ŽELJEZNO

DOBA

U željeznom dobu imamo 4 geografske regije/zone kao i u brončanom:a) JI alpska regija sa Z Panonijomb) Jadransko-zapadnobalkanska regijac) Srednjepodunavska regijad) Centralnobalkanska regija

Raspad KPŽ-a označava kraj brončanog i početak željeznog doba. Nove snage su se formirale na Mediteranu, u Grčkoj na jednoj, i Italiji na drugoj strani, utječući na naše područje kako na jugu preko Makedonije i vardarsko-moravske doline, tako i sa zapada – preko Jadrana. Postoji i treće žarište – karpatsko-podunavski prostor, gdje se krajem IX.st počinje raspadati KPŽ te se tamo javlja keramika sa žigosanim ornamentima i inkrustacijom. Povezana s Pontom ona utječe na formiranje Basarabi stila, koji obuhvaća prostor od Crnog mora do Vojvodine, snažno zračeći do Alpa na zapadu i Makedonije na jugu.

- Počinje se javljati i konjska oprema (paralele na Kavkazu)- Dakle, 3 su komponente pri nastanku željeznog doba na našem tlu – grčka,

italska i istočna (kavkaska)- važno je spomenuti da su JI alpska i Z balkanska regija izuzetno bogate željeznom

rudom (to odmah utječe na formiranje novih kultura, ali i novih trgovačkih veza)- u ovo se doba formiraju etničke cjeline

Europsko Željezno doba je podijeljeno na:- starije – Halštatsko- mlađe – Latensko (s granicom negdje oko 450.g.pr.Kr.)

- Početak Željeznog doba vezan je uz pojavu nove konjske opreme kojoj se porijeklo može tražiti u sjevernocrnomorskom i kavkaskom području. Istraživači su to povezali s Herodotovim informacijama o Kimeranima, koje su, po Herodotu, Skiti protjerali iz Pontskih stepa, gdje im je bila domovina.

- Arheološki nalazi u Podunavlju govore da se Kimerani nisu povukli samo na jug u Aziju kako Herodot kaže, nego i na zapad- Borbe Kimerana u Aziji o kojima govori Herodot, točno su datirane, 714.g.pr. – Kimerani su nanijeli težak poraz Rusu I, kralju Urartu-a. To bi označavalo i prijelaz brončanog u željezno doba (no ne smijemo zaboraviti da je prijelaz ipak proces, a ovaj je započet još krajem IX.st.)

1

- Početak Željeznog doba u sred. Europi vidimo u halštatskom periodu i smještamo ga u kraj VIII.st.; u Italiji do njega dolazi već u IX.st, a u Grčkoj – na prijelazu iz submikenskog u (proto)geometrijski period, oko 1050.pr.Kr.

Stoga je jasno da kronologiju naših kulturnih skupina ne možemo označavati srednjoeuropskom kronološkom shemom, nego upravo suprotno – sa 3 žarišta – Grčkom, Italijom i Istočnim utjecajima Pontsko-Kavkaskog porijekla.

I. JUGOISTOČNOALPSKA REGIJA SA ZAPADNOM PANONIJOM

Ova regija zauzima područje današnje Slovenije, sj.Hrvatske, sj.Bosne (alpski i predalpski prostor, dinarsko visočje i Z panonsku ravnicu)

Halštatska kultura je pojam koji ne obuhvaća jednu kulturu, a ime je dobila po eponimnom lokalitetu – Hallstatt Njome označavamo starije željezno doba srednje Europe, razlikujući ga od kultura željeznog doba u Italiji i jadr.-balk.prostoru.

JI alpska halštatska kultura na Z graniči s estenskom kult., na SZ s unutrašnjim alpskim krugom (skupina Melaun-Fritzen po Pittioniju), na S sa samim Hallstattom, a na SI s istočnoalpskim halštatskim krugom (Kalenderberška skupina).

Na teritoriju ex-YU ona na JZ graniči sa istarskom skupinom, u Lici s Japodima i srednjobosanskom grupom. Na istoku naša regija graniči s kult.skupinom Dalj i kult.kompleksom Bosut-Basarabi u Podunavlju.

Ova se regija dijeli u slijedeće skupine:1. Dolenjska2. Svetolucijska3. Notranjska 4. Skupina Martijanec-Kaptol5. Donja Dolina-Sanski Most

- Između Dolenjske i Svetolucijske nalazi se Gorenjska, u kojoj ljubljanska skupina KPŽ-a živi i u željezno doba.

2

DOLENJSKA GRUPA

- zauzima prostor Dolenjske između Save i Krke, a na J do Kupe i tako povezuje Panonsku ravnicu i Ljubljansku kotlinu

- iskopavanja je vršila Bečka akademija i R.Dežman-

Lokaliteti: - Vače- Šmarjeta- Mokronog- Podzemelj- Magdalenska gora- Stična (R.Ložar istraživao)- Novo Mesto- Libni

KRONOLOGIJA

- Prvu kronološku podjelu postavio je M.Hoernes razdvojivši dolenjsku skupinu starijeg željeznog doba na 2 stupnja (stariji i mlađi halštatski stupanj).

Novi stupnjevi dobivali su nazive na različite načine, ili prema nalazištima ili prema karakterističnoj građi.

Dakle, kronološki stupnjevi/horizonti su: 1. Podzemelj (s podstupnjevima Podzemelj I i II)2. Stična (s podstupnjevima Stična I i II)3. Stupanj zmijolike fibule4. Stupanj certoške fibule (s podjelom na stariji i mlađi stupanj)5. Negovski horizont (stariji i mlađi stupanj)

Halštatska skupina u Dolenjskoj se ne razlikuje od Ljubljanske (KPŽ) po sahranjivanju pod tumulima (najprije s kremacijom, a kasnije inhumacijom), ali drugačija je struktura grobnih priloga (prepoznatljiva prvenstveno po polaganju oružja u grobove).

3

- Početak halštatske grupe u Dolenjskoj stavljamo u 2/2 VIII.pr.Kr., u vrijeme kada se u Beloj krajini 1. puta javljaju tumuli i nova struktura priloga.

- U Podzemelju možemo dobro razlikovati M grobove (oružje i igle) i Ž grobove (fibule, ogrlice i ostali nakit)

Apsolutnu dataciju Dolenjskih faza omogućava nam povezanost Dolenjske kult.skupine s Italijom, kao i direktni import s Mediterana

- Za početne faze važan je grob s antenskim mačem u Podzemelju. To je mač tipa Weltenburg koji je u Bologni datiran u posljednje desetljeće VIII.st.

- Stiški stupanj je iznimno dobro datiran zbog uvezene Apulske keramike te tronošca iz N. Mesta (sredina VII.st.)

Tzv. Apulska keramika pripada krugu Daunijske kult., dok Slovenske primjerke uglavnom možemo povezati s Istrom i Liburnijom

- Za apsolutnu dataciju značajan je u prvom redu Picenum, gdje odgovarajuću keramiku iz nekropola Novilara i Fabriano datiramo u 2/2 VII.st.

- Stupanj zmijolikih fibula u cjelini možemo pouzdano usporediti s fazom Este IIIa

- Certoška faza počinje istodobno s Este IIIb i Certoškom u Bologni. Za dataciju ove faze osim certoške fibule važan je i nalaz Negovske kacige italskog tipa

- Negovski horizont – teško ga je izdvojiti od Certoške faze, a granica se postavlja oko 450.g. – na taj se način htjela pokazati usporednost razvoja s Estenskom kulturom (Este III c), ali i paralelnost s ranolatenskom fazom u srednje-europskom smislu (Lt A i B1) – čiji se početak obično stavlja u sredinu V.st.

NASELJA Vodeći tip su gradine koje su dobro utvrđene zidinama, a postoje i nizinska naselja uz riječne tokove

Najveća gradina je Stična koja je i najbolje istražena, a tu su još i Magdalenska gora, Šmarjeta, Vače, Toplice, Podzemelj

4

Nizinska naselja: Bela Krajina, Metlika, N. Mesto

Oko njih redovito nalazimo Tumulusna groblja

NAČIN POKOPA

Karakteristična ja inhumacija pod tumulom

Ova grupa se tako oštro odvaja od svojih susjeda:- Dolenjska grupa – inhumacija/tumul- Svetolucijska – incineracija/ravni grobovi- Martijanec-Kaptol – incineracija/tumul- Notranjska – incineracija+inhumacija/ravni grobovi

Umrli su bili polagani u drvene kovčege (sve se to dosta slabo očuvalo, kao i kosti), ali su ponekad bili pokrivani kamenim pločama ili obloženi kamenjem (a to se u prvom redu odnosi na one bogatije)

Specifičnost Dolenjskih tumula predstavlja i ukop konja s umrlim (konj je mogao biti pokopan u cjelosti ili samo djelomično (glava, ili gornji dio tijela)

Prelaz na inhumaciju, kao i pojava tumula, u Istočnom dijelu Dolenjske skupine odigrali su se već u stupnju Podzemelj, da bi se potom (stupanj Stična I) raširili i u centralnoj i Zapadnoj Sloveniji

PRIVREDA

Osnovne su grane ostale ratarstvo i stočarstvo iako je bitna i proizvodnja i obrada željeza.

U Dolenjskoj skupini posebno treba istaknuti staklarski zanat (npr.samo u tumulu 48 Stična, nađeno je 2500 staklenih perli).

DUHOVNA KULTURA

Najkarakterističnija umjetnička vrsta je Situlska umjetnost koja je naziv dobila po metalnim posudama – situlama ornamentiranim s jednim do četiri figuralna friza.

Situlska umjetnost se javlja i na poklopcima metalnih posuda, na kacigama i naušnicama.

Opis vačke situle:

5

- Gornji friz – muškarci koji vode konja, konjanik i kola sa zapregom- Srednji friz – 2 muškarca ubacuju tamjan u žrtvenu posudu- Donji friz – lav ždere ljudsku nogu, 'divojarci' i jeleni (životinjski repertoar je bez

sumnje preuzet i orijentalnog je porijekla)

Šaroliki situlski svijet trajao je u Dolenjskoj više od 200 godina. Najstarija ostvarenja su iz stupnja Stična I, a to su poklopac iz Stične (vezan uz Este jer ih je tamo najviše) i kaciga sastavljenog tipa iz Magd. Gore (vjerojatno domaći proizvod)

Porijeklo Situlske umjetnosti- Nema sumnje da ga treba tražiti u orijentalizirajućem stilu Etruščanskog

svijeta (odnosno, orijent. stilu iz Male i Prednje Azije, stigli su ovdje posredstvom Etruščana) – npr. Životinje iz donjeg friza su tipično orijentalne, ali u Etruščanskoj izvedbi – Lav proždire ljudsku nogu

- Situlska umjetnost u 5.st.pr.Kr. u Dolenjskoj ne proizlazi više iz Italske umjetnosti već iz vlastitog koji je preuzet iz Orijentalnog stila

- Situlska umjetnost nije napredna već je arhaićna, a njena orginalnost se krije u domaćim elementima (npr. lovci nose domaće oružje i domaću odjeću, a životinje dobivaju atribute domaćih životinja)

GENEZA i DRUŠTVENO UREĐENJE

Dolenjska halštatska skupina nastala je na prostoru Ljubljanske kulture KPŽ-a (ali na užem području) i ujedno predstavlja njen produžetak.

U 8.st.pr.Kr. dolazi do promjena, mijenja se način življenja – podižu se utvrđena naselja (gradine), dolazi do povećanja broja stanovništva, javljaju se tumuli.Mijenja se shvaćanje pojedinca, a time i društvena struktura (pojava oružja, konjska oprema), a to je glavni znak početka Dolenjske skupine.

Promjene su djelomičo nastale zbog novina na Istoku Istočni elementi su: Trakokimerijska konjska oprema, Basarabi ornamenti, lučne fibule s pravokutnom nogom i naočaraste fibule s osmicom.

Keramika- Zasniva se na tradiciji KPŽ-a- U početku prevladavaju zaobljene urne raširenog oboda, bikonične i vedraste urne- Kasnije su zastupljene situlaste forme, trbušaste posude na visokoj nozi, pehari, ...- Ukrašavala se motivima koji se izvode urezivanjem i ubadanjem i to nekad u

obliku životinja

Nakit

6

- U 8. i 7.st. imamo grube forme od željeza, a česte su višeglave igle, dvopetljaste lučne fibule, torkvesi i narukvice

- Od kraja 7.st. jačaju utjecaji iz Italije te su česte čunjaste, zmijolike, a kasnije i certoza fibule, pojasne kopče s figuralnim predstavama i šuplje lijevane naušnice

Oružje- Dosta raznovrsno- Zastupljeno više vrsta kaciga

1. Zdjelasta – 7.st.2. Kaciga sastavljena od više komada lima – kraj 7. i početak 6.st.3. Dvogrebenasta kaciga – 6.st.4. Negovska kaciga – 5. – 1.st.

- Oklopi su rijetki (kneževski grobovi u Stični x 2 i N. Mestu x 1)

- Osnovno oružje ratnika: bojna sjekira, dva koplja, luk i strijela

- Antenski mač iz Podzemelja – kraj 8.st.

7

SVETOLUCIJSKA GRUPA

Ova grupa zauzima područje gornjeg i srednjeg Posočja (dolina rijeke Soče)

Lokaliteti:- Most na Soči - Tolmin - Kobarid

Skupina je dobila ime po Sv. Luciji, kako se do 1952. g. nazivalo glavno nalazište Most na Soči

M. Hoernes je podijelio Most na Soči na stariju i mlađu fazu, a u novije vrijeme izrađena je i nova detaljnija periodizacija od 6 faza (s osloncem na Freyevu kronologiju nalazišta Este)Prvo je bila podjela – Sv.Lucija I i II, a onda je svaka faza podijeljena na 3 dijela

Starija faza - I a 800 - 750 I b 750 - 650 I c 650 - 600Mlađa faza - II a 600 - 500 II b 500 - 450 II c 450 – 300

STUPANJ SV. LUCIJA I a

Čitava faza I a pripada još KPŽ-u, a za ovu fazu najznačajniji su grobovi iz Tolmina

Najviše ima lučnih jednopetljastih fibula i naočarastih fibula

STUPANJ SV. LUCIJA I b

U ovoj fazi počinje život na Mostu na Soči i u Kobaridu, a produžava se i život u Tolminu

Ukrasni predmeti su pretežno od željeza.

