107
Živorad Mihajlović Slavinski INTEGRALNI EKSKALIBUR Novi putovi

Slavinski - Integralni ekskalibur

Embed Size (px)

DESCRIPTION

slavinski

Citation preview

Page 1: Slavinski - Integralni ekskalibur

Živorad Mihajlovi ć Slavinski

INTEGRALNI EKSKALIBUR

Novi putovi

Page 2: Slavinski - Integralni ekskalibur

2

UVOD

Svi vitalni sistemi Spiritualnog razvoja imaju jednu bitnu osobinu: sposobnost da se

razvijaju i prilagođavaju promjenama u ljudsko Biću. Budući da je svijet u stalnoj promjeni, a sa njim i ljudska svest, jučerašnja rješenja najčešće nisu efikasna danas, niti će današnja biti djelotvorna sutra. Najbolji test vrijednosti jednog sistema je njegova sposobnost da se usavršava kroz nove doprinose ljudi koji ga primjenjuju. Integralni Ekskalibur je položio taj test sa odličnom ocjenom. Kratak osvrt na njegovu petogodišnju prošlost dosta nam govori o ovom njegovom svojstvu.

Početkom 1991. godine održao sam prvi, probni Ekskalibur Tečaj. Njemu su prethodili mnogi eksperimenti i konsultacije sa vodećim praktičarima i tvorcima neognostičkih sistema Spiritualnog razvoja. Trajao je dva dana tokom kojih je ostvaren istinski proboj. Na osnovu njega postavio sam osnovnu strukturu Ekskalibur Tečaja. Potom je slijedio niz takvih Tečajeva na kojima sam vršio male izmjene i usavršavao pojedine tehnike i postupke. Kada sam uspio uobličiti ga u koherentan sistem, objavio sam ga u obliku knjige pod naslovom: "Ekskalibur: Gnostički sistem stvaranja individualnog univerzuma".

Na širokom polju Spiritualne tehnologije primjetni su različiti pristupi u istraživanju. Neki poslenici se vraćaju tradiciji, drugi su je davno napustili, a treći teže njenom ukrštanju sa novim pristupima i načinima mišljenja. Ekskalibur je proizvod ove posljednje tendencije. U njemu neke davno uočene istine dobivaju sasvim novu kvalitetu. Kroz iskustvenu provjeru on se pokazao kao plodan spoj gnostičkih učenja, orijentalne meditativne prakse i suvremene Spiritualne tehnologije u kome je skraćivanje vremena potrebnog da se postignu određeni rezultati odlučujući činilac.

Primjena ovog sistema ukazala je na njegovu inherentnu sklonost da se usavršava, otvara nove prostore i vodi do novih otkrića. Stoga bismo ga mogli nazvati i heurističkim sistemom (“heuristički”: otkrivački, pronalazan, pronalazački).

Očito je da postoji uzajamni odnos između takvog samoprevazilazećeg sistema i ljudi koji ga prakticiraju. Taj odnos se, pojednostavljeno kazano, ovako ispoljava. Na osnovu poznavanja zakonitosti ljudske prirode i prethodnih dostignuta u istraživanju svesti, čovjek u nekom trenutku stvara sistem Spiritualnog razvoja. Sistem mijenja ljude koji ga primjenjuju. Poslije kratkog vremena ti izmijenjeni ljudi sagledavaju sistem sa novog, višeg stajališta, kao manje opterećena Bića, izoštrenije percepcije i potpunijeg shvaćanja procesa koji se u njima odigravaju. To dovodi do njihovih doprinosa usavršavanju sistema, prvobitni sistem biva unaprijeđen i postaje efikasniji. Tako promijenjen sistem povratno djeluje na ljude i mijenja ih još jedan korak dalje. Izmijenjeni ljudi u stanju su nastaviti sa razvojem sistema, pretvarajući ga u još djelotvorniji instrument promjene ljudske svesti. Taj proces istrajava sve dok se sistem iz različitih razloga ne okameni i izgubi sposobnost daljeg razvoja.

Ovaj proces je očigleda kod Ekskalibura. Tokom više od pet godina njegove primjene, mnogobrojna poboljšanja koja sam u njega postepeno ugrađivao toliko su ga izmijenila da je on sada umnogome drugačiji od sistema koji sam koristio na početku. Njegova osnovna struktura ostala je ista, ali su mnoge tehnike izmijenjene, neki elementi su izostavljeni, a u jednom trenutku uvedena je nova, daleko efikasnija, dvostepena Formula Rastvaranja, umjesto stare i prevaziđene petoelementarne Formule. Ta mentalno-alkemijska Formula, koliko jednostavna toliko i efikasna, primljena je čeneliranjem sa viših nivoa egzistencije. U jednom trenutku postalo je neophodno izmijeniti ime sistema i tako je nastao “Novi Ekskalibur: alkemija svesti”.

Moja teorijska istraživanja i praktičan rad nastavili su da povratno utiču na sistem i da ga mijenjaju, ali tada se dogodila još jedna značajna promjena. Iz Ekskalibura sam postepeno razvio četiri nova sistema Spiritualnog rada: Ekskalibur-2, Zlatnu Meditaciju, Kreaton i, nedavno, Aspektiku. Svi ti sistemi su darežljivo uzvratili Ekskaliburu, tako da se njegov preobražaj nastavio u ranije neslućenom smjeru, koji je otvorio nove prostore za

Page 3: Slavinski - Integralni ekskalibur

3

istraživanje ljudske svesti. U jednom trenutku osjetio sam da je opravdano dati novo ime sistemu koji je korjenito izmijenjen, pa otud u vašim rukama “Integralni Ekskalibur: novi putovi.” Neki podaci iz prethodna dva izdanja Ekskalibura se ponavljaju i u ovoj knjizi, ali je tehnologija znatno izmijenjena i unaprijeđena (pored ostalog Formula Rastvaranja je iznova usavršena), tako da je ovdje izloženo integralno procesiranje. U to ćete se uvjeriti tokom izlaganja.

Budući da sam bio svjedok kako usavršavanja Ekskalibura, tako i uvenuća nekih metoda čiji su tvorci i praktičari insistirali na njihovoj pravovjernosti i nepromjenjivosti, došao sam do principa kojim se rukovodim u svome radu i koji mogu ponuditi kao savjet svakom posleniku u ovoj oblasti: nikada se ne ukopavajte u svojo omiljenu tehniku, metodu ili sistem u tolikoj mjeri da zaboravite da tražile nov, bolji i efikasniji. Svako oruđe, metoda ili postupak sadrži u sebi klicu sopstvenog raspadanja i iščeznuća. Samo sistem koji se neprestano mijenja, kao živa, tekuća voda, ima dug i sretan život, iako poslije nekog vremena ne liči na sebe iz svoje mladosti. O ovakvim bitnim promjenama govori narodna pričica o djedinoj sjekiri. Jedan drvosječa se hvalio oštrom sjekirom koju je njegovoj porodici ostavio djeda u nasljeđe. Moj otac joj je promijenio ušice, kaže on, a ja sam stavio novu dršku. I djedina sjekira i dalje lijepo sječe.

Page 4: Slavinski - Integralni ekskalibur

4

KORENI EKSKALIBURA I SRODNI SISTEMI

U posljednjih nekoliko godina u kolektivnoj svesti čovječanstva dogodila se skokovita

ili kvantna promjena, čija je najuočljivija karakteristika odvajanje Spiritualnog razvoja od patnje i mogućnost da se dožive mistična iskustva i korijenite promjene ličnosti u svakodnevnom životu na predvidljiv i kontroliran način. Ljudsko Biće nije izolirana jedinka, niti je Zemlja izolirana planeta. Htjeli mi to ili ne, povezani srno nevidljivim nitima sa drugim ljudima, sa drugim bićima, a također sa drugim svjetovima, bilo da smo toga svjesni ili ne. Promjene u jedinki sastavni su dio promjena cjeline; promjene u Jednosti cjeline odzvanjaju u svakom pojedincu (vidi o tome detaljno u poglavlju “Principi Integralnog procesiranja”).

Neizbježan je zaključak da su novonastali gnostički sistemi, koji olakšavaju i ubrzavaju razvoj svesti, proizišli iz truda naših prethodnika koji su krčili puteve. Jedan probije led, kaže hermetička poslovica, a drugi mogu piti vodu. Otvaranje novih puteva svodi se, najvećma, na sopstveno Spiritualno usavršavanje. Ono nužno djeluje na stanje svijesti čitave ljudske rase, jer uklanja barijere koje ljude odjeljuju od stanja više svesti. O glavnoj barijeri koja je sprečavala ljude da napuste Zemlju i istovremeno nije dozvoljavala energetskim strujama više svesti da dopru nezamućeni do ljudi, pisao sam u “Aspektici”, stoga ću to ponoviti u najkraćim crtama.

Suvremeni istraživači onostranog utvrdili su da je donedavno postojala nevidljiva elektronska mreža na visini od 26,5 kilometara iznad površine Zemlje. Njena debljina bila je prosječno 300 metara i svojom strukturom podsjećala je na elektronsko saće. To nije bila materijalna, već elektronska tvorevina, čije postojanje je bilo uočljivo tokom gnostičkog procesiranja preko posljedica koje je izazivala. Bića koja bi prošla kroz nju bila bi implantirana, a to ukratko znači da su im u nesvjesno bila usađivana ograničavajuća vjerovanja, barijere koje sprječavaju razvoj svijesti i strahovi koji se automatski javljaju pri pomisli na napuštanje ove planete, postojanje drugih svijetova i ostvarenje Spiritualne slobode. Ovo otkriće bilo je ustvari osuvremenjeno učenje starovjekovnog gnostičkog učenja o “neprijelaznom prstenu”, koji odvaja svijet patnje i prolaznosti od uzvišenog svijeta Plerome ili Punoće Božje. Ta barijera nazivana je u srednjovjekovnom okultizmu Nahašom ili astralnom zmijom i doživljavana je kao neka vrsta nevidljive energetske bodljikave žice, koja sprečava nedovoljno očišćena ljudska Bića da se otisnu sa ove planete na beskrajnu kozmičku pučinu.

Napori istaknutih Spiritualnih poslenika, njihove dugogodišnje meditacije, molitve i samousavršavanje, naročito u posljednjih dvadesetak godina, kada je došlo do neke vrste demokratizacije i omasovljenja Spiritualnog rada, uzrokovali su cijepanje te elektronske implantne barijere, tako da sada Bića razvijenije svesti mogu proći kroz nju neozračeni, a sa druge strane, Spiritualni impulsi iz sfere više svijesti u našoj galaksiji nezamućeni stižu i djeluju preko nesvjesnog na čitav ljudski rod. Preko nevidljivih veza kojima smo spojeni sa drugima taj proces se sada ubrzano odvija.

Spiritualna pregnuća istaknutih pojedinaca djeluju na čitav ljudski rod zbog povezanosti sa drugima. Svako biće, svaka grupa, narod, planeta i čitav univerzum jesu hologrami u kojima ne postoje izolirani procesi. Najjača je povezanost bića istog roda, ali ona nije prisutna samo kod ljudi. Uočena je i kod majmuna i pod nazivom fenomen sto prvog majmuna postala je u učenjima Novog Doba omiljena metafora za novonastale promjene. Postoji jedna vrsta majmuna koji žive širom Afrike, Azije i Južne Amerike. Veći broj naučnih istraživačkih stanica pratio je njihovo ponašanje. Prije nekoliko godina jedan naučnik je prvi puta registrirao pojavu da je majmun oprao prljavo voće u potoku prije nego što ga je pojeo. Taj podatak je objavljen u naučnim časopisima i kao slučajna pojava nije privukao veću pažnju. Međutim, poslije nekog vremena istu pojavu da je majmun oprao voće zabilježio je na drugom kontinentu još jedan istraživač, zatim je registriran treći i četvrti majmun koji je ispoljio takvo ponašanje. Ta pojava je uočavana sve češće; dok nije registriran stoprvi majmun koji je ispoljio takvo ponašanje. Tada se dogodila čudna stvar –

Page 5: Slavinski - Integralni ekskalibur

5

svi majmuni te vrste širom svijeta, čak i u sasvim izoliranim zajednicama, počeli su prati prljavo voće prije nego što bi ga pojeli. Iz log razloga, kada se u krugovima Spiritualno orijentiranih ljudi nekome da savjet, “budi sto prvi majmun!”, on ne predstavlja uvredu, niti ruganje, već poziv pojedincu da uloži svoj doprinos sljedećem kvantnom skoku u višu svijest čitavog čovječanstva.

Još neke promjene uočene su kod neljudskih bića u posljednje vrijeme. Ukazati ću na jednu veoma zanimljivu. Prije nekih dvadeset godina Oskar Ičazo, tvorac Arika sistema, spomenuo je u jednoj svojoj knjizi pojavu koja izmiče pažnji većine. Da li vam je palo napamet, kaže on, da sve životinje “vode ljubav” od pozadi, a da samo Ljudska Bića vode ljubav licem u lice? I to je zaista donedavno bila činjenica koju nitko nije mogao osporiti, premda joj je Oskar Ičazo pridavao posebno značenje. Sada se javljaju prvi izuzeci od tog pravila. Nedavno mi je jedan poznanik, koji nije čuo za Ičazovu opasku, pričao o svom iznenađenju kada je, sa grupom ljudi iz svoje kompanije, gledao kako u dvorištu, ispod prozora, dvije mačke vode ljubav kao ljudi, licem u lice. Istovjetno zapažanje imala je nedugo potom još jedna moja prijateljica. Ponašanje mačaka nemoguće je globalno pratiti zbog njihovog velikog broja, ali je za očekivati da će razvijene životinjske vrste u budućnosti početi masovno ispoljavati takvo ponašanje koji je bilo karakteristično samo za ljude.

Sličan kvantni skok dogodio se u Spiritualnoj evoluciji ljudskog roda. Došlo je do nagle promjene u svesti, koju možemo nazvati revolucijom u evoluciji. Napori prethodnika utrli su put novim dostignućima, nastali su neognostički sistemi bliski magijskim bajalicama iz bajki, tako da ljudi sada ne moraju okrvavljenim rukama razbijati led, već jednostavno piju vodu. Ta pojava uočena je i unutar etabliranih sistema starih desetinama godina, kao što je Sajentologija. Do nedavno su iskusni sajentolozi ponavljali tvrdnju Rona Habarda da je za neiskusne ljude izuzetno opasno upoznati sa tajnim sajentološkim materijalima stupnja OT-2 i OT-3, koji opisuju implantiranje ljudskog roda u dalekoj kozmičkoj prošlosti i djelovanje koje na ljude vrše entiteti ili bestjelesna bića koja su zalijepljena u njihovim aurama. Da je i tu situacija korjenito izmjenjena ukazuje jedan od najvećih suvremenih znalaca Sajentologije, koji piše pod pseudonimom L. Kin:

“Sada, u devedesetim godinama ovog stoljeća, dati nekome čitati materijale OT-3 ne znači izložiti ga riziku. Poslije oko dva milijuna sati oditiranja ljudi na stupnju OT-3, koje je obavljeno između 1968. i 1988. godine, ovaj nivo spoznaje nije više opasan. Danas solo oditori nisu restimulirani materijalima OT-3 kao što su bili do 1988. godine. To je istina i za druge nivoe ispod ovog, za materijale Tečaja za Klijere i OT-2. U vrijeme kada se počelo sa njihovom primjenom to su bili opasni podaci i zahtijevali su stotine sati solo oditiranja. Danas oni ne restimuliraju većinu ljudi. Oni su izgubili naboj na nivou čitavog čovječanstva.”

Posljednjih godina uobličeno je nekoliko sistema Spiritualnog razvoja koji u mnogo čemu predstavljaju raskid sa ustaljenim mjerilima i vjerovanjima o tome kako Spiritualni razvoj izgleda i koje su mu suštinske karakteristike. Što je najznačajnije, novi usavršeni sistemi nastaju svakih nekoliko mjeseci. Ponoviti ću da su ti sistemi neusporedivo brži od prethodnih, a pogotovu od klasičnih metoda, da su efikasniji i da nisu nužno praćeni patnjom. Primjera radi, jedan od originalnih istraživača, tvorac sistema Primordiologije, nedavno preminuli Džim Talmidž, u pismu koje mi je uputio 25.9.1991. godine piše: “...Mnogi ljudi odbijaju povjerovati da “Staza do slobode” može bili tako kratka. To je karakteristično za one ljude koji bili visoko obučeni u veoma kompliciranim tehnologijama. Vjerujem da znaš na koje ljude i koju tehnologiju mislim. Ja ne želim spominjati to ime. Mnogi ljudi vjeruju da Spiritualni razvoj zahtijeva mnoge godine samoodricanja ili patnji da bi se doseglo Bogo-čovještvo. Drugi vjeruju da je nužno platiti ogromne sume novca nekoj individui ili organizaciji da bi se ostvarilo to stanje. To jeste istina za njih. Na njihovom nivou svijesti oni nisu u stanju otkriti drugi način. Oni slijede jedinu stazu koju su u stanju “vidjeti”... Međutim, tri važne stvari razlikuju Primordiologiju od takvih sistema: 1. Ona je jednostavna. 2. Ona je brza. 3. Ona nije skupa.”

Ove karakteristike koje Talmidž navodi za Primordiologiju odlikuju većinu današnjih

Page 6: Slavinski - Integralni ekskalibur

6

sistema koji nešto vrijede. To su suštinske osobine I Integralnog Ekskalibura, pored četvrte i najvažnije, koju sam prethodno spomenuo - sposobnost samoprevazilaženja. On je integralan, heuristički i holografski sistem, jer predstavlja skup postupaka, metoda i tehnika koje omogućavaju stjecanje sve dubljih znanja o čovjeku i razvoju njegove svijesti.

Prije nego što detaljno izložim Ekskalibur, zadržati ću se ukratko na ideji skraćivanja vremena u Spiritualnom razvoju. Premda je u orijentalnoj filozofiji vrijeme odvajkada shvaćano kao iluzija, u svijesti mnogih Tragača vazda je bila prisutna težnja da se boravak u mreži te iluzije skrati. Svami Vivekananda, jedan od modernih Učitelja, ističe da sistemi Spiritualnog treninga, kao što je joga, ne čine ništa drugo osim što skraćuju vrijeme potrebno da se ostvari konačni cilj. Joga je, pisao je on, pojačavanje napora da bi se skratilo vrijeme i tokom jednog ljudskog života postiglo ono što bi se prirodnim razvojem desilo poslije mnogih inkarnacija.

U krilu klasičnog budizma nastao je Zen, koji je bio znatno intenzivniji i vremenski kraći. Ta priča se ponavljala, pa je pod okriljem Zena nastalo više škola; jedna od dominantnih, Rinzaj, uvela je meditiranje na koane, izolirane segmente Istine, što je praktičarima omogućilo da za kraće vrijeme dožive Prosvjetljenje, nego ako meditiraju o životu kao o općoj, sveobuhvatnoj kategoriji.

Polovinom ovog vijeka težište Spiritualnog tragalaštva pomjerilo se ka Zapadu, gdje je vrijeme značilo novac od pamtivijeka. Proboj je započeo Ron Habard sa dijanetikom, u kojoj je uklanjanje bezbrojnih trauma, svrstanih u vremenske lance sličnih iskustava, postizano za dvije ili ti stotine sati oditiranja. Sledila je Arika Oskara Ičaza i sistemi kao što su EST, Intenziv Prosvjetljenja i moj Gnostički Intenziv, kojima se za nekoliko dana postižu mistično iskustvo ili fundamentalne promjene ličnosti. Direktna Iskustva Istine ostvarena ovakvim kratkotrajnim probojnim metodama bila su trenutna i nepostojana (Kenšo, Lumejo), ali su davala snažan podstrek Tragačima za formiranje životnih opredjeljenja i posvećivanje čitavog života Spiritualnom usavršavanju.

Komponente današnjih avangardnih gnostičkih sistema postojale su od davnina u vidu kratkih i efikasnih hermetičkih formula. O njihovom postojanju daju se nagovještaji kroz metafore i alegorije u bajkama. Ključno mjesto u njima imala su čarobna sredstva ili znanja koja na magijski način rješavaju osnovne probleme ljudske egzistencije: čarobni prsten i čarobni mač, krilati konj, leteći tepih, Aladinova čarobna lampa, duh iz boce, kapa nevidimka, formule kao što su “Sezame, otvori se!” i mnoge druge. Ona, vjerovalo se, predstavljaju darove kojima Bog ili više sile daruju pravednike koji su ih zaslužili poštenim i samoprijegornim radom ili žrtvovanjem. Druge sastavnice takvih sistema su rezultat novih otkrića i eksperimenata, tako da oni najčešće predstavljaju plodno ukrštanje starog i novog.

Iz mojih kontakata sa više neognostičkih grupa, koje sa dosta razloga možemo nazvati avangardnim, proishodi da su neke od njih, kao i neki individualni istraživači, u skladu sa fenomenom stoprvog majmuna, skoro istovremeno otkrili iste ili srodne formule stvaranja-rastvaranja mentalne alkemije. Točnije rečeno, oni su objelodanili, osuvremenili i usavršili ono što je davno bilo poznato. Neki od tih poslenika koriste petoelementarnu Formulu Rastvaranja, zasnovanu na tehnici budističke meditacije (vidi kasnije) kojom sam se i ja služio u prvo vrijeme u Ekskaliburu. Neki, kao Rejmon i Pemela Kemp, koriste troelementarnu Formulu (1. Objavi kako se osjećaš, 2. Otkrij što se dogodilo i 3. Distanciraj se od nepoželjnih ajtema), a u Novom Ekskaliburu, kao što sam spomenuo, uvedena je u praksu mentalno-alkemijska Formula, Zasnovana na alkemijskim principima coagula i solve, zgusni i razredi.

Uspredno izučavanje i analiza većine neognostičkih sistema otkriva da su njihovi suštinski elementi osjećaji i osjećanja, odnosno vjerovanja. To su bili također suštinski elementi Ekskalibura, sve dok nisam usvojio cjelovit, integralni pristup, kojim su zahvaćene sve jezgrovne komponente Ljudskog Bića, što je otvorilo Ekskaliburu Nove Puteve .

Na ovom mjestu ukazati ću na srodne sisteme, detaljnije nego što sam to činio u prvoj i drugoj verziji Ekskalibura. To je korisno zato što će čitalac moći steći preglednu sliku Spiritualnog miljea i da procjeni vrijednost i autentičnost Ekskalibura. Stvarajući ovaj

Page 7: Slavinski - Integralni ekskalibur

7

sistem, pošao sam od obilne grade koju sam prikupio tokom 40 godina bavljenja hermetizmom i 20 godina izučavanja Sajentologije i sistema koji su se iz nje razvili. Iz mnoštva podataka bilo je neophodno izabrati prave i najvrednije, oploditi ih sa mojim sopstvenim uvidima i stvoriti novu sintezu. Takva sinteza ima smisla samo ukoliko prevazilazi prethodne. To sam, po sopstvenom uvjerenju, ostvario bez ikakve sumnje. Da li ćete kao čitalac i praktičar steći isto uvjerenje, prepuštam vama.

Svaki nepristrani procjenjivač može bez teškoća vidjeti da se Ekskalibur razvio iz osnova postavljenih u Sajentologiji, posebno iz metafizičkih zakona funkcioniranja ljudske svijesti, koje je otkrio Ron Habard. To nije ništa neobično, jer su se bezmalo svi ostali neognostički sistemi razvili iz istog izvora. Osnovna razlika između dvije vrste tvoraca ovakvih suvremenih sistema je u tome što neki ukazuju na svoje izvore, a neki to prikrivaju ili jednostavno ne spominju.

U “Integralnom Ekskaliburu” naći ćete sistem koji je efikasniji od ostalih zato što je cjelovit i sveobuhvatan, jer djeluje na sve značajne komponente ljudskih stanja, situacija i ciljeva. Ta moja tvrdnja zasnovana je na lako uočljivoj i jednostavnoj istini. Integralni Ekskalibur je sveobuhvatan zato što operacionalno uključuje slijedeće:

1. ve bitne elemente jednog doživljaja, a to znači: emocije, tjelesne senzacije, misaone elemente (ideje, stavovi, vezanost pažnje, misli i dr.), identitete i Spiritualne elemente, odnosno životne lekcije koje slijede iz nekog iskustva. Kao što sam prethodno napomenuo, većina suvremenih sistema insistira isključivo na emocijama, tjelesnim senzacijama ili na vjerovanjima.

2. očku gledišta individue koja ga primjenjuje (Ja-stajalište);

3. ruge točke gledišta kroz koje ona doživljava neko iskustvo, odnosno točke gledišta drugih osoba koje učestvuju u tom iskustvu. To postižemo postupkom Vrteške.

4. rijeme u potpunosti, jer na trenutno iskustvo djeluju i prethodna iskustva iz prošlosti i naša očekivanja, strepnje i strahovi koje na Vremenskoj Stazi lociramo u budućnost.

Izlaganje o ostalim suvremenim sistemima uvjeriti će vas da nijedan od njih to ne postiže.

SEDONA SISTEM Jedan od najstarijih sistema Neognosticizma je Sedona Tehnika Oslobađanja, kojom

praktičar efikasno uklanja negativna osjećanja koja se u njemu stvaraju u uvjetima svakodnevnog života. Prikaz Sedone koji sam dao u “Novom Ekskaliburu” ovdje sam dopunio opisom osnovne tehnike ovog metoda. Premda je odavno nastao, ovaj sistem je tek o posljednjih sedam-osam godina privukao pažnju većeg broja ljudi. Sedona Tehniku Oslobađanja emocija razvio je Lester Levenson 1952. godine. Tada je doživio dva srčana udara i bio paraliziran, sa pesimističkom prognozom ljekara da mu je ostalo još tri mjeseca života. Ako je htio preživjeti, bila mu je potrebna efikasna pomoć - i to brzo. Ostavljen sam u svojoj kući da umre, Levenson je u sretnom proplamsaju intuicije spoznao dvije istine koje su mu spasile život i omogućile da doživi sreću i spokojstvo, a također da stekne veliko bogatstvo. Ne samo da je izliječio sebe, već je od osobe skromnih prihoda postao milijuner, tako da je mogao osnovati Sedona Institut za širenje svog učenja.

Levenson je, na prvom mjestu, spoznao da su njegova vlastita osjećanja bila uzrok svih njegovih problema, a ne svijet oko njega i ljudi u tom svetu, kako je ranije mislio. Svo vrijeme se sa njima borio i u toj borbi je uništio svoje zdravlje i prouzrokovao sebi patnje u mnogim oblastima života.

Druga istina bila je da čovjek ima urođenu sposobnost da oslobodi ta negativna osjećanja. Teorijsku osnovu svoje tehnike Levenson je izrazio ovim riječima: “Ključ kojim

Page 8: Slavinski - Integralni ekskalibur

8

ćete obezbjediti sreću... zauvijek jeste da naučite kako da oslobodite negativna osjećanja koja ste nagomilali. Oslobađajući ta negativna osjećanja, ne samo da ćete povećati osjećanje sreće u svom životu, već će sve ostalo biti bolje! Novac, zdravlje, vaš izgled, odnosi sa ljudima, apsolutno sve!”

Emocije čine srž svih naših iskustava, uči Sedona sistem. Kada se negativna osjećanja jave u nama, mi bivamo zastrašeni, nesretni i pod stresom. Ta osjećanja pokreću odgovarajuće misli, a misli nas guraju u određenu akciju ili povlačenje. Postoje samo tri načina ponašanja koja možemo ispoljiti u odnosu na ta osjećanja: potisnuti ih, ispoljiti ih ili ih osloboditi. Prvo što većina ljudi čini jeste potiskivanje osjećanja. To činimo bježeći od njih ili ih skrivajući, a to je najgore rješenje. Načini na koje to činimo jesu brojni i skoro nikad ne prepoznajemo što ustvari znače: promjena mjesta boravka, zabavljanje, pušenje, alkohol, droge ili čak pretjerani rad koji služi kao droga.

Drugi način kontrole negativnih osjećanja je pokušaj da ih izrazimo, na primjer kroz plač, agresiju prema drugima ili napade besa. Međutim, izražavanje negativnih osjećanja, na čemu insistiraju neki psihoterapeutski sistemi, često je neprijatno i za nas i za okolinu. Ono nanosi štete našim odnosima sa drugim ljudima i stvara osjećanje krivice, koje potom lančano izaziva druga štetna osjećanja i tako unedogled.

Nijedan od ova dva uobičajena načina ne daje čovjeku ono što bi htio. On će i dalje imati osjećanje da je uhvaćen u nevidljivu zamku, ograničen i nesretan, jer su negativne posljedice takvih osjećanja i dalje u njemu, povređuju ga i razaraju mu spokojstvo, zdravlje i sreću.

Sedona Tehnika Oslobađanja uči treći način, a to je da oslobodimo sva negativna osjećanja lako i bezbolno. Ona se uči u dva uzastopna vikenda, u grupi ljudi koju vodi obučeni instruktor i kada je jednom nauči, čovjek je nadalje primjenjuje u svim oblastima života. Kada su negativne emocije uklonjene, budi se urođena sposobnost ljudskog bića da adekvatno reagira na sve izazove života. Ono će biti u stanju biti što hoće, činiti što hoće i imati sve što hoće u životu.

“Vaša osjećanja su tijesno povezana sa našim vjerovanjima i izviru iz njih, ona su primarni način našeg samoispoljavanja i općenja sa drugim Bićima. Emocije također služe kao veza sa emocionalnim stanjima koja smo doživjeli u drugim životima. Ona koja doživljavamo kao nepoželjna mi najčešće potiskujmo, ali se ona konačno ispoljavaju kao karma ili niz životnih struktura kroz koje moramo proći. One nas mogu navesti, i često to čine, na stvaranje nepoželjnih fizičkih stanja i okolnosti.

Sedona metoda nudi jednostavan i vrijedan postupak za otkrivanje i oslobađanje emocija koje ograničavaju našu efikasnost, osjećanje zadovoljstva i životne radosti. Obratite pažnju da ta metoda zahvaća i stavlja pod kontrolu emocionalne komponente Ljudskog Bića i u izvjesnom stupnju vjerovanja. On to postiže otkrivajući i uklanjajući osnovni uzrok koji nas navodi da stvaramo negativne ili ograničavajuće emocije i ista takva vjerovanja. Ako se Klijent usteže ili se osjeća blokiranim, Procesor mu daje ovakve instrukcije: “Uzmi tu olovku,” Kada je Klijent uzme, slijedi: “Možeš li je pustiti?” Ako dobije pozitivan odgovor, on nastavlja: “Hoćeš li je pustiti?” Kada Klijent to učini, Procesor mu skreće pažnju na lakoću sa kojom se nešto može pustiti.

Zatim slijedi niz logičnih pitanja koja postepeno oslobađaju osjećanja. Kada Klijent kaže koju nepoželjnu emociju osjeća, Procesor mu daje instrukciju: “Dozvoli sebi da je osjetiš.” Pošto je Klijent osjetio, slijedi pitanje: “Možeš li je pustiti da ode?” Ako je odgovor “Da”, slijedi: “Da ti je hoćeš pustiti da ode?” Na odgovor “Da”, slijedi pitanje: “Kada?” Ukoliko Klijent kaže “Sada”, dobiva konačnu instrukciju: “Onda je pusti da ode.”

Zatim slijedi provjera: “Da li je bilo koji dio tog osjećanja ostao?” Ako jeste, Procesor će pitati: “Možeš li pustiti otići taj dio osjećanja?”, a zatim će nastaviti kao što je prethodno opisano dok ne oslobodi osjećanje.

Ovaj se postupak može iskoristiti kada god čovjek osjeća negativne emocije i želi da ih ukloni. Da bi se prodrlo do najdubljih nivoa osjećanja, potreban je složeniji postupak, zasnovan na činjenici da sve ograničavajuće i nepoželjne emocije potiču od želje da se kontroliraju druge osobe ili situacije u kojoj se osoba nalazi i od želje za odobravanjem

Page 9: Slavinski - Integralni ekskalibur

9

okoline. Ove osnovne postavke Sedone utiču na njenu efikasnost. Moja istraživanja na

velikom broju ljudi sa Metodom-1 koju u Ekskaliburu koristimo za rješavanje trajnih problema pokazuju značajno poklapanje sa pretpostavkama na kojima je Sedona stvorena. U oko 90% svih slučajeva, u osnovi trajnih problema našao sam: želju za ljubavlju, želju za privlačenjem pažnje okoline, želju za odobravanjem okoline i želju da se okolina kontrolira.

TRENING SPIRITUALNE TRANSFORMACIJE Na principima promjene negativnih vjerovanja i osjećanja u pozitivne zasnovan je

Trening Spiritualne Transformacije, čiji je tvorac Mark Džons, čovjek izuzetno interesantne biografije. U mladosti je završio čuveni Masačusetski institut za tehnologiju, a potom obuku za pilota lovačkog aviona. U Korejskom ratu bio je komandant prve eskadrile mlaznih aviona i karijeru letača završio je kao pukovnik avijacije. U jednom trenutku doživio je mistično otkrovenje: i od agresivnog Amerikanca pretvorio se u velikog borca za mir. U pismu koje mi je uputio 12. jula 1991. godine, u vrijeme kada se razbuktavao rat između Srba i Hrvata, on piše: “Možda ćeš željeti upotrijebiti moj sistem za mijenjanje grupnih vjerovanja da bi doprinio mirnom rješenju sukoba u svojoj zemlji. Ja sam se borio u tri rata i sva tri su bili nesreća za čovječanstvo kao cjelinu. Postoje drugi načini da se ostvari koegzistencija, u kojima je život svih unaprijeđen, ali oni zahtijevaju da se osjećanja mržnje i netolerancije uklone. To može ponekad izgledati kao skoro nemoguć poduhvat kada se vidi kako je većina ljudi zahvaćena svojim emocijama mržnje i egoističnim vjerovanjima da je moj narod, moja rasa, moja filozofija, moja religija ili moja politička doktrina jedina ispravna. Ova vjerovanja uništavaju čovjekov progres, izazivaju smrt bezbrojnih ljudi i uništavaju prirodne izvore naše planete. Znam da je lako filozofirati na ovakav način sa sigurne udaljenosti, gdje nema sudara usijanih emocija, ali rat svakako nije rješenje.”

Trening Spiritualne Transformacije predstavlja kombinaciju vođene imaginacije, neurolingvističkog programiranja i poruka Kozmičkih Inteligencija kao što su Bašar i Lazaris, primljenih čeneliranjem. Suštinu sistema čini maksimalno angažiranje osjećanja. Potpuno relaksiran, praktičar treba vizualizirati sebe kako ulazi u podzemnu pećinu i spušta se duboko u unutrašnjost zemlje, dok ne stupi u veliki polumračnu prostoriju u čijem ga uglu čeka sjedobradi mudrac. On će ga uputiti u “sobu njegovih vjerovanja”. U sredini te sobe nalazi se stara knjiga, na čijim stranicama su redom ispisana njegova ograničenja (naravno, praktičar sve to vizualizira). Tada slijedi instrukcija: “Idi u mislima u vrijeme kada si stvorio to vjerovanje i stvori osjećanje koje ga prati! Neka to osjećanje bude snažno, zaista osjeti to osjećanje!” I u slijedećim fazama Treninga Spiritualne Transformacije osnovna stvar je pokretanje osjećanja. Ovo ističem, jer se emocije maksimalno angažiraju i u Ekskaliburu, premda njegova tehnika nije ograničena samo na emocije i vjerovanja, već je, kao što sam istakao, sveobuhvatna i djeluje na sve elemente ljudskog iskustva.

AVATAR Godine 1987. bivši sajentolog Hari Palmer počeo je da propagira sistem Avatar. Taj

Tečaj traje sedam do devet dana, a to je znatno duže od sličnih neognostičkih metoda. Usporedbe radi, Ekskalibur traje 9-12 sati, raspoređenih na dva dana radi lakše asimilacije materijala. Ono što odbija većinu ozbiljnih praktičara i istraživača jeste prepotentan naziv. Bezmalo svaka takva osoba zna da je Avatara Bog u ljudskom obličju, koji se inkarnira na Zemlji jednom u 700 ili 1.000 godina. Avatare su bili Krišna, Buddha, Krist i, neki kažu, Meher Baba.

Stoga je korištenje ovakvog naziva za mnoge odbojno, iako sistem ima svojih vrijednosti na kratke staze.

Avatar Tečaj je skup (2.000 dolara) i njegovi materijali su tajni, što je besmisleno, ali isplativo. Premda Palmer tvrdi da je sistem stvorio na osnovu serije svojih uvida, koje je

Page 10: Slavinski - Integralni ekskalibur

10

doživio lebdeći u tečnosti komore za čulnu izolaciju, poznavanje usporednih sistema pokazuje da Avatar tehnike nisu originalne. On ne spominje izvore Avatara, ali osobe bolje upućene u Sajentologiju uočiti će bez mnogo teškoća da je Palmer preuzeo ideje i znanja od Rona Habarda i samo promijenio terminologiju. Ja sam u posebnom poglavlju detaljno izložio principe kreiranja i diskreiranja stanja i okolnosti u metafizičkom univerzumu, koje je prije više decenija objavio Ron Habard, pa ako vam do ruku dođu Avatar materijali, lako ćete se u to uvjeriti.

Poznavanje Sajentologije pokazuje da Avatar vuče korene iz nje, kao uostalom i svi neognostički sistemi vrijedni spomena. U Avataru se to, kao što sam spomenuo, prešućuje. Mark Džons, tvorac Treninga Spiritualne Transformacije, ističe da Sajentologija nije jedini izvor Avatara, već da neki njegovi elementi potiču od Kozmičke Inteligencije Sela, preko čenelera Džejn Roberts, koja se proslavila knjigama o Setu (neke su prevedene i kod nas). Naime, u vrijeme kada je Džejn Roberts čenelirala Seta, Palmer je bio veoma blizak sa ujom, tako da je, pored Sajentologije, i Setovo učenje izvor Avatara, koji je Palmer također prešutio.

Hari Palmer ne spominje da je bio dugogodišnji sajentolog i da je dospio do nivoa OT-3, a to je u neognostičkom miljeu poznata činjenica. Nijedan element Avatara ne predstavlja originalan doprinos, izuzev Palmerovog postupka za uklanjanje trajnih problema, koji je i najveća slabost ovog sistema, jer tim postupkom nitko nije uspio ukloniti nijedan trajni problem, a mnogi su pokušavali.

Pimary i secondary, nazivi koji se koriste u Avatar proceduri, samo su izmijenjeni termini za sajentološki Prvi i Drugi postulat. U Ekskaliburu ja koristim termine Alfa i Beta, a čitalac koji je vršio usporedna istraživanja ne može naći ni u jednom drugom sistemu tako jednostavna, a suštinski točna, objašnjenja ova dva pojma. “Primarne aksiome”, koje ja nazivam Očiglednim Istinama, mogu se naći u priručnicima samopotvrđivanja. “Alternativne realnosti” prakticiraju se u mnogim kazališnim grupama, čak i amaterskim, čiji glumci koriste sistem Stanislavskog. Rad sa identitetima Palmer je preuzeo iz Idenike, sistema Goldštajna i Galuše. Oni su počeli da je razvijaju 1982. i njihov sistem bio je kompletan dvije godine kasnije, a Palmer je stvorio Avatar 1987. godine.

Vjerovanja kao elementi subjektivnog univerzuma, koja čine stožer Avatara, prvi put su iscrpno obrađena u knjizi Roberta Diltsa, Tima Holboma i Suzi Smit “Vjerovanja: putevi do zdravlja i dobrobiti”. Knjiga je objavljena godine 1990., ali su materijali iznijeti u njoj prakticirani na njihovim seminarima koje su vodili počevši od 1984, a Avatar se pojavio tri godine kasnije. Također je Stiven Volinski, danas veoma popularan pisac i istraživač fenomena svijesti, još 1982. godine vodio širom Sjedinjenih Država seminare na kojima su polaznici učiti mijenjati i uklanjati svoja negativna vjerovanja. To je postizano tehnikom ulaženja u vjerovanja i osjećanja i posmatranjem njihovih granica, a potom izlaženjem iz njih. Međutim, prije Volinskog, a više decenija prije Palmerovog Avatara, Karl Gustav Jung je pisao: “Sa emocionalnim poremećajima možemo izaći na kraj ne pojašnjavajući ih intelektualno, već na drugi način, dajući im vidljiv oblik”.

Palmer nje originalan tvorac ne samo Formule Rastvaranja, sastavljene od pet elemenata, već se i vježbe za savlađivanje te Formule nalaze u materijalima mnogih organizacija Nezavisne Sajentologije i mnogih grupa koje zajedno čine pokret Novog Doba. Njihov vjerojatni tvorac je Džek Horner, premda su me neki nezavisni sajentolozi uvjeravali da ih je stvorio i prvi primijenio Robert de Grimston, koji se šezdesetih godina odvojio od sajentološke organizacije i stvorio sopstveni neognostički sistem pod imenom Proces. Ja sam ih preuzeo iz materijala “Nauka o integritetu”; koja je nastala nekoliko godina prije 1987., a potom sam ih pojednostavio i usavršio. A o porijeklu petostepene Formule Rastvaranja govori činjenica da ju je znatno prije nastanka Avatar sistema u svojim knjigama opisao suvremeni lama Tartang Tulku Rinpoše, kao meditativnu formulu tibetanskog budizma sastavljenu od pet elemenata, odnosno procesa. Štoviše, objavio ju je časopis “Free Spirit” (VoI.VIII, Issue 1) kao Rinpošeov doprinos suvremenoj Spiritualnoj misli. Navodim je sa neznatnim skraćenjima, jer je poslužila kao uzor Formule Rastvaranja u Ekskaliburu u njegovoj prvoj fazi, koja već pripada historiji, kao što je očigledno poslužila

Page 11: Slavinski - Integralni ekskalibur

11

kao uzor i Palmeru. Evo kako glasi o izvornom obliku: 1.

Uđi direktno u osjećanje, postani ono, osjeti ga potpuno... Ti si centar te misli... Ti jednostavno sjediš i postaješ tvoje misli, u potpunosti, u ovom sadašnjem trenutku, ne čineći namjeran pokušaj, i bez očekivanja, već sa osjećanjem”.

2. Ma koje iskustvo da se javi, ostani u njemu, proširi ga i raspali ga. Osjeti ga što potpunije možeš... upotrebi svu svoju energiju da aktiviraš svu svoju svjesnost da bi odvojio sebe od svoje aktivnosti stvaranja slika.”

3. Usredsređeno posmatraj svoje iskustvo bez ikakvog prosuđivanja... Posmatraj ga bez napora i bez procjenjivanja vrijednosti... jednostavno prihvati njegovo postojanje. Ako se prosuđivanje javi spontano, registriraj ga, ali nemoj se uključivati u njegov sadržaj.”

4. islanciraj se unazad i pogledaj situaciju koju si stvorio. Što vidiš? Snaga koja tu tvorevinu održava u egzistenciji u stvari ne postoji... Gledaj tu tvorevinu čak i ako ne voliš to što činiš. Jer to je samo misao.”

5. Kada pogledaš direktno u sliku, ona se raspada, jer je prazna, nestvarna... Lišena energije koja ju je održavala u životu, misaona forma... će izblijedjeti i iščeznuti će u ništavilu...”

“Prodirući duboko u svoje misli, vidjeti ćeš kako si ti sam stvorio svoje iskustvo, kako si samo ti sudac koji odlučuje što će doživjeti, raj ili pakao, dobro ili zlo...”

Tvorac Avatara je u jednoj stvari ispred ostalih poslenika Nezavisne Sajentologije i Neognosticizma. On je velemajstor reklame, u čemu podsjeća na svog slavnog prethodnika Rona Habarda. Moje uvjerenje je da kod ostalih istraživača u odnosu na Palmera postoji blaga zavist, jer većini takva sposobnost nedostaje. Njegov sistem je manje djelotvoran od većine drugih, ali je efikasnost njegove reklame za ostale nedostižna. Majk Goldštajn, jedan od kreatora Idenike, kaže za Avatar: “Taj sistem čine izvodi iz obimnih radova Rona Habarda, plus izmijenjena terminologija i izvanredno vješta reklama. Nije lijepo kritizirati druge metode Nezavisne Sajentologije, ali činjenice govore za sebe. Vidio sam mnoge ljude koji su platili 2.000 dolara za Avatar, ali nikada nisam sreo osobu koja je riješila neki svoj ozbiljan problem uz pomoć tog metoda. Mnogi koji su prošli kroz obuku Avatara dolaze poslije nekog vremena kod nas. Ne samo Klijenti, već više od 30 Majstora Avatara riješili su svoje trajne probleme tek Idenikom”.

Jedan od istaknutih inovatora, Robert Dučarm, piše o nedostacima Avatara u sajentološkom časopisu “Free Spirit” ( Vol.Vll, July 1990, issue 2): “Središnji pojam ovog metoda je dopuštanje slici da nestane... To se može usporediti sa također središnim pojmom Sajentologije, diskreiranjem (“as-isness”), a to je akcija u kojoj uklanjamo nešto, tako što ga sagledamo točno tako kako jeste... Osnovno pitanje je ovo: da li ova tehnika zahvaća mehanizam kojim je psihička slika kompulsivno stvorena? Odgovor je očigledno “ne”... Restimulacija je rezultat sadašnje akcije bića, ali sve dok ne otkrijemo odluku koja drži naboj u nekom iskustvu (i daje razlog da se stalno iznova stvara slika tog iskustva) čovjek će biti prinuđen neprekidno “diskreirati” to iskustvo do sudnjeg dana”.

Dobro zamišljenom i upornom reklamnom kampanjom Palmer se ne obraća više nezavisnim sajentolozima, već novom, znatno širem uzorku populacije, koji čine osobe bez ikakvog znanja Sajentologije, tako da ne poznaju izvore iz kojih potiču podaci. U posljednjih nekoliko godina čak se ustalio termin “Avatar procedura”, za uklanjanje Beta koje se restimuliraju aktiviranjem Alfi za stvaranje poželjne realnosti. Ali tri godine prije nastanka Avatara, Keti Orem, obdareni praktičar i istraživač Spiritualne tehnologije, opisala je tu proceduru, koja je u njenoj, izvornoj verziji mnogo efikasnija. Evo što o tome kaže Rogi Bleter, sajentolog sa četrdesetogodišnjim iskustvom. U pismu koje mi je

Page 12: Slavinski - Integralni ekskalibur

12

nedavno uputio (22.1.1996.) on piše: “Što se tiče Avatar procedure, sjećam se! Ja sam naučio proces od nje (Keti Orem,

prim. I.M.S.), kako da nešto stvorim, a to je uključivalo uklanjanje ideja koje bi blokirale takvu kreaciju. Prije toga nije postojalo ništa napisano o tome (podvukao Ž.M.S.). Ja sam u proceduru naučio od Keti koja je primijenila proces na meni. Radili smo oko 25 sati. Ona se pokazala efikasnom. Prava riječ je da je bila previše efikasna. Ja sam odlučio ostvariti na planu egzistencije ideju “Ja sam Moć”. Poslije 25 sati rada ja sam bio izvan vremena i imao sam toliko mnogo Moći da sam se plašio usmjeriti svoju pažnju na bilo što u nama ili oko nas. Bio sam siguran da mogu raznesem ili razorim bilo što i također da stvorim bilo što samo svojim mislima . Ja sam se prepao od tolike moći, tako da sam pazio da ne mislim apsolutno ni na što i povukao sam se iz tog stanja za oko pola sata. Moja spontana aktivnost ispoljila se kao bujica, tako da sam bio u slanju ostvariti ono što bih rekao. Svaka misao bi nešto stvorila. Ono što sam tada stvorio usmjerio sam na druga mjesta, van ovog svijeta u kome živimo. To stanje bilo je prejako za mene. Bio mi je potreban postepeniji pristup Moći. Taj proces ja sam objavio u “Creepcommu”, onako kako smo ga radili. To je jedini publikovani primjerak te procedure koji postoji. Keti je ispoljila nekoliko puta neobične sposobnosti, ali je bila od toga smrtno preplašena. To je mogući razlog zašto je prekinula kontakte sa ljudima, jer još uvijek osjeća strah od sopstvene moći.”

Postupak Keti Orem za ostvarenje tvorevina na egzistencijalnoj ravni opisao sam kasnije u posebnom odjeljku, pa ako vi ne osjećate strah od sopstvenih velikih moći, možete probati sa njegovom primjenom. Njegova djelotvornost potiče od jednostavne istine da je on u suštini integralan pristup u kome se uklanjaju Bete na više nivoa, a ne samo u oblasti vjerovanja, kako se to čini u Avataru, koji je uslijed toga manje efikasan.

