Click here to load reader

Skripta Za Političke Stranke (fpzg)

  • View
    72

  • Download
    11

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Kolegij Političke stranke (Beyme, Čular, Duverger, Fink-Hafner, Kasapović, Petak)

Text of Skripta Za Političke Stranke (fpzg)

POLITIKE STRANKE (2015.)

STRANKA, FAKCIJA, SEKTA I FRAKCIJA

Voltaire je autor koji prvi put razlikuje stranke i fakcije.Izraz stranka uao je u upotrebu tako da je postepeno zamjenjivao naziv fakcija koji je, za razliku od stranke i frakcije, oznaavao pogrdni izraz i neto to razdjeljuje zajednicu. Fakcija je autorima na latinskom poeo oznaavati politiku skupinu koja je sklona razornom djelovanju.Stranka vue podrijetlo iz lat.partire (podijeliti) no sve do 17.st. ne ulazi u rjenik politiara. Prethodni termin od stranke bila je sekta (lat.secare-podijeliti), no ni sekta ni stranka nisu pogrdni termini jer jednostavno oznauju dijelove. Sekta se u 17.st. vie koristila u kontekstu religije pa je stranka preuzela i prethodno znaenje sekte. Kasnije je stranka vie koritena oznaavajui apstraktnu politiku grupaciju, a fakcija konkretnu politiku grupaciju, meutim, praktino se to nije moglo razlikovati budui da je fakcija oduvijek imala pogrdnu konotaciju.Frakcija je politika skupina lanova neke stranke koji se razilaze s miljenjem, zakljucima i stajalitima veine. Fakcija je izraz koji potjee od latinskog facere (initi) te je autorima koji su pisali na latinskome factio ubrzo poeo oznaivati politiku skupinu sklonu razornom i tetnom facere, opasnim djelovanjima. Tako je primarno znaenje koje sadri latinski korijen, zapravo, ideja arogantnoga, neumjerenog, bezobzirnog, samim time i tetnog djelovanja.

BOLINGBROKE I HUME (sredina 18.st.)

Bolingbroke smatra da je stranka zlo te se na kraju pretvori u fakciju koja je jo gore zlo. Dok stranke dijele narod po nacionalnom interesu, kod fakcija je uvijek rije o osobnom interesu. Govori o nestranakoj stranci odnosno stranci koja mora okonati postojanje svih stranaka.Hume je kritian prema fakcijama jer podrivaju vladu i onemogouju provedbu zakona. Prihvaao je stranke, ne kao uvjet slobodne vladavine, ve kao njenu neugodnu posljedicu. Njegovo shvaanje naelnih politikih fakcija je zametak ideologijskih politikih stranaka. Prvi je vidio stranke kao konkretne skupine. Fakcije dijeli na osobne (tipine za male republike i prolost) i stvarne fakcije koje se dijele na:1) interesne najopravdanije, ne postoje u despotskim poretcima2) naelne utemeljene na nekom apstraktnom naelu. Dijeli ih na one utemeljene na vjerskim i na politikim naelima (prve napada i kae da su postale ee od najokrutnijih fakcija koje su nastale iz interesa)3) afektivne

BURKE (1770.)

Ne tvrdi, kao prethodni autori, da se stranke neminovno pretvaraju u fakcije ve ako postanu fakcije onda vie nisu stranke. Pobija njihovu tezu da su sve politike veze po prirodi fakcijske i tvrdi da je povezivanje ljudi nuno da bi se sprjeile neke zle namjere. Razdvaja stranke kao plemenitu borbu za vlast od fakcija kao sebinu borbu za poloaj i zaradu. Definira stranku kao skupinu ljudi koji su se udruili na odreenom politikom naelu o kojem su svi suglasni, a zbog zajednikih nastojanja da se promie nacionalni interes.Burke je smatrao da su stranke dobre kao podijeljenost meu podanicima. Naime, u Burkeovo vrijeme je postojao konsenzus o konstitucionalnoj vladavini no nije bilo jasno tko bi trebao vriti tu vladavinu za to je Burke predloio stranke (upravo je ta ideja strankama stoljeima kasnije posluila da se rijee fakcija).