8

Fibule - sada su lučne dvopetljaste fibule od željeza

STUPANJ SV. LUCIJA I c

Dolazi do potpunog procvata što se vidi i po grobovima koji su bogatiji i raznolikijiJaki utjecaji Italije (Sj. Italija i Picenum)

Može se podijeliti na: - fazu I c 1 - fazu I c 2I c 1 materijal:

Karakteristične su dvopetljaste lučne fibule – sada su česte čvoraste, a česte su i Čunaste fibule (masivne) te višeglave igle

I c 2 materijal:

Fibule- Čunaste fibule (manje)- Fibule s 2 ili 3 dugmeta na luku- Sangvisuga fibule- Protocertoške fibule

STUPANJ SV. LUCIJA II a

Novu fazu označava prije svega pojava zmijolikih fibula

Javlja se i Svetolucijska fibula – prvenstveno se nalazi u Ž grobovima, dok zmijolike nalazimo i u M grobovima

Bogatiji grobovi imaju metalne posude – Situle i Ciste

STUPANJ SV. LUCIJA II b

Novinu predstavljaju varijante Certoške fibule na onovu kojih ovaj stupanj možemo podjeliti na Stariji i Mlađi, a nove su i Samostrelne fibule

STUPANJ SV.LUCIJA IIc

9

Ovaj je stupanj definiran kasnim varijantama Certoških fibula i običajem polaganja oružja u grob.

NASELJA

Dominiraju gradine, ali ne tako grandiozne kao u susjednim grupama

Most na Soči - Naselje Otvorenog tipa – koje je bilo podignuto na umjetno napravljenoj terasi- Kuće su bile pravokutne, s 2/3 prostorije, a po svemu sudeći, imale su i kamene ograde,

a samo naselje je bilo zaštićeno prirodnim položajem

NAČIN POKOPA

Ravan pokop s incineracijom – spaljene kosti s pepelom bi se postavljale u jamu, a samo iznimno u urnu

Grobna jama je uvijek bila poklopljena kamenom pločom, koja je vjerojatno bila vidljiva izvana jer stariji grobovi nisu uništeni mlađima

U grobovima nema oružja!!!

PRIVREDA

Dominiralo stočarstvo i poljoprivreda, ali su imali i mjesta bogata željezom

DUHOVNA KULTURA

Poznata im je Situlska umjetnost i to već u najstarijoj fazi (poklopac situle iz Mosta na Soči)

Najvrijednija umjetnička tvorevina ja statua Vojnika iz Idrije, (faza IIc) koji je realistično prikazan – ima kacigu negovskog tipa, obučen je u suknju te drži rog i koplje

KERAMIKA

10

- Česte su posude u obliku situla i vedara- Motivi su pretežno geometrijski i izvode se urezivanjem, punktiranjem i

apliciranjem brončanih dugmadi

GENEZA

Tu se susreću Jadransko-Mediteranski elementi s KPŽ-om Istočnih Alpa i Podunavlja.

Iz KPŽ-a je preuzeta Naočarasta fibula, a iz Jadranskog prostora Lučna jednopetljastu fibula (iz koje se razvila dvopetljasta)

Daljnji razvoj je Lokalnog karaktera, a zanimljivo je da u nju nisu prodrli Trakokimerijski elementi (kao u Dolenjsku npr.)

Nema polaganje oružja u grob, a to ju veže sa Estenskom, Liburnskom i Japodskom grupom

Od polovice 7.st. su sve veći utjecaji Italije (fibule), ali razvoj ostaje samostalan.

Uzrok kraja Sv. L. skupine su Kelti, a promjena se događa u posljednjoj fazi kada u većoj mjeri nalazimo u grobovima oružje (karakteristično za Kelte), a taj običaj je do tada bio potpuno stran ovoj skupini.

11

NOTRANJSKA GRUPA

Obuhvaća prostor Jugozapadne Slovenije (Notranjska i Primorska)

Prostor Notranjske skupine je izuzetno važan zbog svoje prometne uloge jer je to najpovoljniji i najpogodniji put iz Podunavlja i Europske unutrašnjosti za Mediteran.Upravo uz te putove su ležala gusto raspoređena naselja u Željeznom dobu jer je promet tad već bio dosta živ.

Lokaliteti:- Šmihel- Škocjan- Križna Gora- Mušja Jama (ostava)

KRONOLOGIJA

Njeni počeci padaju još u vrijeme prije Željeznog doba u 10.st., zapravo, početak Notranjske skupine išao bi već u mlađi KPŽ (Ha B).

Notranjska I - 10. i 9.st.Notranjska II - 8.st.Notranjska III a, b - 7.st. Notranjska IV - 6.st.Notranjska V - 5.st.Notranjska VI - 4.st.

STUPANJ NOTRANJSKA I

Prisutan je KPŽ, ali su Jadranski elementi snažniji

- Lučne fibule s dugmetom na luku – Jadranski element, Dvodijelne zmijolike fibule, a počinju se javljati i Naočaraste fibule s osmicom koje se nastavljaju i kasnije

12

STUPANJ NOTRANJSKA II

Još traju i naočaraste fibule s osmicom, a u M grobovima nalazimo i oružje (koplja i noževi od bronce, britve u obliku polumjeseca), a nalazimo i Konjsku opremu

STUPANJ NOTRANJSKA III

III a- Dvopetljaste lučne fibule- Višeglave igle

III b- Naočarasta fibula s pločicom – Preuzeta od Japoda- Čunasta fibula- Protocertoška fibula

Od oružja se javlja Krivi željezni mač

STUPANJ NOTRANJSKA IV i V - Obuhvaća 6. i 5.st

Glavni zastupnik Notranjske IV je Zmijolika fibula - najstarija varijanta je lijevana

Za Notranjsku V nam svjedoče Trakaste fibule i Certoške fibule

STUPANJ NOTRANJSKA VI - Obuhvaća 4.st.

Nalazi su skromni, a glavninu predstavljaju kasne Certoške fibule, a nalazimo i Krivi mač

Od svih Istočnoalpskih skupina Notranjska ima najmanje kontakte s Italijom

Upravo zbog loših veza s Italijom, teža je Apsolutna datacija, pa je periodizacija utemeljena na povezanosti s Dolenjskom i Sv. Lucijom

NASELJA

Pretežno gradine na uzvišenjima, okružene kamenim bedemima

13

NAČIN POKOPA

Prevladava ravni pokop s incineracijom (u urni ili bez), ali imamo i inhumaciju, a čak se spominju i tumuli (ali to je upitno)

U Notranjskoj skupini nalazimo oružje u grobovima na početku (faza I i II), a kasnije oružje nije polagano u grobove sve do posljednje faze (faza VI) pod Keltskim utjecajemPRIVREDA

Prevladavalo je stočarstvo, s jako razvijenim ovčarstvom i kozarstvom, ali značajna je i trgovina jer se put između srednje Europe i Italije odvijao upravo kroz ove krajeve.

DUHOVNA KULTURA

Notranjska skupina ne poznaje ni Situlsku umjetnost, a gotovo nema ni figuralnog oblikovanja.

GENEZA I DRUŠTVENO UREĐENJE

U Notranjskoj skupini na početku postoje jaki Jadransko-Italski elementi (Lučna fibula s 2 dugmeta, dvodjelna zmijolika fibula) koji su toliko jaki da se opravdano ova faza izdvaja iz KPŽ-a i priključuje se skupini Željeznog doba

Mediteransko-Italski utjecaj najsnažnije se vidi u polaganju oružja u grob

Drugi elementi pripadaju KPŽ-u (Naočaraste fibule)

Taj spoj Jadranskih i KPŽ elemenata predstavlja osnovu budućeg razvoja

Kasnije jaki utjecaji Japoda (Naočarasta fibula s pločicom) i Istarskog kruga

Zanimljivo je da se Notranjska skupina sasvim zatvorila prema Italiji sredinom 7.st., a time se zatvorila i prema Dolenjskoj i Sv. L. skupini koje se široko otvaraju Italiji.

Kasnije se događa to da se u Dolenjskoj pojavljuje klasična Keltska kultura – Mokronoška skupina, a na prostoru Sv. Lucije Idrijska kultura (koja je snažno Keltizirana)

Snažan prijelom za prostor Notranjske je bio osnivanje Akvileje 181.g., jer preko teritorija Notranjske skupine vodi jedini put iz Akvileje prema Podunavlju, srednjoj Europi i na Balkan – otuda je razumljivo da ovo područje spominju Strabon i Plinije!

14

LJUBLJANSKA GRUPA

Rasprostire se na prostoru između Dolenjske i Sv. Lucijske skupine, zauzima uglavnom Ljubljansku kotlinu i veći dio Gorenjske.

Ljubljanska skupina je skupina KPŽ-a, koja i dalje nastavlja živiti u Željeznom dobu, ne preuzimajući bitna obilježja svojih susjeda.

Najznačajnije nalazište je Ljubljana, gdje se nekropola koja je skupini KPŽ-a dala ime nastavlja tijekom cijelog željeznog doba, a na temelju nje možemo dobiti kronološku i kulturnu sliku ovog područja.

Lokaliteti:- Bled- Kranj- Mengeš

Na početku Željeznog doba dolazi do širenja Ljubljanske skupine te se javlja čitav niz novih ravnih nekropola s incineracijom (Novo mesto, Vače) i sve se kontinuirano nastavljaju u Halštatsko razdoblje sa svim značajkama Dolenjske skupine.

Proširila se i na Gorenjsku, ali njena nalazišta poslije faze Ljubljana II b – III a ne preuzimaju karakteristike Dolenjske skupine i ne doživljavaju procvat, nego nakon snažne početne faze (II b – III a) ona zamiru.

Prevladavaju dvopetljaste lučne fibule (Ž) i višeglave igle (M)

Važna su dva bogata groba iz Molnika i Kranja:

Grob iz Molnika - Sa zdjelastom kacigom; željeznim kopljem, metalnom posudom, 2 igle, konjskom opremom Trako-Kim. tipaGrob iz Kranja - Sa tronošcem, kopljima, konjskom opremom

Ovi grobovi se mogu smatrati „kneževskim grobovima“ te nisu začetnici novog razvoja nego predstavljaju završetak Ljubljanske skupine KPŽ-a!!!

15

LJUBLJANA III b – 2. polovica 7.st.

- Samo 4 groba poznata

- Po materijalu identičan je Dolenjskoj i Sv. L. skupini, ali pokop je isti kao kod KPŽ-a

LJUBLJANA IV – 6.st.

- Samo 2 groba (sa zmijolikom fibulom, a pokop po tradiciji KPŽ-a)

LJUBLJANA V i VI – certoška i negovska faza

- 2 groba s certoškom fibulom i negovskom kacigom

- U 5.st. dolazi do promjena te se prvi puta u Gorenjskoj javlja tumul sa inhumacijom i incineracijom.

- Ravni grobovi s incineracijom ove faze nemaju urne (kao što je ranije bilo uobičajeno) već su spaljene kosti jednostavno stavljane u zemlju (na način koji je karakterističan za Sv. L.). To bi značilo da od 5.st na dalje, slabo naseljenu Gorenjsku počinju zaposjedati žitelji Dolenjske i Sv. Lucijske skupine.

16

GRUPA MARTIJANEC - KAPTOL

Rasprostranjenost: - Austrijska i Slovenska Štajerska - Sjeverozapadna Hrvatska - Srednja Slavonija

Lokaliteti:- Martijanec- Kaptol- Sv. Petar Ludbreški- Kleinklein i Wies (Grupa u dolini Solbe)- Libna, Rifnik, Benedikt (Štajerska)- Poštela (gradina i nekropola)

Na teritoriju bivše Jugoslavije grupu je prvi identificirao Stane Gabrovec, te je grupu nazvao Martijanec-Kleinklein (toponimi tumula u Martijancu i onih u Austrijskoj Štajerskoj u Kleinkleinu s teritorija rasprostiranja grupe Wies) dok s druge strane neki autori grupu nazivaju Martijanec-Wies.

KRONOLOGIJA

- Okvirno vrijeme trajanja kulture je od sredine 8.st. do sredine 6.st.

I stupanj - sredina 8.st. – sredina 7.st.

II stupanj - sredina 7.st. – kraj 7.st. (njaveći procvat)

III stupanj - kraj 7.st. – sredina 6.st.

17

HORIZONT I

Tu se javljaju:- Dvopetljaste lučne fibule, Čvoraste lučne fibule i Višeglave igle

Oružje- Jednosjekli zakrivljeni mač - Mahaira s T drškom – pripada Basarabi tipu - Mač tipa Tachlovice (Gornja Radgoni) - Antenski mač iz Kleinkleina

HORIZONT II

U tom vremenu grupa doživljava najveći uspon i cvat

Muški grobovi ratnika – naoružani su uglavnom s 2 ili 3 željezna koplja, željeznom bojnom sjekirom, a katkad i sa zaštitnom opremom

Ženski grobovi s fibulama (glavno obilježje ženske nošnje)

- I jedni i drugi grobovi se javljaju s bogato ukrašenom keramikom

Horizont II je predstavljen s grobovima ratnika iz Kaptola koje označavamo kao kneževske grobove

- To su: - Grob 1 (Tumul IV) - Grob 1 (Tumul X)

Grob 1 (Tumul IV) - Kaptol – kraj 7.st

Kaciga Grčko-Ilirskog tipa - S produženom zaštitom za vrat, predstavlja stariji oblik, a E.Kunze ih datira u kraj 7.st. Knemide – S naznačenom muskulaturom noge

Prsna zaštitna ploča - Koriste se umjesto oklopa

18

Bojna sjekira –Jedan od najstarijih elemenata u grobu (tradicija KPŽ-a)

Željezna koplja – također jedan od najstarijih elemenata (3 komada)

Višeglave igle

Konjska oprema – Trakokimerijskog obilježja (sve je od bronce)Grob 1 (Tumul X) - Kaptol – kraj 7.st.

