POLITIKE STRANKE (2015.)

STRANKA, FAKCIJA, SEKTA I FRAKCIJA

Voltaire je autor koji prvi put razlikuje stranke i fakcije.Izraz stranka uao je u upotrebu tako da je postepeno zamjenjivao naziv fakcija koji je, za razliku od stranke i frakcije, oznaavao pogrdni izraz i neto to razdjeljuje zajednicu. Fakcija je autorima na latinskom poeo oznaavati politiku skupinu koja je sklona razornom djelovanju.Stranka vue podrijetlo iz lat.partire (podijeliti) no sve do 17.st. ne ulazi u rjenik politiara. Prethodni termin od stranke bila je sekta (lat.secare-podijeliti), no ni sekta ni stranka nisu pogrdni termini jer jednostavno oznauju dijelove. Sekta se u 17.st. vie koristila u kontekstu religije pa je stranka preuzela i prethodno znaenje sekte. Kasnije je stranka vie koritena oznaavajui apstraktnu politiku grupaciju, a fakcija konkretnu politiku grupaciju, meutim, praktino se to nije moglo razlikovati budui da je fakcija oduvijek imala pogrdnu konotaciju.Frakcija je politika skupina lanova neke stranke koji se razilaze s miljenjem, zakljucima i stajalitima veine. Fakcija je izraz koji potjee od latinskog facere (initi) te je autorima koji su pisali na latinskome factio ubrzo poeo oznaivati politiku skupinu sklonu razornom i tetnom facere, opasnim djelovanjima. Tako je primarno znaenje koje sadri latinski korijen, zapravo, ideja arogantnoga, neumjerenog, bezobzirnog, samim time i tetnog djelovanja.

BOLINGBROKE I HUME (sredina 18.st.)

Bolingbroke smatra da je stranka zlo te se na kraju pretvori u fakciju koja je jo gore zlo. Dok stranke dijele narod po nacionalnom interesu, kod fakcija je uvijek rije o osobnom interesu. Govori o nestranakoj stranci odnosno stranci koja mora okonati postojanje svih stranaka.Hume je kritian prema fakcijama jer podrivaju vladu i onemogouju provedbu zakona. Prihvaao je stranke, ne kao uvjet slobodne vladavine, ve kao njenu neugodnu posljedicu. Njegovo shvaanje naelnih politikih fakcija je zametak ideologijskih politikih stranaka. Prvi je vidio stranke kao konkretne skupine. Fakcije dijeli na osobne (tipine za male republike i prolost) i stvarne fakcije koje se dijele na:1) interesne najopravdanije, ne postoje u despotskim poretcima2) naelne utemeljene na nekom apstraktnom naelu. Dijeli ih na one utemeljene na vjerskim i na politikim naelima (prve napada i kae da su postale ee od najokrutnijih fakcija koje su nastale iz interesa)3) afektivne

BURKE (1770.)

Ne tvrdi, kao prethodni autori, da se stranke neminovno pretvaraju u fakcije ve ako postanu fakcije onda vie nisu stranke. Pobija njihovu tezu da su sve politike veze po prirodi fakcijske i tvrdi da je povezivanje ljudi nuno da bi se sprjeile neke zle namjere. Razdvaja stranke kao plemenitu borbu za vlast od fakcija kao sebinu borbu za poloaj i zaradu. Definira stranku kao skupinu ljudi koji su se udruili na odreenom politikom naelu o kojem su svi suglasni, a zbog zajednikih nastojanja da se promie nacionalni interes.Burke je smatrao da su stranke dobre kao podijeljenost meu podanicima. Naime, u Burkeovo vrijeme je postojao konsenzus o konstitucionalnoj vladavini no nije bilo jasno tko bi trebao vriti tu vladavinu za to je Burke predloio stranke (upravo je ta ideja strankama stoljeima kasnije posluila da se rijee fakcija).

BOLINGBROKE I BURKE

Burke je promijenio os shvaanja Bolingbroke je smatrao da su stranke dobre kad je rije o razlikama i podijeljenosti izmeu podanika i suverena, a Burke da su stranke dobre kao podijeljenost meu podanicima; naime u Burkeovo vrijeme je postojao konsenzus o konstitucionalnoj vladavini no nije bilo jasno tko bi trebao vriti tu konstitucionalnu vladavinu za to je Burke predloio stranke; upravo je ta ideja strankama stoljeima kasnije posluila da se rijee fakcijaFRANCUSKA REVOLUCIJA, AMERIKI USTAVOTVORCI

Francuska revolucija je uslijedila odmah nakon Burkea no irondinci, jakobinci i druge politike skupine nisu se pozvali na njegove teze ve su bili ujedinjeni u osuivanju stranaka te bi najvea uvreda bila nekoga optuiti za vou stranke (isto kao voa fakcije) Condorcet, DantonTo zbog toga to su: a) bili oarani Rousseauom, b) njihov bog je bio razum c) individualistika filozofija d) stranke i fakcije su urote protiv nacijeMadison te ostali oci SAD-a takoer nisu podravali fakcije Madison kae da su fakcije skupine graana (bilo veina bilo manjina) organizirane oko zajednikog interesa, a protivno pravima ostalih graana i skupnim interesima zajedniceJefferson je prvo stvorio, a zatim rastavio prvu modernu stranku Republikansku stranku; vidio ju je kao Bolingbroke Zemaljsku strankuTek pola stoljea nakon Burkea stranke zauzimaju svoje mjesto.Fakcije su dijelovi nasuprot cjelini, a stranke dijelovi cjeline.

STRANKE KAO IZRAZ PLURALIZMA I DEMOKRACIJE

Stranakom pluralizmu je prethodio konstitucionalni pluralizam. Prvenstveno se ukorijenio u protestantskim zemljama.Tri razine pluralizma: kulturna, politika i drutvena. 1) Stav pluralizma prema sukobu i konsenzusuOponiranje je temelj demokracije, a ne konsenzus oponiranje crpi sadraj i iz sukoba i iz konsenzusa.Prvo se ipak razvila konstitucionalna vladavina i rijeilo pitanje legitimiteta, a tek onda stranaki sustav i oponiranje.2) Stav pluralizma prema vladavini veinePluralizam prihvaa naelo veine, ali je neprijatelj vladavine veine shvaene u smislu kao tiranija veine (potivanje prava manjine)3) Pluralizam je rezultat ratova i progona religijeNe postoji sve dok se ne razdvoje carstvo Boje i Cezarovo, sekularizacija hrani pluralizam.4) Pluralizam se ne sastoji samo od viestrukih udruivanjaDrutva s vie skupina jesu pluralistika samo ako su te skupine asocijativne (ne obiajne ili institucionalne, to iskljuuje afriki pluralizam plemena) te ako su se ta udruenja razvila prirodno (nisu bila nametnuta to iskljuuje kastinski sustav stratifikacije)Prema Jandi pluralizam je prisutnost rascjepa koji se presijecaju (pojedinci zato imaju viestruke veze i lojalnosti).Stranaki pluralizam povrno oznauje samo postojanje vie od jedne stranke, no implicira i da su stranke u mnoini proizvod pluralizma

KAD SU NASTALE STRANKE?Oko 20. lipnja 1790. kad je Thomas Jefferson pozvao Jamesa Madisona i Alexandera Hamiltona na veeru.O strankama se moe govoriti u 19. stoljeu u SAD-u i Velikoj Britaniji.

PRVI ISTRAIVAI POLITIKIH STRANAKA (Ostrogorski, Weber, Michels)

Istraivanje politikih stranaka zapoelo u prvim godinama 20. stoljea radovima Ostrogorskog i Michelsa. Ostrogorski je napisao svoju studiju o strankama u SAD-u i Velikoj Britaniji 1902., a Michels svoju studiju o oligarhijskom tendencijama u politikim strankama, izvedenom na primjeru njemake socijaldemokratske stranke, 1911.Od 40-ih do 60-ih godina 20. stoljea nastaje velik broj, veinom opsenih studija, u kojima se opisuje stranaki ivot u Europi i SAD 20. stoljee zlatno doba politikih stranaka Ostrogorski (prijelaz 19. u 20. st.) bio prvi istraiva koji je uoio da stranke postaju vitalna snaga u eri demokratske politike ispostavilo se da je 20. stoljee stoljee stranaka.OSNOVNI PRISTUPI U ISTRAIVANJU POLITIKIH STRANAKAAlan Ware:1) sociologijski gleda na stranke kao na izraze drutvenih podjela2) institucionalni gleda na stranke kao na organizacije uklopljene u iri institucionalni okvir 3) kompeticijski gleda na stranke kao na aktere u polju natjecanjaWareova klasifikacija pristupa sasvim dobro odgovara trima vrstama jednog openitijeg pristupa u drutvenim znanostima, poznatom pod nazivom novi institucionalizam: sociologijskom institucionalizmu, historijskom institucionalizmu i institucionalizmu racionalnog izboraTEMELJNI KONCEPTI POLITIKE STRANKE 1) stranka kao akter - stranke se identificiraju veinom preko svojih vodstava, politika i izbornih strategija; djeluju unutar ogranienja kompeticijskog prostora i institucionalnih okvira 2) stranka kao institucija - stranke su institucije koje postavljaju pravila igre i odreuju vidokrug pojedinanim akterima bilo u izbornoj areni ili areni vlasti; djelovanje mnogih aktera i funkcioniranje drugih institucija mogue je razumjeti jedino ako pretpostavimo djelovanje politikih stranka 3) stranka kao organizacija - stranke su u prvom redu organizacije sa svojim zasebnim unutarnjim ivotom i stranakim strukturama koje djeluju na pojedince ukljuene u stranku; stranka kao organizacija ima svoje specifine ciljeve koji se esto nametnu bez obzira na kompeticijske ili institucionalna zahtjeve RAZINE DJELOVANJA POLITIKE STRANKE

Key, Jr.: 1) stranka u birakom tijelu Katz/Mair: 1) stranka na terenu 2) stranaka organizacija 2) sredinjica 3) stranka u vlasti 3) stranka na javnom poloaju

Sredinje obiljeje stranake organizacije je odnos izmeu parlamentarne stranke i stranake organizacije. U elitistikim strankama najee dominira parlamentarna stranka no kod masovnih stranaka koje nisu potekle iz skuptina ele drati na lancu parlamentarnu stranku. SAD je ekstremni primjer gdje stranke u Kongresu ne ovise o slabim nacionalnim stranakim institucijama. U teoriji stranaka organizacija ne moe diktirati svojim predstavnicima u skuptini kako e se ponaati no i dalje zadrava neke jake adute kao to su stranake financije, logistika podrka koja je nuna za izbore, a profesionalizacijom politike i ulogom medija tehniari u izvanparlamentarnoj organizaciji postaju vaniji i moni.

Kombinacijom tri temeljna pristupa istraivanju politikih stranaka i tri analitike razine dolazi se do klasifikacijske sheme u koju se moe smjestiti najvei broj studija o politikim strankama.

Katz i Mair preciziraju analitike razine stranke u dutvu, stranake organizacije i stranke u dravi u organizacijskom smislu kroz pojmove stranke na terenu, sredinjice i stranke na javnom poloaju.1. stranka na terenu ukljuuje lanstvo i lokalne organizacije lanstva, funkcionalne stranake organizacije i stranci pridruene organizacije, pa ak i nacionalne stranake kongrese kao oblike predstavnitva volje lanstva u stranci. 2. sredinjica odnosi se na uski krug stranakog vodstava koji donosi operativne organizacijske i politike odluke, a oko sebe okuplja vei ili manji aparat, profesionalno vezan uz stranku, koji pomae u upravljanju strankom.3. stranka na javnom poloaju objedinjuje stranake dunosnike u dravi, bilo da se radi o zastupnicima ili lanovima vlade i viim politikim poloajima u dravnoj upravi, ili o vijenicima i lanovima izvrne vlasti na lokalnoj razini.

