoj zrak poprimi temperaturu rosita, tj. temperaturu pri kojoj nastaje izluivanje suvine vodene pare. Zrak se moe dizati iz tri razloga:

1. zbog zagrijavanja podloge na nekom podruju se zagrijavaju donji slojevi zraka, pa se on die ( konvekcija ).

2. Zbog toga to zrak, kada se giba horizontalno ( vjetar ), na svom putu nailazi na planine, pa je prisiljen dizati se ( orografski efeket ).3. Zbog opeg dizanja zraka u ciklonama. U prednjem dijelu ciklone topliji zrak ( topla zrana masa) dosegne hladniji zrak ( hladnu zranu masu ). Prema obliku tj.prema vanjskom izgledu osnovni su oblaci:

l.) slojeviti ili vitraci-stratusi

2.) gomilasti ili humnjaci-kumulusi

3.) kovrasto-vlaknasti ili runjasti-cirusi Prema obliku oblaka moe se odrediti vrsta strujanja na visinu

Jednolini i slojeviti oblaci znae proces kondenzacije nastao bez veih strujanja

Gomilasti oblaci - u atmosferi postoje jaka uzlazna strujanja

Oblaci rastrgnutog oblika-u atmosferi jaka turbulentna strujanja zraka

Fizikalna struktura oblaka ovisi od gradnje estica (voda, snijeg, led) te od koliine i oblika tih estica u jedinici obujma tj. od gustoe oblaka.

Boja oblaka osim boje prolazeih svjetlosnih zraka ovisi od oblika i strukture oblaka.Kada je sunce dovoljno visoko, oblaci koje ono osvjetljava bijeli su i sivi, a oblaci osvjetljeni samo nebeskim plavetnilom su sivoplavkasti.4.3. KLASIFIKACIJA OBLAKA

Oblaci su u neprestanom razvoju. Meutim, mogue je izdvojiti odreeni broj karakteristinih oblaka koji se meusobno iskljuuju i tako ih klasificirati. Kao osnova suvremene meunarodne klasifikacije oblaka uzeta je podjela oblaka prema njihovu obliku, horizontalnim i vertikalnim dimenzijama, boji i sjaju, fizikoj strukturi i nainu stvaranja, meusobnom poloaju i sl. A posebno prema visini na kojoj se oni preteno javljaju. U Meunarodnom atlasu oblaka koji je izdala Svjetska meteoroloka organizacija, oblaci su klasificirani na rodove ( 10 ), vrste (26 ) i podvrste ( 31 ).

Rodovi oblaka nalaze se na razliitim visinama.a dijele se na visoke, srednje i niske oblake.

Visoki oblaci-sastoje se od ledenih kristalia, uglavnom bijele boje i ne daju oborine, a ine ih:l. (Ci) Cirus ili runjavac - izgled im je vlaknast ili svilast-ne daju oborine, pri zalasku Sunca ukast, poslije naranast, pa crven dok ne posivi

2. (Cc) Cirokumulus - runjavi humnjak-pojavljuje se na rubovima cirusa uskupinama, pa ih narod naziva ovicama - izgled im se brzo mijenja - pretkazuju jaanje vjetra3. (Cs) Cirostratus-runjavi vitrak - tanka mlijena koprena pokriva nebo, izaziva halo

Pojavu - predznak pogoranje vremenaSrednji oblaci-sastavljeni od sitnih kapljica vode, a pri niim temperaturama od snjenih kristala

Svojstvena pojava kruga oko Sunca i mjeseca - sedefast sjaj njihovih rubova (irizacija), a ine ih:

l. (Ac) Altokumulus-visoki humnjak - ostavlja izgled valovita neba i esto izaziva

krug oko Sunca,predznak jaanja vjetra u niim slojevima troposfere2. (Sc) Stratokumulus-vitrasti humnjak-grumeni ili valjkasti oblak-podsjea na ljunak javlja se u svako doba godine,ali ne daje oborine

3.(As) Altostratus-visoki vitrak - oblana koprena ili sloj koji potpuno pokriva nebo, sastavljen od vodenih kapljica ili snjenih pahuljica ili kombinacija - ljeti neznatna kia

zimi snijeg

NISKI OBLACI

1 . (Ns) Nimbostratus - kini vitrak - tipian oblak runa vremena,ljeti oborine poinju grmljavinskim pljuskom, zimi postaju trajne

2. (Sc) Stratokumulus - vitrasti humnjak - grumeni ili valjkasti oblak - podsjea na ljunak javlja se u svako doba godine, ali ne daje oborine

3. (S) Stratus - vitrak - lebdi na visini od nekoliko stotina metara, zovu ga visoka magla jer iz njega sipi kia ili pada zrnati snijeg

A/ VISOKI OBLACI - sastoje se od ledenih kristala (iglica uglavnom bijele boje), i ne daju oborine, a ine ih:

-CIRUSI (Ci)-runjavac

Izgled mu je vlaknast ili svilast, pri zalasku Sunca ukast, poslije naranast, pa crven dok ne posivi. Javljaju se za lijepog vremena.

-CIROKUMULUS (Cc)-runjavi humnjak.

Pojavljuje se na rubovima cirusa u skupinama, pa ih narod naziva ovicama izgled mu se brzo mijenja, prikazuju jaanje vjetra. Putuju ispred tople ili iza hladne fronte i najee pokrivaju vei dio neba.

-CIROSTRATUS (Cs) - runjavi vitrak

Tanka mlijena koprena pokriva nebo, izaziva halo pojavu - predznak pogoranja

vremena. Uglavnom prekriva cijelo nebo. Prije nailaska tople fronte postaju sve

deblji i deblji, a nebo sve vie poprima bijelu boju.

B/ SREDNJI OBLACI - sastavljeni su od sitnih kapljica vode, a pri niim temperaturama od snjenih kristala, a ine ih:

-ALTOKUMULUS (Ac)-visoki humnjak

Ostavlja izgled valovitog neba, predznak je jaanja vjetra u niim slojevima troposfere.

Nalazimo ih u oblanim sustavima atmosferskih fronti, ali i samostalnog u grupama kod atmosferskih; valova, kod turbolentne advekcije; toplog preko hladnog zraka.

