Slavenska zbirka Ukrajina 2013

7/30/2019 Slavenska zbirka Ukrajina 2013

1/144

Slavenska zbirka Ukrajina

Sergej Burda


2/144

Slavenska zbirka - Ukrajina

Sergej Burda

Nakladnik:

Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske

Ukrajinsko kulturno-prosvjetno drutvo Kobzar - Zagreb

Za nakladnika:

Nikola Zastrini

Glavni urednik, graki urednik:

Sergej Burda

Urednici:

Aleksandra Burda, Oksana Martinjuk

Lektor:

Jesenka Mikiv

Knjiga je tiskana uz potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, 2013.

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 841251

ISBN 978-953-56195-7-4 Slavenska zbirka Ukrajina


3/144

Slavenska zbirka

Ukrajina

Priredio: Sergej Burda

Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske

Zagreb, 2013.


4/144

Majci Ankici


5/144

5

Slavenska kolijevka

Uvod

Ova mala zbirka slavenskih arolija koja je pred vama poto-

vani itatelju, ima za cilj usmjeriti vau pozornost prema zemljop-

isno velikoj, duhovno i kulturno bogatoj, ali jo uvijek ne dovoljno

poznatoj zemlji Ukrajini. Dravi koja je prema svojoj povrini na-

jvea u Europi, uzevi u obzir da se cijelim svojim teritorijem nal-

azi unutar europskoga kontinenta. Rije je o prostoru koji je stol-

jeima povezivao najrazvijenije kulture i civilizacije u svijetu, aliopet je meu mnogim Europljanima bio preplavljen uvjerenjima

o superiornosti zapadnih vrijednosti naspram onih istonih koje

su esto posmatrane kao strane, neprijateljske ili pak opasne.

Mnoge su ukrajinske vrijednosti naprosto preuene u razdo-

bljima osvajanja, pljakanja, otuivanja i politiziranja. Danas je

struka neto vie osloboena politiziranja, informatiko razdo-blje sve snanije rui razliite stereotipe, i relativno slabo poznati

dragulji poput Ukrajine postaju sve vie razotkriveni.

Stoljeima skrivana u dinaminome krajoliku istone Europe,

prostoru koji je satkao jedinstven kulturoloki temelj svih slavenskih

naroda, Ukrajina je nezaobilazna u spoznaji izvornih karakteristi-

ka i naravi slavenskoga svijeta. Ishodite svih slavenskih pleme-na, kasnije formiranih naroda, Ukrajina je iva zbirka slavenske


6/144

6

kulture gdje pripadnik iz bilo koje grupe Slavena moe pronai

dio sebe toliko je Ukrajina vrijedna! Naprosto, neophodno je

upoznati svijet s unikatnom Ukrajinom te je pogrjeno, zbog po-

vijesnom politikom stvorenih predrasuda, prijeiti upoznavanje

brojnih slavenskih naroda sa svojim izvoritem, pa moemo rei ivlastitim korijenima. Na slian nain razmiljaju i aktivisti u sklopu

vie hrvatsko-ukrajinskih zajednica koji ve godinama vrijedno

doprinose boljem upoznavanju Hrvata s Ukrajinom, i obrnuto.

U 2012. godini obiljeena je 20. obljetnica meusobnoga

priznanja Ukrajine i Republike Hrvatske. Dva naroda zaokruila su

jedan bogat poetak novih neovisnih odnosa u kojima se pre-poznaje izvorna bliskost i slian povijesni put ispunjen pokuajima

stvaranja vlastite neovisnosti. Ova skromna knjiga jo je jedan

mali doprinos tom prepoznavanju i duhovnome zdruivanju dva

bliska naroda. Ista godina je posebno uljepana i velikim eu-

ropskim sportskim natjecanjem u nogometu UEFA Euro 2012,

koje je odrano u Poljskoj i Ukrajini, a osim domaina prisustvova-

la mu je i Hrvatska reprezentacija koju sam zduno bodrio eleijoj nalni susret s Ukrajinom. Za Ukrajinu i ostatak europske za-

jednice ovo sportsko natjecanje je predstavljalo veliki dogaaj i

jedinstvenu priliku ovakvoga tipa da se bolje meusobno upoz-

naju.

Ukrajina je kroz svoju povijest razotkrivala, osvajala, objedinjava-la i poduavala. Ali isto tako je bila ruena, spaljena i osvajana.

Nakon nemilosrdnoga mongolskoga napada na Europu sredi-

nom 13. stoljea, sluila je stoljeima svoje velike susjede Poljsku i

Rusiju. Ukrajinci su vidno doprinijeli razvoju tuih carstava, i tomu

nije nita udno s obzirom da je ukrajinski prostor, i stoljeima

prije, bio sjecite razliitih bogatih kultura izmeu Skandinavije

i Srednje Azije. Ve u najranijem relativno poznatom razdoblju,od pradavne Trypiljske civilizacije pa do Skita, Kelta, Grka, Sar-


7/144

7

mata, Gota, Balta, Hazara, Vikinga i drugih naroda, ukrajinski

prostor stalno je prihvaao razliite utjecaje, ali i mijenjao te un-

aprjeivao karakteristike drugih naroda.

Nakon uspostavljana svoje prve dravnosti u 9. stoljeu,

Ukrajina ili stara Rus, naprosto je izmijenila sliku istone Europe.Usuujem se rei, odredila je osnovne vrijednosti golemoga

prostora izmeu istone Europe i Azije, prenosei stoljeima

svoje kranske (i druge vrijednosti) u izolirane prostore sredinje

Rusije koja je neto kasnije postala (i do danas ostala) domi-

nantna sila u svijetu.

Manje poznati meusobni utjecaji izmeu ukrajinskoga i dru-

gih naroda biljee se i prije, i poslije stvaranja ukrajinske drav-

nosti. Primjerice, dominacija antikih Gota na tlu Ukrajine nije

jednostrano utjecala na formiranje ukrajinske kulture, ili konkret-

no jezika ili simbolike. Utjecaj je gotovo uvijek bio obostran pa

tako dio strunjaka stvara zakljuke da je gotsko izvorite veds-

ka, prihvaala svoju naklonost prema plavo-utim dinastijskim(dravnim) simbolima, prenosivi ju u viestoljetnim meusobnim

odnosima s modro-zlatnim pejzaima Ukrajine.

Do nedavno se o srednjovjekovnim Vikinzima pisalo got-

ovo iskljuivo kao o avanturistima, ratnicima i pljakaima, a

danas je neto poznatije da su izmeu ostaloga bili i uspjeni

poljodjelci te esto topli obiteljski ljudi. Uzevi u obzir teke skan-dinavske uvjete za poljoprivredu, ta znanja gotovo sigurno su

prenosili iz itnice Stare Grke (itnice Europe) odnosno Ukrajine.

Moda je zanimljivo spomenuti da ak i moderni koti na

krajnjem sjeverozapadu europskoga kontinenta takoer imaju

zanimljivu vezu s ukrajinskim prostorima. Ovi potomci Kelta najv-

jerojatnije nose ime dobiveno prema Skitima s ukrajinskih prosto-

ra, a u prilog toj tvrdnji ide Deklaracija Arbroath o kotskoj neo-visnosti iz 1320. godine u kojoj je zabiljeeno da su koti doli iz


8/144

8

Skitije odnosno Ukrajine.

Slinih slabije istraenih odnosa meu razliitim zajedni-

cama ljudi ima relativno puno, ali je iz njih jasno da su narodi

bez obzira bili oni u podreenom ili dominantnom poloaju, u

procesu formiranja ili transformacije, oduvijek utjecali na karak-

teristike onih s kojima su bili u odnosima ili federacijama. Isto to

su inili i Ukrajinci u sklopu svoje i tuih drava, posebno kada je

rije o Rusiji, Bjelarusi (Bjelorusija), Litvi i Poljskoj.

Vea nepoznanica od Ukrajine mogu biti samo Ukrajinci. I us-

prkos problematinoj povijesti njihova prostora koja je samo u

20. stoljeu (izmeu dva svjetska rata) smanjila njihovu popu-

laciju za ak 45%, ratna narav njihovih tlaitelja kao da se izrav-

no prenosila u osebujnu paletu ukrajinskoga folklora. Ukrajinci

su naprosto takvi da su nakon kolonijalnih osvajanja u srednjo-

vjekovnome razdoblju postepeno poeli od oruja stvarati in-strumente, a od prijezira njihovih tlaitelja stvarali su pjesme. To

Prizor sa svetkovanja ukrajinske pretkranske tradicije na Dan Ivana Kupala, Dmytro Frolov


9/144

9

ve traje stoljeima, a u njihovoj pjesmi esto se isprepliu rat,

anarhizam i ljubav nakon silnih ratova koji se gotovo uvijek po-

kazuju besmislenim, Ukrajinci kao da se trude neprijatelja nad-

vladati ljubavlju. Primjeuje se specina duhovnost i miroljubiv

karakter ukrajinskoga naroda, esto spremnoga na ustupke kojise na kraju svedu na specinu preobrazbu doljaka koji se zal-

jubljuje u ukrajinske obiaje i kulturu.

Ukrajinci su relativno velik narod koji se u tekim uvjetima

i na vrlo specinom zemljopisnom poloaju znao ponosno ou-

vati. Narod je ouvao svoje temeljne vrijednosti koje su stoljei-

ma bile na kunji pred nasrtajima europskih ili euroazijskih sila. Tesu sile u sebi nerijetko nosile Ukrajincima relativno stran nemoral

s kojim su se oni obraunavali prethodno irei kranske vri-

jednosti nekoliko srednjovjekovnih stoljea. Naposljetku, neki su

svjetski autori poput Nikolaja Gogolja ili Fjodora Dostojevskoga

prenijeli taj svjetonazor na papir u genijalnom knjievnom obliku.

Malo je poznato da su temelji tih velikih svjetskih djela stvoreni

upravo meu vrijednostima u Ukrajini. Gogolj je svojim uvjerenji-ma i mentalitetom evidentno pripadao ukrajinskome krugu kn-

jievnosti bez obzira to se uz ukrajinski koristio slubenim ruskim

jezikom. Njegov svojevrsni uenik, Dostojevski je pronalazio u

Gogolju dio sebe. Nita tomu nije udno s obzirom da Dosto-

jevski potjee iz obitelji ukrajinskih sveenika koji su stoljeima

njegovali ukrajinski rukopis, ukrajinsku kulturnu batinu i vrijednos-ti koje su bile vidno drugaije od onih u tadanjoj susjednoj Rusiji.

Prema istraivanjima Aimee Dostoyevsky s britanskoga Sveuili-

ta Yale, na pisca Dostojevskoga je svakako utjecala ukrajinska

kultura. Ona ujedno prepoznaje tu ar ukrajinske kulture koja

se odrazila na brojne pisce i pjesnike pa zakljuuje: Ukrajina je

jo jedina zemlja Europe koja posjeduje kazalite stvoreno ljudi-

ma, a ne organizirano intelektualcima koji su trebali zadovol-jiti apetite masa i sam carski ukus. Ukrajinsko kazalite je uvijek


10/144

10

bilo izuzetno popularno to nije ni udno s obzirom da je Ukraji-

na imala snane kulturne odnose sa Starom Grkom. Mora da

ukrajinskim venama tee i neto te stare grke krvi. Moe biti

da je ukrajinsko kazalite udaljeni eho drame koju su tako vol-

jeli antiki Grci. Ove teme pomalo skrivene u pozadini kritiaritek trebaju analizirati ako doista ele razumjeti Gogolja i Dos-

tojevskoga. Naravno, tu su i drugi genijalni autori poput Tarasa

evenka, Lesje Ukrajinke ili Ivana Franka, no o njima je dovoljno

rei da su to prepoznatljivi ukrajinski velikani koji su bez ikakvoga

sustezanja prikazivali duu ukrajinskoga ovjeka.