VRSTE I TIPOVI POLITIKIH STRANAKA (organizacijski, kompeticijski i funkcionalni kriteriji)

Duverger kadrovske, masovneWare stranke elite, stranke lanstvaNeumann - stranke individualnog predstavnitva, stranke demokratske integracijeKirchheimer - catch-all (narodna) strankaWright - racionalno-efikasni model stranke, model stranake demokracijePanebianco - profesionalizirana biraka strankaKatz/Mair - kartelska strankaKoole - moderna kadrovska strankaBeyme - honoracijska strankaKitschelt - programatske, klijentelistike, karizmatskeStrm, Wolinetz - stranke usmjerene na glasove, stranke usmjerene na poloaje, stranke usmjerene na provedbu politikaGunther/Diamond - lokalne klijentelistike stranke, masovne klasne stranke, lenjinistike stranke, pluralistike nacionalistike stranke, ultranacionalistike stranke, masovne denominacijske stranke, religijsko-fundamentalistike stranke, etnike stranke, kongresne stranke, catch-all stranke, programatske stranke, personalistike stranke, lijevo-libertarijanske stranke, postindustrijske ekstremno desne stranke

Usvajanje povijesnog pristupa omoguuje razlikovanje tri modela politike stranke:

1.Elitistika (caucus) stranka2. Masovna stranka3. Catch all stranka

Pojava i podrijetlo- 19. stoljee u skuptinama se klike zdruile da bi mogle voditi kampanju u proirenom birakom tijelu- prve stranke npr. konzervativne u Skandinaviji i Britaniji te prve amerike (jeffersonijanci i federalisti) - 1880. do 1960. nastale izvan skuptina kako bi interesi nekih drutvenih skupine bili zastupljene u vlasti- npr. radnike socijalistike stranke poetkom 20. st. u Europi- samo u SAD-u od starijih demokracija su masovne stranke izostale- poslije 1945. razvile se iz postojeih elitistikih ili masovnih stranaka- ele vladati u nacionalnom interesu, a ne kao predstavnice neke drutvene skupine- voe komuniciraju s biraima putem medija, a ne putem mnogobrojnog lanstva- npr. neke radikalne socijalistike stranke se transformirale u socijaldemokratske s dominantnim voama te iz katolikih defenzivnih organizacija u demokranske stranke- u SAD-u ravno iz elitistikih u catch-all

Izvor potporelanstvoTradicionalni statusVoa

Predstavljanje neke drutvene skupineUmijee vladanja

Izvor prihodaOsobni kontaktilanarineMnogobrojni izvori ukljuujui dravu

PrimjeriLiberalne stranke u 19.st., noge postkomunistike strankeSocijalistike strankeModerne demokranske i socijaldemokratske stranke u Europi

DEFINICIJA POLITIKE STRANKE trajnija organizacija koja se natjee na izborima s ciljem osvajanja javnih poloaja pretpostavlja demokratski politiki okvir razlikuje stranke od drugih organizacija koje ele samo utjecati na vlast ostavlja otvorenim pitanje odnosa stranke prema opem dobru i javnom interesu

Politike stranke trajne su organizacije koje se natjeu na izborima, najee zato to ele zauzeti najvanije poloaje u dravnoj vlasti. Za razliku od interesnih skupina koje ele samo utjecati na vlast, ozbiljne stranke ele dohvatiti poluge moi. Ili, kako je rekao Weber, stranke ive u kui moi.

FUNKCIJE POLITIKIH STRANAKA regrutacija elita - najvaniji mehanizam pripreme i regrutacije kandidata za javne poloaje agregiranje interesa - pretvaraju mnotvo specifinih zahtjeva u pakete prijedloga; kao filter selekcioniraju, reduciraju i kombiniraju interese referentna toka - mnogim pristaama i biraima predstavljaju klju tumaenja sloenog politikog svijeta usmjeravanje vlasti - kormilare dravnim brodom i osiguravaju vodstvo za vlast politika mobilizacija graana predstavljanje drutvenih skupina osiguranje demokratske legitimnosti

ODGOVORNA I RESPONZIVNA VLADAMjesto i funkcije stranaka ipak nisu odredile ideje ve dogaaji. Stranke mogu biti u vladi, a da ne donose odluke (kao u carskoj Njemakoj). Ipak shvaanje da je funkciju vladanja preuzela i monopolizirala pobjednika stranka ili koalicija stranaka. U tom smislu razlikuju se: a) stranka koja ostaje izvan podruja vlasti i nije ukljuena u nju tzv. ambasadorska strankab) stranka koja djeluje na podruju vlasti, a ne vladac) stranka koja stvarno vlada tj. preuzima vladajuu funkciju

Prilino je sigurno da tijekom 18. st. ni u Engleskoj ni bilogdje nije ostvareno nita nalik na stranaku vlast u ovom smislu. Englezi su stoga u 18. st. prakticirali ne stranaku vladu, ve odgovornu vladu odgovornost ministara parlamentu u najirem smislu parlamentarni sustav, no ne mora se temeljiti na strankama. Organizirala se stranka veze unutar parlamenta, ne izvan parlamenta.

Burkeova stranka jo je bila aristokratska (unutarskupinska), a ne demokratska (s izabranim predstavnicima naroda u parlamentu); izvanskupinska stranka misli na birae. Vlada odgovorna parlamentu postaje s vremenom i vlada odgovorna narodu (responzivna vlada).Prvo proirenje izbornog prava u Engleskoj 1832. god (do tada vladavina gentlemana).Osim pritisaka od dolje za to i gore su lanovi parlamenta osjetili da bi im snaga bila vea kada bi imali izborni legitimitet, pravo je proireno zbog sukoba izmeu vlade i parlamenta. Stranka se morala pomai s toke na koju ju je postavio Burke i poeti izvan parlamenta traiti podrku.

Izbori impliciraju dvije povratne reakcije:a) uvrivanje stranke ne samo zbog zajednikih naela nego zato da bolje prou na izborima; preveliko osciliranje i cijepanje postaje slabost na izborima. U toj toki protostranke kao dijelovi vieg kruga drutva postaju dijelovi zemlje u cjelini.b) pomak odgovorne vlade (tehnika odgovornost) prema responzivnoj vladi (politika odgovornost)Responzivna vlada zatim vodi stranakoj vladi. Tad nastaje moderna stranka no stranaki sustav kao podsustav politikog sustava nastaje tek irokim birakim pravom.

Reverzibilni slijed odgovorna vlada stvarnost izbora uspostava stranaka kao podsustavaTocqueville kad se vratio iz SAD-a vidio je prve moderne stranke nastale u demokratskim uvjetima razlika izmeu aristokratskih i demokratskih stranaka te izmeu velikih stranaka (na opim naelima se zasnivaju) i malih stranaka (opasne fakcije); kako da stranke ne postanu fakcije.Bryce stranke su u velikim slobodnim predstavnikim dravama neizbjene.Do I. svjetskog rata Ostrogorski i Michels se bavili oligarhijskom i nedemokratskom prirodom stranaka.Pravi utemeljitelj sociologije stranka bio je Max Weber no ni on nije razlikovao fakcije kroz povijest od pojave novog entiteta stranke.

RACIONALIZACIJAStranke su se razvijale kroz zadnjih 150 godina kao izraz prakse, a ne teorije.a) stranke nisu fakcije stranke su nune, a fakcije su uvijek zlo i nisu nune; stranke povezuju narod i vlast, a fakcije ne; stranke sredstvo kolektivne koristi, a fakcije sredstvo osobne koristi; stranke su funkcionalni posrednici; stranke mogu degenerirati u fakcijeb) stranke su dio cjeline ako stranka nije u mogunosti kao dio vladati u ime cjeline, onda se ne razlikuje od fakcijec) stranke su kanali izraavanja stranke su sredstvo ili posrednik u predstavljanju naroda putem izraavanja njegovih zahtjevaOd dvije funkcije stranaka predstavniki posrednici i sredstva izraavanja Sartori istie ovu zadnju

Stranke kao sredstva izraavanja nisu samo strojevi (jer onda ih mogu zamijeniti ankete javnog mijenja i slino) ve one prenose zahtjeve naroda podupirui ih pritiskom, stranka ulae vlastitu teinu u te zahtjeve.Key stranke su osnovne institucije za pretvaranje masovnih preferencija u javnu politiku.Prema Neumannu stranke ne samo da izraavaju, ve i kanaliziraju tj. organiziraju kaotinu javnu volju; Sartori prihvaa da stranke ponekad iskrivljuju tu volju.Sartori: Stranaki sustav je pluralistiki sustav dijelova koji snano izraavaju miljenja onih kojima se vlada.

MINIMALNA DEFINICIJA

Burke - stranka je skupina ljudi koji su se udruili na odreenom politikom naelu o kojem su svi suglasni, a zbog zajednikih nastojanja da se promie nacionalni interes (mnogi autori smatraju Burkeovu definiciju stranaka normativnom i nerealistinom)Schattschneider stranka je prvenstveno organizirani pokuaj stjecanja vlasti realistina definicijaSchumpeter stranka je skupina iji lanovi zajedniki djeluju u kompetitivnoj borbi za politiku vlast

Jednostavne defincije jednostavno iskazuju znaenje pojma dok sloene definicije uvode koncept pojma, sastavljaju. No jednostavne definicije ne smiju biti prejednostavne tj. moraju biti distinktivne odvojiti stranke od nestranakaStranke se definiraju s obzirom na: aktere aktivnosti posljedice (namjere) podruje funkciju Minimalna definicija je svaka definicija koja se kristalizira nakon to se sva svojstva nekog entiteta koja nisu neophodna za njegovu identifikaciju iskau kao varijabilna, a ne definicijska svojstva. Minimalne definicije:a) Kaplan i Laswel stranka je skupina koja formulira ope probleme i predlae kandidate na izborimab) Riggs stranka je svaka organizacija koja nominira kandidate na izborima za izbornu skuptinu ini se da iskljuuje totalitarne strankec) Janda stranke su organizacije koje tee postavljanju svojih priznatih predstavnika na poloaje u vlasti (nema izbora kao kriterija)d) Sartori stranka je svaka politika skupina koja se prepoznaje po slubenom nazivu te koja izlazi na izbore i sposobna je putem izbora (slobodnih ili neslobodnih) postavljati svoje kandidate na javni poloaj> ta definicija sadrava izborni kriterij koji vie nije dvosmislen, ukljuuje i jednu stranku u jednostranaju jer nije razliita stranka ve stranaki sustav (ona isto obavlja neke funkcije no s drugim ciljevima; jednostranaje ima neslobodne izbore no i to su ipak izbori)> sposobna je postavljati iskljuuje stranke koje su samo etikete> prepoznaje se po slubenom nazivu upuuje na kolektivnu stranu te skupineU zapadnoj Europi nastale su masovne stranke da bi se borile za glasove naglo naraslih birakih tijela. U komunistikim i faistikim dravama vladajue su stranke monopolizirale vlast u pokuaju rekonstrukcije drutva, dok su u zemljama u razvoju nacionalistike stranke postale sredstvo protjerivanja kolonijalistikih vladara u njihove matine zemlje. Masovne stranke bile su mobilizatori masovne politike u 20.st.

KADROVSKE STRANKE najbolji primjeri su Liberali i Konzervativci u Britaniji sredinom 19. Stoljea dobar su primjer i skandinavske konzervativne stranke, stranaki poeci u SAD-u, manje su to stranke u Francuskoj, Njemakoj i junoj Europi razvijaju se u liberalnim poretcima 19. stoljea u vrijeme izrazito ogranienog birakog prava i parlamenta sastavljenog od uglednih graana nastaju kao vrlo slabo povezani parlamentarni savezi zastupnika koji organiziraju relativno uski krug donatora, uglednika, prijatelja i aktivista na podruju svoje izborne jedinice rad najizraajniji tijekom izbora, nemaju formalnih lanova, njihova je struktura izrazito heterogena i decentralizirana razlikovanje stranke na terenu, sredinjice i stranke na javnom poloaju ili parlamentarne stranke vrlo je teko, jer se svi ti organizacijski aspekti vrlo blisko poklapaju u fiziki istim pojedincima

GLAVNA OBILJEJA KADROVSKIH STRANAKA nastaju iznutra, u parlamentima, kao grupe zastupnika koji se povezuju organizacije uglednika osobne veze i prijateljstva fokus na izbornim funkcijama financiranje izbora mali broj velikih donora decentralizirana struktura

CAUCUS izborni odbor organizacija koja prati zastupnika (ili vie njih) u izbornoj kampanji (V. Britanija) 1832./1867. trajnija organizacijska jedinica posebno bitna kod organizacije predizbora (V. Britanija, SAD) parlamentarna frakcija Demokrata (SAD) interesno povezivanje u stranakim ili parlamentarnim tijelima (SAD) Rije caucus znai zatvoreni stranaki sastanak, najee sa svrhom nominacije ili osmiljavanja strategije. Pojam se najee rabi u kontekstu zakonodavnih stranaka, pri emu caucus sastavljen od lanova koji predstavljaju odreenu stranku ini glavni odbor te stranke (kao to je tradicija u Australiji i u Novom Zelandu).