-ALTOSTRATUS (As) - visoki vitrak

Oblana koprena ili sloj koji potpuno pokriva nebo.

Sastavljen je od vodenih kapljica (magle) ili snjenih pahuljica Kod tankih altostratusa oko sunevog diska zna doi do optike pojave halo.

Altrostratus je slojeviti oblak iz kojeg ne pada oborina, a Sunev disk se vidi sa zamuenim rubom. Javlja se u sklopu oblanog sustava atmosferskih fronti ili pri advekciji toplijeg zraka po visini.

C / NISKI OBLACI -NIMBOSTRATUS (Ns) - kini vitrakTipian oblak runa vremena

-STRATOKUMULUS (Sc) - vitrasti humnjakGrumeni ili valjkasti oblak. Javlja se u svako doba godine, ali ne daje oborinu.

Oblak ija je horizontalna dimenzija uoljivo vea od vertikalne. Nastaju u podruju neposredno ispred tople fronte, iza hladne fronte i pri irokom i sporom konvektivnom dizanju zraka.

STRATUS (St) - vitrakStratus (St) je sivi oblani sloj, bez otrih rubova, i zbog svojih fizikalnih svojstava, ali i izgleda, esto ga se naziva i "visoka magla". Ovisno o debljini, kroz njega se nekad moe vidjeti Sunce, ali ne daje halo osim na vrlo niskim temperaturama. Poseban oblik stratusa, fractostratus ili stratus fractus, izgleda kao krpa od oblaka, koja najee putuje ispod nimbostratusa ili altostratusa, a esto se javlja i u blizini orografske prepreke. Visina podnice mu je od same zemljine povrine, pa do 1 kilometra, ali najee ispod 500m. Debljine je od stotinjak pa do nekoliko stotina metara, ponekad i malo preko kilometra. Sastavljen je od vodenih kapljica (prehladnih ako je temperatura ispod nitice) ili ledenih kristala pri dosta niskim temperaturama. Ponekad sadri male pahulje snijega. Oborinu u pravilu ne daje, osim kada je vee debljine, tada iz stratusa moe padati rosulja ili lagano snijeiti. Nastanak stratusa je redovito vezan za ohlaivanje donjih dijelova atmosfere odozdo, na isti nain na koji nastaje i radijacijska magla. Nastaje vrlo esto i dizanjem magle, te isparavanjem oborina (fractostratus). Moe nastati i sputanjem stratocumulusa.

Stratus je niski oblak koji lebdi malo iznad tla. Povezan je s anticiklonalnim vremenom i tipian je oblak kontinenta, dok je na Jadranu vrlo rijedak. Stratus

D/ OBLACI VERTIKALNA RAZVOJA Nastaju kada se mase vlanog zraka dignu uvis i zbog naglog irenja toliko ohlade da se vodena para kondezira iznad razine kondezacije. To dizanje uvis moe biti toplinskog porijekla ili dinamikog porijekla. Toj skupini pripadaju Cu ( kumulusi ) i Cb ( kumulonimbusi ) oblaci.

Kumulus ( Cu )- humnjak, bijele gomile razdvojenih gustih oblaka koje se razvijaju vertikalno u obliku zaobljenih vrhova kupole ili tornja, iji gornji dijelovi pupaju kao cvjetaa; donje plohe su tamne i zavravaju s vodoravniom plohom. Pravi kumulus oblaci znaajni su kao oblaci lijepog vremena, niski bez kupole i izboina. Uglavnom su to stabilni oblaci. Javljaju se ve ujutro, rastu i mnoe se u toku dana, nakon zalaska Sunca prelaze u Sc-oblake i Ac-oblake, a nou nestaju.

Cu oblaci redovito se javljaju i razvijaju u nestabilnoj atmosferi nad vlanim i ugrijanim tlom, veinom u kasno proljee, malokad zimi. U stanovitim okolnostima vertikalno razvijeni Cu-oblaci oblika cvjetae, razvijaju se u oblake nevere, tj. u kumulonimbuse.

Kumulonimbus ( Cb) humnjak kinik, impozantna gusta oblana gomila razvijena vertikalno poput brda ili kule, s izbrazdanom kapom oblika nakovnja ili gljive.Gornji dio oblaka sastavljen od ledenih kristala, slian je Cu-oblaku. To je olujni oblak koji daje pljuskove kie i snijeg, a ponekad i grad i sugradicu, najee popraene sijevanjem i grmljavinom. Debljina dobro razvijenog Cb oblaka moe dostii do 4 000 m i vie.

E/ OROGRAFSKI OBLACI

Mogu se formirati u zranoj struji koja prelazi preko brda, osamljene planine ili planinskog vijenca; lee ispod vrhova prepreke, na njima ili ispod njih. Ti oblaci najee pripadaju Ac-oblacima, Sc-oblacima i Cu-oblacima; uglavnom se ne kreu ili je njihovo kretanje vrlo lagano.

F/ SPECIJALNI OBLACI

Toj skupini pripadaju sedefasti oblaci, noni svijetlei oblaci, tragovi kondezacije, oblaci poara i oblaci vulkanskih erupcija:

- sedefasti oblaci slini su Ci-oblacima ili Ac-oblacima.

- noni svijetlei oblaci nalik su na fine Ci-oblake.

- tragovi kondezacije su oblaci koji nastaju iza zrakoplova

- oblaci poara su proizvod izgaranja koje nastaje od velikih poara

- oblaci vulkanskih erupcija nalik su na vrlo razvijene kumuluse.

4.4. MOTRENJE OBLAKA

Pri motrenju oblaka potrebno je odrediti rod, vrstu i podvrstu, koliinu, visinu i smjer kretanja oblaka.Veliina (koliina ) sveukupnog oblanog pokrivaa na nebu, bez obzira na rodove i vrste oblaka, zove se naoblaka. Koliina naoblake odreuje se u osminama (0 -8 ), a za potrebe klimatologije u desetinama ( 0 10 ). Npr. 2 znai da je pokriveno 2/8, odnosno 2/10 neba. Naoblaku valja ocijeniti zamiljajui da su svi oblaci skupljeni u jedan neprekidni prostor. Nou se nablaka procjenjuje prema zastrtim dijelovima neba na kojima se ne vide zvijezde.Pri mjeseini naoblaka se procjenjuje kao i danju. U gustoj magli kada se nebo ne vidi, smatra se da je ono potpuno pokriveno. Za lake raspoznavanje oblaka upotrebljava se i Meunarodni atlas oblaka, u kojem se nalazi album sa snimkama oblaka i tekstom.