Kaciga Korintskog tipa – Klasičan oblik Korintskih kaciga kasnog 7. i početka 6.st. Okovi remenja s opreme konja – Od bronce, sa svim obilježjima Trakokimerijskog porijekla, znači grob treba datirati u kraj 7.st.

Grob iz tumula u Martijancu

Datiran u 2. polovicu 7.st. te ilustrira bogatstvo i način ukrašavanja keramike Horizonta II

Zanimljiv nalaz je ostatak mlađe varijante brončane situle tipa Kurd (porijeklom iz JI alpskog prostora), što je neobično jer inače te situle nalazimo u starijem KPŽ-u

Grob 1 (Tumul XII) - Goričan

Askos na čijoj su ručki aplicirana 3 bovida

Velike posude bojane crnom bojom na crvenoj podlozi (cik-cak i spirala)

HORIZONT III

Obuhvaća prvu polovicu 6.st. – Ha D1

Nakon velikog uspona, ovo je doba stagnacije i opadanja da bi grupa prestala živjeti sredinom, tj. u 2. polovici 6.st., a to se vidi se i u grobnim cjelinama koje su oskudne.

Od fibula su karakteristične fibule s širokim narebrenjima na luku.

Sredinom 6.st. naglo prestaje život grupe i u potpunosti nedostaje materijal tipičan za Ha D2 stupanj (Zmijolike i Certosa f. te Skitski utjecaji)

To traje sve do 3.st. kad se na gradinama naseljavaju Kelti (Lt C)

NASELJA

19

- U Slovenskoj Štajerskoj se nizinska naselja premještaju se u sigurnije i uzdignute predjele (Gradine)

- U SZ Hrvatskoj naseljavanje se nastavlja na nizinskom terenu čemu je uzrok ravničarsko obilježje tla

NAČIN POKAPANJA

Pretežan oblik pokapanja je incineracija (preuzeto od KPŽ-a) pod tumulima

Svi tumuli grupe imaju obilježje pojedinačnog pokopa (nisu plemenski tumuli kao u Dolenjskoj ili na Glasincu) te su isključivo zemljani

- Uglavnom sadrže 1 do 2 groba, a u iznimnim slučajevima do 5 grobova (npr. „kneževski “tumul IV na Kaptolu)

EKONOMIJA

Dominira poljoprivreda, stočarstvo, metalurgija te trgovina

DRUŠTVENI ODNOSI

U vrijeme KPŽ-a dolazi do pojave vladajućeg sloja (vojnici)

Razvitak rodovskog društva pri kraju KPŽ-a dosegao je svoju kulminaciju krajem 8. i početkom 7.st. kada se naglo počeo izdvajati vodeći vojni sloj, vojna aristokracija, koja početkom Horizonta II dolazi do punog izražaja.

GENEZA

Nastanak grupe je genetički vezan za KPŽ što se najbolje može pratiti na lokalitetima Slovenske Štajerske

Početak je vezan za novi ekonomski i društveni razvoje što se očituje u pojavi željeza i T.-K. prodor

ZAVRŠETAK GRUPE

Završetak grupe ostaje nejasan (prekid traje do 3.st., tj. do naseljavanja Kelta)

20

B. Teržan je predložila teoriju o pljačkaškim upadima Skita (rijetki nalazi trobridnih strelica na Štajerskim lokalitetima) koji su izazvali izbijanje i širenje kuge.Ona je to zaključila na temelju Vergilijevih zapisa, ali to nije dovoljno utemeljeno.

GRUPA DONJA DOLINA – SANSKI MOST

Rasprostranjenost: - Bosanska Posavina (između ušća Une i Vrbasa u Savu) - Brdska područja nešto južnije – u porječju Sane

Najvažniji prirodni uvjeti za razvoj ove grupe su bogatstvo pristupačne i dobre željezne rude te dobar geografski položaj (na granici Zapadnog Balkana i Panonije.

Lokaliteti:- Sanski Most- Donja Dolina- Zecovi kod Prijedora

KRONOLOGIJA

Temelje kronologije Donje Doline napravio je Zdravko Marić koji je za željezno doba izdvojio faze:

I c - II a, b, c - III a, b, c

Borivoj Čović je svoju kronologiju temeljio na periodizacijama Istočnoalpskog područja, tj. Glasinačke kulture:

Faza I (800. – 650.) II a (650. – 575.)

II b (575. – 525.)II c (525. – 500.)III a1 (500. – 450.)III a2 (450. – 350.)III b (350. – 300.)

NASELJA

Imamo gradinska, otvorena ravničarska i sojenička naselja

21

Naselje u Donjoj Dolini je bilo sojeničarsko samo u ranijim fazama, a zatim, taloženjem kulturnih slojeva nivo zemljišta je narastao te je postalo otvoreno ravničarsko naselje.

NAČIN POKOPA

Imamo dva osnovna ritusa, incineraciju i inhumaciju:

- U periodu I i fazi II a dominira spaljivanje

- U fazi II b prevladava inhumacija koja se nastavlja do III b iako cijelo vrijeme postoji i spaljivanje

PRIVREDA

Zastupljena zemljoradnja, stočarstvo, lov, ribolov, a trgovina, rudarstvo i metalurgija su osnovne gosp. grane tokom cijelog trajanja grupe.

Autohtono željezarstvo počinje u ovim krajevima na prelazu iz bronce u željezo, a u tom su prednjačila naselja oko rijeke Sane (najbogatija ležišta pristušačne željezne rude)

Nakit:- Faza I – fibule Golinjevo tipa, igle s koničnom glavom- Faza II – fibule s nogom u obliku beotskog štita, zmijolike fibule, čunjaste fibule- Faza III – Certoza fibule i dvojne igle

Oružje- Kacige Grčko-Ilirskog tipa (uvoz), željezna koplja, mačevi, noževi i knemide

Keramika- U ranoj fazi rađena po tradiciji KPŽ-a- Kasnije je uglavnom kanelirana i prevladavaju pehari i zdjele sa stiliziranim

životinjama na drškama

GENEZA

Stanovnici SZ Bosne u željeznom dobu (izuzevši Japode u Pounju) direktni su potomci nosioca KPŽ-a

22

Ovo područje je za Rima pripadalo Oserijatima (Donja Dolina) i Mezejima (oko Sane)

Utjecaji iz Srednjobosanske sk. i Glasinca vjerojatno nisu samo rezultat trgovinskih veza jer nakon pritiska KPŽ-a prema jugu, moglo je doći do reakcije pritiska sa juga prema sjeveru (S. Grabovec daje tezu o prilivu stanovništva s Glasinca u Dolenjsku) jer činjenica je da u razvoju ove grupe ima dosta elemenata Glasinačke kulture.

Na prijelazu iz 4. u 3.st. upadi Kelta prekidaju autohtoni razvoj u ovim krajevimaISTARSKA GRUPA

Rasprostranjenost odgovara Rimskim upravnim granicama koje su nakon 42.g.pr.Kr. pomaknute na Rižanu i Rašu

- Granice su se mogle vremenom i mjenjati, posebice na sjeveru (izvori ih postavljaju različito), ali stanju na terenu najbolje odgovaraju granice na Rižani i Raši

- Istarska grupa na Sjeveru graniči s Notranjskom, na Jugoistoku s Liburnima, dok su u Gorskom kotru Japodi

Istarsku kulturnu skupinu prvi je izdvojio Šime Batović 1968.g. te ju je uključio u svoju Jadransku regiju

Lokaliteti:- Nezakcij- Pula- Picugi- Kaštel kod Buja- Gradina iznad Limskog kanala

KRONOLOGIJA

Š.Batović početak stavlja u 9.st. s prodorom KPŽ-a u Istru.

Raniji početak Istarske grupe u trajanju od 10. do 4.st., s podjelom na 3 stupnja dao je Gabrovec 1970.g.

Kasnije Stane Gabrovec i Ksenija Mihovilić stavljaju početak u 11.st.

Istra I - 11. i 10.st.Istra II - 9. i 8.st.Istra III - 7.st.Istra IV - 6.stIstra V - 5.st.Istra VI - 400. – 178/177.g. (ili do 1.st.pr.Kr. - do kraja Istarske samostalnosti)

23

Razlozi za izdvajanje Istre I i II (pripadaju KPŽ-u, a ne željeznom dobu):

NASELJA

Gradine (kašteliri) podignute na istaknutim položajima utvrđene zidovima od velikih kamenih blokova

Mnoge su kontinuirano naseljavane od brončanog doba- Nezakcij, Picugi, Limska gradina, Beram, Nova Vas

NAČIN POKOPA

Od kasnog brončanog doba (11.st.) pa do kraja prapovijesnog doba u Istri se koristi isključivo spaljivanje pokojnika (incineracija).

Nekropole se mogu nalaziti u sklopu gradskih bedema (između vijenaca zidova - Pula, Beram), unutar glavnog platoa naselja (Nezakcij) ili u neposrednoj blizini naselja (Picugi, Kaštel kod Buja)

Spaljeni ostaci pokojnika, zajedno s ostacima nakita, obično namjerno deformiranog i slomljenog, spremani su u žare ili jednostavno položeni u grob.

3 osnovna oblika grobnih konstrukcija:

a) Jednostavna jama s ostacima pokojnika u žari ili bez žare, prekrivena pločom ili kamenjem

b) Grobna jama obložena neobrađenim kamenjem sa 1 ili više žara i prekrivena kamenom pločom

c) Grob ograđen obrađenim kamenim pločama koje čine pravokutni sanduk prekriven s 1 ili više poklopnih ploča

- znači više poklopnih ploča mogle su biti vidljive i izvana, kao oznaka, što je bilo važno zbog naknadnih ukopa u isti grob (izrazit u Nezakciju)

24

PRIVREDA

Dominira stočarstvo, zemljoradnja i pomorstvo (gusarenje)

Bitna i trgovina što se vidi po mnoštvu uvoznog materijala – npr. Apulske keramike

KAMENI SPOMENICI – većina ih je nađena u Nezakciju (50)

Kameni spomenici su nađeni u okviru nekropole, ali ne „In situ“ tako da o njihovoj funkciji imamo 2 teze:

- Jedna je da su to ostaci svetišta

- Druga je da su dio grobne arhitekture i predstavljaju grobne ploče ili stele.

Konjaničku plastiku bi mogli usporediti s Etruščanskim (gol je) za razliku od Grčkih (odjeveni), ali ima dignut falus

Nezakcijski reljef s prikazom žene koja doji i rađa dijete nema paralele - jedino u Sparti nalazimo spoj tih dvaju motiva; kult plodnosti

Dvojna glava - ima paralele u dvojnoj glavi iz Orvieta (6./5.st.)

- Najvjerojatnije su spomenici iz Nezakcija bili nadgrobni, a u prilog tome idu analogije s Italijom, ali i njihov položaj (nekropola)

Ornamentirane situle

Sve su nađene u Nezakciju u grobnici I/12 (barem 4 primjerka, a možda i više).

Prikazi na situlama pokazuju dvojnu povezanost:

a) Situle JI Alpskog kruga – situle s antropomorfnim prikazima: prikazi konjske zaprege s vozačem i gospodarom; muškarac sjedi na prijestolju, a dvije žene mu donose piće; muškarci koji koračaju u redovima – sve su to uobičajeni prikazi na JI Alpskim situlama

- Motivi vezani uz Bolognu – muškarac s plugom i prikaz vepra (to Dolenjska ne poznaje) - Datiraju se oko 500.g.pr.Kr.

25

b) Druge dvije situle izrađene su u mlađem Estenskom stilu - Antropomorfni prikazi gotovo nestali, a prikazi životinja imaju poseban stil koji iz realizma prelazi u fantastiku (jeleni, srna, krilata ptica)

GENEZA

Za Istarsku skupinu važne su 3 komponente:

- KPŽ - u 11.st. donosi spaljivanje kojim se odvaja od Liburna i Japoda (inh.)

- Mediteranska – ornament na keramici, …

- Domaća – najvidljivija u oblicima keramike I stupnja

Sve 3 su stavljene u cjelinu od samog početka što joj daje poseban karakter i samostalan razvoj

Već na samom početku kulture su značajne veze s Jadranom i zaleđem

U II supnju se intenziviraju kontakti s Italijom, posebno s Picenumom i Apulijom. Iz Apulije preko Picenuma je dolazila keramika do Istre i onda dalje do Alpa.

Sa zapadnom Slovenijom su prisutne veze i u Latenskom razdoblju, ali ih nema s centralnom Slovenijom

Veze s Etrurijom se vide u skulpturi, a veze s Estenskom kulturom su dosta kasne i nikada ne prevladavaju

Utjecaj Helenizma se očituje u keramici.

DRUŠTVENI ODNOSI

Geografski položaj u neposrednom susjedstvu s Italijom te kontakt s Egejskim svijetom još u brončanom dobu su uzrokovali brži društveni razvoj u Istri.

Već od samog početka možemo govoriti o njenim etničkim nosiocima Histrima (njih prvi spominje Hekate, a kasnije i mnogi drugi)

Važan izvor je Livije koji govori o 2. Istarskom ratu (175.-177.) te kaže da su rodovi

26

bili udruženi u Savez na čelu s kraljem (Rex), a pojedini rodovi su imali i svoje Poglavare (Principes)

Neki smatraju da je Istarsko kraljevstvo bilo osnovano nakon 1. Istarskog rata pod utjecajem Rimljana koji su dali kraljevsku moć jednom od rodovskih poglavara koji je bio najpovoljniji za suradnju te je na taj način Istra postala Rimljanima neka vrsta Klijentelne države.

LIBURNSKA GRUPA Rasprostranjenost: - Od raše u Istri do Krke u Sj. Dalmaciji - ( Istočna Istra, Hrvatsko primorje i Sj. Dalmacija s otocima ) - Graničila je sa Histrima na sjeveru, Japodima u zaleđu i Delmatima na jugoistoku

Grupa je ime dobila po narodu Liburna

U pisanim izvorima ih prvi put spominje Strabon 734.g.pr.Kr. koji opisuje sa su u sukobu s Grcima izgubili Krf.

Liburnska kulturna grupa neprekidno se razvijala kroz čitavo željezno doba bez temeljitijih promjena i prekida.