GLAVNE FUNKCIJE KADROVSKIH POLITIKIH STRANAKA funkcija ograniene mobilizacije biraa funkcija osiguranja podrke vladi u parlamentu funkcija odravanja statusnog poloaja lanova

Katz/Mair (stranka na terenu, sredinjica i stranka na javnom poloaju) - potpuna dominacija stranke na javnom poloaju kod kadrovskih stranaka

DVA TIPA KADROVSKIH STRANAKA (europski i ameriki)

1) Europski tip - to su konzervativne, liberalne i radikalne stranke dananje Europe koje su sauvale svoju strukturu iz 19. st. pravi tip kadrovskih stranaka

a) temeljna struktura ne idu za tim da okupe najvei broj pristaa, ve da okupe uglednike radi prestia ili bogatstva; okupljaju se u lokalnim odborima koji odgovaraju granicama okruga; unutranja organizacija tih odbora je dosta slaba; imaju veliku autonomiju te sredinja stranaka tijela nad njima nemaju gotovo nikakve ovlasti (u VB ipak centraliziranija organizacija nego drugdje)

b) parlamentarne grupe parlamentarci igraju glavnu ulogu i oni su efovi tradicionalnih kadrovskih stranaka; u VB su i sami parlamentarci strogo organizirani te im je nametnuta stranaka stega za razliku od drugih zemalja; to je razlika izmeu krutih stranaka (sa glasakom stegom i veom centralizacijom) i mekih stranaka (bez glasake stege); gotovo sve masovne stranke su krute, a gotovo sve kadrovske stranke (osim VB) su meke

c) od 19. do 20. st. struktura kadrovskih stranaka tradicionalnog tipa odgovara strukturi liberalne drave s ogranienim pravom glasa; pojava masovnih stranaka nagnala je kadrovske da ih ponu oponaati no bezuspjeno; dovelo do poveanja militanata za vrijeme izbora i tehnike od vrata do vrata

2) Ameriki tip

a) utjecaj sustava preliminarnih izbora svi graani pozvani su da odrede kandidate stranaka izmeu kojih e se kasnije birati, to je imalo za posljedicu ukidanje odbora uglednika; zatvoreni preliminarni izbori jer su birai unaprijed upisani kao republikanci ili demokrati; zabranjeno je da kandidata stranke istaknu njezini lanovi ili njihovi delegati

b) usavrenost organizacije dok preliminarni izbori prisiljavaju odbore da se otvore utjecaju izbornih masa, potrebe promidbe navode amerike stranke na primjenu sustava permanentnog organiziranja biraa na razini malih osnovnih okruga (precints), na elu svakog provjereni militant captain osigurava redovite kontakte izmeu stranke i biraa, ne samo za vrijeme izbora- ta dvostruka evolucija nije transformirala amerike stranke u masovne ve su one i dalje kadrovske u kojima glavne direktive dolaze od odbora uglednika koji nisu demokratski izabrani no uspostavili su stalniji dodir s biraima od masovnih stranaka- ostale su mekane stranke pa nema stranake stege u Kongresu

MASOVNE POLITIKE STRANKE Vezane u prvom redu za irenje birakog prava, premda su poticaji za razvoj organizacije postojali i ranije masovni tip stranke dominantno su nosile socijalistike i socijaldemokratske stranke prve polovice 20. stoljea, nastale izvan parlamentarnih institucija, kroz nastojanje da se radnika klasa politiki organizira U ovu skupinu spadaju i rane denominacijske stranke (protestantske ili katolike) Komunistike i faistike stranke odstupaju u odreenim obiljejima Suvremene nacionalistike i fundamentalistike stranke organizacijski su se manje ili vie oslanjale na sindikate, temeljile na velikom broju lanova, formalnom lanstvu, lanarini mali financijski doprinosi velikog broja lanova stranci je donosilo potrebna sredstva koja su elitne stranke namicale donacijama krupnog kapitala i nejasnim razlikovanjima dravnog i privatnog rauna masovne stranke prvi su tip stranke kod kojega su tri organizacijska lica jasno odvojena

DUVERGERU velikom broju analiza krajem 20. stoljea stranke se procjenjivalo u odnosu na organizacijska obiljeja i funkcije masovnih stranaka, a to znai uglavnom u odnosu na predstavnike funkcije stranke i ulogu koju je stranka igrala u drutvu. Nije stoga udno da su mnoga istraivanja zavravala zakljucima o propasti stranaka.

Dva su problema ipak ostala nerijeena.1) Duvergerova tvrdnja da se tip elitne stranke moe uspjeno primijeniti i na amerike stranke u 19. stoljeu ostaje upitnom. Amerike maine, razlikovale su se od kadrovskih stranaka toga doba u Velikoj Britaniji po izrazito razvijenoj izvanparlamentarnoj organizaciji. Organizacija se temeljila na klijentelistikom sustavu osobnog tipa, sustavu patronae, u kojem je veliki broj aktivista nagovarao birae da glasuju za odreenog kandidata ili je kupovao glasove raznim sitnim obeanim privilegijama, a sami su se nadali poslu u dravnoj slubi u sluaju pobjede njihovog kandidata. Organizacijski, maine nisu podsjeale ni na kadrovske ni na masovne stranke, ali su, zbog politiko-integracijskih funkcija koje su ispunjavale, funkcionalno bile blie masovnim strankama. Epstein tvrdi da maine nemaju stvarne paralele u drugim nacijama pojedini autori ih svrstavaju pod tip elitnih klijentelistikih stranaka.

2) Duverger je pretpostavio da se kadrovske stranke, uslijed nemogunosti da pariraju lijevim masovnim strankama u uvjetima proirenog birakog prava, moraju i same transformirati u organizacije masovnog tipa. Tvrdnja je poznata kao zaraza s lijeva koja postavlja masovni tip stranke kao normu suvremenog stranakog natjecanja. Velikim dijelom postavka se temelji na uoenom otvaranju kadrovskih stranaka prema biraima, te rastu izvanparlamentarne organizacije i usvajanju formalnog lanstva po uzoru na socijalistike stranke. Duvergerovu tezu o strankama s masovnim lanstvom kao modernom tipu stranaka kritizirao je Epstein. On pokazuje da:a) organizacijski rast pojedinih kadrovskih stranaka nije bila reakcija na nastanak masovnih lijevih stranaka, ve da im je prethodiob) masovne su organizacije uglavnom ostale obiljeja socijalistikih stranaka Ukazujui na ogranienja koje lanstvo moe postaviti kad je rije o izbornom uspjehu, kao i na nove naine mobilizacije biraa i financijskih resursa, Epstein formulira suprotnu prognozu zaraza s desna.

GLAVNA OBILJEJA MASOVNIH STRANAKA nastaju izvan dravnih institucija nastaju esto u veoj ili manjoj mjeri povezani s drugim drutvenim organizacijama (sindikati, religijska udruenja) posredne stranke (radnike stranke Britanije i Skandinavije) financiranje osiguravaju lanarinama mnogo malih donacija glomazna birokratizirana hijerarhijska organizacija niz pomonih organizacija

FUNKCIJE MASOVNIH STRANAKA Drutvena integracija donjih slojeva: obrazovna, solidarna predstavljanje kolektivnih klasnih ciljeva (ideologija) politika integracija (legitimiranje liberalnog politikog poretka)

TRI TIPA MASOVNIH STRANAKA (socijalistiki, komunistiki i faistiki)

B1. Socijalistiki tip

- u poetku djelovanje da se omogui financiranje izbora za radnike kandidate koji su se smatrali revolucionarnima pa nisu mogli dobiti potporu banakaa) financijsko i edukativno gledite u VB je financiranje od strane sindikata stvorilo indirektne stranke no u Njemakoj gdje su sindikati slabjeli ili u Francuskoj gdje su bili nepovjerljivi doli su na ideju da se u stranku unovai najvei broj pristaa koji e trajno plaati redovnu lanarinu; osim toga eljelo se i da kandidati stranke ne budu izabrani u uskom krugu uglednika ve demokratskim proceduramab) socijalna baza tradicionalne stranke su odgovarale sukobu aristokracije i buroazije, a masovne stranke su odgovorile irenju demokracije na itavo puanstvo; skupljanje novaca redovito te mobiliziranje velikog broja ljudi zahtijevalo je mnogo vru administrativnu organizaciju te se postepeno stvara hijerarhizirani aparat sa unutranjim upravljaima koji slabe poziciju parlamentaraca; isto tako bili su nepovjerljivi prema korupciji u parlamentu pa i prema svojim zastupnicima; sukob zajednice koji biraju upravljae i zajednice koja bira zastupnike no evolucija socijalistikih stranka prema socijaldemokraciji i parlamentarnom reimu rijeili su taj problemB2. Komunistiki tip

- prve komunistike partije roene iz rascjepa unutar socijalistikih partija konstituirane su po njihovom modelu; no odluka Kominterne 1924. natjerala ih je da prihvate strukturu Sovjetske komunistike partije; komunistike partije su najbolje organizirane od svih stranakaa) temeljni element: elija prva originalnost je njihov temeljni element umjesto da ih okupljaju prema mjestu stanovanja kao socijalistike, one ih na lokalnoj razini okupljaju prema mjestu rada (elije u poduzeima) osnovni kontakt meu lanovima zajednice je stalniji te problemi s posla daju materijala za rasprave; uz njih postoje i lokalne elije (seoske, izoliranih radnika itd.); manja od socijalistikog ogranka samo nekoliko desetaka ljudi, a na elu sekretarb) centralizacija i ideologija organizirane na autoritarni i centralizirani nain; sredinjica ima glavnu ulogu u izboru upravljaa no komunisti taj sustav nazivaju demokratskim jer se prije odluka moraju sazivati opsene konzultacije; isto tako ideologija ima vrlo vanu ulogu jer je povezana s konkretnom akcijom pa se silno ulae u obrazovanje i indoktrinaciju

B3. Faistiki tip- nastojale oponaati komunistike stranke no razliite jer imaju snanu centralizaciju i sustav vertikalnih veza a) vojni karakter organizacije originalan jer su primijenile u organiziranju vojne tehnike; temeljeni je element sasvim mala grupa ljudi (desetak) koja ivi u meusobnoj blizini; te se male grupe kao u vojsci povezuju s drugima u vee i hijerarhijski nadreene (npr. u nacionalsocijalistikim strankama vod, odred, eta, bataljun, regimenta, brigada, divizija); lanovi faistike milicije prolaze istu obuku kao i vojnic; prvenstvo elite nad masama (koristi se oruje)b) socijalna infrastruktura organizacija faistikih stranaka odraava njihovu socijalnu bazu; dosad se faizam razvio iz dva tipa drutva s jedne strane u tehnoloki razvijenim poput Njemake, gdje se zbog ekonomske krize krupna klasa i srednja buroazija pribojava socijalistikog ili komunistikog reima, a s druge strane u arhainim drutvima poput panjolske i Portugala gdje su se zemljoposjednici bojali dolaska demokracije (Italija izmeu); povlatena manjina se boji veine; nasilje je glavni instrument, a ne izborna promidba

DVA MEUTIPA IZMEU MASOVNIH I KADROVSKIH STRANAKA

1) Indirektne strankeTemelj je postavila britanska laburistika stranka 1900. godine kad nije primala izravne pristae. Njezini osnovni odbori bili su sastavljeni od predstavnika sindikata, zadruga i intelektualnih udruga koji su pristali zajedniki politiki djelovati. Ti su odbori odreivali kandidate za izbore i vodili promidbene blagajne. Laburistiki sustav su uglavnom prenijele druge socijalistike stranke, ali i u nekim demokranskim strankama s korporativnom bazom. Zapravo odgovara prilagodbi mehanizama tradicionalnih kadrovskih stranaka gdje su se umjesto odbora tradicionalnih uglednika nali odbori funkcionarskih uglednika i slubenih predstavnika organizacija koji okupljaju velik broj pristaa, ali indirektno to znai da se ne moe ulaniti u stranku, ali moe u organizacije.