U Avatar sistemu prikazuje se kao originalan doprinos (ne navode se nikakvi izvori) procedura uklanjanja nepoželjnih stanja prenapuhavanjem, pretjerivanjem ili karikiranjem. A taj postupak je preuzet iz treće ruke. Koristio ga je Fric Perls, osnivač Geštalt terapije, tražeći od Klijenta da “pretjera” u onom što osjeća. Taj postupak se također koristi u strukturalnoj porodičnoj terapiji, a u transakcionoj analizi prakticiran je godinama ranije pod nazivom paradoksalne intencije. Međutim, tragajući za ranijim izvorima, otkrio sam da je taj postupak primijenio još daleke 1947. Abraham Maslov. U pripremanju amaterske kazališne predstave u nekoj školi, ulogu mucavca dao je dječaku koji je doista mucao. Maslov je tražio od njega da, u skladu sa ulogom, muca mnogo jače nego što je to činio u životu. Kada je odigrao tu ulogu, dječak je prestao mucati. Tu pojavu Maslov je nazvao Zakonom obrnutog napora . A prije Maslova, Gurđijev je ukazao na vrijednost pretjerivanja za diskreiranje nepoželjnih stanja, koje je on nazvao Prvim svjesnim šokom. On je svojim Učenicima davao ovakav savjet: “Umjesto da se opireš i pokušavaš se osloboditi nepoželjnog stanja, dodaj mu energiju, osjeti ga još jače i potpunije.”

Što više, ni sam naziv Avatar sistema nije originalan, već je preuzet. Palmer ga je zaštitio kao registrirani trgovački znak, tako da ga nitko ne može koristiti osim njega. Rijetki su ljudi kojima može pasti napamet ideja da zaštite takav termin, malo tko je u stanju da na taj način svojata i zakonski zaštiti izraze kao što su “joga”, “Guru”, “Kundalini” i njima slični. Kada kažem da Avatar kao naziv nije originalan, ukazujem na činjenicu da je prije 60 godina u Engleskoj stvorena organizacija pod imenom Avatar, ali da je njen osnivač bio daleko od ideje da posvoji taj termin i spriječi bilo koga drugog da ga koristi. U enciklopedijskom vodiču Stivena Aneta, koji daje podatke o većini okultnih, parapsiholoških i alternativnih organizacija, “Mnogi putevi postojanja: Vodič do Spiritualnih grupa i razvojnih centara u Britaniji”, publiciranom 1976 godine u Londonu, čitava stranica teksta posvećena je originalnoj organizaciji Avatar. Evo što piše:

“Avatar je internacionalni red koji je osnovao pokojni Džon van Rajsvik (John van Ryswyk) 1935. godine radi suprotstavljanja elementima zla našeg doba. Njegovi ciljevi jesu borba protiv ateizma i tiranije o bilo kojem vidu širom svijeta i “obrana svetosti individue”, dok u isto vrijeme stavlja naglasak na spiritualnu osnovu ljudske egzistencije. Van Rajsvik je želio da se udruži, kada god je bilo moguće, sa drugim redovima i organizacijama, da bi poveo krstaški rat protiv onoga što je opisivao kao “ponižavajuće i

Page 13: Slavinski - Integralni ekskalibur

13

degradirajuće” elemente. On je također predložio plan za istinsku vladu koja bi zastupala ideju decentralizacije političke moći i nezavisnost svih naroda i država. Uz to su išla filozofska učenja za koja se kaže da omogućavaju uvid u velike filozofije svijeta, dok istovremeno daju individui ključ za njen unutrašnji potencijal. Ovo filozofsko učenje dostupno je u obliku serije bilježaka sa van Rajsvikovih predavanja, koje se zainteresiranima šalju na zahtjev...” itd.

DIJANEZA Godine 1991. umrla je Irena Mamford, žena koja je stvorila Dijanezu, sistem

usredsređen u najvećoj mjeri na ono što se događa u periodu između dva života, kada Ljudsko Biće napušta jedno fizičko tijelo i priprema se da uđe u drugo. I ona je potekla iz sajentološkog miljea, premda je prije Sajentologije bila zainteresirana za Subud, sistem indonežanskog mistika Mohamada Subuha, zvanog Bapak i transpersonalnu psihologiju. U Habardovoj organizaciji dosegla je OT nivoe, ali je odmah ispoljila uvjerenje da ti stupnjevi ne omogućavaju istinsku slobodu Bića. Kada su je izbacili iz sajentološke organizacije 1982. godine, ona je sve svoje znanje i napore usredsredila na istraživanja GPM problema, a to su kronični višeslojni problemi za koje do tada nije nađeno rješenje.

Dvije godine kasnije oglasila je postojanje Dijaneze, koja je usprkos složenosti i visokoj cijeni postigla izvjestan uspjeh, tako da je osnovano više franšiza u Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Italiji i Australiji. Po tvrđenju Irene Mamford, a ona nije usamljena u takvom stavu, Ljudsko Biće poslije smrti uvijek iznova biva implantirano i na taj način prisiljeno igrati igre koje ga sprječavaju da se oslobodi ringišpila rođenje-smrt-rođenje-smrt... Primjenjujući svoj sistem procesiranja, ona je otkrila mnoge principe koji nisu sadržani u sajentološkom učenju, a na višim nivoima Dijaneze utvrdila je da mnogi fundamentalni sajentološki principi moraju biti revidirani.

Dijaneza nije ni jednostavna, ni kratkotrajna, ni jeftina. Ima 4 nivoa sa publikovanim materijalima i svaki od njih zahtijeva najmanje 250 sati solo procesiranja sa Elektrometrom i košta 750 engleskih funti. Na višim nivoima praktičare očekuje još 4 nivoa u obliku rukopisa, tako da su to na neki način povjerljivi materijali. U svojim spisima Mamford je tvrdila da Dijaneza otkopava najdublje korijene ljudske prirode, koje Spiritualnom Biću stvaraju dilemu o njegovom identitetu. Ovi korijeni vode tokom procesiranja do prošlih života, ljudske genetike, trauma djetinjstva i kulturnog uslovljavanja. Svi ti činioci moraju biti zahvaćeni prije nego što je moguće bez opterećenja slijediti Spiritualnu Stazu i Dijaneza čini upravo to, jer je njen cilj, kako kaže njena stvoriteljka, “prestanak svih igara u ovom univerzumu”.

Mnogobrojne Habardove aksiome, koji su osnova Sajentologije, Mamfordova je zamijenila Nultom Aksiomom: “Tetan (Atman) je zakon i to je jedini zakon koji postoji.” Ovako definirana Aksioma za laike je sve je prije nego očigledna istina, ali je nekim istraživačima predstavljala osnovu za donošenje dalekosežnih zaključaka. To, najkraće rečeno, znači da Biće nije ograničeno zakonima MEVP univerzuma (to je naš univerzum, čije su komponente materija, energija, vrijeme i prostor), stvari se ne moraju tako odigrati. Atman donosi bilo koje odluke koje želi i najveći dio procesiranja u Dijanezi usmjeren je na otkrivanje tih Prvih postulata (Alfi). Budući da su odluke izvan MEVP-a, one su bezvremene i mogu se otkriti u sadašnjosti. Kada ih otkrije, Biće ih može zadržati ili odbaciti po svojoj volji. One mogu biti jednostavne, ali su uvijek zamagljene Drugim postulatima (Betama), tako da problemi obično imaju mnogo slojeva. Sa njima se Biće veoma snažno identificira i stoga ih je teško sagledati izuzev razrađenom i složenom procedurom, koju je razvila Irena Mamford. Najviši cilj Atmana u ovom univerzumu je da iz ničega stvori nešto (kreiranje) i iz nečega ništa (diskreiranje) i na taj način izazove posljedice kod sebe i drugih Bića, odnosno da stvori životnu igru.

Procesiranje u Dijanezi je postupno sticanje direktnog znanja koje je omogućeno uklanjanjem naboja, a naboj je uzrokovan osujećenim Prvim postulatima (Alfama). Kada je naboj diskreiran, Atman ima mogućnost izbora da zadrži pradavne Prve postulate koji sada nesmetano teku ka realizaciji ili da ih zamijeni novim. Ukoliko je više naboja

Page 14: Slavinski - Integralni ekskalibur

14

uklonjeno, utoliko je u većoj mjeri oslobođena zarobljena pažnja Atmana i utoliko on ima više slobodne volje. Uvidi stečeni kroz procese Dijaneze daju slobodu izbora i potencijal za aktivnost koji može (premda ne mora) biti iskorišten u svakidašnjem životu. Irena Mamford također insistira da praktičar usmjeri svoju odrobljenu pažnju u korisne aktivnosti, a to su bolji i svrsishodniji načini ponašanja i življenja. Ukoliko osoba ostane pasivna, stari načini doživljavanja iskustava imati će tendenciju da se obnove, uvidi izblijede i Biće opet usni otrovni san neznanja.

Naravno, ogromne psihoenergetske mase trebaju biti počišćene prije nego što se primarne odluke Atmana osvijeste i oslobode. Ti postulati tiču se našeg prisustva u ovom univerzumu i prirode fizičkih zakona koji u njemu vladaju. Kada se sa primarnih odluka uklone nanosi emocionalnog naboja, izvorno stanje Atmana može se konačno povratiti i njegova volja da se oslobodi, a to znači da je ostvaren kraj svih igara ovog univerzuma.

Poslije Irenine smrti, organizaciju je preuzeo njen sin iz prvog braka Gregori Mičel i promijenio joj naziv, tako da je to sada Uvidni Projekt (Insight Project). On je konstruirao i počeo koristiti takozvani dvostrani ili bilateralni Elektrometar, koji posebno registrira i pokazuje reakcije lijeve i desne strane mozga i uveo je praksu pripremnih tečajeva, jer se pokazalo da je Dijaneza teška za početnike. Tečajevi Mentalnog Razvoja omogućavaju individui bez prethodnog znanja samoanalize da radi sama ili sa prijateljima i članovima porodice sa svim neophodnim tehnikama, kojima se postiže objektivna kontrola njenih mentalnih i emocionalnih procesa. Mičelov glavni suradnik o organizaciji Piter Šeperd kaže: “Mi smo potpuno preradili materijale koji služe za obuku Procesora, tako da je primjena naših procesa neposrednija i efikasnija. To će svakako učiniti Uvidni Projekt pristupačnijim većem broju ljudi, bilo da imaju sajentološku osnovu ili ne.”

IDENIKA Dva dugogodišnja sajentolog, Džon Galuša i Majk Goldšlajn, napustili su 1982.

godine sajentološku organizaciju i u Denveru, u državi Kolorado, osnovali nezavisnu organizaciju Internacionalna Služba Preživljavanja. Njihovo početno ubjeđenje, koje se pokazalo ispravnim, bilo je da postoje jednostavniji metodi od dugotrajnog sajentološkog oditiranja. Rješenje su našli u radu sa identitetima i rezultate njihovih istraživanja preuzeti su mnogi suvremeni sistemi: Avatar, Alfa Centurion, sistem Henka Levina, moj Ekskalibur i mnogi drugi. Godine 1991. proveo sam duže vrijeme u kući Majka Goldštajna, gdje me je Džon Galuša obučavao primjeni Idenike, a zauzvrat ukazao sam im na vrijednost nekih elemenata Ekskalibura. Prenio sam Ideniku u ovaj dio svijeta i danas su moji bliski suradnici jedini Procesori Idenike u Evropi. Dosta vrijednih podataka o identitetima, u usavršenom obliku, uklopio sam u Ekskalibur i na tome sam zahvalan Galuši i Goldštajnu.

Goldštajn ovako opisuje nastanak Idenike: Pedesetih godina Ron Habard i Džon Galuša vršiti su istraživanja procesa kreativne

vizualizacije. Osnova tih procesa bila je zdrava, u nju je bila uključena zakonitost Kako-jeste , kao kod svih procesa diskreiranja. Osoba ne čini ništa drugo osim što sve vrijeme kreira u svojoj svijesti. Ako je navedete da stvori namjerno u svojoj svijesti ono što stvara prisilno (nepoželjno stanje), ona će se, dupliranjem, osloboditi tog stanja. Kreativni procesi davali su rezultate do izvjesnog trenutka, a tada bi osoba počela stagnirati i više nije bilo napretka. Habard je u jednom trenutku povjerovao da je našao razlog zašto se to događa. Procesi kreativne vizualizacije čine takozvano pozitivno procesiranje (kojima se stvara nešto), a neophodno je da ljudi prethodno prođu kroz negativno procesiranje, kojim se uklanjaju nepoželjna stanja, da bi mogli imati uspjeha na višim nivoima. Kada je 1967. godine otkrio OT-3 procese, Habard je bio uvjeren da je to posljednji stupanj negativnog procesiranja. Ali sada je imao veoma privlačne stupnjeve, pogodne za agresivan marketing, za koje su ljudi plaćali hiljade dolara i odustao je od kreativnih procesa.

“Oko 1985. godine bilo je mnogo ljudi koji su završili sve procese koje je nudila Sajentologija (do OT-7), koji nisu znali što dalje raditi”, kaže Goldštajn. “Njihova očekivanja od OT procesa lila su iznevjerena, jer su mnogi imali nepoželjna stanja koja nisu bila sređena. Neki ljudi su se odbiti od Sajentologije, drugi su počeli sopstvena istraživanja.

Page 15: Slavinski - Integralni ekskalibur

15

Upravo to smo učinili Džon Galuša i ja. Bilo je sasvim logično da provjerimo da li možemo raditi kreativne procese sa ljudima koji su okončali prethodnu fazu negativnog procesiranja. Isprva su ti ljudi postizati velike uspjehe, ali potom bi opet počeli stagnirati.”

“Poslije dugotrajnog istraživanja, konačno smo otkrili razlog stagnacije Klijenata. Kreativni procesi su bili doista efikasni do izvjesnog stupnja, ali je njihova dalja efikasnost zavisila od IDENTITETA u kome je osoba za vrijeme procesiranja. Bez obzira koliko je neki proces dobar, kada jednom dođete do granice identiteta u kome je Klijent tokom procesiranja, proces prestaje davati pozitivne rezultate. Vi tada morate srediti taj ograničavajući identitet i sve što je sa njim povezano. To je Habardu promaklo i to je bio početak sistema koji smo nazvali Idenika.”

Goldštajn ukazuje na jednostavnu i logičnu činjenicu. Ako je Klijent ukopan u identitet nesretne osobe, on će biti u stanju sebi donekle pomoći kreativnim procesima, jer i nesretni ljudi nešto stvaraju. Ali će sve vrijeme sebi podmetati nogu zbog ograničavajućeg identiteta koji ga sputava. Dokle god je u identitetu nesretne osobe on će stvarati iskustva koji tom identitetu odgovaraju. Na bi imao najveću moguću korist od kreativnih procesa, on mora biti u stanju ući u bilo koji identitet i da iz njega izađe po svojoj volji.

Ono što ometa čovjeka da ostvari svoje ciljeve u životu jeste njegova zakovanost u neke identitete. Takav čovjek nema slobodu izbora, jer ne može izaći iz nekog identiteta. Na primjer, čovjek koji je zarobljen u identitetu žrtve, može samo nakratko, uz velike napore, izvući se iz tog identiteta i potom iznova pada o njega. Ekstremne slučajeve predstavljaju duševni bolesnici okovani u identitete historijskih ličnosti. Sloboda se u Idenici definira kao sposobnost preuzimanja identiteta po volji.

Goldštajn dalje kaže: “Mi smo u prvo vrijeme radili sa ljudima koji su završili sve sajentološke OT procese. Nijedan od njih nije na Idenici došao u stagnantnu fazu. Zatim smo radili sa ljudima koji su završili samo neke od sajentoloških procesa i konačno sa osobama koje nisu imale nikakvog iskustva. Nijedna od njih nije dospjela do platoa sa kojeg ne može dalje. Tako smo, tražeći kako da ostvarimo slijedeći korak u Sajentologiji, otkrili sistem koji je nju u potpunosti zamijenio. Novi sistem se razvio iz starog. Ne kažem da je stari sistem bio neefikasan, već da je zastario i prevaziđen. Vi možete sjeći drvo džepnim nožem, ali ako dođete do oštre pile, nećete se više mučiti sa nožem, upotrijebiti ćete pilu.”

Premda se Idenika u svojoj prvoj verziji umnogome naslanjala ta sajentološki proces poznat pod imenom Životna Prepravka (Life Repair), danas je ona originalni sistem sa sopstvenom metodologijom i filozofijom. Svi postojeći sistemi i Spiritualne Staze, kaže Goldštajn, imaju u svojoj osnovi ugrađeno vjerovanje, bilo da je ekspticitno izraženo ili se podrazumijeva, da je Praktičar koji primjenjuje metodološke postupke superioran u odnosu na Klijenta. To je Guru, terapeut ili instruktor, za koga se uvijek pretpostavlja da zna ono što je Klijentu potrebno i to svoje superiorno znanje prenosi na njega.

Praktičar u Idenici nema takav status. On ga ne nameće Klijentu, a ako Klijent sam pokuša da ga ugura u takvu superiornu ulogu, on to izričito odbija i ukazuje Klijentu da on u tom odnosu ima viši rang, jer sve što Ljudsko Biće treba znati da bi pomoglo sebi već je u njemu. Svaka osoba je jedinstvena, njena iskustva nije nitko drugi doživio na potpuno istovjetan način, pa nitko drugi ne može reći što je za nju najbolje. Pravi rad tokom procesiranja obavlja Klijent, on traži podatke, vrši kritičko procjenjivanje situacije i doživljava uvide o svom životu. On je taj koji uklanja sopstvene barijere i ostvaruje svoj Spiritualni razvoj.

Idenika prihvaća učenje o prirodi Istinskog Bića, Atmana, zajedničko za većinu neognostičkih učenja. Atman stvara identitete i koristi ih da bi mogao općiti sa fizičkim i socijalnim svijetom. Oni su njegova osnovna sredstva komunikacije. U Idenici je detaljno utvrđena struktura identiteta i njihove bitne karakteristike. O poželjnim identitetima čovjek rijetko razmišlja; on postaje svjestan identiteta kada se nađe ukopan u neki nepoželjan, kojeg bi se rado oslobodio. Sam postupak je relativno jednostavan. Utvrdivši iz kojih se elemenata sastoje identiteti, Idenika ih uklanja tako što ih postepeno diskreira dupliranjem, sve dok čovjek ne postane slobodan donijeti nove odluke o svom životu.

Page 16: Slavinski - Integralni ekskalibur

16

POVRATAK NAŠEG UNUTRAŠNJEG DJETETA U većini procesa kojima se uklanja emocionalni naboj stupa se u dodir sa bolnim

iskustvima iz ranog djetinjstva. Naše emocionalne reakcije, stavovi i ponašanja umnogome odražavaju neke aspekte tih ranih iskustava. Brazilski psihik, Dr Fatima Iastro, koja živi i radi u Kaliforniji, otkrila je metodološki postupak koji doseže dublje u strukturu ranih iskustava i na taj način omogućava fundamentalne promjene. Taj postupak naziva se Povratkom Našeg Unutrašnjeg Djeteta.

Procedura je jednostavna, ali je potrebno držati se određenih smjernica. Prva stvar je spremnost Klijenta da kontaktira identitet unutrašnjeg djeteta u dubokim nesvjesnim slojevima i da saopći kada je taj kontakt uspostavljen. Dok svira tiha muzika jednostavnog ritma, Procesor ga uvodi u stanje duboke relaksacije, a potom u stanje sanjarenja. Poslije nekoliko minuta Klijentove izjave nagovještavaju da je ušao u identitet svog unutrašnjeg djeteta. Ukoliko se Klijent usteže, Procesor mu treba blago sugerirati da uđe dublje u sebe, nađe svoje unutrašnje dijete i poistovjeti se sa njim. Znak da je željeni kontakt uspostavljen je obično slab glas djeteta koji dolazi iz grla Klijenta. Tada Procesor usmjerava pažnju Klijenta na iskustva koja proživljava, što mu omogućava da izvrši preramljivanje (refremiranje) tih iskustava i izmijeni njihov sadržaj i njihove stavove, vjerovanja i osjećanja koja o njima ima.

Ova metoda pretpostavlja da kontaktirano unutrašnje dijete nije u stanju razumjeti na najbolji način jezik odraslih, stoga Procesor komunicira sa njim kao što bi to činilo drugo dijete. Kada uspostavi komunikaciju sa unutrašnjim djetetom Klijenta, što se obično događa u stresnoj situaciji iz prošlosti, zadatak Procesora je da ga postepeno vodi do izvora njegove snage, od koje je stresnom situacijom bio odsječen. Potom ga navodi da istu situaciju iskusi sa točke u kojoj je Klijent u većoj mjeri uzrok, a ne posljedica. Tokom procesa, unutrašnje dijete Klijenta će preuzimati nove pozitivnije stavove i vjerovanja o sebi i okolini. Umjesto vjerovanja i osjećanja da je bespomoćno i zastrašeno od odraslih ili od druge, jače djece, ono će ih izmijeniti u stavove i osjećanja snažne i sigurne osobe, takve koja zahtijeva poštovanje. Klijent će postati, osjećati će se i doista biti nova ličnost, koja je u mnogo većoj mjeri uzrok u svom životu, a manje ispunjena zlopamćenjem i samosažaljenjem. Promjene su primjetne i često izuzetno značajne. Individua može imati više od jednog iskustva unutrašnjeg djeteta, tako da je ovaj postupak moguće ponavljati, pri čemu se ispoljavaju sve dublje promjene. Kako proces napreduje, stiče veće samopouzdanje i sve jače osjećanje vlastite vrijednosti i samopoštovanja.

METAEKSKALIBUR Ukoliko praktičar bilo kojem sistemu Spiritualnog razvoja priđe stvaralački, a to znači

pokušavajući mu sve vrijeme otkriti slabosti i usavršiti komponente, on prije ili poslije ima pred somom novu sintezu koja nosi njegov lični pečat. U tom pogledu Ekskalibur nije izuzetak. Usavršavanjem nekih tehnika Ekskalibura i uvođenjem novih postupaka, Filip Mihajlović je stvorio Metaekskalibur, o kome nemalo ljudi ima pohvalno mišljenje.

U Metaekskaliburu se naglašava značaj motivacije, pa se koristi uspostavljanje ciljnih struktura koje energiju prirodno upućuju ka ciljnom razrješenju, a pored toga se uvodi pojam samodovoljnih ciljeva, a to su ciljevi koji su na izvjestan način konačni, iza kojih, u tom trenutku, nema viših ciljeva. To su: sloboda, zdravlje, postati odlučujuća uzročna snaga u svom životu ili samodeterminizam, potpuni sklad sa samim sobom i konačna Istina.

Značajna novost u Metaekskaliburu je posebno naglašavanje motivacije, pa se Alfe daju trokanalno , djelovanjem na ili korištenjem sva tri glavna čulna kanala odjednom: vizualnog, auditivnog i kinestetičkog (osjećajnog). Na primjer, ljudi na ovakve tečajeve dolaze sa različitim željama, ali kod mnogih je u središtu pažnje novac. Ako Voditelj zapita takve osobe zbog čega žele novac, one će navesti dalje ili više ciljeve, a većina navodi slobodu ponašanja i djelovanja koju im novac kao sredstvo treba omogućiti. Tada slijedi trokanalno kreiranje sopstvene realnosti u vidu zahtjeva Voditelja:

Page 17: Slavinski - Integralni ekskalibur

17

a. ogledaj dolje, lijevo i reci sebi – “Ja ću biti slobodniji kada budem zarađivao više novaca.”

b. ogledaj dolje desno i osjeti da ćeš biti slobodniji kada budeš zarađivao više novaca.

c. ogledaj gore desno i stvori sliku sebe slobodnog, jer zarađuješ više novaca.

Uklanjanje problema u nekoj oblasti predstavlja u Metaekskaliburu kombinaciju dijanetičkog čišćenja, Metoda-1 Ekskalibura i posebnog naglašavanja odgovornosti za postojeći problem. Na taj način se osoba postepeno orijentira da zauzme točku uzročnosti iz koje je problem moguće diskreirati. Od nje se prvo zahtijeva da se sjeti najranijeg događaja u kome je imala problem, da se u njega potpuno uključi, a potom joj se postavlja niz od sedam “uzročnih” pitanja: U vezi tog događaja, što ti znaš? U vezi tog događaja, što ti kontroliraš? U vezi tog događaja, za što si ti odgovoran? itd., sve do posljednjeg pitanja: U vezi tog događaja, da li postoji neka odluka?

Polazeći od provjerenog podatka da je mnogo lakše kreirati novu realnost iz ispražnjene svijesti, nego iz gustog šipražja različitih sadržaja koji u nju nasrću, u Metaekskaliburu se svijest prazni savršenim Procesom koji se koristi u Ekskaliburu 2, a potom se kreira poželjna realnost. Da bi se što efikasnije otkrile Bete, koriste se različiti postupci za njihovu restimulaciju, jer će se one kad-tad pojaviti u svijesti. Stoga je bolje i efikasnije da se unaprijed restimuliraju u aktivnost i uklone, nego da se jave kasnije tokom procesa realizacije. Značajno mjesto ima poseban rad sa identitetima, primjena Sviš metode i stvaranje pozitivne prethodne historije na mjestu neprijatnih zbivanja koja na osobu još uvijek djeluju.

Metaekskalibur predstavlja sintezu elemenata koje srećemo u različitim sistemima, ali je ona ostvarena na takav način da omogućava veću efikasnost praktičarima bilo kojeg od tih sistema. Na neki tačin Metaekskalibur je skup “malih tajni velikih kuhara” u kuhinji u kojoj se priprema poželjna realnosl.

TROM Denis Stivens stvorio je sistem TROM prije petnaestak godina, ali ga je prakticirao u

vrlo uskom krugu suradnika sve do prije dvije godine, kada je obznanio njegovo postojanje. TROM je akronim od riječi “razlaganje duha” (The Resolution Of Mind) i do sada je stekao značajnu popularnost. Na Internetu postoji grupa ljudi koji razmjenjuju svoja iskustva u radu sa ovim sistemom i mnogi nezavisni sajentolozi objavili su u časopisima svoje stavove i mišljenja o njegovoj vrijednosti.

Denis Stivens (umro je decembra 1994.) bio je sajentolog prve generacije i pedesetih godina imao je priliku dobro upoznati Rona Habarda. Već tada ga je ponijela Habardova ideja o čišćenju naše planete od zla i patnje i rano je shvatio da Spiritualna tehnologija, kojom bi to bilo moguće postići, mora zadovoljiti dva uvjeta: da bude efikasna i da bude moguće prakticirati je ili na osnovu uzajamnog procesiranja dvije osobe (što se naziva ko-procesiranjem) ili u vidu samoprocesiranja. Ako bi procese radili samo profesionalci sa Klijentima, cilj nikada ne bi bio ostvaren, jer bi takva tehnologija bila pristupačna malom broju imućnih ljudi.

“Mnogo godina kasnije”, piše Stivens, “taj problem je za mene uskrsnuo jedne mirne ljetne večeri... Iznenada mi je došla misao: Koji su faktori uključeni u taj proces?... Tada sam rekao sebi: Ako će to biti uradi-sam terapija, Klijent treba obavljati istovremeno obje uloge, i Klijenta i oditora... A tada sam se zapitao, što je restimulacija? To je situacija kada događaj iz prošlosti prodre u sadašnje vrijeme i utiče na analitički duh u tolikoj mjeri da ga potpuno isključi iz funkcije... Problem bi možda bio riješen ako bi osoba bila u stanju, na osnovu uradi-sam pristupa, izvući događaje iz prošlosti i dovede ih u sadašnji trenutak, vrati ih nazad u prošlost i opet dovede u sadašnjost. Drugim riječima, da nauči raditi svjesno ono što njen reaktivni dub radi automatski, da počne stavljati pod kontrolu

Page 18: Slavinski - Integralni ekskalibur

18

automatičnost duha. (...) Tada i na tom mjestu znao sam da sam ostvario stvaralački proboj. To je bila činjenica koja je nedostajala Sajentologiji. Analitički dio duha može točno duplirati ono što čini reaktivni duh.”

Na toj aksiomi Stivens je izgradio čitav TROM sistem. On ima pet nivoa. Prvi se obično preskače, jer ga trebaju raditi samo emocionalno nestabilne osobe. Na četvrtom nivou praktičar stiče potpunu slobodu u odnosu na svoju prošlost, kaže Stivens, ona nije u slanju na njega utjecati ni u najmanjoj mjeri, prošlost je mrtva. Peti, posljednji nivo, uvodi praktičara u stanje Nirvane, jer je on oslobođen od prisilnih igara koje je igrao u dugom nizu svojih inkarnacija, od kada je ušao u ovaj univerzum i zaboravio svoju istinsku prirodu. Stivens je pošteno priznao da je peti nivo Troma još uvijek u sferi teorijskih predviđanja, jer još nijedan praktičar nije ostvario njegov cilj.

PRIMORDIOLOGIJA Primordiologija je, u odnosu na druge suvremene sisteme zahvatila veoma mali broj

ljudi. Po Džimu Talmidžu, osnivaču Primordiologije, Istinsko Ja jeste Nad-Duša koja egzistira iznad fizičkog i astromentalnog svijeta. Istina jeste Direktna Spoznaja da vi jeste Individua, besmrtni dio Boga, da ste postojati prije stvaranja ovog univerzuma i da ćete nastaviti egzistirati i poslije njegovog nestanka, kroz svu vječnost. Talmidž je pošao od aksiome Rona Habarda da je za uklanjanje bilo kojeg neprijatnog iskustva neophodno svjesno suočavanje sa prvim takvim događajem u prošlosti, koji čini bazični beočug na lancu sličnih iskustava. Tu aksiomu on je razvio do neslućenih dimenzija.

Prapočetak svih ljudskih aberacija i problema, kaže Talmidž, jeste trenutak odvajanja Individue od Apsolutne Svijesti, od Velikog Ništavila i njeno prvo ispoljenje u univerzumu materije, energije, vremena i prostora. Kada se Individua kroz primordiološke procese vrati u taj događaj u vremenu, svi njeni problemi bivaju potpuno raspršeni, jer ona tada kroz Gnozu neposredno spoznaje svoju istovjetnost sa Apsolutom. Budući da je potka svih ljudskih iskustava emocionalna, i u Primordiologiji otkrivamo jedan od elemenata uspješnih neognostičkih sistema - osjećanja.

Džim Talmidž je umro decembra 1994. Nekoliko godina prije njegove smrti mi smo se intenzivno dopisivali. U prethodno citiranom pismu, koje mi je uputio 25.9.1991, on opisuje svoj sistem ovim riječima: “Niži nivoi Primordiologije nalikuju na učenje Alfreda Korzibskog. Na njima se uklanjaju mentalne barijere koje sprečavaju razumijevanje stvari i tako sprečavaju Spiritualni razvoj. To zahtijeva traganje za ranim iskustvima koja drže barijere na njihovim mjestima, zatim traganje za ranim iskustvima povezanih stvari, sve dok ne stupimo u kontakt sa najranijim i ne uklonimo ih. Viši nivoi tehnologije koju koristim u Primordiologiji nemaju sličnosti ni sa jednim drugim učenjem ili klasičnom Stazom... nikada ranije na ovoj planeti nisu postojali dok ih ja nisam stvorio.”

ENERGETIKA Nika Brovčenka upoznao sam davne 1984. godine u Centru Naprednih Sposobnosti,

u Santa Barbari, Kalifornija, koji je vodio Dejvid Mejo. Više puta sam sa njim razgovarao i na mene je, zbog izvjesne intelektualne bezazlenosti kojom je zračio, ostavio utisak kao da je tu zalutao. Hoću da kažem da od takvog čovjeka ne biste očekivali da stvori jedan originalan sistem Spiritualne samotransformacije. Samo dvije godine docnije on je učinio upravo to, stvorio je Energetiku, koja je u posljednje vrijeme stekla značajnu reputaciju u Australiji, USA i Zapadnoj Evropi. Nemam ličnih iskustava sa Energetikom, jer kada je Brovčenko počeo da je propagira na svojim turnejama po Zapadu, ja sam bio duboko zagnjuren u istraživanja i usavršavanja svojih sistema. Ali neki ljudi velikog iskustva i ništa manje sposobnosti da procijene vrijednost Spiritualne tehnologije imaju visoko mišljenje o Brovčenkovom sistemu. Mark Džons mi je rekao da je njegova supruga uspjela da na dvije ili tri seanse sa Brovčenkom riješi probleme koji su se 40 godina žilavo odupirati drugim metodologijama.

O sličnosti i razlikama Energetike sa ostalim suvremenim neognostičkim sistemima Brovčenko kaže: “Sličnost je u tome što je Energetika kao metodologija ekspanzije i

Page 19: Slavinski - Integralni ekskalibur

19

transformacije svijesti usredsređena na jedinicu života o kojoj mi mislimo kao o individualnoj duši. Mnogi metodi čine to isto sopstvenom metodologijom. Energetika se razlikuje od njih po tome što ona operira sa blokiranim energetskim tokovima.. Svakog trenutka tokom dana osoba donosi odluke i vrši izbore, a to stvara blokirane energetske tokove. Ono što truje ljude i obogaljuje im život jeste da oni stvaraju blokirane tokove i ne shvaćaju da uslijed toga pate. U drugim tehnologijama nema ni nagovještaja o ovakvom dešavanju i one nisu usmjerene u tom pravcu. Ono što ja doista činim u Energetici jeste deblokiranje energetskih tokova prema konačnoj slobodi... Ne postoji nijedna stvar na koju ja unaprijed obraćam pažnju. Moje prvo pitanje Klijentu je “Kako ti ja mogu pomoći?” ili “Što želiš srediti?”

Energetika je zasnovana na nekoliko osnovnih ideja: Postojanje životne jedinice (individualno Biće), energetski tok, blokirani tok, automatičnost ponašanja i igra. U međuodnosima tih elemenata odigrava se drama ljudske patnje, a njihovo poznavanje može ukloniti takvu patnju. Svi ljudi igraju igre i pokušavaju da u njih uvuku svoju okolinu, što se u psihologiji Novog Doba naziva uzajamnom zavisnošću ili kodependencijom. Tokom oslobađanja blokiranih tokova, Procesor sve potrebne podatke dobiva od Klijenta. On mu ništa ne sugerira, ne procjenjuje što je za njega važno, a što nije, i nikada ne pokušava izmijeniti igru koju Klijent igra. On mu treba pomoći da deblokira blokirane tokove, a tada će sam Klijent početi novu, slobodniju igru. Ono što je važno, kaže Brovčenko, jeste omogućiti osobi da bude uzrok, a ne posljedica svojih iskustava. Na pitanje da ti postoje ljudi kojima ne odgovara Energetika, ili koji bi se povukli pred njenom procedurom, Brovčenko odgovara: “To je sjajna polazna osnova za rad, jer to je očito blokirani tok!”

Kao i svi tvorci novih sistema Spiritualne tehnologije, Nik Brovčenko ima u sebi nešto mesijansko: “Moja želja je da svatko nauči ovu tehniku i da je upotrebIjava na sebi i svojim prijateljima i rođacima. Ona se može raširiti među ljudima kao šumski požar. Ljudi su zreli da se probude za ono što se sa njima doista događa. Zašto da traže pomoć od kojekakvih šarlatana, kada mogu to sami učiniti? Trebati će nešto više vremena, ako ja nisam u blizini, ali zar je to važno? Važno je da oni mogu deblokirati svoje energetske tokove.”

DINAMIZAM Enida Vien je počela kao Sljedbenica Rona Habarda, a završila je kao stvaralac

sopstvenog sistema Dinamizma, koji je, po njenom tvrđenju, istovremeno sistem praktične i Spiritualne filozofije. On se svodi na izučavanje Dinamisa ili životne energije, njegova različita ispoljenja i oslobađanje njegovih blokiranih tokova. Dinamis se koristi za ostvarenje terapeutskih i razvojnih ciljeva, kroz njegovo uravnoteženje u tijelu i uklanjanje sapetih i učahurenih koncentrata te energije iz duha. Metodologija Dinamizma podstiče individuu na duhovnu nezavisnost, lični suverenitet i suverenitet drugih Bića.

Već je na prvi pogled velika sličnost Dinamisa, životne energije izložene u Dinamizmu, sa orgonskom energijom Vilhelma Rajha, či energijom akupunkture i pranom u različitim joga sistemima.

Ništa manje nisu značajni Spiritualni elementi Dinamizma. Njegova filozofija uključuje odnos sa Beskonačnim Duhom, koji je jednovremeno i ličan i bezličan, ali ne ignorira ovozemaljske stvari i odnose. To je put do Prosvijetljenja. Ono se postiže postupcima koji čiste duh od problema i omogućavaju skladan odnos duha i tijela, harmonične odnose sa drugim Bićima i univerzumom materije, duha i Duše.

Teorijsku osnovu Dinamizma Enida Vien je izložila u nekoliko zakonitosti: Izvor života je u beskonačnosti. Izvor nema dimenzija, ali ima određena svojstva i

stvaralačke moći. Izvor, da bi se manifestirao, čini to kroz stvaranje Dinamisa. Izvor stvara Dinamis i sva njegova tvorenja imaju Dinamis u svojoj osnovi. Izvor nameće svoju volju fizičkoj ravni egzistencije koristeći Dinamis. Dinamis je savitljiv, plastičan i poučljiv, tako da na njega mogu uticati emanacije

drugih individua.

Page 20: Slavinski - Integralni ekskalibur

20

Ukoliko na Dinamis izvrše utjecaj druga kreativna bića, on ne može lako zadržati oblik koji mu je dao primarni tvorac.

Kada prvobitni sazdatelj ne može više voljno mijenjati svoje tvorevine, on ih doživljava kao probleme i te probleme pokušava riješiti unoseći u svoju aktivnost sve više snage.

Napredak na Spiritualnoj Stazi daje čovjeku, u jednom trenutku, sposobnost da uočava sferične energetske mase oko sebe i drugih Bića. On ih zapaža kao zgusnutu energiju. One ne reagiraju na procesiranje na isti način kao traumatski događaji, premda obično postoji više traumatskih događaja povezanih sa svakom od njih. Kada stupimo u kontakt sa takvom energetskom sferom, mnoge stare traume, za koje je osoba vjerovala da su sređene prethodnim procesiranjem, ponovo se pojavljuju usporedo sa raspadanjem sfere. Kada je energetska sfera jednom do kraja razmršena, one nestaju.

Te sferične mase su tvorevine samog Bića; njihovi modeli su vrlo dugo povezani sa čovjekom, tako da mu je njihovo stvaranje prešlo u naviku. Kad diskreira jednu, on odmah počinje sa stvaranjem druge. Ovaj proces se nastavlja sve dok model nije u potpunosti shvaćen i stavljen pod kontrolu individue. “Mi smo ponavljali tokom mnogih godina da jedino što može dovesti do aberacija Bića jesu njegove sopstvene tvorevine”, kaže Enida Vien, podrazumijevajući pod “mi” sajentologe, i zaključuje: “Svi su izgledi da smo bili u pravu.”

Ove mase su univerzumi za sebe koji se nameću drugim univerzumima. One imaju strukturu velike igre i kada je jedna igra okončana, druga počinje. Svaka od tih igara ima svoju temu. Igrači u igri su Arhetipi za tu temu. Svaki od njih ima kompletan sadržaj misli sa odgovarajućim modelima ponašanja. Kada izvjesne misli budu stimulirane na aktivnost, te drevne sfere oživljavaju i diktiraju slijed događaja. Budući da je većina njih stvorena u pradavnoj prošlosti, kada je individua imala mnogo više moći, one sadrže ogromne količine Dinamisa. U izvjesnim trenucima, tokom prethodnog procesiranja ili pri velikim naporima, Biće se često dizalo iz svog tijela i ulazilo u neki od ovih arhetipskih identiteta. Ono bi ih doživljavalo toliko stvarnim i moćnim da bi bivalo uvjereno da je to njegov istinski identitet. Takvo osjećanje ekspanzije djeluje kao droga i čovjek će učiniti mnogo toga da zadrži takvo stanje, ne shvaćajući da je i to samo jedan od nanosa na Istinsko Biće.

Arhetipske ličnosti jesu modeli ili sheme na kojima se zasnivaju kasniji identiteti. U prethodnoj praksi procesiranja često bi neki Arhetip bio otkriven i diskreiran, ostavljajući iza sebe prazninu u koju bi se ostatak energetske sfere urušio, izazivajući mnogo nelagodnosti, veliki unutrašnji pritisak i bolesti. Kada bi se Biće iz svoje svakodnevne ličnosti i tijela u neki od Arhetipova i povjerovalo da je, uslijed toga što je toliko moćno, to njegova fundamentalna ličnost, ono bi se često ukopalo u to iskustvo, izazivajući suženje i osiromašenje ličnosti, jer bi mu nedostajali mnogi drugi aspekti koji čine ucjelovljenu strukturu. Tada bismo imali osobu koja je doslovno oličenje ideja kao što su pravda, moć ili ljubav. Ovakvo stanje, svakako, ne omogućuje individui da ima sretne odnose.

Metodologija Dinamizma uspijeva očistiti mnoge slučajeve u kojima su se, poslije prethodnog procesiranja, nepoželjna stanja vraćala. Sređivanje ovih drevnih modela doživljavanja života i ponašanja, tvrdi Enida Vien, proizvodi viša stanja Klijera nego što smo ranije mogli vidjeti - suverenu ličnost.

PRISTUP (ACCESS) U sajentološkom učenju implant je jedan od ključnih pojmova. Definira se kao sistem

misli, vjerovanja i emocija usađenih nasilnim sredstvima u Biće. Drugim riječima, to je vrsta elektronske hipnoze. Karakteristično je da čovjek tako usađene ideje i vjerovanja doživljava kao sopstvena i ona uveliko kontroliraju i usmjeravaju njegov život. Sajentološki stadij OT-2 trebalo je osloboditi čovjeka od implanata iz davne prošlosti, ali kod mnogih ljudi željeli rezultat nije postignut.

Prije godinu dana pojavio se sistem za koji se vjerovalo da će to postići. Njegov naziv je Pristup, a stvorio ga je Geri Daglas, poznati psihoiscelitelj i čeneler. “Stvorio” nije sasvim precizan izraz za nastanak ovog sistema, jer po Daglasovim riječima, on ga je primio sa

Page 21: Slavinski - Integralni ekskalibur

21

viših nivoa svijesti od bestjelesne Inteligencije Raspućina. Daglas je čenelirao Raspućina posljednjih nekoliko godina, ali je tek nedavno počeo primati od njega precizne instrukcije o uklanjanju implanata iz davne prošlosti. Raspućinova objašnjenja i instrukcije koje je, kroz usta Gerija Daglasa, saopćio na Tečaju za obuku Procesora ovog sistema su jednostavne i istovremeno mistične:

“Vi sada počinjete sa naprednim Spiritualnim radom...Početi ćete ovladavati nivoom koji nikada prethodno nije dostignut na ovoj planeti. Raditi ćete prema potpunom ispunjenju Ljudskog Bića... Sistem u koji vas sada uvodim stvoren je prije otprilike četiri i po milijarde godina...Tada su postojala Svjetlosna Bića, koja su imala sposobnost da stvaraju prividno opipljive stvari i okolnosti, tako da su bila u stanju komunicirati sa Bićima koja su doista bila čvrsta. Tako je svatko od vas stvorio sebe u opipljivoj formi. Ta Svjetlosna Bića bila su u stanju vidjeti budućnost (tako biste vi to nazvali), jer nisu morala koristiti prostor i vrijeme kao što to čine Bića u opipljivim formama...”

Predviđajući nevolje koje će u ovom razdoblju nastati, kaže dalje Raspućin u svojoj poruci, Svjetlosna Bića (Atmani) su se odlučili materijalizirati u naše vrijeme zajedno sa svojim znanjima, iz davnina, da bi pomogli Bićima našeg doba da se oslobode stega fizičkog univerzuma. Očigledna je natuknica da je Geri Daglas jedan od tih razvijenih Atmana iz prošlosti.

“Neki će se sjetiti da su oni tada tako odlučili iz želje da privedu i druge toj svijesti. U sistemu koji sada učite, tokom niza života stvarana su mjesta u ljudskom mozgu u kojima se nalaze implanti. Sada možete naučiti kako da uklonite djelovanje tih implantiranih programa... Implanti su unošeni iz različitih razloga. Neki su korišteni kao kozmička odijela. Električne strukture su vam unošene u tijela tako da ste mogli funkcionirate od planete do planete bez kozmonautskih odijela. Neki su služili kao maske pomoću kojih ste disali. Neki su u vas usađeni kao kontrolni mehanizmi da bi vas držali u neznanju - da vas spriječe da saznate tko ste i gdje pripadate...” (Budući da Geri Daglas nije nezavisni sajentolog, već psihoiscelitelj i čeneler, njegovo shvaćanje implanta razlikuje se od sajentološkog, moja primjedba).

Implanti koji su nekada vršili korisne funkcije bili su zloupotrebljavani i znanje koje Raspućin prenosi preko Gerija Daglasa treba omogućiti ljudima da se tih implanata oslobode. Postoje dvije vrste implanata koje blokiraju Ljudsko Biće: misaoni modeli smješteni u fizičko tijelo i energetske strukture usađene u eterično tijelo čovjeka.

Implanata ima mnogo, kod većine ljudi postoji 5 osnovnih: Tijelo i Duša : Ovaj implant drži razdvojenim tijelo i duh. Kada se on ukloni, to dvoje

se sjedinjuju i funkcioniraju na integriran način. Sjenka : To je višeslojna energetska barijera koja drastično ograničava našu

sposobnost za harmonične odnose sa drugima. Prošlost i Budu ćnost : Individua je spriječena biti uvijek prisutna ovdje i sada, jer taj

implant drži njenu pažnju vezanom na prošlim i budućim događajima. Opoziciona trilogija : Ovo je skupni termin za 3 implanta. To su tjelesna, mentalna i

emocionalna opozicija, koje su izvori dualnosti i polariteta u ljudskim životima. Ego : Ego implant je izvor nametnute točke gledišta koja nas odvaja od drugih Bića,

lako da nismo u stanju da se sa njima potpuno povežemo. Po tvrđenju nekih Praktičara, Pristup brzo i bezbolno uklanja milijune godina trauma

u samo nekoliko seansi. Zadržao sam se malo duže na ovom sistemu iz slijedećih razloga, U posljednjih

godinu dana, u svojim istraživanjima oblasti na kojima se Aspektika može uspješno primijeniti, također sam naišao na implante iz pradavnih vremena, ali još nisam razvio koherentan sistem za takav rad koji bih mogao prenijeti drugima. Tokom kratkotrajnog boravka u Njujorku ovog proljeća (1996), stupio sam u kontakt sa praktičarima koje je Geri Daglas obučio za primjenu Pristupa. Bio sam razočaran. Moja procjena čitave stvari jeste da je Geri Daglas uspješan bioenergetičar i čeneler, ali da svoje znanje nije uspio prenijeti na druge. Oni govore o uklanjanju Ego implanta, što omogućava potpuno povezivanje sa drugim ljudima, ali dvije glavne Gerijeve suradnice u Njujorku su u svađi, otimaju jedna

Page 22: Slavinski - Integralni ekskalibur

22

drugoj Klijente i ne govore između sebe. Već na prvoj seansi Pristupa radi se sa energetskom “točkom za novac”, koja, kada je aktivirana, treba ukloniti čovjeku probleme sa novcem, ali je taj problem vidljiv kod svih Voditelja Gerijevog sistema sa kojima sam bio u kontaktu itd.

Sličan utisak o Pristupu ima Fleming Fauč, sa kojim sam razmijenio mišljenje o vrijednosti ovog sistema. On mi je napisao: “]a sam prošao Tečaj Pristupa koji je vodio lično Geri Daglas. Bio mi je zanimljiv... ali i ja imam pomiješana osjećanja o njegovoj vrijednosti. Prošao sam mnoge druge tečajeve energetskog liječenja i neki od njih, na primjer pranično liječenje, više su mi se svidjeli. Ja se nisam mogao složiti sa Gerijem o onome što je, po njegovom tvrđenju, trebalo da sagledam i doživim tokom seanse, na primjer razmjere čovjekovih čakri. Moji utisci su se bitno razlikovali od njegovih...”

Istini za volju, trebam istaknuti da su osnove Pristupa valjane, na to me upućuju dosadašnji rezultati mojih istraživanja i ne samo oni. Veoma kreativan istraživač ovih oblasti, Australijanac Roj Eš, također radi na razvoju vrlo sličnog sistema. Kada sam Mjuriel Čen, ženi koja je glavni koordinator aktivnosti neognostičkih sistema u Australiji, ukazao na sličnost sistema Gerija Daglasa sa Ešovom metodologijom, naravno ne spominjući kritičke opaske ovdje iznijete, ona mi je odgovorila: “Da, ja sam upoznata sa Gerijevim radom. Ono što je u masovnoj svijesti ljudskog roda u ovom trenutku je dostupno svima.”

PRIMARNA PARADIGMA Alen Volter, sazdatelj sistema Primarne Paradigme, počeo je svoju karijeru prije 45

godina kao profesionalni fudbaler, a završava je kao direktor Centra za Napredno Liderslvo u Dalasu. Vrijeme između početnog i završnog dijela svoje karijere ispunio je upornim heurističkim istraživanjima ljudske svijesti. Ideja vodilja bilo je njegovo uvjerenje da Spiritualni potencijal nema granica. Taj dugogodišnji period naizgled nije davao rezultate, dok prije nekoliko godina nije ostvario niz proboja u saznajnoj tehnologiji.