Lokaliteti: - Nin- Zadar- Radovin- Bribir- Lisičić (Asseria)- Zaton Ninski- Privlaka - Vrsi - Ljubač

Poznato nam je više stotina nalazišta, a kulturno potpuniju sliku pruža njih 50-ak

Poznato nam je i 18 ostava, a sve sadrže građu iz posljednje faze Liburnske kulture od 4. do 1.st.pr.Kr. : Jagodnje Gornje, Baška , Nin(3), Osor, Zadar, Karlobag, …

Veća sustavna istraživanja : groblje i naselje u Ninu i Lisičiću (Asseria), naselje u Zadru, gradine u Radovinu i Bribiru te groblje u Osoru

Pisani izvori :

27

Liburne najranije spominje Hekatej u svojem putopisu (Periegesis) u 6.st.pr.Kr., a kasnije ga je prenio Stjepan Bizantinac u 6.st.

Plinije Stariji (Naturalic Historia) daje nam zemljopisni opis Liburnije u 1.st. nove ere, ali važniji su nam podaci o kretanju Liburna po Jadranu u pojedinim fazama od 8.st.pr.Kr., zatim vijesti o Liburnima u 8.st. na Krfu (Strabon); zatim o sukobu s Grcima u 4.st.pr.Kr na Hvaru (Diodor Sikulski), …

Razvoj i podjela kulture :

Periodizaciju i datiranje je izveo Š.Batović 1964.g. kad je ukazao na osnovna svojstva i razvoj skupine

Tad je kulturni i povijesni razvoj Liburna podijeljen na 3 glavna razdoblja i 6 faza od 11. do 1.st.pr.Kr.

- I faza – između 2 vala Balkansko Panonskih seoba u 11. i 10. st.pr.Kr.- II – IV faza – razdoblje Liburnske prevlasti na Jadranu od 9. do 5.st.pr.Kr.- V – VI faza – razdoblje opadanja Liburnske prevlasti od 5. do 1.st.pr.Kr.

Ipak, 1968.g. su se dogovorili malo drugačije jer su shvatili da je I faza zapravo prijelazna iz brončanog u željezno doba, pa je izdvojena i smatra se kao zasebna faza kasnog brončanog doba ili prijelazna faza.

Povijesni i kulturni razvoj Liburna u željezno doba odvijao se kroz 2 glavna razdoblja i 5 faza:

I – III faza - Razdoblje Liburnske prevlasti na Jadranu, od 9. do 6.st.pr.Kr. IV – V faza – Razdoblje gubitka prevlasti Liburna na Jadranu, od 5. do 1.st.pr.Kr.

Općenito :

Nakon Balkansko – Panonskih seoba Liburni su postupno zaposjeli Jadranske obale, vjerojatno na osnovu snažno razvijenog pomorstva, osobito srednju Dalmaciju, ušće Pada, pokrajinu Picenum (nazvanu po Liburnskom plemenu Piceni, danas Manche), kao i JI Italiju – Apuliju (danas Puglia), prvenstveno njezin sjeverni dio zvan Daunija po Ilirskim Daunima.

Uzrok je bio masovno seljenje stanovništva s Istočne Jadranske obale na suprotnu Zapadnu obalu, zbog nemira potkraj brončanog doba. Zbog toga su Liburni sve do 6.st.pr.Kr. imali vodeće mjesto u trgovini na Jadranu.

28

Grci su u 7. i 6.st. zaposjeli Južni Jadran i dio Zapadne obale, a u 4.st.pr.Kr. i Srednjim Jadranom.

Širenjem Etrušćana u Italiji od 7.st., a kasnije i Rimljana te konačno doseljenjem Kelta u Sjevernu Italiju u 4.st.pr.Kr., Liburni gube utjecaj i na Sjevernom Jadranu pa su svedeni opet na matično područje i zbog toga su osiromašili i zaostajali. To iskorištavaju Japodi, koji su vjerojatno u 3. ili 2. stoljeću oduzeli dio obale u Hrv. Primorju, a Dalmati 51.g.pr.Kr. zauzeli su Promonu.

Znatno su oslabili i učešćem u Rimskom građanskom ratu između Cezara i Pompeja 49-47.g.pr.Kr., a konačnom slabljenju Liburna ponajviše su pridonijeli Rimljani, kada su im 35.g.pr.Kr. oduzeli brodove i posadu – navodno zbog gusarenja ili neplaćanja tribusa, a možda i zbog napada na Rimske brodove (sloboda?).

Kasnije su ponovo u savezu sa Rimljanima te 31.g.pr.Kr. pomažu Augustu u bitci kod Akcija te u borbi protiv Ilira u Batonovom ustanku 6. – 9.g.n.e., što označava i konačno gubljenje njihove samostalnosti i postupno Romaniziranje.

I faza - 9. st.pr.Kr.

Označava vrijeme stabilizacije, oblikovanja i osnaživanja kulture nakon Balkansko – Panonske seobe

Zbog prethodnih nemira nema punog ni izravnog razvoja iz prethodnog razdoblja (samo pojedini oblici)

Smanjuju se veze s unutrašnjim balkanom (osim s Japodima) i pojačava se veza s Jadranskim obalama

II faza – 8. i 7.st.pr.Kr

Dijeli se na 2 stupnja: A – 8.st.pr.Kr. B – 7.st.pr.Kr.

U ovom stupnju Liburni dostižu vrlo bogat i visoki razvoj kulture – temelj toga je snažna pomorska trgovina i zaposjedanje Jadranskih obala

Proizvode izvoze po većem dijelu Jadrana (osobito u Picenum i Delmatsku kulturu)

III faza - 6.st.pr.Kr.

Zadržavaju se uske veze sa Picenumom i uvoze se velike količine Daunijske geometrijske keramike mlađe faze, a počinje i uvoz Grčke crnofiguralne keramike

29

IV faza - 5.st.pr.Kr.

Dolazi do velikih promjena jer Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu i od tada znatno utječu na razvoj kulture i gospodarstva

Proširuje se uvoz Grčke robe i nastavlja se uvoz Apulske keramike

V faza – 4. - 1.st.pr.Kr.

Dijeli se na 2 stupnja: A – 4. i 3.st.pr.Kr. B – 2. i 1.st.pr.Kr.

Pod Helenističkim utjecajima dolazi do temeljitih promjena u razvoju kulture:

- Gradnja bedema u megalitskoj tehnici; mjestimično preuzimanje Helenističkog načina pokapanja s mnogo priloga; društvena i ekonomska diferencijacija, obilan uvoz Grčke i Italske keramike (osobito Gnathia i Helenističke vrste)

U B stupnju se više šire Rimski utjecaji (novac, amfore) i Keltski (Srednjolatenske. f.)

NASELJA

Gradine – najčešće utvrđene kamenim suhozidom, ali i masivnim kamenim blokovima

Plinije spominje oko 30-ak općinskih zajednica (Civitates), a vjerojatno ih je bilo svega oko 50-ak s po jednim središtem (Oppidum) kao npr. Iader (ranije Idassa), Aenona, Asseria, Varvaria

POKAPANJE

Kroz čitavo željezno doba postojala su 2 načina:

1. Na ravnom zemljištu – u zajedničkom groblju, pokraj ili podno naselja (zgrčenci)2. U kamenim gomilama – razasutim po velikom prostoru podalje od naselja

- U oba načina pokojnici su obično polagani na bok u zgrčencu – najčešće u škrinje od kamenih ploča (njih 5) ili izravno na zemlju

- Pokop u ispruženom položaju je rijedak (Kastav iznad Rijeke), vjr. utjecaj Japoda,

30

što se vidi i po nekim grobnim prilozima – datira se u 4.-1.st.pr.Kr.

- U tom periodu se pod Helenističkim utjecajem sahranjuju ispruženi pokojnici u velikim obiteljskim grobnicama (Nadin, Velika Mrdakovica, Dragišić)

Tumuli ili grobni humci (gomile) su vrlo brojni na cijelom Liburnskom području, a najviše ih je (136) između Zatona i Nina.

- U nekim humcima ili skupinama humaka pokapalo se kontinuirano od Eneoltika pa do kraja Željeznog doba (u Vrsima i u Zatonu) te je taj tip pokopa nesumnjivo preuzet od ranijih razdoblja

- Obično imaju 1 grob, nekad 2, najviše 8 u Vrsima i 18 između Zatona i Nina

S pokojnikom Liburni su sahranjivali razne predmete, većinom nakit, dijelove nošnje i osobni pribor.

- Rijetko su prilagali oružje, oruđe i posude (ulomke posuda nalazimo razbacane oko grobova).

- Poznat je samo 1 ulomak kamenog nadgrobnog spomenika – stela s urezanim prikazima brodova, ali ne zna se mjesto nalaza

MATERIJALNA KULTURA

- U naseljima – keramika i alat- U grobnicama – nakit i dijelovi nošnje- U ostavama – nakit i novac

Oružje:

Slabo ga poznajemo jer se obično ne nalazi u grobovima, a rijetko i u naseljima

Mačevi (sva 3 tipa iz Nina i datiramo ih u 8.st.):

- 2 su sa punokovinskom drškom Antenskog tipa - vjerojatno uvezeni iz srednje ili sjeverne Italije gdje ih nalazimo u grobovima u 8.st. u Bologni ili Picenumu

- Treći mač je kratki mač s jezičastom ručicom za pričvšćivanje drvenih korica ( 8.st.).

- Krivi noževi ili bodeži oko 40 cm dugi, željezni (datiraju se od 7/6.st -1.st.pr.Kr.)

31

Gčko-Ilirske kacige

- Vjerojatno su preuzete od Dalmata, koji su ih šire koristili (5.-3-st.)

Brončani likovi ratnika (iz Nina, x2) 6.st.pr.Kr.

- Izrađeni kao privjesci s okruglim štitom i zdjelastom kacigom s perjanicom

Oruđe: - Od bronce (češljevi, brijači, privjesci) - Lunulasti brijači najčešći u II fazi 8 i 7.st.- Od željeza (sjekire, noževi, šila, …)

Nakit i dijelovi nošnje

Većinom iz grobova – najviše iz Nina

Većinom bronca pa jantar, a rjeđe srebro i olovo

Najviše se nakit razvijao od 6. do 5.st., a temeljitije promjene se događaju u zadnjoj fazi od 4. do 1.st.

Fibule

Najbrojnija i najznačajnija vrsta Liburnskog nakita

- 20-ak vrsti i mnogo varijanti:- Lučne, Zmijolike, Lučne s jantarom, Spiralnonaočaraste, Lučne s produženom

nogom, s 2 ili 3 dugmeta na luku, Pracertosa, Certosa, Certosoidne, rano-srednje i kasnolatenoidne fibule, Pločaste, Glasinačke, u obliku konja i konjanika i dr.

Najčešće su: Spiralne, Sa zrnom jantara, mjesne vrste Pracertosa, Ranolatenoidne, Lučne,

Lučne dvodijelne s pločastim diskom na kraju noge, Pločaste (u zadnjoj fazi)

Ukrasne Igle: sa kuglastom, stožastom i diskoidnom glavom ili s glavom u obliku ušice

Privjesci - Večinom su imali ukrasnu namjenu iako su sadržavali simbolička svojstva - Čovjekoliki se javljaju od 6.st. na dalje pod utjecajem Grčke i Helen. kulture

32

- Upotrebljavali su se kao privjesci i probušeni novci Metaponta (s klasom)

Ogrlice - Najčešće od niza zrna jantara ili od savijenog lima

Narukvice - Najčešće su spiralne

Plastika- Samo sitna plastika, većinom od jantara, bronce i srebra- Najčešći su privjesci od jantara u obliku 2 suprotstavljene glave (obično ptica)- U manjem broju privjesci od bronce u obliku konja- Plošni stilizirani ženski likovi (6. i 5.st.) – česti su kod Japoda- Ratnik sa štitom …

Keramika- Najčešće u naslagama naselja ili u ulomcima oko grobova- Slabo ukrašavanje – Brazdanje geometrijskim crtama- Uvoz iz Južne Italije, obojene situle s Venetskog prostora- Grčka se manje uvozila – najranija Korintska iz 7. i 6.st., Atička iz 6. i 5.st. pa

pojedine posude iz Jonije (Mala Azija) – češća je jedino Helenistička reljefna keramika rađena u kalupima (3.- 1.st.) iz Ljupča, Nadina, …

DRUŠTVENI ODNOSI

Imamo 3 vrste izvora: Materijalni ostaci kulture, Kameni natpisi i Djela pisaca

Vijesti pisaca su nejasne, oskudne i nesigurne – npr. Pseudo Skilak u 4.st. navodi da Liburnima vladaju žene

Više pisaca spominje da su se Liburni nekad dijelili u više Užih plemenskih zajednica, a naknadno su se stopili u Narodnosnu zajednicu – svakako prije 4.st. kad se pojavljuju pod vodstvom Jadassina u bitci s Grcima

Prvotni i osnovni oblik društvenih odnosa bili su obitelj i rod, a pored toga, veoma je rano došlo do nastajanja Općinskih zajednica i izdvajanja Središnjih naselja - upravnih središta

33

GENEZA

Temeljni činitelji su:- Nasljeđe i razvoj na domaćem tlu- Veze sa SZ Balkanom, Jadranskim primorjem i S Italijom te ponešto i sa

Grčkom

Veze s Japodima – složene i raznovrsne- Npr. (Kastav) od Japoda su primili sahranjivanje u ispruženom položaju i

prsni nakit s konjskim glavama - Ali više su Liburni utjecali na Japode (u starijem željeznom dobu) – prenoseći

fibule, privjeske, Apulske i Helenističke proizvode i novce

Veze s Delmatima- Liburni im prenose isto što i Japodima, a Dalmati Liburnima Grčko-Ilirske

kacige i pojedine Glasinačke fibule

Veze s Histrima- Oskudnije su zbog zatvorenosti Istre

Veze s Italijom- Kontakti i utjecaji su obostrani (pogotovo sa Picenumom, vjerojatno zbog

naseljavanja Liburna u tom kraju), Daunija (keramika)

Veze s Grčkom- Nisu brojne, ali su značajne- Uvoz Grčke robe zapaža se od kraja 7. i od 6.st., a to su Korintske i Atičke

crnofiguralne posude; zatim u 5. i 4. st. češći je uvoz crvenofiguralnih, a od 3.st. veća je količina posuda Helenističke reljefne keramike

Veze s Keltima su slabe i rijetke, a vide se na pojedinim novcima i nalazima nekih narukvica i rijetkih fibula (Latenoidne fibule)

34

Može se reći da se Liburnska kultura razvila i oblikovala večinom na osnovi nasljeđa i samostalnog razvoja upijanjem i prerađivanjem stranih utjecaja i njihovim razvojem.