2) Stranke nerazvijenih zemalja Velika novost u posljednjih deset godina. U nekim segmentima ne pokazuju bitna odstupanja u odnosu na stranke zapadne Europe, Sjeverne Amerike ili SSSR-a (vijetnamska i kineska komunistika partija se ne razlikuju bitno od sovjetske, neke liberalne i konzervativne stranke kao one u 19.st. u zapadnoj Europi; no neke poput onih u crnoj Africi su izrazito originalne iako blie masovnim strankama). U svim masovnim strankama upravljai su skupina koja se jasno razlikuje od ostalih pristaa i militanata (kao kadrovska stranka uronjena u masovnu organizaciju) no u razvijenim zemljama razdvajanje tih skupina nije strogo. Unutranji krug je kod masovnih stranaka vrlo otvoren pa lanovi iz baze mogu u njega lako prodrijeti, no u masovnim strankama nerazvijenih zemalja je vrlo velika socijalna razlika izmeu lanova unutarnjeg kluba i mase sljedbenika. Tako struktura stranaka odraava opu strukturu drutva tih zemaljaORGANIZACIJSKI RAZVOJ Prvi se put jasno razlikuju tri lica stranake organizacije Dominacija sredinjice nad ostala dva lica stranke

INDIREKTNE STRANKE Primjer: britanski Laburisti, ali i lijeve norveke i vedske stranke stranka nastaje kao politiko organizacijsko krilo neke druge organizacije (sindikata) stranka nije autonomna ni financijski niti odluivaki lanstvo se preklapa kolektivno lanstvo (contracting in contracting out)

Kolektivno, pridrueno, posredno ili korporativno lanstvo odnosi se na sve lanove sindikata koji automatizmom postaju i lanovi stranke. Individualno, pak, lanstvo zahtijeva veu osobnu inicijativu i obavezno plaanje lanarine. Automatsko posredno lanstvo teko se moe usporeivati s individualnim lanstvom u smislu razine ukljuenosti lana u ivot stranke. Postojanje kolektivnog lanstva ukazuje, prema pojedinim autorima, na to da stranka zapravo nikad nije imala potrebu da se razvije kao masovna stranka u pravom smislu te rijei. Sluaj britanskih laburista posebno je indikativan, jer je kolektivno lanstvo najvei dio povijesti laburista predstavljalo oko 90% ukupnog lanstva, dok se u sluaju nordijskih lijevih stranaka razlikuju vedski socijaldemokrati s oko 80% kolektivnih lanova krajem 80-ih godina prolog stoljea od norvekih laburista kod kojih je udio kolektivnih lanova od 1970. do 1988. pao s 50% na 25% ukupnog lanstva.

IDEAL-TIPOVI RAZVOJNE TIPOLOGIJEKadrovskeMasovneStranke eliteStranke lanstvaStranke individualnog predstavnitvaStranke drutvene integracijeHonoracijske strankeKlasne masovne strankeCaucus strankeMasovne birokratske stranke

NARODNE (CATCH-ALL) STRANKE Pojam uvodi Otto Kirchheimer (1965./1966.) nastaju u 50-im i 60-im godinama 20. stoljea uzroci nastanka novog tipa su u nizu postupnih prilagodbi politikih stranaka novim kompeticijskim zahtjevima narodna stranka osigurava integraciju pojedinaca u politiki sustav koju nisu uspjele osigurati ni kadrovske stranke (zbog nemogunosti drutvene integracije) ni masovne lijeve stranke (zbog nemogunosti politike integracije) stranka na terenu definitivno slabi, a jaa uloga i legitimnost parlamentarne stranke za razliku od masovnih stranaka gdje su odnosi izmeu triju lica stranke barem naelno bili postavljeni u liniji od stranke na terenu prema parlamentarnoj stranci, kod catch-all stranaka jaa svijest o vanosti izbornih funkcija uzajamna ravnotea utjecaja sredinjice i parlamentarne stranke, koju je Duverger postulirao za masovne stranke, u narodnim strankama prerasta u konflikt dvaju lica stranke oko nadzora oblikovanja politika i lanstva Catch-all stranka je svojevrsna sinteza kadrovskih i masovnih stranaka u povijesno novom tipu stranke.NASTANAK TIPA NARODNE (CATCH-ALL) STRANKE Kadrovske stranke ne uspijevaju u drutvenoj integraciji Klasne masovne stranke (class-mass parties) ne uspijevaju u politikoj integraciji Izuzetci - denominacijske masovne stranke (Stranka centra u Njemakoj i Puka stranka u Italiji) Nakon II sv. rata nastaju catch-all stranke

LOGIKA TRANSFORMACIJE transformacija klasnih masovnih (class-mass) u catch-all masovne stranke ostaje donekle nejasno to se zbiva s kadrovskim strankama: a) nestaju; b) transformiraju se u masovne (Duverger, 1963.); c) transformiraju se u catch-all stranke (Katz/Mair, 1995., 2002.)

PREDUVJETI NASTANKA CATCH-ALL TIPA STRANKE ekonomski rast, razvoj drave blagostanja i zaetci potroakog drutva nestajanje otrih klasnih opreka i identiteta nacionalna i demokratska konsolidacija tehnoloki napredak i razvoj medija poeci dravnog financiranja politikih stranaka

OBILJEJA CATCH-ALL STRANAKA deideologizacija stranakih ciljeva porast znaenja vodstva, posebno parlamentarnog smanjenje uloge lanstva i orijentiranosti prema lanstvu orijentiranost izvan starih granica natjecanja, pokuaj da se privuku novi birai povezivanje s raznim interesnim skupinama

ORGANIZACIJSKE PROMJENE opada znaenje stranke na terenu raste mo stranke na javnom poloaju u odnosu na sredinjicu unutarstranaki odnosi postaju vaniji jer jaaju konflikti izmeu triju lica stranke amerikanizacija stranake organizacije

FUNKCIONALNE PROMJENE izbori postaju najvaniji dio stranakog djelovanja mobilizacija biraa naoko ira, ali manje intenzivna agregiranje interesa po prvi put se ostvaruje predstavnika funkcija odvija se kao odgovornost za naciju u cjelini regrutacija elita neposrednije se ostvaruje legitimiranje poretka u potpunosti se sprovodi

BUDUNOST CATCH-ALL STRANKE biraka profesionalna stranka (Panebianco, 1988.) - drugo ime za catch-all stranku koje samo naglaava organizacijske promjene (profesionalizaciju rada i dravno financiranje) kartelska stranka granica oko 1970ih (Katz/Mair, 1995.) profesionalizirana biraka stranka (Beyme, 2002.) novi tip stranke koji slijedi nakon catch-all stranke catch-all stranka plus (Puhle, 2002.) - sugerira otvorenu granicu prema buduem razvoju

PROFESIONALNA BIRAKA STRANKA TO ZNAI KOD BEYMEA, A TO KOD PANEBIANCA? Beyme, ukazujui na svu zamrenost pokuaja da se ponudi etvrti tip stranke koji bi naslijedio narodnu stranku, predlae profesionaliziranu biraku stranku kao bolji izbor od kartelske stranke. Preuzimajui termin za novi tip stranke od Panebianca (1988.), a sadrajna obiljeja tipa dijelom od Panebianca, a dijelom od kartelske stranke Katza i Maira, Beyme samo pridonosi zamrenosti. Naime, Panebianco je suvremeni tip profesionalizirane birake stranke rabio u smislu Kirchheimerove catch-all stranke, suprotstavljajui ga prethodnom tipu masovne birokratske stranke, a zapravo Duvergerove masovne strank.Jedine sadrajne razlike izmeu Panebiancova i Kirchheimerova tipa su otvoreno naglaavanje profesionalizacije stranakog djelovanja, koje catch-all tip samo implicira, i uvoenje dravnog financiranja kao obiljeja koje unutarstranake odnose moi mijenja donekle reazliito nego sama potpora interesnih grupa.

POSEBNOSTI AMERIKOG DRUTVENOG I POLITIKOG RAZVOJA kasna industrijalizacija rano uspostavljeno obuhvatno birako pravo federalna struktura drave nezavisni legitimitet Predsjednika sustav podjele plijena imigracija - amortiziranje socijalistikih tendencija

POSEBNOSTI STRANAKOG RAZVOJA I ORGANIZACIJE nastanak slian kao i u Britaniji, ali brzo irenje organizacije stranake maine (1830e - kraj stoljea) elitistike klijentelistike stranke (Gunther/Diamond, 2001.) stranke se razvijaju lokalno i na razini drava stranke vrlo rano demokratiziraju kandidacijske postupke drave od poetka 20. st. reguliraju rad stranaka ne postoji stranako lanstvo vrsti dvostranaki sustav

NASTANAK STRANAKA U SAD-U stranke su i u SAD-u bila neeljena djeca demokracije nastaju u Kongresu kao trajnija grupiranja zastupnika podijeljenih oko bitnih politikih pitanja (Jefferson, Madison vs. Washington, Hamilton, Adams) Federalisti vs. Antifederalisti (Republikanci, Jeffersonijanci) George Washington (1789.-1796.) John Adams (1796.-1800.) Thomas Jefferson (1801.-1809.) James Madison (1809.-1817.) James Monroe (1817.-1825.) John Quincy Adams Jr. (1825.-1829.) Andrew Jackson (1829.-1837.)

RAZVOJNE FAZE AMERIKOG STRANAKOG SUSTAVA1. prva faza (1790-1828.) 2. druga faza (1828.-1865.)3. trea faza (1865.-1932.)4. etvrta faza (1932.-1968.)5. peta faza (1968. - )

AMERIKE MAINE javljaju se u Jacksonijanskoj eri (irenje birakoj prava, korupcija) pravi razvoj pred kraj 19. stoljea do sredine 20. urbane sredine (gradovi) - Chicago sustav patronae (klijentelizam) potpuna orijentiranost na glasove, nema ideologije primaries

KLASIFIKACIJA AMERIKIH STRANAKA posjeduju obiljeja svih tipova stranaka: nastanak, organizacija kadrovske funkcionalno masovne kompeticijski catch-all

TEORIJSKA INTERPRETACIJA RAZVOJNE TIPOLOGIJE STRANAKA KATZA I MAIRA Razvojni stranaki stadiji vezani su za osnovni koncept demokracije i odnos drave i drutva: elitni model stranke (do 1920.) - liberalni koncept demokracije masovni model stranke (1880.-1960.) - predstavnika demokracija catch-all model stranke (nakon 1945.) - socijalna drava

PRIJELAZ U CATCH-ALL STRANAKI MODEL dijalektiki: teza antiteza sinteza elitne stranke: zadravaju: prevagu parlamentarne stranke, veu usmjerenost na nacionalni interes, a manju na klasni mijenjaju: ire stranaku organizaciju nalik masovnoj masovne stranke: zadravaju: masovnu organizaciju, ali sa smanjenim funkcijama mijenjaju: mo prelazi sa sredinjice na parlamentarnu frakciju, odriu se striktnih klasnih interesa oba tipa razvijaju: veu ulogu voa prema lanovima i prema biraima prilagodbu medijskim pravilima izbornog natjecanja

NAKON CATCH-ALLIZMA? KARTELSKA STRANKA tri bitna procesa: opadanje uloge lanstva, dravno financiranje i medijsko posredovanje izbornog natjecanja vode do sve vee profesionalizacija stranakog rada: plaene politike funkcije narastanje administrativnog i savjetnikog aparata uz stranke dio rada preputen izvanstranakim agencijama

Katz & Mair kao novi, suvremeni tip stranke, koji se od sedamdesetih godina prologa stoljea pojavljuje u zapadnim demokracijama, uvode kartelsku stranku. Kartelska stranka:1) infiltrirana je u dravnu strukturu i nema ambiciju ispunjavanja bilo kakvih funkcija prema drutvu, osim da pred biraima brani dravne politike i projekte2) temelj povezanosti drave i stranaka dravno je financiranje stranaka, dravno osiguravanje stranakih monopola i povlastica unutar javnih kanala komunikacije te institucionalne prepreke ulasku drugih stranaka i aktera u zatvoreni politiki kartel3) stranke unutar kartela jedna drugoj osiguravaju funkcioniranje, financiranje i politiki utjecaj i kad su u opoziciji4) organizacijski, stranke su visoko profesionalizirane, s dominantnom ulogom stranke na javnim poloajima i do kraja marginaliziranim lanstvom (stranci na terenu, koja je sada dosta suena, osigurana je odreena autonomija na lokalnoj razini, ali bez utjecaja na nacionalnu politiku, to hijerarhijsku povezanost zamjenjuje stratarhijskom organizacijom)5) kartelska stranka izraz je zatvorenog kompeticijskog prostora suvremenih stranakih sustava, potpune afirmacije politike kao profesije, medijske demokracije i shvaanja drave kao servisa drutva

OBILJEJA KARTELSKIH STRANAKA samodovoljnost i samoreferiranje profesionalizacija rada kapitalno intenzivne kampanje organizacijska statarhija autonomija razliitih razina i lica stranke granice lanstva sve nejasnije

KARTELSKE STRANKE I DEMOKRACIJA nastavak elitistikog koncepta demokracije birai biraju izmeu ogranienog broja profesionalnih timova za voenje drave stranaki programi se sve manje razlikuju natjecanje se smanjuje; uinci izbora se ublauju; manja razlika izmeu pobjednika i gubitnika drava vie ne proizlazi iz drutva, ve ga servisira