Prijelomna točka u njegovim istraživanjima bio je trenutak kada je usmjerio svoju pažnju na psihološki i Spiritualni fenomen koji on naziva Uzdizanjem ili Voznesenjem (Ascesion). Takav doživljaj Maslov naziva vrhunskim iskustvom, a drugi mislioci kozmičkom sviješću, mističnim iskustvom i sličnim izrazima. U svojoj knjizi “Maskirani bogovi” Volter piše: “Utvrdio sam da kada se netko otkači u iskustvo Uzdizanja, dolazi do velikih spiritualnih i mentalnih promjena, do promjena u njegovom duhu, tijelu kao i u fizičkom univerzumu. U trenutku takvog iskustva, Biće doživljava sveobuhvatno razumijevanje svog istinskog potencijala. Ono postaje ogromno, veoma, veoma uzročno i moćno. Ono zna da može uspjeti u svemu i tada stupa u akciju. Upravo tu nalazi se klopka”.

To stanje je kratkotrajno i skoro po pravilu izaziva negativne posljedice. Ljudi koji su godinama učestvovali na Intenzivima Gnoze imali su isto iskustvo i neprijatne posljedice koje su doživljavali poslije Direktnog Iskustva Istine prihvaćali su kao nužnu reakciju. Izreka “Tko visoko leti, taj nisko pada” objašnjava se, u ovoj oblasti, zakonom akcije i reakcije. Alen Volter tvrdi da je otkrio razlog za takva dešavanja i lijek za njega. Mnogi Klijenti Centra za Napredno Liderstvo ubjeđeni su da su tu naučili kako da izbjegnu negativnu reakciju i, štoviše, kako da ostvare nove, dramatične dobitke.

Otkriće Alena Voltera ukazalo je da svi ljudi ne mogu biti podvrgnuti istim procesima, jer je svaki čovjek neponovljiva individua sa pojedinačnim “šiframa” koje je uzeo u pradavnoj prošlosti, prije stupanja u ovaj fizički univerzum. Od tada te šifre odlučuju o životu individue i dok ih ne osvijesti ona ne može ostvariti svoju osnovnu slobodu ponašanja. Govoreći o prirodi ličnih kodova, Alen Vo1ter kaže: “Oni su razlog zbog koga živite”. Postoji pozitivna i negativna šifra za svako Ljudsko Biće i ono ih preuzima znatno prije ulaska u ovaj univerzum, koji je, mjereno zemaljskim vremenom, nedavno nastao. Ako zamislite da je vremenska staza duga hiljadu godina, kaže Alen Volter, postojanje ovog fizičkog univerzuma na njoj zauzimalo bi samo 15 minuta. Stvaranjem polarizacije kroz pozitivan i negativan kod, Biće stvara vlastitu izvornu životnost i započinje igru

Page 23: Slavinski - Integralni ekskalibur

23

postojanja, a nju čini prvi nastanak materije, energije, vremena i prostora. Jedini pravi cilj procesiranja, tvrdi Volter, jeste omogućavanje individui da igra veće

igre kao veći igrač. Sve ostalo što čine druge Spiritualne tehnologije jeste samo pomjeranje mentalnog namještaja u individualnom univerzumu. Prije ovog univerzuma, tokom milijuna godina, postoji najmanje 15 velikih prethodnih univerzuma. Svi sadrže ogromne mase naboja i energije. Individualne šifre nastale su u davnoj prošlosti, prije trinaest prethodnih univerzuma i kroz sve te beskrajne eone vremena uslovljavaju ponašanje Bića.

Prije samo godinu dana Alen Volter je obznanio drugo značajno otkriće zloupotrebu (abuse), ali se njegova definicija te riječi ne poklapa sa uobičajenom. Zloupotreba je, kaže Volter, kada u vaš psihološki prostor uđe nešto što ne želite, ili kada ste zaustavljeni u nečem što želite. Posljedice zloupotrebe su ozbiljne, jer takvih iskustava ima bezbroj od najranijeg djetinjstva. Razlog zašto se zloupotreba ne diskreira na uobičajen način, kao ostala stresna i nepoželjna iskustva, po Volterovom tvrđenju, jeste taj što je stvorena od druge osobe. Kada nam nešto nepoželjno dolazi od drugih, mi to skoro nikada ne prihvaćamo i uslijed toga ne diskreiramo, već u odnosu na to stvaramo mentalni i Spiritualni otpor. A otpor je samo jedna strana energetske mase koju čine dvije oprečne sile. Ona strana koja pripada individui sređuje se na uobičajen način, ali i druga strana mora biti integrirana, a to zahtijeva poseban postupak. Alen Volter tvrdi da je on razvio takvu metodu. (Teško je vidjeti po čemu se ovaj postupak razlikuje od Habardovog oditiranja, u kome se sređuju sva četiri značajna energetska toka: l. Što su drugi učinili meni - to bi bio “abuse”- 2. Što sam ja učinio drugima, 3. Što je druga osoba učinila trećoj i 4.Što sam ja učinio samom sebi.)

Centar Naprednog Liderstva šalje velike količine propaganduog štampanog materijala i audiotraka širom USA, Zapadne Evrope i Austratije. Njihovi Tečajevi su izuzetno skupi (10 sati procesiranja je 4.000 dolara, a za to vrijeme proces obično nije obavljen do kraja), ali je odziv dobar. Težinu Volterovim riječima daje njegov imovinski status. Naime, mnogi tvorci Spiritualnih sistema uče druge, pored ostalog, kako da budu uspešni u svakodnevnom životu zasnovanom na novcu, ali ih nema mnogo koji mogu poslužiti kao primjer za ono čemu druge poučavaju. Alan Volter je jedan od izuzetaka, jer je dolarski multimilioner i u promotivnim materijalima to posebno ističe. On zna gdje je Ahilova peta suvremenog Amerikanca i na nju nepogriješivo odapinje svoju strijelu. Za njega je novac koncentrirana Spiritualna energija karakteristična za ljudske odnose na ovoj planeti i ako Procesori koji se služe drugim sistemima nisu u stanju da taj oblik energije stave pod kontrolu - trebaju doći u njegov centar u Dalas to naučiti.

Poput većine sazdatelja novih efikasnih sistema djelovanja na ljudsku svijest i Alen Volter ima snažno osjećanje mesijanstva. U svom predavanju 1. ožujka 1995. godine polaznicima svog Tečaja, snimljenog na audiokasetu koja se šalje zainteresiranima širom svijeta, on opisuje kako je, kroz njegovu ličnu historiju ovaploćen novi Spiritualni ciklus. Na početku svoje karijere uspješnog biznismena, u teretani gdje je radio tjelesne vježbe, čuo je prvi put nepoznatog čovjeka kako tvrdi da se sjeća svojih prošlih života. To ga je potreslo toliko da je iznenada shvatio da on nije tijelo, već nešto više. Poslije tog događaja postao je “narkoman znanja” i počeo je tražiti na sve strane odgovore na pitanja “Tko sam ja?”, “Zašto sam ovdje?” i slična. Poslije više od 30 godina istraživanja konačno je na većinu našao odgovore.

Suštinu njegovog sistema čini njegov pozitivan stav prema entitetima ili psihoenergetskim tvorevinama obdarenim manje ili više maglovitom sviješću, koji se nalaze u ljudskoj auri ili tijelu, za razliku od mnogih drugih učenja koja na njih gledaju kao na demone, slabosti i, opće uzevši, neprijatelje. Za Voltera oni su članovi Spiritualnog tima u kome je individua kapeten. Oni se razvijaju usporedo sa individuom i jedini pametan pristup jeste usmjeriti ih na ostvarenje svojih ciljeva. Oni sa svojim nosačem ne komuniciraju riječima, već telepatskim vizijama ili psihičkim slikama. Većina prethodnih pristupa bili su pogrešno usmjereni, jer su se svodili na negativno procesiranje, odnosno uklanjanje tih entiteta. Ukoliko ih individua ignorira ili ih tretira kao zle, oni će se početi

Page 24: Slavinski - Integralni ekskalibur

24

ponašati kao rđavo tretirana djeca - početi će se buniti i stvarati nevolje. Upravo zato je fenomen Uspenja opasan, jer on aktivira eonima uspavane entitete, koji stvaraju strah kod čovjeka zbog svoje snage i on im se počinje opirati kao stranim tijelima u sebi i pokušava ih eliminirati ili uništiti.

Habardovo otkriće entiteta i tehnologija njihovog uklanjanja predstavlja planetarnu katastrofu, tvrdi Alen Volter, a na ovozemaljskom planu predstavlja kraj sajentološke organizacije. Mnogi njeni članovi, na kojima su rađeni OT procesi, imali su srčane udare, odnosi među njima su se kvarili i bivši dobri prijatelji su se sukobljavali, kratko rečeno njihovi subjektivni univerzumi su se raspadali. Od sadržaja svoje svijesti ili Spiritualnih komponenata, oni su napravili neprijatelje. A potom Alen Volter mesijanski saopćava. “Zapamtite današnji datum, 1. ožujak 1995. godine! Danas je početak kraja starih načina postojanja vremenskog ciklusa koji je trajao 13.000 godina. To je promjena paradigme koja se širi univerzumom ili bar ovim dijelom univerzuma... Sljedećih 10 godina biće kaotične, jer sada stupamo iz industrijske ere u novu eru, eru Spiritualnog znanja i holističkog obrazovanja. To će biti nov nivo znanja, edukacije i Spiritualnog razvoja bez presedana.”

Ovo je pogodno mjesto da ukratko spomenem svoje sisteme koji su nastali iz Ekskalibura. Ekskalibur-2 sam počeo razvijati na osnovu tvrdnje Rona Habarda: “Ako uspijete navesti svog Klijenta da nešto prihvati, to će nestati. Potpuno prihvaćanje ispoljenog univerzuma dovesti će do njegovog potpunog diskreiranja.” Kasnije, izučavajući izvore, pronašao sam mnogobrojne Habardove prethodnike ili suvremenike koji su dali vrijedne doprinose na istoj osnovi. Bitno je za Ekskalibur-2 da čovjek primjenjuje Formulu Prihvaćanja na iste ili slične elemente koji sačinjavaju Ekskalibur-1, jedino se Formule Rastvaranja ova dva sistema razlikuju.

Zatim je slijedio sistem Zlatne Meditacije. Suvremeni istraživači često razmjenjuju adrese ljudi kojima se marketinški obraćaju. Kako je Džems Hare došao do moje adrese, ja ne znam, jer ga nisam o tome pitao. Uglavnom, jednog dana dobio sam od njega opširno pismo u kome me je obavijestio da je stvorio sistem čiji osnovu je činila tehnika koju je, po njegovim riječima, primio milošću Proviđenja. On je također bivši sajentolog i nekoliko godina je proveo na brodu sa Habardom, od kojeg je pretrpio teška poniženja. Svoju “Trojnu meditaciju nazvao je Osjetiti-Vidjeti-Čuti. Sastojala se u meditativnom pokušaju da se istovremeno zahvaća 3 elementa: zvuk, vizija i osjećanje. Ali ne bilo koji. Trebalo je osjetiti sebe u središtu grudi, čuti unutrašnji zvuk i vidjeti takozvanu plavu točku. Većina ljudi svoje emotivno težište doživljava u središtu grudi i to osjećanje je trebalo naglašeno osjetiti. Također većina ljudi, ako se usmjeri unutar sebe, može čuti unutrašnji zvuk, koji podsjeća na zujanje ili brujanje. Taj zvuk je trebalo slušati istovremeno sa osjećanjem, a u unutrašnjoj viziji bilo je potrebno sagledati plavu točku ispred zatvorenih očiju. Džems Hare je tvrdio da se ta tehnika može raditi samo individualno. Međutim, poslije mnogo godina rada sa Intenzivom Gnoze bio sam uvjeren da je većinu tehnika efikasnije raditi u paru ili dijadi, a da je najefikasniji grupni rad zbog energije koju grupna atmosfera razvija. Učinilo mi se da ta tehnika ima vrijednosti zbog iskustva koje je omogućavala, jer je ono veoma ličilo na Iskustva Gnoze doživljenim na našim Intenzivima.

Godinu dana radio sam Trojnu meditaciju individualno, bez vidljivog uspjeha. Tada se u rad uključila moja supruga i u dijadnom radu, tokom šest mjeseci, imati smo prve uspjehe: razvili smo i usavršili metodologiju. Potom sam je počeo prakticirati u grupi od devet osoba i poslije tridesetak sati rada svi Učesnici su doživjeli Direktno Iskustvo. Ono najčešće nije bilo burno, već je podsjećalo na uklizavanje u stanje Gnoze, ali je imalo do tada nedoživljeno svojstvo: praktičar bi u jednom trenutku imao jasno osjećanje da on ispunjava čitav vlastiti univerzum, da osim njega nema ničeg drugog. To je bio prvi nivo Zlatne Meditacije, kako sam nazvao tu metodu. Iz njega sam kroz praksu razvio drugi nivo, u kome se radi sa odlukama. Kada čovjek ispunjava čitav svoj univerzum, onda je sve što u njemu postoji stvorio svojim odlukama on sam, jer nema drugog! Na osnovu daljeg rada sa velikim grupama (30-40 Učesnika) stvorio sam i treći nivo Zlatne Meditacije, koji sam nazvao Atman Meditacijom. Bitno svojstvo Atmana je svijest o svijesti; Atman je svjestan

Page 25: Slavinski - Integralni ekskalibur

25

da je svjestan. Suštinu ove meditacije činilo je povlačenje pažnje sa elemenata subjektivnog svijeta, koji je Atman stvorio preko svojih odluka, na samo središte iz kojeg sve to potiče, na čistu svijest. Naziv “Atman meditacija” bio je neadekvatan, točnije je reći Brama meditacija ili Statik meditacija. Brama, Statik ili Praznina ima svojstva da opaža i da donosi odluke. Da bi imao neko iskustvo u MEVP-u on stvara Atmana, koji ulazi u svijet materije, energije, vremena i prostora i u njemu stiče iskustva. Ali, u toj fazi rada bilo je nepotrebno opterećivati ljude preciznim razlikama i izraz Atman Meditacija se vrlo brzo ustoličio.

Poslije duže pauze stvorio sam Kreaton , koji je spoj mnogih efikasnih tehnika za uobličenje sopstvenog života. Njegovu osnovu čini učenje o ciljnim strukturama i zakonima njihovog djelovanja. Tokom razvoja Kreatona počeo je da se nazire nov sistem, koji predstavlja vrhunac moga rada do sada, Aspektika , u kojoj su stoljećima stara Perenijalna učenja o postojanju Jednog i Najvišeg, prvi put dobila svoju praktičnu, operacionalnu primjenu. Zanimljivo je preplitanje i uzajamno oplođivanje sistema, koji kao živa bića utiču jedni na druge. Nova saznanja izložena u Kreatonu i Aspektici povratno su uticala na Ekskalibur, mnogi njegovi elementi su usavršeni, tako da pred sobom sada imate sistem koji predstavlja plodan spoj starog i novog. Otuda i njegovo novo ime Integralni Ekskalibur: Novi Putevi . Svi istraživači kradu od prošlosti, kaže jedan poslenik u ovim oblastima, ali je lijepo kada netko uspije ukrasti od budućnosti. Takvo otimanje od budućnosti imamo u Aspektici i Integralnom Ekskaliburu, to je bar moja procjena.

Ne mogu izbjeći da ne ukažem na značaj stvaralaštva Rona Habarda, te čudesne, proturječne i paranoidne ličnosti alternativne kulture i modernog Gnosticizma za moj rad, pogotovo za nastanak Ekskalibura. Moji kasniji sistemi razvijali su se jedan iz drugog, kao što sam opisao, ali je Ekskalibur umnogome zasnovan na njegovim doprinosima, bilo da su biti originalni ili preuzeti i usavršeni. Iz prethodnog izlaganja jasno je da njegova otkrića ne može zaobići nijedan istraživač ovih oblasti, ako hoće biti pošten, a neki to nisu. Habardov utjecaj nije ograničen samo na osnivače sistema koje sam naveo, već i na mnoge druge. Izuzev Levelsona i Gerija Daglasa, svi ovi istraživači su bivši sajentolozi, iako većina njih to ne spominje i razvili su svoje sisteme iz osnovnih aksioma i tehnika Rona Habarda, što također većina njih prikriva. Međutim, sa njima se ne završava lista ljudi koji su na ovaj ili onaj način biti povezani sa Sajentologijom.

U periodu razvoja dijanetike, pod utjecajem Habarda bio je kasnije proslavljen Fric Perls. Tada je napisao uvod za knjigu Džoela Vintera “Ljekarski izvještaj o dijanetici”. Sajentolog je bio u dužem periodu i Da Fri Džon ili Buba Fri Džon, za kojeg je Alen Vols tvrdio da je prvi Savršeni Učitelj poslije Krista koji se rodio na Zapadu. Tvorac sistema Ekankar, Pol Tvičel, ne samo da je dugo bio sajentolog, već je jedan od prvih koji je postigao stadij Klijera. Većina njegovih mnogobrojnih Sljedbenika o tome ne zna ništa. Sajentolozi su bili i otac EST-a Verner Erhard i, prethodno sam spomenuo, Hari Palmer, kojeg je sajentološka organizacija proglasila za supresivnu osobu i plagijatora.

Na ovom mjestu treba raščistiti moguću nedoumicu u vezi sa nazivom mog sistema, sa terminom Ekskalibur. Počevši od ranih pedesetih godina ovog vijeka, među sajentolozima je šapatom prenošena povjerljiva informacija da Ron Habard raspolaže čudesnim sistemom Ekskalibur. Nije se znalo što je to, ali se zuckalo da umjesto dijanetike, koja zahtjeva stotine sati čišćenja Ekskalibur za izuzetno kratko vrijeme oslobađa Istinsko Biće. Vjerovalo se da Habard ne otkriva Ekskalibur, jer čovječanstvo još nije zrelo za sistem takvog dramatičnog djelovanja. Sam Habard je doprinosio takvim glasinama, tvrdeći da je prvih šest osoba koje su pročitale materijale Ekskalibura poludjelo. Istina je sasvim drugačija. Ron Habard nikada nije posjedovao sistem koji bi se mogao tako nazvati, niti usporediti sa sistemom Ekskalibur koji sam ja stvorio, istina oslanjajući se umnogome na njegovo učenje. Pored ostalih, o tome u biografiji Rona Habarda “Mesija bez maske” svjedoči Džek Horner, istaknuti Habardov suradnik: “Kada smo vršili istraživanja u Feniksu, Arizona, bio sam jedno popodne u njegovom stanu sa njim i Džimom Pirkhemom, kada je neko pozvonio na vrata. Ron je izašao da otvori i nekoliko minuta je razgovarao sa nekim muškarcem. Vratio se kezeći se zadovoljno.

Page 26: Slavinski - Integralni ekskalibur

26

Rekao nam je da mu je posjetilac ponudio 5.000 dolara za rukopis Ekskalibura. Tada je prsnuo u smjeh i rekao: “Jednog od ovih dana morati ću to napisati.” To je bio jedini put da je Ron priznao da ta knjiga nije postojala.”

Postoji nekoliko neognostičkih grupa i pojedinaca koje koriste naziv Ekskalibur za svoje tehnike, ali su one uglavnom usavršene verzije nekih sajentoloških procesa, u radu koriste Elektrometar, a također sajentološku terminologiju. O njima nemam potpune podatke, pa o vrijednosti tih tehnika ne mogu prosuđivati.

Među istaknutim sajentolozima veoma je popularan do sada neobjavljen rukopis “Obnovljeni Ekskalibur: Akašina knjiga istine” (“Excalibur Revisited: Akashic Book of Truth”), koji je napisao poznati bivši sajentolog Džefri Filbert. To je u stvari njegova verzija čitave Sajentologije. Rukopis ima oko 800 strana formata A4 i njegove fotokopije se prodaju za 200 dolara. Mnoge sajentološke procese Filbert je usavršio, unio nove i izbacio ono za što je vjerovao da je potrošeno i nedovoljno efikasno. On piše da je do mnogih podataka došao čitajući otiske Akaše. Na osnovu takvih svojih iskustava iznio je tvrdnju da Habard nije stvorio Sajentologiju, već ju je čeneliranjem primio, budući da je prakticirana prije 25.000 godina na Zemlji i drugim planetima. On je jedan od rijetkih disidenata koje Habard nije proganjao. Vjerojatan razlog za takvo Habardovo izuzetno ponašanje je u tome što je Filbert bogat čovjek, koji je lično poznavao nekoliko predsjednika USA, pa je bilo opasno dirati ga.

Također, Integralni Ekskalibur izložen u ovoj knjizi nema nikakve veze sa sajentološkim procesima sistema koje je stvorio Bil Robertson, zvani Kapetan Bil. On je osnovao najveću organizaciju Nezavisne Sajentologije pod nazivom Ronov Org. Premda je Robertson umro prije tri godine, njegova organizacija i sistem su u velikoj ekspanziji, tako da se prakticira u 36 zemalja na tri kontinenta. Ali Ekskalibur Kapetana Bila zahtijeva posebnu obuku za oditora, jer se mnogi procesi rade uz pomoć Procesora, a kada se rade solo, neophodan je nadzor visoko istreniranog supervizora.

Ekskalibur Kapetana Bila privukao je veliku pažnju u posljednjih nekoliko godina, kada je jedan član njegove organizacije pod pseudonimom L. Kin objavio tri knjige o Sajentologiji, koje po podacima koje sadrže i po djelovanju na milje Nezavisne sajentologije nemaju presedana. U njima su objelodanjeni mnogi podaci koji nikada nisu bili dostupni javnosti, niti samim sajentolozima. Habard je prestao objavljivati podatke iz prošlosti ljudske rase kada je otkrio događaje koje je smatrao suviše opasnim za široku javnost. Posljednji javni nagovještaj dao je 1952. godine u svojoj knjizi “Historija čovjeka”, koja počinje neobičnim riječima: “Ovo je hladnokrvan i činjenični izvještaj o vaših posljednjih 60 triliona godina...” Poslije toga Habard nije objavio nijednu riječ o čudnim i umnogome zastrašujućim događajima iz čovjekove daleke kozmičke prošlosti, koji su otkriveni tokom stotina tisuća sati dijanetičkog oditiranja. Neki podaci objelodanjeni u knjigama L. Kina nisu bili poznati ni Habardu, jer su otkriveni u seansama poslije njegove smrti, uglavnom u okviru organizacije Bila Robertsona.

Viljem Bil Robertson bio je po profesiji strojarski inženjer, a naziv Kapetan dobio je jer ga je Habard postavio na mjesto kapetana broda Apolo, na kome su elitni sajentolozi živjeli i radili desetak godina, ploveći uglavnom Mediteranom i Atlantikom. Kapelan Bil je, za razliku od drugih nezavisnih sajentologa, bio pun hvale za Rona Habarda. Za njega je on najveći genije u historiji, značajniji za dobrobit ljudskog roda od Buddhe i Krista, Edisona i Tesle. U svojim materijalima on tvrdi da Habard, poslije smrti svog fizičkog tijela, boravi u središnjem dijelu naše galaksije pod imenom Elron Elrej i da mu otuda telepatskim putem prenosi novu tehnologiju. Tako je Robertson objasnio kako je za kratko vrijeme razvio OT procese iznad OT-7, posljednjeg nivoa koji je Habard dao za života. Da je Robertson čeneliranjem primao vrijedne podatke u to nema sumnje, jer je on, dok je Habard bio živ, uglavnom radio kao kapetan broda i obavljao različite organizacione zadatke bez ispoljavanja i najmanjeg znaka kreativnosti, a poslije Habardove smrti za kratko vrijeme je izrojio nesumnjivo vrijedne podatke od kojih je stvoren koherentan sistem.

Listopada 1984. u Frankfurtu Bil Robertson je objavio osnivanje Ronovog Orga, čiji je

Page 27: Slavinski - Integralni ekskalibur

27

cilj bio razvoj tehnika koje su trebalo da omoguće više nivoe svijesti. Robertson je dao ni manje ni više nego 40 OT stupnjeva, što je za mnoge nezavisne sajentologe predstavljalo zastrašujuće veliki podvig. Posebno je zanimljivo da se na Robertsonovom nivou OT-16 doživljava stanje nazvano “Bezbremenost” (Caselessness). Naime “breme” (“case”) je ukupan iznos neosvještenih, potisnutih i otcjepljenih duhovnih sadržaja koje Biće nosi u svom reaktivnom duhu. Bezbremenost je stanje ispražnjenosti bremena od nesvjesnih aberantnih sadržaja, tako da Biće više ne vezuje svoju pažnju za svoj individualni univerzum, koji je očišćen. Dalje procesiranje subjektivnog univerzuma ne daje nikakve Spiritualne, niti psihološke dobitke, jer više nema sadržaja koji bi bili procesirani. Čovjek tada postaje svjestan značajnih događaja na svojoj Vremenskoj Stazi, onih koji su stvorili njegovu sadašnjost, ali na njima nema više energetskog naboja, jer je uklonjen procesiranjem. Naboj je nestao, ali su informacije i znanja o prošlosti u njegovom posjedu. Čovjek također postaje svjestan entiteta, odnosno energetskih koncentrata stvorenih od strane drugih osoba, koji lebde u psihičkoj atmosferi oko njega, ali ih on svojom očišćenom sviješću ne privlači i stoga se ne lijepe u njegovu auru. On stiče potpuno znanje o Genetskom Entitetu koji se stara o njegovom fizičkom tijelu, jer je procesirajući Genetski Entitet naučio da živi u skladu sa njim i da ga ne ignorira kao manje vrijedan dio sebe. Čovjek umnogome postaje svjestan misli drugih ljudi i njihovih odluka. Kratko rečeno, čovjek postaje svjestan svoje igre, svojih ciljeva i svoje životne misije koju treba da ostvari prije nego što smireno napusti ovu planetu. Najzad, čovjek na tom nivou može sa sigurnošću planirati svoju slijedeću inkarnaciju, jer u svom bremenu ili nesvjesnom duhu nema elemenata karme koji bi ga u tome ograničavali. Veo zaborava, koji pokriva svijest manje razvijenih Ljudskih Bića između dva života u Bardo svjetovima, ne zatamnjuje svijest čovjeka koji je dostigao ovaj nivo i budućnost je u njegovim rukama. Ostali stupnjevi iznad OT-16 odnose se na igre i aktivnosti koje Biće igra u drugim univerzumima.

Pripadnici organizacije Kapetana Bila nastavili su davati doprinose Spiritualnoj tehnologiji, tako da se u njenim okvirima ona neprestance razvija. Pored L. Kina i njegovih izuzetnih knjiga o Sajentologiji, član Ronovog Orga je i Fleming Fanč, izuzetno plodni istraživač čijih nekoliko zbirki eseja predstavljaju prave bisere, zatim Sivija Štajner, Rikardo Ragac i Dženi Keje.

Za razliku od mnogih organizacija čija su obećanja svakako pretjerana, pripadnici Ronovog Orga su po pravilu odmjereni i trezveno procjenjuju što čovjek dobiva procesiranjem u njihovoj organizaciji, premda i opisani rezultati zalaze u oblast Spiritualne fantastike. Rikardo Ragac, jedan od vodećih Procesora ove organizacije u Švicarskoj, napisao mi je (12.12.1995.) o psihičkim moćima koje je Habard pod imenom OT sposobnosti naširoko reklamirao “Gornji nivoi (OT stupnjevi iznad OT-7, primjedba moja), ne stvaraju nužno u čovjeku sposobnosti da samom voljom pokreće MEST (fizički univerzum). Sposobnosti koje se ističu, u što sam se mnogo puta uvjerio, jesu sposobnosti u oblasti telepatije i percepcije, a također sposobnost da se u značajnoj mjeri utiče na scenarija koji pokreću našu planetu u ovom trenutku; također, čovjek stiče sve jasniju svijest o sebi i drugima i znanje o tome što su zaista ovaj univerzum i drugi univerzumi. Najzad, čovjek stiče sposobnost, koja je po meni od najveće vrijednosti, da oslobađa druga Ljudska Bića.”

Da se vratimo na Integralni Ekskalibur izložen u ovoj knjizi. To je cjelovit i zaokružen sistem, uči se 9-12 sati, raspoređenih na dva dana, a potom ga čovjek primjenjuje čitavog života, odnosno dok ne nađe bolji i savršeniji sistem. Integralni Ekskalibur je efikasan kompjuter sa neograničenim brojem programa, jer vi sami stvarate programe prema svojim potrebama. Što je najznačajnije, to jeste gnostički kompjuter koji ćete moći i usavršiti. Poslije nekog vremena, on će imati samo daleku sličnost sa Ekskaliburom sa kojim ste počeli (vidi o Metaekskaliburu), a vi ćete biti sve zadovoljniji i spontaniji.

Tokom stvaranja sistema, njegovo ime, Ekskalibur, samo se nametnulo. Kada sam, proučavajući literaturu i podatke o postojećim sistemima, uvidio da je izraz Ekskalibur u čestoj upotrebi, htio sam ga izmijeniti. Neko vrijeme u svojim bilješkama koristio sam izraz “Kalki” kao naziv sistema, koji je izgledao pogodan iz nekoliko razloga. Imao je u sebi riječ

Page 28: Slavinski - Integralni ekskalibur

28

“Ki”, koja označava životnu energiju, “Al” koja označava Boga i riječ “Kal”, osnovu imena boginje Kab, koja je boginja diskreacije. Na nju neupućeni često gledaju kao na boginju razaranja, ali njena prava funkcija je rastvaranje ili diskreacija prevaziđenih i preživjelih formi da bi se stvorio prostor za nove oblike ispoljenja.

Mišljenje jednog mog prijatelja, danas vjerojatno najvećeg okultnog znalca na Zapadu, bilo je da je izbor imena za sistem veoma važno i da je Kalki daleko bolje, jer je Ekskalibur vezan za srednjovjekovnu Englesku, a Kalki ima šire i univerzalnije značenje. On je bio zaveden načinom pisanja riječi “Excalibur” u engleskom jeziku. Međutim, kod nas se ta riječ piše “Ekskalibur” i u jednom trenutku imao sam uvid o značenju te reći: Eks + Kali + bur, što znači “Iz Kalinog gnijezda”, iz gnijezda boginje Kali, jer “bur” znači gnijezdo na velškom jeziku. Tako se naziv Ekskalibur ponovo nametnuo i ustalio.

KAKO JE STVOREN EKSKALIBUR Ekskalibur sam stvarao tokom nekoliko godina, ali se kao koherentan sistem u svom

prvobitnom obliku, koji je koristio petoelementnu Formulu Rastvaranja, zasnovanu na meditativnoj praksi tibetanskog budizma, pojavio 1991. godine. Koji su njegovi izvori, iz čega je proizišao, pitaju se oni koji su ga iskusili. Kao što smo vidjeli iz prethodnog izlaganja, njemu prethodi niz poštovanja dostojnih Spiritualnih predaka, a za neke bismo mogli reći da su njegovi suvremenici, budući da su nastali približno u isto vrijeme i poslije njega. Komponente Ekskalibura postojale su u bližoj i daljoj prošlosti. Novost je originalna sinteza tih komponenata, način njihove primjene, vremensko zgušnjavanje procesa i iznad svega njegova moć samousavršavanja u sve efikasniji instrument Spiritualnog razvoja. Stoga je Ekskalibur doista zakonito čedo Akvarijanskog doba.

Možda će kronološko izlaganje zbivanja koja su mu prethodila najbolje osvijetliti njegov nastanak i razvoj. Kao što čitaoci mojih knjiga znaju, studenog 1980. godine održao sam prvi Intenziv na našim prostorima. Tada se zvao Intenziv Prosvjetljenja, a kasnije sam naziv promijenio u Intenziv Gnoze iz slijedećeg razloga. Sa Čarlsom Bernerom, sazdateljem Intenziva Prosvjetljenja, sklopio sam dogovor: ukoliko značajno promijenim njegovu metodu, trebam ga drugačije nazvati. “To više neće biti Intenziv Prosvjetljenja, stoga se treba drugačije zvati,” bio je njegov stav. Ta metoda davala je vrijednija iskustva od bilo kog drugog sistema koji sam do tada iskusio i ja nisam htio da ga mijenjam bez vrlo jakih razloga.

Poslije više godina vođenja Intenziva bez ikakvih izmjena, u jednom trenutku sam se odlučio da u samu tehniku unesem promjenu u načinu davanja komande partneru. Uspjeh je bio izvanredan. Na sljedećim Intenzivima su Majstori, koje sam ja obučio, svi primijenili novu komandu i pokazalo se da je ta mala izmjena imala velike posljedice. Broj Direktnih Iskustava je naglo porastao i ona su bila mnogo dublja. Staza Intenziva je dobila novu privlačnost. Ovo me je poučilo da i tako efikasna metoda kao što je Intenziv Prosvjetljenja može da se usavršava. Ne postoji zauvijek najbolja metoda, uvijek se može bolje.

Element koji je najneposrednije povezan sa nastankom Ekskalibura je djelovanje preko emocija. Od samog početka moji su Intenzivi bili emocionalniji od Intenziva Majstora na Zapadu i mnogo uspješniji u pogledu broja Direktnih Iskustava Istine i njhove dubine. U prvo vrijeme nisam uviđao vezu iznuđu emocionalnosti Majstora i Učesnika i uspješnosti Intenziva, ali se kroz dugu praksu ta veza nametnula. Uočio sam da slabiji uspjeh na svojim Intenzivima postižu zatvoreni Majstori, a također da emocionalno otvoreni Učesnici lakše i češće doživljavaju Iskustvo Gnoze. Osnovni činilac procesa emocionalnog otvaranja je sam Majstor. Ako se Majstor ne otvori emocionlno i ne ispolji ljubav prema svojim Učesnicima, on ne može OTVORITI Intenziv i ljudi ne duživljavaju Gnozu, ili je doživljavaju mnogo teže i rijeđe. Zato sam u tehniku Intenziva unio element osjećaja. Ona je tada postala mnogo lakša za razumjevanje i uspjeh je porastao. Nastavio sam raditi sa iskusnim intenzivcima i postepeno usavršavao sistem. On se s vremenom toliko izmijenio da sam mu, u skladu sa obećanjem danom Berneru, promijenio ime. Moj sistem se zove Gnostički Intenziv i on to doista jeste.

Vodio sam mnoge specijalne Intenzive Gnoze: na prošle živote, na čakre (vrh nosa,

Page 29: Slavinski - Integralni ekskalibur

29

vrh jezika, povije, potiljak), na prostor, vrijeme, Boga, na drevne gnostičke zvučne formule, na Zen koan “Kakvo je bilo tvoje prvobitno lice, prije nego što ti se majka rodila?” i njima slične. Nit koja se provlačila kroz te Intenzive bilo je sve veće angažiranje emocija i sve kraće trajanje Intenziva; sada traju dan i po, a za iskusne Učesnike samo jedan dan, sa tendencijom daljeg skraćivanja. I sve veći uspjeh; sada Direktno Iskustvo Istine doživljava znatno veći broj Učesnika.

Jedan od nedostataka Intenziva Gnoze, kao i svih mističnih tehnika, koji se ispoljio od samog početka, jeste da on ne rješava probleme svakodnevnog življenja. On ne uklanja patnju, ranjivost na negativna djelovanja sredine, kratko rečeno ne uklanja nepoželjna stanja. Ja sam dugo bezuspješno pokušavao usmjeriti Intenziv Gnoze tako da omogući Učesnicima ostvarenje takvih ciljeva istovremeno sa Gnozom, dok konačno nisam shvatio da je potreban nov sistem, čiji će rezultati predstavljati spoj mističnih, terapeutskih i kreativnih djelovanja. U to vrijeme intenzivno sam komunicirao sa nekoliko neognostičkih grupa i pojedinaca širom svijeta i utvrdio da njihovi sistemi ostvaruju upravo takve ciljeve u manjoj ili većoj mjeri. Svaki od tih sistema naglašavao je kao bitne neke elemente. Goldštajn i Galuša su mi ukazali na značaj identiteta koje Ljudsko Biće uzima u životnim igrama, Mark Džons na vrijednost vjerovanja, Rogi Bleter i Keti Orem na nužnost uklanjanja drugog postulata (Beta) da bi prvi (Alfa) mogao da se ostvari, a na ostale izvore ukazao sam tokom teksta ove knjige.

Podaci koji su poslužili kao osnova za prijem i usavršavanje nove metode priticali su i preko snova i iznenadnih uvida i vizija nekih mojih saradnika. Moja supruga Jadranka-Alda primila je na kraju 30-todnevnog Intenziva Gnoze nedvosmislenu poruku o nastanku novog sistema. Poruke su primale i osobe koje dotad nisu ispoljavale medijumske sposobnosti. Zajednički činilac svih tih poruka bio je da sam pred stvaranjem djelotvornog sistema kreiranja i diskreiranja koji će imati svoju Formulu sastavljenu od pet elemenata. Neposredno potom, isčitavajuci svoju zaostalu korespondenciju, među rnnoštvom papira našao sam fotokopiju ranije pomenutog teksta Tartanga Tulkua, koju mi je prijatelj iz USA, suradnik časopisa "Free Spirit", odavno poslao. Tada sam imao iznenadan uvid u kojem sam sintetisao novi Gnostički sistem Ekskalibur. Bezmalo sve osobe koje su ga iskusile postigle su, posle samo dva dana treninga, izuzetne rezultate.

Premda Integralni Ekskalibur izgleda kao nov gnostički sistem, istina je da je on spoj davno znanih i dobro poznatih elemenata sa novim otkrićima. Kao što sam spomenuo, petoelementarna Formula Rastvaranja, koju sam na početku primenjivao u Ekskaliburu, već pripada prošlosti. Do njenog prevazilaženja dovela je primena Ekskalibura, koji kao savršeni kompjuter stvara sve savršenije programe za svoju upotrebu. Radeći svakodnevno i obučavajući ljude na tečajevima Ekskalibura, primijetio sam da se kod osoba, koje rade kako valja, duhovne tvorevine raspadaju već tokom druge faze Formule Rastvaranja, u fazi širenja do krajnjih granica osjećanja. Ali je to zapažanje bilo suviše očito, pred samim nosom, tako da ga u tom periodu nisam bio u stanju prihvatiti. Bila je potrebna intervencija snaga Više Svijesti da bi mi se otvorile oči.

Točno dvije godine posle održavanja prvog Ekskalibur kursa, tokom boravka u Ljubljani, doživio sam kontakt sa Aivaz-sviješću u snu i primio novu, kraću i daleko efikasniju Formulu Rastvaranja. Kao što sam spomenuo, ona ima samo dva elementa: stvori i rastvori, coagula i solve, zgusni i razrijedi, uđi u iskustvo i izađi iz njega. Ta briljantna Formula, koja je bila dar Proviđenja, činila je od Ekskalibura istinski sistem psihičke alkemije. Za razliku od prvobitne petoelementarne Formule Rastvaranja, koja ima bliske rođake u nekim neognostičkim grupama, nova alkemijska Formula Ekskalibura bila je jedinstvena. Nije postojalo ništa slično na čitavoj planeti. Ona je postala osnova za stvaranje Novog Ekskalibura. Dalji rad i usavršavanje ovog sistema, kao i povratno djelovanje na njega i plodno ukrštanje sa Zlatnom Meditacijom, Kreatonom i Aspektikom dovelo je do nastanka Integralnog Fkskalibura, čija Formula nije samo Formula Rastvaranja, već sadrži u sebi i začetak stvaranja poželjne realnosti. Pored Formule i mnogi drugi elementi su usavršeni i zamjenjeni efikasnijim, tako da Integralni Ekskalibur ima samo daleku sličnost sa sistemom koji sam primjenjivao prije pet godina.

Page 30: Slavinski - Integralni ekskalibur

30

PRIRODA INTEGRALNOG EKSKALIBURA

Kroz Ekskalibur se jasno ispoljava jedna od karakteristika Akvarijanske Ere - osuvremenjivanje i usavršavanje pradavnih Spiritualnih metoda, jer on uspostavlja vezu magijsko-obrednog sa suvremenim. Naslanjajući se na prethodne sisteme Spiritualnog tragalaštva i naglašavajući potrebu za plodnim ukrštanjima, ovaj sistem u osnovnim obrisima objedinjuje obilježja mnogih prethodnih: Gnostičke formule za uklanjanje nepoželjnih oblika sopstvenog reagiranja na neke vidove realnosti, shvaćanje suštine alkemijskog procesa coagula-solve, neostvarena a uvijek živa očekivanja magije i eleganciju, brzinu i lakoću kompjuterske informacije koja prevazilazi sve do sada doživljeno i viđeno. Jedan Učesnik Ekskalibur Tečaja ovako je doživio Ekskalibur: “Godinama sam bio zaronjen u učenja o Prosvjetljenju i žudio sam za jednim trajnim dubokim iskustvom. Zato sam i zavidio Zen kaluđerima, jer sam vjerovao da se samo njima pruža takva mogućnost. Sada mogu ući u stanje Praznine kada god hoću, ali za razliku od Zena gdje praktičar kaže - Sada kada sam prosvijetljen, bijedan sam kao što sam i prije bio - ja mogu birati kako ću se osjećati. Probao sam biti sretan, pa zakratko nesretan i kada se sve sabere, više mi se sviđa biti sretan.”

Izjava drugog Učesnika, napisana u vrijeme kada je na ovim prostorima bjesnio rat, također mnogo govori o prirodi i efektima Ekskalibura:

“Uspeh, novac, zdravlje, dobri odnosi sa suprugom i ljudima sa kojima se srećem, nestanak napetosti i strahova, sve to zavisi samo od mene. Problemi i politička situacija u zemlji nemaju na što se zakačiti, zato što sam ja potpuna Praznina iz koje sve potiče. Samo ja odlučujem kojim će smjerom krenuti moj život. Nema dogmi, nema lidera, nema autoriteta. Sam čovjek je sopstveni izvor i uvir, sam je svoj Učenik i Guru.”

Ekskalibur, kao Ji Džing ili Tarot, ne izlaže neku posebnu Spiritualnu doktrinu. Ekskalibur nije nova religija, filozofija ili skup pravila o najboljem mogućem ponašanju koje vodi do ostvarenja ciljeva ljudskog bitisanja. Ekskalibur je suha praksa, mentalna alkemija stvaranja i rastvaranja iskustava i lične stvarnosti. To nije sistem religioznog, okultnog ili filozofskog učenja, već spiritualno-alkemijskog činjenja. U većini religioznih i metafizičkih sistema uobičajeni postupak ostvarenja sreće ili ispunjenja života jeste da se obezbjede uvjeti za to preko zadovoljenja određenih zahtijeva. Jedan objavljuje deset Božjih zapovijesti, drugi zahtijeva da se bacimo pod noge Savršenom Učitelju, treći da svakodnevno meditiramo na strogo određen način. Neki nude sublimirane kazete koje samo treba slušati da bi se u nama, bez našeg svjesnog učešća i napora, stvorila najbolja moguća ubjeđenja. Drugi sistemi zahtijevaju beskrajno ponavljanje mantri ili čišćenje duha od duhovnih masa, ali kada počnemo da ih prakticiramo, ustanovimo da tim nesretnim masama nema kraja. Ekskalibur omogućuje čovjeku da za kratko vrijeme ukloni nepoželjna stanja kao što su negativne emocije ili identiteti i da ih zamijeni pozitivnim i poželjnim, da u značajnoj mjeri kontrolira i stvara željena stanja i okolnosti, da pomogne drugim bićima i da se, prazneći svoju svijest od nanosa i naplavina svakodnevnog života, približi Božanskoj Praznini kao svojoj istinskoj prirodi i da sebe u kratkim trenucima tako doživi. Ekskalibur nema određene ciljeve koje treba ostvariti, jer svaki Učesnik svoje ciljeve sam određuje. Tokom Tečaja nema strogih pravila, već se radi opušteno, tako da se gradivo savlađuje bez stresa. Nema propisa o hrani koju Učesnici jedu, praćenih tvrdnjom da je takva hrana jedina valjana, a da je svaka druga nezdrava ili pogubna za Spiritualni razvoj. Nema uzdržavanja od pušenja ili bilo čega drugog, jer se ljudi tretiraju kao odgovorna i zrela Bića koja sama odlučuju što je za njih dobro, pod uvjetom da ne ometaju druge osobe. Od Učesnika se ne zahtijeva da govore o svojim intimnim iskustvima pred drugima i da otkrivaju svoje slabosti, da bi ih potom uklonili i tome slično, što je uobičajeno na grupnim tečajevima koji imaju terapeutske ili Spiritualne ciljeve. Tokom Ekskalibura nema katarzi i plakanja (ili se javljaju rijetko i kratko traju), niti dramatizacija prošlih bolnih iskustava. Nije prisutna opsesivna težnja za prošlošću, uočljiva kod sajentoloških i psihoterapeutskih sistema utemeljenih na psihoanalizi, jer za tim nema

Page 31: Slavinski - Integralni ekskalibur

31

nikakve potrebe. Kroz doživljaj Ekskalibura u čovjeku sviće sasvim jasna svijest da je on svojim odlukama stvorio sva svoja iskustva, pa jednostavno rastvara onu što mu se ne sviđa i zamjenjuje ga nečim drugim. Poslije Tečaja jedna Učesnica je ovim riječima opisala svoje iskustvo: “Moje Ja je isto ono Ja od ranije, ali postoji i razlika. Ja sam sada kao prazan list papira po kome mogu pisati što hoću.”

Ova izjava bliska je opisima koje većina daje o tome kako je Ekskalibur na njih djelovao: Biće je tvorac koji po samom sebi, kao po praznom papiru, ispisuje uzbudljiv roman, stvara komediju, laku zabavu, priču o uspjehu ili, ako to želi, unosi elemente drame u stvorenu situaciju. Ovo od Ekskalibura čini hibridni Spiritualni sistem u kome se duboka mistična iskustva prepliću sa iskustvima svakodnevnog življenja, jer onaj tko ide svojom životnom stazom istovremeno tu stazu izgrađuje, tako da sve doživljava kao posljedicu svojih odluka, bez obzira da li su ta tvorenja po svojoj prirodi materijalna, socijalna ili Spiritualna.

Ukazujući na vrijednosti Ekskalibura, ne dolazim u iskušenje da tvrdim da je to savršen sistem koji rješava sve probleme čovjeka i od kojeg se neće naći bolji i efikasniji, jer tada ne bi bilo mjesta za nastajanje mojih novih sistema koje sam prethodno opisao. Nužan uvjet njegove efikasnosti jeste spremnost čovjeka da preuzme odgovornost za sopstveni život. Ako on odbije da to učini, neće mu pomoći ni Ekskalibur, niti bilo koji drugi sistem, guru ili Mahatma. Poslovica “Pomozi se sam, pa će ti i Bog pomoći” govori o nužnosti ispunjenja tog uvjeta.

Ekskalibur nema monopol na efikasnost. Usporedo sa njim postoje neognostički sistemi različitih metodologija, ali velike djelotvornosti, koje sam opisao u prethodnom poglavlju. U Ekskaliburu ne postoji Božja zapovijest: Ja sam tvoj Bog, nemoj imati drugih Bogova osim mene! Naprotiv, potpuno sam svjestan da se metodologija oslobađanja ljudske svijesti izuzetno ubrzala i da sistemi zastarijevaju od samog početka njihove primjene. Stvaralac ovakvih sistema osjeća neprekidnu nedoumicu nad domašenim otkrovenjima uma, intuicije i prosvjetljujućih iskustava, uz neodoljivu potrebu da misaoni tok i tragalaštvo usmjeri ka daljim prostorima, makar se novim otkrićima potkopavali temelji nađenog i kazanog.

Situacija u tom pogledu veoma podsjeća na informatiku. Tek što je nov moćan kompjuter izbačen na tržište, već je u toku stvaranje novog, bržeg i savršenijeg. Tako su na osnovu moje prakse nastali novi sistemi, od Ekskalibura 2 do Aspektike. Stoga ponovo ističem najveću vrijednost Ekskalibura, njegovu sposobnost da se mijenja, da ga ljudi koji ga primjenjuju stalno usavršavaju, kao kompjuter koji omogućava korisniku da stvara nove i savršenije programe.

Zahvaljujući svom četrdesetogodišnjem iskustvu u radu sa uvijek novim sistemima Spiritualnog razvoja, usporedo sa klasičnim kao što je joga, uspio sam da Ekskalibur sagledam realno, ili mi se bar tako čini. Trudio sam se izbjeći grešku, u koju se veoma lako pada, da od njega stvorim dogmu. Bio sam svjedok da se svakih nekoliko godina ponovo uzbude duhovi - krene bajkovita priča ud uha do uha o novom Učitelju koji je Učitelj za sva vremena, ili se pojavi knjiga koja objašnjava ono što se riječima ne može objasniti, koja daje konačna rješenja za ono što nema kraja. I zato sam se trudio da tu klopku izbjegnem. Premda će u bliskoj budućnosti, kao neki Spiritualni vilinski konjic koji umire mlad, biti prevaziđen i skrajnut, dijeleći sudbinu svega što nastaje i postoji u vremenu, Integralni Ekskalibur je istinsko čudo ovog trenutka čovjekovog tragalaštva za sobom, u kome se sretno prepliću zemaljsko i nebesko, vidljivo i okultno, suvremeno i mistično, ljudsko i božansko.