5. ATMOSFERSKI TLAK I VJETAR5.1.ATMOSFERSKI TLAKNa svaku povrinu izloenu zraku udaraju molekule zraka koje se neprekidno gibaju. Udarci su toliko gusti i esti da djeluju kao sila uvijek okomita na povrinu bez obzira na to u kakvom je poloaju povrina - ta sila podijeljena povrinom zove se atmosferski tlak.Gustoa zraka najvea je u prizemnim slojevima - idui uvis smanjuje se pa se i tlak smanjuje visinom

U meteorologiji za jedinicu tlane povrine uzima se 1 cm2 -sila kojom zrak tlai na jedinicu povrine zove se atmosferski tlak ili zrani tlak prema Meunarodnom sustavu mjernih jedinica-jedinica za silu je 1 Pa, ali kako je to odvie mala jedinica za mjernu jedinicu je uzet 1 hPa

Normalan atmosferski tlak - tlak na morskoj povrini na 45sjeverne zemljopisne irine pri temperaturi 0C-tlak 1013 hPa

Poveanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura i gustoa zraka, pa e i tlak biti sve manji

Izobare na sinoptikoj karti spajaju mjesta jednakog atmosferskog tlaka - zemljopisno podruje prikazano na sinoptikoj karti sa svim svojim barikim specifinostima zove se bariki sustavCiklona i anticiklona osnovni su bariki sustavi

Periodina dnevna promjena atmosferskog tlaka ovisi o zemljopisnoj irini i mjesnim prilikama -normalne prilike - tijekom dana javljaju se dva minimuma i dva maksimuma i to:

maksimum u 10 i 22 h

minimum u 4 i 16 h

Tlak se poveava izmeu 4 i 10, te izmeu 16 i 22 h,a smanjuje se izmeu 10 i 16,te

22 i 4 h

Raspodjela vjetrova u tijesnoj je vezi s raspodjelom atmosferskog tlaka - podruje

visokog tlaka / Anticiklona / stabilno vrijeme, podruje niskog tlak / ciklona / nestabilno vrijeme.

Ciklona i anticiklona osnovni su oblici barikih sustava sa zatvorenim izobarama; u sreditu ciklone nalazi se bariki minimum, a u sreditu anticiklone bariki maksimum.

Izobare

Sinoptika karta

5.1. ZRANA STRUJANJA -VJETAR

Horizontalno strujanje estica zraka zovemo vjetar. Takva strujanja zovu se jo i advekcijska strujanja. Prema smjeru mogu biti konvergentna ili divergentna.Vertikalna strujanja nastaju u labilnoj atmosferi kada je vertikalni gradijent tenmperature vei od adijabatskog gradijenta. Bez obzira na njihov smjer, ta se strujanja zovu konvektivna.

Kosa strujanja javljaju se na orografskim preprekama i na frontama zbog prisilnog uzdizanja, odnosno sputanja zranih masa.

Osim navedenih strujanja postoje jo vrtlona strujanja. Takva strujanja mogu biti oko horizontalne osi / danji i noni vjetrovi / ili oko vertikalne osi ( ciklona, pijavica, tornado ).

Zrana strujanja nastoje izjednaiti nastale razlike u tlakovima nad nekim podrujem, ali stalne meteoroloke promjene podravaju nejednoliku raspodjelu atmosferskih tlakova nad zemaljskom

povrinom posljedica ega je kruno zrano strujanje ili cirkulacija zraka.Osnovni vektorski elementi vjetra su smjer, jaina i brzina.-smjer vjetra odreuje se pomou kompasa (kompasna rua vjetrova), i to od one toke horizonta odakle vjetar pue-brzina vjetra je brzina strujanja estica zraka u prostoru, a izraava se u vorovima-m/s

ili km/h

-jaina vjetra-uinak vjetra na predmete u prirodi na osnovu boforove ljestvice

-mjerenja vjetra izvode se vjetromjerima-anemografirna i anemometrima.

Smjer vjetra zavisi od smijera barikog gradijenta, a njegova brzina ( jakosta ) od vrijednosti samog gradijenta, tj. oni izravno zavise od stanja u nekom barikom sustavu.

Uzroci skretanja vjetra su:

Coriolisova ili devijacijska sila - kao posljedica rotacije Zemlje uzrokuje skretanje

Vjetra - na sjevernoj polutki udesno,na junoj ulijevo

- sila trenja i centrifugalna sila utjeu i na brzinu i na smjer vjetra - iznad vodene

povrine trenje je slabije pa je zato vjetar jai nad morem nego na kopnu

-nizozemski profesor i meteorolog Bejs Balot postavio je pravilo prema kojem se

procjenjuje poloaj niskog i visokog tlaka u odreenom barikom reljefu:

ako motritelj okrene lice prema smjeru pravog vjetra, sredite niskog tlaka bit e s desna i neto nazad na sjevernoj polutci, a slijeva i neto natrag na junoj.

Sredite visokog tlaka je na suprotnoj strani

Vano je znati uestalost vjetra na nekom mjestu za odreeno razdoblje.

Imamo geostrofiki i gradijentni vjetar.Ako su u homogenom polju tlaka izobare pravocrtne i usporedne, takav vjetar zove se geostrofiki. Vjetar koji pue uzdu zakrivljenih izobara zove se gradijentni vjetar.

5.2.MOTRENJE VJETRAVjetar je odreen kada je poznat njegov smjer i brzina ( jaina ).

Smjer vjetra odreuje se najee usporedbom smjera krila, vjetrokaza

Prema kompasnoj rui (u nedostatku vjetrokaza smjer se moe procijeniti motrenjem

poloaja dima, zastave, valova ivog mora), a oznaava se meunarodnim oznakama

koje odgovaraju podjeli vjetrulje na 16 dijelova(osam glavnih i osam sporednih)

Brzina vjetra mjeri se anemometrima odnosno anemografima, a moe se izraziti u

vorovima ili u m/s - brzina vjetra od 0.5m/s odgovara 1 voru

Na brodovima koji nemaju instrumente za mjerenje elemenata vjetra koristi se

Boforova ljestvica (1808. Predloio je engleski admiral Beaufort, a dijeli se od 0-12

Bofora - svakom boforu dodijeljen je raspon brzina.Nedostatak ove ljestvice je to to iskljuivo vrijedi na oceanima odnosno na

otvorenim morima

Vjetrokaz se sastoji od nepokretnog dijela i koristi se na kopnenim meteorolokim

postajama

Za mjerenje brzine vjetra se koristi i anemograf koji biljei i smjer vjetra.