BOLINGBROKE I BURKE

Burke je promijenio os shvaanja Bolingbroke je smatrao da su stranke dobre kad je rije o razlikama i podijeljenosti izmeu podanika i suverena, a Burke da su stranke dobre kao podijeljenost meu podanicima; naime u Burkeovo vrijeme je postojao konsenzus o konstitucionalnoj vladavini no nije bilo jasno tko bi trebao vriti tu konstitucionalnu vladavinu za to je Burke predloio stranke; upravo je ta ideja strankama stoljeima kasnije posluila da se rijee fakcijaFRANCUSKA REVOLUCIJA, AMERIKI USTAVOTVORCI

Francuska revolucija je uslijedila odmah nakon Burkea no irondinci, jakobinci i druge politike skupine nisu se pozvali na njegove teze ve su bili ujedinjeni u osuivanju stranaka te bi najvea uvreda bila nekoga optuiti za vou stranke (isto kao voa fakcije) Condorcet, DantonTo zbog toga to su: a) bili oarani Rousseauom, b) njihov bog je bio razum c) individualistika filozofija d) stranke i fakcije su urote protiv nacijeMadison te ostali oci SAD-a takoer nisu podravali fakcije Madison kae da su fakcije skupine graana (bilo veina bilo manjina) organizirane oko zajednikog interesa, a protivno pravima ostalih graana i skupnim interesima zajedniceJefferson je prvo stvorio, a zatim rastavio prvu modernu stranku Republikansku stranku; vidio ju je kao Bolingbroke Zemaljsku strankuTek pola stoljea nakon Burkea stranke zauzimaju svoje mjesto.Fakcije su dijelovi nasuprot cjelini, a stranke dijelovi cjeline.

STRANKE KAO IZRAZ PLURALIZMA I DEMOKRACIJE

Stranakom pluralizmu je prethodio konstitucionalni pluralizam. Prvenstveno se ukorijenio u protestantskim zemljama.Tri razine pluralizma: kulturna, politika i drutvena. 1) Stav pluralizma prema sukobu i konsenzusuOponiranje je temelj demokracije, a ne konsenzus oponiranje crpi sadraj i iz sukoba i iz konsenzusa.Prvo se ipak razvila konstitucionalna vladavina i rijeilo pitanje legitimiteta, a tek onda stranaki sustav i oponiranje.2) Stav pluralizma prema vladavini veinePluralizam prihvaa naelo veine, ali je neprijatelj vladavine veine shvaene u smislu kao tiranija veine (potivanje prava manjine)3) Pluralizam je rezultat ratova i progona religijeNe postoji sve dok se ne razdvoje carstvo Boje i Cezarovo, sekularizacija hrani pluralizam.4) Pluralizam se ne sastoji samo od viestrukih udruivanjaDrutva s vie skupina jesu pluralistika samo ako su te skupine asocijativne (ne obiajne ili institucionalne, to iskljuuje afriki pluralizam plemena) te ako su se ta udruenja razvila prirodno (nisu bila nametnuta to iskljuuje kastinski sustav stratifikacije)Prema Jandi pluralizam je prisutnost rascjepa koji se presijecaju (pojedinci zato imaju viestruke veze i lojalnosti).Stranaki pluralizam povrno oznauje samo postojanje vie od jedne stranke, no implicira i da su stranke u mnoini proizvod pluralizma

KAD SU NASTALE STRANKE?Oko 20. lipnja 1790. kad je Thomas Jefferson pozvao Jamesa Madisona i Alexandera Hamiltona na veeru.O strankama se moe govoriti u 19. stoljeu u SAD-u i Velikoj Britaniji.