INTEGRALNI EKSKALIBUR I GNOSTI ČKA UČENJA

Teorijsko polazište Ekskalibura je istovjetno sa osnovom svih sistema perenijalne filozofije: Atman, Biće ili Individua je tvorac svog univerzuma, ali sve dok ne dosegne izvjesnu točku u svom Spiritualnom razvoju on nema svijest o tome. Drugim riječima izražena, ta osnovna aksioma kaže da je svijet koji čovjek doživljava spoljašnje ispoljenje

Page 32: Slavinski - Integralni ekskalibur

32

njegove svijesti. Svijest je nerazdvojno povezana sa manifestnim univerzumom, koji također povratno na nju utiče, ali je u toj sprezi svijest UZROK, a manifestni univerzum POSLJEDICA. O tome nam govori i Hermesov zakon: Kako je gore, tako je dolje, radi ostvarenja čuda jedinstvene stvari. To znači - kako je u svijesti, tako je u ispoljenom univerzumu.

U najkraćim crtama iskazano gnostičko učenje o Spiritualnoj evoluciji Atmana glasi ovako. Iz Pra-Bića, koje je po svojoj suštini Apsolutna Praznina (Statik, Brama), u jednom trenutku kreće impuls stvaranja koji se ispoljava objavom: TO SAM JA! Zato se i kaže u Bibliji da na početku bila Riječ. Pra-Ja se dijeli na dvoje, pa na troje, četvoro i tako dalje do beskonačnog niza ispoljenja. Kao što je, ozaren bljeskom Gnoze, jednostavnim riječima iskazao Lao Ce: "Iz jednog nastaje dva, iz dva nastaje tri, a iz tri nastaje čitav svijet." To je silazna linija kozmičkog ispoljenja, kojom se Biće spušta u sve gušće slojeve materije. Kada dođe do najniže tačke u razvoju, do najveće gustine u procesu kontrakcije, zgušnjavanja ili coagula, kozmičko klatno kreće uzlaznom linijom i počinje alkemijska faza razrjeđivanja, ekspanzije ili solve. Na tom povratnom putu odigrava se sve veće osvješćenje Bića, čija je svijest prekrivena neprozirnim velovima materije koji je pomračuju. Tokom te faze postoji nekoliko odlučujućih trenutaka.

Jedan je kada se u svijesti individue javi prva upitanost: TKO SAM JA? Poslije tog pitanja slijedi dugotrajno naprezanje, koje se mjeri godinama ili životima, dok se ne iskusi drugi prelomni trenutak, doživljaj prve kratkotrajne gnostičke samospoznaje - JA SAM JA! Poslije tog iskustva proces Spiritualne Evolucije se naglo ubrzava, javlja se sve jača želja da se do kraja spozna apsolutna suština svoga Ja, Drugog Ljudskog bića, života, Boga ili Istine. U stvari, to su samo različiti vidovi ispoljenja Jednog ili Praznine koja je u njihovoj osnovi. Javlja se niz iskustava Gnoze, koji postupno dovode do prepoznavanje mnoštva u Jednom i Jednog u beskrajnom mnoštvu. Prije ili poslije, što zavisi od napora ulaganih u ovom ali i prošlim životima, Individua stupa naglo ili postepeno, u stanje stabilne svijesti o tome tko ona jeste. Procesi koji vode do tih iskustava su naporni i bolni. Život koji postoji kao barijera između dva Bića biva sve više istanjen i sve prozirniji, dok se ne javi svijest o njegovoj iluzornosti. U jednom trenutku tog dugog procesa samoosvješćenja čovjek doživljava nagradu za prethodne napore otkriva metodu kojom brzo i efikasno može raspršiti svoj individualni univerzum i stvoriti novi, po svojoj svjesnoj volji. Do tada je bio samo glumac u drami životne igre, a sada postaje i režiser i dramaturg.

Takav trenutak je susret sa sistemom Ekskalibura, ili nekim od neognostičkih sistema slične efikasnosti. To je dar Božji, dar Proviđenja ili dar Atmana samome sebi. Kao da Biće, sa viših nivoa svijesti, šalje sebi dragocjen poklon. Ma koliko čovjek bio oduševljen takvim sistemima, oni imaju ograničen vijek upotrebljivosti, pogotovo ako se i sami ne usavršavaju. Niz takvih sve savršenijim sistema omogućava Biću, koje u kozmičkom ogledalu gleda sopstveni odraz, da se približi sopstvenom liku i da se konačno spoji sa Sobom.

Ekskalibur, pored ostalog, omogućava čovjeku brzo i efikasno rješenje problema svakodnevnog života, uklanjanje nedostataka, opterećenja ličnosti i bolnih emocija, a također eliminiranje nepoželjnih i stvaranje poželjnih identiteta. Iznad svega, omogućava mu sticanje jasne i nepokolebljive svijesti da je samo on apsolutno odgovoran za čitav svoj subjektivni univerzum, jer je jedini tvorac svega onoga što doživljava, tako da može u svakom trenutku odlučiti kako će taj svoj univerzum mijenjati. Također, tokom Ekskalibura, kod bezmalo svih Učesnika javlja se doživljaj istinske prirode svoga Bića kao Apsolutne Praznine. Ali ta Praznina nije pustošna, iscijeđena i jalova, već je to napeta Praznina beskrajnog potencijala i plodnosti, nevidljiva maternica ovog i svih mogućih ispoljenih svjetova.

METAFIZIČKI ZAKONI STVARANJA I RASTVARANJA SUBJEKTIVNOG UNIVERZUMA

Procesi stvaranja i rastvaranja subjektivnog univerzuma podliježu određenim, ali

Page 33: Slavinski - Integralni ekskalibur

33

malo poznatim zakonima. Ron Habard je tvrdio da ti zakoni važe i za fizički univerzum, ali na sadašnjem nivou Spiritualne evolucije ljudskog roda to je teško dokazati. Stoga sam ih u ovom poglavlju izložio kao metafizičke zakone koji se ispoljavaju u ljudskoj svijesti. U prvom izdanju Ekskalibura oni su bili izostavljeni, ali su me izvjesni događaji, kao i veoma ubrzan Spiritualni razvoj, uočljiv kod mnogih ljudi, naveli da ih objavim u “Novom Ekskaliburu”, a ima još više razloga da nađu svoje mjesto u Integralnom Ekskaliburu. Ovi zakoni poslužili su kao osnova stvaranja mnogih neognostičkih sistema, čiji tvorci često ne spominju izvore iz kojih su stvorili svoje sisteme, a njihovi praktičari, čak i napredni Sljedbenici, o tome ili nemaju dovoljno znanja ili ga uopće nemaju. Stoga stvoritelji takvih sistema prikazuju svoje radove kao sasvim originalne, a prva stvar koju učine jeste da izmjene terminologiju.

Izvor zaista velike većine ovih sistema jesu Dijanetika i Sajentologija, čiji je tvorac Ron Habard ili bar na to upućuje autorsko pravo koje on drži na sve dijanetičke i sajentološke procese. Neognostički sistemi izrasli su iz osnovnih aksioma Sajentologije, čak su i mnogobrojni procesi i vježbanja otuda prenijeti. Na osnovu poznavanja tih zakona kreativna osoba u stanju je stvoriti svoj sistem Spiritualnog razvoja. Na tim zakonima počivaju jednostavne vježbe i tehnički postupci diskreiranja i kreiranja. Mnogi danas poznati sistemi koriste te jednostavne vježbe, čiji je tvorac vjerojatno Džek Horner (ili de Grimston), jedan od prvih Habardovih suradnika. Vježbe koje u Ekskaliburu služe za savlađivanje Formule Rastvaranja slične su Hornerovim (de Grimstonovim) vježbama. Ali ja želim istaći da se u Ekskaliburu radi samo nekoliko vježbanja i da su izuzetno lake i jednostavne, jer sam ih preradio i pojednostavio, tako da ne zahtijevaju više od jednog sata da bi se savladale, dok vježbe koje se koriste u drugim sistemima traju danima.

Što se tiče metafizičkih zakona koje sam u ovom poglavlju obradio, njihov neposredni izvor je Ron Habard, odnosno sajentološka organizacija. Publicirani su u knjizi “Feniks predavanja”, Los Anđelos, 1968. godine, koja je nastala na osnovu Habardovih izlaganja učesnicima Tečaja za profesionalne oditore, održanog davne 1954. godine u Feniksu, Arizona. Kada govorimo o autorstvu bilo kojih otkrića unutar Sajentologije neminovno se suočavamo sa velikom nedoumicom, jer teško je reći što potiče od Habarda, a što od njegovih suradnika. Evo zašto. U sajentološkoj organizaciji nitko, apsolutno nitko, nije se smio potpisati ispod bilo kojeg od više stotina procesa nastalih tokom aktivnosti Rona Habarda. Sve je njemu pripisivano i smatrano je velikim zločinom bilo kakav pokušaj usavršavanja tehnologije. A Habard je do ideja i gotovih procesa dolazio djelomično čeneliranjem, jer je bio doista kreativna ličnost, ali također na jednostavan i genijalan način. U svim njegovim knjigama, u sajentološkim časopisima i u organizacijama vidno je isticano pravilo br. 1: “Svako može pisati Ronu Habardu.” I svakodnevno, tokom mnogih godina, u središte organizacije su priticale tisuće pisama. Nijedno od tih pisama Habard nije pročitao! Odabrana grupa njegovih suradnika je čitala pisma i iz njih izdvajala kreativne ideje, a druga grupa ih je provjeravala u praksi i usavršavala. Kada bi bila provjerena plodotvornost neke ideje, stvar bi u svoje ruke uzimao Habard, stavio bi šlag na tortu i objavljivao bi svoje autorsko pravo na nju.

DEJVID MEJO U krugovima Nezavisne Sajentologije naširoko je znano da je takozvane NOT

procese (to su procesi Dijanetike Nove Ere za OT-e) razvio Dejvid Mejo, a ne Habard, koji je u to vrijeme bio u višemjesečnoj komi.

ALFRED NORDENHOLC Od nedavno je poznato, da je i sam termin Sajentologija, zajedno sa osnovnim

aksiomama, Habard preuzeo od zaboravljenog njemačkog filozofa Alfreda Nordenholca, koji je 1934. godine objavio rad pod naslovom “Sajentologija: nauka o konstituciji i sticanju znanja”. Nordenholc je svoju Sajentologiju zasnovao na aksiomama, kao što je poslije njega učinio Habard. O Alfredu Nodenholcu se malo zna, osim da je bio Nijemac rođen u Argentini, da je doktorirao pravo i bavio se filozofijom. U svojoj knjizi Nordenholc se

Page 34: Slavinski - Integralni ekskalibur

34

usmjerio na stvaranje teorijskog i praktičnog sistema za razumijevanje ljudske svijesti i znanja.

Po njegovom uvjerenju, oko tih oblasti čovjek može kružiti razmišljajući i navodeći različite argumente, a da nikuda ne stigne. Da bi se to izbjeglo, potrebno je zasnovati izučavanje znanja na nizu aksioma, koje potom treba provjeriti u praksi. Na početku one ne trebaju biti prihvaćene kao istinite, već kao predloženi principi. Pada u oči da su neke Nordenholcove aksiome istovjetne sa aksiomama koje je poslije 20 godina izložio Habard. Na primjer, prva aksioma kaže da je Biće, po svojoj suštinskoj prirodi, izdvojeni apsolutni izvor koji je izvan ovog univerzuma, a kao svjesno Biće ispoljava se unutar njega. Druga aksioma kaže da ljudska svijest može zamisliti nešto i ostvariti to što je zamislila. Treća aksioma opisuju dvopolni univerzum u kome se cjeline dijele na sastavne komponente i različite fenomene koji iz toga proishode. Pored aksima, taj spis sadrži mnoge elemente koje kasnije nalazimo u Habardovim učenju.

SIGMUND FROJD Ron Habard je imao genijalnu sposobnost da iskoristi ideje drugih ljudi, ili čak samo

nagovještaje takvih ideja. Jedna od natuknica koju nalazimo u spisima Sigmunda Frojda postala je, kao ideja koju je Habard razvio, osnov čitave dijanetičke metodologije. U svojim prethodnim knjigama na više mjesta sam izložio Habardov princip dijanetičkog čišćenja traumatskih događaja: bolna i traumatska iskustva povezana su u lance sličnih doživljaja. Da bismo uklonili neku traumu moramo tragati u sve dubljoj prošlosti za sličnim traumama i kada dođemo do prvog takvog iskustva, čitav njihov lanac se raspada i nestaje. Da je ta ideja bila izvorno Habardova kleli su se i vrlo obrazovani Sajentolozi tokom mnogih godina, dok nije otkriveno da je nju izložio Frojd u svom spisu: “Dva kratka izvještaja o psihoanalizi”. Evo Frojdovih riječi:

“Ono što stvara simptom (oboljenja) nije uvijek jedno pojedinačno iskustvo. Naprotiv, rezultat je obično izazvan sticanjem nekoliko trauma i često ponavljanjem velikog broja sličnih. Stoga je neophodno reproducirati čitav lanac patogenih sjećanja kronološkim redom, ili točnije obrnutim redom, tako da se počne prvo sa najkasnijim sjećanjem, a da najranije dođe na posljednje mjesto; nemoguće je preskočiti kasnije traume da bi se brzo dospjelo unazad do prve, koja je često najjača.”

DUGIN MOST Moje traganje za izvorima na kojima je nastala suvremena Spiritualna tehnologija

dovelo me je prije dvije godine do naizgled skromne knjižice sa naslovom “Dugin most” (“Rainbow Bridge”), koju su napisala tri učenika “astralnog” tibetanskog Majstora Dval Kula (Dwal Khul), koga je također prije više decenija čenelirala poznata spisateljica Nisa Bejli. “Dugin most” sadrži detaljan opis procesiranja koje nevjerojatno liči na dijanetičko, razvijeno mnogo prije pojave Rona Habarda. Procesiranje direktno zahvata reaktivni duh, njegov nastanak i njegove energetske mase. Proces se prevashodno radi solo i izuzetno je efikasan. Naravno, terminologija je drugačija. Umjesto izraza engram koristi se teozofski termin “misaona forma”.

ELEKTROMETAR I dalje, instrument koji u najvećoj mjeri karakterizira Sajentologiju kao njen zaštitni

znak, Elektrometar, nastao je u jednostavnijem obliku prije nego što se Ron Habard rodio, kada su Fere i Tarhanov (1888.) otkrili pojavu električnog otpora kože. Tarhanov je konstruirao jednostavan psihogalvanometar, koji je koristio u svojim istraživanjima emocionalnih stanja. Vrlo brzo potom počeo je da ga koristi Wilhelm Vmult (devedesetih godina prošlog stoljeća) u ispitivanju tjelesnog elektriciteta kao dijela psihofizike. A prvu primjenu ovog instrumenta u psihoanalizi nalazimo kod Karla Gustava Junga, opisanu u njegovom spisu “Izučavanja u analizi rije či”, objavljenom 1906. godine. Ovakva metoda istraživanja spominju Mjeri Kolins i Džejms Drajver u svojoj “Eksperimentalnoj psihologiji ”, a istraživač po imenu Semon ne samo da je koristio psihogalvanometar, već

Page 35: Slavinski - Integralni ekskalibur

35

prvi koristi termin engram (1915). U knjizi pod naslovom “Mneme”, on ga definira kao trajnu promjenu u organizmu pod djelovanjem draži, u kome je trag tog stimulusa usađen u strukturu pamćenja. Kada se čovjek ponovo izloži istoj draži, energija koju ona pokreće teče putevima manje ili više drugačijim od prethodnih i u vezi sa tim izaziva manje ili više različitu reakciju.

Ali i Nordenholcova knjiga i knjiga trojice učenika tibetanskog Majstora, kao i Frojdova ideja ostale su praktično nepoznate i nisu imale značajnog utjecaja na mislioce, Sljedbenike teozofije i praktičare psihoanalize; preteče Elektrometra predstavljali su zanimljive instrumente u rukama rijetkih pojedinaca i najviši domet dostigli su u obliku detektora laži. Na drugoj strani, Habardovi radovi čine prjelomnicu u psihoterapiji i praktičnoj Perenijalnoj filozofiji, utjecali su na stotine tisuća ljudi i imaju planetarne posljedice.

Ronu Habardu ne možemo predbaciti što je koristio ideje svojih prethodnika, jer to svi kreativni ljudi rade i to jeste put razvoja naučnih saznanja. Ono što mu većina prebacuje jeste što je to prikrivao, a također što je prisvajao ideje svojih najbližih suradnika, često na njihove oči. Njegovo ponašanje prema Mili Galuša, o kome mi je pričao njen suprug Džon Galuša, očit je primjer za ovu njegovu sklonost. Njih dvoje su bili najbliži Habardovi suradnici od samog nastanka njegovog sistema. Jednog dana Habard je zatražio da ga Mili Galuša oditira. Sve vrijeme seanse on je vrijeđao izjavama da je ona nesposobna da oditira čovjeka kao što je on. Poslije tri sata takvog maltretiranja ona se plačući vratila kući. Džon Galuša joj je predbacio takvo ponašanje, jer je, po oditorskom kodeksu, ona, kao oditor, bila dužna ustrajati usprkos uvredama i jednako se ponašati prema Habardu kao prema bilo kojem drugom Klijentu. Natjerao je da sutradan nastavi oditiranje. Situacija je bila još gora, Habard je sve vrijeme vrijeđao. U jednom trenutku, tokom seanse, ona ga je zapitala: “Kako ti ja mogu pomoći?” Njegov odgovor bio je: “Ti mi možeš oprati suđe, ali ne možeš me oditirati.” Ali ona je nastavila sa istim pitanjem: “Kako ti ja mogu pomoći?” “Možeš mi očistiti cipele, ali me ne možeš oditirati”, nastavljao je Habard sa uvredama, ali ona je poslije izvjesnog vremena primijetila da ga je uvukla u proces i njegovi odgovori su se usredsredili na stvarne probleme. Nakon nekoliko sati rada sa istim pitanjem, Habard je imao izuzetno dubok uvid u svoje životne probleme. Mili Galuša je završila seansu i požurila krući da se pohvali suprugu svojim uspjehom.

Sljedećeg dana prije podne zatekli su u sajentološkom centru veliko uzbuđenje: ljudi su se grlili, otvarali su boce šampanjca, proslavljala se radosna vijest. “Što se dogodilo?” zapitao je Džon Galuša. “Velika novost za sve nas”, povikali su okupljeni, “Ron je stvorio novu, fantastičnu tehniku, Proceduru Pomaganja (Helping Procedure). Jednostavna i nevjerojatno efikasna stvar! Sastoji se iz sukcesivnog ponavljanja, sve do uvida, pitanja “Kako ti ja mogu pomoći?”

Slična iskustva imali su mnogi kreativni Sajentolozi. Čak je i osnovni sajentološki instrument, poznat kao Habardov E-metar, konstruirao elektroinžinjer Volni Metison, koga danas nitko ne poznaje u sajentološkoj organizaciji.

Bez obzira tko je i koliko zaslužan za osnovne aksiome i tehnologiju Sajentologije, ona je utjecala na suvremene sisteme Spiritualnog razvoja više nego bilo što drugo. Iz izlaganja koje slijedi, čitaocu će biti jasno da za razumijevanje procesa koji se događaju pri kreiranju i diskreiranju psihičkih tvorevina u Ekskaliburu nemalo dugujemo Ronu Habardu i mnogim njegovim anonimnim suradnicima.

Navesti ću vam osnovne zakonitosti, koje su istovremeno i moguća stanja egzistencije u ovom univerzumu. Pojasnio sam ih što sam bolje mogao. To nije bilo jednostavno, jer se Habard trudio da stvori terminologiju tešku za korištenje, kako bi u većoj mjeri kontrolirao svoje Sljedbenike. Na njega je dalekosežno uticala knjiga “Nauka i mentalno zdravlje ”, u kojoj je Alfred Korzibski ukazao da se promjenom jezika postiže promjena u mišljenju; da bi se grupa ljudi odvojila od društva u kome žive, treba ih navesti da koriste specijaliziranu terminologiju, tako da jasno može da ih razumije samo drugi član njihove grupe. Stoga su termini koje je on koristio rogobatni i teški za prevođenje.

Kao uvod u razumijevanje metafizičkih zakona stvaranja i rastvaranja, odnosno

Page 36: Slavinski - Integralni ekskalibur

36

mogućih stanja egzistencije, poslužiti će nam kratko izlaganje o ciklusu akcije. Na taj ciklus ukazala je još u Starom vijeku indijska filozofska misao. Sve što postoji, što je nekada postojalo i što će u budućnosti doći u egzistenciju, prolazi kroz ciklus akcije koji ima 3 elementa: nastanak, trajanje i nestanak. U indijskoj filozofiji, ciklus akcije oličen je u božanskom trojstvu: Brama Stvaralac, Višnu Čuvar i Šiva Razoritelj. Na subjektivnom nivou, ciklus akcije izgleda ovako. On počinje donošenjem odluke ili postulata. Odluka je iznad fizičkog univerzuma materije, energije, vremena i prostora i zbog toga traje dokgod ne bude diskreirana. A ona može nestati iz egzistencije samo na 3 načina (vidi dolje).

Postoje četiri metafizička zakona kreiranja i diksreiranja, koji su istovremeno četiri moguća stanja egzistencije:

l. KAKO-JESTE (as-is-ness) je zakon ili stanje egzistencije koji govori o stvaranju i konačnom rastvaranju nečega. Neki Praktičari shvaćaju taj zakon preusko i pogrešno, kao da se odnosi samo na diskreaciju. Tome nasuprot, Kako-Jeste obuhvaća oba procesa, stvaranje i rastvaranje i zbog toga se ispoljava na početku i na kraju svakog ciklusa akcije. Možemo reći da u ciklusu akcije postoji prvo Kako-Jeste na početku ciklusa akcije i drugo Kako-Jeste na njegovom kraju. Prvo Kako-Jeste imamo kada Biće donese odluku (Alfu, Prvi postulat) i Ono tada počinje stvarati tvorevinu koja je izraz te odluke ili Alfe. Ono stvara, stvara, stvara... iz dana u dan, iz godine u godinu, iz života u život... sve dok polazna odluka ili Alfa ne bude diskreirana. A do njene diskreacije može doći na tri načina: stvaranjem njenog duplikata u svijesti Bića, stvaranjem njenog duplikata u socijalnoj i materijalnoj realnosti i samoponištenjem odluke, odnosno kada Biće samo poništi svoju odluku. Kada ono to učini, tu nema porazne odluke, Bete, već Biće samo odustaje. U prva dva slučaja Drugo Kako-Jeste imamo na kraju, ono je savršena kopija ili duplikat prvog. O tome Habardova aksioma br. 11 kaže: “...Kako-Jeste je stanje egzistencije koje postoji u trenutku stvaranja i u trenutku razaranja.”

Pokušaji da se silom ukloni Alfa ili odluka iz egzistencije, ne daju rezultat, jer sila ne stvara duplikat postojeće odluke. To nas dovodi do slijedećeg metafizičkog zakona:

2. PROMJENA POSTOJEĆEG (alter-isness). Ovo stanje egzistencije

rezultat je poraza prve odluke Bića. Kada Biće pretrpi poraz u ostvarenju svoje odluke, ono tada donosi poraznu odluku, Betu ili Drugi postulat. Ali prva odluka, Alfa, nije nestala iz egzistencije. Ona je samo potisnuta iz polja jasne svijesti i sa novom, poraznom odlukom koegzistira i čini TEM ili trajnu energetsku masu. Te dvije suprotstavljene odluke se naizmjenično javljaju u svijesti, ali Beta ima dominantnu ulogu. Primjer za koegzistenciju Alfe i Bete u ovom stanju egzistencije, koje nazivamo promjena postojećeg, imamo u slučaju mladića koji je želio stupiti u kontakt sa djevojkom koja mu se svidjela (Alfa); ona ga je odbila, pretrpio je poniženje i donio je poraznu odluku, Betu: “treba izbjegavati privlačne žene! Njegova prva odluka nije nestala, on čitavog života želi doživjeti pravu ljubav, ali kada god dođe u blizinu osobe koja ga privlači, on osjeti nemir, strah, postaje impotentan i tome slično.

3. JESTENOST, postojanje ili egzistencija (is-ness) je stanje koje postoji kao rezultat promjene postojećeg. To je slaganje sa onim što jeste, poslije odustajanja od onog što bi trebalo biti. Egzistencija je proces neprekidne promjene. Sve se mijenja, vječita je samo promjena, kaže Ji Džing.

4. PORICANJE POSTOJEĆEG (not-is-ness). Poricanje postojanja neke stvari, pojave ili stanja koje postoji u nama je pokušaj da se silom ili suprotnom Alfom ukloni nešto iz egzistencije. Kao što sam rekao, takav pokušaj ne daje trajan rezultat, ma koliku snagu unijeli u suprotnu Alfu. Što je još važnije, poricanje

Page 37: Slavinski - Integralni ekskalibur

37

nečega dovodi do njegovog istrajavanja, a ne nestanka. Rezistencija (otpor) dovodi do perzistencije, trajanja. Budizam ukazuje na djelovanje ovog zakona kroz dvije aksiome sličnog sadržaja: “Ti privlačiš ono čemu se opireš” i “Ti postaješ ono čemu se opireš”. A Habardova Aksioma br.18 o tome kaže: “Kada Statik (tj. Biće, primjedba moja) prakticira poricanje postojećeg, on izaziva istrajavanje nepoželjnih stanja i stvara osjećanje nerealnosti, zaborava, nesvijesti i slična negativna stanja.”

Poznavanje ovih zakona ili mogućih stanja egzistencije omogućava razumijevanje zbivanja u ljudskoj svijesti. Pretpostavimo da je u navedenom slučaju, kada je mladić donio odluku (Alfa) da doživi ljubav sa lijepom djevojkom, ona prihvatila njegovo udvaranje. Njihov odnos se dalje razvio i on je doživio ljubav sa njom. Drugim riječima, odluka je ostvarena u socio-fizičkoj realnosti. Tada odluka nestaje u Praznini iz koje je i došla. On sada može donijeti novu odluku: stupiti sa njom u brak, imati dijete, da budu zajedno čitavog života ili da raskine odnos. Važno je da je prvobitna odluka nestala kada je savršeno duplirana u realnosti. Odluka da doživi ljubav sa njom svakako više ne postoji od trenutka kada je on ostvario odluku i doživio sa njom ljubav! Moguće je da on donese novu odluku da taj odnos potraje dugo ili da traje dok ih smrt ne rastavi itd. Ali odluka da doživi ljubav sa njom više ne postoji, nestala je u Praznini iz koje je i došla.

U prethodno navedenom primjeru djevojka ga je odbila i njegove nevolje su počele kada je donio poraznu odluku, Betu, “žene su opasne”, ili “Treba izbjegavati lijepe žene, jer ćeš pretrpjeti poniženje”, kojom je maskirao svoju prvu Alfu “hoću ljubav sa lijepom djevojkom” na takav način da se otada pretvara da prva doista i ne postoji. Da je on u potpunosti prihvatio tu Betu, (“Žene su opasne”), bez ikakvog otpora, ona bi u njegovoj svijesti bila duplirana u djeliću sekunde i nestala bi iz nje. To naravno može da se dogodi mnogo godina docnije, kada ta osoba, sada već zreo čovjek, u meditaciji ili tokom gnostičkih procesa kao što je Metoda-1 dođe do svoje davno potisnute odluke i prihvati je bez otpora u svijesti. Tada odluka biva duplirana i nestaje zajedno sa emocionalnim nabojem koji se tokom mnogih godina oko nje nakupio.

Problema ne bi bilo kada bi mladić svojom voljom odustao od odluke da doživi ljubav sa tom djevojkom. Na primjer, svidjela mu se neka druga i on je svoju pažnju usmjerio ka njoj. Tu nema poraza Bića i on ne donosi poraznu odluku, Betu ili Drugi postulat.

Razumijevanje ovih zakonitosti važno je za primjenu Ekskalibura i srodnih sistema, kao i za njihovo usavršavanje. Jednostavno rečeno, kada mi neku postojeću metafizičku tvorevinu (kreaciju) vjerno dupliramo u svojoj svijesti sa svim njenim elementima - ona nestaje, biva diskreirana! U navedenoj knjizi Ron Habard ističe: “Bar što se tiče ovog univerzuma, otkriti ćete da stvari nestaju kada uspijete da dovedete svog Klijenta da ih prihvati kakve jesu.” Međutim, DJELIMIČNO dupliranje ili kopiranje neke kreacije dovodi samo do njenog DJELIMIČNOG diskreiranja ili djelomičnog nestanka!

Na ovim zakonima zasnovani su ne samo svi gnostički, okultni i spiritualni sistemi, već i svi sistemi psihoterapije. Postoji i jedna ograda: on važi u metafizičkom univerzumu, za sve emocionalne, misaone i u najširem smislu riječi psihičke tvorevine, a Ron Habard je tvrdio da je taj zakon djelotvoran i u svijetu fizičkih pojava. Na žalost, to nije demonstrirao ni on, niti itko prije ili poslije njega. Možda će taj zakon biti primjenjiv u fizičkom univerzumu na višem nivou razvoja ljudske rase, ali sada nije.

Na pogledamo djelovanje tog zakona u metafizičkim svjetovima. Što radi psihoterapeut? On svom klijentu daje emocionalnu podršku da se suoči sa potisnutim i “zaboravljenim” iskustvima ili njihovim dijelovima i kada se suoči sa njima KAKVI JESU, oni nestaju! Jer što zapravo znači osjetiti u potpunosti neko iskustvo koje smo prethodno potiskivali? To znači stvoriti ISTO TAKVO iskustvo kroz osjećanja. I kada to postignemo, iskustvo nestaje.

KAKO-JESTE je stanje stvoreno na istom MJESTU, u isto VRIJEME, u istom PROSTORU, sa istom ENERGIJOM, istom MASOM, istim kretanjem u istom vremenskom kontinuumu. Upravo zato čovjek mora ponovo doživjeti, duplirati, odnosno iznova kreirati problem ili nepoželjno stanje, jer ako samo priča o njemu ono može izgubiti dio svog

Page 38: Slavinski - Integralni ekskalibur

38

emocionalnog naboja, ali neće nestati. Diskreirana iskustva prestaju da djeluju na nas (jer je njihova energija ispražnjena) i kao izblijedjele slike odlaze u arhivu sjećanja. Od tada ona predstavljaju proživljena, ispražnjena i u Spiritualnom smislu prevaziđena iskustva. Čini se da je veliki znalac ljudske duše, Marsel Prust, naslutio mehanizam ovih zbivanja kada je napisao: “Oslobođeni smo patnje tek kad je proživimo do kraja.” Ali on nije uspio dokučiti da patnju ne moramo proživljavati dugo i bolno u životu, već da to možemo učiniti brzo i djelotvorno u svojoj svijesti. Tada se mučan i opširan roman, koji nam je naizgled nametnut, pretvara u kratku priču koju sami pišemo.

Točno to činimo u Integralnom Ekskaliburu. Umjesto da se povučemo od neprijatnog ili bolnog doživljaja, mi mu se, sasvim suprotno, izlažemo u potpunosti i doživljavamo ga kakav jeste, kroz sve njegove bitne karakteristike, od kojih su glavna osjećanja. Ubrzano, ali intenzivno! Zatim se širimo preko njegovih krajnjih granica da iscrpimo čitav njegov energetski kapacitet, da ga doživimo u potpunosti i tada taj doživljaj nestaje! Nekada je to nemoguće postići odjednom, jer je iskustvo koje hoćemo diskreirati sastavljeno iz više komponenata. U takvom slučaju rastvaramo jednu po jednu komponentu KAKVA JESTE i iskustvo iščezava. Umjesto njega ostaje Praznina. Ovo je u stvari opis Metoda-1 za uklanjanje kroničnih problema u Ekskaliburu (vidi kasnije).

Poznajući mehanizam djelovanja ovog zakona, moći ćete shvatiti bezbrojna događanja u okultnim, mističnim i terapeutskim sistemima. Biće vam jasno zašto neki vaš uzbudljiv događaj izblijedi i postane prazan kada ga više puta prepričate. Na isti način traume gube dio neprijatnog naboja kada se izjadate prijateljima, terapeutu ili se ispovjedite svećeniku.

Kada u Ekskaliburu čistimo Alfe od tjelesnih Beta (tikova, grimasa, nevoljnih pokreta), pored Formule Rastvaranja koristimo i pretjerivanje ili prenaglašavanje (vidi detaljno kasnije). Na što se ovo svodi? Očito na dupliranje! Mi isti gest ili grimasu prenaglašeno ponavljamo, ponovo je kreiramo na istom mjestu i u istoj situaciji, da bismo iscrpili sve njene komponente i svu njenu energiju. I ona nestaje. Isti mehanizam prisutan je u postupku paradoksalne intencije u suvremenoj psihoterapiji. Neurotičar mora zaključati vrata tri puta ili ruke oprati ne jednom već sedam puta uzastopno, da bi mu popustila napetost. Ako namjerno napravi veliki broj kopija takvog ponašanja, 30 ili 70 puta, poremećaj nestaje.

Ova četiri zakona nastajanja, postojanja i nestajanja stanja i pojava u metafizičkom univerzumu objašnjavaju djelovanje svih sistema, metoda i tehnika – psiholoških, psihoterapeutskih, gnostičkih i mističnih. Nas prvenstveno interesiraju zbivanja u Ekskaliburu. Na osnovu savršenog kopiranja ili dupliranja, a to znači stvaranja novog stanja ili pojave koja predstavlja duplikat postoje će, uklanjaju se nepoželjna stanja ili pojave . Neko stanje ili pojava neumitno nestaju iz našeg svijeta kada ih dupliramo u potpunosti. A to znači da dupliramo sve njene poznate elemente.

Pri tome trebamo biti svjesni da različiti termini u mnogim sistemima označavaju istu stvar, dupliranje ili diskreiranje.

· kreirati (ili stvoriti) nešto iznova · zauzeti točku gledišta te stvari ili Bića, · zauzeti prostor koji zauzima neko Biće ili stvar, . potpuno voljeti nešto, bez ostatka, . biti odgovoran za nešto, . prihvatiti da smo nešto prouzrokovali, . identificirati se sa nekim ili nečim, . suočiti se sa nečim u potpunosti, . konfrontirati se sa nekim ili nečim, · osjetiti nešto u potpunosti, · iskusiti nešto u potpunosti, · sagledati nešto u potpunosti, · prihvatiti nešto bez ikakvog otpora...itd.

Svi sadržaji koje Individua savršeno duplira nestaju iz njene realnosti. Poslije

Page 39: Slavinski - Integralni ekskalibur

39

diskreacije ostaje samo Sveprisutna Osnova, Jedno, Bog, Brama, Statik, Ono, Istina, Sunjata, Apsolutna Praznina, Ništavilo... Kada diskreiramo veliki dio naše stvarnosti, javlja se osjećaj isčezavanja volje i motivacije da se nešto novo stvori i održi u egzistenciji. Međutim, nužno je diskreirane sadržaje zamijeniti novim stvaranjem, odnosno početi novu, višu igru.

FORMULA RASTVARANJA

Prethodno sam vam u skraćenom obliku naveo meditativnu formulu tibetanskog

budizma koju je opisao Tartang Tulku Rinpoše. Ona je poslužila kao polazna osnova Formule Diskreiranja u prvoj verziji Ekskalibura. U Novom Ekskaliburu ona je zamijenjena dvostepenom Formulom Diskreiranja.

Osobe koje su radile Ekskalibur po prethodnim verzijama, trebaju uočiti razlike koje postoje u Formuli Integralnog Ekskalibura, u odnosu na prethodnu Formulu, jer je to nov, usavršen i efikasniji postupak.

Bilo bi bliže istini ovu novu Formulu Integralnog Ekskalibura nazvati samo “Formulom”, jer u njoj rastvaranje ili diskreacija prelazi u stvaranje nove, poželjne realnosti. Ali kako su mnogi ljudi koji su prošli Ekskalibur Tečaj navikli na taj termin, nastaviti ću ga koristiti u ovom tekstu. Formula Rastvaranja ima samo dvije faze:

1. Identificiraj se sa objektom (osjećanjem). Osjeti ga u potpunosti. 2. Proširi se PREKO krajnjih granica tog osjećanja u Prazninu i skreni pažnju

na suprotno, poželjno stanje ili okolnost. Neophodno je da vam detaljno objasnim obje faze Formule Rastvaranja Integralnog

Ekskalibura. Naravno, sam postupak, kako se Formula primjenjuje u praksi, savladati ćete kada prođete kroz nekoliko jednostavnih vježbanja. Čitalac koji nije prošao kroz Ekskalibur Tečaj doći će u iskušenje da odbaci ovako opisanu Formulu kao intelektualnu igrariju, koja nema istinske snage. To bi bila velika zabluda, jer je ona zaista efikasna, u što su se uvjerili svi koji su Ekskalibur iskusili Ova Formula Rastvaranja je psihoalkemijska formula kojom se mogu ostvariti značajni rezultati za kratko vrijeme. Objekt na koji Formulu primjenjujemo može biti bilo što. Možemo rastvoriti sve što možemo osjetiti : prošla iskustva, osjećaje, tjelesne osjećaje, želje, vjerovanja, ubjeđenja, misli, predrasude, psihičke slike, stavove, odluke, identitete...bilo što.

Da bih izbjegao moguće mistifikacije, naglašavan da mi rastvaramo emocionalne i mentalne energetske tvorevine, (također odluke, koje nisu energetske tvorevine, ali pokreću energiju), a ne fizičku realnost. Na primjer, ako sam u prošlosti kod neke zgrade doživjeli strah i kada god prođemo pored nje osjetimo nelagodu ili napetost, logično je da ćemo primijeniti Formulu Rastvaranja da bismo uklonili to osjećanje. Našom Formulom nećemo rastvoriti fizički objekt, građevinu, već svoj neprijatan doživljaj povezan sa njom i potom ta zgrada na nas sasvim drugačije djeluje. Ukoliko neku osobu doživljavamo kao opasnu i agresivnu i osjećamo strah pri pomisli da ona može da nas napadne, identificirati ćemo se sa tom osobom, a to prosto rečeno znači da ćemo zauzeti njenu točku gledišta i osjetiti kako se ona osjeća, a potom ćemo taj identitet ukloniti iz egzistencije Formulom Rastvaranja.

Sada ću vam detaljno objasniti obje faze Formule Rastvaranja, jer od njihovog razumijevanja zavisi uspjeh primjene Ekskalibura.

IDENTIFICIRAJ SE SA TIM OBJEKTOM ILI OSJE ĆANJEM. OSJETI GA U POTPUNOSTI.

Prva faza je emocionalna identifikacija ili emocionalno poistovjećenje. Identificirati se sa nekim objektom znači postojati kao on , poistovjetiti se sa njim, biti to sa čim se poistovjećujemo. Budući da se poistovjećujemo preko emocija, to znači prvenstveno osjetiti to u potpunosti ; ali također duplirati tjelesne osjećaje koje ima to biće (ukoliko je živo), duplirati njegova vjerovanja, stavove, identitete i sve drugo što postoji u našem

Page 40: Slavinski - Integralni ekskalibur

40

doživljaju te osobe. Istovremeno, a to je posebno važno, mi zauzimamo točku gledišta, prostor i položaj tog objekta.

Objekti sa kojima se poistovjećujemo preko osjećanja mogu biti nežive stvari, živa bića, ljudi, misli, ideje, osjećanja, vjerovanja i drugo. Najvažnije u ovoj fazi je OSJETITI U POTPUNOSTI svoj objekt. Da bismo se oslobodili nečeg nepoželjnog, da bismo ga uklonili iz svog univerzuma, moramo ga u potpunosti doživjeti, a to prvenstveno znači osjetiti. Svako povlačenje od nekog iskustva dovodi do njegovog istrajavanja. Svaki otpor na neki objekt, stanje ili pojavu dovodi do istrajavanja tog objekta, stanja ili pojave.

Ne postoji objektivan pokazatelj kako treba doživjeti ono sa čim se identificiramo. Svaki pojedinac će to učiniti na svoj način. Na primjer, ako u potpunosti osjeti onako kako on to inače radi, obavio je posao na najbolji mogući način. Na Tečaju će Majstor objasniti to Učesniku na velikom broju primjera i proces će mu biti jasniji nego kada o tome čita. Ova faza (poistovjećenje sa objektom) ne treba da traje dugo, do 10-15 sekundi, izuzetno pola minuta. Kada ste se potpuno poistovjetili sa objektom, kroz osjećanja i ostale značajne elemente, spremni ste za drugu fazu Formule Rastvaranja.

PROŠIRI SE PREKO KRAJNJIH GRANICA TOG OSJE ĆANJA U PRAZNINU I SKRENI PAŽNJU NA SUPROTNO POŽELJNO STANJE ILI OKOLN OST.

U prvoj fazi ste bili unutar svog osjećanja, poistovjećeni sa njim. U drugoj fazi se, meko i bez napora, širite preko krajnjih granica tog osjećanja, sve do mjesta gdje postajete svjesni da ste izašli iz tog emocionalnog ili energetskog polja i stupili u prazan prostor. Kada ste došli do kraja energetskog polja osjećanja, ili energetskog balona, vi se kroz njegov zid širite i dalje, prolazite u čist prostor, a energetsko polje (balon) se iza vas raspada. Možete se proširiti u nekoliko pravaca, jedan za drugim, ili u svim pravcima istovremeno (to je najbolje), kao da ste i sami neki balon koji se širi. Kako god hoćete i kako vam je najlakše. A širite se sve dok vam se ne javi osjećanje da ste izašli iz aure objekta u kome ste bili; sve dok se ne probijete iz tog energetskog balona u slobodan, čist prostor oko njega. tj. do Praznine. Tada u potpunosti ignorirate tu energetsku tvorevinu, zaboravljate je i skrećete pažnju na suprotno, poželjno stanje ili okolnost.

To bi se drugim riječima moglo reći ovako: Doživi u potpunosti sav energetski potencijal te stvari, osjeti tu stvar u potpunosti do njenih krajnjih granica i izađi iz nje, napusti je, a zatim energiju svoje pažnje usmjeri u ono što želiš! Poznati jogi Nisargadata Maharadž kaže u prilog stava o potrebi da do kraja iscrpimo neko iskustvo da bismo od njega bili slobodni: “Ti se ne možeš osloboditi nečega što ne znaš što je.” Drugim riječima, dok nešto nismo iskusiti i tako upoznali, mi ne možemo da ga napustimo i oslobodimo se njegovog djelovanja na nas.

Kroz kasnije opisana vježbanja savladati ćete lako obje faze Formule Rastvaranja. Na ovom mjestu obratite pažnju na slijedeće. Oči treba da vam budu zatvorene tokom prve faze. Savjetujem vam da ih držite zatvorenim i tokom druge faze, kada usmjeravate pažnju na poželjno stanje ili viziju poželjnih okolnosti. Jer vam tada elementi okoline u kojoj se nalazite manje smetaju. Ali, ako ste osoba koja se lakše uživljava u poželjno stanje otvorenih očiju ili lakše stvara viziju poželjnih okolnosti otvorenih očiju, onda ih u drugoj fazi otvorite.

Suština procesa rastvaranja u drugoj fazi je u prestanku stvaranja i usmjeravanju energetskog toka pažnje na drugu, poželjnu tvorevinu, koju takvim aktom počinjemo stvarati! U prethodne dvije verzije Ekskalibura, u drugoj fazi Formule Rastvaranja skretali smo pažnju na bilo što drugo i tako prekidali energetski tok čestica pažnje koji je diskreiranu tvorevinu pothranjivao i održavao u životu. Zahvaljujući iskustvu sa Kreatonom, Formulu Rastvaranja sam učinio efikasnijom. U Formuli Integralnog Ekskalibura ne samo da prestajemo stvarati negativnu tvorevinu, već preusmjeravanjem energetskog toka odmah počinjemo sa stvaranjem željene tvorevine. Ovakva Formula čine dvije stvari odjednom i doista nije više samo Formula Rastvaranja, već i početak stvaranja.

Otkrića kvantne fizike daju nam jasna objašnjenja onog što se događa u drugoj fazi Formule Rastvaranja, to jest, u aktu skretanja pažnje sa posmatranog objekta na neki drugi, poželjan. Naime, ova avangardna grana fizike utvrdila je da ne postoji izolirani

Page 41: Slavinski - Integralni ekskalibur

41

posmatrač nekih događaja, već da posmatra č istovremeno sa aktom posmatranja postaje kreator i stvara to što posmatra . Ova tvrdnja zasniva se na čuvenom Principu nesigurnosti Vernera Hajzenberga. On je eksperimentalno dokazao da posmatrač stvara ono što posmatra, točnije rečeno; on stvara svoja subjektivna iskustva. U prilog te tvrdnje govori jednostavan opit sa Elektrometrom, preciznim elektronskim instrumentom koji registrira koncentrate psihičke energije stvorene usredsređivanjem pažnje. Ako koncentrirate svoju pažnju na neki objekt, Elektrometar reagira na takav akt. Do takve reakcije će doći i kada usmjerite pažnju na prazan prostor. Kada prestanete usmjeravati pažnju, reakcije više nema.

Teoretsko objašnjenje ove pojave dato je početkom tridesetih godina ovog stoljeća, kada je održana danas čuvena Kopenhagenska debata. Fred Volf u svom članku “Kvantni skok” ukazao je da se Kopenhagensko tumačenje sastoji iz dva elementa, bitna za shvaćanje odnosa takozvane fizičke realnosti i ljudskog Bića:

1. Ne postoji realnost u odsustvu posmatrača i 2. Akt posmatranja od strane posmatrača stvara realnost Učesnicima Ekskalibur Tečaja, koji nisu u stanju prihvatiti Hajzenbergovu tvrdnju, da

posmatrač istovremeno stvara to što posmatra, demonstrirao sam njenu istinitost na slijedeći način. Zatražio bih od Učesnika da u praznom prostoru, na sredini sobe u kojoj radimo, zamisle neki objekt (jabuku). Kada bi oni to učinili, tražio sam od njih da skrenu pažnju na nešto drugo, na primjer na zidni sat i da obrate pažnju na njegove detalje. Postavio bih im pitanje što u tom trenutku imaju u svijesti? Oni bi naveli neki od detalja sata koji su gledati. Tada bih zatražio da ponovo pogledaju na prostor u sredini sobe, gdje su prethodno vizualizirali jabuku i postavio bih pitanje: “Da li je jabuka još uvijek tamo?” Na tom mjestu se slika jabuke uvijek ponovo javlja, što je očit dokaz da je posmatranje istovremeno i stvaranje.

Da biste bolje razumjeli kako se dvije faze Formule Rastvaranja rade trebate prihvatiti da sve što postoji ima neki oblik ili formu. To nije dogmatski zahtjev, već to prihvatite samo kao radnu hipotezu. Izvjestan oblik imaju osjećanja, tjelesni osjećaji toplog, hladnog, bola, pritiska i dodira, zatim misli, ideje, stavovi, uvjerenje i vjerovanja. Ako imate teškoća u vezi sa tim, jednostavno trebate zamisliti da vaš objekt (sa kojim u tom trenutku radite) ima određen oblik, onakav kakav se vama čini da jeste. Drugim riječima, dajte mu unaprijed oblik u svojoj mašti, pa se unutar tog oblika širite sve dok ne pređete preko njegovih krajnjih granica i probijete se u Prazninu koja ga okružuje.

Da bismo mogli manipulirati sa nekim svojim duhovnim sadržajem, neophodno je da on bude konkretan, a to znači da ima određene karakteristike i da su njegove granice jasno definirane, da se taj sadržaj ne bi miješao sa drugim sličnim sadržajima. To ćemo postići tako što ćemo utvrditi gdje ga osjećamo, a zatim koje su njegove ostale karakteristike. One se svode na određivanje oblika, veličine, težine, starosti, temperature, boje i energetskog naboja. Ovdje je Integralni Ekskalibur obogaćen znanjem iz Aspektike, jer u njoj radimo sa Aspektima, čije osobine određujemo što jasnije možemo. To ću dodatno pojasniti na početku niza praktičnih vježbanja, kroz opis Filipinske tehnike liječenja glavobolje.

Oblike koje dajemo sadržajima svijesti ezoterična literatura naziva “misaonim formama” U knjizi istoimenog naslova, Besant i Ledbiter pišu: “Misao ima sasvim određenu formu... misao neko vrijeme postoji kao živo biće koje nazivamo misaonom snagom.” U kvantnoj fizici to su “dijelovi” ili “djelići”. Neke psihološke discipline nazivaju ih “modelima”, a u orijentalnoj filozofiji to su “samskare”. Jung je također zahtijevao od pacijenata da u analitičkim procesima sagledavaju različita energetska ispoljenja kao različite oblike. Poslije njega, poznati fizičar Džon Viler nazvao je misaone forme “mjehurima u bari” ili “kvantumskom pjenom” i ukazao da svaki od tih mjehura sadrži osjećanja, misli, tjelesne senzacije, asocijacije i slične sadržaje.