Ukrajina je danas u razvoju: gospodarskom, duhovnom, moral-

nom i svakom drugom. Ne razlikuje se bitno od bilo koje druge

europske drave u zapadnoj Europi, ali sa sigurnou mogu tvr-

diti da nije ni blizu svoga svekolikoga potencijala. Upravo to ele

ukrajinski iseljenici, ukrajinska dijaspora, a naravno, i graani

Ukrajine pred kojima je naporna borba za ostvarivanje vlastitih

prava. Miroljubiva Naranasta revolucija iz 2004. pokrenula jeneke demokratske procese koji se teko mogu zaustaviti. Mnogi

e Ukrajinci opet nezadovoljno rei kako je konano potreb-

no izai iz te ve dvadeset godina stare stagnacije. Potrebno

je konano dosegnuti najvie vrijednosti ostatka Europe, vratiti

se ondje gdje Ukrajina oduvijek pripada, u zajednicu europskih

naroda. Ukrajina treba biti dio kruga od dvadeset najrazvijenijihdrava svijeta, kako je to jednom prilikom naglasio posljednji iz-

abrani predsjednik Ukrajine Viktor Janukovy. Ukrajinski graani

o tim temama nemaju dvojbe, no jo e trebati vremena da

bi se pronalo optimalno rjeenje u stvaranju povoljnih odnosa

sa svojim povijesnim rivalom i suradnicom Ruskom Federacijom.

Duboke su veze stvorene posljednjih tri stotine godina. Taj dan-

as sloen odnos izmeu ukrajinskoga i ruskoga naroda ne moerazumijeti ak ni tri stotine godina stara ukrajinska dijaspora. Na


11/144

11

prelijepi most izmeu Zapada i Istoka trebat e vremena za re-

konstrukciju. Naa Ukrajina e trebati vremena za pronalazak

svoga puta, istoga puta koga su ve davno poeli stvarati nai

pretci.

Dobro doli u slavensku kolijevku!

Sergej Burda, mag. nov.

Zagreb, listopad 2012.


12/144

12

Boina priredba u Kyjivu


13/144

13

Zlatne vibracije Kyjiva

Ovo putovanje Ukrajinom moda je najbolje zapoeti u Kyjivu,

drevnome gradu na velikoj rijeci Dnjipro. U Kyjivu je zablistalabogata ukrajinska tradicija, iz Kyjiva se irila bogata kranska

civilizacija cijelom istonom Europom vie od tri stoljea, i una-

to tome to je izgubio svoju politiku vanost, mnogi su o njemu

govorili stoljeima kasnije, dapae i danas govore. Prema

odreenim tumaenjima grad su u 5. stoljeu osnovala tri brata

Kyj, ek i Horyv zajedno sa sestrom Lybid. Onivai su pripadali

ukrajinskome plemenu Poljani koji su se u 10. stoljeu pobrinuli zastvaranje prve velike slavenske drave. Drava je kasnije dobila

naziv upravo prema Kyjivu Kyjivska Rus, no pritom treba zna-

ti da je u uvodu ve spomenuti naziv Rus povijesni naziv za

Ukrajinu. Dio Ukrajinaca naziv je koristio do sredine 20. stoljea.

Ve u 9. stoljeu Kyjiv (prema rus. Kijev) je postao pozna-

to multikulturalno sredite. U njemu su ivjeli, radili, trgovali i st-varali pripadnici razliitih naroda, a posebno su se istaknuli skan-

dinavski doseljenici koji su s lokalnim stanovnitvom sudjelovali

u stvaranju prve ukrajinske dravnosti. Ipak, danas govorei o

Kyjivu teko je potvrditi da je to tipian kozmopolitski grad. U

njemu je naglaena nacionalna komponenta i to je vidljivo na

svakome koraku. On je stoljeima apsorbirao pridolice, razliite

obiaje, trendove i stilove te ih uinio jedinstveno ukrajinskim. Ukonkretnome sluaju, posebno je zanimljivo barokno razdoblje.


14/144

14

Zapadni su strunjaci davno pokuali prenijeti svoje ljepote

na zidove ukrajinskih crkava, no Kyjiv se tomu odupirao vlasti-

tim umjetnikim vrijednostima i stilom specinim Ukrajinskim

barokom. Neto kasnije, njemaki arhitekti su pokuali od Ky-

jiva uiniti geometrijsku mreu ravnih i okomitih ulica to im ta-

koer nije uspjelo zbog specinoga okolia prepunog breul-

jaka i drvenastoga zelenila koje je odredilo da Kyjiv bude irok i

ratrkan. ak je i brojna rusofona populacija koja je periodino

doseljavala u Kyjiv poprimila lokalni ukrajinski naglasak. Sudei

prema gotovo svemu, moe se slobodno zakljuiti da je Kyjiv

bio i ostao ukrajinski bez obzira na sve utjecaje kroz njegovu po-vijest.

Kyjiv je 988. slubeno prihvatio kranstvo kao religiju, ali ve

gotovo tisuu godina prije toga na istom je prostoru sveti An-

drija, apostol prorekao stvaranje velikoga kranskoga sredi-

ta Europe. Grad je stoljeima predstavljao kransko sredite s

velikim brojem crkvenih graevina koje su se do danas uspjeleouvati u dvostruko manjem broju. Sovjetski dunosnici, koji

su po dunosti esto svraali u Kyjiv, bili su uznemireni njegov-

im kranskim vibracijama, mnotvom pozlaenih kupola i na

njima istaknutim krievima. Dinamitom se ruila takozvana na-

karadna kranska kultura Ukrajine i to se povremeno realiziralo

opravdano razliitim razlozima sve do uspostavljanja neovisnos-ti Ukrajine 1991. godine.

Danas su tri od ukupno etiri velike kyjivske crkve iz 11. i

12. stoljea obnovljene. Njihova unutranjost je vjerno sauva-

na ili renovirana prema izvornim modelima i smatra se iznimnim

umjetnikim primjerkom od posebnoga znaaja za svjetsku kul-

turnu batinu. Mozaik iz 11. stoljea u Katedrali Sv. Soje i dalje

vibrira jarkim pozlaenim tonovima stvarajui pritom zapanju-jui vizualni doivljaj. U Crkvi Sv. irila, freske iz 12. stoljea di-


15/144

15

jele zidove s freskama i ikonama iz 19. stoljea koje je napravio

poznati autor Mihail Vrubel. Unato loem iskustvu s crkvenom

elitom svoga vremena, Vrubelov inovativan umjetniki talenat

i danas prodire u dubinu misterija kranskoga duha. Drugi

odvaan autor Vasylj Vasnecov obogatio je svojim prestinimumjetnikim radom oslikane zidove unutar Katedrale Sv. Volo-

dymyra. Povijesna osoba, knez Volodymyr zasluan je za slube-

no prihvaanje kranstva u srednjovjekovnoj Ukrajini.

Takoer velika turistika atrakcija, uz Katedralu Sv. Soje,

je najstarije pravoslavno svetite u istonoj Europi iz 1015. go-

dine, kompleks katedrala i manastira, Kyjivo-Peerska lavra.Svetite je dobilo ime po spiljama podno njegovoga manastira,

a poseban doivljaj stvaraju zgrade u stilu ukrajinskoga baro-

ka sa svojim kontrastima boja, bijelim fasadama i zelenim kro-

vovima. Iznad Lavrinog manastira visoko se izdie zvonik iz 18.

stoljea kao odvani simbol duhovne snage i arhitektonskoga

izazova. Odluite li se popeti na vrh toga crkvenoga tornja, do

visine nekoliko stotina metara, osiguran vam je besprijekoran

panoramski pogled na grad Kyjiv.

Zasigurno bi trebalo dosta vremena kad bi se turist

odluio posjetiti sve crkve u Kyjivu. Dovoljno je rei da je Ky-

jiv dugo vremena bio poznat pod imenom Drugi Jeruzalem.

Govorei openito o arhitektonskim atrakcijama, vrijedi posjetiti

dio grada imenovan Podilj u kojemu se pronalaze brojni mod-eli ouvanih struktura iz 17. stoljea. Ime Podilj doslovno znai

mjesto u dolini. Prostor se nalazi u podnoju jednoga od kyjivskih

breuljaka zapadno od rijeke Dnjipro.

Svako proljee Kyjiv doslovce procvjeta. Opravdanje te tvrdnje

moe se pronai u brojnim kyjivskim parkovima radi kojih su Kyjivl-

jani esto uvjereni da je njihov grad najzeleniji u Europi. Erupcijaboja i mirisa popraena snanim stupovima kestenovih, lipinih


16/144

16

i drugih stabala, ne dozvoljavaju gradskim uredima da prema

dolasku proljea ostanu ravnoduni. U roku od nekoliko danaKyjiv se pretvara u zelenu zonu, a za to su posebno zasluna tri

sredinja parka. Najstariji Miskyj, park Hreatyka i Marijinski park,

tvore zeleni lanac s otvorenim uliicama i nizom skrovitih mjesta

prepunih romantike. Prizori prema rijeci Dnjipro koju pruaju ti

parkovi odledit e i najhladnije slavensko srce.

Ruski pisac Mihail Bulgakov, koji je roen i kolovao se u

Kyjivu te je zatim preselio kao dvadesetogodinjak u Moskvu,

veliao je grad u romanu Bijela garda. Za njega je Kyjiv lijep i

velianstven u svim godinjim dobima. U prilog toj reenici idu

dva predivna kyjivska botanika vrta. Manji se nalazi u blizini svo-

ga vlasnika Sveuilita Taras evenko, a drugi vei u Peer-

skom rajonu Kyjiva. Meu njihovim udesima moete pronai

magnolije na otvorenome prostoru koje na ovoj zemljopisnojirini uspijevaju zahvljujui trudu vrhunskih kyjivskih botaniara.

Panorama grada Kyjiva, pogled sa Sojinoga trga


17/144

17

Peerski botaniki vrt u svome sadraju nudi predivan breuljak

raznobojnih ljiljana koji u svome cvatu zavrte ovjekovu svijest

izmeu oblinjih plavih kupola ispunjenih zlatnim zvijezdama te

zlatnim krievima na vrhovima crkvi Vidubickoga manastira.

Kestenova stabla daju posebnu notu toj arolikoj kyjivskoj aroli-

ji. Posljednjih dvije stotine godina, u Kyjivu to stablo raste obilato.

Djeluju kao lokalni uvari kyjivskoga okolia te se sve ee po-

javljuju u slubenoj gradskoj simbolici zajedno uz onu koja prika-

zuje zatitnika Kyjiva arkanela Mihaela.

Zahvaljujui petnaest stoljea staroj povijesti Kyjiva, njegoviposjetitelji esto oekuju vrhunsku zbirku u njegovim muzejima.

Naalost, Kyjiv je svega nekoliko stoljea bio posve slobodan

grad to se odrazilo i na sadraj njegove zlatne kolekcije koja

je neto skromnija nego u nekim prestinim europskim gradovi-

ma. Grad je naprosto varirao izmeu velikoga sredita Europe

pa sve do zabaenoga provincijskoga gradia. Slinu sudbinu

nosi cijela zemlja. Znatan dio umjetnikoga blaga premjeten jeiz Kyjiva u druga velika europska sredita poput Moskve, Sankt

Peterburga, Berlina, Varave ili Stockholma. Primjerice, Muzej Er-

mita u Sankt Peterburgu ima izvrsnu zbirku Skitskoga zlata koja

se sastoji uglavnom od zlatnih predmeta koji su neko bili dio

kolekcije u Kyjivu. No svom sreom, kyjivski zatitnici umjetnos-

ti, obitelji Hanenko i Tereenko, zatim znanstvenici i entuzijasti,kao to su Mykola Biljaivskyj i Danylo erbakivskyj, odradili su

veliki posao za budue generacije prikupivi i vrativi znaajnu

koliinu ukrajinskih umjetnina.

Krajem 19. i poetkom 20. stoljea u Kyjivu je bilo nekoliko

izvrsnih umjetnikih zbirki, javnih i privatnih. Ipak, Kyjiv je dodat-

no izgubio veliku koliinu umjetnikih zbirki u svome predratnom

sovjetskom razdoblju, a te vrijednosti su uglavnom zavravale uRusiji. Pred kraj Sovjetskoga Saveza opet je dio blaga vraen u


18/144

18

Pogled na ulaz u kompleks svetita

Kyjivo-Peerske lavre


19/144

19

Kyjiv. Danas, moda najpoznatiji umjetniki primjerak Pektoral

dolazi iz Skitske kolekcije zahvaljujui arheologu Borysu Mozolevs-

kom. Izniman umjetniki primjerak iz 4. stoljea pr. Kr. nalazi se

u Muzeju blaga, u sklopu Kyjivo-Peerskoga svetita. Puno toga

moe se vidjeti i u Muzeju Bohdana i Varvare Hanenko, gdje su ujednoj od prostorija izloene etiri prelijepe ikone. Stigle su u Kyjiv

prije sto i pedeset godina sa Sinajskoga poluotoka, iz manasti-

ra sv. Katarine Muenice, zahvaljujui crkvenome avanturistu

Porriju Uspenskom. Veina ovakvih posebno izraenih antikih

ikona iz 6. stoljea je unitena te bi svaki umjetniki muzej u svi-

jetu rado vidio jednu od ove etiri u vlastitoj izlobenoj kolekciji.Naravno, tu je i Nacionalni muzej umjetnosti gdje se moe vidje-

ti odlina zbirka ukrajinskih srednjovjekovnih ikona i umjetnikih

portreta s najstarijim datumima. Ovdje uglavnom dominiraju

portreti osoba iz burne ukrajinske nacionalne povijesti.