PRVI ISTRAIVAI POLITIKIH STRANAKA (Ostrogorski, Weber, Michels)

Istraivanje politikih stranaka zapoelo u prvim godinama 20. stoljea radovima Ostrogorskog i Michelsa. Ostrogorski je napisao svoju studiju o strankama u SAD-u i Velikoj Britaniji 1902., a Michels svoju studiju o oligarhijskom tendencijama u politikim strankama, izvedenom na primjeru njemake socijaldemokratske stranke, 1911.Od 40-ih do 60-ih godina 20. stoljea nastaje velik broj, veinom opsenih studija, u kojima se opisuje stranaki ivot u Europi i SAD 20. stoljee zlatno doba politikih stranaka Ostrogorski (prijelaz 19. u 20. st.) bio prvi istraiva koji je uoio da stranke postaju vitalna snaga u eri demokratske politike ispostavilo se da je 20. stoljee stoljee stranaka.OSNOVNI PRISTUPI U ISTRAIVANJU POLITIKIH STRANAKAAlan Ware:1) sociologijski gleda na stranke kao na izraze drutvenih podjela2) institucionalni gleda na stranke kao na organizacije uklopljene u iri institucionalni okvir 3) kompeticijski gleda na stranke kao na aktere u polju natjecanjaWareova klasifikacija pristupa sasvim dobro odgovara trima vrstama jednog openitijeg pristupa u drutvenim znanostima, poznatom pod nazivom novi institucionalizam: sociologijskom institucionalizmu, historijskom institucionalizmu i institucionalizmu racionalnog izboraTEMELJNI KONCEPTI POLITIKE STRANKE 1) stranka kao akter - stranke se identificiraju veinom preko svojih vodstava, politika i izbornih strategija; djeluju unutar ogranienja kompeticijskog prostora i institucionalnih okvira 2) stranka kao institucija - stranke su institucije koje postavljaju pravila igre i odreuju vidokrug pojedinanim akterima bilo u izbornoj areni ili areni vlasti; djelovanje mnogih aktera i funkcioniranje drugih institucija mogue je razumjeti jedino ako pretpostavimo djelovanje politikih stranka 3) stranka kao organizacija - stranke su u prvom redu organizacije sa svojim zasebnim unutarnjim ivotom i stranakim strukturama koje djeluju na pojedince ukljuene u stranku; stranka kao organizacija ima svoje specifine ciljeve koji se esto nametnu bez obzira na kompeticijske ili institucionalna zahtjeve RAZINE DJELOVANJA POLITIKE STRANKE

Key, Jr.: 1) stranka u birakom tijelu Katz/Mair: 1) stranka na terenu 2) stranaka organizacija 2) sredinjica 3) stranka u vlasti 3) stranka na javnom poloaju

Sredinje obiljeje stranake organizacije je odnos izmeu parlamentarne stranke i stranake organizacije. U elitistikim strankama najee dominira parlamentarna stranka no kod masovnih stranaka koje nisu potekle iz skuptina ele drati na lancu parlamentarnu stranku. SAD je ekstremni primjer gdje stranke u Kongresu ne ovise o slabim nacionalnim stranakim institucijama. U teoriji stranaka organizacija ne moe diktirati svojim predstavnicima u skuptini kako e se ponaati no i dalje zadrava neke jake adute kao to su stranake financije, logistika podrka koja je nuna za izbore, a profesionalizacijom politike i ulogom medija tehniari u izvanparlamentarnoj organizaciji postaju vaniji i moni.

Kombinacijom tri temeljna pristupa istraivanju politikih stranaka i tri analitike razine dolazi se do klasifikacijske sheme u koju se moe smjestiti najvei broj studija o politikim strankama.

Katz i Mair preciziraju analitike razine stranke u dutvu, stranake organizacije i stranke u dravi u organizacijskom smislu kroz pojmove stranke na terenu, sredinjice i stranke na javnom poloaju.1. stranka na terenu ukljuuje lanstvo i lokalne organizacije lanstva, funkcionalne stranake organizacije i stranci pridruene organizacije, pa ak i nacionalne stranake kongrese kao oblike predstavnitva volje lan

Search related