Vjetar koji mjerimo na brodu u vonji je prividni vjetar ( Wp ), tj. rezultanta pravog vjetra ( W ) i kursnog vjetra ( Wk ) kojeg uzrokuje kretanje broda ( kurs i brzina broda ). Elemente prividnog vjetra dobivamo mjerenjem. Smjer kursnog vjetra suprotan je od kursa broda ( Wk=Kp +- 180 ), a njegova brzina odgovara brzini broda u v ili m/s. U tom sluaju raun elemenata pravog vjetra nejjednostavnije se rijeava grafiki, i to konstrukcijom paralelograma ( trokuta) sila kojemu je zadana dijagonala ( rezultanta W ). Ta se metoda primjenjuje kada je vizualno ocjenjivanje vjetra oteano ili nemogue. Grafiko rijeenje najlake je izvesti na manevarskom ili radarskom dijagramu. 6.VIDLJIVOST

6.1. MAGLA

Maglom nazivamo lebdjenje sitnih vodenih kapljica u prizemnim slojevima zrakakoje smanjuju vidljivost na manje od 1 km. To znai, na veoj daljini od 1 km predmete u horizontu ne vidimo ili neraspoznajemo.

Kada je vidljivost izmeu 1 i 10 km zamuenost nazivamo sumaglicom.

Najprije nastaje sumaglica, a tek s poveanjem relativne vlage magla.

Magla nastaje na slian nain kao i oblaci - rashlauje se vlaan zrak odgovarajue

kondenzacije i poveava se vlaga u zraku isparavanja. Pri temperaturama zraka niim od 0 stupnjeva, osim kapljica vode, magla sadri i kapljice ohlaene vode ( temperatura do -30, odnosno ledene kristale ( temperatura nia od -30 ). Kad temperatura zraka padne ispo -45 C, magla se sastoji samo od ledenih kristala; to je tzv. ledena magla. Kad je magla pomijeana s prainom ili dimom ( smog = smoke +fog ), lagano je obojena, esto i ukasta.Razlika izmeu magle i oblaka je u visini i u tome to magla ima lokalnu pojavu i zavisi iskljuivo od mjesnih prilika.

Prema nainu postanka razlikuju se: magle zranih masa ( unutar jedne zrane mase )

i frontalne magle ( na granici izmeu dvije zrane mase )Magle zranih masa mogu biti: a) Radijacijska magla ili magla nonog hlaenja nastaje u stabilnoj i vlanoj masi. U dugim vedrim i tihim zimskim noima, podloga postaje hladnija od prizemnog sloja zraka, pa se taj sloj zraka rashlauje i zasiuje vodenom parom. Obino je to tanak sloj magle uz samu Zemljinu povrinu, pa se esto naziva prizemna magla.Radijacijska ili prizemna magla javlja se najee u zoru pred izlazak sunca, ponekad se poinje stvarati uveer, karakteristina za zimu, jesen i proljee, najpovoljniji predjeli za ovu vrstu magle su kotline i uvale u kojima su jezera, rijeke ili movare.Povoljni uvijeti za stvaranje radijacijske magle jesu: slabo dnevno zagrijavanje podloge, velika zasienost prizemnog sloja zraka vodenom parom, intezivno radijacijsko ohlaivanje prizemnog sloja zraka zemljine povrine i slab vjetar. Magla se javlja do 200 metar, a rijetko iznad 500 m visine. Pri potpuno tihom vremenu sloj magle nije deblji od 1 m.

Radijacijsko magla je najea zimi, a javlja se u proljee i u jesen, Nestajanje magle ovisi o njenoj gustoi. Magla uglavnom nestaje od 10 do 11 sati.Radijacijska magla , nastala poslije zalaska Sunca, nestaje ljeti do 9 sati. Zimi se ponekad moe zadrati i cijeli dan.

b)Advekcijska magla ili magla horizontalnog mijeanja zraka nastaje pri laganom horizontalnom kretanju vlanog toplog zraka iz toplijih predjela u hladnije ( brzina vjetra manja od 10 m7s ). Topli zrak se pri dodiru s hladnijom podlogom hladi, to poveava relativnu vlagu. Kad se zrak ohladi do rosita i nie, u prizemnim slojevima rashlaene zrane mase kondeziraju se vodene pare i nastaje magla debela 500 m i vie. Na kopnu, naroito u toplijem dijelu godine, teko se razlikuje od radijacijske magle. Najpovoljniji predjeli za stvaranje ove magle su primorska podruja gdje je zrak

bogat vodenom parom i gdje su temperaturne razlike izmeu kopna i mora najvee (tzv. obalna magla ), ili morska podruja gdje se sukobljavaju tople i hladne morske struje ( tzv. morska magla ). Na otvorenom moru javlja se i magla velikih dimenzina tzv. magla tropskog zraka.

Za sigurnost plovidbe od posebna su znaenja advekcijske ljetne magle u podruju Newfoundlanda ( Grand Banks ), Britanskih otoka, Kurilskih otoka i Kalifornije.

Advekcijska magla moe nastati i strujanjem hladnog zraka preko tople podloge. Ta vrsta magle pripada tzv. hladnoj advekciji. Tako nastaje tzv. arktiki morski dim.

Advekcijsko-radijacijske magle nastaju najee zimi kad vlane zrane mase prelaze iz toplijih podruja u hladnija. Najee se to dogaa kada vlaan morski zrak doe na hladno kopno, pa se on sam ohladi. Ne pripadaju gustim maglama i ne traju due od 24 sata.

c) Frontalna ili kina magla

Nastaje na graninoj ( frontalnoj ) plohi izmeu vlane tople i hladne zrane mase. Kapljice kie, toplije od slojeva zraka kroz koje ona pada, isparavaju se i hladniji slojevi zraka zasiuju se vodenom parom. Ako sloj zraka lei pri zemlji, stvara se magla, a a ko je na visini, stvara se St-oblak.

d) Magla isparavanja.