JAPODSKA GRUPA

Rasprostiranje: Lika, Ogulinsko-Plaška zavala, dio Gorskog Kotara i Korduna, SZ Bosna sa srednjim tokom Une (Cazinska i Bihaćka krajina)

Najstariji spomen Japoda je kod Hekateja iz Mileta u 6.st.pr.Kr. u nejasnoj konstotaciji Stjepana Bizantskog koji govori da postoje 2 Japigije (u Italiji i u Iliridi), ali identifikacija Japodi=Japigi je vrlo nategnuta, vjerojatno je Stjepan Bizantski krivo interpretirao – važno je to da ime Japoda postoji već u 6.st.pr.Kr.

Kasnije se javljaju u navodima Strabona, Kasija Dona, Apijana i Plinija Starijeg

Za period od 2.st.pr.Kr. imamo povijesne izvore na osnovu kojih možemo razgraničiti teritorij Japoda (Strabon, Plinije Stariji), ali prvenstveno na temelju nalaza materijalne kulture, posebice za period prije tih izvora.

- Strabon spominje da Japodi nastanjuju prostor s obje strane Albu Montes (velika i mala Kapela), prema SZ granica je do Okre (Hrušćice), na Istok do Panonije, na Jug do Zrmanje, a na Zapad do Jadranskog mora i Istre.

- Istočna granica (po Strabonu prelazi na desnu obalu Une) je izgleda dobro opisana jer se na istoj obali nalaze 3 velika Japodska lokaliteta (Jezerine, Ripač i Ribić) te granica ne ide istočnije

- Prema Jugu, prema Liburnima prirodnu granicu čine masiv Velebita i Zrmanja, ali još uvijek je sporno pitanje izlaska Japoda na more. B. Čović je dao zanimljivu teoriju da Japodi nisu bili pomorci već stočari i ratari pa prema tome nisu imali posebnog razloga da se spuštaju na more

Lokaliteti:- Prozor kod Otočca - Kompolje – 2 nekropole i gradina Crkvina

35

- Smiljan – nekropola i gradina Miljača- Vrebec kod Gospića- Gradina Stražbenica - Vinice – gradina u Sloveniji- Golubić – nekropola kod Bihaća na lijevoj obali Une- Ribić- Ripač – sojeničarsko naselje- Slatina - Velika i Mala gradina

Pokretni inventar i kronologija:

Početak željeznog doba u susjednim regijama dovodi se u vezu s pojavom novih tzv. Trakokimerskih elemenata u materijalnoj kulturi, ali kod Japoda, Trakokimerski elementi u materijalnoj kulturi zapažaju samo na prostoru Pounja

Faza I – 9.st.- Započinje željezno doba na večini prostora (u Pounju u 8.st.)

Faza II – 8.st. (Ha B3)

- Javljaju se Spiralno – naočaraste fibule, Fibule s raskucanim lukom, Sangvisuga (pijavičaste) fibule i Igle sa stožastom glavom

Faza III – 7.st. (Ha C1 i C2)

Može se pratiti bogat i raznolik razvoj autohtone Japodske kulture (sve se više gube utjecaji KPŽ), a jača utjecaj Sjevernojadranskih kultura i Halštatske kult. u Sloveniji

Fibule: Sangvisuga fibule

Lučne jednopetljaste fibule sa zrnom jantara- Rasprostranjene su u velikom broju kod Japoda i Liburna kroz cijelo 7.st.

Lučne jednopetljaste fibule s više jantarnih ili staklenih zrna- Specifičan proizvod Japodskih radionica- Često na igli imaju privjeske od lančića ili pločica s ptičjim protomama

Gusjeničaste fibule (sa rebrastim lukom)

36

- Srodne se nalaze u Este kulturi (1. polovica 7.st.)

Spiralno – naočaraste fibule s osmicom- One su brojne u Japodskim grobovima još u kasnom brončanom dobu, a u

različitim varijantama traju kroz cijelo željezno doba

Fibule s 2 dugmeta na luku („A due bottoni“)- Javljaju se krajem faze

Česte su Igle s okruglom glavom

Faza IV – 6.st. (Ha D1)

Bitno se povećava broj novih nalaza

Najznačajniji su:- Fibule sa dugom nogom koja završavaju okruglim ili bradavičastim ispupčenjem

– Protocertoske ili Pracertoske

- Fibule sa 3 kuglice na luku – česte su u Sloveniji, a javljaju se i u Picenumu

- Stilizirani brončani privjesci u obliku muških i ženskih figura

- Figure ratnika – može se pretpostaviti da nose Grčko – Ilirske kacige

Faza V – 5. i 4.st. (Ha D2 i D3)

Najvažnije su Certosa fibule – na centralnom Japodskom prostoru su rađene po uzorima na klasične Certosa fibule, ali imaju naglašenu lokalnu komponentu – krajem 5.st. i kroz cijelo 4.st.

Faza VI – 3. i 2.st. (Lt C)

U 4.st. počinje snažna ekspanzija Kelta na šire područje srednje Europe i Italije (387.g. dolaze do Rima) te se od tada zapažaju Keltski utjecaji

Japodi su od tih Keltskih upada i utjecaja ostali u većoj mjeri pošteđeni, a pogotovo oni u Lici (centralni Japodski prostor) dok su Zapadni (Vinički) i Istočni (Pounje) ipak bili više izloženi tim utjecajima.

Faza VII – 1.st.

37

Posljednja faza u razvoju Japodske kulture jer od 35.g.pr.Kr. potpadaju pod vlast Rimljana.

Uočavaju se velike razlike između Pounja i Like, a pored Inhumacije je sve češća Incineracija

Pločaste fibule (najkarakterističniji nakit zadnje faze Liburna)

Preko Liburnije se pojavljuje i srebrni nakit (Helenistički utjecaj)

NASELJA

U velikom broju identična onima iz kasne bronce

Gradine – najčešćePećine – rjeđe

U Pounju osim gradina imamo i Sojenička naselja (Ripće, Golubić)

POKAPANJE

Od početka željeznog doba imamo 2 tipa nekropola:

1. Ravne nekropole- Imaju 3 tipa:

a) Na potpuno ravnom terenu (ćesto u Pounju)b) Na prirodno malo povišenom terenuc) Na padinama gradinskih naselja

2. Tumuli- Imaju 2 tipa:

a) Manjih dimenzija – s vijencem od neobrađenog kamena – 10-ak ili više ukopab) Veći kameni humci – nastali ukapanjem umrlih u kamene konstrukcije – zasuti su kamenjem i imaju oblik velikog, ali niskog humka

Imamo 2 tipa pokopa: - Inhumacija (ispruženi položaj)- Spaljivanje (pepeo u zemljane ili kamene urne, a rjeđe direktno u zemlju)

38

Na početku željeznog doba u Lici i Pounju imamo inhumaciju i incineraciju, ali prevladava inhumacija.

Od 6.st. dolazi do promjena – u Lici gotovo samo inhumacija, a u Pounju gotovo identičan broj inhumacije i incineracije.

- To je zbog toga što su u Pounju ostali dublji tragovi KPŽ-a

U mlađem željeznom dobu pod Keltskim utjecajem dolazi do povećanja incineracije i prilaže se oružje

U Pounju krajem željeznog doba prevladava incineracija te se pepeo stavlja u keramičke ili kamene urne raznih oblika

- Osim nakita i oružja se kao prilog stavljaju i keramičke posude (utjecaj Panonije)

- Zapaženi su i utjecaji iz Italije – kameni poklopci u obliku dvoslivnog krova i

cilindrične kamene urne

Kamene urne su najviše rasprostranjene u Bihaćkom polju (Pounje), a u novije vrijeme su nađene i u Lici – neki ih datiraju u 6.st., neki u doba Principata, ali se ipak većina njih može datirati u mlađe željezno doba

EKONOMIJA

Na prvom mjestu stočarstvo

Lijevanje i obrada metala – željezna ruda se dobivala vjerojatno preko Sanskog Mosta

Trgovina i razmjena se ponajviše odvijala s Liburnima, ali i JI Alpama, Z Panonijom i Italijom

U Južnoj Italiji bili su poznati centri za izradu sitne plastike od jantara koja trgovačkim putem dolazi na teritorij Japoda.

- Mali jantarni delfin- Zrno jantara u obliku glave ratnika s Halkidskim kacigama i štitovima

Zanimljivi su i nalazi Kauri školjaka, a one žive samo u toplim morima (Indijski ocean i JI dio Pacifika)

MATERIJAL

39

Japodska originalnost su razne vrste kapa, oglavlja i dijadema od brončanog lima ili ispletenih brončanih lančića, a najljepša su konična oglavlja

Jantar se kao ukras na fibulama koristi od početka željeznog doba

Kameni spomenici- Kolijevka kamenih spomenika je uži prostor Bihaćkog polja- Branka Raunig ih dijeli u 3 skupine:

1. Fragment ženske figure (idol) – po Cambiu su grobni spomenik2. Kamene urne3. Kameni žrtvenici

Japodske urne (najvažnije)- Od bihacita – mekan i lak za obradu

- To su kvadri na kojima se s gornje strane nalaze pravokutni otvori za pepel

- Sve 4 plohe (bočne) po pravilu su ukrašene figuralnim predstavama ili geometrijskim ornamentima (konjanici, povorke žena na pogrebu, heroizirani pokojnici na tronu, scene libacije u veliku amforu – sve radnje vezane za zagrobni kult)

- U stilskom pogledu upućuje na Grčke arhajske uzore kao i na neke scene Situlske umjetnosti, a u manjoj mjeri na neke Keltske utjecaje

- Različito ih datiraju: - A. Stipčević i B. Raunig u 6. i 5.st. - D. Sergejevski, Irma Čremošnik i B. Čović u 1.st.pr.Kr. (Principat)

Sahranjivanje u grobnoj konstrukciji predstavlja kuću pokojnika, a česta je i mala ploča pod glavom koja simbolizira jastuk.

Oružje- U grobove se stavlja tek od 4.st., ali i tad je rjetko- Dugi ravni jednorezni mač s uzdužnim žljebom i drškom od organske materije iz

Ribića- Bojni noževi

Keramika- Tri grupe u mlađem željezu:

40

1. Posude na kojima je vidljiva tradicija starijeg željeza2. Keramika tipa Este (crno i crveno bojane posude na nozi)3. Jedna Latenska posuda rađena na vitlu

- Općenito: Situlasti lonci raznih dimenzija, Šalice s jednom drškom, Zdjele ravnog dna i uvučenog oboda, minijaturne posude za igru

- Ukrašavanje s plastičnim trakama s otiskom prsta i bradavičastim ispupčenjima

GENEZA Autohtoni, Balkanski supstrat i u mlađim fazama brončanog doba određeni utjecaji KPŽ-a iz Panonskog prostora osnova su na kojoj započinje geneza Japoda.

Period od kraja 8.st. do 4.st.pr.Kr. (faze 3-5) vrijeme je punog procvata mnogobrojnih, izrazito domaćih oblika materijalne kulture, najviše nakita i dijelova odjeće od bronce.

U 5.st. Pounje postaje Japodsko, a Čović misli da su se pomakli na to područje iz ekonomskih razloga, odnosno težnje za osvajanjem plodnih površina oko rijeke, a i lakšeg dobavljanja rude iz neposrednog susjedstva.

U 4.st. javljaju se Kelti, ali bez nekog većeg utjecaja na Japode.

U 2.st. sukobljavaju se sa Rimljanima, a 35.g. August ih osvaja.

Apijan u «Libri de rebus Illyrics» govori da su Japodski gradovi padali bez većeg otpora što bi govorilo da nisu imali snažnu politički organiziranu cjelinu, nego da su vjerojatno bili sastavljeni od više plemena.

Zadnji je pao glavni Japodski grad Metulum i od tad Japodska kultura postaje dio velike Rimske provincijalne kulture.

41

SREDNJODALMATINSKA GRUPA - DELMATI Rasprostiranje: Središnji dio nekadašnje provincije Dalmacije

Srednja Dalmacija od Krke do Neretve i njeno kopneno zaleđe

Teritorij obuhvaća zemlju koja je pripadala plemenskoj zajednici Delmata u vrijeme njihove najveće moći, ali ipak nije posve identičan s tom zemljom.

Događa se neposredni i kontinuirani nastavak života iste arheološke grupe koju je na približno istom prostoru definirao Šime Batović pod nazivom „Dalmatska kulturna grupa“ ranog brončanog doba.

B. Čović izbjegava naziv „Delmatski“ ili „Dalmatski“ iz 2 razloga:

1. Jer ova grupa pokriva i neka područja koja nikad nisu pripadala Delmatima

2. Jer arheološki materijal ove grupe pripada najviše razdoblju željeznog doba, od 8.- 4.st., a u posljednja 3 st. jačaju Helenistički i djelomično Keltski kulturni utjecaji

Lokaliteti: - Viča Luka u i Žaganj dolac na Braču - Soli- Postranje kod Imotskog- Gradac kod Posušja- Gorica- Gruda - Potočani - Vašarovine

42

- Crvenice kod Duvna

B. Čović u početku naziva ovu grupu Gorička grupa po najbogatijem nalazištu.- Kasnije Čović koristi termin „Srednjodalmatinska grupa“.

Šime Batović je smatrao da kulturnim grupama, ako je to moguće, treba dati ime po narodu koji je bio nosioc te grupe pa je ovu grupu označio kao „Dalmatsku“, a ujedino je bio i prvi koji je obradio ovu grupu sa stanovišta teorija, geneze, kronologije, materijalne kulture te odnosa prema drugim grupama na Jadranu.