Page 42: Slavinski - Integralni ekskalibur

42

VJEŽBE ZA SAVLA ĐIVANJE FORMULE RASTVARANJA

l. FILIPINSKA TEHNIKA LIJE ČENJA GLAVOBOLJE Ovu tehniku detaljno sam opisao u svojoj knjizi “Psihotronika”. Ne trebate je znati, niti

prakticirati, ako vas ne interesira. Razlog što je navodim samo je jedan: opis te tehnike treba vam pokazati da je moguće dati oblik onome što po svojoj prirodi na fizičkom planu egzistencije nema oblik, a također i druge karakteristike koje mora imati sve što postoji u ovom univerzumu. Glavobolja za većinu ljudi nema oblik. Ako tražite da je opišu, reći će da je jaka ili slaba, da je bolna ili podnošljiva itd., ali vam neće reći kakvog je oblika. Ali uz angažiranje mašte moguće je dati joj oblik, a potom i druga svojstva.

Sve što postoji u fizičkom univerzumu materije, energije, vremena i prostora ima karakteristike fizičkog univerzuma: ima materiju ili masu, a to znači oblik i veličinu, ima energiju, zauzima izvjestan prostor i ima izvjesno trajanje. Da bismo mogli operirati sa elementima koji u svakidašnjem životu za nas nemaju takva svojstva, mi ćemo im naporom mašte dati takve karakteristike. Dobro je dati im određenu boju i temperaturu, ukoliko se ta svojstva već nisu sama nametnula.

O Filipinskoj tehnici pitamo čovjeka koga boli glava, kakve je boje njegova glavobolja? Pa zatim, kolika je? Kaže mu se: “Zamisli da je tvoja glavobolja u tečnom stanju. Koje je boje? Kada bismo je sipali u staklenu posudu, da li bi tvoja glavobolja ispunila litarsku bocu? Ili balon od 5 litara? Ili veliku staklenu kadu?” Kada kaže kolika je glavobolja, daje mu se instrukcija: “Zamisli da je presipaš u drugi stakleni sud iste tolike veličine. Sipaj polako, sipaj, sipaj... Koje je boje sada? Koliko je ima, isto ili manje?” Potom se zahtijeva da u mašti sipa glavobolju nazad u prvi sud. Obično je ima sve manje i manje i kada nestane pita se klijent što je sa glavoboljom? U većini slučajeva je i ona tada nestala.

Ponoviti ću da je ova vježba navedena ovdje samo zato da biste vidjeli kako u mislima ili mašti možemo dati oblik, veličinu i druga svojstva stvarima koje ih inače nemaju. Po okultnoj teoriji, na astralnom planu sve ima svoju energetsku formu, svoje energetsko polje i neke vidovite osobe mogu vidjeti čak i vašu glavobolju kao energetski balon određene veličine, oblika, boje i energije.

ODREĐIVANJE KARAKTERISTIKA DUHOVNOG SADRŽAJA Radite ovu vježbu zatvorenih očiju. Zapitajte se: 1. GDJE osjećate neki nepoželjni sadržaj: osjećanje, tjelesnu senzaciju, vjerovanje i

slične. Odredite mjesto gdje ga osjećate. 2. Kakvog je oblika taj sadržaj? 3. Koje je veličine taj sadržaj? 4. Koje je težine taj sadržaj? 5. Koliko je star taj sadržaj? 6. Kakve je boje taj sadržaj? 7. Koje je temperature taj sadržaj? Po svojoj volji možete dodati pitanja o još nekim svojstvima tog sadržaja, na primjer,

da li ima energiju i kakva je? Da li u njemu postoji pritisak? I tome slično, ali ne treba da pretjerujete sa takvom konkretizacijom. Čim osjetite da je taj duhovni sadržaj jasno definiran, možete prestati.

SINHRONIZACIJA UDISANJA SA ŠIRENJEM U primjeni Formule Rastvaranja od znatne pomoći je sinkronizacija disanja sa

širenjem. Stoga trebate uvježbati i primijenite u praksi (bar u prvo vrijeme) udisanje sa širenjem do spoljašnjeg prostora, izvan osjećanja koje hoćete diskreirati. U ovim vježbama

Page 43: Slavinski - Integralni ekskalibur

43

od najvećeg značaja je angažiranje osjećanja, odnosno mašte. Trebate osjetiti da se širite, a ako vam to pričinjava teškoće, učinite to u svojoj imaginaciji. Izmaštajte čitav proces, ali je važno da budete u procesu, odnosno da budete uklju čeni u to iskustvo (o iskustvenim pozicijama vidi kasnije). To znači da ne smijete sebe gledati kao glumca na ekranu televizora, već morate sebe osjetiti usred doživljaja. Jer u prvom slučaju ste ISKLJUČENI iz doživljaja i na taj način nećete postići željeni rezultat. U drugom slučaju vi ste UKLJUČENI u doživljaj i tada ste na pravom putu. U mašti je to lako postići i nema bitne razlike da li se širite do granica sobe u kojoj sjedite ili do granica kozmosa.

Ovdje imate četiri vježbe. Radite ih redom, zatvorenih očiju. Obratite pažnju da se samo u te četiri vježbe NE širite preko granica svojih objekata, već do njih (u prvoj vježbi se ustvari ne širite, već samo treba da osjetite granice tijela). Ali ako ih u procesu širenja i pređete, ne brinite, od toga nema štete. Najvažnije je da sinhronizirate udisanje sa širenjem.

1. sjetite prostor koji zauzimate svojim tijelom. Gdje su mu krajnje granice? Dokle se prostire? Ovo traje 10-15 sekundi).

2. ok udišete, proširite se do zidova prostorije u kojoj sjedite, odnosno do njenih krajnjih granica. Tokom laganog izdisaja vratite se u svoje tijelo. Ponovite 3 puta.

3. dišući, proširite se do krajnjih granica grada u kome se nalazite. Granice, naravno, određujete otprilike, tamo gdje ih vi osjećate. Na primjer, osjećate ili u mašti vidite periferiju grada, usamljene kuće, početak livada i njiva itd. Taj utisak će vjerojatno biti neodređen. Tokom izdisaja vratite se u svoje tijelo. Ponovite 3 puta.

4. agano udišući, proširite se do krajnjih granica kozmosa, onako kako ga vi osjećate ili sebi predstavljate. Tokom izdisaja vratite se u svoje tijelo. Ponovite 3 puta.

Naglašavam da nema objektivnih pokazatelja da li ste bili na mjestu koje ste zamislili. U mašti čovjek sve može. U stanju je da za tren oka ode na Sirijus i da se vrati, da proleti kroz sredinu neke galaktičke spirale i da se vrati i slično. Angažirate svoju maštu i sve će biti u redu.

IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA NEŽIVIM OBJEKTIMA U ovoj vježbi već počinjete raditi Formulu Rastvaranja Ekskalibura, pa će vam ubrzo

biti jasno koliko je ona jednostavna. Odaberite neživi objekt koje hoćete, na primjer: dio namještaja, zid, vrata, televizor, knjigu, stolnu lampu, stol, sliku na zidu...

1. osmatrajte ivice i površine tog neživog predmeta, prostor koji zauzima.

2. atvorite oči i u mislima uđite u njega, identificirajte se sa njim, a to znači osjetite ono što on osjeća, budite taj objekt.

3. dahnite i dok udišete istovremeno se proširite preko njegovih krajnjih granica i izađite iz njega u okolni slobodan prostor, odnosno Prazninu, istovremeno otvarajući oči.

Dovoljno je da svaka od ove tri aktivnosti traje 10-15 sekundi, ali ako želite, radite i duže. Početnici obično pitaju, “Kako da osjetim što mrtav objekt osjeća?” Odgovor je - kako najbolje umiješ, kako ti zamišljaš da to treba da se uradi. Na primjer, čovjek se poistovjeti sa televizorom, što znači da zakratko postoji kao televizor i što je najvažnije, osjeća u potpunosti što televizor osjeća. On može da osjeti neodređenu unutrašnjost

Page 44: Slavinski - Integralni ekskalibur

44

televizora, spletove žica, instrumenata, tupost tog uređaja, njegovu inertnost i tome slično. I to je sve. Ne postoji jedan jedini ispravan način za to. Pravi način je onako kako vi to osjećate! Najvažnije je da se identificirate preko osjećanja i da ne komplicirate stvar! Uradite ovu vježbu sa 5-10 objekata.

IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA PRISUTNIM ŽIVIM BI ĆIMA

1.

daberite živo biće u svom vidnom polju (biljku, životinju, čovjeka) i posmatrajte njegove krajnje granice u prostoru, ivice kojima dodiruje prazan prostor.

2. atvorite oči i u mislima uđite u njega. Poistovjetite se sa njim (identificirajte se) i osjetite što ono osjeća.

3. dahnite i istovremeno sa udisanjem proširite se preko krajnjih granica tog bića i izađite iz njega u okolni prostor, istovremeno otvarajući oči. Uradite ovu vježbu sa nekoliko živih bića koja su u vašem vidnom polju.

IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA ODSUTNIM OBJEKTIMA Za razliku od prethodne dvije vježbe, u kojima ste vježbali primjenu Formule

Rastvaranja na objektima koji su bili u vašem vidnom polju, u ovoj vježbi idete korak dalje i uvježbavate Formulu na odsutnim objektima.

1. daberite objekt koji hoćete, bilo da je živ ili ne, čovjeka, životinju, biljku, zgradu, dio namještaja itd. Jedini uvjet je da nije u vašem vidnom polju, da se nalazi na nekom drugom mjestu. Znači ovoga puta posmatrate njegovu psihičku sliku u svojoj glavi, u svom duhovnom oku. U imaginaciji posmatrajte njegove krajnje granice u prostoru, koliko najbolje možete. Slika sigurno neće biti oštra, niti cjelovita, dijelovi slike će se gubiti, linija razgraničenja sa praznim prostorom neće biti jasna. Ništa zato, koliko možete-dovoljno je!

2. đite u taj objekt i poistovjetite se sa njim, osjetite što on osjeća.

3. dahnite i proširite se preko krajnjih granica svog zamišljenog, odsutnog objekta, u slobodan prazan prostor i otvorite oči.

Učinite tako sa nekoliko odsutnih objekata. IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA MISLIMA, VJEROVANJIMA, OSJEĆANJIMA Napomenuo sam da, po mnogim izvorima, sve što postoji ima energetsko polje, koje

ima izvjesnu formu ili oblik. U ovoj vježbi, kao kod Filipinske tehnike liječenja glavobolje, treba da svojim neopipljivim tvorevinama sa kojima radite (misao, vjerovanje, ubjeđenje, ideja, očekivanje, stav itd.) date oblik kakav hoćete. Kao što smo glavobolji dali oblik, veličinu i boju.

1. daberite ideju, misao ili ubjeđenje koje hoćete i dajte mu u imaginaciji formu kakvu hoćete (većina zamisli balon). Uočite koliki je taj vaš objekt, koji prostor zauzima i naročito obratite pažnju na njegove ivice, odnosno površine gdje dolazi do dodira sa praznim prostorom koji ga okružuje.

2. dentificirajte se sa tim ubjeđenjem (mišlju, idejom) i osjetite kako je imati takvo ubjeđenje (prethodno, naravno, u svojoj mašti uđete u njega, to više neću ponavljati u opisu rada, to se nadalje podrazumijeva).

Page 45: Slavinski - Integralni ekskalibur

45

3. dahnite i proširite se preko krajnjih granica svog misaonog objekta i izađite napolje u prazan prostor.

Uradite to sa nekoliko misli, ideja, vjerovanja i ubjeđenja. UTJECAJ NAŠIH VEROVANJA, SUDOVA I PREDUBJE ĐENJA NA NAŠE

ISKUSTVO Sadržaj naše svijesti i našeg nesvjesnog utiče na naš doživljaj realnosti. Početnici

često svrstavaju samo opipljive pojave i objekte u realnost. Ali kada se nađu usred veoma neprijatnog doživljaja, njegova realnost se nameće, iako je on neopipljiv. Slika stvarnosti poslenika suvremene nauke, prvenstveno kvantne fizike, približava se shvaćanjima mistika. Jedno od otkrića kvantne fizike (Fon Nojman) kaže da slici koju imamo o svijetu naši misaoni procesi nameću iluzorna ograničenja. Drugo otkriće je Belova teorema. Pojednostavljeno, ona kaže da svijet nije onakav kakvim ga mi opažamo. Polazeći od Belove teoreme, David Bom je dopunio ovim riječima: “Riječ “realnost” izvedena je iz latinskog korijena “stvar” (res) i “misliti” (revi). Realnost nije samo ono što doživljavamo kao stvarno i opipljivo, već je realnost sve o čemu možemo misliti.” A Gari Zukav u svojoj knjizi o misticizmu piše: “Čovjek dostiže visok nivo svijesti kada otkrije da realnost u kojoj živimo nije činilac koji uobličava njegov duh, već da njegov duh uobličava realnost.” Sljedeće dvije vježbe treba da pripreme čitaoca na takvu spoznaju. Do nje će svakako doći kroz praktičnu primjenu Ekskalibura.

UTJECAJ SUDOVA, VJEROVANJA I PREDUBJE ĐENJA NA DOŽIVLJAJ

NEŽIVIH PREDMETA

1. daberite neživi objekt i posmatrajte granice prostora koji zauzima.

2. roz emocionalno uživljavanje, svjesno i namjerno, stvorite sud ili ubjeđenje o tom predmetu (na primjer, dobar, loš, koristan, beskoristan, lijep, ružan itd.) Naravno, takav sud ili ubjeđenje biti će po svojoj prirodi predubjeđenje.

3. dentificirajte se sa tim i takvim predmetom i osjetite što on osjeća.

4. roširite se preko krajnjih granica tog predmeta i izvucite se iz njega.

5. ada sud koji ste imali promijenite u suprotan, identificirajte se sa tim i takvim objektom i osjetite kako se sada osjeća.

6. roširite se preko krajnjih granica tog objekta, tako da se nađete izvan njega u praznom prostoru.

Uvjeriti ćete se da vaši sudovi, vjerovanja, predubjeđenja koja ste stvorili na ovakav način, uživljavanjem, utiču na vaš doživljaj tog objekta.

UTJECAJ SUDOVA, VJEROVANJA I PREDUBJE ĐENJA NA DOŽIVLJAJ LJUDI

1.

daberite jednu osobu, bilo da je prisutna ili ne, i posmatrajte granice prostora koji zauzima.

2. tvorite predubjeđenje o toj osobi (mirna, agresivna, poštena, nepoštena, dobra, inteligentna itd.).

3.

Page 46: Slavinski - Integralni ekskalibur

46

oistovjetite se sa njom kao takvom osobom i osjetite kako se ona osjeća. 4.

roširite se do krajnjih granica osjećanja koje imate o toj osobi, do čistog prostora i izvucite se napolje.

5. ud ili predubjeđenje koje ste imali toj osobi promijenite u suprotno. Zatim uđite u nju, identificirajte se sa njom i osjetite kako se sada osjeća.

6. roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja i izađite iz njega.

Ukoliko ste se uživjeli kako valja u svoje predubjeđenje, uvjeriti ćete se da ono utiče na vaš doživljaj ljudi. Praktičari otkrivaju da njihovo prethodno ubjeđenje, stav ili vjerovanje utiče na to kako će doživjeti bilo koji objekt, na prvom mjestu drugo Ljudsko Biće. Ranija odluka o nekoj vrsti iskustva, ranije ubjeđenje o nekoj osobi, ljudima uopće ili svijetu, sprječava priliv novih informacija koje se sa njima kose, a propušta takve koje ih podržavaju. Suprotne informacije ne mogu priticati, niti isticati ili to čine vrlo otežano. Na taj način svijest osobe postaje manje fluidna. U suštini, posmatrač se spojio sa svojim stavom; sudom ili ubjeđenjem i zaboravio da on jeste posmatrač i onaj koji stvara stavove, sudove i ubjeđenja.

Osim navedenih vježbi, koje služe da biste uspješno savladati Formulu Rastvaranja, nije potrebno ništa drugo. Savladati ćete ih za kratko vrijeme. Na Tečaju se obično sve završe za jedan sat ili malo duže. Ako Ekskalibur niste prošli na Tečaju, pod Vodstvom Majstora koga sam validirao ja, ili osoba koja je od mene obučena i ovlaštena da daje validacije Majstorima, već pokušavate da radite sa ovim priručnikom bez Majstora, sami ili sa prijateljem, trebati će vam nešto više vremena. Nikako nemojte preskočiti ove vježbe. Bez njih sav dalji rad neće dati rezultat!

Sada ćemo se vratiti na Formulu Rastvaranja. Trebate je raditi od sada nadalje kad god hoćete ukloniti nešto iz svog svijeta, uz jednu važnu dopunu. Ona se odnosi na preusmjeravanje pažnje sa sadržaja sa kojim ste se na početku identificirali, da biste ga diskreirali, na suprotno, pozitivno ili po željno stanje . Primjerice, ako osjetite strah i hoćete ga ukloniti, primijeniti ćete obje faze Formule. U prvoj fazi oči su vam zatvorene. U drugoj mogu da i dalje budu zatvorene, ili, ako vam to odgovara, možete ih zatvoriti. Postupite ovako:

1. Osjetite taj strah u potpunosti. Nemojte ga ignorirati, gurati ustranu, boriti se sa njim, potiskivati i slično, već se sa njim suočite u potpunosti, a to znači samo jedno: zaista ga osjetite. Vi se poistovjećujete sa tim osjećanjem straha, vi postojite kao da ste vi taj strah. Vi to i jeste u tom trenutku. Vrhunac uživljavanja znači da vi stvarate isti takav strah na njegovom mjestu. Ova faza može trajati od 5 ili 10 sekundi do pola minuta.

2. Sada, dok sve vrijeme osjećate taj strah, udahnite i blago, bez ikakvog napora, proširite se preko krajnjih granica tog osjećanja. Vi se širite napolje iz osjećanja, najbolje u svim pravcima odjednom, sve dok ne izađete u Prazninu oko njega. U tom trenutku, kada ste izašli u prazan prostor, skrenite pažnju na suprotno, poželjno stanje: na stanje hrabrosti u sebi. Maksimalno se uživite u to osjećanje hrabrosti, osjetite se u potpunosti kao hrabra osoba. Strah je nestao! (Ako vam je lakše, u drugoj fazi otvorite oči, ali ja vam savjetujem da obje faze radite zatvorenih očiju). Ponekad, kod jačih nepoželjnih stanja, da biste postigli uspjeh, ponovite proces jednom ili dva puta.

Za uklanjanje tvrdokornih, kroničnih problema koristi se poseban postupak, Metoda-1, koji sam posebno opisao (vidi kasnije). Kada se radi o malim energetskim tvorevinama, o malim objektima, kao što je glavobolja, pritisak u pleksusu ili osjećanje alergijskog svraba na koži, možete postupiti na dva načina (vidi grafički prikaz):

a. Da samu energetsku

Page 47: Slavinski - Integralni ekskalibur

47

tvorevinu u mašti povećate tako da obuhvati čitavo vaše tijelo kao ogromni balon. I tada nastavljate raditi Formulu Rastvaranja sasvim normalno: Osjetite nepoželjno stanje u potpunosti. Potom se širite unutar njega i preko njegovih krajnjih granica, i skrećete pažnju na suprotno, poželjno stanje.

b. Možete se u imaginaciji vi smanjiti, a tvorevina da ostane kolika jeste, tako da je mnogo veća od vas i da vas čitavog obuhvaća. Uđite u njega, potom osjetite to osjećanje u potpunosti i nastavite sa drugom fazom formule.

STVARANJE SUBJEKTIVNOG UNIVERZUMA

U suvremenom Neognosticizmu većina mislilaca razlikuje, zavisno od tačaka

gledišta, tri vrste univerzuma. Prvi univerzum je vaš subjektivni univerzum, koji vi doživljavate sa točke gledišta Ja

koji imate u ovom životu. Drugi univerzum jeste univerzum bilo kog drugog Bića. Stoga postoji skoro

beskonačno veliki broj drugih univerzuma. Treći univerzum jeste univerzum oko kojeg postoji slaganje dva ili više Bića. Unutar svog ili prvog univerzuma Biće vrši procese stvaranja i rastvaranja različitih

tvorevina koje služe sticanju iskustava. Većina sistema pada u grešku i obraća pažnju isključivo na procese rastvaranja ili uklanjanja nepoželjnih stanja. Međutim, naglasio sam ne jednom da stvaranje predstavlja nužnu komponentu valjanog procesiranja. U dobro poznatom taoističkom simbolu Jang i Jin to je aktivni princip, Jang, nasuprot pasivnog principa, Jin, koji predstavlja diskreiranje.

Sada ćemo prijeći na tu komponentu Ekskalibura, stvaranje. U prethodnim verzijama Ekskalibura bio sam prinuđen da usmjeravam pažnju čitaocima i Učesnicima Tečajeva na veoma značajnu stvar. Između rastvaranja i stvaranja treba da postoji sklad, odnosno ravnoteža. Približno koliko vremena i napora uložimo u diskreiranje; toliko isto treba da radimo na stvaranju. Nije dobro ostaviti prazninu poslije rastvaranja, jer ni priroda, ni ljudski duh ne trpe vakuum, tako da poslije uklanjanja jednog sadržaja postoji snažan pritisak da se on popuni i on će istrajavati dokgod se to ne dogodi. Vakuum uvlači sadržaje, a oni mogu biti neprijatni. Poslije kraćeg ili dužeg vremena duh će na istom mjestu stvoriti isti ili sličan sadržaj. Da su neki ljudi znali ovu zakonitost u davnoj prošlosti ukazuje citat iz Biblije, u kome se kaže: “Kada izbaciš iz kuće jednog demona, ako je ostaviš praznom, sedam puta više demona ući će u nju.” Sada je ta opasnost mnogo manja, jer je u Formuli Rastvaranja sadržan početak stvaranja pozitivnog, suprotnog iskustva, budući da odmah poslije diskreiranja skrećemo pažnju, a to znači struju psihičke energije, na suprotno pozitivno iskustvo. Međutim, neophodno je uložiti poseban napor u samo stvaranje kao takvo.

Zanemarivanje pravilnog rada Formule, kada se ostane samo na diskreaciji i ne usmjeri pažnja na suprotno poželjno stanje ili okolnost, stvara nevolje. A neki ljudi su skloni zanemariti pravilan postupak, jer kada se uvjere da Formula efikasno djeluje, oni rade na stari, prevaziđen način i svu svoju energiju posvećuju rastvaranju. Takve osobe poslije nekog vremena, po pravilu, zapadaju u jaču ili slabiju depresiju. Kakvi su to ljudi? Ispitivanja pokazuju da ljude po motivacionoj usmjerenosti možemo podijeliti u dvije glavne grupe:

1. sobe koje su motivirane za kretanje ka nečemu i

2. sobe koje su motivirane za kretanje od nečega.

Na primjer, na pitanje zašto žele više novaca, dvije osobe daju različite odgovore. Jedna kaže: Neću više zavisiti od drugih, neću morati više trpjeti svog arogantnog šefa i

Page 48: Slavinski - Integralni ekskalibur

48

moći ću otići sa svojom djecom iz zajedničkog stana u kome dominira moja tašta. To je očito osoba motivirana za kretanje od nečega. Njeni životni ciljevi jesu da se udalji od nepoželjne ili neprijatne situacije. Drugi čovjek kaže: Kada budem imao više novaca moći ću biti nezavisan, biću slobodniji, kupiti ću za našu porodicu stan gdje ćemo živjeti kako se nama sviđa. On je očito motivaciono usmjeren ka nečemu .

Nisu u svim situacijama ljudi jednako orijentirani ka nečemu ili od nečega, tako da svako ima neke oblasti u kojima je motivaciono usmjeren od nečega. U tim oblastima osoba usmjerena od nečega imati će tendenciju da radi Formulu polovično i da samo diskreira nepoželjna stanja i okolnosti, a da zanemari kreiranje. Ako popusti toj tendenciji, u toj oblasti ona će imati nevolja, jer će u stvorenom vakuumu stalno iznova nastajati novi negativni sadržaji i za nju Ekskalibur neće biti efikasan koliko bi mogao kada bi ga primijenila kako valja. Razlog je očito u izbjegavanju stvaranja novih stanja i okolnosti na mjestu uklonjenih nepoželjnih.

HISTORIJSKI RAZVOJ METODOLOGIJE STVARANJA SUBJEKTIV NOG

UNIVERZUMA Da se vratimo stvaranju svog subjektivnog svijeta. Poći ćemo od podatka koji

svakako znate, jer ste se više puta sa njim sreli: postoji svijet uzroka i svijet posljedica. Stanja vaše svijesti su uzrok, spoljašnji svijet je posljedica. To je jednostavnim riječima prepričan Hermesov zakon. Na njemu se zasnivaju svi sistemi Perenijalne filozofije, ali i operativni hermetizam. Pri tome različiti sistemi pokušavaju staviti pod kontrolu stanja svijesti služeći se različitim metodama. Istočnjački sistemi ne obraćaju previše pažnju na vrijeme u kojem će Sljedbenici ostvariti svoje ciljeve. Nije važno da li će se meditirati pet ili pedesetpet godina, duh će konačno biti ispražnjen od uznemiravajućih sadržaja i umjesto uznemirenosti, straha i brige za budućnost javiti će se spokojstvo. Spoljašnji svijet biti će njegov vjeran odraz; smirenost unutra - smirenost napolju. Ono što razlikuje neognostičke sisteme od orijentalnih jeste vrijeme potrebno da se ostvari neki cilj. Mi svoje ciljeve želimo ostvariti brzo, a ne kroz pedesetpet godina.

Razvoj metodologije djelovanja na sopstvenu svijest, i preko nje na spoljašnju realnost, imao je kao glavnu karakteristiku skraćivanje vremena potrebnog da se to postigne u većoj ili manjoj mjeri. Svaki od metoda koji se pojavio na pozornici bio je brži i efikasniji od prethodnih. Da pogledamo kratak historijski razvoj te metodologije.

AUTOSUGESTIJA EMILA KUEA Prvi pokušaj na Zapadu da se postigne poželjno uobličenje spoljašnje sredine preko

kontrole duha javio su se u vidu autosugestije. Većina čitalaca čula je za afirmaciju ili autosugestiju “Svakoga dana, u svakom pogledu, ja se osjećam sve bolje i bolje”. Njen tvorac je, koliko se zna, Emil Kue. Autosugestijom su se ljudi služili mnogo prije njega, ali je on taj metod dosljedno razvio. Poslije više godina eksperimentiranja, objavio je svoje rezultate u obliku praktičnog priručnika pod naslovom “Gospodarenje sobom pomoću svjesne autosugestije”. Ta knjiga je doživjela veliku slavu u svijetu, a prevedena je i kod nas, čini mi se poslije Prvog svjetskog rata. Tisuće ljudi su je koristile za uklanjanje nedostataka ličnosti i emocionalnih poremećaja. Ne postoje objektivne okolnosti, učio je Kue, postoji samo naše ubjeđenje ili vjerovanje; a dosljednim korištenjem autosugestije može se stvoriti svako unutrašnje stanje. Da je Kue ponekad dovodio sebe u smiješan položaj pokazuje anegdota, nastala na osnovu istinitog događaja. Kue je jedno vrijeme imao kliniku na kojoj je autosugestijom liječio razne poremećaje. Jednog jutra, dok je pred grupom kolega izlagao svoje učenje, prišla mu je usplahirena medicinska sestra i rekla: “Profesore Kue, bolesnik iz, sobe broj sedam osjeća se vrlo loše.”

“Sestro”, zaprijetio joj je Kue prstom, “nemojte više nikada tako nešto da kažete. Bolesnik iz sobe broj sedam misli da se osjeća vrlo loše!” Sljedećeg jutra, dok je Kue ponovo podučavao kolege svojoj teoriji, dotrčala je ista sestra i rekla: “Profesore Kue,

Page 49: Slavinski - Integralni ekskalibur

49

bolesnik iz sobe broj sedam misli da je umro!” Kueov sistem autosugestije davao je izvjesne rezultate, ali je u većini slučajeva

zahtijevao mnogo vremena. Tkogod je probao da ukloni neki ozbiljniji nedostatak ličnosti autosugestijom, zna da mu je bilo potrebno nekoliko mjeseci da se jave prvi vidljivi rezultati. Uslijed toga, znatno prije nego što poboljšanje može da se javi, ljudi gube motivaciju, napuštaju taj metod i traže nešto etikasnije.

V.V.ETKINSON Naravno, svaki postupak može se usavršiti i vrlo brzo javila su se poboljšanja

Kuevljevog metoda. Viljem Voker Etkinson, poznati okultista iz Čikaga, koji je objavio u svijetu slavnu seriju knjiga o jogi i okultizmu pod pseudonimom Jogi Ramačaraka, pošao je od pretpostavke da se čovjekov unutrašnji svijet formira pod djelovanjem unutrašnjih i spoljašnjih utjecaja. Stoga on savjetuje dvije vrste djelovanja: spoljašnje i unutrašnje. Polovinu vremena praktičar treba da posveti davanju autosugestija kako je to učio Emil Kue, a drugu polovinu valja da iskoristi na slijedeći način. U stolici, postavljenoj nasuprot, treba da zamisli samoga sebe i da sebi daje sugestije kao drugoj osobi, sa punim uživljavanjem u sadržaj riječi. Znači, neko vrijeme govori sebi, na primjer: “Ja sam pun samopouzdanja. Ja sam pun samopouzdanja. Ja sam pun samopouzdanja.” itd. A potom, zamišljajući sebe u nasuprot postavljenoj stolici, treba da sugerira: “Ti, Džone Smite, si pun samopouzdanja. Ti, Džone Smite, si pun samopouzdanja. Ti, Džone Smite, si pun samopouzdanja...” Itd. Pokazalo se u praksi da se korištenjem ovog metoda poboljšanja postižu brže nego uobičajenom autosugestijom.

TROSMJERNE AFIRMACIJE Metodologija se i dalje usavršavala. Neki praktičari stvorili su sistem u kome čovjek

djeluje na sebe trosmjerno. Naime, svako od nas ponekad, a neki često, misli o utisku koji ostavlja na druge ljude. Zamišljamo što i kako govore o nama. Kada bismo mogli kontrolirati taj protok misli, da uvijek bude izraz pozitivnog stava prema nama, to bi nam išlo u prilog. Ali, često u svojoj imaginaciji čujemo ljude kako kažu za nas “Petar je slabić”, “Petar nema ustrajnosti” itd. (pretpostavio sam da se zovem Petar). Takav energetski tok, zamišljen a ipak stvaran, potkopava naše samopouzdanje. Potrebno je rđavog gospodara pretvoriti u korisnog slugu i zato usavršeni sistem autosugestije ili afirmacije koristi tri smjera djelovanja na psihu, pored Etkinsonova dva, i treći kao da čujemo druge ljude koji o nama pozitivno govore:

1. “Ja (Petar) sam istrajan!” 2. “Ti, Petre, si istrajan!” 3. “Petar je istrajan”. Na ovaj način, trosmjernim djelovanjem, uspjeh se znatno brže postiže. Međutim,

iako je vremenski efikasniji od prethodna dva metoda i ovaj postupak zahtijeva relativno dugo vrijeme da bi se javile značajne promjene u ličnosti: mjesec dana, dva mjeseca ili duže. Drugi nedostatak svih ovakvih metoda je gubitak elastičnosti o ponašanju, nestanak sposobnosti da se brzo prilagođavamo situaciji. Kada čovjek uspije usaditi u sebe ovakvo uvjerenje, on u izvjesnoj mjeri gubi slobodu u izboru ponašanja i mora se ponašati u skladu sa stavovima koje je u sebe usadio. Takav duhovni sadržaj liči na astro-mentalno biće koje živi u njegovoj podsvijesti, na automat koji ima neku vrstu sopstvene volje i slijepo teži da se ostvari, tako da je čovjeku ograničena sloboda izbora opcija.

Glavni nedostatak ovih metoda je stvaranje stanja egzistencije koji nazivamo poricanje postojećeg, jer pokušavamo da stvorimo novu realnost ne rastvarajući postojeću, već je poričemo (vidi metafizičke zakone stvaranja i rastvaranja).

Nasuprot ovakvih metoda, Ekskalibur daje slobodu u ponašanju i sticanju iskustava, a također stvara novu realnost na čistom polju, jer je praktičar prethodno diskreirao stanja koja bi potkopavala njegove kreacije. Čovjek treba biti slobodan birati kada hoće ustrajati u

Page 50: Slavinski - Integralni ekskalibur

50

nečemu, a kada da to napusti. Potrebna mu je sloboda da uđe u neki odnos, ali isto tako sloboda da ga prekine kada vidi da je besplodan ili štetan. Kratko rečeno, istinska sloboda je sloboda za nešto i sloboda od nečega.

ALFE I BETE Vraćajući se na metode stvaranja svog univerzuma, treba da pojasnim dva termina,

koje koristimo u Ekskaliburu. To su Alfa i Beta tvorevine, ili kraće, Alfe i Bete. Alfa je odluka, naša individualna istina, prožeta htijenjem, kojom mi stvaramo svoj

subjektivni svijet. U jednom trenutku Biće donosi odluku i iz njega kreće intencija ili namjera da nešto stvori u svom svijetu. Kada Alfa ne nailazi na otpor ili opoziciju od neke već postojeće tvorevine, ili nekog drugog svjesnog Bića, ona se lako i brzo ovaploćuje u tvorevinu, bilo da je materijalna, intelektualna ili emocionalna. Drugim riječima, ona se ostvaruje ili u svijesti ili u fizičko-socijalnoj realnosti. Drugi sistemi Spiritualnog razvoja ili rješavanja problema svakodnevnog života koriste različite termine za označavanje tvorevine koju ja nazivam Alfom. Vidjeli smo da je Emil Kue koristio izraz autosugestija, koji je i danas u širokoj upotrebi. Mnogi suvremeni sistemi koriste termin afirmacija, neki pozitivna misao, a u Sajentologiji se koristi izraz postulat, koji je Habard definirao kao odluku koja ima snagu da utiče na samu individuu ili druga Bića. Međutim, Ron Habard za odluke koristi opći termin postulati, ali razlikuje Prvi postulat, a to je Alfa, i Drugi Postulat, a to je Beta. On je prikrivao izvore iz kojih je stvarao Sajentologiju, ali mu se na početku njegovih aktivnosti omaklo priznanje da ga je inspirirao Kroli: “Ideja postulata, koja je od centralnog značaja za Sajentologiju, također je kamen temeljac Krolijeve Magije.”

Na svom putu ka ostvarenju, Alfa nailazi na prepreke, koje pružaju otpor njenom ostvarenju. Kada pretrpi poraz, Biće donosi odluku kojom se opravdava ili objašnjava svoj neuspjeh i preusmjerava se u drugom pravcu. Takve odluke jesu Beta tvorevine ili Bete. Beta je reakcija na poraz Bića, Beta je porazna odluka .

Alfa je stvaralačka odluka, odluka u kojoj postuliramo željeni ishod. Suština Alfe je u kretanju ka željenom cilju i približavanje tom cilju.

Suština Bete je u zaustavljanju i povlačenju od cilja! Kada čovjek pokuša da izmijeni svoj svijet tako da odgovara njegovim željama i

donese odluku u tom smjeru (Alfa), u njemu se javljaju reakcije koje ga sprečavaju u ostvarenju cilja. Beta je nešto što se u Biću javlja nasuprot Alfe, a što nije svjesno stvoreno u tom trenutku. Dok čovjek ne pokuša nešto da stvori u svom svijetu, Beta tvorevine uglavnom miruju. Ali kada pokuša da nešto stvori ili izmijeni, po zakonu akcije i reakcije on nailazi na otpor. Kratko rečeno, Alfe u našoj svijesti izazivaju javljanje Beta.

Primjera radi, čovjek sjedi u društvu sa svojim prijateljima i sasvim se dobro osjeća. Tada odluči da od jednog prijatelja zatraži novac na zajam. To je očito Alfa, jer je izraz njegovog htjenja da dođe do novaca pozajmicom (odluka). Međutim, kad zausti da zatraži novac, on pocrveni ili osjeti stezanje u grlu ili pritisak u stomaku ili samo blagu nelagodnost. Sasvim jasno to je Beta, ispoljena u obliku opisanih tjelesnih reakcija. Ona potkopava i ruši njegovu Alfu. Ta Beta je u stvari porazna odluka koju je nekada donio i koje nije svjestan. Ona postoji na nesvjesnom nivou i miruje dokgod on ne krene sa suprotnom pozitivnom odlukom ili Alfom. Bete mogu biti različite. Tom čovjeku, prije nego što je rekao što hoće, može da se javi misao, praćena osjećanjem neprijatnosti, da će biti odbijen. Ta misao, plus to osjećanje neprijatnosti, jeste Beta. Ta Beta ruši njegovu Alfu, jer on i ne pokušava da zatraži zajam, već odustaje. Očito je da se Bela ne bi ni javila da nije bilo Alfe. Javljanje Alfe podstaklo je pojavu Bete.

Bez obzira koliko ste lijeni, nećete imati nikakvih problema dok ne pokušate izmijeniti situaciju. Ukoliko to pokušate, bilo na koji način (svi ti načini su Alfe), odmah će biti restimulirani mrzovolja, otpor, misli kao što su “neću uspjeti”, “samo se zavaravam, znam kakav sam”, “ja sam nesposoban” i njima slične, a to su sve Bete koje djeluju nasuprot vaše Alfe. Normalan čovjek ima tokom dana stotine Alfi i još više Beta, ali mnoge od njih savlađuje bez posebnog ulaganja napora. U životu neurotičara, neuroza je izvor

Page 51: Slavinski - Integralni ekskalibur

51

mnogobrojnih Beta koje koče ostvarenje života i odnosa kakve želi (Alfe), tako da je to u velikoj mjeri “Beta život”. Kao ekstrem, život psihotičara ili duševnog bolesnika je skoro u potpunosti potopljen u bezbrojne Bete.

Da bi čovjek bio u stanju da stvori subjektivni univerzum po volji, on mora imati moć da ostvari svoje Alfe. To u velikoj mjeri podrazumijeva uklanjanje svih mogućih Beta koje ih potkopavaju i ruše.

RAZLOZI NEUSPJEHA NAVEDENIH METODA

Ako obratite pažnju na izložene metode djelovanja na sopstvenu svijest, koje su

postojale prije Ekskalibura, a postoje mnoge njima slične koje nisam naveo, uočiti ćete njihov zajednički element: one pokušavaju da stvore novu realnost odlukama (Alfe) koje su protustavljene prethodno postojećim negativnim odlukama (Bete). Te odluke koje se suprotstavljaju novoj realnosti nisu uklonjene, odnosno diskreirane, već praktičar pokušava da ih zatrpa i savlada pozitivnim odlukama. Da li je to moguće? Naravno da nije! Zašto? Evo vam prilike da primijenite stečena znanje o metafizičkim zakonima djelovanja na ljudsku svijest. To što ti metodi pokušavaju jeste PORICANJE POSTOJEĆEG, a svako poricanje dovodi do istrajavanja stanja koje se poriče!

Zapamtite da svi metodološki postupci, bez obzira kako i koliko se glasno reklamirali, koji pokušavaju da uklone ili savladaju silom prethodno postojeća negativna stanja, mogu da postignu samo kratkotrajni uspjeh, jer prije ili poslije ta negativna stanja izbijaju u svijesti i ruše kratkovječnu pozitivnu kreaciju. Tu spadaju mnogobrojni sistemi autosugestije, duboke hipnoze i samohipnoze, pisane ili izgovorene afirmacije, subliminalne kazete i slični metodi. Sadržaji, vjerovanja i ideje date nasuprot postojećih starijih vjerovanja, zasnovanih na davnašnjim odlukama koje djeluju u suprotnom smjeru, stvaraju problematičnu situaciju u kojoj su dvije namjere suprotstavljene jedna drugoj i tako stvaraju greben, Trajnu Energetsku Masu (TEM) čija je karakteristika blokiran energetski tok.

Takvim postupcima može se postići privremen uspjeh, jer prethodne odluke bivaju zatrpane suprotnim odlukama i za neko vrijeme potisnute iz svijesti. Ali odluke su Atman stanja, One su izvan ovog univerzuma (MEVP), iako pokreću procese u njemu. Prije ili poslije, zavisno od situacije, one će biti restimulirane u aktivnost i pojaviti će se u svijesti kao Bete.

Na osnovu poznavanja metafizi čkih zakona da bi nova, pozitivna vjerovanja, osjećanja i ubje đenja mogla da se ispolje u vašem svijetu, uvijek, u vijek, uvijek treba da težite uklanjanju prethodno postoje ćih starih, negativnih.

SISTEM AFIRMACIJA ŠKOLE PREPORADJANJA Svi sistemi samorazvoja vrijedni spominjanja, koji na ovaj ili onaj način uče čovjeka

da uobliči subjektivni univerzum po svojoj volji, suočavaju se sa dva suštinska problema: kako učiniti Alfe što prodornijim i jačim i kako efikasno i brzo ukloniti Bete ili unutrašnje barijere koje se javljaju na putu ostvarenja Alfi. To nas dovodi do pretposljednjeg sistema korištenja autosugestija ili afirmacija koji je prethodio pojavi Ekskalibura. Nastao je pod okriljem psihoterapeutskog i Spiritualnog sistema preporađanja (rebirtbing), koji je prije dvadesetak godina u Kaliforniji stvorio Leonard Or. On naziva autosugestiju afirmacijom, a definira je kao “pozitivnu misao koju smo odlučili stvoriti u svojoj svijesti da bismo proizveli željeni rezultat”. Leonard Or očito nije imao znanje o metafizičkim zakonima ili stanjima egzistencije, ali se empirijski uvjerio da je pozitivno djelovanje afirmacija kratkovječno i prolazno, ukoliko se ne uklone suprotni sadržaji svijesti koji bivaju restimulirani kada se daju pozitivne afirmacije.

Praktičari ovog sistema naišli su na isti problem koji je mučio njihove prethodnike. Kada dajemo sebi autosugestije, negativne misli i osjećanja dižu glavu i poništavaju pozitivno djelovanje. Mi bismo rekli, kada dajući Alfe, restimuliraju se u aktivnost Bete i

Page 52: Slavinski - Integralni ekskalibur

52

poništavaju djelovanje Alfi. Da bi riješiti taj problem, Leonard Or i njegovi suradnici su pisali svoje afirmacije (Alfe), ali su pored njih ili nasuprot njih zapisivali i svoje negativne reakcije (Bete), sve dok takve negativne reakcije ne bi nestale. Snažne afirmacije iznose na površinu svijesti sve negativne misli i osjećanja, pohranjena duboko u nesvijesti, otvarajući tako praktičaru mogućnost da otkrije koje to prepreke (Bete) stoje između njega i njegovog cilja. Na primjer, ako neka žena ima snažno vjerovanje “Muškarci su lažljivi”, to vjerovanje će trovati njene odnose sa suprotnim spolom i ona neće moći imati zadovoljavajući brak ili ljubavni odnos. Ona to vjerovanje treba da okrene u pozitivnu afirmaciju “Muškarci su prema meni iskreni i pošteni”. Vježba stvaranja nove realnosti sastojati će se u ispisivanju afirmacija i svojih negativnih reakcija (Beta), bilo da su to misli, vjerovanja, osjećanja ili tjelesne senzacije koje potkopavaju datu afirmaciju.

Praktičar treba uporno pisati svoju afirmaciju i sve negativne reakcije na nju, sve dok ne iscrpe ove druge i one prestanu da se javljaju u njegovoj svijesti ili tijelu. U suštini ovakav postupak (ispisivanje Beta) dovodi čovjeka do postepenog svjesnog suočavanja sa njima i njihove diskreacije ili rastvaranja. Kada je u stanju da piše afirmacije i da se pri tome osjeća u skladu sa afirmacijom, Bete su uklonjene i nesvjesni duh biva programiran bez smetnji. Očito je da se na ovakav način daleko brže stvara realnost svijesti (i nesvjesnom), koja se potom materijalizira na takozvanom objektivnom planu.

Kao što sam napomenuo, i od boljeg postoji bolje, efikasnije i sveobuhvatnije. Formula Rastvaranja uklanja Bete daleko brže nego njihovo ispisivanje, tako da je stvaranje poželjne realnosti u Integralnom Ekskaliburu mnogo superiornije i od posljednje opisane metode. Ja sam je razvio iz postupka Keti Orem, koji je ona opisala 1984. godine, kao što sam to naveo u uvodu u ovu knjigu.

METODA KETI OREM Evo opisa Procesa za uklanjanje Beta i stvaranje poželjne realnosti koji je koristila

Keti Orem. Neko vrijeme poslije 1984. godine donekle ga je preinačio Rogi Bleter: 1.

tvori psihičku sliku (cilja ili ideala koji hoćeš da ostvariš). 2.

aopći afirmaciju da ga imaš ostvarenog. 3.

ostavi sebi pitanje: Da li ga ja imam? 4.

a li u meni postoji kontra-intencija? Obrati pažnju na bilo koji fenomen koji se u tebi sada javi, bez obzira koliko suptilan bio.

5. dje se javlja? U tijelu? U auri? U mozgu? U Višoj Svijesti? U Energetskom polju čitave planete? Je li kontraintencija velika? Je li mala? Da li pripada nekom drugom vremenu? Da li pripada drugom kontinuumu ili vibraciji?

6. ko ili što stvara tu kontraintenciju?

7. a li postoji bilo koji razlog za to? U tijelu? U auri? U mozgu? U Višoj Svijesti? U Energetskom polju čitave planete?

UKLANJANJE BETA U EKSKALIBURU Da bi vam bio jasan postupak stvaranja subjektivnog svijeta u Ekskaliburu,

neophodno je da vam se prethodno ukaže na nova saznanja koja sam prvi put objavio u mojoj knjizi “Kreaton”. Ovo je očigledan primjer kako sistem koji je nastao iz Ekskalibura povratno djeluje na njega i obogaćuje ga znanjima koja u prethodnom periodu nije sadržavao. Radi detaljnog upoznavanja sa ovim važnim podacima upućujem čitaoca na

Page 53: Slavinski - Integralni ekskalibur

53

“Kreaton”, a ovdje ću te podatke izložiti veoma sažeto, koliko je to neophodno za efikasniju primjenu Ekskalibura.

ISKUSTVENE POZICIJE Iskustvena pozicija označava položaj u kome se doživljava neko iskustvo, odnosno

točku gledišta koju osoba zauzima dok ga proživljava. Za uspješnu primjenu Ekskalibura treba da razlikujete tri iskustvene pozicije: Stanje uklju čenosti (Prva pozicija), Stanje isklju čenosti (Druga pozicija) i

Metapoziciju (Treća pozicija). Stanja uključenosti, isključenosti i metapozicije imaju veliki značaj za stvaranje

željenih crta ličnosti, identiteta i subjektivnih stanja na jednoj strani i za ostvarenje ciljeva u objektivnoj realnosti na drugoj. Također za diskreiranje nepoželjne realnosti.

Stanje uklju čenosti . Osoba je uključena u doživljaj kada se nalazi u njemu, kada ga doživljava iznutra . Ona vidi svojim očima i gleda iz samog doživljaja na ostale elemente iskustva koje doživljava ili ostale učesnike u iskustvu. Pri tome ona ne može da vidi sebe, jer gleda iz sebe.

Stanje isklju čenosti . Osoba je isključena kada vidi sebe kao na ekranu. Ona iskustvo doživljava spolja, jer je posmatrač svog doživljaja, tako da vidi čitav doživljaj i sebe usred doživljaja.

Metapozicija . Osoba je u metapoziciji kada se identificira sa nekom drugom osobom, bićem ili objektom i zauzima njegovu točku gledišta.

Za praktičan rad u Ekskaliburu važno da znate slijedeće: Uključeno iskustvo u kome sebe ne vidimo, jer smo u njemu, predstavlja cilj ili ishod

koji želimo da ostvarimo. Vizija sebe u isklju čenom iskustvu , u kome sebe vidimo kao na ekranu,

predstavlja smjer u kome se krećemo ka ostvarenju željene realnosti. U tom smjeru aktivirana je naša psihička energija.

Ovo je polazna osnova za primjenu te dvije iskustvene pozicije za ostvarenje različitih ciljeva.

Sljedeći značajan podatak je ovaj. Sva ostvarenja možemo podijeliti na dvije vrste: 1.

eljena stanja i 2.

eljene okolnosti STANJA su subjektivne kategorije. Kao što termin nagovještava, to je nešto što staje

ili postoji unutar nas. To su crte ličnosti i karaktera, emocionalna stanja, stanja svijesti, vjerovanja, ubjeđenja, sposobnosti, vrijednosti, a također duševno raspoloženje koje osjećamo.

OKOLNOSTI su, kao što sama riječ kaže, ono što postoji okolo čovjeka. To je materijalno i društveno okruženje, koje uključuje emocionalne i socijalne odnose sa drugim ljudima i materijalne komponente života.