Nastaje najee u jesen i zimi pri prolazu vlanog hladnijeg zraka preko toplije vodene ili kopnene povrine koja se naglo isparava. Iznad kopna najee nastaje u veernjim satima, a iznad jezera i rijeka u toku noi.

6.2. Raspodjela magle na zemljinoj povrini.

Na oceanima i morima je najvie magle u toplo doba godine kad je voda hladnija od kopna. Magle su nad oceanima gotovo uvijek advekcijske prirode, a mogu biti i frontalne. Za navigaciju su zbog magle naroito opasna ona podruja gdje se susreu tople i hladne morske stuje.

Prilike u Atlantskom i Tihom oceanu, naroito u njihovim sjevernim dijelovima, u pogledu magle gotovo su sline.U Indijskom oceanu magle gotovo ne utjeu na sigurnost plovidbe. Pribliavajui se Antarktici, maglovitost raste. Naroito se to osjea poslije paralele Fi = 30 S, koja je ujedno i nulta crta po postotku maglovitosti u tom podruju.

a) Atlantski ocean. U sredinjem dijelu izmeu paralela 40 N i 3= S uestalost magle je ispod 1%.

b) Najvea je uestalost izmeu meridijana 40 W i 60 W, a posebno oko Newfoundlanda ( Grand Banks ). Uestalost magle je najvea ljeti, naroito u zapadnim dijelovima oceana. Od paralele 30 S uestalost naglo raste prema Antarktici, gdje dosee do 255 i vie.

c) Uz norveku obalu magle su este ljeti i traju nekoliko dana.

d) Podruje Britanskih otoka poznato je po naroito gustim maglama koje nastaju pri sudau toplog zraka iznad Golfske struje s hladnim zrakom iznad otoka.

e) Uz portugalsku obalu poznate su u ljetnim mjesecima tzv. visoke magle kroz koje se dobro vidi obalna crta, ali ne i istaknuti visoki objekti.

f) U podruju hladne Kanarske i bengalske struje ( juna Afrika ) svakodnevno ima prilino magle, naroito zimi. Tako je gusta i vlana, da se moe mjesriti kao kia.

g) Tihi ocean. Prilike u Tihom oceanu, naroito u njegovom sjevernom dijelu, sline su prilikama u Atlantiku. Na otvorenom moru svi predjeli magle lee sjevernood rakove obratnice ( topla struja Kuroshio na svom putu prema NE sastaje se s hladnom Kamatskom strujom ).

h) Indijski ocean. Osim u najjunijim predjelima i donekle uz australsku obalu, u ovom oceanu magle ne predstavljaju naroitu smetnju za plovidbu.

i) Sredozemno i Jadransko more. U istonom bazenu Sredozemnog mora magle redovito nastaju u blizini obala, i to u vrijeme kada puu juni vjetrovi. Najvie se javljanju u travnju, ali traju samo do podne. U zapadnom bazenu, naroito kod Gibraltara, najvie magle ima u ljetnim mjesecima ( lipanj ). esto su magle vrlo guste i suhe, ali ne traju dugo. U Tirenskom moru magle su rijetkost.

j) Na Jadranskom moru magle su ee u sjevernom dijelu nego u junom.

7.VJETAR I SASTAV TLAKA NAD OCEANIMA7.1. Geografska raspodjela atmosferskog tlakaRaspodjela vjetrova u tijesnoj je vezi s raspodjelom atmosferskog tlaka. Iznad predjela s visokim tlakom ( maksimum ) prevladava stabilno ( lijepo ) vrijeme, i obratno iznad predjela s niskom tlakom ( minimum ) prevladava nestabilno ( runo ) vrijeme.

Raspodjela atmosferskog tlak prikazuje se kartama izobara koje se crtaju na osnovi srednjih vrijednosti atmosferskog tlaka mjerenih kroz dugo vremensko razdoblje.

U geograskim irinama izmeu 30 i 40 N postoji pojas visokog tlaka ( suptropski maksimum ) s tri dobro izraena centra nad istonim Pacifikom 1020 hPa, iznad Azora 1020 hPa i nad Sibirom 1020 hPa. Pojas visokog tlaka na junoj hemisferi priblino slijedi paralelu 30 S. I tu postoje tri centra visokog atmosferskog tlaka ( maksimuma ) i to nad istonim Pacifikom, nad Istonim Atlantikom i nad Indijskim oceanom.

7.2. STALNI ( PLANETARNI ) VJETROVI

A) PASATI

Sjeveroistoni pasat (NE) zahvaa oceanska podruja priblino izmeu ekvatora ( ekvatorijalnog minimuma ) i paralele 30 N ( suptropskog maksimuma ) , a jugoistoni pasat ( SE ) izmeu ekvatora i paralele 30 S. Jaina ( 3 5 bofora ) i smjer pasata priblino su stalni. Puu prosjenom brzinom 13 v, a mogu dostii maksimalnu brzinu do 18 v . To su relativno suhi i hladni vjetrovi, a li s ugodnom temperaturom. More je umjereno valovito. Nebo je veinom vedro ( s malim Cu-oblacima ) i kie su veoma rijetke zato to pasati prenose hladnije zrane mase iz viih irina u nie pa se zagrijavaju i zrak ima manju relativnu vlagu. Zone pasata i ekvatorskih tiina obuhvaaju povrinu oko 40% svejtskog mora. U meridijalnom smjeru oko 3 000 M, a u smijeru istok-zapad od 2 000 do 3 000 M.

B) ZAPADNI VJETROVI

Puu u umjerenim geografskim irinama, u zonama priblino izmeu paralela 40 i 60 obiju hemisfera. Na sjevernoj hemisferi zapadni vjetrovi puu iz sektora SW W, a na junoj iz sektora NW W. U toj zoni prilike su drukije nego u zoni pasata: vrijeme je olujno, vjetar dosee jainu 8-10 bofora, a pri prijelazu jaih ciklona vjetar dosee orkansku snagu.