KRONOLOGIJA I POKRETNI OSTACI

Ova grupa je nastala tokom kasnog brončanog doba pa razvoj koji je Batović definirao kao Dalmatsku grupu kasne bronce treba smatrati početnom fazom – kao Fazu I

Dalji razvoj (od početka 8.st. do kraja 4.st.) može se podijeliti na 4 razvojne faze (II-V):

( Srednjodalmatinska I – Kasno brončano doba) Srednjodalmatinska II – 800. – 725.g. Srednjodalmatinska III – 725. – 550.g. Srednjodalmatinska IV – 550. – 375.g. (najbolje dokumentirana) Srednjodalmatinska V – 375. – 300.g.

Faza II – (800 – 725.g)

Materijal:- Spiralne narukvice- Kolutasta fibula- Lučna fibula Golinjevo tipa- Naočarasti privjesci- Tordirane ogrlice

Faza III – (725.-550.g.)

Ima znatno više nalazišta

Nakit: - Velike jednopetljaste lučne fibule- Dvopetljaste fibule

43

- Dvopetljaste fibule s nogom u obliku Beotskog štita - Igle s bikoničnom i koničnom glavom

Faza IV – (550.-375.g.)

Klasično razdoblje u razvoju grupe

Oružje:- Ofanzivno: - Koplja

- Kratki krivi jednosjekli mačevi - Kratki mač tipa „Mahairi“

- Defanzivno: - Grčko – Ilirske kacige mlađeg tipa

Nakit: - Lučne fibule s produženom trokutastom nogom (6.st.)- Fibule s 2 dugmeta na luku (6.st.)- Polumjesečaste fibule s privjescima (6.st.)

- Čunaste fibule Glasinačkog tipa (5.st.)- Pracertosa- Certosa (starije i mlađe)- Latenoidne - Naočaraste s osmicom

Faza V – (375.-300.g.)

Fibule ranolatenske sheme su od sekundarne važnosti, a prijelomnicu čini naglo jačanje utjecaja Grčke kasnoklasične kulture koja pada u prvu polovicu 4.st.

Oružje:- Bojni nož sa širokim žlijebom za krv- Grčko – Ilirske kacige (još su u upotrebi)

Još traju „Latenoidne“ istočnojadranske fibule

NASELJA

Gradine - nisu sve bile naselja, neke su bile osmatrančice ili važna strateška mjesta, a neke su mogle imati i kultnu namjenu

Naselja na otvorenom i sojenice

44

POKOP

Ravni grobovi s inhumacijom (zgrčenac)

Često je sukcesivno ukapanje u istu grobnicu

U većem broju slučajeva grobnice su imale određenu kamenu konstrukciju (u obliku sanduka od ploča, s poklopcem ili bez ili su bili ozidani kamenjem)

- Čović vjeruje da su svi imali poklopce, a da su na nekima bili bliže površini pa su tako devastirani

U muškim grobovima nalazimo oružje i nakit, a u ženskim samo nakit

Keramika nije bila redovni prilog (tek u mlađim fazama)PRIVREDA

Dominiralo stočarstvo i zemljoradnja

Metal se uglavnom uvozio kao gotov proizvod, ali specifični oblici nakita dokazuju postojanje autohtonih radionica

DUHOVNA KULTURA

Hram u Gorici

B. Čović 1976. g. je dokazao da je objekt u Gorici (kod Gruda) ustvari hram, a ne krematorij kao što je mislio Truhelka.

- Glavna prostorija (Naos) je bila podjeljena na 2 dijela – U zadnjem dijelu je pronađena golema količina predmeta (koplja, noževi, nakit, kaciga) i očito se radi o trezoru (riznici)

- Vjerojatno se radi o svetištu nekog božanstva kojem su priloženi darovi i ratni plijen

- Može se utvrditi i vrijeme trajanja – od 8./7.st.pr.Kr. pa sve do Rimskog doba

Mandina gradina u Mandinu selu (Duvanjsko polje)- Tumul impozantnih dimenzija – širine 30 m, a visine 5 m - Tumul sadrži osim kamenja i hrpu fragmentirane keramike, te postoji izrazit

sloj paljevine- Otkriveni su i ostaci ognjišta- Po Bencu je imala kultni značaj za cijelo Duvanjsko polje, a možda i šire

45

DRUŠTVENA ORGANIZACIJA

Strabon nam prenosi zanimljivu vijest da je Delmatska zemlja zajedničko dobro koje se svakih 8 godina nanovo dijeli

Nekropole su slabo istražene, a slabi podaci nam ne pružaju mogućnost izdvajanja Kneževskih grobova- Ali relativno velika količina oružja pokazuje nam da se u 6. i 5.st. počeo izdvajati sloj ratnika, a dosta brojne Grčko – Ilirske kacige u grobnicama se mogu smatrati statusnim simbolom (Poglavari)

GENEZA

Počeci padaju u Kasno brončano doba (Faza I)

Osnovne komponente su Autohtona tradicija iz srednje bronce, utjecaji KPŽ-a, Srednjobosanske grupe (oblici i način ukrašavanja keramike) i Liburnske grupe

U Fazama II i III razvoj je kontinuiran, a osjetni su snažni utjecaji Glasinca te Srednjobosanskih radionica

U Fazi IV Glasinački utjecaji slabe te jačaju veze sa Srednjobosanskom grupom i grupom Donja Dolina – Sanski Most zbog uvoza željezne rude i željeznih predmeta

46

SREDNJOBOSANSKA GRUPA

Rasprostiranje: - Između područja gornjeg i srednjeg toka Vrbasa i Bosne

Lokaliteti:- Pod kod Bugojna- Alihodže- Kopilo

- Kontinuirani razvoj se može pratiti samo u Podu

KRONOLOGIJA

Važni su slojevi Pod B, C i D, ali Pod B pada pod kasnu broncu (do polovice 8.st.) tako da su za Željezno doba važni Pod C i D

Ova grupa počinje još u 10.st. pa je Kasno brončano doba označeno Fazom I (Pod B)

Srednjobosanska II - 725 – 600Srednjobosanska III - 600 – 550Srednjobosanska IV - 550 – 450Srednjobosanska V - 450 – 350Srednjobosanska VI - 350 – 300

MATERIJAL

Faza II - 725. – 600.g.pr.Kr

47

- Dvopetljaste fibule s trokutastom nogom

- Ova faza se izdvaja inovacijom u organizaciji naselja, fotifikacijskom sistemu te metalu i keramici koja je izrađivana od fino pročišćene zemlje sa finim urezanim ornamentom (s tankim i oštrim instrumentom)

Faza III - 600. – 550.g.pr Kr.

- Brojni kalupi za nakit te znatna količina željezne rude koja svjedoči o veoma živoj obradi metala

- Dvopetljaste fibule s nogom u obliku Beotskog štita- Javlja se i Plastika – Stubasti idoli

Faza IV - 550. – 450.g.pr.Kr.

- Fibule „A due“ ili „A tre Bottoni“- Grčko – Italske kacige

Faza V - 450. – 350.g.pr.Kr.

- Certosa fibule (mlađa vrsta)

Faza VI - 350. – 300.g.pr.Kr.

- Samostrelne Certosa fibule- Čunolike fibule- Fibule ranolatenske sheme

POKOP

- Ravni grobovi sa inhumacijom (podaci o nekropolama su oskudni)

PRIVREDA

- Nosioci grupe su bili vješti lijevači bronce te su razvili i naprednu tehniku graviranja

- Tokom 9.st. razvili su i metalurgiju željeza

48

DRUŠTVENA ORGANIZACIJA

- Zbog nedostatka sistematski istraženih nekropola i grobova nemamo nikakvih podataka o društvenim odnosima i organizaciji

ETNIČKO PITANJE

Područje oko gornjeg toka Bosne bilo je početkom nove ere (ali i u staroj) naseljeno Dezidijatima koji su bili jedna od najbrojnijih i vojno najjačih plemenskih zajednica u ovom dijelu Balkana, a njihov teritorij je morao biti i veći (vjerojatno unutar areala rasprostiranja Srednjobosanske grupe).Radilo se sigurno o dužem procesu koji je na kraju rezultirao spajanjem više plemena u

zajednicu Dezidijata.

DALJSKA GRUPA Rasprostranjena je na uskom pojasu od Baranje do zapadnog Srijema, zauzimajući i dio zapadne Bačke.

Egzistirala je kontinuirano od 10. do 4./3.st.pr.Kr.

Nastala je širenjem grupe Val iz JI Transdanubije prema jugu, a tipičan je predstavnik sredjopodunavske KPŽ.

Najveći procvat je doživjela u mlađoj fazi prijelaznog perioda iz Bronce u Željezo.

U 8. i 7.st. prihvatila je strane elemente, nastale pod utjecajem Trako-Kimerijaca te je nastavila svoj razvoj sve do početka 6.st. od kad je kontinuitet moguće pratiti samo u Dalju i Batini.

Traje sve do dolaska Kelta u ove krajeve.

Lokaliteti: - Dalj, Batina, Vukovar – Lijeva Bara (skeleti + Basarabi keramika), Doroslovo u Bačkoj

Pokapanje- Večina grobova sadrži urne s ostacima pokojnika- Manji broj grobova s inhumiranim pokojnikom (8. – 7.st.) - doseljenici

Materijalna kultura

49

Keramika- Najzastupljenija- Bikonične urne s naglašenim trbuhom i ritoni s životinjskim figurama umjesto

drški

Brončani i željezni nakit i oruđe te konjska oprema

BOSUTSKA GRUPA

Rasprostiranje: - Srijem, Bačka, Vojvođanski i Rumunjski Banat, Sjeverni dijelovi Srbije (Podunavlje)

Termin „Bosutska grupa“ prvi je upotrijebio Nikola Tasić, označavajući time zapadnu varijantu rumunjske Basarabi kuture (rasprostranjene pretežno u Srijemu i Sj. Srbiji)

Kasnije se pokazalo da se radi o složenoj kulturnoj grupi koja ne počinje pojavom Basarabi elemenata nego jednom ranijom fazom.

Lokaliteti: - Gradina na Bosutu- Gomolava- Kalakača - Popov Jalaš- Karaburma- Židovar

KRONOLOGIJA

Petar Medović je faze ove grupe obilježio kao faze III a, III b, III c držeći se stratigrafije Bosutskog naselja (I – Neolitik, II – Rana Bronca, IV – Laten)

Nikola tasić ju dijeli na 3 faze:

50

Faza I (A) - Faza Kalakača 10.st. – 750.g.

II (B) - Basarabi horizont 750. – 600.g.

III (C) - Horizont kanelirane keramike 600. – 300.g.

- Faza II se datira u okviru periodizacije Basarabi kulture

A. Vulpea: Basarabi I 750. – 625.g.

Basarabi II 625. – 550.g.

Faza I - Kalakača

- Keramika je gruba i uglavnom neornamentirana

Faza II - Basarabi

- Keramika se odlikuje bogatijim ukrašavanjem, boljom i finijom izradom te pojavom novih oblika što se veže sa širenjem Basarabi keramike sa istoka (najvjerojatnije iz Oltenije i sa Đerdapa)

- Ornamentika je izvedena urezivanjem, utiskivanjem i bijelom inkrustacijom

Dominira «S» motiv, ali i spirale, Malteški križ, trokuti, …

Faza III – Faza kanelirane keramike

- Kanelure u ovom horizontu postaju glavni element ukrašavanja

Nasuprot keramici metalni nalazi iz naselja su rijetki

- Faza I - Naočaraste fibule

51

- Faza II - Naočaraste fibule s osmicom - Lučne dvopetljaste fibule

- Faza III - Lučne dvopetljaste fibule s nogom u obliku Beotskog štita

POKOP

Prevladava inhumacija, ali ima i incineracije

TRAKOKIMERIJSKI ELEMENTI U PODUNAVLJU

Pojam Trakokimerijski prvi je uveo Paul Reinecke pišući o nalazu iz Valčitrna u Bugarskoj

- Javlja se ideja o upadu Kimerijaca potisnutih od Skita iz južne Rusije u srednju Europu i sjeverni Balkan te formiranja „Trakokimerijskog kompleksa“, a s vremenom je ta teorija dobila sve veći broj pristaša

Pretpostavka se zasnivala s jedne strane na Herodotovim podatcima o sukobu Kimerijaca i Skita te povlačenju Kimerijaca, a s druge strane na temelju pojave velike količine Konjske opreme u Europi te drugih predmeta koji su ukazivali na paralele s južnom Rusijom i Kavkazom.

Pojavila su se i suprotna mišljenja, da Herodot govori o povlačenju Kimerijaca na jug (u Malu Aziju), ali ne i na zapad te da se brončana konjska oprema javlja često u domaćem miljeu koji odražava tradiciju KPŽ-a

- Bouzek je to sve kratko sumirao:

- Rana strujanja s istoka na zapad se javljaju otprilike na početku kasnog brončanog doba što je dovelo do pojave nekih istočnih oblika u Panonskim ostavama Ha A1 perioda

- Krajem 9. i u 8.st. dolazi do novih kretanja Kimerijaca i drugih srodnih plemena sa istoka koji su dolazili u manjim skupinama i utjecali na promjene u društveno-ekonomskoj strukturi lokalnog stanovništva i na promjene u materijalnoj kulturi, tj. na čestu pojavu bogate konjske opreme

52

Nove odlike koje se uočavaju u materijalnoj kulturi:

- Česta pojava konjske opreme od bronce u 8. i početkom 7.st. te od željeza u 7. i 6.st.pr.Kr.

- Pojava bimetalnih predmeta u kombinaciji željeza i bronce- Ranesansa privjesaka – javljaju se opet nakon česte upotrebe u Ha A1 periodu

(poslije rijetko) – sada uz nove i nepoznate forme

- Za nas su najvažnije tzv. „Kimerijske bronce“ koje se sastoje pretežno od brončane konjske opreme i datiraju se u 8. i prvu polovicu 7.st.

- Centar im je bio u Panoniji i nesumnjivo dokazuju dolazak manjih grupa iz južne Rusije

- Kako su neki oblici rašireniji u srednjoj Europi i Panoniji nego u južnoj Rusiji može se pretpostaviti da se izrađivala u domaćim radionicama

- Ističu se grobni nalazi iz Dalja i Batine (možda i bio centar ovakve konjaničke grupe)

Klasifikaciju tog materijala napravili su Gallus i Kossack

- Brončane psalije tipa I po Gallusu (Ia po Kossacku) nađene su u: Šarengradu, Rudovcima, …

- Tip II po Gallusu i Kossacku nađen je u: Adaševcima, Rudovcima, …

-

- Među razvodnicima za remenje se razlikuju 3 tipa:- 1. Razvodnici sa prstenastom nogom i perforiranim ukrasom- 2. Razvodnici sa prstenastom nogom bez ukrasa

- 3. Razvodnici u obliku križnog šupljeg dugmeta

(Prva 2 tipa su raniji, a 3. je kasniji i ne javlja se prije 7.st.)