Posebna ar Kyjiva je njegovo svjetski poznato kazalite, kako

dramsko, tako i glazbeno. Kazalina sezona u Kyjivu traje veidio godine. Dramska i glazbena kazalita, opere, baleti, lhar-

monijska drutva i koncertne dvorane pruaju veliki izbor gotovo

svake noi. Kua Kyjivske opere u svijetu je ve due vrijeme

poznata po prikazivanju briljantnih izvedbi opere i baleta. Krat-

ko vrijeme, Operna kua je 1911. bila poznata po izvrenom

atentatu na ruskoga premijera Pjotra Stoljipina. Neugodan jedogaaj iz svoje kazaline loe promatrao i ruski car Nikola II..

Kyjivska opera je ugostila brojne svjetske i ukrajinske skladatelje,

pjevae i baletane, a samo neki od njih su Mykola Lysenko, Je-

vhen Stankovy, Borys Hmyrja, Volodymyr Hryko i brojni drugi.

Osim po Kyjivskoj operi, Kyjiv je u svijetu poznat i po Nacional-

nom drutvu lharmonije Ukrajine ili Kyjivskoj lharmoniji osnova-

noj krajem 19. stoljea. Ova lharmonijska dvorana takoer jeugostila zvuna imena svjetske, ukrajinske i ruske glazbe poput


20/144

20

Sergeja Rahmanjinova, Petra ajkovskoga, Aleksandra Skrjabi-

na i drugih. Dvorana Kyjivske lharmonije oduvijek je bila hval-

jena zbog svoje izvrsne akustike, ali tajna je u tome da dvorana

nije po niemu specijalnom posebna osim po svojim izvoai-

ma i izvrsnosti ukrajinskih simfonijskih i komornih orkestara.Komorni zbor Kyjiva smatra se jednim od najboljih te vrste u svi-

jetu. Zbor veinu vremena provodi po turnejama irom svijeta.

Zbog ovako zahtjevnoga posla, svega par puta godinje nastu-

pa u Kyjivu. Sline nastupe imaju i eminentni ukrajinski ansambli:

Nacionalni akademski folklorni zbor Verjovka, i Nacionalna

zasluna akademska kapela Ukrajine Dumka. Njihovi izvoainastupali su i u Hrvatskoj. Nakon davne 1962. godine, Ansam-

bl Verjovka ponovno dolazi u Hrvatsku, pa je tako pod visokim

pokroviteljstvom predsjednika Hrvatske i Ukrajine, Stjepana Me-

sia i Viktora Juenka, nastupao 2008. u pulskoj Areni zajedno

s prijateljskim Hrvatskim nacionalnim ansamblom Lado. Ukupno

150 plesaa, pjevaa i glazbenika u dvosatnom je programu

izvodilo najljepe i najatraktivnije glazbene i plesne toke iz pre-bogate hrvatske i ukrajinske folklorne batine. Hrvatska javnost

bila je oduevljena ovim kulturnim dogaajem godine.

Pogled na Peersko svetite

i sovjetski spomenik Majku

domovine u Kyjivu (desno)


21/144

21

Tradicija ukrajinske ikone

Prve ikone u Ukrajinu su stigle iz Bizanta nakon prihvaan-

ja kranstva 988. kao slubene religije Kyjivske Rusi. irenjemkranskih vrijednosti iz srednjovjekovne Ukrajine prema ostatku

istone Europe, ikone su u razliitim modelima postale ukrajins-

ko nacionalno obiljeje. Ikona je postala ukrajinski vjerski i um-

jetniki fenomen. Ova svetaka slika je najee bila izraena

na drvu ili platnu. Izvorno, naziv se odnosio na bilo koju sliku ili

prikaz, bez obzira na materijal i tehniku izvedbe (kamen, mo-

zaik, kovina, bjelokost ili slino). U pravoslavnim i grkokatolikimcrkvama naziv ikona se uvrijeio za prenosivu ili pominu sliku

vjerskoga sadraja. Iz tradicionalnih razloga ikone istonih crka-

va do danas imaju neto znaajniju i intimniju teoloko-kultnu

ulogu nego to je to sluaj s kipovima u zapadnoj Crkvi. Ikone

najee prikazuju lik Krista, Gospe, svetaca, muenika, a rjee

prikaze iz Staroga i Novoga zavjeta. Najstarije sauvane ikonepotjeu iz 6. stoljea, a izvedene su tehnikom enkaustike (voska)

i tempere na dasci raene po uzoru na helenistike portrete.

Primjeri ovakvih antikih ikona mogu se pogledati u prethodno

spomenutom Hanenko muzeju u Kyjivu. Kasnije su likovi ukrajin-

ske ikone tipizirani i shematizirani, prikazani uglavnom plono na

zlatnoj pozadini. Takvih srednjovjekovnih ikona u Ukrajini je bilo

jako puno. Gotovo svaka ukrajinska kua posjedovala je baremjednu ikonu.


22/144

22

Kao i drugi kranski narodi, Ukrajinci vjeruju da je nematerijalan

Bog uzeo tijelo u obliku Isusa Krista, i na taj je nain ljudima prika-

zan Sin Boji u ljudskome obliku. Na temelju toga, propisi Staro-

ga zavjeta koji su usmjeravali protiv stvaranja slike naili su na

izmijenjeno tumaenje meu ranim kranima koji su vjerovaliu reinkarnaciju. Koncept arhetipa je redeniran zahvaljujui ra-

nijoj sveenikoj eliti kako bi se objasnilo da osoba koja poka-

zuje potovanje prema slici ustvari pokazuje potovanje prema

osobi, a ne materijalu od kojega je slika nainjena. Zbog toga

je ukrajinska ikona poput svih drugih ostavljala relativno malo

mjesta za individualne umjetnike kreacije. Gotovo sve na sliciima odreeno simboliko znaenje. Krist, svetci i aneli, svi ima-

Katedrala Uzvienja Presvete Bogorodice u Kyjivu


23/144

23

ju aureole. Aneli i Ivan Krstitelj imaju krila jer se smatraju glas-

nicima. Osobe na ikonama esto imaju jednolian izraz lica,

uglavnom dre njima simboline predmete i zauzimaju nekoliko

prepoznatljivih konvencionalnih poza.

Odabir boja na ukrajinskim ikonama takoer ima vanuulogu. Zlatna boja predstavlja nebeski sjaj, crvena boanski iv-

ot, plava ljudski ivot, a bijela boja predstavlja nematerijalnu

boansku sutinu i koristi se samo u prikazima Kristova uskrsnua

i preobraaja. Ako pomnije pogledate ikonu s prikazom Isusa,

vidjet ete da uglavnom nosi crvenu odjeu prekrivenu plavim

ogrtaem to se tumai rijeima: Bog je postao ovjek. Usluaju Marije je obrnuto: ovjek je postao Bog. Govorei

o pismu i simbolima, takoer je prostor za kreacije ogranien.

Veina ikona na sebi ima kaligrafski tekst, esto ve stiliziranoga

izraza, koji imenuje osobu ili prikazani dogaaj. Dakle, kada je

rije o ikonama, treba imati na umu da je slikanje ikona uvijek

bilo predmet oboavanja, dok su umjetnike zasluge bile od

sekundarnoga znaaja. Ipak, to je ikona bila ljepa, imala jevei utjecaj na vjernika. U Ukrajini su takoer posebno zanimljivi

crkveni ikonostasi (prema grkom: mjesto za ikone), zasloni koji

svojim prelijepim zbirkama ikona dijele oltar od ostatka crkve. U

Ukrajini su izgraeni jedni od najljepih ikonostasa u svijetu.

Slikanje prvih ikona u srednjovjekovnoj Ukrajini bilo je inspirira-no ikonama iz Bizanta. Ukrajinski monasi i slikari Kyjivo-Peerske

lavre s vremenom su usavravali svoj rad i pritom su ve u 11.

stoljeu poeli razvijati vlastiti stil. Prvo su proirili vokabular kult-

nih tipova i stilova daleko od bilo ega to se do tada vidjelo.

Jednom manjem dijelu ikona do danas je sauvana povijest, ali

veina njih je ostala anonimno djelo.

Jedna od takvih s vlastitom povijeu je ikona HolmskeBogorodice ili ikona Majke Boje Holmske. Holm (Chem) je grad


24/144

24

koji se danas nalazi u istonoj Poljskoj, ali je u srednjemu vijeku

pripadao Ukrajincima koji su ga i osnovali. Vjeruje se da je ikonu

Holmske Bogorodice naslikao sv. Luka osobno, a na ukrajinske

zemlje ju je donio kyjivski knez Volodymyr Veliki. Ikona je stoljei-

ma imala reputaciju izljeujuega svetoga predmeta. Strun-

jaci i suvremeni povjesniari umjetnosti koji su procjenjivali dob

ove ikone uz pomo naprednih znanstvenih metoda i opreme,

vjeruju da je ikona oslikana u 11. ili 12. stoljeu u Carigradu.

Dio povjesniara takoer pretpostavlja da je ikonu Holmske

Bogorodice u grad mogao donijeti i vladar Halyko-Volynjske

kneevine, ukrajinski kralj Danylo Halyckyj, koji je poetkom 13.stoljea preuzeo kontrolu nad dravom.

Mnogi vladari na tlu Ukrajine pokuali su otuiti ikonu Hol-

mske Bogorodice. Skrivana je na razliitim neprimjerenim mjesti-

ma, prebacivana s jednoga na drugo mjesto, i zbog svega toga

se poprilino otetila. No uz takvu povijest i pretenzije prema njoj,

i dalje odailje poruku svoje vrijednosti. U godinama revolucije

1917., ikona se vratila u Kyjiv. Jedno vrijeme je bila u Florovskom

manastiru, a nakon dolaska Boljevika na vlast, sauvale su je usvojim zbirkama ugledne vjerske obitelji. Metropolit Ivan Ohijen-

Ikona Holmske Bogorodice iz 11. stoljea, Povijesni muzej Luck


25/144

25

ko, ikonu je 1943. vratio u Holm, a kako su Ukrajinci ondje nakon

zavretka Drugoga svjetskoga rata morali preseliti u grad Luck,

i ikona je tamo premjetena. Potom je ikona Holmske Bogorod-

ice smjetena u jedan od muzeja grada Ivano-Frankivska, da bi

konano bila ponovno vraena u Povijesni muzej grada Lucka,gdje se i danas nalazi.

Tijekom mongolskoga napada na Europu i Ukrajinu u 13. stol-

jeu, mnoge ukrajinske crkve i ikone su posve unitene. Sredite

ukrajinskoga (staroruskoga) svijeta preselilo se iz poruenoga

Kyjiva u gradove poput Halya i Volynja na zapadu KyjivskeRusi. U daljnjem razdoblju izmeu 14. i 16. stoljea ukrajinske

ikone poprimaju nove znaajke karakteristine za zapadnoukra-

jinsko podneblje. Prilikom izrade ikona, na slikare se sve manje

odraava pritisak crkvenih pravila, stoga su manje umjetnike

inovacije postale oigledne. Zlatna pozadina na ikonama es-

to je znala biti zamijenjena crvenom ili zelenom bojom. Neki su

slikari bili izloeni utjecajima gotikih i renesansnih trendova kojisu se prelijevali iz zapadne Europe. Promjene su postale osobito

vidljive u 16. stoljeu kada se slike ikona pomiu iz bizantsko-

ga obrasca prema posve novim naelima slikarstva. Stvaraju

se posve novi tipovi ikonostasa, a sredita izrade ikona postaju

Ljviv, ovka i Kyjiv.

Veina sauvanih ikona iz 16. stoljea naslikana je u za-padnoj Ukrajini, ali ve od 17. stoljea njihov broj raste i na is-

toku. Danas u Ukrajini postoji oko 1500 ikona iz 16. i 17. stoljea.