IZAZOVI KARTELSKOJ ORGANIZACIJI POLITIKE pad povjerenja u demokratske institucije pad participacije ili nalaenje novih kanala participacije novi akteri preuzimaju funkcije politikih stranaka prema drutvu raanje opozicije izvan parlamenta, pa i izvan sustava prosvjedne stranke

KRITIKA MODELA KARTELSKE STRANKE von Beyme (2000.) profesionalizirana biraka stranka termin je posudio od Panebianca nominalistika kritika pitanje granica razdoblja stranke Zelenih kao izuzetci

KRITIKA RUDDA KOOLEA (1996.) kritika izvoenja modela kartelske stranke: odvajanje drave i drutva kartelska stranka postaje obiljeje sustava, a ne organizacijske strukture stranaka obiljeja su bila prisutna i ranije, dok suvremeni razvoj pokazuje neka druga nema govora o stratarhijskoj organizaciji

Kartelska stranka, kao uostalom i cijela razvojna tipologijska shema koju su razvili Katz & Mair, doivjela je ozbiljne kritike. Koole primjeuje 4 tipa problema u njihovoj teoriji stranakog razvoja: 2 na koncepcijskoj i 2 na empirijskoj razini:1) podvrgava kritici povijesni prikaz razvoja odnosa izmeu drave i drutva, tvrdei da moderno drutvo karakterizira sve vea isprepletenost drave i drutva, a ne kako Katz & Mair sugeriraju sve vei jaz, pa je shodno tome promaeno poloaj stranaka opisivati kao poloaj dravnih aktera2) ukazuje na to da Katz & Mair prezentiraju pojam kartelske stranke kroz obiljeja stranakog sustava, a tek posredno kao obiljeja pojedinanih stranaka, to je oigledna koncepcijska nekonzistentnost3) obiljeja stranakih sustava koja Katz & Mair istiu kao definicijska obiljeja kartelskih stranaka bila su prisutna i ranije, a suvremeni trendovi prije potvruju suprotne razvojne tendencije4) empirijski uvid ne potvruje predvieni organizacijski tip stranaka, posebice kad je rije o razvoju stranaka kao stratarhijskih organizacija. Koole pledira za pristup koji bi uvaavao injenicu da razliiti tipovi stranaka supostoje u razliitim, a esto i u istim politikim sustavima.

MODERNA KADROVSKA STRANKA - Rudd Koole (1994.) Nezadovoljan modelom catch-all i kartelske stranke, predlae model moderne kadrovske stranke koja ima 5 obiljeja:1) prevlast profesionalizirane parlamentarne stranke nad sredinjicom, ali odgovorne stranci na terenu2) smanjenje broj lanova u odnosu na broj biraa, premda se ne smanjuje znaaj lanstva kao stranakog financijskog rezervoara3) jaka orijentacija na stjecanje glasova, ali ne catch-all strategija4) formalno odravanje vertikalne organizacije masovne stranke, s izraenom unutarstranakom demokracijom5) podjednako baziranje na financiranju iz javnih prihoda i iz lanarina i donacija

OSTALI PREDLOENI TIPOVI SUVREMENIH STRANAKA medijska stranka (Seisselberg, 1996.) okvirna stranka (Raschke, 1993.) stranka kao tvrtka (Hopkin/Paolucci, 1999.) stranka kao franiza (Carty, 2004.)

TRANSFORMACIJA POLITIKIH STRANAKA (BEYME)

Stranke predstavljaju jedno od rijetkih podruja istraivanja koje je iskljuivo preputeno politikoj znanosti no nije se pokazalo kao dobro podruje za teoretiziranje. Poopavanja su se od Ostrogorskog do Duvergera pokazala pogrenima. Osim slabe mogunosti teoretiziranja problem je i optereenost teme javnou.Nakon to je bihevioralizam zamijenio historicizam i institucionalizam, sada prevladava pristup istraivanju temeljen na teoriji racionalnog izbora taj je pristup vie zainteresiran za prognoze nego za reproduciranje politike stvarnosti.

Stranke teko mogu utjecati na promjene poput individualizacije, globalizacije, deideologizacije i slabljenja stranake identifikacije, ali pokuavaju utjecati na ponaanje biraa fleksibilnijim policy ponudama. Najvie mogu utjecati na razini stranake organizacije - opadanje lanstva i raspadanje veza s organiziranim interesima se pokuava nadoknaditi s profesionalizacijom i etatizacijom financiranja politikih stranaka (dravno financiranje).Istraivanje stranaka je frustrirajui proces jer je stalno aktualno. Malo je ipak stranakih sustava zbilja propalo kao primjerice u Italiji 1994. Svi autori smatraju da dolazi do propasti politikih stranaka no Beyme smatra da je rije o transformaciji politikih stranaka.

Smanjili su se ideoloki razmaci meu stranakim obiteljima, veina biraa sada zahtjeva reprezentaciju miljenja kod stranakih voa i nositelja mandata, a ne drutvenu reprezentaciju. Novi trend u istraivanju stranaka gura transformaciju stranaka u prvi plan.U sreditu je razvoj od narodnih stranaka do birakih stranaka profesionalnih politiara u posljednjih 20 godina. U tom se razvoju poveala vanost nekih podruja poput financiranja stranaka, narodne stranke postale su okvirne stranke s ostacima masovnog lanstva, a tamo gdje i postoji jo masovno lanstvo se smanjila njegova uloga u odluivanju. Biraka stranka je degradirala lanove na poslanike u drutvu (lanovi su kao aktivisti izgubili svoju ulogu nakon slabljenja ideologizacije i mobilizacije 1970-ih). Stranke nisu propale i jo su uvijek nezamjenjive kao spona u tvorbi volje unutar parlamenta i vlade, kao i unutar njih.

Dva glavna pristupa istraivanju politikih stranaka:1. Tipoloki pristup (Duverger, Sartori) manje zastupljen pristup; istraivai okrenuti uglavnom analizi stranaka. Tipoloki pristup za razliku od modelskog pristupa ima vie historijsko socijalne kompleksnosti no i on je sklon redukcionizmu. Duvergerov pristup istraivanja stranaka je bio jednostran jer je favorizirao odreene stranke, a Sartorijev pristup uvelike zanemaruje socijalne osnove stranaka u korist politike dinamike stranakog sustava (zanemaruje i rubne stranke).2. Modelski pristup (teorija racionalnog izbora, Downs) vie zastupljen pristup; istraivai okrenuti uglavnom prognozama tj. moguim preferencijama stranakih aktera

Teko je oblikovati ope teorije u istraivanju politikih stranaka jer:1. stranke su organizacijski nadomjestak za vladavinu starih aristokratskih i ranograanskih elita toliko su bile drutveno povezane s sreditima vlasti da im nije trebala stranaka organizacija; tek su se njihovi izazivai u 19. st. (liberali, radikali, socijalisti, kransko-socijalni) organizirali kao stranke; konzervativci su bili prva stranka tamo gdje su s vlasti potisnuli liberale prije nego su se ovi organizirali u stranku; rezultira velikom interakcijom meu strankama za razliku od nekih ostalih organizacijskih oblika moderne te su razine stranke i razina stranakog sustava stalno pomijeane2. ak i fokusiranje na organizacijsku jezgru unutarnje strukture stranaka doputa slaba poopavanja o organizacijskom potencijalu nasuprot interesnim skupinama stranke jedva da imaju pozitivne ili negativne sankcije kojima bi potakle ciljne skupine graana da im se prikljue, stoga Olsonov model logike kolektivnog djelovanja nije primjenjiv na stranke kao saveze; samo stranake elite i karijerni inovnici imaju i materijalne interese koji se mogu pospjeiti stranakom politikom3. granice jedinica sustava poput stranaka fluidnije su nego u ostalim velikim organizacijama koje istrauju drutveni znanstvenici - tamo gdje ne postoji formalno stranako lanstvo kao primjerice u SAD-u istraivanje stranake identifikacije je postalo ekvivalent istraivanju stranakog lanstva u Europi; stariji pristup je uzimao stranke kao protoni bojler za stavove koji su steeni u fazi politike socijalizacije; socijalno psiholoki pristup uzimao je pak stranke kao socijalizacijske agencije koje utjeu na politiku socijalizaciju u konkurenciji s roditeljskim domom, medijima itd.; oba pristupa imaju prednosti i slabosti grupni pristup objanjenju izbornog ponaanja mogao je dobro objasniti dugorona kretanja no taj pristup nije bio dosta fleksibilan za kratkorone promjene koje su djelovale posredstvom novih stranaka, novih tema izborne borbe i kandidata; teorija stranaka je u stalnoj opasnosti da se proiri u teoriju kretanja biraa i tako promai sr institucije stranke4. stranke su ue nego druge socijalne tvorevine povezane s drutvenim pokretima koji u valovima nastoje promijeniti drutvo svaka nova duhovna obitelj stranaka po pravilu je izala iz nekog drutvenog pokreta; to stvara opasnost da se u krizi stranaka svaki novi drutveni pokret protumai previe pomodno, kao da svaka stranaka nije bila proizvod neke prole krize, te da se podcijeni apsorpcijska sposobnost stranakog sustava; i dalje stoji pristup nothing new under the sun Lipseta i Rokkana prema kojima su rascjepi i konfliktne strukture meu strankama 1920. bile jednake onim 1960. (samo se u Nizozemskoj posljednjih godina jedan novi sukob pretvorio i u jednu novu stranku) 5. stranke su povezanije s dravom od ostalih drutvenih organizacija

S metateorijskim pozicijama politike teorije povezuju se tri razliita tipa teorije o strankama u dvije paradigme:A) paradigma konkurencije polaze od funkcionalnih uvjeta politikog sustava u postojeem obliku, a Wiesenthal je razdvojio: 1. integracijski pristup vie tendira ka tipologijskim metodama 2. konkurencijski pristup vie tendira modelskim metodamaB) paradigma konfliktne transmisije teorija sukoba 3. transmisijski pristup holistiko i i dijalektiko gledanje cijelog sustava

NAVEDI BAREM 5 DEMOKRATSKIH NEDOSTATAKA U ZAPADNIM DEMOKRATSKIM STRANKAMA (Beyme)1) Slabo sudjelovanje lanova stranke u tvorbi volje unutar stranke. lanstvu se obeava politika domovina u zamjenu za programsku identifikaciju. Veu politiku aktivnost trai mala manjina od najvie 10%. Tvorbom krila i unutarstranake opozicije stalno se pokuavaju poveati stope participacije. 2) Stranaki kongresi kao sjedite narodne suverenosti unutar stranaka umnogome imaju funkcije pukih aklamacijskih tijela. Dnevni red uvelike odreuje vodstvo stranke. Vanjski uinak stranakih kongresa, kojim upravlja vodstvo stranke, smatra se vanijim od unutarnje tvorbe volje. Ako se uestalost stranakih kongresa odredi kao ansa lanstva da utjee na politiku i vodstvo stranke, onda je broj stranakih kongresa pokazatelj unutarstranake demokracije. 3) Mala promjena meu nositeljima slubi. Od nacionalne do lokalne razine alilo se da su stalni ponovni izbori predsjednika slubi i slaba rotacija nedostatak. 4) Potkopavanje penetracije stranaka kroz interese saveza, organizacijske strukture kao to su radne zajednice ili frakcionizam. Tamo gdje postoje neizravne organizacijske strukture osobito je velika opasnost da e volju veine stranke iskriviti blokovi moi.5) Financiranje stranaka, koje je posredstvom velikih organizacija kanalizirano na podruje privatnih darovatelja koji preteno surauju sa stranakim sredinjicama i koje u javnoj potpori iz dravnog prorauna financijski ne dosee donje razine u svim zemljama.6) Socijalni profil stranakih elita se sve vie socijalno razlikuje od lanstva. ak i u komunistikim sustavima radnike su jo jedva predstavljali radnici. Meu delegatima u tijelima u kojima se oblikuje volja stranaka poveana je nadpredstavljenost srednjeg stalea. Ideoloko stajalite stranakih elita u sve je obrnutijem odnosu prema pretpostavljenim imperativima socijalnog podrijetla. Samo su komunistike partije pokuavale oblikovati svoj socijalni profil svjesnom regrutacijskom i kadrovskom politikom, dok se u ostalim zapadno-demokratskim strankama o tome nije razmiljalo. PREDIZBORI

Predizbori omoguuju pristaama neke stranke da odlue koji e kandidat predstavljati njihovu stranku na predstojeim opim izborima. Ti predizbori uobiajeni su u SAD-u gdje su uvedeni da bi se smanjila dominacija stranakih efova. Mnogi promatrai tvrde da sustav predizbora odve umanjuje kontrolu stranke i unitava njezinu koheziju. iri se i pravo glasa lanstvu u biranju vodstva stranke. U Britaniji tri najvee stranke: konzervativna, laburistika i liberalno demokratska omoguuju svom lanstvu nekakvu ulogu u izboru svojih voa te vie stranaki zastupnici u parlamentu nemaju tu kontrolu.