Zapadni vjetrovi relativno su topli (topliji od Zemljine povrine ), ali esto s niskim temperaturama, eim pljuskovima, tuom i snjenom vijavicom. Priroda i jaina tih vjetrova ( naroito u sjevernom Atlantiku ) ljeti je potpuno anticiklonalna i umjerenija, a zimi je vie ciklonalna i jaa. Prolazom ciklona i ciklonskih serija ( obitelji ) ne mijenja se samo smjer i jaina vjetra, ve i karakter samog vremena.

Oko paralele 40 S zapadni vjetrovi mijenjaju smijer izmeu SW i NW, pa se tada nazivaju the roaring forties ( burne etrdesete ).

C) MONSUNSKI VJETROVI

Ljeti su kontinenti prostrana sredita niskog tlaka ( depresije ) i privlae manje topao zrak okolnog mora gdje je vii atmosferski tlak ( snticiklona ). Zimi se nad kontinentom stabilizira anticiklona, a nad morem depresija privlai hladbniji zrak s anticiklonskog podruja. Zbog toga e i cirkuliranje zraka zimi biti usmjereno od kopna prema moru ( zimski monsum ), a ljeti od mora prema kopnu ( ljetni monsum ). Travanj i svibanj ine razdoblje prijelaza od zimskog monsuna na ljetni, a listopad i studeni od ljetnog monsuna na zimski. U tim mjesecima prethodni monsuni polagano slabe i sve se ee javljaju tiine. Nakon tiina poinju puhati suprotni vjetrovi koji postaju sve ei i jai dok se ne ustali monsun suprotna smijera.

Monsunski vjetrovi naroito su poznati u sjevernom dijelu Indijskog oceana, u istonoazijskim morima ( do Kamatke ), uz obale Nove Gvineje, uz sjeverne obale Australije, uz obale zapadne Afrike, uz istone obale Brazila, oko ua rijeke Mississippi i uz obalu Kalifornije i Meksika.

D) MONSUNI INDIJSKOG OCEANA

Monsuni zahvaaju Bengalski zaljev, Arapsko more i Adenski zaljev. Na zapadu dopiru do obala Afrike ( od sredine Mozambikog kanala do neto sjevernije od ekvatora ), a na istoku priblino do meridijana 140 E ( i Kinesko more ). Na jugu prodiru do granice pasata june hemisfere, tj. do geografske irine 10-12 S.

a) zimski monsun ( NE ) umjerene je jaine, prosjeno 3-4 bf. Strujanja po visini ne prelaze 2 km. U tom razdoblju prevladava vedro i suho vrijeme s relativno mirnim morem u obalnom podruju. Navigacijske prilike veoma su dobre.

b) Vremenske prilike za ljetnog monsuna suprotne su od onih za vrijeme zimskog monsuna. Ljetni ( SW ) monsun mnogo je jai od zimskog jer su vrijednosti barikih gradijenata mnogo vei ljeti nego zimi.Dostie olujnu jainu, ali mu je prosjena snaga 4 -5 Bf. Strujanja po visini diostiu viusinu do 5 km. U tom razdoblju godine prevladava jako toplo i vlano vrijeme ( s velikom relativnom vlagom ). More je jako razvijeno.

E)ISTONOAZIJSKI I AUSTRALIJSKI MONSUNI

Uz obale jugoistone Azije zimi prevladava NE smjer monsuna, a ljeti SW. U istim razdobljima godine, u istonim rubnim morima ( Junokinesko more, uto more, Japansko more i Ohotsko more ) zimi prevladava NW monsun, a ljeti SE. Ti vjetrovi nisu tako stalni kao u sjevernom dijelu Indijskog oceana. Dok jaki vjetrovi puu nad kineskim morem, nad Indijskim oceanom vladaju umjereni vjetrovi.

Uz australijsku obalu obino prevladavaju vjetrovi monsunskog karaktera s opim smjerom: zimi SE monsum, ljeti NW monsum. To je posljedica ciklonalne cirkulacije ljeti ( niski tlak nad kontinentom ) i anticiklonalne cirkulacije zimi ( visok tlak nad kontinentom ).

7.3.LOKALNI VJETROVI

Lokalnu cirkulaciju zraka mogu uzrokovati dnevne razlike atmosferskog tlaka nastale zbog nejednakog zagrijavanja ( hlaenja ) kopna i mora ( u priobalnom pdruju ), tj. nejjednakog zagrijavanja kopna zbog izrazite razliitosti njegove konfiguracije ( u planinskim predjelima ). U svakom sluaju uzrok lokalnoj cirkulaciji zraka iskljuivo je toplinske prirode. Jaina tih vjetrova vea je to je temperaturna razlika izmeu mora i kopna vea.

A) ZMORAC

Prizemni vjetar koji pue s mora prema kopnu. Nakon izlaska Sunca kopno se zagrijava bre od mora. Posljedica toga su uzlazna zrana strujanja nad kopnom, koja se na stanovitoj daljini od obale sputaju prema moru i zatvaraju lokalnu cirkulaciju. Podruje visokog atmosferskog tlaka ( maksimum ) nalazi se nad morem, pa se u niim slojevima zraka stvara bariki gradijent usmjeren od mora prema obali. Zmorac redovno prestaje prije zalaska Sunca, a zatim nastaje privremena tiina koju u toku noi zamjenuje vjetar s kopna.

B) KOPNENJAK

Prizemni vjetar koji pue s kopna prema moru. Nakon zalaska Sunca kopno se bre hladi od mora. Podruje visokog atmosferskog tlaka ( maksimum ) je nad kopnom i bariki gradijent je usmjeren od kopna prema moru. Cirkulacija zraka je sada suprotna od one prije podne. Kopnenjak je najjai prije izlaska Sunca. Nakon toga nastaje tiina koju u toku dana zamjenjuje zmorac. Pravilna izmjena vjetra s mora i vjetra s kopna ukazuje na stabilno ( postojano) lijepo vrijeme.

C)KATABATIKI VJETROVI

( gr. Kata + baino silaenje; gr, anabasis - uzlazak, uspon )

Isto kao to pue vjetar s mora i vjetar s kopna, u gorskim predjelima zbog nejednake konfiguracije zemljita, pue vjetar s brda i vjetar iz doline. Izmeu devet i deset sati, pa do zalaska Sunca ( kad na moru pue zmorac ) pue vjetar iz doline, a nou ( kad na moru pue kopnenjak ) pue vjetar s brda.