Veina njih moe se pogledati u muzejima Ljviva, Kyjiva, Lucka,

Rivna, Drohobya, susjedne Poljske i Slovake.

Moda je za nekoga iznenaujue, ali vjerske tenzije

izmeu Poljaka i Ukrajinaca u 16. stoljeu (za vrijeme stvaran-

ja Lublinske unije) nisu previe destruktivno utjecale na slikanjei ouvanje ukrajinskih ikona. Predvoen hetmanom Bohdanom


26/144

26

Hmeljnyckim, ukrajinski oslobodilaki rat protiv Poljske sredinom

17. stoljea, pruio je dodatne slobode stvaranju ukrajinskih

ikona u istonim krajevima zemlje. Tijekom 17. stoljea Kyjiv seponovno razvija u glavno kulturno sredite, obnavljaju se i grade

crkve, kole i druge kulturno-prosvjetne institucije, osloboene

snanoga katolikoga utjecaja iz Poljske. Naalost, osloboenje

sredinje Ukrajine nije dugo potrajalo, i ve krajem 17. stoljea

zemlja je podijeljena na pola. Zapadni dio pripao je Kraljevini

Poljskoj, a istoni dio Moskovskome Carstvu odnosno Rusiji. Una-

to podjeli zemlje, Ukrajinci su ostali sloni, a to se moe primijeti-

ti i u njihovim ikonama iz toga razdoblja.

Posebnu pozornost privlai rad slikara iz manastira Kyji-

vo-Peerske lavre ije ikone su napravljne u specinom stilu

ukrajinskoga baroka. Za taj stil karakteristini su elementi iz ukra-

jinskoga nacionalnoga slikarstva i umjetnosti. U nekim ikona-

ma poeli su se pojavljivati portreti donora i sveenika to jebio odraz utjecaja zapadne tradicije. Slike svetaca na ikona-

Crkveni kompleks u Kyjivu


27/144

27

ma poele su stjecati znaajke pojedinih portreta. U to vrijeme

posebno se istaknuo ukrajinski hetman Ivan Mazepa, jedan od

vodeih intelektualaca u Europi i predvodnik neovisne ukra-

jinske politike od 1687. do 1709. godine. Mazepa je zapoeo

s izgradnjom veeg broja crkava koje su trebale veliki broj iko-

na. Posebno tu treba spomenuti izgradnju ikonostasa u Kyjivu,

ernjihivu i Novhorod-Siverskom. Neki od tih ikonostasa bili su

visoki i do 17 metara. Naalost, kasnije su sovjetske vlasti unitile

veinu tih kulturnih i umjetnikih vrijednosti. Nakon Mazepe, rus-

ki restriktivni pritisak na ukrajinski ivot nastavio se puno jaim

intenzitetom. Unato tome, ukrajinska ikona i dalje se razvijalaodluno usvajajui nove karakteristike.

Tijekom 18. stoljea, u istonim ukrajinskim regijama Lje-voobalne Ukrajine te na Sloboanyni (krajnjem sjeveroistoku

ukrajinskih etnikih zemalja), grade se nove drvene crkve s velik-

im ikonostasima. Stvaraju se nova sredita za izradu ikona poput

onih u Poltavi, Novhorod-Siverskom, Myrhorodu i Njiynu. Tada se

posebno istaknuo umjetnik i ikonoslikar Volodymyr Borovikovskyj

(roen 1757.) iz Myrhoroda. On je otvorio novu stranicu u razvoju

slikarstva ukrajinske ikone u Ruskome Carstvu.

Katedrala Sv. Volodymyra u Kyjivu


28/144

28

Zahvaljujui povjesniarki umjetnosti Ljudmili Miljajevoj mnoge

ikone i vrijedni crkveni predmeti sauvani su u surovom i nezah-

valnom sovjetskom razdoblju. Ona danas spada meu najbolje

ukrajinske i svjetske strunjake kada su u pitanju ikone. Nedavno

je u Kyjivu s lozofom Oleksijem Danylovom i fotografom My-

hajlom Andrijovom predstavila publikaciju (album) Ukrajinska

ikona od 11. do 18. stoljea. Uz pomo i suradnju veega broja

muzeja, trebalo je ukupno etiri godine kako bi se knjiga zavrila

i konano tiskala u Njemakoj. Unato regionalnim razlikama,

mijenjanju stilova, politikim previranjima, nasrtajima susjeda i

podjelama u Ukrajini, to se posebno odnosi na pritiske i podjeleu Ukrajinskoj nacionalnoj crkvi, glavna poruka ove knjige glasi

da je ukrajinska ikona ouvala kontinuitet u njezinom opem

stilu. Ukrajinska ikona danas je i dalje jedan od kljunih naciona-

lnih simbola Ukrajine.

Prizor iz Peerske lavre Poajivska ikona


29/144

29

arolija karpatskih Hucula

U istonome dijelu sredinje Europe smjestilo se prelijepo planins-

ko podruje Karpata. U atlasu Europe mogu se saznati osnovnekarakteristike te planine, njena irina ili visina pojedinih vrhova

poput ukrajinske Hoverle. Jasno se vidi da Karpate dijeli nekoliko

europskih drava itd.. Ipak, ono to je irem puku puno zanimljivi-

je, a ne moe se proitati u atlasu, su obiaji i tradicija naroda

koji ivi na tome gorju. U atlasu nije mogue proitati ono po

emu je Ukrajina moda zanimljivija od drugih slinih podneblja

Austrije, vicrske ili Francuske. Naime, rije je o huculskoj arolijina obroncima i vrhovima ukrajinskih Karpata koja se ve stol-

jeima prenosi sa starijega na mlai narataj. Teko je tu aroliju

objasniti ili jasno denirati, teko ju je opisati u bilo kojoj knjizi on-

ako kako to doista zasluuje, ali sreom ona se i danas osjea

i prepoznaje na licu mjesta u tradicionalnome ivotu ukrajinskih

gortaka.arolija nije samo u prelijepoj ouvanoj prirodi, ona je i u

tome da ivi bez struje i prirodnoga plina, da susjeda ima na

susjednome breuljku a ne u susjednoj ulici. arolija je u brojnim

obiljejima i tradiciji vrstih i toplih lokalnih ljudi koji sebe esto

nazivaju samorodni (sami roeni). Njihove prelijepe drvene

crkve i privatni domovi ukraeni su unikatnim runo izraenim

tradicionalnim tepisima koji se zovu linyky. Od iste vunenapravile su ih ene pritom koristivi tehnologiju staru vie stoti-


30/144

30

na godina, ako ne i tisuu godina. Bez obzira na to obratite

pozornost, karpatske je arolije u tim drvenim crkvama, privat-

nim domovima i drugim kutcima naprosto previe. Ikone su os-

likane na staklu, keramiki predmeti su ocrtani tradicionalnim

karpatskim ornamentima, a u drveni pribor za jelo izrezbareni su

razliiti geometrijsko-mitoloki i magini ukrasi. Tu su i neophodni

predmeti za preivljavanje, posebno dekorirani noevi, sjekirice

i stare puke.Nezaobilazan dio huculskoga identiteta su snaan

Huculski konj i duhaki instrument trembita odnosno duga-

ki planinski rog. Tim prepoznatljivim instrumentom Huculi ve

stoljeima s planinskih obronaka pozdravljaju izlazak sunca ili

se njime oprataju od svojih mrtvih na sprovodima. Brojni ukra-

jinski pjesnici, pisci i umjetnici bili su inspirirani ovom karpatskom

arolijom: ve prije stotinjak godina Lesja Ukrajinka je napisa-la umsku pjesmu, a Myhajlo Kocjubinskyj je napisao prediv-

no djelo Sjenke zaboravljenih predaka. Filmski redatelj Serhij

Paradanov je napravio svoj nagledaniji lm koristei istoimeno

djelo Kocjubinskoga. Svakome pojedincu iroke i uglavnom niz-

inske Ukrajine, redatelj je pokuavao prenijeti tu zaboravljenu

poetsku aroliju ukrajinskoga karpatskoga krajolika i njegova

ovjeka.

Huculi sviraju tradicionalni instrument, dugaki

planinski rog trembitu, Natalija Gavilovskaja

Dio dekorativnoga pribora iz bogate umjetnike

zbirke karpatskih Hucula


31/144

31

Ljude koji ive u planinskim krajevima Ukrajine zovu Huculima.

Svoj su svijet izgraivali stoljeima u bliskome odnosu sa susjed-

nim narodima na granici staroga slavenskoga i dakorumun-

jskoga svijeta. Postali su simbol ukrajinske kulture i nacionalne

energije u zapadnoj Ukrajini, na slian nain kao to su to postaliZaporici (Zaporiki kozaci) u junoj Ukrajini. Huculski svijet postoji

ve stoljeima smjeten izmeu zapadne i istone civilizacije,

no unato snanim globalnim utjecajima u svojoj tradicionalnoj

osnovi malo se izmijenio. Putovati u zemlju Hucula znai putova-

ti natrag kroz vrijeme te otkriti stari svijet planinske Europe kakav

se danas ve sve tee susree u dananjoj Austriji ili vicarskoj.Podrijetlo naziva Hucul nema jedinstvenu deniciju. Pos-

toje tek pretpostavke da se naziv razvio iz rumunjske rijei huc

koja oznaava odmetnika ili pak iz slavenskih rijei hucuk i

kucuj. Ova posljednja rije oznaava migranta, to nije toliko

ni sporno kad su u pitanju Huculi s obzirom da su na karpatske

planine vrlo vjerojatno doli iz june Ukrajine bjeei pred drugim

nomadskim narodima. Huculi su prema ukrajinskim povjesniari-ma potomci jednoga od dva juna ukrajinska plemena Tivera-

ca i Ulia. U Njemakoj roen ruski lingvist Max Vasmer tvrdio

je pak da naziv potjee od gotske rijei guta (Goti), koja se u

slavensko-romanskoj simbiozi transformirala u rije hucul. Ovoj

tezi ide u prilog da su antiki Goti na tlu sredinje i june Ukrajine

ivjeli doista dugo, a neki njihovi tragovi ukazuju da su na ukra-jinskom poluotoku Krymu ivjeli sve do 17. stoljea. Takoer se

pretpostavlja da bi naziv Hucula mogao imati i keltsko podrijetlo

s obzirom da se prema istraivanju ukrajinskoga lingvista Kost-

jantyna Tienka u zapadnoj i sjevernoj Ukrajini zadralo preko

230 naziva mjesta s djelomino ili posve keltskim podrijetlom. Iz

nekih podrijetlom keltskih naziva zapadne Ukrajine mogao se

razviti i naziv Hucul, no to za sada takoer nije sa sigurnoupotvreno. Naravno, tu je i niz lokalnih teorija o podrijetlu naziva


32/144

32

Prizor ovjeka u huculskoj nonjina festivalu u Ludinama


33/144

33

Hucul, jedna od njih tumai da su ljudi dobili naziv po snanom

huculskom konju. U austrijskim dokumentima s kraja 18. stoljea

Huculi se biljee nazivom Gebirgsrussen to bi se prevelo kao

planinski Rusy, s time da treba uzeti u obzir da je zemljopisni

naziv Rus povijesno ime Ukrajine te su etniki nazivi Rusyny(lat. Ruteni) i Rusy (prema dokumentima sa Zapada) povijesni

nazivi za Ukrajince koriteni sve do sredine 20. stoljea.

ivot u planinama nije lagodan, zimi su uvjeti poprilino teki. Oni

kod ovjeka stvaraju i odreeno nepovjerenje prema okolini,

nepovjerenje prema neemu to vam nije uobiajeno i pozna-to. No kad vas Hucul upozna, pruit e vam izrazito toplo gost-

oprimstvo, prihvatit e vas gotovo kao lana obitelji, pozvat e

vas u vlastiti dom, poastit e vas svojom hranom i vlastitim proiz-

vodima te razgovarati s vama o svemu to vas zanima. Huculi su

ambiciozni ljudi, djeluju brzo i instinktivno, brane svoje dostojan-

stvo (ako treba i silom), ponosni su te osjetljivi na nepotovanje ili

nepotivanje. Ovakav sloen i osebujan karakter stvarao se stol-jeima, i jo do nedavno zavravao u povremenim sukobima

izmeu lokalnih ljudi unato tekim vremenskim uvjetima zimi

gdje se oekuje slonost i jedinstvenost. To je tipina odlika Ukra-

jinaca individualnost, od ega ne odstupaju ni Huculi. Uz sve

to Huculi su i dobri krani. Ako je crkva dobar pokazatelj neije

religioznosti, onda su Huculi poprilino religiozni. Samo bolestan,prestar ili premlad Hucul ili Huculka ne ide redovito u crkvu. Ipak,

tragova poganstva u kranstvu Hucula ima napretek, jo iz vre-

mena kad Sunce bijae Bog.