53

SKITSKI ELEMENTI

U Karpatskom bazenu i Panoniji javljaju se u 6. i 5.st. Skitski elementi koji se obično vežu za prodor Skita u srednju Europu i njihov utjecaj na domaće kulturne grupe

Taj prostor se s obzirom na pogrebne rituale i materijalnu kulturu može podijeliti na 3 veće geografske cjeline:

1. Transilvanija – prevladava Inhumacija, a Incineracija je veoma rijetka

2. Mađarska ravnica i dio Slovačke – prevladava Inhumacija, ali je Inc. češća (30%)

3. Gornje Potisje – prevladava Incineracija

U Transilvaniji se pojava Skitskih elemenata javlja od početka 6.st. do sredine 5.st.(600. – 450.g.)

U Mađarskoj ravnici se javljaju u prvoj polovici 6.st. i zadržavaju se znatno duže, tj. sve do prodora Kelta u ove prostore

U bivšoj Jugoslaviji se ti elementi ne javljaju često, uglavnom u Vojvodini i sjevernoj Srbiji (Podunavlje)

- Ti elementi su:

54

- Brončane trobridne ili četverobridne strelice

- Skitski dvosjekli mač (Akinakes)

(1. pol. 5.st.)

GLASINAČKA KULTURA Rasprostranjenost:

- Jugoistočna Bosna- Jugozapadna Srbija (bez Kosova)- Metohija- Crna Gora- Istočna Hercegovina- Sjeverna i dio Srednje Albanije (Mati kultura)

Riječ je o kulturnoj cjelini koja jednim svojim dijelom (i to značajnim) prelazi okvire Jugoslavenskih zemalja obuhvaćajući dijelove Albanije te se tad govori o kulturnom kompleksu Glasinac-Mati

Ne mogu se poistovjetiti teritorij Glasinačke grupe kasnog brončanog doba (koji je bio znatno veći) i prostor rasprostiranja Glasinačke kulture u željeznom dobu.

Na eponimnom području (JI Bosna) Glasinačka kultura se u željeznom dobu javlja kao neposredni nasljednik Glasinačke grupe iz kasnog brončanog doba.

Uglavnom se radi o grobnim nalazima, a o naseljima postoje samo opći podaci

55

KRONOLOGIJA

Kronološki sistem za Glasinac napravili su 1954.g. A. Benac i B. Čović, a 1962.g. ga ispravlja M. Garašanin.

Glasinac IV a 800. – 725.g. IV b 725. – 625.g. IV c 1 625. – 550.g. IV c 2 550. – 500.g. (475.g) V a 500. (475.) – 350.g. V b 350. – 300.g.

Faza IV a

Predstavlja jednu specifičnu prijelaznu etapu

Od materijala razlikujemo:

- Tipove koji su karakteristični za 8.st. i kasnije se ne javljaju (Fibule Golinjevo tipa)

- Tipovi koji se na širem području javljaju tokom 8.st., ali traju i dalje(Dvopetljaste brončane fibule)

- Tipovi vezani za Glasinačko područje koji se u ovoj fazi javljaju prvi put(Željezne naočaraste fibule)

Ova faza je uočljiva na užem prostoru koji obuhvaća JI Bosnu i možda I Hercegovinu

Faza IV b

U ovo vrijeme Glasinačka kultura definitivno stječe svoju fizionomiju, ali još uvijek ne zauzima sva područja koja će joj kasnije pripasti

Javlja se brončano posuđe vezano uz sahrane vodećeg društvenog sloja (brončani skifos iz kneževskog groba Ilijak)

56

Oružje:- Dugi jednosjekli mačevi Glasinačkog tipa- Dugi jednosjekli mačevi sa „T“ drškom- Željezna koplja

- Prvi put se javlja i defanzivno oružje poput brončanih knemida domaće vrste (Glasinačkog tipa?) nađene samo u kneževskim grobovima u Ilijaku

Nakit:- Dvopetljaste fibule- Željezne naočaraste fibule- Željezne lučne fibule s trokutastom nogom- Dvojne igle

Faza IV c 1

To je veoma značajno vrijeme za Glasinačku kulturu jer se tad širi u zapadnu Srbiju

Tip koji su Benac i Čović uzeli kao moment razgraničavanja ove i prethodne faze je dvopetljasta brončana fibula s nogom u obliku Beotskog štita koja je jedan od vodećih tipova nakita kasnog 7. i prve polovice 6.st. u većem broju nalazišta na Centralnom Balkanu

- U početku su večih dimenzija, a kasnije se smanjuju

- Osim tih fibula, zadržavaju se i stari oblici poput željeznih naočarastih fibula i dvopetljastih fibula

Novost je pojava konjske opreme (Osovo) – željezne žvale i brončani razvođači remenja

Faza IV c 2

Vrijeme kad Glasinačka kultura dostiže svoj prostorni maksimum

Dolazi do jačanja rodovske aristokracije što nam najbolje ilustriraju s bogatim prilozima i ritualom kneževski grobovi iz Čitluka, Arareve gomile i Pilatovića

57

Prvi put se javlja keramika rađena na lončarskom kolu - vjerojatno Jonske produkcije

Materijal:

- Brončano posuđe – u kneževskim grobovima

- Nakit: - Jednopetljaste fibule s 2 otvora na četvrtastoj nožnoj pločici - Jednopetljaste lučne f. s izduženom trokutastom nožnom pločicom - Čunaste fibule

Faza V a

Ova faza je prirodni završetak razvoja Glasinačke kulture, a najbolje nam ju prikazuje kneževski grob iz Novog Pazara

Na prijelazu iz 6. u 5.st. Glasinačka kultura je dostigla svoj najveći teritorijalni opseg, a društveni razvoj je omogučio pojavu vodećeg društvenog sloja čiji su predstavnici bili moćni vladari (to nam ilustrira grob iz Novog Pazara)

Materijal:

- Uvozna keramika Grčka ili Italska ima u ovoj fazi značajno mjesto

- Oružje: Kacige Grčko – Ilirskog tipa

- Nakit: Certosa fibule i Dvojne igle

S ovom fazom zapravo završava život Glasinačke kulture kao koherentne cjeline, a već tokom ove faze se zapaža smanjivanje broja grobova

Faza V b Uočljiva je samo na Glasincu, a sadržaj grobova je malobrojan i dosta siromašan

58

Uglavnom prevladavaju kasni tipovi unutarbalkanskog nakita ili nakit Helenističkog porijekla

Početkom 3.st. dolazi do potpunog prekida arheoloških izvora

POKAPANJE

Osnovni oblik su tumuli koji su nasljeđe iz brončanog doba, a služe kao mjesto sahranjivanja članova jedne zajednice (porodice ili roda)

- U tumulima se grade pojedinačne grobne konstrukcije

Prisutna je Biritualnost, a paralelno s najvećim društvenim, ekonomskim i teritorijalnim uspjehom u 2. polovici 6.st. i u 1. polovici 5.st. prevagu dobiva Incineracija

Usporedno s tim promjenama se postepeno razvija i pojava vezana za društveni sloj, a to je poseban tretman istaknutijih osoba, čije grobove nazivamo „Kneževskim grobovima“.

- Tu pojavu možemo pratiti od faze IV b (Ilijak) pa preko sve bogatijih grobova u 6.st. do kulminacije iz početka 5.st. u Novom Pazaru, pa i u Atenici

ZAKLJUČAK

Na velikom prostoru koji će kasnije zauzimati Glasinačka kultura željeznog doba mogu se uočiti 2 važna centra iz kasnog brončanog doba

- Na sjeveru je to Glasinačka grupa kasnog brončanog doba- Na jugu je to centar oko rijeke Mati u Albaniji

Tokom 8.st. dolazi do jedne razvojne faze (IV a) u kojoj grupa nije još potpuno koherentna da bi se na koncu krajem 8.st. i u 7.st. počele javljati iste karakteristike na sjeveru (Glasinac) i jugu (Mati)

Izuzetan geografski položaj, razvijeno stočarstvo i vojna snaga su ovim plemenima omogućile kontrolu i osnove za razvoj trgovine s centrima razvijenog Mediteranskog svijeta (prvenstveno Grčkog pa i Italskog)

- Vidljive su intezivne veze Glasinačke kulture i starih Grčkih religijskih centara, a potvrđene su brojnim nalazima Glasinačkog nakita, a rjeđe i oružja u riznicama starih Grčkih hramova (posebno u 7. i prvoj polovici 6.st.)

- Za to postoje različita mišljenja, od pohoda Ilirskih ratničkih odreda na Grčku preko teorije da su to darovi koje su donosili Grčki trgovci sa svojih putovanja do teorije da se

radi o stočarskim kretanjima i uspostavljanja odnosa sa Helenima i njihovim svetištima

59

Od umjetnosti se posebno ističu tehnike Graviranja i Iskucavanja

ETNICITET

Iliri u širem smislu.

Možda Autarijati, ogranak Mati kulture kojem pripada prostor oko rijeke Drima što je potvrđeno antičkim izvorima – Strabon)

Ipak nosioci Glasinačke kulture pripadali su velikom broju plemenskih zajednica , a jedna od njih su bili Autarijati koji su bili najekspanzivnija i najmoćnija zajednica.

Otvoreno je pitanje gdje te Autarijate, kao nosioce jednog dijela kulture Glasinac-Mati treba locirati jer Strabon govori o širem području Drima!!!

KNEŽEVSKI GROBOVI IZ NOVOG PAZARA I ATENICE Nalaze se na prostoru Jugozapadne Srbije, a datirani su u kraj 6. i početak 5.st.pr.Kr.

Novi Pazar

Otkriven 1957.g. u temeljima crkve Sv. Petra

Sastojao se od veoma bogatih metalnih i keramičkih predmeta domaće i Grčke izrade te se prvo mislilo da je ostava, tj. tzv. „Blago iz Novog Pazara“.

Kasnija istraživanja 1960. i 1962.g. utvrdila su da se radi o velikom tumulu promjera gotovo 55 m

Materijal- Crnofiguralne vaze- 2 posude na tronošcima- Srebrna fiala- Zlatne i srebrne lučne fibule sa četvrtastom nogom- Puno jantarnih perli (ljudske figure i glave, životinjske figure, …)- Zlatne perle (filigran i granulacija)- Zlatni pektorali

60

Zbog nedostatka oružja pretpostavlja se da je grob pripadao ženi, a ne muškarcu, ali pitanje je otvoreno.

Brončano posuđe i crnofiguralna hidrija ukazuju na porijeklo iz Grčke radionice u južnoj Italiji (također i jantar).

Nađena i Atička keramika koja je mogla stići preko Italije ili Makedonije.

Nalaz se može tretirati kao grob značajnog plemenskog poglavara (kneza ili kneginje) sa početka 5.st.

Atenica

Iskopavanja na ovom mjestu su pružila više podataka

Pronađena 2 kneževska tumula tokom istraživanja između 1958. i 1959.g. pod vodstvom Borislava Jovanovića

Tumul I – jednostavna konstrukcija

Tumul II – imao složeniju konstrukciju – prilikom pokapanja pokojnika žrtvovani su pas, divlja svinja i tur

Grobni prilozi su bogati i raznovrsni, u oba tumula se susreću isti oblici, ali postoje i neke razlike (veličina konstrukcije) uz to da je u Tumulu I spaljena ženska osoba, a u Tumulu II muška osoba

- Periferni grob u Tumulu I je pripadao muškom djetetu

Za razliku od Novog Pazara gdje su grobni prilozi stavljeni na stranu u Atenici je najveći dio priloga spaljen s pokojnikom, osim jantara, stakla i kostiju koji su se naknadno dodali

61

Materijal

- Zlatne ogrlice i zlatne aplikacije- Srebrne aplikacije i srebrna fibula sa četvrtastom nogom- Od kosti: - Kutija sa prikazom borbe lava i jelena- Brončani nakit – privjesci i skeptar- Oružje (samo u Tumulu I): - 2 štita (sačuvan željezni umbo)

- Željezni dvosjekli mačevi i željezna koplja - Trolisne brončane strelice

- Kao i u Novom Pazaru i ovdje je dobar dio nalaza import (kutijica od kosti – Etrurija; Grčka)

Posebno se ističu ostaci kola (ostaci kotača)

- U Tumulu I – dvokolica s 1 konjem

- U Tumulu II – kola s 4 kotača i 2 konja

Oba lokaliteta, Novi Pazar i Atenica se vežu uz Glasinački kulturni krug i smatraju se grobovima plemenskih poglavara ovog kulturnog kompleksa, ali Atenički materijal se nešto razlikuje od tipičnih pojava Glasinačke kulture.

U suštini, geografska blizina i spaljivanje pod tumulima koje se od 6.st. raširilo na Glasinačkom prostoru i određeni grobni inventar idu u prilog povezivanju Ateničkih tumula sa Glasinačkim kompleksom.

- Ali javlja se niz elemenata koji ističu razlike koje daju mogučnost da ovi tumuli pripadaju nekom drugom kulturnom kompleksu, a to su:

- Skitske brončane strelice

- Pokop na kolima – najznačajnija razlika koja nije poznata na zapadnom Balkanu

Na kraju se dobiva utisak da Atenički prilozi odaju jednu drugačiju kulturu i tradiciju koja nije vezana za autohtone elemente u tradiciji zapadnog Balkana.

62

K E L T I ( LATENSKA KULTURA ) Ime Kelta se spominje već krajem 6.st. kada Grčki povijesničar i geograf Hekatej iz Mileta spominje Grčku koloniju Masaliju „kod Keltske zemlje“. (citira ga Stjepan Bizantinac u 6.st.)

Grci su ovaj narod mlađeg željeznog doba nazivali Keltoi, a Rimski pisci Celtae ili Gali (to spominje Cezar). Ime Galati primjenjuje se od oko početka 3.st. za Kelte koji su došli migracijama do Male Azije.