Vjetrovi slinog porijekla mogu nastati i u obalnim podrujima kada se u dolinama iza planinskih lanaca nagomilava hladan zrak. U odreenim sinoptikim uvjetima hladan zrak moe se prelijevati preko planine velikim brzinama prema moru. Usjeci i sedla planina otvoreni prema obali usmjeravaju strujanje hladnog zraka i vjetar u takvim obalnim podrujima pue estoko.

Na Jadranu i u Crnom moru takav je vjetar bura. Vjetrovi te vrste zovu se slapoviti ili katabatiki vjetrovi. Kada se takav vjetar podudara s vjetrovima nekog barikog sustava odreene sinoptike situacije, npr. unutar jedne ciklone ili anticiklone, on moe puhati i vie dana, a da mu se jaina ne smanji. Tada se, npr. u nas govori o ciklonalnoj ( mranoj ili kuroj ) buri, odnosno o anticiklonalnoj ( vedroj ) buri.

Meu lokalne vjetrove ubraja se i fen. To je topao i suh vjetar koji nastaje u podvjetrenoj strani brda, kao posljedica sputanja zrane struje kada je vrh brda iznad razine kondezacije. Mada je fen lokalni vjetar, on nastaje pri odreenim vremenskim situacijama: kada je ciklona s jedne strane brda o anticiklona s druge strane. To i omoguava predvianje tog vjetra.

7.4.VJETROVI JADRANSKOG MORA

Vremenske prilike Jadrana zavise od opeg rasporeda atmosferskog tlaka, od utjecaja sekundarnih ciklona zapadno od Apeninskog poluotoka ( enovski zaljev ) ili u sjevernom dijelu Jadrana i konano od reljefa priobalnog podruja. Na osnovi toga na istonoj strani Jadranskog mora razlikujemo uglavnom tri karakteristina tipa vremena. Vlano s junim toplim vjetrom zvanim jugo, suho - sa sjevernim hladnim vjetrom zvanim bura, i stabilno ljetno vrijeme sa sjeverozapadnim vjetrom ili maestralom, koji podrava utjecaj azorske anticiklone.

Jugo i bura karakteristini su vjetrovi za vrijeme na Jadranu u hladno doba godine od listopada do travnja, dok maestral pue uglavnom ljeti. Kada vlada tiina ili pue slab vjetar, vrijeme na na buru ili na jugo , prema tome postoji li cirkulacija zraka s kopna ili s mora. Jugo je jae na junom Jadranu, a bura na sjevernom Jadranu.

7.4.1. BURA

Bura je suh i hladan vjetar. Kao sjeveroistonjak ( NE ) preteno pue od istone obale Jadrana prema moru i najvjerniji je pratilac vedrog vremena. Lokalna bura nastaje hlaenjem zraka nad krkim dolinama, koji se zatim prelijeva niz obronke planina ( sedla, procijepi ). Takva bura je kratkotrajna i nenadana. Bura se javlja u sva godinja doba, ali je najea zimi kada pue olujnom jainom. Dok ljeti pue najvie dva dana ili nekoliko sati, zimi moe s prekidima puhati do etnaest dana. Olujna bura traje najvie dva dana.

Karakteristika je bure da zbog reljefa nae obale pue na mahove ( refule ) i da esto poinje sasvim nenadano. Od laganog povjetarca bura moe postati orkanski vjetar ( 80 v ). Hladne zrane mase padaju koso ( slapovito ) preko planina prema moru. Tako nastali mlazovi zraka prelijevaju se nad povrinom mora na sve strane, trgaju vrhove valova i raznose pjenu, pretvarajuu je u vodenu prainu ( dim ).

Oblik tlaka mnogo utjee ne samo na karakter i jainu bure, ve i na njezin smjera, pa moe puhati iz bilo kojeg smjera od N do ENE. U junom Jadranu ponekad pue vie prema N ( tramontana ). Planinska sedla ( Senjska vrata, Klis kod Splita, Vrulje kod Makarske ) i erozivna korita upravo su mjesta gdje bura pue ojaana zbog zbijanja strujnica zraka. Neka podruja koja su izloena buri, npr. strme sjeveroistone obale otoka ( Cresa, Krka, Raba, Paga i dr. ) , nemaju nikakve vegetacije.

Glavna mjesta na kojima pue bura jesu Transki zaljev ( naroito od Savudrije do Trsta, i to uz obalu gdje pue iz ESE ), Kvarner i Kvarneri ( uz jak vjetar javlja se i struja brzine i do 4 v ), Rijeki zaljev, Velebitski kanal ( naroito izmeu otoka Krka i obale, Senj i Senjska vrata ), podruje ibenika i Splita ( katelanski zaljev, naroito Solin ), uvala Vrulje ( izmeu Omia i Makarske ), Bar i Drimski zaljev.

Karakteristian predznak bure je stvaranje oblaka kape na hrptovima viih planina, osobito Velebita, Kamenice, Biokova i Orjena. Ta se kapa javlja i kada je oblano i kada je vedro vrijeme. Ako kapa i dalje raste znai da i bura raste. Oko 9 sati bura jaa i postie najveu snagu, a izmeu 11 i 13 sati bura je najslabija ili prestaje. Kada bura prestane nastupa hladnije vrijeme sa slabim ili samo umjereno jakim vjetrovim iz NW kvadranta.

Prema tome je li glavni uzrok bure proirenje predjela visokog atmosferskog tlaka ( anticiklona ) nad srednjom Evropom prema jugu ili ciklone u Sredozemnom ili Jadranskom moru, razlikujemo anticiklonalnu i ciklonalnu buru.

a) za anticiklonalne ( vedre ) bure prevladava suho i vedro vrijeme, visoki atmosferski tlak i umjerena hladnoa. Snani mahovi bure naroito se osjeaju u podruju istone obale Jadrana.

b) Ciklonalna ( mrana ) bura vrlo je jak i vie stalan vjetar iz smjera NE do E, koji prati tmurno i kiovito vrijeme, a zimi ponekad i meava s velikom hladnoom.