Huculi su veliki patrioti, oboavaju svoj kraj i s ponosom

gledaju na ogromnu ukrajinsku nizinu uvjereni da su poseban

dio ukrajinskoga naroda to i jesu. Mnogi mladi koji odu sa svo-

jih ognjita u potrazi za bolje plaenim poslom esto se vraajuu svoj kraj i nastavljaju njegovati tradiciju svojih predaka. Kod


34/144

34

veine njih odmalena se utkala potreba za ljepotama prirode i

duhovnim mirom karpatskoga kraja. Slini osjeaji esto se raz-

viju i kod turista koji Karpate posjete samo jedanput. esto ima-

ju potrebu vratiti se i ponovno doivjeti taj neizmjerno poeljan

osjeaj skladnosti i istoe koji nudi karpatska zemlja.

Karpati do danas uvaju mnoge tajne. Neki povjesniari sma-

traju da su se s tih prostora u druge dijelove Europe poeli iriti

Indoeuropljani. Na ovim ukrajinskim prostorima ivjeli su i Bije-

li Hrvati za koje se smatra da su osnovali veliku multikulturalnu

dravu Hrvatsku izmeu june Ukrajine i sredinje Njemake.Sami stanovnici Huculi vjeruju kako postoji niz neistraenih pred-

jela Karpata gdje se mogu pronai stijene isklesane u obliku

ljudskih lica i ivotinja. Vjeruju da jo danas postoje neistraene

Mlade djevojke u tradicionalnoj huculskoj nonji na festivalu Polonjinsko ljeto


35/144

35

pilje i tajna skrovita u kojima se uvalo opljakano blago, zla-

to i druge vrijednosti. Jedan od onih koji je skrivao ta blaga bio

je karpatski Robin Hood poznatiji kao Dovbu. Navodno je sam

Dovbu ostavio niz tragova i smjernica do svoga opljakano-

ga blaga. Jedan od tih znakova u obliku jelena isklesan je na

Dovbuovoj stijeni iznad rijeke eremo, no blago za sada nije

pronaeno. Ova vjerovanja samo su mali djeli svakodnevno-

ga ivota Hucula.

Bez obzira na kransko uvjerenje, Huculi i dalje tradicio-

nalno vjeruju u postojanje razliitih duhova i maginih stvorenja

koji ive u umama, stijenama, potocima, jezerima i ostalim ivimbiima. Njihov vrhovni vragolasti voa zove se Aridnyk. Ovdje

se moe primijetiti davni keltski ili neto mlai nordijski utjecaj (mi-

tologija) koji se mogao razviti u viestoljetnome odnosu najstar-

ijih ukrajinskih predaka s Keltima i Gotima. Prema huculskome

uvjerenju karpatska uma puna je neprimjetnih bia lisovyky

koji upravljaju umom i ivotinjama te su skloni nestalucima i

mogu initi ljudima neugodne stvari. S druge strane postoje sli-na, ali radosna bia uhajstry koji pomau i tite ljude, pa ak

i od zlih umskih vjetica njavky. U predjelima planinskih rijeka

ive i svojevrsne karpatske vile rusalke. One povremeno izlaze

iz vode pjevajui na stijenama uz rijeke. Prema prii lokalnih lju-

di, onoga trenutka kad vam se uini da ste uli neku melodiju,

ali niste svjesni odakle dolazi, vjerojatno ju pjeva rusalka.U huculskim brdima takoer moete naii na vraeve i

arobnjake. Oni e vam ponuditi svoje usluge da vas zatite od

zlih duhova. Mogu dozvati kiu i sprijeiti tetu nakon tue. Ova

osebujna mitoloka uvjerenja nisu zaobila ni huculsku narodnu

nonju koja je esto do zadnjega detalja ispunjena intenzivnim

bojama, vrpcama, resama, perlama, staklenim i drugim ukrasi-

ma. Za Hucule je odjea dio njihova ponosa. to su boje inten-zivnije, to su vlasnici dostojanstveniji. Unutranjost njihovih kua,


36/144

36

posue i ostali kuanski predmeti takoer su bogato ukraeni.

Za ponos Hucula takoer je vano oruje, gotovo na istoj vri-

jednosnoj razini kao i ikona. U kui se nalazi posebno mjesto za

oruje i ikonu. Osim staroga vatrenoga oruja, svaki Hucul ima

vlastitu runo izraenu i umjetniki ukraenu sjekiricu koja imaviestoljetnu tradiciju izrade i od 19. stoljea budi posebno zani-

manje meu povjesniarima umjetnosti i etnograma.

Prva osoba koja se javno zalagala za ouvanje ove bogate

huculske tradicije i kulture u karpatskome podruju bio je ukra-

jinski etnograf Volodymyr uhevy. On je 1899. objavio monu-mentalnu monograju Huculjyna u kojoj je izrazio neopra-

vdanu bojazan od otuivanja ili pak izumiranja huculske kulturne

batine u sklopu Austro-Ugarske drave. Neto kasnije poseban

prilog ouvanju huculske umjetnosti dao je metropolit Andrej

eptickyj, osniva Nacionalnoga muzeja umjetnosti u Ljvivu. On

je naslijedio veliku kuu od svojih predaka i u njoj je otvorio izlo-

beni prostor s velikom umjetnikom zbirkom. Njegov primjer naslian nain su slijedili desetci drugih intelektualaca, meu koji-

ma su bili lijenici, nastavnici, odvjetnici i sveenici.

Prije Drugoga svjetskoga rata otvoreno je nekoliko muze-

ja sa zbirkama huculskih umjetnina i drugih kulturnih dobara.

Jedan od njih je bio i Muzej Huculjyna otvoren u Kolomyji. U

sovjetskome razdoblju vlast u Moskvi nije bila naklonjena ou-vanju kulturnih vrijednosti koje bi se na bilo koji nain mogle pov-

ezati s ukrajinskim nacionalizmom. U tijeku je bila svojevrsna

sovjetizacija odnosno rusikacija koja je pomalo brisala tragove

individualnih kultura drugih naroda. Ipak, to nije omelo osobe

poput Volodymyra Vitruka, Petra Meljnyka, Ivana Hreka, Vasyl-

ja Volyckoga i druge da sakupljaju, evidentiraju, uvaju i pro-

moviraju karpatsku i huculsku kulturu i umjetnost. Njima slini, uUkrajini su poetkom pedesetih godina prologa stoljea postali


37/144

37

poznati pod simbolinim nazivom Vatrogasci jer su se silno tru-

dili ouvati huculsku umjetnost od takozvane sovjetske vatre

koja ju je svojim djelovanjem bezpotedno prorjeivala.

Do kraja 20. stoljea, svojim odnosom prema kulturi sov-

jetska politika je nanijela mnogo tete prema huculskoj umjet-

nosti i tradiciji, ali ne i tradicionalnim vrijednostima. Posebna

vrijednost karpatskoga kraja su ukrajinske drvene crkve. One

su vjerojatno najznaajnije relikvije bogate huculske kulture.

Naalost i one su u posljednjim stoljeima barbarski ruene ili

unakaene, o njima se gotovo

uope nije vodila briga, a da-nas se njih tri tisue u Ukrajini,

Poljskoj i Slovakoj suoava s

propadanjem zbog nedostatka

nancijskih sredstava. Unikat-

na arhitektura drvenih crkvi

u Ukrajini potjee jo iz samih

poetaka razvoja kranstva iobuhvaa niz jedinstvenih stilo-

va i oblika specinih za mnoge

regije u zemlji. Na svu sreu vrijednost ove bogate ukrajinske

arhitekture i kulture prepoznaju brojni utjecajni arhitekti, umjet-

nici, pjevai, slikari, sportai i drugi javni djelatnici koji kroz svoj

rad promoviraju ouvanje te batine. Jedna od meunarodnopoznatih promotorica je ukrajinska pop pjevaica i pobjedni-

ca Eurosonga Ruslana koja u svome radu esto koristi karpat-

sku simboliku. Njezine pjesme obiluju karpatskim temama koje

izmeu ostaloga potiu na ouvanje prepoznatljive huculske,

bojkivske, lemkivske i halyke umjetnosti i kulture.

Crkva Sv. Jurja iz 15. stoljea smjetena

u gradu Drohobyu, Serhij Krynycja


38/144

38

Prizorsglazbenogafestivalauzapadnoj

ukrajinskojregijiHalyy

ni(Galiciji)


39/144

39

Tradicija ukrajinskoga veza

Runi rad iglom i brojne tehnike narodnoga veza zauzimaju

vano mjesto meu raznim granama ukrajinske dekorativneumjetnosti. Ukrajinski narodni vez ili vyyvka zauzeo je poseb-

no mjesto meu enama koje ovu tradiciju stoljeima prenose s

generacije na generaciju. O vrijednosti ukrajinskoga veza govori

njegova antika povijest na tlu zapadne Ukrajine koju spominje

grki povijesniar Herodot. Upravo je vez jedan od onih poka-

zatelja koji govori o starosti i kulturnome bogatstvu ukrajinskoga

i svih drugih slavenskih naroda koji su se formirali i bili utjecajniprije nastanka prvih slavenskih drava. Neki pronaeni uzorci

ukrajinskoga veza potiu ak iz 1. stoljea, dok oni s kranskim

motivima iz 11. stoljea. Ouvan srednjovjekovni ukrajinski vez s

kranskim motivima takoer se moe vidjeti na freskama i mini-

jaturama u deset stoljea staroj Katedrali Sv. Soje u Kyjivu. Dan-

as se narodna nonja vraa u modu i ljudi je s malim izmjenamanose iz slinih razloga kao i prije. Istiu njome duhovni, kulturni, a

ponekad i socijalni status. Odijevaju je u skladu s raspoloenjem,

godinjim dobom, goditem i naravno smislom za modu.

Ukrajinski vez stoljeima je nadograivan i usavravan,

trpio je izmjene i utjecaje razliitih povijesnih i drugih okolnosti,

a danas prati trendove u jednom sasvim novom modernom iz-

gledu. Na ulicama veih gradova Ukrajine sve ee se moguvidjeti koulje i haljine s ukrajinskim narodnim vezom bez obzira


40/144

40

na prigodu. Nose ih politiari, sportai, estradne zvijezde i mnogi

drugi u javnome ivotu. Ukrajinski vez posebno je iv na boga-

toj folklornoj sceni gdje se jasno primjeuje njegova raznolikost.

Svaka regija u Ukrajini prola je dugo razdoblje dok nije tijekom

izrade svojih vezova razvila specine ornamentalne motive,kompozicije, izbor boja, vrste boda i ava.

Nain ivota predodreen zemljopisnim poloajem i klimatskimuvjetima, kao i politikim te gospodarskim okolnostima neke

regije, utjecao je na izradu ukrajinskih rukotvorina. Delikatna

pjesnika percepcija svijeta koja se esto susretala meu rural-

nim stanovnicima izraavala se u razliitim ornamentalnim mo-

tivima i njihovim elementima poput ljubiice, slavuja, narodno-

ga instrumenta ili neega slinoga. Dakako, izraajna umjetnost

i raznolikost ukrajinskih rukotvorina ne ovisi samo o dekorativnojkompoziciji i skladnome slaganju boja, ve i o veznom bodu za

Izrada tradicionalnoga ukrajinskoga veza,

Oleksij Plisko

Tradicionalni vez na enskoj odjei


41/144

41

odreeni model. Upravo je tehnika vezenja stoljeima usavra-

vana kako bi se dobio odlian ornament.

U Ukrajini, svaki lokalitet ima svoj omiljen vezeni bod i

boje, a ukupno postoji preko stotinu glavnih i pomonih vezenih

bodova. Modeli vezova su vrlo razliiti i uglavnom su postavljenina odreenome uzorku odabranom tako da odgovara veliini

i obliku lanka koji se veze. lanci su uglavnom pravokutnoga

oblika, a vei dio vezenih radova orijentiran je na izradu enskih

i mukih koulja koje su meu Ukrajincima poznatije kao so-

roky. Kad je rije o mukoj koulji, esto se radi o vezu u pred-

jelu ovratnika i prsa, dok se kod ena radi o bogatome vezuu predjelu rukava. Ornamenata takoer ima na niz predmeta

iz svakodnevne uporabe: runicima poznatim kao runyk,

nadstolnjacima, stolnjacima i slinom te na modnim detaljima

poput eira, pojasa, torbica i drugih predmeta.