ZATO SU AMERIKE STRANKE TAKO SLABE?

Stranke u SAD kao i da ne postoje izmeu dva razdoblja te ne postoji sustav pojedinanog lanstva, a lanovi Kongresa ne moraju glasati kao im stranka nalae. Stranke u SAD su slabe jer:a) SAD su uvele pravo glasa za veinu bijelaca prije industrijalizacije pa se pitanje politikog predstavljanja radnika nije ni postavljalo stoga se nije razvila masovna ljeviarska stranka izvan sustava pa nije ni trebala Republikanska da ustanovi masovnu organizacijub) decentralizacija politike moic) raznovrsnost amerikog drutva ne ide na ruku kohezivnim strankamad) snana ideologija amerikanizma - ne ostavlja mjesta drugim politikim ideologijama za jake stranke

ZAMRZNUTI STRANAKI SUSTAV

Lipset i Rokkan - veze izmeu stranaka i drutvenih skupina se razvijaju u kritinim trenucima sukoba u povijesti zemlje; takvi momenti definiraju nove drutvene rascjepe iz kojih nastaju stranke koje potom pojaavaju te rascjepe posljedica je zamrznuti stranaki sustavNAJVANIJI FAZE U RAZVOJU I RASCJEPI IZ KOJIH SU NASTALE ZAPADNOEUROPSKE STRANKE

1) nacionalna revolucija podrazumijeva izvornu izgradnju drave kao teritorija kojim upravlja jedna sredinja vlast (Lipset i Rokkan). I danas mnoge stranke zastupaju interese rubnih teritorija, najee kao oporba dominantnoj stranci koja predstavlja sredinju regiju. U Britaniji, laburisti i liberali zastupaju interese periferija, dok su konzervativci trenutno ogranieni na sredinju regiju oko Londona. Drugi aspekt nacionalne revolucije, sukob izmeu drave i crkve, pokazao se jo vanijim u stvaranju stranaka. U svom se razvoju moderna drava sukobila s Katolikom crkvom koja je eljela obraniti svoju tradicionalnu kontrolu nad duhovnim ivotom. Taj se sukob nastavio u 20.st. u mnogim europskim zemljama u obliku antiklerikalnih (osobito komunistikih) i demokranskih stranaka, osobito u katolikim nacijama. Tipovi stranaka: regionalne, vjerske.

2) industrijska revolucija - pojava industrijskog drutva duboko je utjecala na stranke. Poetni uinak industrijalizacije bio je pootrenje podjele izmeu grada i sela. Kad je seoska privreda poela slabjeti, u Norvekoj, vedskoj i Finskoj nastale su seljake stranke za obranu ruralnih interesa. Industrijalizacija je izvrila jo dublji i (osim u SAD-u) gotovo univerzalan utjecaj: potaknula je pojavu socijalistikih stranaka kao predstavnika interesa nove urbane radnike klase. Tipovi stranaka: seljake, socijalistike / komunistike.

3) postindustrijska revolucija - zapadne su demokracije sad uglavnom postindustrijske, a obrazovanje i znanje zamijenili su kapital i industrijsku proizvodnju kao glavne resurse. Najvaniji uinak te postindustrijske revolucije dosad se osjetio u strankama ljevice. Nove generacije diplomiranih mladih ljudi, globalnog svjetonazora, izazov su starijim ealonima lanova ljeviarskih stranaka sa sindikalnim korijenima. U SAD-u je ta podjela izazvala fiziki obraun izmeu starih i novih lanova ispred zgrade u Chicagu u kojoj se odrava konvencija Demokratske stranke. Mlai i obrazovaniji narataji usto su i vrelo aktivista novih stranaka zelenih koje su nastale u veini zapadnih demokracija (Parkin). Kandidati zelenih osvojili su mjesta u parlamentima nekoliko demokracija, ukljuujui Austriju, Francusku, Njemaku, Italiju, Portugal i vedsku. Tipovi stranaka: zeleni.

VRSTE STRANAKA PREMA NAINU NASTANKA U POSTKOMUNIZMU

1) stranke-sljednice: reformirani komunisti (najvei broj) nereformirani komunisti (KSM, SPS?) tradicionalne stranke s neprekinutim organizacijskim kontinuitetom obnoviteljske stranke (HSP)2) nove stranke nastale iz demokratskih pokreta: eke, poljske, baltike stranke desnog centra, rumunjske stranke ljevice3) nove stranke-pokreti: HDZ (Hrvatska) HZDS (Slovaka)4) nove stranke nastale iz izbornih koalicija: raspadom: slovenske stranke desnog centra KDS i SDS (DEMOS), hrvatske stranke HSLS i HNS (KNS) ujedinjavanjem: bugarski UDF5) nove stranke: glavne maarske stranke (MDF, Fidesz, SZDSZ), DS Albanije

NASTANAK STRANAKA I ORGANIZACIJSKI RAZVOJ

Duverger (1963.):1) stranke nastale u parlamentu - decentralizirane, dominacija stranke na javnom poloaju2) stranke nastale izvan parlamenta - centralizirane, dominacija sredinjice

Panebianco (1988.):1) organizacijsko irenjepenetracija > jaa institucionalizacijadifuzija> slabija institucionalizacija2) stupanj autonomnostiautonomne > jaa institucionalizacijaizvanjski kontrolirane > slabija institucionalizacija INGRID VAN BIEZEN - Tri hipoteze:1) Univerzalni scenarij: demokratizacija uvijek raa masovne stranke, postkomunistike stranke pratit e rani razvoj Zapada2) Suvremeni scenarij: postkomunistike stranke razvijat e organizacijske stranake oblike koji su na Zapadu sada3) Posebni scenarij: postkomunistike stranke razvijaju poseban tip organizacije primjeren novim okolnostima

Biezen polazi od pretpostavke da se zapadni modeli ne mogu uspjeno primijeniti na istraivanje stranaka u novim demokracijama, ve da su potrebni nova teorija formiranja politikih stranaka i tipovi koji bi reflektirali povijesne i strukturne posebnosti novih demokracija. Prema univerzalnom scenariju, sama novost demokratskih institucija, bez obzira na ostale okolnosti i specifinosti, rezultira uvijek istim tipom politikih stranaka, to podrazumijeva da postoje slinosti u organizacijskom razvoju politikih stranaka u novim demokracijama na poetku i kraju 20. stoljea.

Biezen odbacuje ovu hipotezu i ukazuje na to da su demokratske tranzicije treeg vala imale sasvim razliita obiljeja od tranzicija prvog vala, to je rezultiralo i sasvim razliitim poloajem politikih stranaka unutar cjelokupnog institucionalnog poretka i razliitim slijedom faza stranakog organizacijskog razvoja:1. stare demokracije nastajale su iz kompetitivnih oligarhija kroz dugotrajnije procese irenja politikih prava na sve graane2. nove demokracije nastajale su iz zatvorenih hegemonija ili ukljuivih hegemonija kroz postupke uvoenja slobodnog politikog natjecanja za vlastOvu tipologiju poredaka Biezen preuzima od Dahla koji razlikuje 4 tipa modernih poredaka obzirom na poloaj poretka na dimenziji kompetitivnosti i dimenziji participacije:a) demokracija kompetitivnost (+) / participacija (+)b) zatvorena hegemonija kompetitivnost (-) / participacija (-)c) ukljuiva hegemonija participacija (+) / kompetitivnost (-)d) kompetitivna oligarhija kompetitivnost (+) / participacija (-).

INSTITUCIONALNI I POLITIKI OKVIR NASTANKA STRANAKA U POSTKOMUNIZMU stranke su interno stvorene izvor nastanka stranaka su institucije, a ne drutvo stranke brzo postaju vlast stranke se bave konstitucionalnim i reformskim pitanjima (institucionalni inenjering) izloenost medijima i dravnom financiranju od samih poetaka

ZAKLJUAK (BIEZEN, 2003.) stranke se u postkomunizmu razvijaju prema treem scenariju koji samo dodatno naglaava drugi scenarij: Stranke nastaju kao: elitistiki voene i usmjerene okrenute izbornim funkcijama i biraima centralizirane organizacije niskog stupnja organizacije ogranieno penetriraju u drutvo (nerazvijena lokalna organizacija, nerazvijene funkcionalne organizacije) ovisne o dravnom financiranju ovisne o medijima potencijalno konfliktnog odnosa sredinjice i parlamentarne frakcije

MAIR (1997.) to je razliito u postkomunizmu: birako tijelo s nestabilnim preferencijama (nema jakih rascjepa) institucionaliziranost stranaka (nema lanstva, frakcionatvo, stranke se esto raspadaju i fuzioniraju) kompeticijsko okruenje (institucije potiu nestabilnost, otvoreno natjecanje) kompeticijski obrazac (razvijanje konflikta)

KITSCHELT (1995., 1999.) programske vs. klijentelistike i karizmatske stranke programske stranke demokratska konsolidacija protiv tabula rasa argumenta o programskom strukturiranju stranakog natjecanja nije mogua generalizacija

PROGRAMSKO STRUKTURIRANJE STRANAKA I NATJECANJA OVISI O 4 GRUPE VARIJABLI:1) razina industrijalizacije prije komunizma2) vrsta preddemokratskog sustava i tranzicije patrimonijalni komunizam reforme odozgo, transformation nacionalno prilagoen komunizam tranzicija kroz pregovore, transplacement birokratsko-autoritarni komunizam implozija, ruptura, replacement3) institucionalni dizajn prezidencijalizam vs. parlamentarizam veinski vs. razmjerni izborni sustavi

SKUPINE ZEMALJA PREMA VJEROJATNOSTI RAZVOJA KONSOLIDIRANOG STRANAKOG SUSTAVA I PROGRAMSKIH STRANAKA eka, DRNJ (birokratski komunizam) Poljska (mjeoviti sluaj) Maarska, Slovenija, Hrvatska?(nacionalno prilagoen komunizam) baltike zemlje, Slovaka, Srbija Rusija, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Makedonija, postsovjetske drave (patrimonijalni komunizam)

OBRASCI STRANAKOG NATJECANJA U POSTKOMUNIZMU (KITSCHELT, 1995.) dominacija socio-ekonomskog rascjepa (eka) dominacija kulturolokog rascjepa (Poljska, Maarska, Hrvatska, Slovenija) dominacija reimskog rascjepa (Rusija, Rumunjska, Bugarska) dominacija etnikog rascjepa

OBRASCI STRANAKIH RASCJEPA (KASAPOVI, 1996.) centar periferija (za i protiv neovisnosti) iznimka ehoslovaka etniki rascjep reimski rascjep tradicionalizam modernizam (Maarska, Poljska) reimski rascjep (Bugarska, Rumunjska, Albanija)

ELEMENTI IDEOLOGIJE drutvene vrednote (moralna filozofija) temeljni stavovi o ovjeku i drutvu (filozofska antropologija) normativno voena objanjenja i interpretacije drutvenog i politikog razvoja (politika teorija) stavovi prema postojeem poretku i stanju (drutvena kritika) prijedlozi rjeenja pojedinih drutvenih problema (policy-pozicije i policy-prioriteti) strategija politikog djelovanja (politika strategija)IDEOLOKE STRANAKE OBITELJIvon Beyme (1982.): liberalne, konzervativne, radnike, seljake, regionalne, kranske, komunistike, faistike, desne populistike, zeleneGallagher, Laver, Mair (2006.):1) Stranke ljevice socijaldemokratske, komunistike, stranke Nove ljevice, stranke Zelenih2) Stranke centra i desnice - kransko-demokratske, konzervativne, liberalne, agrarne ili stranke centra, stranke ekstremne desnice3) Ostale stranke - etnike i regionalistike stranke, umirovljenike stranke, jednoproblemske stranke

SOCIJALDEMOKRATI stranke nastaju u zadnjem kvartalu 19. st. poinju sudjelovati u vlasti nakon I sv. rata razvijaju se gotovo podjednako u svim nacionalnim okruenjima kao posljedica etvrtog sukoba (Rokkan, 1967.) trei put nova lijeva ideologija PSD/PPD (Portugal), SDSS do 2003. (Slovenija) Socijalistika internacionala / Stranka europskih socijalista (PES)