Prijelazi iz jednog oblika bure u drugi vrlo su esti. Najee se anticiklonalna bura razvija iz ciklonalne, tako da je ciklonalna bura s jakom naoblakom i oborinama ujedno i prva faza anticiklonalne bure.

esto istodobno u sjevernom jadranu pue bura,a a na srednjem i junom Jadranu jugo. Jedna granica tih vjetrova je oko rta Ploe ( Planka ), a druga u Kvarneru.

Na naoj obali bura dostie olujnu jainu, valovi su kratki i nii ( do 2,5 m ), ali su im vrhovi raspreni u bijelu pjenu koju vjetar nosi kao morsku prainu ( dim ).

Slabu buru nazivamo burica, a osobito snanu buru burina.

Istonjak ( levanat) je bura koja pue prilino jednoliko, blie istoku, pri kiovitom vremenu i umjerenoj hladnoi. Istoni vjetrovi izmeu bure i juga, svojstveni su sjevernom dijelu Jadranskog mora.

7.4.2. JUGO

To je topao i vlaan vjetar koji pue iz ESE smjera do SSE. Pue uzdu itavog Jadranskog mora i izaziva uzburkano more. Jugo prati vrlo oblano vrijeme, a najee i dugotrajna kia. Najjae je na junom Jadranu, gdje je i mnogo ee nego u sjevernom. Javlja se u sva godinja doba, ali u sjevernom Jadranu najee od oujka do lipnja, a u junom od jeseni do kraja zime. Prosjena jaina juga je oko 4 5 Bf ( 16 -20 v ), ali esto dosee i olujnu jainu. Ljeti traje redovno do tri dana, zimi do devet dana, a ponekad s kraim prekidima i do tri tjedna. Glavna podruja juga su: Venecijanski zaljev, Kvarner i Kvarneri, otvoreno more oko rta Ploe i podruje juno od Dubrovnika te vanjski kanali izmeu otoka sjeverne Dalmacije, Lastovski i Mljetski kanal.

Jugo je na Jadranu manje opasno od bure. Ne dolazi naglo, pue jednoliko, razvija se tek nakon 36 -48 sati, a olujnu jainu postie nakon treeg dana puhanja.

Prvi predznak juga, kojemu obino prethode tiina i promjenljivi slabi vjetrovi, jest sumaglica i mutan horizont u jugoistonom dijelu. Jaanjem juga sumaglica se razvija u rijetke i niske oblaie, koji se gomilaju oko vrhova planina dok se postepeno i ostali dio neba prema NW ne prekrije gustim olovnosivkastim i niskim oblacima. Tlak zraka polagano, ali ustrajno pada ispod normalnog, a temperatura i relativna vlaga znatno rastu. Postepeno se javljaju sve vei valovi i sve jaa morska struja iz SE smjera. Stvaraju se bibavice (ige) i uzdie razina mora uz nau obalu, a naroito u NW dijelu Jadrana. Jugo je najee ciklonalnog porijekla.

a) Anticiklonalno jugo javlja se naroito u proljee i u jesen. Nebo je ili vedro, ili se pojave Cc-oblaci i Ac-oblaci, koji dolaze iz smjera W i SW, dok je SW dio horizonta redovno vedar. Oborina nema ili mjestimino pada slaba kia.Zbog poveanja estica praine donesene iz sjevernoafrikih pustinja, atmosfera je esto veoma mutna.

b) Ciklonalno jugo je umjeren do olujno jak vjetar smjera ESE do SSE, koji ponekad pue i na mahove. Njegove su karakteristike gusta i niska naoblaka s umjerenim pljuskovima kie i uzburkanim morem. Javlja se im se neka ciklona priblii Jadranu, ili se u enovskom zaljevu ili u sjevernom Jadranu formira sekundarna ciklona. Brod koji plovi iz junog Jadrana prema sjeveru kada pue jugo, mora ve od Visa predvidjeti iznenadno skretanje vjetra na NE. Obratno, ako u sjevernom Jadranu pue bura uz nizak atmosferski tlak, vjerojatno e u junom Jadranu naii na jugo. Ako jugo neprestano slabi, a umjesto njega ne pojavi se neko drugo strujanje u atmosferi, nastaje tzv. trulo jugo. Tiina prati mrtvo more, a ostaju sve osobine juga. Temperatura zraka raste, a i sparnije je negoli kad pue pravo jugo. Pada obilna kia, a razvedravanje je samo privremeno.

7.4.3. OSTALI LOKALNI VJETROVI NA JADRANU

To je vjetar s mora maestral i vjetar s kopna - burin. Uglavnom se javljaju u toplo doba godine ( kasno proljee i ljeto ), kao posljedica lokalne cirkulacije zraka.

a) maestral poinje puhati oko 10 sati. Oko 14 sati maestral postie maksimum i uvijek zavrava prije zalaska Sunca ( obino do 18.00 sati ). Maestral prati lijepo vrijeme i pri tome znatno ublauje ljetnu sparinu. Normalo pue kao slab vjetar ( do 4 Bf ). U transkom zaljevu je najslabiji, prema jugu je sve jai, a u Otranstkim vratima jaina je 6 7 Bf, uz dosta teko more. Olujni maestral ( tzv. maestralun ) javlja se kao posljedica prolaza frontalnih poremeaja ( npr. ciklone ).

Na naoj obali taj vjetar pue uglavnom iz NW, skree do WNW, a kod Albanske

obale i na splitskom podruju i do SW. Na talijanskoj obali smjer mu je

prosjeno E, ponegdje i SE. U toku dana maetral mijenja svoj smjer udesno, tj. za

Suncem.

Maestral je vezan za stalno vedro vrijeme karakteristino po visinskom NW strujanju zraka, tzv. etezijskom strujanju. Ovaj tip vremena nastaje utjecajem azorske anticiklone koja u toplo doba godine uvjetuje na Jadranu lijepo i sunano vrijeme. Izostanak takva vremena pretkazuje dolazak depresije.

b) Burin poinje puhati izmeu 20 i 21 sata. Najjai je pred izlazak Sunca. Nakon toga

nastaje tiina i zamjenjuje ga maestral. Burin je uvijek slabiji od maestrala. Ali u

nekim podrujima, npr. kod Bola na Brau, moe dosei jainu do 6 Bf.

PAGE 1