Tradicionalni vez sredinje i istone Ukrajine sastoji se uglavnom

od geometrijskih i geometrijski stiliziranih oblika i ornamenata

ukraenih biljem. Raspon boja kod motiva je istanan i razliit

kao i individualni detalji. Vez djeluje armantno, ivahno i proz-

rano. Primjerice, u Poltavskoj regiji sredinje Ukrajine najdrae

su boje blijedo plava, bijela, svijetlo uta, svijetlo zelena i tonoviDjevojke obuene u tradicionalne

haljine s ukrajinskim vezom, Natalja LesnykovaUkrajinske vyyvke


42/144

42

sive. Meutim, glavni vizualni cilj kod narodnih umjetnica ne

postie se iskljuivo koritenjem tih boja, ve majstorskim slag-

anjem tih mekih tonova. Proizvodi napravljeni u Poltavskoj regiji

posebno su poznati po tehnici bijelo na bijelo i otvorenome

tipu veza u kojem se nizane teme pruaju u razliitim smjerovi-

ma prema obrascu, pritom stvarajui njenu igru svjetla i sjene.

Crvena, crveno-plava i crveno-crna shema boja vana je

za gotovo cijelu Ukrajinu no u nekim krajevima zemlje dominira-

ju i bitno areniji vezovi. Primjerice, u zapadnim krajevima zemlje

na vez je dosta utjecala prirodna rasko karpatskoga podruja,

posebno kada je rije o Huculima za iji vez je karakteristianmonumentalno geometrijski ornament i otro kontrastirana pal-

eta. Kompozicija je u veini sluajeva sloena od usko spojenih

izduenih rombova (geometrijski lik) koji su napravljeni vrlo pre-

cizno. Stroga podjela geometrijskih elemenata stvara sloenu rit-

miku formu koja djeluje vrlo dinamino zbog dominacije kosih

linija. Osim sada iroko koritenoga krinoga boda, jo se moe

pronai omiljeni ornamentalni iglama tkan bod s nazivom nyz-ynka koji se uglavnom primjenjuje na poleini tkanine i daje

poseban preslojavajui efekt. Ovo je jedan od najarhainijih

ukrajinskih tradicionalnih vezenih bodova koji u kombinaciji s un-

aprijed odreenim podrujima bijeloga pozadinskoga materi-

jala ide vrhom gusto poloenih niti, naglaavajui jasnu siluetu

glavnih uzoraka.U najzapadnijoj ukrajinskoj Lemkivskoj regiji koja se danas

dijeli na karpatskome prostoru izmeu granica Poljske i Slovake,

najstariji vezovi su napravljeni u tedljivim ali estetski ugodnim

crvenim i crveno-plavim motivima. S vremenom su ti deminu-

tivni motivi postali izraeniji te su obuhvatili vie naglaene boje

plave, zelene i ute. Ovdje su posebno naglaeni izvrsno de-

taljizirani ornamenti i ravnomjerno uraeni bodovi preko noplisiranih enskih naglavica poznatih kao epcy i orukavica


43/144

43

enskih lemkivskih koulja koje su posebno ukraene u predjelu

gornjega dijela rukava blizu ramena. U niim predjelima enskih

rukava, gdje su vezovi bili uskraeni, predivno su istaknuti mo-

tivi drva ivota koje dodatno krasi dinamina enska marama

facelyky, esto noena meu starijim Lemkinjama. Kod mu-

karaca, vez na koulji je neto zamrenije izveden na ovratnici-

ma i rukavima u kombinaciji s bijelom niti koja je na odreenimmjestima viebojna. S vremenom je lemkivski vez prihvaao sve

vie boja koje su se (osim na rukavima i ovratnicima) poele

javljati i u predjelu prsa, posebno na enskim kouljama mlaih

djevojaka koje su se spremale za udaju.

Istono od Lemka smjestili su se Bojki kod kojih tradicionalni vez

varira od jednostavnih crveno-plavih geometrijskih motiva u za-

padnim krajevima regije pa do arenih, irokih i gusto raenih

Narodna umjetnica Olena Upir iz Mariupolja

prilikom izrade tradicionalne koulje


44/144

44

geometrijskih i cvjetnih uzoraka u istonim i junim krajevima.

Bojki su dobro poznati po svom no nabranom vezenom radu

zvanom bryky prilikom ega se vez smjeta u predjelu ovrat-

nika i donjega dijela rukava koulje te uz gornje rubove enskih

pregaa.Sputajui se prema krajnjemu jugu ukrajinskih Karpata,

u ukrajinskoj regiji Bukovyni susree se jedna od najbogatijih

kolekcija ukrajinskoga veza. Vjete majstorice ondje slau iroku

paletu boja, ponekad vie od devet boja, ukljuujui zlatni i sre-

brni konac, zatim metalne ljokice i obojene staklene perle. Uz

sve to imaju raznolik repertoar vezenoga boda. Rukavi enskekoulje obino su obilato izvezeni od vrha ramena pa sve do

rukava. Horizontalne trake s usko izraenim motivima pokriva-

ju ramene umetke zvane pleyky koji se nalaze u predjelu is-

pod ovratnika prueni prema dolje za jednu treinu duine ruke.

Odmah ispod toga nadovezuje se horizontalno ira poveznica

zvana morynka koja je u veini sluajeva jednobojna, na-

jee uta, zelena, crvena, plava ili bijela. Od donjega rubapoveznice pa prema kraju rukava obino se prua vertikalno

poloen motiv velikoga drva ivota. Kad je rije o mukim koul-

jama, u Bukovyni su neto manje ispunjene vezom od onih

enskih, ali su takoer vizualno zanimljive i arolike.

Slini bogato ukraeni i sloeni primjeri narodne nonje

susreu se i u neto sjevernijoj ukrajinskoj regiji Pokuttja. U ovojregiji prevladava vez u kojemu je neto vie naglaena crvena

boja i on se obino radi zgusnuto obraenim vunenim nitima,

samo ponekad istaknutom utom, zelenom ili plavom bojom.

Iako ovdje krini bod nije neuobiajen, esto se koristi starija i

neto vie tradicionalnija tehnika zvana kovrasti bod. Ovaj

vezeni bod bio je jako dugo uobiajen u cijeloj junoj Ukrajini,

a sama tehnika rezultira gustim uzorcima, koji se uglavnom ra-zaznaju prijelomima svjetla i sjene na teksturi pomno uraenim


45/144

45

gustim vunenim nitima, pritom se samo izdaleka vidi obris veza

zbog njegove suprotnosti s jakim bijelim temeljnim materijalom

posteljine na kojoj se takoer esto radi. U susjednoj istonoj

regiji Podillji narodni vez je slian onome u Bukovyni i Pokuttju.

Razlike se pronalaze u neto drugaijoj shemi boja, motivima injihovom poloaju odnosno prostoru koji ih odvaja.

U ukrajinskoj Halyyni ima dosta razliitih stilova vezenja koji su

neupitno specini za pojedine lokalitete odnosno mikroregije.

Primjerice, odlian primjer ovoga fenomena bili bi prepoznatljivi

vezovi u tradicionalnim mjestima Javorivu i Sokalu, za koje bise vrlo jasno ustanovilo njihovo podrijetlo. U ostalim krajevima

sjeverne Ukrajine i susjednih ukrajinskih etnolingvistikih regija

poput Pidljaja, Volynja i Polissja, takoer se pronalaze specini

ukrajinski vezovi karakteristini za taj umoviti i movarni prostor.

Stanovnitvo tih najstar-

ijih ukrajinskih krajeva

veinom je smjeteno uselima okruenim teko

pristupanim umskim

i movarnim okoliem

to je utjecalo da loka-

lni ljudi ustrajno uvaju

svoj tradicionalni nainivota, tradiciju runo-

ga rada i sam narodni

vez. Na ovome prosto-

ru kod veza je poseb-

no prisutna crvena, crveno-plava i crveno-crna shema boja.

Prevladavaju arhaini geometrijski uzorci povezani s tim pod-

rujem, esto izvezeni u gustim redovima horizontalnim iglot-kanim bodom nazvanim zavolykannja, pritom stvarajui hor-

Prezentacija seoskoga turizma na imanju u regiji Sumyna


46/144

46

izontalne i zavijene uzorke koji podsjeaju na tkanje. Posebno

su popularni cvjetni motivi koji se izvode u spomenutim bojama,

uglavnom izraeni u tehnici krinoga boda. Slinu razinu bogat-

stva u tradiciji i stvaranju ukrajinskoga narodnoga veza mogue

je pronai u gotovo svim regijama Ukrajine.

Proricanje sree, Mykola Pymonenko


47/144

47

Tragovima Bijelih Hrvata

Posljednjih 300 godina Ukrajina je stasala u tijesnim odnosima

sa svojim velikim susjedom Rusijom. Taj odnos je bio esto ispre-pleten politikom kolonizacije, asimilacije, i s druge strane, zajed-

nikih uspjeha. Pritom je Ukrajina izgubila svoj prepoznatljiv eu-

ropski identitet i ulogu povijesnoga lidera istone Europe. Nala

se progutana u sklopu novoga velikoga svjetskoga imperija koji

je njezin prostor preko 300 godina prikazivao provincijom svoga

sredinjega prostora. Upravo zbog toga, kolijevka slavenstva

Ukrajina, posljednjih je stoljea postala nepoznata brojnim za-padnoeuropskim narodima bez obzira to su s njom kroz povijest

imali vrlo bliske kulturne i politike odnose. Ukrajina ne samo da

je imala bogate odnose s brojnim narodima Europe, ve je

sudei prema povjesniarima predstavljala i ishodite nekima

od njih.

irenje slavenskih plemena prema Baltikom, Jadrans-kom, Crnom i Bijelom moru poelo je upravo iz zapadne Ukra-

jine. Konano, u tome okruenju sjedinjavalo se sedam veih

slavenskih plemena iji potomci danas tvore narod Ukrajince.

Jedno od tih plemena bili su Bijeli Hrvati (ukr. ; Bili

horvaty). Njihova uloga bila je evidentno puno vea nego to

je povijest o njoj pisala, ali spoznaja o velikoj srednjovjekovnoj

politikoj i kulturnoj sili na prostoru izmeu dananje Ukrajine iPoljske svejedno nije uspjela biti preuena ili zaboravljena. Do-


48/144

48

prinos tome rasvjetljavanju uloge Bijelih Hrvata u antikoj i sred-

njovjekovnoj Europi dali su i ukrajinski znanstvenici. U posljedn-

je vrijeme posebno se tu mogu istaknuti gospoda Oleh Hirnyk i

Orest Korinskyj koji su rasvijetlili mnoge nepoznanice kada je u

pitanju povijesni put Hrvata i njihova uloga u Ukrajini.

Tragovi Bijelih Hrvata (Hrvata) pronalaze se na prostoru cijele

Ukrajine, a arheoloki tragovi upuuju da je njihovo sreditedue vrijeme bilo smjeteno na prostoru povijesne ukrajinske

regije Halyyne, u Hrvatskoj poznatije kao Galicija. Regija je sm-

jetena u istonome dijelu sredinje Europe, a danas ju svojim

dravnim granicama dijele Poljska i Ukrajina. Prema povijesnim

zapisima, politika, gospodarska i kulturna sredita Bijelih Hrvata

nalazila su se u gradovima Halyu (prema kojem je regija dobi-la ime), Terebovlju, Peremilju (danas Przemys, Poljska), Vasyl-

jivu, Zvenihorodu i drugima. Unato tome to su Hrvati na tlu

Ukrajine ostavili niz arheolokih tragova, prije svega preko 200

interesantnih gradita, o njima se esto pisalo i istraivalo na te-

melju njihove politike uloge i pojedinih povijesnih zapisa ime

se suzio prostor za stvaranje cjelovite slike. S obzirom da su Hrvati

za Ukrajinu bitan dio njezine povijesti (prije svega u kulturnomesmislu), ova suena potraga za spoznajom o ulozi Bijelih Hrvata u

Prizor iz Ljvivskoga povijesnoga muzeja u zapadnoj Ukrajini Kyjivska glagoljica, 10. st.