KOMUNISTI nastaju raspadom II Internacionale 1916. (osnovana 1889.) komunistike stranke ostaju na revolucionarnom putu i okreu se Moskvi Eurokomunizam (1970ih) Pad Berlinskog zida (1989.) Stranka europske ljevice (PEL)

NOVA LJEVICA Nova ljevica pokret 60ih i 70ih nastao kao kritika neaktivnosti ljevice marksistika i aktivistika orijentacija, kritika totalitarizma, povezanost s feminizmom i ekologijom studentski pokret nordijske zemlje, Nizozemska (GL) nakon 80ih preputaju prostor ili se udruuju s Zelenima manje razvijeni u junoj Europi Nordijski zeleni lijevi savez (NGLA)

ZELENI pokret Zelenih krajem 70ih godina pitanje strategije politike borbe pokret ili stranka Njemaka, Belgija, Luksemburg, Austrija, vicarska, Finska lijevo-libertanske stranke (Kitschelt, 1994.) Europska zelena stranka (EGP/GREENS-EFA)

KRANSKI DEMOKRATI Prve stranke u 19. st. u katolikim (Belgija) ili mjeovitim zemljama (Njemaka) katolike zemlje (Italija, Austrija, Belgija) mjeovite zemlje (Njemaka, Nizozemska) protestantske zemlje (Danska, Norveka, vedska) kolektivistike, dravno orijentirane i socijalno osjetljive Europska puka stranka (EPP)KONZERVATIVCI dominantni u zemljama gdje ne postoje ili su slabi kranski demokrati zavisno od toga tko je zauzeo mjesto protutee liberala i kasnije socijalista Sjeverna Europa (Britanija, Skandinavija) jaki nacionalni sentiment (Francuska, Irska, Cipar, eka) Juna Europa (panjolska, Grka) Europska puka stranka (EPP) Europski konzervativci i reformisti (ERC)

OSNOVNE RAZLIKE IZMEU KONZERVATIVACA I KRANSKIH DEMORKATA nastanak stranaka dijelom uvjetovan konfesionalnom strukturom drutva konzervativci su desnije pozicionirani na ekonomski odreenoj ljestvici lijevo-desno: konzervativci smatraju da je odgovornost na pojedincu, dok kranski demokrati vie naglaavaju kranske vrijednosti drutvene solidarnosti konzervativci imaju neoliberalne ekonomske programe, dok kranski demokrati vie izraavaju socijalnu ulogu drave konzervativci se jae zagovaraju okvir nacionalne drave, dok su demokrani otvoreniji nadnacionalnom udruivanju konzervativci ee biraju pripadnost drugoj europskoj politikoj formaciji osim EPP-u

LIBERALI najstarije stranke opozicija aristokratskom reimu, kasnije konzervativcima nisu stranke centra ve imaju vrlo razliite orijentacije: desne u zemljama gdje postoje kranski demokrati lijeve u zemljama gdje postoje konzervativci (vedska iznimka) vrlo esto participiraju u vlasti Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE) savez ELDR-a i EDP-a

AGRARNE ILI STRANKE CENTRA pokazatelji perifernog industrijskog razvoja gdje se seljaki sloj politiki organizirao sve skandinavske zemlje vicarska, istona Europa (Poljska, Hrvatska) strukturni ekvivalent liberalnim strankama nastale krajem 19. i poetkom 20. st., u pedesetima mijenjaju ime u stranke centra programski naglasci na interesima agrarnog sektora, zatiti okolia, decentralizaciji i dravnim davanjima Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE) savez ELDR-a i EDP-a

KRAJNJA DESNICA stara i nova desnica Italija (MSI, AN, LN) i Francuska (FN) Austrija (FP), Belgija (VB), Danska (DF), Nizozemska (PVV), Norveka (FrP) antiimigracijska politika i protest reakcija na Novu ljevicu i stranaku kartelizaciju ire se na nekad lijevo birako tijelo Europa slobode i demokracije (EFD)

OSTALE STRANKE etnike, regionalistike, etno-regionalistike, periferno-nacionalistike interesne (sektake): umirovljenike stranke jednoproblemske: Stranka za zatitu ivotinja (PvdD) Nizozemska

PROMJENA TIPOLOGIJA STRANAKA

1) Organizacijske tipologijeNajjednostavnije razlikovanje kombiniralo je jedan tip organizacije s nainom nastanka stranaka.1. honoracijske i kadrovske stranke nastale u parlamentima2. masovne stranke razvile se iz drutvenih pokreta izvan parlamenataTa tipologija postala je nevana kad su erodirale klasine masovne stranke. Birokratske masovne stranke postojale su i na prijelazu stoljea no nisu mogle umaknuti opem trendu razvoja u profesionalizirane birake stranke.Nove varijante starih pojmova su nastale prilikom istraivanja novih demokracija:a) programske stranke, b) stranke interesnih skupina c) skupine karizmatskih voa

2) Tipologija spojnica izmeu drave i drutva (linkages) - tamo gdje je odnos izmeu biraa i stranaka uvijek bio slab i slabo ideoloki odreen kao u SAD-u, nudila se tipologija linkages1. demokratske stranke nudile su graanima participacijske veze za vlast2. udruenja biraa oligarhijskih stranaka nudila su kontrolu nad predstavnicima3. stranke koje su se preteito shvaale kao pokroviteljske organizacije nudile su klijentelistike linkages4. stranke koje bdiju nad ponaanjem graana nude izravne veze i one nisu spojive s demokracijomU demokratskim sustavima prva se tri tipa pojavljuju u razliitim mjeovitim odnosima. U vremenima politikih kriza mogu se poremetiti linkage funkcije izmeu graana i politike vlasti pa tad postaju utjecajne alternativne organizacije najvaniji primjeri su Zeleni i desni populisti (Zeleni su izgradili nove oblike organizacije u uskoj vezi s novim drutvenim pokretima te su promijenili stranake sustave, ali ih nisu uzdrmali; samo su populisti privremeno bacili stranake sustave u teke krize)

3) Tipologija ciljeva stranaka1. stranke za maksimiranje biraa2. stranke za maksimiranje poloaja3. policy-orijentirane stranke Prva dva tipa su samo diferencijacija pristupa racionalnog izbora u teoriji koalicija. Staro razlikovanje Webera na svjetonazorske i interesne stranke vie ne vrijedi. Teko je smisleno razlikovati stranke za maksimiranje biraa i maksimiranje poloaja kad nekad stranke mogu biti i jedno i drugo; samo je u fragmentiranim stranakim sustavima zamislivo da male stranke kao vjeni koalicijski partneri mogu biti jedno ili drugo.Glavna je zasluga te nove trojne tipologije to natjecanje za birae ne izolira od teorija o tvorbi koalicija. Britanski konzervativci su pretvoreni u prototip vote seeking party, a talijanski krani do 1992. kao office seeking party, a finski socijaldemokrati kao policy seeking party.

4) Viedimenzionalni razvojni tipovi - razvojni tipovi su preteno odreivani prema odnosu snaga u trokutu stranako vodstvo, organizirano lanstvo i birai.

4 STADIJA RAZVOJA STRANAKA U EUROPI (KATZ I MAIR):1. elitne stranke u 19. st. - Vrijeme do poopavanja birakog prava 1918. obiljeile su elitne kadrovske stranke i honoracijske stranke. Politika klasa je koristila kadrovske stranke, ali uglednici iz gornjih slojeva jo nisu bili upueni na to sredstvo vladavine. U mnogim je zemljama prevladavao Duvergereov tip kadrovske stranke.2. masovne stranke 1880. do 1960. g. U vremenima nekonsolidirane demokracije zaotravali su se klasni sukobi, elite ukopane u strankama vodile su autoritarno masovne stranke. Pareto je nazvao zajednitvo graanskih i socijalistikih stranaka demoplutokracijom. U toj epohi zaotrenih klasnih sukoba stranke su jo razvijale alternative velikim drutvenim reformama, a povremeno ak i drukiji oblik drave.3. narodne stranke (catch all stranke) 1945. g. do danas Potkraj 1950-ih razvile su se narodne stranke. Postautoritarni reimi prihvatili su demokraciju i viestranaku dravu. Pretpostavka razvitka narodnih stranka bilo je podizanje stranaka na ustavni rang, a cijena toga bilo je da su stranke morale postati demokratske iznutra. Izraz narodna stranka je u poetku bio pogrdan da bi stranke centra promijenile funkciju u poasni naslov. U doslovnom smislu narodne su stranke stvarno postojale samo u etnikim strankama manjina; dodatak narodna stranka u katolikim zemljama je bio esto uobiajen u kransko socijalnim strankama i pojavio se sa zahtjevom da se obuhvati cijeli narod ili barem katoliki dio stanovnitva. Downsov izraz catch-all stranka je najbolje izrazio anglosaksonski razvitak stranaka.

Kircheimer je dao kriterije za razvitak narodnih stranaka koji su ukljuivali propast ideologije, jaanje vodstva i slabljenje lanstva, proirenje ciljne skupine na tendencijski cijeli narod ili makar srednji stale, amorfni srednji stale te otvaranje stranaka prema veem broju interesnih skupina. Neko se vrijeme inilo da je rasprava o narodnoj stranci njemaka stvar jer nije imala smisla u romanskim, skandinavskim i britanskim kontekstima, a najprimjenjiviji je bio koncept kod zemalja gdje se jaka kranska demokracija suprotstavljala jakoj socijaldemokraciji. Pojam narodnih stranka najproblematiniji kod zemalja s polariziranim pluralizmom; u jako fragmentiranim stranakim sustavima nerijetko je postojala neka temeljna skupina (core of party system) oko koje su se stvarali koncentrini krugovi mogue koalicijske sposobnosti i eventualno bi to mogle biti narodne stranke. U dravama Beneluksa prvi put empirijski provjeren catch-allism no 1970ih dolo je do reideologizacije stranaka.

Indikatori za hipoteze o narodnim strankama mogli bi biti:1. profesionalizacija vodstva ak i nije osnaena dravnim financiranjem na poetku2. profesionalizacija stranaka u parlamentu jo jae raste od profesionalizacije stranke izvan parlamenta3. centralizacija struktura vlasti - no ipak jaa unutarstranaka demokracija4. pragmatino ponaanje u maksimiziranju poloaja opa koalicijska sposobnost se poveala u svim zemljama5. stranka je manje ideoloka, a vie koncentrirana na politike nakane6. porast catch all miljenja u strategijama izborne borbe u svim sustavima osim u zemljama s jakim stranakim fragmentiranjem poput Italije; u konkordancijskim demokracijama kao u Austriji drutvena se osnovica triju stranaka proirila i poprimila crte catch-allisma

Kircheimorove postavke ne potvruju svi pokazatelji. Jako je zapostavio nacionalne i svjetonazorske razlike meu stranakim obiteljima, koje je kasnije je istraivanje pokazalo:a.) konzervativne stranke profesionalnije su i manje su teile stjecanju lanstva od kranskih demokrata stoga je u njima bila razvijenija unutarstranaka demokracija nego kod velikih organizacijab.) liberalne stranke pokazale su se demokratskim, otvorenim i transparentnim; jedva da su za sobom imale masovne organizacije koje su mogle sluiti kao predstavnike institucije (conveyer organisation)c.) agrarne stranke koje su se u Skandinaviji pretvorile u stranke centra kombinirale su nizak stupanj profesionalnog vodstva s razmjerno brojnim lanstvom; jako policy orijentirane, a manje na stjecanje poloajad.) socijaldemokrati su proivjeli najvee promjene na poetku su imali kao vodstvo i slabu unutarstranaku demokraciju no morale su se mukotrpno demokratizirati Trend je bio razvitak narodne stranke i on je obiljeio cijelu epohu.