Nije svejedno da li smo u pokušaju stanja ili okolnosti u jednoj ili drugoj iskustvenoj poziciji. Naprotiv, od iskustvene pozicije zavisi jako mnogo. Ona je često ključni činilac razlike između uspjeha i neuspjeha.

Za DISKREIRANJE nepoželjne realnosti nužan je uključen stav, jer samo tako možemo doći u točku iz koje je tvorevina nastala, točno je duplirati i na taj način diskreirati iz egzistencije.

Za ostvarenje STANJA (crte ličnosti, stanja svijesti i slično) efikasniji je stav uključenosti. Pokušaj da stvorimo neko stanje isključeno, kada vidimo sebe kao na ekranu, dovodi do odlaganja ostvarenja tog stanja.

Za ostvarenje OKOLNOSTI , odnosno materijalnih tvorevina i poželjnih odnosa sa drugim osobama, nužan je stav isključenosti. Pokušaj da stvorimo poželjne okolnosti na uključen način sigurno vodi neuspjehu!

Page 54: Slavinski - Integralni ekskalibur

54

Ova saznanja zasnovana su na iskustveno provjerenim činjenicama. Detaljna objašnjenja navedena su u “Kreatonu”, pa zainteresiranog čitaoca upućujem na taj izvor.

Kako stvarati sopstvenu realnost u Ekskalibur sistemu? Svoje htjenje, ono što hoćemo, osjetimo u potpunosti, a tada glasno saopćavamo kao svoju Alfu, sebi ili partneru (ukoliko radite u paru ili dijadi). Naravno, u okolnostima svakodnevnog života; u kojima ne bi bilo pogodno glasno saopćavati Alfe, jer bi to privuklo pažnju okoline, možete Alfe reći u sebi, ali i tada moraju biti prožete osjećanjima i snažnim htjenjem. Sve negativne reakcije koje se jave (Bete) uklanjamo Formulom Rastvaranja ili ponekad Pretjerivanjem (Prenaglašavanjem). Ovaj drugi postupak primjenjuje se samo na vrlo jednostavne Bete. Odmah ću objasniti Pretjerivanje, budući da Formulu Rastvaranja već poznajete.

Pretjerivanje ili Prenaglašavanje, kao što sama riječ kaže, sastoji se u tome da negativnu reakciju (Betu) prikažete kao daleko veću nego što jeste. Kada na pretjeran način ponovite svoju Betu, ona ima tendenciju da odmah nestane. Taj postupak nalikuje na pretjerano napuhavanje balona. Ako balon pretjerano napušete, on puca i nestaje. Neki taj postupak nazivaju karikiranjem, ali taj izraz može da stvori pogrešan utisak da se radi o ismijavanju svoje Bete. To nekad može da bude slučaj, ali ne uvijek. Pravilnije je definirati postupak kao pretjerivanje u prikazivanju, predimenzioniranje ili prenaglašavanje.

Primjer će vam to najbolje osvijetliti. Ako praktikantkinja ženskog pola stvara svoju novu realnost kroz Alfu “Muškarci mi žele sve najbolje”, ona treba da osjeti u potpunosti svoju Alfu i da je potom, sa htjenjem da se realizira, glasno saopći: “Muškarci mi žele sve najbolje”. Pri tome je isključena, odnosno stvara viziju sebe kao na ekranu u poželjnom odnosu sa muškarcem ili muškarcima (jer ona hoće da kreira poželjnu okolnost). Istovremeno obraća pažnju da li je ta Alfa čista ili je praćena nekom Betom, a to znači negativnom reakcijom koja potkopava snagu njene Alfe. Bete mogu biti različite: tjelesni pokreti i tikovi preko kojih praktičar pokušava da prenese poruku (dizanje obrve, klimanje glavom, trzanje tijela, trzanje usne) ili neka psihička slika, misao ili osjećanje koje odvlači pažnju.

U našem slučaju žena je, saopćavajući svoju Alfu, podigla obrvu i tako ispoljila Betu. Sada treba da ukloni ovu Betu i to radi na slijedeći način. Nekoliko puta uzastopno ponavlja Alfu “Muškarci mi žele sve najbolje”, i pritom podiže obrvu daleko više nego što je to prethodno učinila, dakle sa pretjerivanjem, uz punu svijest da je to greška. Znači, ona pretjeruje sa tim. Potom ponovo daje alfu: “Muškarci mi žele sve najbolje”, pazeći da li je Alfa čista ili je praćena Betom. Ista Beta može ponovo da se javi, ili može da se javi neka druga. Na primjer, može da joj se javi slika nekog restorana gdje je nekada jela, koja je sprečava da jasno vidi viziju svog ostvarenog cilja - sebe okruženu dobronamjernim muškarcima. Tu će Betu ukloniti na taj način što će nekoliko puta glasno kazati sebi, sa punim uživljavanjem: “Moram biti tamo! Važno je biti u tom restoranu! To je sada najvažnija stvar na svijetu!” (to je očito pretjerivanje) itd. Potom ponovo daje svoju Alfu i tako radi sve dok Alfa ne ostane sasvim čista. Nije važno kako radite pretjerivanje, koji način koristite, važno je da pretjerano prikažete svoju Betu.

Pretjerivanjem uklanjamo uglavnom jednostavne reakcije, kao što su nekontrolirani gestovi, mimika i tikovi, a za sve kompliciranije Bete, kod kojih je moguće osjetiti emociju koja ih prati, koristimo formulu Rastvaranja. Da bismo ih diskreirali nužno je da ih dupliramo. Drugim riječima, jedini na čin da se savlada i ukloni nepoželjno stanje jeste stvoriti ga u još ve ćoj mjeri .

Ovaj način uklanjanja pogrešaka odavno je poznat u pedagoškoj psihologiji, posebno kod učenja veština. Na primjer, kada učenik na kursu daktilografije česlo griješi kod istog slova u nekoj riječi, što više napora ulaže da to ispravi greška sve upornije istrajava. Da bi je uklonio, treba da postupi na slijedeći način: pogrešno slovo treba da nekoliko puta namjerno otkuca, uz punu svijest da je to greška. Poslije toga, greška obično zauvijek nestaje. Da su mnogi sistemi samorazvoja i pojedinci koristili taj postupak, počevši od Gurđijeva do transakcione analize, naveo sam u poglavlju “Korijeni Ekskalibura i srodni sistemi”.

Do sada izložen postupak diskreiranja nepoželjnuih stanja i okolnosti i postupak

Page 55: Slavinski - Integralni ekskalibur

55

kreiranja poželjne realnosti ne razlikuje se bitno od metodologije opisane u prvoj verziji Ekskalibura i Novom Ekskaliburu. Metodologija Integralnog Ekskalibura unosi suštinska poboljšanja kako u postupak rastvaranja, tako i u postupak stvaranja poželjne realnosti. Kako to u praksi izgleda?

INTEGRALNO PROCESIRANJE Kao što sam prethodno u tekstu spomenuo, Integralno procesiranje zahvaća sve

značajne komponente iskustva pri njegovom kreiranju i diskreiranju. To su: Svi bitni elementi jednog doživljaja, a to znači: emocije, tjelesne senzacije, misaoni

elementi i drugi. Većina suvremenih sistema insistira isključivo na emocijama, tjelesnim senzacijama ili na vjerovanjima, stoga su takva procesiranja djelomično uspješna.

Točka gledišta individue koja ga primjenjuje (Ja-stajalište); Druge to čke gledišta kroz koje individua doživljava neko iskustvo, odnosno točke

gledišta drugih osoba koje učestvuju u tom iskustvu. To postižemo postupkom Vrteške. Vrijeme u potpunosti , jer na trenutno iskustvo djeluju i prethodna iskustva iz

prošlosti i naša očekivanja, strepnje i strahovi koje na Vremenskoj Stazi lociramo o budućnost.

U prethodno navedenom slučaju žene koja hoće da svoja neprijatna iskustva sa muškarcima transformira u poželjna, ona treba da postupi na slijedeći način u Integralnom procesiranju:

Treba da saopći sa uživljavanjem svoju Alfu “Muškarci mi žele sve najbolje”, a potom da diskreira sve važne elemente koji se javljaju kao Bete (emocije, tjelesne, senzacije i ostale elemente). To bi ona činila i u prethodne dvije verzije Ekskalibura, u tome nema razlike. Sada treba da doda i nov, Spiritualni element - što je naučila iz takvog negativnog iskustva, iz prethodnog lošeg odnosa sa muškarcima?

Dalje, osim svoje točke gledišta, treba da uključi procesiranje ostalih značajnih točaka gledišta (postupak Vrteške). Treba da radi proces iz točke gledišta muškaraca za koje ima utisak da joj ne žele dobro i da njihov loš diskreira i na njihovom mjestu kreira nov, poželjan. To mogu biti konkretne osobe muškog spola ili se ona može identificirati sa muškim spolom u cjelini, sa kolektivnom sviješću muškog roda. Ako je njena majka (ili neka druga za nju značajna osoba) također imala negativan odnos prema muškarcima, treba da se sa njom identificira, diskreira takav negativan stav i zamijeni ga pozitivnim. To važi i za druge osobe značajne za njen odnos sa muškarcima.

Najzad, treba da zahvati vrijeme u cijelosti. Kada stvori osjećanje da joj muškarci žele dobro, treba da pažljivo razmotri da li iz prošlosti negativna iskustva sa muškarcima vrebaju da prodru u sadašnje vrijeme i obore njenu Alfu. Ako stekne utisak da u prošlosti postoje takva iskustva, treba da ih diskreira i pretvori ih u pozitivna (vidi Kreaton). Potom treba da zahvati budućnost na sličan način. Primjerice, ako ima utisak da je sada taj odnos sređen, ali da “u budućnosti to opet može ispasti loše”, ili “nisam sigurna kako će to kasnije izgledati”, ona treba da procesiranjem sredi i taj segment vremena. Naravno, prošlost i budućnost su iluzorne, postoji samo sada, ali čovjek ima tendenciju da strukturira svoj doživljaj vremena kao da prošlost i budućnost postoje. Zato je u Integralnom procesiranju nužno staviti ih pod kontrolu.

Ovakav Integralni postupak nužno je primijeniti kod svih postupaka u Integralnom Ekskaliburu. Neke od tih komponenata mogu biti bez naboja i tada je procesiranje suvišno. Ali dobro je da čovjek bude siguran. Treba da počne proces, pa ako je komponenta sa kojom radi prazna, da je izostavi.

U Ekskaliburu praktičar postepeno, kroz sve složenije vježbe, savlađuje postupke stvaranja svoje realnosti. Počinje sa očiglednim Alfama, kao što su “Ja sam ja”. Potom uči da se prebacuje iz jedne realnosti u njoj suprotnu, na primjer, sa punim uživljavanjam daje Alfu “Osjećam se dobro” i čim je očisti od svake Bete, prelazi na Alfu “Osjećam se loše”, opet sa potpunim uživljavanjem. Isti postupak se primjenjuje u djelovanju na sopstveno tijelo, u stvaranju identiteta i svega ostalog što čini njegov subjektivni univerzum.

Page 56: Slavinski - Integralni ekskalibur

56

DA SE PODSETIMO Alfa je subjektivna istina kojom individua stvara svoju realnost. Njena suština je u

približavanju cilju čije se ostvarenje postulira. Alfa je stvarala čka odluka. Beta je u odnosu na Alfu kontraintencija, jer je ometa i djeluje njoj nasuprot. Suština

Bete je u zaustavljanju i povlačenju od cilja. Beta je porazna odluka . Sve procese u Integralnom Ekskaliburu radimo holistički, tako da zahvatimo jedno

iskustvo po svim njegovim bitnim komponentama, bilo da ga rastvaramo ili stvaramo. Sada ćemo preći na praktične vježbe stvaranja sopstvene realnosti. OČIGLEDNE ISTINE Ovdje su vam date slijedeće Alfe, koje sadrže očiglednu istinu, pa ih naizgled ne

treba dokazivati. Međutim, i u ovakvim slučajevima mnogi ljudi, kada ih saopćavaju, ne čine to nesputano, već su takve Alfe praćene Betama koje treba ukloniti.

Kako se radi ova vježba? Praktičar daje sebi, sa uživljavanjem, prvu Alfu “Ja sam ja!” Pošto je saopćio, on obraća pažnju da ti je ona čista i neometena ili se javljaju Bete koje je potkopavaju, na primjer stezanje u stomaku, knedla u grlu, drhtanje prstiju, dizanje obrva, klimanje ili odmahivanje glavom, vrpoljenje i slične. Bete mogu biti i misli, kao što su “Da li sam ja zaista ja?”, osjećanja sumnje, nevjerice i tome slično. Bete koje se jave treba očistiti, jednu po jednu, Formulom Rastvaranja. Podrazumijeva se da se poslije diskreiranja pažnja usmjerava na stanje o kome govori vaša očigledna istina. Poslije uklanjanja svake Bete daje se opet ista Alfa, iznova se ukloni Beta koja se javila itd., sve dok Alfa ne ostane sasvim čista i za taj nivo Ekskalibura sa njom ste završili.

Obično je dovoljno da sa tom Alfom radite samo iz Prve pozicije (Ja točka gledišta), ali ako neka osoba ne može očistiti Alfu od Beta na taj način, primijenite Integralno procesiranje (na primjer, ako osoba ima utisak da drugi procjenjuju da je nesigurna kada to kaže i slično).

Koliko treba da traje Alfa koju ste očistili od Beta? Ne predugo, od 5-10 sekundi. Na primjer, osjetiti ćete a potom ćete glasno kazati partneru (ili sebi, ako radite solo), “Ja sam ja” i, osjećajući to kao istinu, istrajavate u tom stanju 5-10 sekundi. Ako se u tom periodu ne javi nikakva Beta, pređite na slijedeću Alfu i tako do kraja, dok ne očistite svih sedam očiglednih istina.

1.

a Sam ja. 2.

a govorim. 3.

a odlučujem. 4.

a pokrećem svoje tijelo. 5.

a osjećam svoja osjećanja. 6.

a sam izvor svojih iskustava. 7.

a sam centar svog svijeta. INDIVIDUALAN RAD I RAD SA PARTNEROM Tehnike Ekskalibura se rade ili individualno ili sa partnerom, odnosno sa grupom ljudi

okupljenih da bi iskoristili grupnu energiju. Razlika između individualnog i grupnog rada

Page 57: Slavinski - Integralni ekskalibur

57

(odnosno sa partnerom) nije suštinska, već je rad sa partnerom vremenski efikasniji. Radeći sa partnerom, praktičar postiže željeni rezultat za kraće vrijeme nego kada radi sam. Zato, kada treba da riješite ozbiljan problem, dobro je da nađete partnera. U takvom radu pojedinačne energije se ne sabiraju, nego se množe. To je odvajkada poznato. Zapisane su Kristove riječi u Bibliji: “Kada se dvoje ili više njih sakupi u moje ime, ja sam među njima”. Iskoristite grupnu dinamiku da što prije ostvarite proboj u stvaranju sopstvene realnosti.

Ako radite sa partnerom kome manjka samopouzdanje, treba da postavite niži kriterij za “polaganje ispita” u ovoj vježbi, a također u slijedećoj. Nemojte u ove dvije vježbe težiti savršenstvu, jer će vam se partner zaglibiti na tom nivou i izgubiti će mnogo vremena. Imati ćete kasnije dovoljno prilika da usavršite svoje Alfe.

VJEŽBA MIJENJANJA REALNOSTI U ovoj vježbi učite se da se brzo prebacujete iz jedne realnosti u suprotnu. Ovo na

neki način liči na glumačke vježbe i zasniva se na potpunom uživljavanju u različite realnosti. Neki neognostički sistemi svojataju ovu vježbu, ali se ona prakticira u mnogim glumačkim školama koje rade po sistemu Stanislavskog. Zašto je potrebna ova vježba? Odgovor je jednostavan. Veoma često u životu potrebna vam je moć da se prenesete iz jedne realnosti u drugu. Na primjer, kada ste depresivni i želite izaći iz tog stanja, morate imati sposobnost da u svojoj svijesti stvorite prijatno osjećanje, da bi se ono potom objektiviziralo Ako vas boli glava, morate imati moć da se prebacite u stanje koje karakterizira odsustvo bola, odnosno zdravlje i zadovoljstvo. Ako ste nezaposleni, a želite stvoriti realnost u kojoj imate posao koji vas čini zadovoljnim, potrebno je da budete u stanju da u svom subjektivnom svijetu (u svijesti, tj. u mašti i osjećanjima) stvorite situaciju u kojoj imate taj posao, a polom će se vaš subjektivni svijet opredmetiti u opipljivoj realnosti. Ukoliko niste u stanju da u svojoj mašti izazovete osjećanje da imate posao, sigurno ga nećete dobiti ni u objektivnoj realnosti. Zato morate biti sposobni stvoriti suprotnu stvarnost od neželjene, a ova vježba vas priprema za to, daje vam sposobnost prebacivanja iz jedne realnosti u drugu. Neke od ovih Alfi govore o neprijatnoj ili neželjenoj realnosti. Njihov cilj nije da takvu realnost stvorite, već da vas izvježbaju za brzo mijenjanje nepoželjne u poželjnu realnost.

Kako ćete raditi vježbu mijenjanja realnosti? Stvaranjem čistih i snažnih Alfi! Uzeti ćete prvu Alfu sa liste: “Ja ne znam gdje sam” i uživjeti ćete se u nju. To znači da ćete je osjetiti u potpunosti, kao glumac koji publici treba dočarati da se osjeća zbunjen, izgubljen, da na zna gdje se nalazi. I tada je jednostavno i glasno saopćavate partneru (ako radite sa partnerom) ili sebi, kao da ispoljavate očiglednu istinu. Ako se pri tome javi bilo kakva Beta (tikovi, trzanje dijelova tijela, nevoljni gestovi, podrhtavanje ili nesigurnost glasa, pritisak u pleksusu, stezanje u grlu, osjećanje sumnje u svoju Alfu, nevjernica, misli koje je obaraju, na primjer “Znam da nije tako” itd), treba da je uklonite Formulom Rastvaranja (ili pretjerivanjem, ukoliko je Beta neka jednostavna tjelesna reakcija), sve dok Alfa ne ostane sasvim čista. Tada mijenjate realnost, uživljavate se u suprotnu koju izražava Alfa: “Ja sam ovdje i sada.” Treba da se također uživite u ta realnost. Pri tome treba da u potpunosti zaboravite ono u što ste se prethodno uživljavali, ovo je potpuno druga, nova realnost i za vas samo ona postoji u ovom trenutku. Ako se javi Beta, očistite je, pa ponovo, sa potpunim emocionalnim unošenjem, saopćite istu Alfu, sve dok nije sasvim čista u trajanju od 5-10 sekundi.

1.

a ne znam gdje sam. 2.

a sam ovdje i sada. 3.

ivot je tužan.

Page 58: Slavinski - Integralni ekskalibur

58

4. ivot je lijep.

5. a se osjećam vrlo loše.

6. a se osjećam vrlo dobro.

7. a ne znam tko sam ja.

8. a znam tko sam ja.

9. a stalno imam probleme u životu.

10. a uvijek nađem rješenje problema.

11. ivot je za mene iluzija.

12. ivot je za mene realnost.

13. rugi ljudi odlučuju o mom životu.

14. svom životu ja odlučujem.

15. kolina me je napravila ovakvim kakav jesam.

16. a sam onakav kakav odlučim da jesam.

17. a sam osjetljiv na kritiku i uvrede.

18. a sam otporan na kritiku i uvrede.

19. a ne znam što hoću.

20. a znam što hoću.

Pokazati ćemo na jednom primjeru kako se radi ova vježba. Pretpostavimo da ste

došli do realnosti br. 4, “Život je lijep.” Treba da je osjetite što bolje možete, da se uživite u realnost da je život za vas doista lijep. Dok je saopćavate i 5-10 sekundi poslije toga trebate biti u tom stanju, da budete u toj realnosti (također i neposredno prije nego što ste počeli da je saopćavate). Istovremeno pazite da li vam se javlja neka Beta, na primjer imate osjećanje sumnje da je to točno. Odmah primijenite Formulu Rastvaranja da uklonite tu Betu sumnje. Ovako:

1. sjetite u potpunosti to osjećanje sumnje.

2. roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja, do Praznine i skrenite pažnju na ciljno stanje, na osjećanje u sebi da je život za vas lijep. Zatim, osjećajući u potpunosti ono što govorite, opet saopćavate partneru svoju Alfu: “Život je lijep” i otkrivate svaku novu Betu koja se javlja neposredno prije, za vrijeme i 5-10 sekundi poslije izgovaranja Alfe. Beta koja se javi može biti ista Beta (u ovom slučaju osjećanje sumnje u svoju izjavu), ili neka druga. Opet je uklanjate Formulom Rastvaranja dok Alfa ne ostane sasvim čista.

Ovdje je potrebna jedna napomena. Bete se obično javljaju, ali ne moraju da se jave. Alfa može biti odmah čista i tada idete dalje.

Page 59: Slavinski - Integralni ekskalibur

59

Vježba je završena kada očistite sve Alfe sa liste. Možete postaviti pitanje zašto je potrebno Alfu držati čistom od Bete samo 5-10 sekundi. u ovoj fazi vašeg rada to je dovoljno. Ako biste pokušali da je držite pola minuta, minut ili duže, svakako bi vam se javila neka Beta. Viši nivo efikasnosti Ekskalibura i jeste takozvana “duga Alfa”, kada je Alfu potrebno održati minut ili dva. A najviši nivo jeste takozvani bulbejting. To je sajentološki termin, koji označava održavanje čiste Alfe za vrijeme dok partner pokušava svim sredstvima da vas izbaci iz nje: napada vas, vrijeđa, nasmijava, gura rukom i tome slično. Ta vježba može da traje poduže i praktičar treba sve to vrijeme da ima čistu Alfu bez ikakve Bete.

Ponekad, premda veoma rijetko, dogodi se da čovjek nije u stanju da saopći Alfu bez Beta i to traje vrlo dugo. Kako da postupite u takvoj situaciji? Ako je to vaš partner, recite mu: “U redu, vidim da ne možeš. Ali, kada bi ti bio čovjek koji to može, kako bi se osjećao? Kako bi sjedio? Kako bi disao?” On će odmah dobiti izgled čovjeka koji je u toj realnosti. Kada se to dogodi, recite mu: “Sada mi daj Alfu.“ I problem je riješen!

Kada prođu Ekskalibur i nastave da ga primjenjuju, mnogi učesnici postižu za kratko vrijeme zapanjujuće rezultate. Na primjer, jedan loš student, koji je mnogo puta padao na ispitima i nekoliko godina izgubio na fakultetu, poslije samo nekoliko dana rada (po 1-2 sata dnevno) na Alfi “Ja sam uspješan student”, ušao je u stanje permanentne Alfe. Sve vrijeme se osjećao kao uspješan student. Rekao mi je: “Sada mi nije važno što radim, da li klimam glavom ili ne. Ja se sve vrijeme osjećam kao uspješan student. Kad telefoniram prijatelju, ja sam na to koncentriran, ali ja telefoniram kao uspješan student, a ne kao propali student. Kad idem na sastanak sa djevojkom, ja idem kao uspješni student, kada jedem, pijem, tuširam se, bilo što, u pozadini je to osjećanje. I, naravno, kada polažem ispite, ja ih polažem kao uspješan student.” Ustvari, on je stvorio snažan identitet uspješnog studenta i u njemu je provodio najveći dio svog vremena (vidi kasnije o identitetima). Nije nikakvo čudo da je počeo efikasno polagati ispite i od tada nema problema sa studiranjem. Kada potreba za tim stanjem, odnosno identitetom, prestane, on će ga zamijeniti nekim drugim.

PRINCIPI INTEGRALNOG PROCESIRANJA

Dugogodišnja praksa me je uvjerila da problem nije do kraja riješen ako nije

integralno zahvaćen, ako sve njegove komponente nisu diskreirane. Isto tako stvaranje poželjnog stanja ili okolnosti nije potpuno uspješno ako ne angažiramo sve važne komponente. Zato sam u Integralnom Ekskaliburu primijenio cjelovit i sveobuhvatan pristup, tako da se u diskreiranju nepoželjnih stanja i okolnosti zahvaćaju sve bitne komponente kojih smo u ovom trenutku svjesni. Na isti način pristupa se i kreiranju poželjnih stanja i okolnosti. Ukoliko u budućnosti budu otkrivene nove, do sada neobuhvaćene, komponente diskreiranja i kreiranja, one će svakako postati sastavni dio tih procesa. Na osnovu toga mogu da tvrdim da sistem izložen u ovoj knjizi potpunije zahvaća procese stvaranja i rastvaranja nego bilo koji prethodni ili suvremeni sistem.

Premda sam na početku ovog spisa ukazao na elemente Integralnog Ekskalibura, koji ga razlikuju od prethodne dvije verzije, i to ponovio u prethodnom poglavlju, ponoviti ću te elemente drugi put, zbog njihovog izuzetnog značaja.

Integralno procesiranje obuhvaća slijedeće: Procesiranje svih bitnih elemenata jednog iskustva, procesiranje sa svih značajnih točaka gledišta sa kojih se to iskustvo doživljava i potpuno vremensko procesiranje (u sadašnjosti, prošlosti i budućnosti). To znači slijedeće:

1. Zahvaćaju se svi bitni elementi na prvoj iskustvenoj pozi ciji ili sa to čke gledišta Ja, a to su:

a. izički: oni se svode na tjelesne osjećaje

Page 60: Slavinski - Integralni ekskalibur

60

b. mocionalni : osjećanja, emocije

c. entalni : vjerovanja, vezanost pažnje, misli, ideje itd. Od mentalnih elemenata daleko najznačajnije su odluke.

d. piritualni: koje se svode na shvaćanje iskustva sa najviše Spiritualne točke - zašto smo to iskustvo imali, koju smo životnu lekciju iz njega naučili?”

2. Zahvaćaju se bitni elementi sa svih zna čajnijih ta čaka gledišta (Metoda Vrteške).

Većinu svojih iskustava stvorili smo ne samo iz točke gledišta Ja, već iz više točaka koje prividno liče na stajališta drugih, od nas odijeljenih bića. Stoga ih sa tih različitih točaka moramo i diskreirati, ukoliko hoćemo da takvo rastvaranje bude potpuno i uspješno. Teorijska osnova ovakve djelatnosti, ukratko izložena. jeste jedinstvo svih postojećih oblika života. Svi oni jesu valovi na bezgraničnom oceanu Sveživota, koji čini njihovu osnovu i suštinu. Mogli bismo reći da je osnova preko koje djelujemo ovdje Kolektivna Svijest ili Kolektivno Nesvjesno, a da je paradigma koja nam može olakšati prihvaćanje takvog djelovanja kao mogućeg holograma, premda on ne objašnjava i ne ilustrira odnose samo u ovoj oblasti. Najveće je u najmanjem, makrokozmos je u mikrokozmosu; ocean je u kapi rose. Svaki dio postojeće makrocjeline sadrži u sebi tu sveukupnu cjelinu, tako da djelujući na prividno druge osobe mi djelujemo na nerazlučivi dio svoga Bića.

Ideja o jedinstvu svega postojećeg je vjerojatno najstarija u čovjekovom poimanju stvarnosti. Ona je činila polazište njegovih nastojanja da što neposrednije uspostavi komunikaciju sa svijetom. Tu ideju nalazimo u prareligioznom učenju o Velikoj Majci ili Velikoj Boginji, koja je stvorila sve što postoji iz sebe, tako da je sve što postoji po svojoj suštini nedjeljivo, jer je to sama Boginja. Potiskivana i zaboravljana u nekim razdobljima kada su dominirala drugačija shvaćanja svijeta, ova ideja danas dobiva novu vrijednost. Na sve događaje počinje da se gleda kao na vrh ledenog brijega koji krije tajnu o jedinstvu svijeta na dubljem, prikrivenom nivou, na kojem svaki njegov dio iskazuje cjelinu.

Prastaru spoznaju o jedinstvu svijeta, ispoljenu kroz novu saznajnu paradigmu, mnogi znalci onostranog doživljavaju kao ostvarenje davnašnjeg sna. Ta spoznaja, izražena kroz nepokolebivo uvjerenje da čak i najsićušniji elementi svijeta sadrže u sebi vaskoliki svijet, naslućena u periodu praiskonskog magijskog mišljenja, dobiva u holografiji teorijsku naučnu osnovu. Istražujući svojstva i ponašanje elementarnih čestica, David Bom je otkrio njihovu povezanost i jedinstvo koje se krije iza svakog pojedinačnog entiteta i tako ukazao da je svaki dio fizičke realnosti prisutan u cjelini i cjelina u svakom svom djelu, što nam omogućava da fizički univerzum sagledamo kao veliki hologram. U korištenju hologramskog shvaćanja svijeta kao paradigmatičnog okvira mnogi istraživači nalaze mogućnost objašnjenja do sada neobjašnjivih fenomena u psihijatriji, psihologiji, parapsihologiji, ekologiji i drugim disciplinama, a nama se ono nameće u objašnjenju fenomena koje doživljavamo u primjeni Integralnog Ekskalibura. Dosljedno razvijena ova paradigma otvara novo viđenje svega postojećeg, a neki dalekosežni zaključci izvedeni iz nje oduzimaju dah. Da li vam pada napamet da vi sami jeste iskustvo ko je univerzum doživljava upravo u ovom trenutku?

Spiritualno slijep čovjek zakovan je u svoju Ja-poziciju, koja je definirana jasnom odijeljenošću Ja od Ne-Ja ili od ostatka postojanja. Ali takva ograničenost percepcije nije vječita. Procesiranje i Spiritualni razvoj dovode do ekspanzije Bića u nove dimenzije, izazivaju slabljenje veza sa psihičkim Ja-težištem i javljanje osjećanja rasutosti, umnogostručenosti, neprestane i sve jače težnje za drugim, nepoznatim, dalekim, jer su to davno potisnuti i zaboravljeni dijelovi našeg Bića. Progresivna integracija dovodi u jednom trenutku do toga da u svijesti sviće spoznaja da će Tragalac, gdje god da stigne, naći odraz sopstvenog lika.

U hologramskom tumačenju svijeta postoji samo jedinstveni svijet u kome je sve

Page 61: Slavinski - Integralni ekskalibur

61

povezano sa svim što postoji kroz neraskidivu međuzavisnost djelova. Svako od nas je ujedno i svako drugo Biće, pa stoga u okviru makrouniverzuma svako od nas predstavlja svakog drugog. Takav osuvremenjeni magijski i okultni monizam dovodi nas do Jednog i Nedeljivog, koje je u osnovi svakog razvoja i svega postojećeg. To nam omogućava regresiju na najdublje, primarne nivoe doživljavanja i poistovećivanja sa prividno drugim, bilo da je to čovjek, životinja ili biljka, jer to prividno “drugo” u našoj psihičkoj zbilji jeste odraz našeg lika.

Primjera radi, ako osoba Ekskaliburom čisti problem lošeg odnosa sa ocem, neophodno je da to čini ne samo sa svog stajališta, već i sa točke gledišta oca, a također sa točaka gledišta svih osoba koje su značajne u toj situaciji, jer je ona sama, stvarajući svoj individualni univerzum, stvorila te točke gledišta da bi mogla da ima neko iskustvo (u ovom slučaju, odnos sa ocem). Kako majka te osobe doživljava sukob svog djeteta i supruga? Vjerojatno će taj sukob doživjeti kao neprijatan problem i to njeno osjećanje treba očistiti. Ukoliko osoba koja radi taj proces ima svoje dijete i njen odnos sa roditeljima značajno utiče na to dijete (normalno dijete će patiti zbog sukoba svog roditelja sa djedom i bakom), ona treba vrši procesiranje i iz točke gledišta djeteta. Ponekad treba da se radi proces i sa stajališta Istinskog Bića, grupne svijesti itd. Jer i Statik, Brama, Jedno ili Praznina, ima osobine da može opažati i donositi odluke! Kratko rečeno, da bi problem bio integralno riješen, prakti čar mora da ga rješava sa svih zna čajnih to čaka gledišta.

U vezi sa zauzimanjem drugih točaka gledišta tokom Integralnog procesiranja tijesno je povezano preuzimanje odgovornosti za neko iskustvo. Pokušaj individue da nešto diskreira bez preuzimanja odgovornosti za njegovo stvaranje jeste PORICANJE POSTOJEĆEG! Diskreiranje je na takav način neostvarivo i jedini mogući rezultat takvog pokušaja jeste potisnuti to iskustvo iz svijesti, “zaboraviti ga”. Poricanje postojećeg u praksi izgleda ovako: “Ja nisam to stvorio. Ja nemam ništa sa tim. Ja za to nisam odgovoran!” Mi ne možemo ništa potpuno diskreirati ukoliko nismo za to preuzeli potpunu odgovornost. Primjer će nam to osvijestiti. Kada imamo utisak da na nas djeluje na negativan način neka osoba, koju doživljavamo kao da nije dio našeg Bića, mi prihvaćamo da je ona uzrok , a da je nepoželjno stanje koje je nastalo o nama posljedica . A dokle god mi ne dođemo u točku uzročnosti i ne prihvatimo da jesmo uzrok tog iskustva, ne možemo ga rastvoriti.

Kada prihvatimo da je to stanje, odnosno iskustvo, izazvalo Bi će koje je dio nas, da smo ga mi stvorili u svom univerzumu kao di o sebe, mi ćemo, kroz identifikaciju sa njim (dolaženjem u njegovu to čku gledišta), zauzeti položaj uzroka tog iskustva. Iz tog razloga postupak Vrteške nam o mogu ćava zauzimanje to čke uzročnosti i uklanjanje nepoželjnih Iskustava, koje ne m ožemo diskreirati iz “Ja-pozicije”.

Tek tada će jedna životna lekcija biti u potpunosti naučena, jedan problem do kraja riješen i jedno iskustvo potpuno iscrpeno i prevaziđeno. Na takav način biće ispražnjen dio karme, koji je vezan za to iskustvo. Karma nije sudbina, kako se ponekad pojednostavljeno prevodi ta riječ, već je ona ukupan iznos svih nenaučenih lekcija iz ovog i prethodnih života. Naša Spiritualna evolucija biti će završena kada ih sve naučimo, jer ćemo tada doći u potpuni sklad sa Svepostojanjem. Ovakva spoznaja nam omogućava da na evoluciju ne gledamo kao na proces sticanja moći nad kozmosom, već kao na oslobađanje dijelova svoga Bića, rasutih u brojnim iskustvima u kozmičkom bezmjerju i njihovu reintegraciju koja će nam omogućiti da se uskladimo se sa bilo kojim aspektom postojanja.

Logički je opravdano postaviti pitanje, zašto bi čovjek želio da se uskladi sa pojavama, ponašanjima i bićima koje doživljava kao destruktivne i zle? Odgovor je sasvim jednostavan: destruktivnost i zlo koje svako od nas opaža u spoljašnjem svijetu čine odrazi naših sopstvenih aspekata. Da bismo svoju evoluciju ostvarili, mi moramo duplirati kroz kratko ali totalno proživljavanje ta ponašanja koja potiču od Bića koja su prividno odijeljena od nas, ali su uistinu naši otcjepljeni dijelovi. Na to je 600 godina prije Krista jednostavno i

Page 62: Slavinski - Integralni ekskalibur

62

pošteno ukazao Lao Ce: “Prije nego što dobar čovjek može pomoći rđavom čovjeku, on mora otkriti u sebi ono što ne valja kod rđavog čovjeka”.

Velika sloboda i velika odgovornost stavljena je u vaše ruke, jer bez obzira da li ste nešto vi stvorili ili ne, vi možete to diskreirati iz svog individualnog univerzuma stvarajući istu takvu kopiju realnosti i prihvaćajući odgovornost za njeno postojanje. Na početku Spiritualnog razvoja ljudi pokušavaju izmijeniti neželjena stanja neprihvaćajući odgovornost za njih. Međutim, takav stav daje sasvim suprotan rezultat. Oni se osjećaju utoliko lošije ukoliko za njih preuzimaju manju odgovornost. Tada čovječji život umnogome uobličavaju činioci izvan njega. On ne odlučuje o svom životu, on nije samo-determiniran, on je izvan-determiniran u onom stupnju u kojem ne prihvaća svoju odgovornost za svoja iskustva. U laičkoj i početničkoj viziji svijeta postoji uvjerenje da je život utoliko bolji, zdraviji i prijatniji ukoliko se više prebaci odgovornost na nekog drugog. Uistinu, postoji direktna srazmjera između duševnog zdravlja i zrelosti sa jedne strane i spremnosti individue da prihvati odgovornost za čitav svoj život i sva iskustva koja u njemu doživljava.

Tehnički gledano, glavni razlog zašto je o efikasnom procesiranju neophodno primjeniti Vrtešku je taj što su druge točke gledišta sastavnice nekog našeg iskustva. Doživjeti to iskustvo i diskreirati ga samo iz centralnog stajališta, iz točke gledišta Ja, jeste nepotpuno iskustvo, koje nedjeljivu, jedinstvenu realnost vještački cijepa po prividnom i neistinitom Ego principu na “Ja” i “Ne-Ja”. To također znači da ćemo ga samo djelimično diskreirati. Danas je očito da svi sistemi, metodi i tehnike koji diskreiranje vrše samo iz Ja-pozicije ne mogu ostvariti potpuno, već samo djelomično uklanjanje nepoželjnih stanja i iskustava.

Naravno da i u procesu ekskaliburskog kreiranja poželjnih stanja i okolnosti usvajamo isti pristup, ako želimo najveće šanse za uspjeh operacije. To znači da ćemo poslije diskreiranja Beta, kreirati poželjno stanje ili okolnost sa svih značajnih točaka gledišta, da ćemo uključiti sve bitne komponente doživljaja (treba što potpunije angažirati tjelesne osjećaje, osjećanja, mentalne i Spiritualne komponente koje prate poželjno stanje koje smo stvoriti u svojoj svijesti). Zatim treba stvoriti poželjna stanja ili viziju poželjnih okolnosti sa svih značajnih točaka gledišta i najzad, treba zahvatiti sva tri segmenta vremena na poželjan način.

3. U potpunosti se zahva ća vrijeme Za razliku od zastarjelog i sada prevaziđenog načina rada, i za razliku od ostalih

sistema, u Integralnom Ekskaliburu praktičar treba procesirati iskustvo u svim aspektima vremena. Takav zahtjev sadrži u sebi dvije stvari.

Na prvom mjestu, on treba zahvatiti svoju osnovnu Vremensku Stazu u potpunosti. Neophodno je procesirati iskustvo ne samo u sadašnjem vremenu, već i u prošlom i budućem. Ako procesiramo neki strah, proces nije u potpunosti obavljen ukoliko u prošlosti ostane nezahvaćeno iskustvo koje iznova stvara taj strah. Znači da treba očistiti prošlost. Kada u nama postoji osjećanje da će nam se strah ponovo javiti kasnije, očito je da procesiranjem nismo zahvatili budućnost i da proces nije potpun. Drugim riječima, ako se strah premjestio u budućnost i iz nje djeluje na nas u sadašnjost, neophodno je očistiti i taj segment vremena. Znači da treba očistiti i budu ćnost.

O psihološkoj kontroli vremena mogu se naći vrijedni podaci kod nekolicine mislilaca. Milton Erikson, koga mnogi smatraju majstorom kontrole bola, primijetio je u svojoj praksi da bol izgleda nepodnošljiv zbog vremenskog kontinuuma u kome se doživljava. Bol koji u jednom trenutku čovjek osjeća ima 3 dijela: prošle bolove kojih se sjeća i koje sadašnji bol restimulira, sadašnji bol i strah od protezanja tog bola u budućnost. Kada bi Erikson postigao da njegov Klijent zaboravi prošle bolove i da odstrani strah od bola u budućnosti, bol bi izgubio dvije trećine svog intenziteta.

Kada od sadašnjeg vremena načinimo vještački završetak vremenskog traga svog Klijenta (ili svoj, ako radimo solo proces), mi ispuštamo beskonačan broj iskustva koje on smješta ispred sebe u budućnost, a ga koji mogu upravo sada ispunjavati velikim nabojem. Posao će biti završen samo djelomično i ako ne zahvatimo sva prošla iskustva koja su povezana sa nekim nepoželjnim iskustvom. Stoga svako iskustvo, da bi bilo u

Page 63: Slavinski - Integralni ekskalibur

63

cjelini zahvaćeno, treba da se čisti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Također, premda znamo da se svako stvaranje vrši samo u ovom, sadašnjem

trenutku, nova poželjna realnost treba se kreirati i iz perspektive budućeg i prošlog vremena. To čini cjelovito ili integralno procesiranje koje jedino daje trajne rezultate. Kada kažem da je to cjelovito i integralno procesiranje, potrebno je da to prihvatite uvjetno. Jer ako iscrpite kapacitet ovdje opisanog Integralnog Ekskalibura, naći ćete se na pragu njegovih novih dimenzija. Ovdje ne mogu o tome govoriti, jer to je rad za napredne praktičare. Spomenuti ću te nove dimenzije vremena koje treba Integralno procesirati na kraju knjige.

PROCESI STVARANJA INDIVIDUALNOG UNIVERZUMA

Stvaranje individualnog univerzuma je višeslojan i višestran proces. Njegova nužna

pretpostavka je prethodno diskreiranje nepoželjnih elemenata: svojih nepoželjnih stanja (barijera, ograničenja, neproduktivnih vjerovanja i neadekvatnih identiteta) i nepoželjnih okolnosti života u kojima živimo. Na njihovom mjestu treba izgraditi poželjne osobine ličnosti, identitete i životne okolnosti koje nam više odgovaraju. Prvi korak je stvaranje u nama stanja koja želimo. Budući da okolnosti našeg ličnog, društvenog i materijalnog života čine komponente našeg univerzuma, njihovo kreiranje u skladu sa sopstvenom voljom je slijedeći korak. Ponoviti ću da poslije rastvaranja nekog dijela naše realnosti ne smijemo ostaviti vakuum, jer on može usisati u sebe bilo što, nepoželjno isto kao i poželjno, već moramo stvoriti zbilju kakvu mi hoćemo. Nov način primjene Formule umnogome dovodi do usmjeravanja pažnje na kreiranje poželjnih stanja i okolnosti, ali proces kreiranja treba biti i direktno primijenjen, da bi se postigli zadovoljavajući rezultati.

Mnogi praktičari ne znaju što doista hoće. Stoga je neophodno napraviti svoju listu ciljeva i listu Vrijednosti (detaljna uputstva imate u “Kreatonu”). U vježbi koja slijedi napraviti ćemo listu poželjnih karakteristika ličnosti. Jednostavno se zapitajte: “Koje osobine ličnosti ja želim?” i ispišite desetak glavnih osobina ličnosti koje biste htjeli imati. Kasnije ćete, prema potrebi, dodavati sve nove osobine, a možda ćete željeti ukloniti neke koje ćete sada stvoriti. Ponoviti ću da Ekskalibur nema unaprijed određene ciljeve, već svaki praktičar sam određuje ono što hoće. A ono što hoće danas ne mora biti isto što i sutra.

Ovo što slijedi je vježba, ali to je istovremeno i početak stvaranja vašeg subjektivnog univerzuma, vaše stvarnosti. Daću vam kao primjer nekoliko osobina ličnosti, koje koristimo na Tečaju. Vi ih ili preuzmite i stavite na svoju listu ili, ugledajući se na njih, napišite slične.

OSOBINE LIČNOSTI KOJE ŽELIM IMATI

1.

a sam hrabar. 2.

a se dobro osjećam u društvu nepoznatih ljudi. 3.

a uživam govoriti pred grupom. 4.

a sam samouvjeren. 5.

a sa lakoćom zarađujem novac. 6.

a sa lakoćom tražim usluge od drugih ljudi. 7.

a volim pomagati ljudima. Itd. Itd.

Page 64: Slavinski - Integralni ekskalibur

64

Napomene o alfama:

1. ve osobine koje hoćete stvoriti, kao i sve okolnosti života, moraju biti uvijek izražene u sadašnjem vremenu. Nećete reći “Ja ću biti hrabar!”, već “Ja sam hrabar!”. Vaša Alfa ne smije glasiti “Ja ću dobiti posao koji mi odgovara”, već “Ja Imam posao koji mi odgovara”, iako ga u tom trenutku nemate.

2. vaka Alfa treba sadržavati samo jednu ideju.

3. lfe trebaju biti izražene na pozitivan način, kada god je to moguće. Znači, vaša Alfa neće glasiti “Ja nisam plašljiv”, već “Ja sam hrabar”; nećete reći “Ja nisam bolestan”, već “Ja sam zdrav” itd.

4. lfe kojima težite da ostvarite željeno stanje usmjerene su unutar vas, na emocionalno ili psihičko stanje, odnosno na željeno stanje svijesti (tada ste uključeni). Alfe kojima hoćete ostvariti željene okolnosti usmjerene su na viziju u kojoj sebe vidite kao na ekranu u željenim okolnostima (tada ste isključeni).

Ove napomene važe ne samo kod stvaranja osobina ličnosti koje želite, već za sve Alfe, u bilo kojoj oblasti!

Radite ili sami ili sa partnerom. Sjedite u udobnu stolicu, držeći uz sebe listu osobina koje ćete stvarati. Uzmite prvu osobinu sa liste. Uživite se u njen sadržaj. Osjetite je u potpunosti, identificirajte se sa njom. Zatim je glasno saopćite kao svoju Alfu. Ako radile sa partnerom, saopćavate je partneru, a ako sami radite, saopćavate je zamišljenoj osobi, kao da se obraćate čitavom svijetu. Tim aktom vi objavljujete jednu istinu koja važi u vašem subjektivnom univerzumu

Ukoliko je vaša Alfa sasvim čista od Beta 5-10 sekundi, pređite na drugu. Ako se javi bilo koja Beta, čistite je Formulom Rastvaranja. Kada ste je uklonili, ponovo dajete Alfu i iznova uklanjate Bete koje se javljaju, svaki put po jednu. To činite sve dok Alfa ne ostane sasvim čista 5-10 sekundi.

Na primjer, ako radite sa Alfom “Ja sam samouvjeren”, usredsrediti ćete se na stanje samopouzdanja koje, uključeni, trebate osjetiti što potpunije. Ako se javi Beta, diskreirajte je, pri čemu pažnju opet usmjeravate ne bilo gdje, već na stanje samopouzdanja. I tako dalje dok ne stvorite osjećanje samopouzdanja u sebi.

Ukoliko radite sa Alfom “Ja sa lakoćom tražim usluge od drugih ljudi” (to je željena okolnost), koncentrirajte se na viziju sebe okruženog sa nekoliko osoba od kojih nonšalantno, bez ikakvog ustezanja, tražite neku uslugu i oni vam pozitivno odgovaraju. Ako se javi Beta, diskreirajte je, a pažnju usmjerite iznova na svoju poželjnu viziju.

Ovaj postupak ponovite sa svakom osobinom sa svoje liste, sve dok vam sve Alfe nisu čiste.

DUGE ALFE Viši nivo stvaranja sopstvene stvarnosti jesu, kao što sam rekao, takozvane duge

Alfe. Možete ih raditi odmah poslije savlađivanja prvog nivoa ili nekoliko dana kasnije. Sam termin kaže što trebate raditi. Postupak je sasvim isti kao na prvom nivou, razlika je u trajanju Alfi. Na ovom nivou Alfa treba biti čista od bilo kakvih Beta 30 sekundi, minutu ili nekoliko minuta, zavisi kakve su vam ambicije. Što je problem teži za rješavanje, to Alfa treba biti duža. Ako ste nezaposleni u vrijeme opće krize, kada mnogi ljudi gube posao koji su prethodno imali, morate imati veoma duge i sasvim čiste Alfe da biste za kratko vrijeme stvorili novu realnost, da biste dobili posao.

ZNAČAJ VIZIJE KOD OSTVARENJA OKOLNOSTI

Page 65: Slavinski - Integralni ekskalibur

65

Neki ljudi sumnjaju da je vizualizacija željenog ishoda toliko značajna kod ostvarenja okolnosti, jer im takav postupak nalikuje na igrariju i djeluje neozbiljno. Da bih vas uvjerio da je stvaranje jasne vizije željenog ishoda od ključnog značaja, reći ću vam ovo. Prije više od 20 godina izvršen je na Čikaškom univerzitetu slijedeći eksperiment. Tri grupe studenata izjednačene su po uspjehu u ubacivanju lopte u koš. Potom je prva grupa u toku 14 dana trenirala po dva sata ubacivanje u koš. Druga grupa u istom periodu nije ništa radila. Pripadnici treće grupe su svakog dana po dva sata vizualizirali što su jasnije mogli kako ubacuju loptu u koš i pri tome postižu uspjeh.

Iznenađenje je čekalo istraživače kada su poslije 14 dana izvršili ponovno testiranje. Najslabiji si bili studenti iz druge grupe koji nisu ništa radili. Najbolji su bili ne subjekti iz prve grupe, koji su doista trenirati ubacivanje u koš, već oni koji su vizualizirali da to čine i da u tome uspijevaju, a to se nikako nije očekivalo.