Opširnije podatke o Keltima daju Polibije, Diodor Sikulski, Strabon, Atenej i Julije Cezar te ih se predstavlja kao ratoborne i moćne barbarske populacije koje su odane osvajačkim pohodima i pljački

Arheološka građa o Keltima se proučava tek od sredine 19.st..

La Tene

- Otkriće nalazišta La Tene 1858.g. (kod Nojšatelskog jezera) u Švicarskoj odmah je privuklo pažnju po bogatstvu nalaza, osobito metalnih

- Mačevi, koplja, nakit, oruđa i keramika rađena na lončarskom kolu pružili su upečatljivu sliku o razvijenoj zanatskoj proizvodnji mlađeg željeznog doba

63

- Ime tog lokaliteta postalo je sinonim za mlađe željezno doba koje je nazvano Laten

- To nalazište je počelo živjeti od prve polovice 3.st.pr.Kr. što znači da ne pripada početku ovog perioda

- Prije se smatralo da je to bilo svetište sa kultnim darovima, ali vjerojatno je bio trgovački i plemenski centar koji je kasnije nastradao od poplava

Porijeklo Kelta dopire do kasnog brončanog doba, ali odlučujućim se ipak smatra starije željezno doba, jer je tada Zapadna varijanta Halštatske kulture već dobila Keltsko obilježje

Smatra se da je „etničko ujedinjenje“ Keltskih plemena privedeno kraju početkom 6.st.pr.Kr. (Ha D).

- Sličan kulturni i etnički razvoj dešavao se istovremeno u cijeloj protopovijesnoj, barbarskoj Europi i označen je kao period kneževskih ili prinčevskih grobova.

Grobovi te vrste:

Vix – Centralna Francuska ( 6./5.st.)

Klein Aspergle – Zapadna Njemačka, Württemberg ( 2. pol. 5.st. )

Rheinheim – Zapadna Njemačka, Saar ( poč. 4.st. )

- Sadrže skopocjene grobne priloge, označavajući pritom i pojavu najranijeg stila Keltske umjetnosti

Povijesni okvir

Kelti iz svojih matičnih prostora oko gornjih tokova Rajne, Rone i Dunava (današnja Švicarska, Francuska, Njemačka, Austrija, Češka i Poljska) su dugotrajnim migracijama od druge polovice 5.st. pa do početka 3.st. preplavili kontinentalni dio Europe.

Zauzeli su Sjevernu Italiju (oko 400.g.pr.Kr.) i tako potisnuli Etrušćane i Rimljane, a od opsade Rima (390. – 385.g.) su odustali nakon bogatog otkupa da bi Srednje Podunavlje i Panonsku nizinu zaposjeli u cjelini od druge polovice 4.st.

Napali su Makedoniju i Grčku, a preko Trakije su prodrijeli sve do Male Azije

64

Suzbijeni su pred Delfima od strane udruženih Grka 279.g. te tad Kelti stalno naseljavaju Hrvatsko i Srpsko Podunavlje, Posavinu i Pomuravlje i zasnivaju zajednicu Skordiska

- Istovremeno Taurisci naseljavaju područje sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije

Njihova nezavinost traje posljednja 3.st.pr.Kr. kada Podunavske Kelte, konačno pokoravaju Rimske legije ranog Carstva

U antičke izvore dolaze tek nakon svojih osvajanja, prvenstveno onih usmjerenih na sjevernu italiju

ISTOČNA GRUPA - SKORDISCI Povijesni izvori spominju Skordiske kao nosioce Latenske kulture u Hrvatskom i Srpskom Podunavlju i Pomoravlju (donjem) imenujući ih kao stanovnike ovih prostora u zadnja 3.st.pr.Kr.

Justin kaže da su Kelti po povratku sa neuspješnog pohoda na Grčku i poraza kod Delfa (279.g.pr.Kr) naselili područja na spajanju Dunava i Save, nazivajući se Skordiscima, a tamo su zatekli svoju drugu vojsku ostavljenu prije pohoda na Grčku radi sigurnosti vlastite zemlje

Atenej navodi kako ih je oko Dunava naselio vođa Bathanat

Prema Strabonu, Skordisci su bili podijeljeni na Velike i Male.- Veliki su obuhvaćali Posavinu, Podrinje i dio Podunavlja- Mali su obuhvaćali prostore dalje na Istoku, duž Dunava, graničeći sa Mezima

Najbrojinija u izvorima su nabrajanja ratnih sukoba Skordiska sa Rimljanima u Makedoniji i Trakiji.

12./13.g. car Tiberije u „Bellum Panonicum“ pokorava Panonce, a kao saveznici im služe i Skordisci koji ubrzo poslije toga gube svoju samostalnost, zadržavši jedino neku vrstu samouprave u svojoj lokalnoj zajednici u istočnom i srednjem Srijemu.

65

Lokaliteti

Najvažnija nalazišta pripadaju naseljima, a nekropole su rijetke

Najpoznatija su utvrđena naselja: - Židovar - Gomolava - Gradina na Bosutu - Orolik

- Vidljiva je zajednička odlika svih ovih naselja, a ona pripadaju 1.st.pr.Kr.

Kronologija

Razlikuju se 4 razdoblja u životu Skordiska, u kojim se povijesni događaji podudaraju sa karakterističnim oblicima materijalne kulture

1. Vojni pohod i kolonizacija Podunavlja

- Kraj 4. i prva polovica 3.st.pr.Kr.

- Pokop je biritualan u dubokim pravokutnim jamama

2. Ratovi sa Makedonijom i Rimom

- Druga polovica 3.st. i cijelo 2.st.

- Nakon zaposjedanja Podunavlja, Posavine i donjeg Pomoravlja Kelti imaju dobar oslonac za napade na južniji Balkan

3. Utvrđena naselja u Podunavlju i Posavini (vrijeme Opiduma)

- 1.st.pr.Kr. sve do dolaska Rimljana između 12. i 8.g.pr.Kr.

66

- Gubljenje moći Skordiska i sve češćih poraza od Rimskih legija, vrijeme je jačanja Dačke prevlasti, a sve to prouzrokuje podizanje utvrđenih naselja kod Skordiska

4. Latenska tradicija u rimskoj provincijalnoj kulturi

- U prvo vrijeme materijalna kultura ostaje nepromjenjena, a kasnije se sve češće javlja Rimska provincijalna keramika, npr. „Terra sigillata“ sjevernoitalskog tipa

ZAPADNA GRUPA – TAURISCI Zauzimaju prostor centralne i istočne Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske

S. Gabrovec ih nazvao Mokronoškom skupinom po lokalitetu Mokronog u Dolenjskoj

Taurisci su na sjeveru graničili s Noricima, na zapadu s Karnima, na jugu s Japodima i na istoku sa Panoncima i Skordiscima

U izvorima gdje se spominju, a koji su prilično oskudni, se spominju samo Taurisci, ali iza tog imena se vjerojatno krije veći broj plemena, od kojih je pleme Tauriska bilo najmočnije pa su ih sve Rimljani zvali Tauriscima.

Bili su na glasu kao veoma ratoboran narod i često su odlazili na pljačkaške pohode na Rimski teritorij

Nauporthus (Vrhnika) je bilo njihovo naselje gdje se roba dovozila iz Akvileje i zatim se rijekama (Ljubljanica i Sava) vozila sve do Dunava

Ratovali su s Rimljanima u 2 st., a sredinom 1.st.pr.Kr. su stupili u savez sa Boima u Panonij, a gotovo su ih uništili Dačani po vodstvom kralja Boirebiste (Strabon).

67

Plinije Stariji navodi da se pored Karna nalaziO narod koji se nekad nazivao Taurisci, a sada Norici

- Vjerojatno poslije poraza od Dačana, onaj dio Tauriska koji je graničio sa Karnima je došao pod vlast Norika (a Norik je Tiberije zauzeo 15.g.) , a ostali Taurisci koji nisu došli u sastav Noričkog kraljevstva, nastavili su pljačkati dok također nisu potpali pod Rim (Oktavijan 35-33.g.).

Lokaliteti: Mokronog, Dobova, Magdalenska gora, Podzemelj, Novo Mesto, …

Kronologija i materijalna kultura

Kronologija je zasnovana na nekropoli Mokronog

- Prvu je napravio Stane Gabrovec, a noviju kronologiju je napravio Mitja Guštin da bi na koncu u PJZ V kronologiju doradio Borislav Jovanović

1. Mokronog I - Lt B2 (300. – 250.g.) – Fibule ranolatenske sheme2. Mokronog II a - Lt C1 (250. – 180.g.) – Fibule srednjolatenske sheme3. Mokronog II b - Lt C2 (180. – 110.g.) – Fibule srednjolatenske sheme4. Mokronog III - Lt C1 (110. – poč.n.e.) – Fibule kasnolatenske sheme tip Jezerine

GRUPA BUDINJAK

Rasprostranjenost - Zbog nedovoljne istraženosti okolnih terena, za sad se teritorijalno ograničava na uži Žumberak

Početak grupe pripada kasnom brončanom dobu koji je obilježila KPŽ

Promjene u gospodarstvu koje su nastupile na našim područjima krajem 9. i na početku 8.st. označila je uporaba novog metala – željeza, čija se proizvodnja u 8.st. udomačila te je uz poljoprivredu i stočarstvo postala vodećom gospodarskom granom u 1. tis.pr.Kr.

Javlja se vodeći društveni sloj koji je najbolje „oslikan“ u „kneževskim grobovima“, a takvi grobovi su nađeni na na Žumberku, tj. na nalazištu Budinjak.

Istraživanja su na nekropoli započela 1986.g. te je otkriveno 10 tipova ukopa unutar ili izvan tumula

PERIODIZACIJA

Budinjak I

68

- Kraj 10.st. i 9.st. ( pripada kasnom brončanom dobu – KPŽ )- Jedino u ovoj fazi se primjenjuje isključivo 1 tip ukopa - Incineracija na ravnom

Budinjak II a

- Spada u većinu 8.st. (800. – 720.g.)- Javljaju se prvi grobovi koji se povezuju s najstarijom Halštatskom populacijom- Postoje žarni grobovi u tumulima i izvan njih te najraniji inhumacijski

grobovi u tumulima

Budinjak II b

- Većim djelom spada u 7.st. (720 – 620.g.)- To je biritualno razdoblje tijekom kojeg nestaju žarni grobovi - Prevladavaju skeletni ukopi u tumulima, ali se već u ovom stupnju uočavaju

pojedinačni inhumacijski ukopi na ravnom terenu

Budinjak III

- 620. – 550./530.g. - Isključivo inhumacija u tumulu i izvan njega

Pokop može biti pojedinačni (inh. i inc.), dvojni (inh. i inc.) ili s više pokopa (inh.) u tumulima, a ravni su pojedinačniMATERIJAL

- Fibule:- Lučne jednopetljaste - Lučne dvopetljaste- Vačke fibule (čvoraste)- Čunaste fibule

Kneževski tumul 139

- U njemu 10 grobova

- Najbogatiji je „kneževski grob“ 6 – imao je drvenu komoru

- Nalazi: zdjelasta kaciga, konjska oprema, koplje, brončana jednopetljasta lučna fibula, željezne narukvice, ukrašena posuda sa stožastim vratom, keramička situla ukrašena brončanim čavlićima (pokraj nje nađene brončane ataše)

- Grob se datira u stupanj Podzemelj II (1.pol. 7.st.)

69

KOLOPIJANI

Grupa dobila ime po plemenskoj zajednici Kolopijana koje u antičkim izvorima spominju Plinije Stariji i Klaudije Ptolomej

Oni tvrde da se Kolopijani ne mogu pripisati nekom Keltskom plemenu, već prije nekom južnopanonskom koje je bilo povezano sa Segestanima i Japodima

Kažu i da su im glavne gospodarske grane riječni promet, trgovina i dijelom metalurgija

Razvoj plemenske zajednice Kolopijana možemo pratiti od 10.st.pr.Kr., a smještaju se u Srednje Pokuplje

- Donje Pokuplje bi pripadalo Japodima, a Gornje (ušće Kupe u Savu) Segestanima

1. Faza – 10. i 9.st.

- Prijelazni period između brončanog i željeznog doba- Prostor grupe ima važni geografski položaj (na granici Panonije i Balkana) –

dodir KPŽ-a i „Ilirskih“ plemena

70

2. Faza – 8.st.

- Odlučujuća faza za formiranje koja se očituje u sve većoj diferencijaciji u materijalnoj i duhovnoj kulturi

- Snažni pritisci od strane Japoda s kojima Kolopijani kroz cijelu svoju povijest dijele sličnu sudbinu zbog obostranog interesa pa zato sjeverna granica Japoda nije još u potpunosti definirana

- Unutar KPŽ-a na ovom prostoru može se izdvojiti grupa Karlovac (Karlovac očito tada bio jak centar oko kojeg su se razvili Kolopijani), a ta grupa je nositelj prve 2 faze Kolopijana (10. – 8.st.)

3. Faza – 7.st.

- U ovom stupnju je završio proces naseljavanja uzrokovan upadom novih etničkih zajednica (Trakokimerci)

4. i 5. Faza – 6. - 4. St.

- Doba pravog procvata i osebujnog umjetničkog izraza kulture Kolopijana

6. i 7. Faza – 3. - 1.st.

- Obilježeni jakim pritiskom KeltaLokaliteti:

- Turska Kosa kod Topuskog- Nikolino brdo kod Topuskog- Gradac kod Karlovca- Kiringrad

POKOP

- Nekropola na Turskoj Kosi – incineracija i inhumacija

Svetište ( ili hram na otvorenom ) na Turskoj Kosi

Na tom prostoru je kroz dugi niz godina odlaganjem raznovrsnog materijala nastao visok umjetni humak

- Stariji slojevi pripadaju 9. – 7-st., a mlađi 6. – 3.st.pr.Kr.

71

- Najstariji slojevi su nastali od niza manjih vatrišta na kojima su se možda spaljivali pokojnici

- U kasnijim slojevima se nalazi velik broj životinjskih kostiju

- Najvažniji nalazi su ljudske i životinjske figurice

72