4. kartelske stranke - Profesionalizirana biraka stranka. Dolazi do promjena u trokutu vodstvo, lanovi, birai. Prijeporan je termin kartelske stranke; u Italiji je doslovno bio kartel izmeu liberalnih i konzervativnih stranaka centra. Kao bolji termin postavlja se profesionalizirana biraka stranka kojeg je uveo Panebianco; vrijednosno neutralniji termin od primjerice nomenklaturna stranka. U Velikoj Britaniji moglo se govoriti o kartelu zbog duge prevlasti konzervativaca za vrijeme Thatcher no laburisti i liberali su osnovali protukartel. Slijedei termin je medijska stranka, a pojam primjerice okvirna stranka postaje preblijedim. Minimalna stranka je zbunjujui termin jer su transformirane narodne stranke moda minimalne u mobilizaciji svojih pristaa, ali su maksimalne u pogledu proimanja politike i drutva. Stranke profesionalnih politiara poticale su nastanak nove politike klase koja je nadilazila stranke. Nju je obiljeavala jednakost prihoda u dravnom proraunu. Stara politika klasa temeljila se na jedinstvenoj posjednikoj i privrednoj klasi. Na etvrtom stadiju razvoja vodee skupine vladaju posredstvom stranake drave, a ne plutokratske privredne moi ili meritokratskih obrazovnih povlastica. Univerzaliziranje naobrazbe daje politikim elitama razmjerno malu prednost prema prosjenim biraima.U stadiju prevlasti profesionalnih politiara stranke su postale samoreferencijalne te su olabavile veze izmeu stranaka i biraa; stranake voe sve vie uspostavljale komunikaciju s biraima neovisno o strankama. Transformacija narodne stranke u nove oblike viestruko je bila povezana s nastankom postmoderne. Stranako se lanstvo promijenilo. lanovi su postali stariji i jae karijerno motivirani. Rjee se pristupa stranci iz ideoloke solidarnosti. Odnos lanova prema stranci postao je instrumentalan.Zeleni nisu postali masovna stranka ve profesionalna okvirna stranka (znai mnogo prostora za samostalne i decentralizirane inicijative) no nedostajala profesionalnost. Osim zelenih, novi tip stranke je slabo strukturirana anarhija jer je konglomerat razliitih ideologija.

Granice izmeu epoha u razvitku stranaka nisu vrste.U tipologiji stranka razlikuje se odavna: 1. birokratska masovna stranka2. profesionalna biraka stranka

Michelsova prognoza o vladavini birokracije se nije ispunila, no njegov organizacijski eljezni zakon oligarhije se ispunio ak i kod zelenih, pojavom birokratske elite unutar stranke koja nije podlijegala izboru. Ni u razdoblju masovnih stranaka nije bilo pretene prevlasti stranakih funkcionara; pojam caucus Ostrogorskog je puno je bolje objanjavao sredite stranakih voa koji nisu bili samo birokrati nego i predstavnici biraa.O stranakoj dravi u modernom smislu govori se poslije 1945. godine, nakon uzdizanja stranaka na ustavni rang, a javno financiranje stranaka bilo je mjesto za prodor moderne stranake drave. Stranaka drava je u mnogim zemljama nastala tek 1960ih; snano je izgraivana u eri profi-stranaka. Javno financiranje je postepeno odvajalo stranako vodstvo od lanova no donijelo je i osiguranje stalnog financiranja, nadoknadu sve veih trokova izborne borbe i zatitu stranake organizacije od korupcijskih tendencija.Poveanjem ovisnosti stranakih organizacija o dravnoj blagajni promijenili su se i ciljevi za manje stranke uope nisu posrijedi pobjeda i sudjelovanje u vlasti nego udio koji je opravdavao visinu predujma koji se dobiva iz dravne blagajne za izbornu borbu (zeleni su skoro bankrotirali jer nisu preli 5% prag).

Glavni problem stranake drave je prevelika susretljivost prema organizacijama stranaka koje apsorbiraju energiju politikih elita; politika elita je iri pojam ako obuhvaa i elite iz drugih sektora poput ekonomije koji sudjeluju u vanim politikim odlukama; politika klasa je s druge strane iri pojam jer obuhvaa i parlamentarce iz stranjih redova i opoziciju koji u kljunim odlukama sudjeluju vrlo ogranieno.Kao politika klasa politiari sve vie jaaju kartelske stranke koje grade u uskoj vezi sa stranakom dravom, a kao politika elita oni su vrhunske skupine jednakih parlamentaraca, no nisu nuno jedan kartel ve ostaju konkurentske stranke.Stranke u Europskom parlamentu jo nemaju infrastrukturu u zemljama lanicama no integracija napreduje; polagana parlamentarizacija europskog sustava takoer e imati ujednaujue uinke koji nee ostati bez utjecaja na dinamiku nacionalnih stranakih struktura.

TRI INDIKATORA SLABLJENJA VEZA STRANKA-BIRA Slabljenje identifikacije pad stranake identifikacije Pad izborne participacije Porast volatilnosti (fluktuacije biraa)

STRANAKA IDENTIFIKACIJA je preteito afektivna, emocionalna vezanost biraa uz stranku. Razvija se u ranoj mladosti pod utjecajem obitelji (uinak obiteljske socijalizacije), a pojaava se tijekom ivota pod utjecajem politikog iskustva (uinak ivotnog ciklusa).Slabljenje stranake identifikacije ovisi o novim problemima (pristup EU, atomsko naoruanje, nacionalizacija, nuklearna energija) u postmaterijalistikoj politici. Uinci tih imbenika razliiti su kod razliitih tipova politikih graana: Stranaki aktivisti snaan interes za politiku povezuju s visokom stranakom identifikacijom. Individualisti imaju jak interes za politiku, ali slabu stranaku identifikaciju. Ritualisti imaju slabi interes za politiku, ali trajnu stranaku identifikaciju. Smatra se da je njihovo smanjivanje prouzrokovalo slabljenje stranake identifikacije. Pasivci su slabo zainteresirani za politiku i slaba im je stranaka identifikacija.Razvoj slabljenja stranake identifikacije moe biti: Brzo slabljenje koje se u romanskim zemljama objanjava razgradnjom neko jako ideologiziranih tabora. Cik-cak kretanja s povremenim trendovima porasta. To se objanjava valovima uspjenog ili zakanjelog smjenjivanja dvaju velikih tabora na vlasti. Stranaka identifikacija je ostala stabilna u jako fragmentiranim sustavima koji su naginjali ka konkordancijskim strategijama. Trendovi porasta postojali su samo u novim demokracijama treeg vala demokratizacije u Junoj Europi, jer je u njima bila izgraena minimalna stranaka identifikacija.PROBLEMI I KRITIKE IZVORNOG MODELA Stranaka identifikacija nije emocionalni ve u prvom redu kognitivni fenomen (Fiorina, 1981.) Stranaka identifikacija ne moe putovati izvan SAD-a (Budge/Farlie/ Robertson, 1976.; Brynin/Sanders, 1997.) bez veih teorijskih i metodolokih ogranienja Primjena stranake identifikacije u novim demokracijama upitna

RAZINA STRANAKE IDENTIFIKACIJE U SUSTAVU OVISI O OVIM IMBENICIMA:

1) Broj stranaka i vrsta izbornog sustava utjeu na pripravnost na identifikaciju sa strankama. U dvostranakim i dvoipolstranakim sustavima koji su jae usmjereni na osobe pripravnost na identifikaciju je vea nego u mnogostranakim sustavima u kojem kandidat igraju manju ulogu, a tvorba vlade je jo uvelike u rukama stranakih voa. No, ni u stanju polarizirane izborne borbe vrsta kandidata ne moe potpuno objasniti rezultate izbora. Unato slaboj privlanosti kandidata, stranke mogu napredovati od izbora do izbora. Jo nisu potpuno istraene granice personalizacije politike koja proistjee iz slabljenja tradicionalnih stranakih lojalnosti.2) Pripravnost na politiku participaciju. Slabljenjem sudjelovanja u izborima najjae su pogoene zemlje poput SAD-a i VB u kojima je niz godina mjereno snano slabljenje pripravnosti na identifikaciju. Obratni se zakljuak ne ini prihvatljivim, jer tamo gdje raste participacija ne mora nuno rasti i identifikacija sa strankama. 3) Orijentacija na podlozi lijevo-desno. U razmjerno nekonfliktnim razdobljima ini se da je primarna afektivna stranaka identifikacija. U konfliktnim vremenima u kojima su problemi jako prijeporni te djeluju na preorijentacije mnogih biraa, moe biti primarna orijentacija u spektru lijevo-desno, dok se stranaka identifikacija gradi polako tek nakon te predodluke. Jasno je da se dimenzija desno-lijevo ne moe shvatiti samo kao neka vrsta superissue koji unaprijed odreuje sva gledita graana o pojedinim pitanjima. 4) Stupanj povjerenja u politiki sustav razliito se izraava meu pristaama vladinih i opozicijskih stranaka. Iz nalaza da su pristae opozicije openito kritiniji prema sustavu ne moe se zakljuiti da je identifikacija s opozicijskom strankom slabija, pristae snane opozicijske stranke jae se identificiraju sa svojom strankom. Tamo gdje raste anomijsko politiko ponaanje, participacija biraa jako oscilira, a pogotovo gdje drastino opada, pokazuje se da slabi stranaka identifikacija na agregatnoj razini.5) Povezanost biraa sa sekundarnim skupinama. Ako velike skupine jako utjeu na politiko ponaanje, identifikacija sa strankama u manjoj je mjeri objanjiva uvjetima socijalizacije pojedinca. Tamo gdje su crkvene organizacije jo jako aktivne u politici, a sindikati se shvaaju kao politike organizacije, vei je i njihov utjecaj na identifikaciju sa strankama i izborno ponaanje njihovih lanova. 6) Posebni politiki dogaaji koji cijepaju politiko tijelo preko tradicionalnih crta sukoba, mogu utjecati na to da se odreene vrijednosti stranake identifikacije privremeno jako razlikuju od stvarnog izbornog ponaanja. 7) Utjecaj medija na odnos izmeu stranake identifikacije i izbornog ponaanja potvren je u postavci o dvostrukoj klimi ponaanja.

RAZLIKE IZMEU SOCIJALNOPSIHOLOKOG I GRUPNOG PRISTUPA (Beyme)

Socijalnogrupni pristup na stranke gleda kao na mjesto prekrcaja dugoronih lojalnosti prema socijalnim skupinama. Razmjerno je dobro objanjavao dugoroni razvoj, ali nije bio dovoljno fleksibilan za kratkorone promjene na koje su utjecale nove stranke. Nije se pokazao jednako upotrebljivim za sve drutvene slojeve, a najjasnije je zakazao na novim srednjim slojevima, izloenim vrlo razliitim kontaktima i utjecajima.

Socijalnopsiholoki pristup uzimao je u obzir stranke samo kao socijalizacijske agencije koje utjeu na politiku socijalizaciju u konkurenciji s roditeljskim domom, medijima, kolama itd. Naglaavao je subjektivne imbenike izbornog ponaanja i rano se usredotoio na koncept stranake identifikacije, koja je teorijski konstrukt, model politikog ponaanja. Pristup je izumljen u SAD-u i nije se bavio samo formalnim lanstvom u strankama kao mjerilom sklonosti jae identifikacije sa strankama, kao u europskim zemljama.

VOLATILNOST zbroj razlika glasova od izbora do izbora svih stranaka U Hrvatskoj oko 21% prosjeno s rasponom od 10 do 34%Porast fluktuacije glasova biraa (volatility) - mjerenje kretanja biraa ograniuje se na relevantne stranke i mjeri njihove dobiti i gubitnike od izbora do izbora. U dvostranakom sustavu borba za glasove biraa jest igra nultog zbroja: ono to jedna stranka dobiva, druga gubi. Promjena je miljena kao prijelaz dijelova birakog tijela jedne stranke drugoj. Aktivnosti stranaka i njihovih elita shvaene su kao pokreta. U viestranakom sustavu nema igara nultog zbroja. Stoga se moe samo nagaati kuda su otili izgubljeni glasovi neke stranke. Empirijska sigurnost pokuala se dostii pomou dva postupka: 1) Ispitivanje biraa. No, rezultati su pokazali sklonost mnogih biraa da prikriju promjenu svojih stavova i da svoje izborne odluke naknadno usklade s izbornom pobjedom prethodno navedenim stranakim identifikacijama. Osim toga, poznato je da meu nestalnim biraima odluku ne donosi sam pojedinac, nego cijele obitelji i skupine.2) Analiza izabranih izbornih okruga i usporedba s rezultatima posljednjih izbora. Taj je pristup problematian zato to broj i socijalni sastav biraa nisu stalni. U takvim se studijama prigodno ne odraava vei opseg nestalnih biraa u srednjim strankama. I nebirai mogu iskriviti rezultate od izbora do izbora, ako njihov broj u pojedinim glasakim okruzima varira.

GUBITAK STRANAKOG LANSTVANasuprot interesnim skupinama, stranke jedva da imaju pri ruci pozitivne i negativne sankcije kako bi potaknule pristae ciljnih skupina za koje se natjeu da im pristupe. Strana s prisilnim lanstvom u demokraciji protuslovila bi sama sebi. Stranke nemaju mnoge organizacijske poticaje kojima raspolau savezi ili su oni vani samo za vodee snage, a ne i za masu lanova. Samo stranake elite i karijerni inovnici imaju materijalne interese koji se mogu poticati u stranakoj politici. No, vodei poloaji u stranci manje su privlani. Stranaki dunosnici nisu ni dobro plaeni, niti uvaavaju