Na Tečajevima Ekskalibura ja sam skepsu nekih Učesnika u odnosu na vrijednost stvaranja željene vizije uklanjao jednostavnim opitom koji i sami trebate probati, jer će vas njegov rezultat iznenaditi. Stanite pored zida svoje sobe i dignite jednu ruku opruženu tako da stoji vodoravno. Zatim se polako okrenite oko svoje tjelesne osovine najdalje što možete, ne pomjerajući pritom stopala na podu. Osjetiti ćete veliko zatezanje u mišićima, ali njemu usprkos napregnite se i dođite u okretanju do najdalje točke do koje možete. Obratite pažnju na koju točku na zidu vam je usmjeren kažiprst opružene ruke. To je granica do koje ste se uspjeli okrenuti. Sada se vratite u prvobitni položaj, zatvorite oči i uradite sljedeće. Ne pomjerajući tijelo, vizualizirajte da se, podignute ruke, okrećete na isti način kao što ste to prethodno učiniti. Uživite se u zatezanje mišića i napor koji osjećate, ali je najvažnije vizualiziratite da ste prešli daleko preko granice do koje ste prethodno dospjeli. Zatim zamislite da se lagano vraćate u prvobitni položaj, dok vam napetost u tijelu popušta. Ponovite istu stvar još jednom, ali ovog puta vizualizirajte, sa maksimalnim uživljavanjem, da daleko prevazilate točku do koje ste došli, a također mjesto do kojeg ste dospjeli u prethodnoj vizualizaciji. Opet završite proces zamišljajući da se vraćate u prvobitni položaj. Sad uradite slijedeću stvar. Otvorite oči, dignite ruku vodoravno i još jednom se zaista okrenite koliko najdalje možete. Rezultat? Biti ćete zapanjeni, a tako se osjete i skeptični Učesnici Tečaja, jer ćete daleko, daleko prevazići točku do koje ste u prvom pokušaju dospjeli” Eto, takva je moć vizualiziranog ishoda.

ČIŠĆENJE TIJELA FORMULOM RASTVARANJA Naše tijelo je amortizer za mnoštvo neprijatnih i bolnih utisaka. Energija pokrenuta

spoljašnjim nadražajima, koja ne nalazi odgovarajući odušak, ima tendenciju da se preobrazi u poremećaje. Svi psihosomatski poremećaji nastaju na takav način; od neuromišićnih blokada do glavobolje i čira u stomaku. Potrebno je očistiti tijelo od takvih čvorišta energetskog naboja i dozvoliti mu da funkcionira kao dobar kompjuter.

Ovaj proces se radi opušteno, zatvorenih očiju, u ležećem ili sjedećem položaju. Ukoliko imate tendenciju da postanete pospani dok ležite, radite ga sjedeći. Na početku se obratite svome tijelu kao posebnom Biću i recite mu da je proces koji ćete raditi za njegovo dobro (vidi kasnije o Genetskom Entitetu). A potom primijenite Formulu:

1. sjetite svoje tijelo u potpunosti. (To nije teško, jer ga vi već osjećate. Sve što je potrebno jeste da potpuno usmjerite pažnju na taj složeni osjećaj). Dok ga osjećate, vjerojatno će vam se spontano javiti energetski oblik vašeg tijela. Ukoliko se ne javi, stvorite ga sami u mašti. Isti oblik tijela može istrajavati duže vrijeme ili se može stalno mijenjati. Usmjerite pažnju na njegove granice, gdje se dodiruje sa praznim prostorom.

2. roširite se preko krajnjih granica tog osjećaja, dok ne izađete iz energetske forme svoga tijela. U trenutku kada izađete u Prazninu oko tijela, skrenite pažnju na osjećanje zdravog tijela. Osjetite ga kao savršeno zdravo!

Page 66: Slavinski - Integralni ekskalibur

66

Kad ste završili sa drugom fazom ovog procesa, odmah počnite iznova i nastavite tako sve vrijeme dok radite čišćenje tijela. U jednoj seansi ne treba raditi kraće od 15 minuta, niti duže od jednog sata. Vodite bilješke o svom radu na tijelu. Potrebno je imati 7-10 sati rada sa čišćenjem tijela da biste imali očigledne efekte. Oni su često čudesni. Ima ljudi koji su radili 15 ili 20 sati. Jednoj osobi su nestale sportske povrede koje je vukla duže od deset godina i za koje su sportski liječnici tvrdili da im nema lijeka. Druga osoba, žena od 39 godina, ostala je po prvi put u životu u drugom stanju. Treba napomenuti da je bila ukupno u braku devet godina, šest u prvom braku i tri u drugom i da nikada nije bila trudna. Šest sedmica poslije završenog Ekskalibura i poslije petnaestak sati tjelesnog čišćenja zanijela je.

Mnogim ljudima nestaju dugogodišnje alergije. U vezi sa tim treba istaći da se već u prvoj seansi ovog procesa javljaju pojačane alergije, kod osoba koje su im sklone. Kao da se tijelo čisti od njih, izbacujući ih na površinu. Neki ljudi su u prošlosti patili od alergija i izvjesno vrijeme ih nisu imali. Na prvoj seansi čišćenja tijela alergija im izbija. To ne treba da zbuni ili zaplaši praktičara, jer se radi o zdravom procesu. Poslije njega alergija će vjerojatno nestati ili će se javljati u slabijem obliku

Opisani postupak možete primijeniti ne samo na čitavo tijelo, već i na čišćenje dijelova tijela: bolesnog oka, bubrega, glave, ramena, koljena itd. U takvim slučajevima primijenite prethodno opisan i grafički prikazan postupak za rad sa malim energetskim tvorevinama.

Ukoliko zaspite tokom procesa, ne uzbuđujte se. Na nesvjesnom nivou proces se nastavlja. Ipak, kao vrijeme prakticiranja ove vježbe zapišite koliko ste otprilike bili budni. Spavanje nemojte uračunavati.

DELOVANJE NA TIJELO FORMULOM STVARANJA Kada ljudi otkriju Spiritualne komponente svoga Bića i steknu izvjesna iskustva u toj

oblasti, uobičajena pojave je da se u njima javlja izvjesna Spiritualna arogancija i ignoriranje i nipodaštavanje fizičkog tijela. Rezultat takvog stava jesu tjelesni problemi i nevolje. Postoje dva glavna razloga za takva događanja.

Prvo, fizičko tijelo ima svoju posebnu inteligenciju, Genetski Entitet, koji se stara o njemu. Budući da se čovjek počinje usmjeravati samo na “više” sfere, on ignorira fizičko tijelo i Genetski Entitet to doživljava kao nestajanje cilja kome bi trebalo da teži. A raspad i nestajanje ciljne strukture djeluje pogubno na sva svjesna Bića (o značaju ciljne strukture vidi detaljno u Kreatonu), pa i na Genetski Entitet koji ima svoju posebnu svijest.

Drugi razlog je taj što buđenje Istinskog Ja u čovjeku i ekspanzija svijesti u dotad nezahvaćene sfere izaziva reaktiviranje mnogih negativnih odluka (Beta) iz prošlosti i Aspekata našeg Bića. Mnoge Bete se svode na tjelesne reakcije, a Aspekti ili Entiteti pokušavaju nam prenijeti svoje poruke na način koji je za tijelo često neprijatan.

Hologramski i integralni pristup u ovoj oblasti može nam mnogo pomoći. Naše tijelo, kao i svi ostali vidovi postojanja, jeste Spiritualno Biće i tako ga treba tretirati. Simptomi koje tijelo razvija jesu signali da je došlo do konflikta sa njim, da nas ono opominje da neke stvari ne valjaju i da ih treba ispraviti, ali mi te opomene obično ignoriramo i oboljenja i tjelesne poremećaje primamo kao takve, zanemarujući njihove poruke, odnosno ciljeve koje oni hoće da ostvare za nas.

Kako u uklanjanju nepoželjnih tjelesnih stanja, tako i prilikom svjesnog i kreativnog djelovanja na tijelo, trebamo iskoristiti ova saznanja i da tijelo pretvorimo u svog saveznika. Prije nego što počnemo bilo diskreiranje poremećaja, bilo kreiranje poželjnih stanja, trebamo se obratiti svome tijelu kao prijatelju: “Ja ću ti pomoći da se bolje osjećaš”, ili nešto slično. Pogledajte u knjizi Lujze Hej koji su psihološki poremećaji u osnovi mnogih oboljenja, pa pomozite tijelu tako što ćete prvo njih ukloniti. Primjera radi, problemi sa sinusima javljaju se često kao posljedica iritacije koju izaziva neka bliska osoba. Izbijanje jačih bubuljica po licu ukazuje na razdraženost u vezi odlaganja neke obaveze ili posla i pokušaj da se na djetinjast način privuče pažnja i tome slično.

Page 67: Slavinski - Integralni ekskalibur

67

Čišćenje tijela (ili dijelova tijela) je samo polovina primjene Ekskalibura. To je diskreacija, premda se, zahvaljujući novom načinu rada, na kraju diskreacije pažnja usmjerava na kreiranje poželjnog stanja. Drugu polovinu čini proces neposrednog stvaranja poželjnih tjelesnih karakteristika kroz pozitivne Alfe.

Napravite listu svojih Alfi koje trebaju izražavati vašu ideju o tijelu koje želite. Alfe trebaju biti pozitivno izražene kada god je to moguće. Na primjer, nećete reći “Moje tijelo nije gojazno”, već “Ja imam vitko tijelo”. Nije dobro kazati “Moje tijelo nije bolesno”, već “Ja imam zdravo tijelo” itd. Nekada je to teško, pa napravite kompromis. Primjera radi, ako hoćete da se oslobodite alergija; najbolja moguća Alfa koju sam uspio naći je “Moje tijelo je slobodno od alergija”. Naravno, možda ćete naći i bolji način za uobličenje svojih Alfi.

U vezi sa kreiranjem realnosti, bilo da se radi o osobinama ličnosti, identitetima ili djelovanju na tijelo, trebate znati slijedeće. Vaše Alfe djeluju na dva načina: direktno i indirektno.

Direktno djelovanje se ispoljava tako što problem biva neposredno riješen - željena osobina je stvorena, spoljašnje okolnost je ostvarena, tijelo je doživjelo željenu promjenu itd.

Posredno djelovanje Alfi ispoljava se tako što se otvori put za rješenje problema ili vam dođe ideja kako da uz nečiju pomoć problem riješite ili nalazite sredstvo ili metod koji će vam u tome pomoći. Na primjer, čovjek sa dugogodišnjim oboljenjem kičme (diskopatija) radio je uporno Alfe čiji je sadržaj bio zdrava kičma. Do tada mu liječnici nisu mogli pomoći. Njihova terapija se svodila na davanje injekcija, višetjedna ležanja na tvrdoj podlozi i uzimanje lijekova protiv bolova. Poslije nekoliko dana ispunjenih davanjem Alfe “Ja imam zdravu kičmu”, po sat dnevno, saznao je za ruskog liječnika koji je prakticirao kiropraktiku, koja spada u alternativnu medicinu. Posjetio ga je i poslije pet seansi bio je izliječen.

U sličnim slučajevima skoro uvijek se radi o nekom neuobičajenom putu razrješenja problema ili o uvidu u nešto što je dugo vremena postojalo pod samim nosom praktičara, ali je on to previđao. Sada ga aktivnost stvaranja nove realnosti čini izoštrenim za nove uvide i sinteze davno postojećih elemenata.

Evo vam nekoliko Alfi kao primjer pozitivnog djelovanja na tijelo: “Ja imam zdravo tijelo” “Ja imam vitko tijelo” “Moje tijelo je slobodno od alergija” “Moje tijelo automatski eliminira toksine” “Ja imam zdravu i elastičnu kičmu” “Ja kontroliram svoj apetit” “Mene privlači samo zdrava hrana” “Moja koža je zdrava i čista” itd. Kod posljednje navedene Alfe imamo dvije ideje istovremeno. To je dozvoljeno u

slučajevima kada te ideje veoma često idu zajedno, pa među njima postoji prirodna veza, ali također možete raditi sa dvije Alfe (“Moja koža je zdrava” i “Moja koža je čista”).

Neke osobe su postizale iznenađujuće dobre rezultate direktno. Moj blizak rođak, koji je od rođenja bolovao od ihtioze ili riblje kože, za koju nije bilo lijeka, postigao je Alfom “Ja imam zdravu i čistu kožu” očigledno poboljšanje. Samo tijelo je našlo načina da stvori zdravu kožu. Istini za volju, to poboljšanje nije bilo trajno, on je morao poslije nekog vremena sebi iznova davati te Alfe, ali je to svakako predstavljalo rješenje problema. Nekoliko djevojaka, koje su patile od akni, imale su vidno poboljšanje stanja kože lica.

Osoba, N.T. iz Berana, imao je teško oboljenje očiju. Na jedno oko uopće nije vidio, a na drugom mu je kapacitet vida bio samo 25%. Poslije nekoliko sedmica rada sa tijelom i očima, postigao je dramatično poboljšanje vida.

Bilo je i promjena koje su nas potpuno iznenadile, jer kada smo počeli primjenu Ekskalibura na njih nismo računali, zbog nevjernice da će netko moći da ih ostvari (To je, naravno, bilo samo naše negativno vjerovanje. O negativnim vjerovanjima i drugim ograničenjima vidi u slijedećem poglavlju). Dvadesetjednogodišnji mladić koji je trenirao

Page 68: Slavinski - Integralni ekskalibur

68

Tae Kvon Do radio je veoma uporno na čišćenju tijela i stvaranju poželjnih tjelesnih karakteristika. On je prestao rasti u 17. godini (to je znao, jer je svake godine išao na sistematski sportski pregled), ali je iznenada, kada je počeo prakticirati navedene procese Ekskalibura, za samo 6 mjeseci porastao 2,5 centimetra, a poraslo mu je i stopalo, tako da je počeo da nosi obuću za jedan broj veću. Takvih primjera ima mnogo.

Ukoliko se pozitivne promjene ne jave u relativno kratkom vremenu, zahvatite i ostale značajne komponente koje zahtijeva integralno procesiranje. Međutim, najbolje je da sa integralnim pristupom počnete ispočetka. Znate već: sve bitne elemente, sve važne točke gledišta i vrijeme u potpunosti.

BARIJERE, NEGATIVNA VEROVANJA I OGRANI ČENJA

Sa našom sposobnošću da stvorimo željenu realnost tijesno su povezane barijere,

negativna vjerovanja i samonametnuta ograničenja. Kada, primjenjujući Formulu, uklonimo barijere i ograničenja u nekoj oblasti, često se sposobnosti počinju automatski ispoljavati. Na primjer, ako uklonimo blokadu u komunikaciji sa drugim ljudima, proces komunikacije obično počinje da teče sam od sebe. Ipak, pravi posao je obavljen kada namjerno i svrsishodno stvorimo željenu sposobnost, pošto smo prethodno uklonili barijere, negativna vjerovanja i ograničenja.

Na ograničenja ne moramo gledati samo kao na negativne pojave u našem univerzumu. Njih je stvorio Atman ili naše Istinito Biće zato da bismo mogli da imamo neka iskustva. Atman to čini kroz čovjeka koji je, na ovoj planeti, instrument njegovog ispoljenja ili oblik koji koristi u ovoj fazi Spiritualne evolucije. Da bi iskusio glad, on mora da ograniči mogućnost sticanja hrane u nekom periodu. Da bi doživio samoću, on stvara situaciju ograničenja komuniciranja i kontakta sa drugim Bićima. Sa ljudske točke gledišta to su neprijatna iskustva, ali o svojoj evoluciji Atman mora da ih proživi.

Na ovom mjestu valja istaći da tvorci nekih neognostičkih sistema sebi pripisuju primat otkrića negativnih ili ograničavajućih vjerovanja kao elemenata čovječje nesreće u ovom svijetu (na primjer, Hari Palmer, sazdatelj Avatara). Međutim, Joga i Vedanta znaju za njih hiljadama godina. Jedan od modernih Učitelja, Šri Ramana Maharši, o njihovom djelovanju na čovjeka kaže “Uistinu, ne postoji razlog da budete bijedni i nesretni. Vi sami stvarate ograničenja i namećete ih sebi kao beskonačnom Biću, a potom patite i plačete zato što ste ograničeni.”

Kao što sam ranije spomenuo, u dosadašnjim etapama Spiritualne evolucije bilo je neophodno proživljavati takva iskustva u mnogo dužim periodima. Sada je taj proces znatno ubrzan. U ovom trenutku čovjek može da proživi neka ograničenja za nekoliko sekundi, nekoliko minuta ili nešto duže, koliko mu je potrebno da se u potpunosti uživi u osjećanje koje prati ograničenje, a nekada je takvo iskustvo sticao mjesecima, godinama ili životima.

Ograničenja sa najdalekosežnijim posljedicama potiču od naših vjerovanja ili sistema vjerovanja. Život prosječnog čovjeka protiče usmjeravan u najvećoj mjeri sistemom vjerovanja u kome je odgojen i koji je tokom života prihvatio. Svi politički, filozofski, religiozni i Spiritualni sistemi jesu sistemi vjerovanja. Glavna odlika svih sistema vjerovanja je da se ne mogu dokazati. U trenutku kada to postaje moguće, oni se pretvaraju u sisteme znanja.

Sistemi znanja jesu skupovi povezanih podataka koji se mogu dokazati, kao što su matematika, fizika i kemija. Međutim, dokazi koji su dovoljni u jednom periodu postojanja nekog od sistema znanja mogu biti nedovoljni u slijedećem. I uglavnom jesu. Novi podaci postepeno mijenjaju sistem znanja. To je razlog što oni danas ne izgledaju isto kao prije pedeset godina.

Ono što je važno u kontekstu Ekskalibura jeste da sistemi vjerovanja u većoj mjeri usmjeravaju naše živote nego sistemi znanja. Vjerovanja su jača od znanja i zbog njih ljudi će učiniti stvari koje neće zbog znanja. Zbog razlika u sistemu vjerovanja ljudi su često

Page 69: Slavinski - Integralni ekskalibur

69

spremni ubiti Drugo Ljudsko Biće. Ne moramo se daleko vraćati u historiju. Katolici ubijaju protestante i protestanti katolike. Pravoslavni ubijaju katolike i katolici njih. Ubijaju se Židovi i muslimani, muslimani i Hindusi i tako unedogled.

Teško je naći primjere ubijanja zbog razlika u sistemima znanja. Ljudi se ne ubijaju zbog razlika u shvaćanju fizičkih znanja ili nutricistike, a ako to čine, sasvim je sigurno da su se u ta znanja uplela i vjerovanja.

Svi Spiritualni sistemi uče da vjerovanja u velikoj mjeri odlučuju kakvi će biti naši doživljaji. Iskustvo pokazuje da u tome ima mnogo istine. Ali naša vjerovanja često utiču drugačije nego što mi to očekujemo. Jednom sedmično milijuni ljudi vjeruju da će određeni sportski timovi pobijediti i da će određeni brojevi na lutriji biti izvučeni iz bubnja i zbog tih svojih vjerovanja ulažu novac u sportsku prognozu ili lutriju. Ali samo jedan od mnogih tisuća dobiva, a vjerovanja većine ne daju im iskustva za koja su vjerovali da će ih doživjeti, pa stoga i gube svoj novac.

Većina osoba stupa u brak iz ljubavi. U tom trenutku oni vjeruju da će imati sretan zajednički život. Usprkos takvog vjerovanja znatan procent brakova okončava se razočaranjem, mržnjom i osjećanjem nesreće.

U svojoj knjizi “Holographic Universe” Majkl Talbot navodi zanimljive primjere djelovanja ljudskih vjerovanja na stvaranje posljedica na fizičkoj ravni egzistencije. Na primjer, placebo dat ljudima u obliku pilula ili injekcija, za koji im je rečeno da je snažan lijek, dovodi kod značajnog procenta bolesnika do vidljivog ozdravljenja ili poboljšanja. Još drastičniji su rezultati istraživanja na osobama koje su patile od ozbiljnog psihičkog poremećaja, poznatog u psihijatriji kao mnogostruka ličnost. Neki od njih imaju jednu ličnost koja pati od ozbiljnih fizičkih oboljenja, a druga ličnost ne pokazuje ni najblaži njihov simptom. Kada je prva ličnost aktivna u takvom čovjeku, on pokazuje sve znake bolesti, a kada ga druga ličnost preuzme, simptomi bolesti nestaju. Vraćaju se tek kada prva ličnost opet prevlada.

Sva vjerovanja nisu iste snage. Što su ranije nastala ona su jača i u većoj mjeri uobličavaju našu realnost. Stvaranje nove, poželjne realnosti preko Alfi kojom je izražavamo, sukobljava se sa starom realnošću koju izražavaju tada probuđene Bete. Ako stara Beta-vjerovanja nisu počišćena, nužno će doći do konflikta i osujećenja naših težnji. Praktičari često bivaju zbunjeni onim što se događa kada Alfama stvaraju novu, poželjnu realnost. Jer veoma često kada osjetimo i saopćimo svoju Alfu, ili pomislimo na nju, mi istovremeno budimo i pojačavamo suprotnu Belu. To se dešava zato što naša pažnja automatski i nesvjesno biva vezana za negativnu odluku (Betu), da bismo znali što nećemo.

Kada u osobi postoje snažna vjerovanja, individua će ograničavati sebe samo na iskustva koja potvrđuju ta vjerovanja i dalje doprinose njihovoj snazi i nepropustljivosti za drugačija iskustva. Budući da su takva najjača vjerovanja duboka i nesvjesna, ona postaju zagonetka i za samu osobu u kojoj se ispoljavaju

To nas dovodi do hijerarhije vjerovanja. Postoje plića i dublja vjerovanja. Površinska vjerovanja mogu biti samo pokrov i maska dubokih i mnogo snažnijih vjerovanja koja postoje u čovjeku. Svjesna vjerovanja su po pravilu površna i lako promjenljiva. Najranije odluke, vjerovanja i ubjeđenja jesu najdublja i imaju najveću snagu, jer postaju osnova, filtar i referentna točka za procjenjivanje i propuštanje kasnijih iskustava. Ona su nesvjesna. Na primjer, postoje osobe koje bezmalo uvijek kasne u odnosu na svoje dogovore ili obaveze. Takvo ponašanje izaziva im velike neprilike, jer ih ljudi kritiziraju i optužuju za neodgovornost, oni propuštaju povoljne prilike u životu i tome slično. Takva osoba ima vjerovanje “Ja uvijek kasnim”. To je prilično plitko vjerovanje, jer je blizu svijesti. Ali ispod takvog vjerovanja postoji neko dublje, sa mnogo većom snagom, nerijetko “Ljudi me ne žele u svom društvu, ja sam nepoželjna.” Ispod njega može postojati još starije i jače, “Ja nisam dobra” ili “Ja ne vrijedim” i slična. Sada je jasnije zašto osoba veoma često kasni, usprkos svojih svjesnih pokušaja da bude točna - ona odlaže neprijatno iskustvo, jer joj duboko vjerovanje šalje neprekidne signale da je nepoželjna u društvu ljudi. Drugim riječima, ona odlaže i izbjegava jedno jako neprijatno iskustvo. Ako joj neko kaže da je

Page 70: Slavinski - Integralni ekskalibur

70

vrijedna osoba, da je privlačna i tome slično, takve poruke teško mogu da se probiju kroz filtar koji čine njena duboka vjerovanja, jer ona propuštaju samo ono što njima odgovara. Na takve dobronamjerne izjave osoba će reagirati neprimjereno: pocrvenjeti će, javiti će joj se misli da je druga osoba ironična ili neiskrena, ili da joj to kaže jer je ne poznaje dobro; kada bi je dobro poznavala, ona bi imala drugačije mišljenje. Naravno da je druga osoba ne poznaje dovoljno dobro, jer ne poznaje njena duboka negativna vjerovanja koja ona ima o sebi.

Ta duboka vjerovanja i ubjeđenja moguće je otkriti kroz osvješćivanje putem nekih od procesa dubinske psihoterapije ili Spiritualnih sistema razvoja svijesti. Identificirajući i mijenjajući svoja negativna vjerovanja, čovjek može izazvati u sebi značajne promjene u željenom smjeru. Te promjene zahtijevaju vrijeme i ulaganje napora, ali je bitno da one nemaju mnogo veze sa spoljašnjim okolnostima i drugim ljudima, jer su mentalni blokovi, ograničenja i negativna ubjeđenja naše sopstvene kontra-intencije u odnosu na neko našu blokiranu težnju. Ova vjerovanja se ispoljavaju kroz emocionalne i mentalne vibracije koje čine naše psihičko energetsko polje. Naša okolina nesvjesno i automatski prihvaća te vibracije i doživljava nas u skladu sa njima. One su odlučujući činioci u selekciji određenih vrsta iskustava koje ćemo doživjeti.

Kada njihovo ponašanje i komunikacije ne izražavaju njihova najdublja uvjerenja, ljudi se nelagodno osjećaju dok ih ispoljavaju, jer nemaju utisak da govore i djeluju iz sebe, tako da i sami sebi djeluju lažno i izvještačeno Na primjer, jedna osoba može imati duboko pokopano i nesvjesno vjerovanje da je bezvrijedna i nesposobna. Iz takvog vjerovanja ona izgrađuje stav prezira i nedostatka ljubavi prema sebi, uz istovremenu kritičnost prema ljudima koji postižu značajna dostignuća u društvu. Ako bi netrpeljivost prema uspješnim osobama otvoreno izrazila, bila bi kažnjena od okoline, pa ih ona preobražava u stavove pretjeranog divljenja i hvale za tuđe uspjehe. Međutim, njena osnovna vjerovanja imati će odlučujuću ulogu u njenim životnim iskustvima, a ne površna, socijalno prihvatljiva, koja imaju manju snagu. Stoga će ona imati neprijatna iskustva sa uspješnim ljudima i privlačiti će uglavnom osobe koje sebe doživljavaju kao bezvrijedne i nesposobne, odnosno na sličan način na koji ona sebe doživljava. Sve dok takva osoba ne izmijeni svoja osnovna ubjeđenja, nije vjerojatno da će postići uspjeh i samoostvarenje.

Drugo često vjerovanje koje sputava ljude u samoispunjenju jeste da su uspješni ljudi zli i pokvareni, da je nužan uvjet uspjeha nečasno ponašanje i nemoral. Takvo uvjerenje sasvim sigurno će učiniti da takva osoba sve vrijeme ograničava sebe u dostignućima, usprkos napora koje na svjesnom planu ulaže da postigne nešto značajno.

Nema potrebe da u ovakvom tekstu to naširoko objašnjavam. Važno je slijedeće. Da bi čovjek mogao da izazove poželjne promjene u svojim životnim iskustvima, da bi umjesto bolnih i poražavajućih doživljaja imao prijatna i obogaćujća, on mora izmijeniti svoja osnovna, najdublja vjerovanja i ubjeđenja o samom sebi, ukoliko su ona negativna. A kako će znati da li ima negativna vjerovanja i ubjeđenja, jer sam naglasio da su takva najjača uvjerenja nesvjesna? Vrlo lako. Njegov osobni život pokazuje da li ga usmjeravaju pozitivna ili negativna vjerovanja.

Nepristajanje da se zadovoljno postoji i uspješno djela u ovom trenutku zbog obogotvorenja natrule prošlosti znači odluku da se ona ovjekovječi i odustajanje od svoje Istinite prirode, znači opredjeljenje za svijet privida i svijet mrtvih. Otkrivanje ograničavajućih barijera i uvjerenja jeste vrijedan i uzbudljiv poduhvat. On se sastoji u probijanju u jezgrovne Ego strukture, u raskopavaju sve dubljih slojeva iskustava i mehanizama Ego obrane, u uklanjanju ograničenja koje je čovjek stvorio sam sebi i probijanju puteva do novih, boljih iskustava. Koristeći Ekskalibur, čovjek će ispod svih tih nanosa, prerušavanja i traumatskih zagušenja otkriti istinsku prirodu svoga Bića kao Prazninu, koja ga čini neodvojivim od Praznine kao suštinske osnove Svepostojanja.

Promjene u našem ponašanju i životu biti će utoliko veće i dalekosežnije, ukoliko smo dublje prodrli unutar hijerarhije vjerovanja i ubjeđenja. Najdublja, koja su uvijek nesvjesna, čine složene strukture izgrađene od odluka, vjerovanja i ubjeđenja koje utiču na naša sveukupna ponašanja i aktivnosti. Možemo ih nazvati bazičnim strukturama ili

Page 71: Slavinski - Integralni ekskalibur

71

metastrukturama, jer su one strukture iza ostalih struktura. Bazične strukture se razlikuju od jedne do druge osobe u specifičnosti ispoljavanja, ali postoje velike grupe ljudi čija ponašanja su determinirana na sličan način tim osnovnim strukturama. Prethodno sam spomenuo da postoje ljudi čiji je život u najvećoj mjeri izgrađen na tendenciji izbjegavanja neprijatnih iskustava i druga grupa ljudi čija ponašanja izviru iz osnovne strukture koja ih goni da teže ka stvarima i iskustvima koja žele. Zatim, postoje karakteristični načini na koje ljudi izražavaju svoju aktivnost. Neke osobe misle uopćeno i nemaju strpljenja sa detaljima, a drugi najveći dio pažnje posvećuju upravo pojedinostima, a uopćenu sliku teško i maglovito sagledavaju. Ideal kome teže dobro integrirane osobe je elastično ponašanje u kome je svaki od pristupa na raspolaganju, ali osobe uglavnom imaju karakterističan pristup koji je uslovljen osnovnom strukturom njihovih ličnosti.

Istraživanja prošlih života u nizovima kod istih osoba pokazuju da postoje pristupi stvarima i odnosima koji se provlače kroz niz inkarnacija, sve dok osoba ne iscrpi iskustvo zbog kojeg je takvu strukturu stvorila. Takve bazične strukture rezultat su odluka na vrlo visokom nivou Bića (ili, drugim riječima, na veoma dubokom nesvjesnom nivou) i stoga su veoma istrajne, njih je najteže izmijeniti. Također postoje strukture koje dominiraju samo jednim životom i u bardo stanju, između dva života, bivaju izmijenjene.

Poslije doživljaja sebe kao Apsolutne Praznine, daleko je lakše stvarati novu realnost, jer između Bića i cilja koji je ono postavilo nema ničega što bi djelovalo kao barijera i cilj biva potpuno osvijetljen i jasan. Nasuprot toga, teško je stvarati iz zmijskog klupka Ego struktura i strijela odatle odapeta nema mogućnosti da daleko i točno dobaci. U praktičnom radu, kada se usredsredimo na otklanjanje barijera i ograničenja, trebamo otkriti koje je vjerovanje ili ubjeđenje u njegovoj osnovi. Kada smo ga otkriti, primijenimo Formulu Rastvaranja na njega da bismo ga uklonili, a odmah potom primijenimo Formulu Stvaranja. To znači da stvorimo snažnu Alfu (ili više njih) koja odražava naš pozitivan i aktivan stav, suprotan prethodnom ograničenju, a potom uklonimo sve Bete tako da Alfa ostane čista i prodorna kao laserski zrak, spremna da se ostvari. Točnije rečeno, ona će tako djelovati kraće ili duže vrijeme, dok se iz dubina nesvjesnog ne pomoli nova, starija i jača Beta i ponovo nam stvori problemsku situaciju. Naravno, nju također trebamo diskreirati i na njenom mjestu sa nekoliko Alfi stvoriti novu, još čvršću realnost.

Jeste li razočarani zbog ovakvog sagledavanja svog razvoja? Neki jesu. Oni bi htjeli da jednim dubokoumnim potezom zauvijek matiraju svoje životne nevolje i riješe životno šahovsku partiju. Ali Spiritualni razvoj, o kome takve osobe često i mnogo govore, nije ništa drugo do rješavanje niza problema. Put tog razvoja je sticanje sve veće sposobnosti suočavanja sa svijetom i sopstvenim duhom, odnosno mentalnim masama koje ga sačinjavaju, čije su značajne komponente negativna vjerovanja koja smo nekada formirali. Razvojem se vaš duh mijenja, postaje sve manje složen i sve prazniji. Tokom tih promjena vi u sve većoj mjeri postajete uzrok svojih duševnih stanja, a sve manje njihova posljedica.

KAKO SE OTKRIVAJU NESVJESNA NEGATIVNA VJEROVANJA Otkrivanje dubokih nesvjesnih vjerovanja u Ekskaliburu vršimo koristeći dva

jednostavna pitanja: 1.

akva vjerovanja mora imati čovjek da bi doživio ovakvu neprijatnu realnost u kojoj živi, ili ovo neprijatno iskustvo u kome se iznenada našao?

2. to je potrebno da bi se u nečemu uspjelo u čemu nismo uspješni?

Primijenite ova dva pitanja u praktičnom radu, jer sa njima možete ostvariti čudesne rezultate u otkrivanju negativnih vjerovanja, kako svojih, tako i drugih ljudi i na taj način postići korjenite promjene u životu.

Na primjer, nezaposlena osoba, koja dugo bezuspješno pokušava naći posao, može, koristeći prvo pitanje, otkriti slijedeća svoja negativna uvjerenja: a. Ja vjerujem da se danas posao teško dobiva; b. Ja nemam društvenih veza, a bez protekcije je nemoguće

Page 72: Slavinski - Integralni ekskalibur

72

dobiti posao; c. Ja nisam sposoban; d. Mene ljudi ne vole - kada bi me voljeli, našao bi se neko da mi pomogne itd.

Ako ta osoba primjeni i drugo pitanje, može preko njega otkriti ista ta ograničenja ili neko novo. Na primjer: e). Potrebno je moći uporno moliti ljude za uslugu, da mi daju posao, a ja nisam u stanju moliti; f). Potrebno je lako i ubjedljivo komunicirati sa ljudima, a ja sam stidljiv; g). Potrebna je sposobnost, sposobne svatko hoće, a ja nisam dovoljno sposoban. Itd.

Svako od tih ograničavajućih vjerovanja treba rastvoriti Formulom, a potom formirati Alfu (ili grupu Alfi) koja izražava suprotnu, poželjnu realnost.

Na primjer, ako pođemo od ograničenja a). “Posao se danas teško dobiva”, treba da to vjerovanje osjetimo u potpunosti, da se proširimo preko krajnjih granica tog osjećanja i tako ga diskreiramo, a tada da skrenemo pažnju na suprotnu viziju sebe kako imamo i radimo posao koji volimo. Kada to vjerovanje nestane u potpunosti, trebamo prijeći na neposredno stvaranje suprotnog pozitivnog vjerovanja: “Ja sa lakoćom dobivam poslove koje želim”, ”Ja sa lakoćom tražim usluge od drugih ljudi”, ”Ja imam korisne društvene veze, preko kojih dobivam ponude za posao” itd., a njihove Bete diskreiramo. Integralno procesiranje uključiti će, naravno, i druge točke gledišta. Ako, primjera radi, grupa njegovih prijatelja i rođaka tvrdi da se posao teško dobiva, on treba procesirati te točke gledišta, jer ih je on sam stvorio da bi iz njih imao to iskustvo. Naravno, treba također da procesom očisti vrijeme. Najkraće rečeno, on treba da ode u prošlost i diskreira negativna iskustva koja podržavaju njegova ograničenja i da na njihovom mjestu stvori pozitivna iskustva. Potom treba otići u budućnost i ukoliko nevjerica u uspjeh odatle zrači, da je diskreira i zamijeni pozitivnim vjerovanjem. (O korištenju Vremenske Staze za uobličenje sopstvene realnosti vidi detaljno Kreaton).

U samom Ekskalibur treningu, polazimo od većeg broja osnovnih ograničenja za koje vjerujemo da ih većina ljudi ima u obliku negativnih vjerovanja i sve ih redom diskreiramo. Taj rad ustvari čisti auru i poslije dva dana Ekskalibura, mnogi ljudi se sasvim drugačije osjećaju, puni su optimizma i uvjereni da mogu izmijeniti svoj svijet nabolje. Mnogi dožive upadljivu promjenu fizičkog izgleda i ponašanja.

Ponavljam, čim ukloni jedno ograničenje, praktičar treba da ga zamijeni pozitivnom Alfom kojom u svom univerzumu direktno stvara suprotnu realnost.

Ovdje je dala lista najučestalijih ograničenja, a praktičar može napraviti svoju listu, koja odražava ono što njega ograničava. Radi se individualno ili sa partnerom. Svaka akcija čišćenja ograničenja počinje sa izjavom: “Ja ne mogu da...” Potom se ide po listi ograničenja i svako se rastvara, na kraju druge faze Formule pažnja se preusmjerava na pozitivno stanje (ili okolnost) suprotno od ograničenja, a zatim se daje pozitivna Alfa itd... vi već znate kako se radi integralno procesiranje.

“Ja ne mogu... 1.

..ukloniti svoje nedostatke. 2.

..najzad početi raditi. 3.

..planirati svoje vrijeme. 4.

.. biti točan. 5.

.. imati samopouzdanja. 6.

.. zaraditi novac. 7.

..dobiti posao koji volim. 8.

..biti uspješan.

Page 73: Slavinski - Integralni ekskalibur

73

9. ..biti smiren u svakoj situaciji.

10. ..slobodno ispoljavati svoje osjećaje.

11. ..dobro pamtiti.

12. ..koncentrirati se na svoj zadatak.

13. ..preuzeti odgovornost za čitav svoj život.

14. ..prestati okrivljavati druge za svoje neuspjehe.

15. ..biti uporan.

16. dovršiti ono što započnem.

17. ..biti tolerantan u odnosima sa ljudima.

18. ..biti strpljiv sa svojom djecom.

19. ..privući odgovarajuću partnericu/partnera.

20. ..efikasno rukovoditi ljudima.

21. ..slobodno tražiti usluge od drugih ljudi.

22. ..kontrolirati svoj temperament.

23. ..boriti se za svoje stavove.

24. ..uživati u svojim uspjesima.

Na ovu listu dodajte koliko hoćete negativnih vjerovanja koja ovdje nisu navedena. Primjera radi, uzeti ćemo da radite sa ograničenjem br. 15, “Ja nisam u stanju biti uporan” (treba da redom prođete sva ova ograničenja i sva koja ste sami dodali ta listu). Postupite ovako:

1. sjetite svoju nemoć da budete uporni, osjetite kako nemate upornosti, kako u životu lako odustajete od svojih ciljeva. Osjetite to osjećanje u potpunosti.

2. roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja, sve do Praznine koja ga okružuje i skrenite pažnju nazad na sebe, na osjećanje da ste uporna osoba. (Upornost je stanje , stoga skrećite pažnju na osjećanje upornosti, a nikako ne na viziju , jer to bi dovelo do odlaganja realizacije željenog stanja!).

Kada u potpunosti diskreirate osjećanje da niste u stanju biti uporni, stvorite direktno svoju novu realnost sa Alfom: “Ja sam uporan”. Ta :Alfa mora biti prožeta htijenjem i osjećanjem da bi pokrenula proces ostvarenja, materijalizacije. Svaka Beta koja se javi neposredno prije davanja Alfe, za vrijeme i poslije nje treba se očistiti Formulom. Potom, ukoliko je potrebno, primijenite integralno procesiranje.

Ako je postojeće negativno vjerovanje izuzetno jako, potrebno je nekoliko Alfi srodnih po značenju: “Ja sam vrlo uporan”. “Sve što započnem ja završim do kraja”, “Ja sam u stanju ukloniti svaku prepreku”, “Ja vjerujem u svoju ustrajnost”, “Ja ustrajavam u ostvarenju svojih ciljeva” itd. Na taj način vi stvarate identitet uporne osobe (o identitetima vidi kasnije).

Page 74: Slavinski - Integralni ekskalibur

74

Ukoliko u ovom trenutku ne posjedujete neku sposobnost koju želite, to znači da postoji neko negativno vjerovanje koje vas sputava da steknete tu sposobnost. Uklonite ga Formulom Rastvaranja. Posmatrajući sebe u različitim životnim situacijama i svoju nemogućnost da ostvarite bilo koji svoj cilj, možete utvrditi koja su negativna vjerovanja odgovorna za tu nesposobnost i da ih uklonite. Posao je završen kada se željena sposobnost direktno ispolji, ili kada se javi prilika za razvoj i sticanje te sposobnosti.

ZABRANE I ZAPOVJEDI

Naša civilizacija, počevši od Mojsija, sazdana je na zabranama i zapovijedima. Takva

represivna osnova nužna je za razvoj civilizacije, isto kao što je donekle nezaobilazna u razvoju individue. Ljudsko biće funkcionira na principu bola i zadovoljstva. To, kratko rečeno, znači da nepoželjne reakcije bivaju potisnute kaznama, a poželjne stimulirane različitim oblicima nagrađivanja. U ranom djetinjstvu to se dešava u najvećoj mjeri u oblastima osnovnih životnih funkcija, u hranjenju, pražnjenju mjehura i crijeva, i u ispoljavanju osnovnih emocija. U tim oblastima dijete se sreće sa prvim zabranama i zapovijedima. Budući da potiču od roditelja, one na dijete ne djeluju ništa slabije nego što su Božje zapovijedi djelovale na Mojsija.

Dobra strana takvog događanja je nastanak civiliziranog ljudskog bića, uklopljenog u društvena pravila ponašanja. Međutim, postoji i sjenka. Zabrane i zapovijedi se na ranom uzrastu lako uopćavaju. Često srećemo ljude koji ne samo da dobro kontroliraju svoje ponašanje, već su i impotentni; ne samo da su naučeni da budu pažljivi i čuvaju postojeće, već im je u potpunosti ugušen stvaralački impuls. Mnogi ljudi poštuju autoritete, ali prema njima osjećaju i jak strah; ozbiljno prilaze svojim zadacima, ali su toliko ozbiljni da nisu u stanju da se spontano raduju.

Našu pažnju privlače takve zabrane i zapovijedi koje ljudima truju život. Njihovi prvobitni ciljevi bili su vrijedni, ali su se one otele kontroli i izazivaju posljedice koje naši roditelji svakako nisu željeti. U Ekskaliburu na njih gledamo kao na izuzetno snažna sputavanja. Budući da su nastala na najranijem uzrastu, takve zabrane su duboko urasle u Ljudska Bića i ona ih doživljavaju kao dio sebe, često kao najjači i najpostojaniji dio. Međutim, ljudi koji su u svom razvoju došli do stadija kada osjećaju potrebu da svoj život stave pod kontrolu i žele da nađu metode koje će im to omogućiti, uočavaju da ih zabrane i zapovijedi sputavaju, a često obogaljuju. Da bi se osjetili kao slobodna Bića, oni ih moraju ukloniti. Točnije rečeno, moraju imati unutrašnju slobodu da biraju koje će ukloniti, a koje zadržali.

Ovdje vam je data lista najčešće uočavanih zabrana i zapovijedi, a vi, kao i u ostalim oblastima Ekskalibura, dodajte one koje doživljavate kao štetne, a koje se na listi ne nalaze. Također, ako želite da uklonite neke sa liste, slobodno to učinite.

Sam postupak diskreiranja, na ovom nivou vašeg poznavanja Ekskalibura, skoro da ne bi trebalo da vam opisujem. Trebate ići po listi zabrana i na svaku primijenite našu alkemijsku Formulu Rastvaranja. Identificirajte se sa odabranom zabranom, zaista je u potpunosti osjetite. Potom se proširite preko krajnjih granica njenog energetskog polja i u trenutku kada izađete u Prazninu, skrenite pažnju na suprotno pozitivno stanje ili viziju željene okolnosti, zavisno od toga da li se radi o psihičkom stanju koje želite stvoriti u sebi ili željena situacija uključuje i druge osobe, što znači da je to okolnost. Primjera radi, poslije diskreiranja Alfe “Nemoj osjećati”, ide skretanje pažnje na stanje u kojem potpuno i duboko doživljavamo svoja osjećanja. Ni poslije diskreiranja zabrane “Ne opraštaj drugima”, slijedi skretanje pažnje na viziju sebe i druge osobe i u toj viziji mi joj opraštamo. Budući da ta situacija uključuje i drugu osobu ili osobe, to je okolnost , stoga se pažnja usmjerava na viziju sebe i te osobe u željenom odnosu.

Na Tečaju Ekskalibura listu zabrana obično prelazimo dva puta, ali u vašem radu poslije Tečaja treba da poklonite znatno više vremena onim zabranama koje u sebi osjećate. Poslije svakog diskreiranja zabrane ide odgovarajuća i direktna pozitivna Alfa.

Page 75: Slavinski - Integralni ekskalibur

75

Na primjer, poslije “Ne budi voljen” slijedi: “Mene ljudi vole”; poslije “Nemoj se razlikovati od drugih”, ide: “Ja sam ja, kakav jesam”; nakon “Ne plači”, slijedi: “Ja slobodno ispoljavam svoje osjećaje” itd. Alfe se naravno moraju očistiti od Beta. Kod zabrana i zapovijedi neophodno je primijeniti integralno procesiranje da bi efekt bio potpun i trajan.

LISTA ZABRANA I ZAPOVESTI “Nemoj !” “Nemoj osjećati!” “Ne pokazuj svoje emocije!” “Ne plači!” “Ne opuštaj se nikad!” “Ne opraštaj sebi!” “Ne opraštaj drugima!” “Nemoj misliti!” “Ne budi to što jesi!” “Ne budi važan!” “Nemoj tražiti ono što želiš!” “Nemoj uspjeti!” “Ne budi blizak sa ljudima!” “Nemoj sazrijeti!” “Ne budi dijete!” “Ne budi sretan!” “Ne traži nova iskustva!” “Nemoj se razlikovati od drugih!” “Ne budi nikad zadovoljan!” “Ne budi voljen!” “Nemoj voljeti druge!” Na prvom mjestu nalazi se najopćenitija zabrana NEMOJ! Ona je vrlo snažna i ostale

zabrane i zapovijedi su njena primjena u različitim oblastima. Pokazalo se u praksi da se Praznina, koja ostaje poslije njenog diskreiranja, najbolje popunjava uopćenom i snažnom Alfom “Ja hoću!”

POMOĆ DRUGIM BIĆIMA

Teoretska osnova Integralnog Ekskalibura je jedinstvo postojanja. U davnim

vremenima model ovakvog doživljaja svijeta bila je slika Velike Majke koja je sve postojeće izlučila iz sebe, tako da su svi vidovi egzistencije doživljavani kao dio nje. Suvremen model ovakvog shvaćanja realnosti je hologram u čijim se najsitnijim dijelovima nalazi umanjena cjelina. Iz ovakve teorijske osnove proishodi mogućnost da se tehnikama Ekskalibura pomogne i drugim bićima, a ne samo sebi. To su prvenstveno drugi ljudi, ali je moguće pomoći i životinjama, pa i biljkama. Koliko se u ovoj oblasti može postići pokazati će lično iskustvo svakog praktičara. Budući da sam naglasio da je Ekskalibur suha praksa, neću davati dugačka objašnjenja i argumente. Zainteresiranog čitaoca upućujem na popularna djela kvantum fizike. Možda vam ovakav savjet izgleda čudno, ali je ustvari logičan. Jedan od osnivača te avangardne oblasti nauke, David Bom, piše da je njegovo drugovanje sa Krišnamurtijem izazvalo duboke promjene njegovog duševnog stanja i omogućilo mu uvide koji su razriješili njegove dileme u kvantnoj fizici. O svom odnosu sa Krišnamurtijem on je objavio nekoliko knjiga u kojima je Krišnamurtijeva gledišta iskoristio za razradu teorije kvantuma.

Ukazati ću ukratko na iskustva nekih istraživača u ovoj oblasti, jer vam ona mogu dati podstrek za ozbiljan rad. Dr Leri Dosi navodi opit (1989.) izvršen u Općoj bolnici u San

Page 76: Slavinski - Integralni ekskalibur

76

Francisku. Imena polovine od 400 srčanih bolesnika u ovoj bolnici data su Spiritualnim grupama širom SAD, sa molbom da se mole za zdravlje tih pacijenata svakoga dana. Nijedan od bolesnika nije znao čija su imena odabrana za taj opit. Oni za čije zdravlje su upućivane molitve ispoljili su značajna poboljšanja u odnosu na kontrolnu grupu: bilo im je potrebno pet puta manje antibiotika, nijednog od njih nije bilo potrebno priključiti na aparat za vještačko disanje (dvanaestorici iz kontrolne grupe to je bilo neophodno) i manji broj ih je umro u periodu dok je opit vršen. Ovaj eksperiment je jedan od najuočljivijih dokaza da ljudska svijest nije lokalizirana i odijeljena u jednom Biću, već dat je to nadprostorni fenomen.

Svi istaknuti poslenici teorije kvantuma bili su manje ili više svjesni implikacija njihove teorije. Na primjer, Ervin Šredinger piše: “Očito je da postoji samo jedna mogućnost, jedinstvo ljudskih umova ili svijesti ljudskih bića. Njihova mnogostrukost je samo prividna; uistinu postoji samo jedan duh.” A David Bom dodaje: “Na dubokim nivoima svijest čovječanstva je jedno. Ovo je sasvim sigurno, jer je i u vakuumu materija jedno; ako to ne vidimo, to potiče uslijed toga što sami sebe zasljepljujemo. Ukoliko ne podignemo granice između individualnih umova, onda je sasvim moguće da se oni spajaju u jedan duh.”