49/144

49

srednjovjekovnoj Ukrajini i Europi rezultirala je i posve drugaijim

zakljucima o razvoju cijeloga zapadnoukrajinskoga prostora.

Danas je jasno da arheologija ima izuzetno vanu ulogu

pri prouavanju povijesne uloge i ivota Bijelih Hrvata. Po-

mou nje shvaamo da je proces evolucije srednjovjekovnihslavenskih gradita izuzetno sloen i vieslojan, a tomu su do-

prinijeli razliiti utjecaji kulturnih, gospodarskih, prirodnih i drugih

imbenika. Danas postoji tek nekoliko posve istraenih podruja

te niz neistraenih, meu koje spada i 15 tisua etvornih kilo-

metara prostora u Gornjem Podnjistrovlju. Taj prostor obuhvaa

sredinji, juni i jugozapadni dio Ljvivske oblasti i sjeverni dio Iva-no-Frankivske oblasti. Na jednome dijelu toga prostora, samo u

meurjeju Vereyce i Zubre, nalazi se vie desetaka utvrenih

naselja. Jugozapadni dio ovoga podruja pripada Karpati-

ma odnosno u zemljopisnome smislu obuhvaa jugozapadno

Predkarpatje i Karpate te jugozapadni dio Maloga Podillja i jug

Roztoja. Prema miljenju veega broja istraivaa poput Bo-

rysa Tymouka i drugih, ovaj se prostor nalazio unutar grani-ca koji su naseljavali istoni Hrvati. Svoj veliki kulturno-politiki

procvat prostor je doivio u vrijeme dok se nalazio pod upra-

vom srednjovjekovne ukrajinske kneevine Halyko-Volynjske

Rusi (Ukrajine) predvoene kasnije tituliranim kraljem Danylom

I. Romanovyem odnosno Danylom Halyckim. Ovdje je poseb-

no zanimljivo da se u jednome od pisanih izvora Karajima (manjinarod s poluotoka Kryma) halyko-volynjski kralj Danylo I. Ro-

manovy spominje kao kralj Hrvatske. Halyko-Volynjska kral-

jevina na vrhuncu svoga razvoja prostirala se izmeu Baltiko-

ga i Crnoga mora sa sreditem u Ljvivu, a ouvala se u manjim

granicama sve do 1392. godine kao slubena sljednica Kyjivske

Rusi (drave uruene sredinom 13. stoljea).

Na karpatskome prostoru Ukrajine posebno se istieobrambeno graditeljstvo iz razdoblja od 9. do 14. stoljea. Do


50/144

50

sada je pronaeno 35 utvrenih naselja s takozvanim kulturnim

slojevima od 9. do poetka 11. stoljea, za koje se moe tvrditi da

pripadaju graditima Bijelih Hrvata. Posebna istraivanja vode

se u regiji Bukovyni i Gornjem Podnjistrovlju gdje je pronaeno

mnogo konkretnoga materijala koji pomae stvaranje cjeloviteslike sloenih procesa formiranja drave karpatskih Hrvata. Dio tih

sloenih procesa formiranja drave obuhvaa i stvaranje velikih

sredita poput Stiljskog, Korivke, Stupnice, ydaiva, Halya,

Krylosa, Horodya, Pidhorodya i drugih. Prema istraivau

Olehu Hirnyku, svojom veliinom, ekonomskim, demografskim

i obrambenim potencijalom oni se bitno razlikuju od sinkronihkompleksa u Rusiji, Poljskoj i ekoj.

Ukrajinski arheolog Orest Korinskyj 1981. je otkrio jedno

od najzanimljivijih gradita iz razdoblja izmeu 8. i 10. stoljea

u selu Stiljsko (Ljvivska oblast). Mjesto Stiljsko spominje se jo u

grkim dokumentima s poetka 14. stoljea, koji su se ouvali

u arhivima Vatikana. Uz gradove Volodymyr i Haly, Stiljsko je

spadalo u jednu od rezidencija metropolita Halyyne. Nakonopsenih viegodinjih istraivanja na predkarpatskome prosto-

ru, arheolog Korinskyj je otkrio 17 gradita, za njih 27 ustanovlje-

na je i utvrena kronologija, a za 42 gradita utvreni su njihovi

planovi. Upravo je u mjestu Stiljsko otkriven prostor iz razdoblja

od 8. do 10. stoljea, veliine 12 tisua etvornih metara, koji

je povjesniarima ponudio nova bitna saznanja za daljnja is-traivanja o ivotu Bijelih Hrvata.

U Stiljskom je otkriven karakter graenja utvrenih malih trgo-

va, iskopano je vie od 30 gospodarsko-stambenih zgrada, dvije

straarske zgrade nad ulaznim vratima u mjestima ija su imena

Zlatna vrata i Bijela cesta, a u zadnjoj fazi su istraeni ostatci

kamene ceste. Veliku vanost za prouavanje socijalnoga sas-tava mjesta imalo je otkrie vie od 50 sinkronih naselja u bliemu


51/144

51

okruenju. Godine 1988. provedena su dodatna istraivanja na

podruju gradita i svetita u selu Iljiv (pored mjesta Stiljsko).Ondje je otkriven rtveni oltar s ostatcima jama od stupova na

mjestu gdje se nalazio kip poganskoga boanstva odnosno idol

te ostatci ritualne vatre, konkretno drvenoga ugljena, na vrhu

zemljanoga nasipa i u njegovu podnoju. Proueni materijali

upuuju na religiju i svjetonazor mjesnoga puanstva u razdo-

blju izmeu 9. i 11. stoljea.Znanstvenici su ustanovili da je u prvoj polovici 8. stoljea

utvreni trg gradita administrativno-gospodarskoga sredi-

ta u Stiljskom imao samo jednu obrambenu crtu i obuhvaao

povrinu do otpirilike 15 hektara. Uokolo su se nalazila brojna

sela, u kojima su pronaeni ostatci obrtnike djelatnosti. Od

druge polovice 8. stoljea, u okolici nekadanjega opinskoga

sredita grade se nove utvrde, koje okruuju otkrivena naseljato prerastaju u predgrae s novim sustavom obrane. Prema

Hirnykovim zakljucima, u to doba dogaa se i rekonstrukcija

sredinjih gradskih utvrda. Njihov temelj ini nasip-platforma,

na ijoj povrini je postavljen obrambeni zid s konstrukcijom od

greda. U granicama utvrenoga podruja gradita istraeno je

vie od 30 stambenih i gospodarskih zgrada (ukopanoga i na-

dzemnoga tipa), tri gospodarska imanja (dva utvrena, jedan

Spomenik ukrajinskome kralju

Danylu I. Romanovyu Halyckom

Nastambe srednjovjekovnih Hrvata

u stijenama Stiljskog u Ukrajini


52/144

52

ne) i ulaz poploen kamenom. U okolici gradita u polumjeru od

7 kilometara otkriveno je vie od 50 seoskih naselja, te grobovi,

feudalne grobnice i predkranska kultna sredita. Ustanovljeno

je da svi ti nalazi vremenski spadaju u razdoblje od kraja 8. do

poetka 10. stoljea i predstavljaju zajedniki socijalno-ekon-

omski kompleks grada. Prema procjeni ukrajinskoga arheologa

Korinskoga na podruju Stiljskog i blie okolice, u 9. stoljeu

moglo je ivjeti do 40 tisua stanovnika.

Prema Hirnykovim zapisima, vana specinost svakoga ra-

nosrednjovjekovnoga grada, pa tako i Stiljskog, je njegovasloena socijalno-topografska struktura. Sredinje mjesto u gradu

zauzima utvreni dio vladara odnosno njegova tvrava. U Stiljs-

kom se ona nalazi na dominantnoj visini i obuhvaa povrinu od

15 hektara. Po perimetru njegova utvrda je utvrena snanim

zemljanim nasipom koji se u pojedinim dionicama uzide do vis-

ine od 5 metara, te irokim i dubokim rovom. U istraivanjima

Korinskoga bilo je utvreno postojanje dvaju kronolokih perio-da u izgradnji nasipa. Gornji datira u 10., a donji u 8. stoljee. Na

vrhu nasipa su otkriveni temelji od sagorjelih otpiljenih komada

drva koji su se sauvali poslije poara. Prema tvravi vladara

vodilo je nekoliko putova na to ukazuju ruevine nasipa, rovo-

va i topografski nazivi: Zlatna vrata, eljezna vrata, Bijela cesta,

Vea (Kula), Komorye, Kneev zdenac, Hymyna dolina i dru-gi. Pored vladarske utvrde nalazi se utvreno predgrae koje

obuhvaa gusto naseljeni veliki teritorij iz toga srednjovjekovno-

ga razdoblja.

Na istraenom prostoru koji iznosi vie od 5 tisua etvornih

metara otkriveno je oko 30 stambeno-gospodarskih komplek-

sa. Graevine su bile sazidane na temeljima od gline s drvenim

stupovima, a u prostoru gdje su smjeteni temelji pronaen jevelik broj ostataka okruglih glinenih posuda koje potiu iz druge


53/144

53

polovice 8. pa sve do 10. stoljea. Takoer su pronaeni pred-

meti od eljeza te brusevi. U istonome dijelu mjesta naeni su

ostatci unitenoga kompleksa za taljenje eljeza koji se sastojao

od specijalnih prostorija za pripremanje drvenoga ugljena te

rezervoari za blatnu rudu, aglomerativne pei (za obogaivan-

je rude). U sredini je pe za taljenje eljeza, pet okruglih posuda

izraenih na grnarskome kolu iz 10. stoljea, te drugi predmeti

gospodarskoga znaenja. Vjerojatno za potrebe grada Stiljsko,

postojalo je veliko metalurko sredite, otkriveno pored sela Rud-

nyky navodi Hirnyk u jednome od svojih znanstvenih izvjea. U

2001. godini Stiljskom je dodijeljen status spomenika od nacio-nalnoga znaaja.

Osim u mjestu Stiljsko, slini zanimljivi tragovi Hrvata (ujedno

Slavena) pronalaze se u brojnim okolnim grobljima i poganskim

svetitima. Pored sela Iljiv nalazi se jedno takvo svetite, u oko-

lici Dibrova moe se pogledati kultno sredite, a sjeverno od

gradia Mykolajiva u Ljvivskoj oblasti nalaze se piljski kompleksi.Ovi arheoloki nalazi jedini su poznati primjeri pretkranskoga

kultnoga graditeljstva meu Slavenima. Dio povjesniara pret-

postavlja da bi to mogla biti svetita boga Horsa koja spomin-

ju istoni izvori iz 9. i 10. stoljea. Navodno je prorok sv. Ilija

(zatitnik kovakoga zanata u kranskome razdoblju) naslije-

dio simboliku poganskoga boga Peruna. Povjesniari vjeruju daizmeu poganskoga svetita pored sela Iljiv i po njemu nazvane

rijeke Ilovec postoji vrlo stara povijesna veza. Kako kazuju pisani

i arheoloki spomenici, stari su Slaveni podizali svoja svetita u

dubravama, blizu izvora potoka i rijeka. Slino njima je kultno

sredite koje se sauvalo u okolici sela Dibrova, neto vie od

dva kilometra sjeverno od Stiljskog.

Jo jedno se svetite nalazi na ornoj Hori, mjestu kojese nalazi 6 kilometara zapadno od Stiljskog na sjevernoj strani


54/144

54

od dananjega mjesta Mykolajiv. Dio znanstvenika pokuao je

usporediti ovo mjesto s istoimenom ornom Horom u Karpatima

gdje su traili ljetopisni slavenski hram. Na junim brdima koja

se proteu linijalnim prostorom u smjeru s istoka prema zapadu,

sauvali su se ostatci kultnih prostorija koje po njihovoj veliinimogu biti svrstane meu hramove. Snaenjem kranskih vrijed-

nosti na karpatskome prostoru, piljska svetita tradicionalno su

bila posveivana i potom koritena kao sakralni objekti kran-

ske religije. O tome svjedoe poneke izmjene koje su otkrivene

u planiranju spomenutih prostorija i tunela. U nekim od njih, u

bonim zidovima, bile su urezane oltarne nie. Uz obje straneoltara pohranjivali su relikvije svetaca ili pokojnih monaha.

Izniman slavenski kompleks navedenih poganskih svetita

iz razdoblja od 8. do 10. stoljea, sa sreditem u selu Stiljsko, do-

ista je unikalni spomenik hrvatske i ukrajinske kulturno-povijesne

batine ranoga srednjega vijeka. Bez obzira to je kompleks tek

polovino istraen i zasigurno skriva mnoga nova iznenaenja

za arheologe, povjesniare, kulturne antropologe i strunjakeza religijsku kulturu, ve danas moemo stvoriti zakljuak da su

Hrvati i Ukrajinci imali vanu ulogu u razvoju najstarije slavenske

civilizacije.

Turistiki smjetaj u ukrajinskim Karpatima, BukoveljKarpatski puteljci


55/144

55

Dvorci srednjovjekovne Ukrajine

Jedan nezaobilazan dio europske kulture i povijesti su srednjov-

jekovni dvorci i utvrde koji su stoljeima predstavljali zatitu prednavalama brojnih neprijatelja. U Ukrajini su se ti spomenici kul-

ture i povijesti ouvali prije svega u zapadnim i junim krajevima

zemlje, to na poseban nain povezuje taj kraj u jednu cjelinu

s povijeu Zapadne Europe koja se esto objedinjavala pred

tekim nasrtajima njezinih vanjskih neprijatelja. Takva objedin-

javanja europskih naroda dogodila su se primjerice pred na-

padima Mongola i Turaka, a Ukrajina je uz one europske imala

i vlastite osvajae. Posebno su se istaknuli Huni, Goti, navedeni

Mongoli i Turci, zatim Litavci, Poljaci, Maari, Austrijanaci, Ru-

munji, veani, Rusi, Nijemci i drugi narodi koji su u odreenome

trenutku pokuali uspostaviti svoju vlast u zemlji, esto donosei

teke ratove i razaranja koja ih prate.

U srednjovjekovnome razdoblju, utvreni gradovi i dvorcibila su mjesta gdje se lokalno stanovnitvo moglo sakriti i zati-

ti pred prijeteom invazijom osvajaa. ak su i vjerski objekti

postali vre graeni ili bolje rei utvreni kako bi se odupri-

jeli pokuajima opsade mjesta. Osim vrih zidina, graevine

su osmiljene tako da mogu uzvratiti napade pa se u zidovima

esto susreu posebno obraeni prostori ili rupe namijenjene za

posmatranje ili pristup obrambenoga oruja. Izgradnja takvih ut-vrda ili graevina s obrambenim karakteristikama zaustavljena


56/144

56

je tek u 18. stoljeu, ali bez obzira na dugu tradiciju, takvih je

graevina u Ukrajini ouvano relativno malo. Nekim utvrdama

i dvorcima dodijeljeni su statusi muzejskoga prostora odnosno

arhitektonske znamenitosti pod zatitom drave. Graevine s

tim statusom svejedno ne ostvaruju zatitu na razini koja im je

potrebna, a razlog tomu je relativno problematino nancijsko

stanje drave i nedovoljna briga za kulturno dobro. Ovo je tip-

ian primjer za sve tranzicijske drave koje se ne snalaze dovol-

jno brzo meu svim mogunostima i eventualnome pruanju

pomoi od strane Europske unije kojoj se Ukrajina namjerava

pridruiti. Iako ima pomaka na planu obnove i ouvanja tihiznimnih spomenika kulture i povijesti, oni nisu dovoljni. Ou-

vane srednjovjekovne utvrene graevine idealno su mjesto za

turiste koji ih esto posjeuju pa je stoga vano izgraditi i prim-

jerenu infrastrukturu, prije svega ceste koje e omoguiti nor-

malan prilaz tim spomenicima. Ova investicija svakako bi nakon

nekoga vremena vratila uloen novac i dodatno gospodarski

razvila ponekad zaputene krajeve zemlje.

Tvrava Bilhorod-Dnjistrovskyj u junoj Ukrajini, iji temelji potiu iz 5. stoljea pr. Kr., Serhij Klymenko


57/144

57

U Ukrajini postoji desetak najposjeenijih dvoraca i utvrenih

gradova, a veina tih povijesnih graevina nalazi se u zapad-

noj Ukrajini. Poznate su graevine: Kamjanec-Podiljskyj, Bil-

horod-Dnjistrovskyj, Hotyn, Olesko, Pidhoreckyj, Luck, Terebovl-

ja, Zoloiv, Mukaiv, Svir, ovka, Dubno, Sataniv i drugi. Meunabrojanima, Oleskyj ili dvorac Olesko je jedan od najstarijih u

zemlji. Turisti mu mogu pristupiti vrlo jednostavno s obzirom da se

nalazi pokraj autoceste koja povezuje gradove Ljviv i Kyjiv. Uz

Pidhoreckyj i Zoloiv, Olesko dvorac smjeten je pod jurisdikciju

Galerije ljvivske umjetnosti koju vodi kustos Borys Viznickyj. Veliki

entuzijast Viznickyj je posvetio ivot ouvanju i obnovi dvoraca usvojoj regiji. U sluaju Olesko dvorca vjeruje se da je sagraen u

razdoblju stvaranja najranije ukrajinske dravnosti u 11. stoljeu,

kada se ve osnaena drava nalazila pred iskuenjem zapad-

noeuropskih vitezova i istonih nomadskih osvajaa. Dvorac su

djelomino sruili Mongoli u 13. stoljeu, a nakon toga jedan

period nalazi se pod upravom Litve i Poljske. Smjeten na breul-

jku, oduvijek je imao idealan poloaj meu raznim trgovakimputovima sa sjevera prema jugu i s istoka prema zapadu Europe.

Olesko se spominje u raznim europskim dokumentima od 13. do

16. stoljea, ali tek je u 17. stoljeu postavljen na meunarodnu

kartu. Tada se 1629. godine unutar zidina Oleska rodio poznati

poljski vladar kralj Jan III. Sobieski koji je zajedno s Ukrajincima

vodio uspjene borbe protiv Turaka, oslobaajui pritom i velikoaustrijsko sredite Be. Ono po emu je dvorac dodatno poznat

su nesretne i neuzvraene ljubavi poljskoga kralja zbog kojih se

vjeruje da dvorcem i danas luta duh kraljevskoga romantika koji

posebno prati mlade neudane ene.

U istoj Ljvivskoj regiji zapadne Ukrajine nalazi se predivan dvorac

Pidhoreckyj sagraen 1640. godine, koji je u svoje vrijeme bio naistoj razini s najljepim kraljevskim rezidencijama iz 17. i 18. stol-


58/144

58

jea. Za ovaj dvorac moe se rei da je puno blii onome to se

na francuskome zove chteau odnosno privatnoj plemikoj

rezidenciji bez snanih zidina, esto okruenoj predivnim vrtom

u koji je uloen dodatan trud vlasnika. Prvi spomen ovoga dvor-

ca zabiljeen je 1431. godine, no tek je 1633. vrhovni zapovjed-

nik poljske vojske i poljski plemi Stanisaw Koniecpolski otkupio

posjed na kojem e arhitekti, umjetnici i vrtlari izgraditi predivnu

graevinu. Francuski plemi koji je posjetio Pidhoreckyj dvorac

1687. napisao je da spada u najljepe dvorce Europe te da bi

svaka kraljevska obitelj bila ponosna da ga posjeduje. Neto

kasnije dvorac je postao vlasnitvo kralja Sobieskog, ali s obzi-rom da je njegova supruga Marienka voljelja dvorac Olesko,

kralj ga je prepustio drugim vlasnicima.

U 19. stoljeu vlasnik dvorca postao je osiromaeni plemi

Leon evuskyj koji je voljeo dvorac i nije elio da propadne te je

traio vlasnika koji e mu jamiti njegovu obnovu, kao i svih um-

jetnina u posjedu dvorca. Pod tim je uvjetima za vrlo malen no-

vac prodan ukrajinsko-litavskoj plemikoj obitelji Sanguko kojaje obnovila dvorac i doista vrijednu zbirku umjetnina. Sve je bilo

uinjeno prema dogovoru, a jedan poljski povjesniar napisao

je u jednome od svojih lanaka objavljenom 1912. da je ono

to je vidio u Pidhoreckom dvorcu ponos povijesnoga arhitek-

tonskoga dostignua te da je graevina u izvrsnom stanju, kao i

kolekcija koju posjeduje. Ipak, dvije godine kasnije proglaen jePrvi svjetski rat, a na prostoru Ukrajine izbio je i graanski rat. Od

toga razdoblja pa nadalje pod invazijom Nijemaca, Rusa i dru-

gih sila, dvorac je bio oteen ili zanemaren. Dodatno oteen-

je stvorio je poar iz 1956. godine. Obitelj Sanguko do danas

je uspjela ouvati nekoliko odabranih zbirki umjetnina iz Pidho-

reckog dvorca, a one se danas uglavnom nalaze u Brazilu pod

okriljem Sanguko fondacije sa sreditem u San Paulu. Jedanmanji dio umjetnike kolekcije uva se u muzejima grada Ljvi-


59/144

59

va. Dvorac Pidhoreckyj, i ono malo to se u njemu ouvalo, radi

iznimnoga opsega restauratorskoga posla do danas eka ob-

novu. Unato tome, dvorac je svake godine sve posjeeniji to

dodatno zabrinjava lokalne vlasti koje se boje eventualno novih

oteenja na tom iznimnom arhitektonskom spomeniku.

Idui neto istonije prema sreditu Ukrajine, na Podiljskoj zem-

lji nalaze se vjerojatno dva najatraktivnija kulturna spomenika

takve vrste: utvreni grad Kamjanec-Podiljskyj i tvrava Hotyn.

Kamjanec-Podiljskyj je smjeten na nepristupanome mjestu u

uskoj dolini odsjeen rijekom Smotry i okruen strmim liticama.

Ovaj srednjovjekovni dvorac svoj je procvat doivio za razdo-blja borbi Poljaka i Ukrajinaca protiv Turaka, a sagraen je jo u

11. stoljeu za vrijeme Kyjivske Rusi odnosno stare Ukrajine. Ne-

davna arheoloka istraivanja potvrdila su da je na ovome geo-

strateki vanome mjestu sagraen grad jo u doba Rimljana.

Pretpostavlja se da su Rimljani ovdje imali svoje vojno sredite

koje je sudjelovalo u zatiti sjeveroistonih granica Rimskoga

Carstva od razliitih nomadskih osvajaa iz Srednje Azije. Rimlja-ni su ovdje izgradili i most u stilu poznatoga Trajanovoga stupa

Utvreni grad Kamjanec-Podiljskyj iz 11. stoljea, Oleh arijHotynska utvrda iz 13. stoljea


60/144

60

koji se danas moe vidjeti u Rimu. Trijumfalni stup je podignut u

2. stoljeu kao znak vojne pobjede rimskoga cara Trajana nad

Daanima. Tijekom posljednjih stoljea utvreni grad Kamjan-

ec-Podiljskyj apsorbirao je niz utjecaja razliitih kultura koje su

vidljive gotovo na svakome koraku. Uske srednjovjekovne ulice

malo su se promijenile, a gotika crkva s minaretom u neposred-

noj blizini prikazuje neobinu kombinaciju kranske i musliman-

ske tradicije te odraz razdoblja kada se grad u kratkom periodu

naao pod turskom dominacijom.

Samo 25 kilometara dalje od Kamjanec-Podiljskog nalazi

se tvrava Hotyn sagraena u dananjemu obliku na prijelazu iz13. u 14. stoljee. Tvrava je esto bila koritena u sovjetskome

razdoblju prilikom snimanja lmova sa srednjovjekovnom tem-

atikom. Graevina je do danas ouvala impresivan izgled, a

tijekom povijesti bila je poprite najeih europskih bitki. Poseb-

no je poznata Hotynska bitka iz 1621. godine kada je udruena

vojska od 40 tisua Ukrajinaca i 35 tisua Poljaka pobijedila tur-

sko-tatarsku vojsku od 200 tisua vojnika. U ovu pomno isplanira-nu pobjedonosnu bitku Ukrajince je vodio slavni hetman Petro

Konaevy-Sahajdanyj. Ovom pobjedom, nakon mjesec dana

zaustavljeno je irenje Turskoga Carstva prema nutrini Kraljevine

Poljske (ujedno Ukrajine), zatim prema Moskovskome Carstvu, i

openito, zaustavljeno je ezdesetogodinje neometano irenje

turskih granica prema nutrini ostatka Europe. Sline zanimljivepovijesne dogaaje skrivaju i drugi dvorci ili tvrave u Ukrajini.

Oni

Documents

Slavenska zbirka Ukrajina 2013