Međutim, još prije osnivača teorije kvantuma, Albert Ajnštajn je dao slično viđenje svijeta: “Ljudsko biće je dio cjeline, koju mi nazivamo “univerzumom”, dio ograničen u vremenu i prostoru. Ono doživljava svoje misli i osjećanja kao nešto odvojeno od ostalog - a to je jedna vrsta optičke obmane njegove svijesti. Ova obmana predstavlja neku vrstu zatvora za nas, svodeći nas na odluke i osjećanja prema malom broju osoba koje su nam najbliže. Naš zadatak mora biti oslobođenje iz ovog zatvora, što se može postići širenjem dometa naših osjećanja tako da obuhvate sva živa bića i čitavu prirodu u svoj njenoj ljepoti.”

Na ovim teorijskim osnovama javila su se značajna konkretna istraživanja koja podržavaju ovakvu sliku svijeta. Henk Levin, poznati istraživač i sadašnji urednik časopisa “Free Spirit”, piše o tom duhu o svojim opitima sa Elektrometrom: “Utvrdio sam, radeći sa životinjama, da kada držim elektrode Elektrometra i uživim se u slanje u kome se nalazi životinja, dodijam reakcije na E-metru koje izgleda da potiču od te životinje.”

Sva je prilika da isto važi za ljude u još većem stupnju. Evo kako je izgledao drugi Levinov eksperiment, koji su uspješno ponovili mnogi nezavisni istraživači: “Nedavno sam vršio demonstracije sa E-metrom u kojima je jedna osoba držala elektrode u rukama i koncentrirala svoju pažnju na drugu osobu u sobi, osobu koju ne poznaje. Ja bih osobi koja je držala elektrode postavljao pitanja kojima bi druga osoba, bila izložena u normalnoj seansi. “Da ti si se u posljednjih sedam dana naljutio na nekog?” ili “Da li te je u posljednjih sedam dala nešto iznerviralo?” Ako bi “surogat-osoba” makar malo koncentrirala svoju pažnju na drugu osobu, skoro uvijek bih dobio reakciju na E-metru. Ja bih rada nastavio raditi proces i polako bih identificirao o kakvoj osobi ili problemu se radi koji je druga osoba (nezahvaćena procesom) imala.”

“Tada bih provjerio kod aktualnog subjekta da li smo mi (tj. osoba surogat i ja) zaista otkrili prave elemente? Pokazalo se da ovo može biti izuzetno precizna demonstracija veze koja zaista postoji među ljudima.”

A Silvija Štajner, glavna predstavnica sistema Kapetana Bila Robertsona u Evropi, po svemu sudeći veoma trezvena osoba, u jednom svom pismu mi je napisala (25.01.1996.): “Utvrdila sam da je za mene veoma obogaćujuće održavanje odnosa sa svim vrstama Bića. Takav odnos mi je omogućio da bolje razumijem, cijenim i poštujem život u svim oblicima, život ljudskih bića, život koji postoji u životinjama, život u biljkama ili, najopćije gledajući, život na Spiritualnom nivou. Možda ćeš pomisliti da nisam normalna, ali ja procesiram moje pse, ja razgovaram sa mojim biljkama, ja slušam šumske duhove dok pričaju o svojim brigama i avanturama...”

Ovakvo viđenje života u oblicima ispoljenja različitim od čovjeka, premda neobično, nije sasvim novo. Osnivač eksperimentalne naučne psihologije Fehner napisao je i objavio pod pseudonimom Dr Mizes, nekoliko knjiga o svojim komunikacijama sa biljkama (vidi moju knjigu “Njihov onostrani život”). Takvi podaci koji potiču od uravnoteženih i dobro

Page 77: Slavinski - Integralni ekskalibur

77

integriranih osoba ukazuju da se, radeći Ekskalibur za druge, ne upuštate o besmislene i sujevjerne aktivnosti. Naprotiv, rad za druge zasnovan je na zdravim i logičnim osnovama.

Najkraće rečeno, na druge djelujemo identificirajući se sa njima preko osjećanja. To je osnovni mehanizam djelovanja, a potom radimo procese kroz njih i za njih. U praksi to ovako izgleda. Neka nama bliska osoba ima problem koji joj smeta i koji želi ukloniti, a u tome nikako ne uspijeva. Mi ćemo se sa njom identificirati, tako da ćemo zauzeti njenu točku gledišta i, kroz emocionalno uživljavanje, biti ćemo ta osoba dok vršimo procesiranje. Naš identitet u potpunosti nestaje, mi smo tokom procesa ta osoba. I tada, kao da ona radi Formulu Rastvaranja, mi je radimo i uklanjamo problem koji sada imamo. Potom primjenjujemo stvaranje nove realnosti kroz snažnu Alfu i uklanjamo sve Bete koje se jave. Naravno, procese radimo integralno.

Primjera za ovakvo djelovanje ima mnogo. Evo tipičnog. Sin jednog savjesnog praktičara Ekskalibura zabavljao se godinama sa djevojkom sa kojom je htio stupiti u brak. Jednog dana otac njegove djevojke pretrpio je srčani udar i smješten je u bolnicu na intenzivnu njegu u vrlo lošem stanju. Liječnici su obavijestiti porodicu da je bolesniku stanje kritično i da vjerojatno neće preživjeti tu noć. Spomenuti praktičar Ekskalibura odlučio se pomoći bolesniku radeći proces za njega. Postupio je na ovakav način. Identificirao se sa njim, a to znači da je osjetio kako se on osjeća i to u potpunosti. To mu nije bilo teško, jer je znao kako bolesnik izgleda, njegove gestove i karakteristične načine ponašanja. On je pri tom zaboravio tko je on i što je, u tom kratkom periodu on je bio bolesnik koji teško diše, osjeća probadanja u oblasti srca i strah da će umrijeti. Kada se u potpunosti uživio u ličnost bolesnika, primijenio je Formulu Rastvaranja na prvi simptom, osjećaj gušenja: osjetio je gušenje u potpunosti; proširio se u svim pravcima preko krajnjih granica tog osjećanja i čim je izašao u prazan prostor otvorio je oči i skrenuo pažnju na sebe zdravog i čilog, kako diše sa lakoćom punim plućima. On je to ponovio nekoliko puta. Potom je dao Alfu: “Ja sa lakoćom dišem” i sve Bete koje su se javile, kao što su osjećaj nevjerice u uspjeh, misao da je prekasno za intervenciju, da neće uspjeti i slične uklanjao formulom Rastvaranja sve dok ta Alfa nije ostala čista i snažna. Zatim je ponovio postupak sa osjećanjem bola i probadanja u srcu i osjećanjem straha od smrti. Sutradan prije podne liječnici su javili porodici da je bolesnik na čudesan način preživio i da se dosta dobro osjeća. Od tada je prošlo skoro godinu dana i taj čovjek je još uvijek živ. Ovdje je potrebna napomena da je taj praktičar radio Ekskalibur na stari način, kada nije prakticirano Integralno procesiranje. Naravno, vi to nećete propustiti, ako hoćete da što uspješnije pomognete nekome.

U ovakvom radu potrebno je zadovoljiti još dva uvjeta. Prvi je da osoba ne zna da to radite za nju. To je vrlo važan uvjet, jer neke osobe imaju potrebu za neprijatnim iskustvom, uslijed duboko pokopanog osjećanja krivice ili nekog drugog razloga, pa će, ako saznaju za vašu aktivnost, učiniti sve da je osujete i ostanu u svojoj patnji.

Drugi uvjet koji trebate ispuniti je etičke prirode. Morate se prethodno uvjeriti da osoba doista želi da se oslobodi tog neprijatnog iskustva. Na primjer, mali dječak koga sam spomenuo žalio se na gušenje i tražio je pomoć od svojih roditelja, bake i tetke. Neki vaš prijatelj dugo vremena ne može da uči, iako ulaže velike napore u to i to ste od njega čuli. Ili hoće ostaviti drogu, ali mu teško ide - pokušava, pati, proba jednu metodu ili sredstvo za drugim itd. Nikako ne pokušavajte na ovaj način pomoći osobi koja ne želi da se mijenja onako kako vi mislite da je za nju dobro. Nemojte pokušavati odviknuti od alkohola osobu koja kaže da je njeno pravo da živi kako hoće ili pušača koji kaže da mu duhan pričinjava zadovoljstvo ili gojaznu osobu koja uživa u jelu! Oni imaju pravo da vode svoj život po svojoj volji, a vi nemate pravo da ga mijenjate.

RAD SA IDENTITETIMA

Operacije sa identitetima su izuzetno značajne. One, uz primjenu Metoda 1 za

Page 78: Slavinski - Integralni ekskalibur

78

uklanjanje trajnih problema, čine krunu naših aktivnosti u primjeni Ekskalibura, jer u najvećoj mjeri doprinose postavljenom cilju, stvaranju individualnog univerzuma po vlastitoj volji.

Identiteti jesu skupovi osobina koji predstavljaju sredstva naše komunikacije sa samim sobom, drugim ljudima i svijetom. Bitni elementi identiteta jesu točka gledišta i cilj koji osoba želi ostvariti, ali pored njih identitet sadrži tjelesne osjećaje, emocije, vjerovanja, odluke, stavove, ubjeđenja, ideje i druge sadržaje. Uprošćeno rečeno, identitet je odvojeno i privremeno Ja, stvoreno od strane Bi ća, da bi ostvarilo neki cilj.

Primjeri identiteta su; roditelj, dijete, rođak, suprug, liječnik, službenik na pošti, trgovac, vojnik, vozač, knjigovođa, čovjek, uspješan čovjek, gubitnik, grupni vođa, žrtva, patnik, heroj, sadista, mazohista itd.

U svakodnevnom životu ljudi najčešće ulaze u identitete i izlaze iz njih bez svjesne odluke i nisu svjesni procesa preuzimanja i napuštanja identiteta. Prebacivanje iz jednog identiteta u drugi ide uglavnom veoma brzo i lako. Na primjer, neki čovjek je u identitetu liječnika dok je na poslu, kada čita stručni časopis ili diskutira sa svojim kolegama o medicinskim problemima. Kada automobilom krene kući on je u identitetu vozača, poštuje saobraćajne propise i pazi da ne pogriješi u vožnji. Ulazeći u svoj stan, on preuzima identitet supruga, a kada mu pogled padne na djecu, on je već u identitetu oca. Podižući telefonsku slušalicu da popriča sa svojom majkom, on je u identitetu njenog djeteta i tako dalje.

Nevolje počinju kada čovjek nije u stanju da prelazi slobodno i primjereno iz jednog identiteta u drugi; kada je zakovan u neki identitet ili nije u stanju preuzeti neki drugi. Ako bi osoba iz prethodnog primjera, koja je po profesiji liječnik, na svom poslu bila zarobljena u identitet djeteta, ona bi stalno tražila savjete od drugih, ne bi bila sposobna da donosi nezavisne odluke i da djeluje sa autoritetom na pacijente. To bi sasvim sigurno bio znak poremećaja ličnosti. Takva osoba ne bi bila u stanju ostvariti svoje ciljeve, steći odgovarajuće mjesto u društvu i doživjela bi mnoge nevolje i patnje. Ona bi svakako bila neadekvatan roditelj i bračni partner.

Druga strana ovog poremećaja je nesposobnost ulaženja u identitet koji je za neku situaciju najadekvatniji. Nekad to može biti identitet podređene osobe, nekad nadređene, a katkad ravnopravne.

Zrela osoba treba biti sposobna preuzeti odgovarajući identitet i također ga napustiti. Prava sloboda je, ponoviti ću, sloboda za nešto i sloboda od nečeg.

Držite na umu slijedeće: Identitet ima sopstveni cilj. Identitet ima sopstveni duh. Identitet ima fiksiran model ponašanja. Identitet ima inherentnu intenciju da pobjedi, odnosno ostvari svoj cilj. Primjera radi,

kada je osoba u identitetu žrtve, ona ima snažnu intenciju da ostvari situaciju u kojoj će biti žrtva.

Identitet stvara vašu realnost. Kada je osoba u identitetu vesele osobe, čitava njena realnost je njime uvjetovana. U njenoj realnosti nema tužnih elemenata. Čak i smrt, sahrana i bijeda bivaju sagledani sa smiješne, odnosno vesele strane.

U praktičnom radu u okviru Ekskalibura radimo tri vježbe sa identitetima. Prve dvije imaju za cilj oslobađanje od naših projekcija u okviru individualnog svijeta koji stvaramo, a treća je stvaranje poželjnih identiteta.

ČIŠĆENJE POJEDINAČNIH IDENTITETA Za ovu vježbu potrebno je da napravite 15 različitih lista ili spiskova sa imenima

konkretnih osoba. Na svakoj listi može biti od jedne do nekoliko osoba. Ako vam više odgovara, možete staviti nadimak umjesto imena. Kod konkretnih osoba čije ime ne znate, upotrijebite neki indikator koji za vas ima određeno značenje. Praktični primjeri će vam pojasniti postupak. Evo koje liste trebate napraviti.

Page 79: Slavinski - Integralni ekskalibur

79

I. sobe koje mi se ne sviđaju.

II. sobe prema kojima osjećam kritičnost.

III. sobe u koje sam se razočarao.

IV. sobe koje mi ne daju podršku koju očekujem.

V. sobe koje mi na neki način smetaju.

VI. sobe koje smatram sebičnim.

VII. sobe koje smatram glupim ili nesposobnim.

VIII. sobe prema kojima osjećam ljubomoru.

IX. sobe koje su mi nanijele bol.

X. sobe u čijem se društvu osjećam neprijatno.

XI. sobe kojima zavidim iz bilo kojeg razloga.

XII. sobe kojih se plašim.

XIII. sobe koje smatram odvratnim.

XIV. sobe koje mrzim.

XV. sobe koje su na mene negativno djelovale u prošlosti, čiji utjecaj još osjećam.

Sada na prvoj listi navedite imena konkretnih osoba koje vam se ne sviđaju. Ako ne znate ime određene osobe, odnosno njen nadimak, stavite nekakav svoj pokazatelj, na primjer “Alkoholičar iz naše ulice” ili “Agresivni susjed” itd.

I. OSOBE KOJE MI SE NE SVIĐAJU:

1. Petar Popović 2. Agresivni susjed 3. Dragan “Japanac” 4. Prodavačica iz samoposluge

II. OSOBE PREMA KOJIMA OSE ĆAM KRITIČNOST:

1. oj otac

2. ragan “Japanac”

3. ira Petrović

Ponovite isti postupak za svih 15 lista. Ponoviti ću da na listi mora biti najmanje jedno ime, a može ih biti onoliko koliko ih doista ima. Naravno, nemojte pretjerivati i stavljati nepregledne liste sa imenima i nadimcima, već navedite one osobe prema kojima osjećate istinski naboj. Primijetiti ćete da će se neka imena naći na više od jedne liste, a poneko od njih na većini. Ništa zato, čistite ih više puta. U prvo vrijeme izostavljao sam sa lista imena roditelja, ali se pokazalo dobro da i njih zahvatite u ovoj vježbi. Tehnika se radi na

Page 80: Slavinski - Integralni ekskalibur

80

uobičajen način Formulom Rastvaranja. Konkretno, rad izgleda ovako. 1.

zmite prvo ime sa prve liste (osobe koje mi se ne sviđaju) i identificirajte se sa tom osobom preko osjećanja. Osjetite kako se ona osjeća. Vi ste sada ta osoba i sve vrijeme proces radite za nju, iz njene točke gledišta.

2. roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja dok ne izađete napolje i skrenite pažnju na sebe (zapamtite, vi ste sada ta druga osoba!) kao na Ljudsko Biće.

Ukoliko radite sa identitetom iz grupe br. 2, tj. sa identitetom osobe prema kojoj ste kritični, poslije diskreiranja skrenite pažnju na sebe, opet kao na Ljudsko Biće.

Neki praktičari postavljaju pitanje, zašto bih skretao pažnju kao na Ljudsko Biće? Zar nije bolje, kada uklanjam identitet osobe prema kojoj sam kritičan, da u njoj stvorim identitet osobe koja mi je simpatična, draga, koju volim i tome slično? Odgovor je jednostavan. Na taj način mogli biste sebe uvući u nevolje. Zamislite da imate osobu prema kojoj ste kritični, jer maltiretira članove svoje porodice ili vas. Vi u njoj stvorite identitet osobe koja vam je prijatna ili koju volite. To znači da biste razviti pozitivna osjećanja prema osobi koja vas i druge maltretira, a takav ishod svakako ne želite. Zato je bolje da uklonite negativan identitet koji ste na nju projektirali, odnosno u njoj stvorili i da je doživljavate jednostavno kao Ljudsko Biće, što ona svakako jeste. A Ljudska Bića se ponašaju nekada ovako, nekada onako. Vi sebi ostavljate mogućnost za adekvatno reagiranje na ponašanje te osobe.

Na samom Ekskalibur Tečaju obično se prođu svi navedeni identiteti po jedanput, Međutim, kod svoje kuće, poslije Tečaja, nastavite da radite Formulu Rastvaranja i skretanje pažnje na stanje Ljudskog Bića dok odabrani identitet ne prestane djelovati na vas! Ovo posebno važi za bliske osobe kao što su roditelji, osobe koje su vam nanijele bol ili izazivaju strah, odnosno mržnju u vama i slične.

Integralno procesiranje identiteta je jednostavno. Vjerojatno vam je palo u oči da je ovakav rad sa identitetima već integralno procesiranje, jer zahvaćamo druge točke gledišta. Dalje, radite Vrtešku, a to znači da zahvatite i druge točke gledišta koje su značajne za vaš doživljaj te osobe. Evo vam kratkog primjera. Ako još neka individua, značajna za vas, ima isti ili sličan stav prema toj osobi, koji utiče na vaše mišljenje, identificirati ćete se sa njom, osjetiti kako se osjeća i uraditi proces iz njene točke gledišta. Najzad, Spiritualni element ovakvog procesiranja se svodi na pitanje, koje ćete postaviti sebi kada uklonite negativni naboj koji je na početku postojao na toj osobi: Što sam naučio iz ovakvog procesa? Da li je to bila korisna lekcija? Da li je još trebam učiti ili ne?

Vjerojatno ćete primijetiti neobičnu pojavu. Ako se neka osoba javlja na više lista, kada se susretnete sa njom po drugi ili treći put, utvrditi ćete da je njen identitet ispražnjen, da u njemu nema više naboja, jer ste ga čišćenjem na prethodnim kategorijama isprazniti.

Naravno, i ovu vježbu možete raditi bilo sami, bilo sa partnerom. Sa partnerom je rad efikasniji.

ČIŠĆENJE UOPĆENIH IDENTITETA Data vam je lista uopćenih identiteta. Treba da ih čistite Formulom Rastvaranja jedan

po jedan, posebno obraćajući pažnju na one prema kojima osjećate otpor. Čišćenje svakog pojedinačnog identiteta uvijek počinjcte riječima: “Ja neću biti...”, pa

navodite jedan po jedan nepoželjan identitet i čistite ga. Ovo što slijedi je veoma važno! Za razliku od prethodne vježbe, gdje ste poslije diskreiranja nepoželjnih identiteta drugih osoba na njihovom mjestu stvarali opći identitet Ljudskog Bića, u ovoj vježbi poslije diskreiranja skre ćete pažnju na suprotan pozitivan identitet . Ukoliko ste diskreirali identitet nepoštene osobe, skrećete pažnju na osjećanje poštene osobe! Ako nećete da budete “slabić”, diskreirate taj identitet i na kraju skrećete pažnju na osjećanje snage i moći! I tako dalje.

“Ja neću biti...”

Page 81: Slavinski - Integralni ekskalibur

81

...nepoštena osoba.”

...nevažna osoba.”

...bespomoćna osoba.”

...konfuzna osoba.”

...osoba koja prekida druge u govoru.”

...osoba nekontroliranog ponašanja.”

...mrtva osoba.”

...lakomislena osoba”

...osoba loše sreće (pehist).”

...slabić.”

...neenergična osoba.”

...žrtva.”

...razočarana osoba.”

...preplašena osoba.”

...ponižena osoba.”

...depresivna osoba.”

...lijena osoba.”

...agresivna osoba.”

...okrutna osoba.”

...impulzivna osoba.”

...neodgovorna osoba.”

...kukavica.”

...škrtac.”

...zla osoba.”

...tašta osoba.”

...kriminalac.”

...ubojica.”

...zavidna osoba.”

...drska osoba.”

...gruba osoba”

...osoba neosjetljiva na tuđe patnje.”

...osoba koja pati od osjećaja krivnje.”

...sebična osoba.”

...kažnjenik u zatvoru.”

...perverzna osoba.”

...vulgarna osoba”

...impotentna/frigidna osoba.”

...rodoskvrna osoba.”

...nelojalna osoba.”

... izdajica.”

...varalica.”

...plačljiva osoba.”

...nametljiva osoba.”

...neinteligentna osoba.”

...frustrirana osoba.”

...alkoholičar.”

...narkoman.”

...lažljivac.”

...preljubnik/preljubnica,”

...brzopleta osoba.”

...grešnik/grešnica.”

...mazohist.”

...sadist.”

...nasilnik.”

Page 82: Slavinski - Integralni ekskalibur

82

...brutalna osoba.”

...nekulturna osoba.”

...rugalica.”

...osvetoljubiva osoba.”

...ulizica.”

...ljubomorna osoba.”

...sugestibilna osoba.”

...siromašna osoba.”

...podcijenjena osoba.”

...osoba koja ogovara druge.” Zavisno od toga što želite ukloniti iz svog svijeta, stavite na listu dodatne uopćene

identitete. Ako neke od navedenih ne želite ukloniti, izostavite ih. Na primjer počinjete izjavom: “Ja neću biti nevažna osoba.”

1. dentificirajte se sa nekom nevažnom osobom i osjetite kako se ona osjeća (po vašoj procjeni). Još je bolje da se identificirate sa samim sobom u situaciji kada ste se osjećali kao nevažna osoba.

2. roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja i čim ste stupili u prazan prostor skrenite pažnju na suprotno stanje u sebi, tj. osjetite se kao značajna ili važna osoba.

Tako prođite kroz čitavu listu, preskačući samo one identitete koje ne želite čistiti. Ponekad Učesnici na Ekskalibur Tečaju stavljaju ovakvu primjedbu: “Ja nisam histerična osoba. Nema potrebe da čistim taj identitet.” Međutim trebate očistiti sve identitete, osim onih koje želite imati.

Obratite posebnu pažnju na one uopćene identitete koji za vas imaju najveći naboj i njih čistite više puta sve dok ih potpuno ne transformirate.

Primijenite integralno procesiranje. STVARANJE ŽELJENIH IDENTITETA Ova vježba je slična stvaranju poželjnih osobina. Jedina razlika je u tome što ste

tamo stvarali pojedinačne osobine, a identiteti su skupovi ili grozdovi povezanih osobina ličnosti. Identitete možete konstruirati sami, prema svojim potrebama, a ovdje vam je, kao primjer, dato nekoliko identiteta koje većina ljudi želi stvoriti.

Već znate kako teče proces. Uzmete jednu osobinu identiteta i izrazite je Alfom (na primjer, ”Ja sam uspješan”). Tu Alfu osjetite u potpunosti, glasno je saopćavate i sve Bete koje se jave uklanjate Formulom. Poslije diskreiranja pažnju skrećete na poželjno stanje u sebi ili na poželjnu viziju sebe, zavisno od toga da li se osobina koju hoćete stvoriti odnosi na stanje ili okolnost. Posebno u ovoj vježbi rad ide mnogo brže ako radite sa partnerom. Potom uzmete drugu osobinu koja čini taj identitet i sa njom ponovite čitav proces, pa treću itd., sve dok ne prođete sve osobine od kojih je taj identitet sačinjen.

Ovdje je potrebno duže vrijeme da biste ostvarili cilj. Pazite, cilj je postignut kada se u odgovarajućim situacijama željeni identitet automatski javi! Iz tog razloga, stvaranje odabranog identiteta može potrajati sat-dva. Najbolje je da radite u više navrata po 15-30 minuta. Ali se takav rad isplati višestruko. Za praktičara je značajno i čudesno iskustvo kada uoči da mu se u životnim situacijama odgovarajući identiteti uključuju automatski, bez svjesnog napora. Gdje se povlačio od života, sada samouvjereno nastupa; gdje se stidio, sada se ponosi; gdje se plašio, sada drugima služi kao uzor hrabrosti.

Integralno procesiranje sastoji se u tome da se identificirate sa osobama koje su značajne u vašem svijetu i da iz njihove točke gledišta dajete Alfu: “XY (vaše ime) je uspješan!” i tome slično. Kao Bete na tim točkama gledišta mogu se javiti vjerovanja da ste vi neuspješna osoba, sumnje i neprijateljski ili podcjenjivački stav. Njih diskreirate i ponovo dajete Alfu sve dok nije čista. Drugim riječima, vi trebate stvoriti identitet uspješne osobe

Page 83: Slavinski - Integralni ekskalibur

83

ne samo iz prve pozicije, već iz svih relevantnih točaka gledišta. Budite sigurni da ste, tokom dosadašnjeg života, većinu svojih negativnih identiteta stvoriti iz njih.

Integralno procesiranje također podrazumijeva da ćete staviti vrijeme pod kontrolu, odnosno da ćete zahvatiti prošlost i budućnost: Treba da u mislima i osjećanjima odete u budućnost i otuda za trenutak sagledate sebe kao uspješnu osobu, a potom dajete sebi istu Alfu “Ja sam uspješan” i čistite je od Beta. Sličan postupak je sa zahvaćanjem prošlosti. Osoba koja je savladala rad sa Vremenskom Stazom iz Kreatona treba primijeniti znanje tamo stečeno za kontrolu vremena.

Ovdje vam je dano šest identiteta koje su Učesnici na mojim Ekskaliburima najčešće stvarali. Po svojoj procjeni, vi slobodno eliminirajte neku osobinu ili neku dodajte, jer identitet pravite za sebe. Vaš je kompjuter, vaši su programi i vaši su ciljevi koje trebate ostvariti.

Primijetiti ćete da se neke osobine javljaju u više identiteta. To je logično, jer se sadržaji nekih identiteta preklapaju. Treba da ih radite u svakom, jer one imaju određeno mjesto u grozdu ostalih osobina, kao što se različiti elementi kompjuterskih programa sreću u više programa.

USPEŠNA OSOBA

1. Ja imam sasvim jasne ciljeve. 2. Ja koristim svaku povoljnu priliku. 3. Ja svaku plodnu ideju pretvaram u akciju. 4. Ja preuzimam inicijativu. 5. Ja insistiram na svojim pravima. 6. Ja sam uporan u ostvarenju svojih ciljeva. 7. Ja lako zarađujem novac. 8. Ja zaslužujem sve najbolje.

Neovisna osoba

1. Ja sam odlučujem o svom životu. 2. Ja ne reagiram na kritiku. 3. Ja sam tolerantan prema primjedbama. 4. Ja hladno analiziram tuđe pohvale. 5. Ja slobodno iznosim svoje mišljenje. 6. Ja slijedim svoje ideje. 7. Ja podržavam druge u neovisnosti. 8. Ja preuzimam inicijativu.

Kreativna osoba

1. Ja imam kreativne ideje. 2. Ja sam pun stvaralačke energije. 3. Ja uporno radim na ostvarenju svojih ideja. 4. Ja vidim ljepotu u svemu. 5. Meni je sve novo, lijepo i neobično. 6. Ja sam otvoren za ljude i svijet oko sebe. 7. Ja svaku ideju koja mi dođe ODMAH zapisujem.

Pouzdana osoba

1. Ja vjerujem u sebe. 2. Ja sam točan. 3. Ja uvijek držim danu riječ. 4. Ljudi se mogu pouzdati u mene. 5. Ja ispunjavam dana obećanja. 6. Ja poštujem osobni život drugih ljudi. 7. Ja sam časna i poštena osoba.

Page 84: Slavinski - Integralni ekskalibur

84

8. Svojim ponašanjem ja zaslužujem poštovanje. Samorealiziraju ća osoba

1. Ja volim pomagati drugim ljudima. 2. Ja se u svakoj situaciji prirodno ponašam. 3. Ja uvijek govorim istinu. 4. Ja volim druge ljude. 5. Ja slobodno dajem i prihvaćam ljubav. 6. Ja jasno razlikujem dobro i zlo. 7. Ja se držim puta ispravnosti po svaku cijenu. 8. Ja sam bez vjerskih i nacionalnih predrasuda. 9. Ja sam bez rasnih i seksualnih predrasuda. 10. Ja uvijek težim slobodi, pravdi i istini.

Sretna osoba

1. Ja sam sretan. 2. Meni sve ide lako. 3. Ja imam sreće u svakom pothvatu. 4. Iz mene zrači sreća. 5. Ja sam zadovoljan sobom. 6. Ja privlačim sebi novac i sretan život. 7. Ja volim sebe. 8. Ja volim ljude. 9. Ja volim život.

Pokazalo se korisnim, radeći na stvaranju identiteta, s vremena na vrijeme dati alfu: “Ja spontano preuzimam najprikladniji identitet u danoj situaciji.”

RJEŠAVANJE KRONI ČNIH PROBLEMA

U primjeni Ekskalibura, prije ili poslije nailazimo na probleme koji ustrajavaju i ne

rastvaraju se odmah. To je znak da smo naišli na kroničan, trajan ili perzistentan problem. Druga mogućnost je da problem brzo uklonimo, ali se on poslije nekog vremena opet

javi. Rastvorimo ga, a on se iznova stvori. I tako unedogled. Nekada je očigledno da iz nevidljivog izvora trajno pritiče negativna energija koja

pothranjuje neki problem. To je uvijek slučaj kod kompulsivnog (prisilnog) ponašanja, istrajnih i tvrdokornih želja, trajnih pritisaka i bolova koji izgledaju kao da su izvan svake kontrole. Najlakše ih je uočiti u svakodnevnom životu u teško izlječivim navikama kao što su pušenje, prejedanje, narkomanija i neurotična ponašanja.

U pogledu postojanja kroničnih problema Ekskalibur nije izuzetak. Svi sistemi Spiritualne tehnologije koji pokušavaju riješiti ljudske nevolje susreću se sa njima. U novije vrijeme veliku pažnju im je posvetio Ron Habard. Nazvao ih je GPM, što je kratica od Ciljevi, Problemi, Masa (Goals, Problems, Mass). Usprkos veoma umnih objašnjenja o tome kako oni nastaju i što se sa čovjekom zbiva kada naiđe na njih; sajentolozi do sada taj problem nisu riješiti na zadovoljavajući način.

Bit kroničnih ili trajnih problema je u tome što je njihov izvor u nesvjesnom, te o njemu čovjek ništa ne zna. Čini kako mu je problem netko drugi stvorio, a ne on sam, i kako mu ga protiv volje nameće. U tome nema istina. Čovjek je tvorac čitavog svog univerzuma, te su i problemi, koliko god neugodni, njegova tvorevina. On nije spreman preuzeti odgovornost za stvaranje trajnog problema, priznati sebe kao njegovog tvorca, kao izvor problema. A on to jest! Kao što sam rekao, on toga nije svjestan. U nekom trenutku on je stvorio taj problem i njegova nesvjesno usmjerena energija održava tu tvorevinu u postojanju. Dokle god on to poriče, problem opstaje. Stoga je sasvim logičan prvi korak k rješenju prestati se odupirati takvom problemu i prihvatiti svoju odgovornost za

Page 85: Slavinski - Integralni ekskalibur

85

njegovo stvaranje i održavanje u egzistenciji. Borba s kroničnim problemima slična je borbi s podzemnim vodama. Imamo vrt koji

podzemna voda preplavljuje. Mi podignemo malu branu, iscrpimo vodu i isušimo vrt. Ali nismo zahvatili nevidljivi izvor podzemne vode, koji je izvan našeg domašaja. I nakon nekog vremena, voda iz njega ponovo se pojavljuje i iznova imamo problem.

Slijedeće što moramo znati jest to da su kronični ili trajni problemi višeslojni i komponentni. Ovaj drugi termin označava da su složeni iz više sastavnica. U praktičnom radu to znači kako ćemo problem rješavati sloj po sloj i komponentu po komponentu. Uklanjat ćemo ih jedno po jedno, kao slojeve glavice crvenog luka, dok na kraju ne ostane ništa, odnosno praznina koja i jest u osnovi svega.

Možda će nam bit trajnog problema postati jasnija uz pomoć još jedne usporedbe. Takav problem liči na jak debeo korijen koji čine mnogobrojni upleteni tanji korijeni ili vlakna. Moramo ih eliminirati formulom rastvaranja jednog po jednog sve do posljednjeg. Ako to učinimo samo s jednim tanjim korijenom ili vlaknom, glavni korijen će nakratko biti manje snažan, ali će postojati i dalje. Kada patnik rasprede sve niti korijena koji je bio uzrok njegovih nevolja, očekujući kako će u sredini naći paklenu srž, biva iznenađen, jer nalazi samo Prazninu. Osim sastavnica problema nema ničega, kada njih uklonimo, problem nestaje.

Na početku primjene Ekskalibura koristili smo posebnu metodu za uklanjanje trajnih problema, koju sam preuzeo iz jednog mnogo reklamiranog sistema, ali se pokazao nedovoljno učinkovitim. Na sreću, Ekskalibur ima svojstvo izuzetno brzog usavršavanja i iz mog rada i eksperimenata nastao je čudesan postupak kojom se takvi problemi rješavaju. Nazvao sam ga Metod-1. On je čudesan kako po jednostavnosti, tako i po učinkovitosti. Većina ljudi koji su je primijenili vjeruju kako vrijedi više nego nekoliko godina psihoterapije. Ta metoda, čija uputstva mogu stati na manji list papira, je istinski dar Proviđenja. U to su se uvjerili svi Učesnici na Ekskalibur Tečajevima koje su vodili kompetentni Majstori.

Da bi ga čovjek sam primijenio na sebi, odnosno da bi ga prakticirao “solo”, potrebno je veliko iskustvo. Zato ga radite u dijadi, s prijateljem koji vas treba voditi. Potom vi možete voditi njega. Na uklanjanje kroničnih problema Metodom-1 prijeđite tek kada ste neko vrijeme radili s identitetima. Evo zašto. Jedan od ključnih elemenata kroničnog problema je identitet koji je u njegovoj osnovi. Potrebno je znati (odnosno vaš Klijent treba znati) bar definiciju identiteta i neko vrijeme raditi s njima, kako bi mogao prepoznati identitet u kroničnom problemu.

Prvo ću vam izložiti po redu elemente ili komponente ove metode, a potom ćemo se detaljnije zadržati na svakom od njih.

METODA I - čišćenje kroni čnih problema

1. UPOZNAVANJE s problemom. 2. Želja klijenta za oslobađanjem od problema. 3. OTPORI

Postoje dvije vrste otpora koji se javljaju prilikom rješavanja problema: a. Otpor klijenta prema doživljavanju problema, prema neugod-

nom iskustvu. b. Otpor prema doživljavanju sebe kao uzročnika tog problema.

4. TJELESNI OSJETI (TJELESNE SENZACIJE) koji prate problem. 5. OSJEĆAJI ili EMOCIJE koje prate problem. 6. MENTALNE KOMPONENTE PROBLEMA (vjerovanja, stavovi,

sudovi, ideje, uvjerenja, odluke, opravdanja, isprike, zaključci, alfe, napori, laži, fantazije, vezanost pažnje itd.)

7. IDENTITET ili IDENTITETI koji su u osnovi problema ili se odupiru njegovom uklanjanju.

8. POZITIVNA ALFA ili IDENTITETI koji djeluju nasuprot tendenciji koja postoji u problemu.

Page 86: Slavinski - Integralni ekskalibur

86

9. SVIJEST O UZROČNOSTI I PREUZIMANJE VEĆE ODGOVORNOSTI

Sada ćemo detaljnije obraditi svaki od ovih elemenata. 1. UPOZNAVANJE s problemom. Traje jako kratko, najviše nekoliko minuta, kako biste odlučili hoćete li se prihvatiti

uklanjanja tog problema. Jer često nećete htjeti raditi s nečim što vam daje Klijent kao svoj problem. Kako bi to raščistili, reći ćete mu:

U čemu je tvoj TRAJNI problem? Reci mi nešto UKRATKO o njemu.” Ovakav početak je nužan, da klijent ne bi počeo pričati duge romane o svom nesretnom djetinjstvu. Ako počne okolišati, vratite ga na cilj zbog kojeg ste mu i postavili to pitanje: “Razumio sam to što si mi rekao, ali sada mi kaži U ČEMU JE TVOJ PROBLEM?”

Jedan sudionik na tečaju Ekskalibura mi je kao problem iznio znojenje dlanova. To je bio čovjek zadovoljan sobom, uspješan u životu i profesiji, imao je skladne odnose s okolinom i uistinu nije imao pravih problema. Ali kako su ostali sudionici navodili svoje probleme i njihovo čišćenje je izgledalo dramatično, on je poželio i sam pokušati. “Upotrijebi neki sprej protiv znojenja,” rekao sam mu u šali i prešao sam na probleme drugih sudionika.

To nas dovodi do kriterija da li ćete prihvatiti čišćenje problema ili ne. Ako se u kratkom razgovoru koji sa sudionikom vodite pokaže postojanje pravih komponenata problema, prihvatit ćete ga. A to su: tjelesne senzacije, osjećaji, negativna vjerovanja itd. U navedenom primjeru klijent mi nije rekao kako mu se dlanovi znoje kada god njegova supruga ili djeca izađu iz kuće ili zakasne, pri čemu osjeća strah i jaku napetost. Onda bi bilo jasno kako pravi problem nije znojenje dlanova, nego strah od gubitka voljenih osoba. Tada bismo prihvatili čišćenje problema, ali bi mu nenametljivo sugerirali preformulaciju: “Zar ti se ne čini kako je pravi problem strah za osobe koje voliš?” Klijenti gotovo uvijek to prihvate i pri tome često imaju uvid o svojem problemu.

2. Želja klijenta za osloba đanjem od problema. On mora iskreno željeti osloboditi se problema. Bez te želje, nikakva mu metoda ne

može pomoći i samo ćete gubiti vrijeme, koje možete bolje iskoristiti s nekom drugom osobom. Tisućljetno iskustvo SVIH duhovnih i psiholoških sustava pokazuje kako se ništa ne može učiniti za ljudsko Biće bez njegove aktivne suradnje! Meher Baba je tjerao od sebe ljude koji se nisu htjeli mijenjati. Ovdje vrijedi zakon: rana zarasta samo iznutra!

Stoga na početku rada objasnite Klijentu taj uvjet i zapitajte ga naglašavajući svaku riječ: “Da li ti ZAISTA hoćeš riješiti taj problem?. Jesi li siguran?” Ako mu je odgovor odlučan i nedvosmislen, počnite s radom. Inače ne! Nemojte prihvatiti odgovore kao što su: “Ja sam pokušao puno toga, nije mi ništa pomoglo, te bih pokušao i to.” ili “Ne znam, vidjet ćemo.” ili “Moj prijatelj veli da je njemu pomoglo. Nemam ništa protiv” i slične gubitničke fraze koje znače kako se Klijent već sprema na neuspjeh. Znači, kod njega mora postojati jaka želja.

3. OTPORI

a. Pitajte klijenta osjeća li otpor prema takvom iskustvu; odupire li se doživjeti tako nešto neugodno kao što je njegov problem? Uglavnom on ima takav otpor. Neka ga diskreira Formulom Rastvaranja (od sada nadalje on stalno koristi tu formulu, zato to neću ponavljati) i potom neka pažnju preusmjeri na spremnost da doživi svako mogu će iskustvo . Zatim ga pitajte osjeća li još uvijek taj otpor. Ako je odgovor potvrdan, neka ga diskreira još jednom i potom a više o tom otporu ne pitajte, nego idite dalje.

b. Klijent je jedini tvorac svog univerzuma i svih iskustava, pa i tog problema. Ali on često to ne prihvaća. Da biste to raščistili, pitajte ga tko je stvorio taj problem? Ako osjeća otpor pri pomisli kako ga je samo on stvorio,

Page 87: Slavinski - Integralni ekskalibur

87

neka otpor diskreira. Ako kaže kako ga je donekle on stvorio, a donekle netko drugi, društvo, situacija, okolina itd. neka diskreira otpor prema sebi kao isključivom tvorcu problema.

Neki ljudi se prikazuju kao duhovno zreli, te bez pravog pokrića izjavljuju: “Samo sam ja odgovoran za taj problem.” Vrlo dobro ako je tako. Ali postoji jedno “trik-pitanje” kojim to provjeravate. Kažite mu: “Odlično, vidim prihvaćaš odgovornost za svoj problem. Ali, da li je još netko makar malo tome doprinio?” Ako ostane pri tome kako je samo on stvorio problem, idite dalje. Ako se prevari, te spomene bilo čiji doprinos, neka diskreira otpor prema prihvaćanju sebe kao tvorca problema.

Uklanjanje otpora je značajno zato što otpor vezuje pažnju individue i ovjekovje čuje objekt otpora. Cilj otpora je da spriječi neko iskustvo ili da ga drži na distanci.

4. TJELESNI OSJETI (TJELESNE SENZACIJE) koji prate problem. Od sada pa nadalje gurate svog Klijenta (ili partnera) da uđe u problem, kako bi

mogao uočiti elemente koje treba diskreirati. Da bi ušao u problem, on mora biti svo vrijeme u prvoj iskustvenoj poziciji, biti uklju čen. Dok u problem ne uđe, dok nije “uključen”, ne vrijedi raditi. Kada je izvan problema, on ga ne osjeća, nego samo o njemu priča, tj. opisuje ga, tada je “isključen”. Prvo mu recite da zatvori oči, a zatim: “Uđi u problem! Osjeti ga u cijelosti! Klimni mi glavom kada ga osjetiš.”

Kada vam da znak, nastavljate: “Dok osjećaš problem u potpunosti, reci koje tjelesne osjete (senzacije) osjećaš? To su osjeti kao što je pritisak u trbuhu, drhtanje ruku, bolovi, napetost i slično.”

Kada vam priopći jedan osjet, tražite da ga osjeti u potpunosti i diskreira ga. U toku tog postupka, izuzetno se prilikom diskreiranja ne skreće pažnja na suprotne pozitivne sadržaje, već se jednostavno skreće bili gdje, na drugu stranu. Razlog za takav postupak je u tome što vi, u ovoj fazi primjene Metode-1, hoćete ogoliti problem da kraja, do samog identiteta (odnosno odluke) koji je u njegovoj srži. Ako biste stvarali pozitivne sadržaje na mjestu uklonjenih negativnih, vi biste sa njima pokrili identitet i bilo bi ga teško uočiti i diskreirati.

Potom OPET tražite neka uđe u problem, osjeti ga u potpunosti i diskreira ga, zatim da traži sljedeću tjelesnu senzaciju i čini isto s njom. I tako dalje, dok ne iscrpi sve tjelesne osjete. Ako vam priopći više od jedne senzacije odjednom (na primjer, kaže: “osjećam pritisak u glavi i noge mi podrhtavaju”), to nećete prihvatiti, nego ćete raditi jedan po jedan osjet. Recite mu neka prvo diskreira jedan osjet, zatim ga PONOVNO gurnite da osjeti problem i neka vam tada priopći sljedeći.

Uvijek insistirajte na što specifičnijim podacima. Kako bi to postigli, ponavljajte doslovno njegove riječi. Ako kaže, “Osjećam neki neodređen osjet treperenja u šakama”, reći ćete mu: “Vrlo dobro, osjeti taj neodre đeni osjet treperenja u šakama . Osjeti ga u cijelosti i diskreiraj ga!” Ili ako kaže: “To je neki čudan osjet u trbuhu koji ne znam opisati,” slijedi vaš zahtjev: “Osjeti taj čudan osjet u trbuhu, koji ne znaš opisati . Osjeti ga što potpunije možeš i diskreiraj ga.”

Ponekad Klijent umjesto tjelesnih osjeta priopći emociju, osjećaj, jer mnogi ljudi brkaju osjećaje i tjelesna osjećaje. Ništa zato, prihvatite kao da vam je dao osjećaj, pa neka taj osjećaj diskreira.

Kada primijetite da je Klijent iscrpio tjelesne osjećaje, ili vam on kaže da ne osjeća više ništa u tijelu u vezi sa problemom, prijeđite na emocije.

5. OSJEĆAJI ili EMOCIJE koje prate problem. Postupak je praktično isti kao kod tjelesnih senzacija. Usmjeravate ga UVIJEK iznova

da uđe u problem, da ga osjeti što potpunije može i da vam klimne glavom kada ga osjeti, a zatim vam, dok je uključen u problem, priopći koji osjećaj ima (jedan po jedan). Onda, ponavljajući njegove riječi koje opisuju osjećaj, tražite neka ga diskreira.

Page 88: Slavinski - Integralni ekskalibur

88

6. MENTALNE KOMPONENTE PROBLEMA (vjerovanja, vrijed nosti, stavovi, sudovi, ideje, uvjerenja, odluke, opravdan ja, isprike, zaklju čci, alfe, napori, laži, fantazije, vezanost pažnje itd. )

Nužno ih je, u problemu, osjetiti jednu po jednu i diskreirati. Na primjer, on se uključio u problem i vi mu kažete: “Gledajući iz problema, da li si u tom stanju donio odluku? Da li ulažeš neki napor?” Ili:

“Dok osjećaš svoj problem u potpunosti, koje vjerovanje imaš? U što ti sada vjeruješ?” Ili:

“Dok osjećaš svoj problem koliko najbolje možeš, da li stvaraš neku laž? Koju fantaziju stvaraš, o čemu tada maštaš? I tako dalje sa svim mentalnim komponentama. Nemojte predugo čekati, nakon što ste mu postavili pitanje. Čekajte na njegov odgovor desetak sekundi, te onda postavite pitanje o slijedećoj mentalnoj komponenti.

7. IDENTITET koji je u osnovi problema ili IDENTITE TI koji se odupiru

njegovom uklanjanju. Kralježnicu kroničnog problema čini uvijek jedan identitet. U stvari, najdublja suština

problema je odluka koju je nekada donio, jer mi preko odluka stvaramo svoj univerzum. Da bi Biće ostvarilo svoju odluku, ono uzima odgovarajući identitet, oko kojeg se stvaraju tjelesni osjećaji, osjećanja, mentalne komponente itd. Ali bi teoretsko objašnjenje o tome da odluka čini srž problema bilo u trenutku rada sa problemom previše komplicirano. Za praktične svrhe sasvim je dovoljno da mu kažete da kičmu problema čini identitet, jer se odluke ostvaruju preko identiteta. Kada klijent spozna taj identitet i njegov cilj (to se uglavnom istovremeno događa jer identitet jeste to čka gledišta plus cilj koji hoće ostvariti), čitav problem se raspada na dramatičan način.

Kada završite s mentalnim komponentama i prijeđete na otkrivanje identiteta, problem je izgubio puno od svog energetskog naboja, ispraznio se i zato će Klijent imati teškoća osjetiti ga. Nerijetko će vam reći da je problem nestao i da više nema razloga da nastavlja sa procesom. Ali ga vi ne smijete tu pustiti! Treba mu reći: “Rastvorio si glavne elemente problema i sada ga je teško osjetiti. Ali pokušaj što bolje možeš, osjeti ga makar malo. Ako je potrebno, sjeti se kako je izgledalo kada si ga imao. U stvari, sada ga treba u maloj mjeri kreirati. Klimni mi glavom kada ga osjetiš: Da te podsjetim: identitet je, točka gledišta plus cilj koji želiš postići.” Vrlo je važno podsjetiti ga na ovu definiciju, jer ona olakšava klijentu otkrivanje i sagledavanje identiteta.

Sada morate što je više mogu će usmjeriti pažnju na klijenta, kako vam ništa ne bi promaklo . Tako koncentrirani, pitate ga: “Sada, dok si u problemu, reci mi, u kojem si ti identitetu?” Ako klijent šuti desetak sekundi, postoji opasnost isključenja iz problema. Zato ga vratite u njega: “Osjeti problem što bolje možeš. Sada, gledajući iz problema, vidi u kojem si identitetu kada si u tom problemu? Što je SADA tvoj CILJ?”

Ako je Metoda-1 rađena ispravno, na ovom mjestu klijent obično ima iznenadan uvid praćen emotivnim pražnjenjem. Ili će se odmah nasmijati ili će mu se pojaviti nakratko suze, pa zatim osmjeh. To su indikatori raspada problema. On obično to i priopćava uz katarzu: “O Bože, to je to!” Ili, “Da li je moguće da sam cijelog života patio zbog toga?!” i tome slično.

Ako mu sada kažete da zatvori oči i zapitate ga: “Da li tvoj problem još uvijek postoji? Da li ga uopće imaš?” dobit ćete samo jedan odgovor: “Ne, nema ga. Nestao je.”

Ukoliko ne dođe do raspadanja problema Klijent treba “loviti” ili “pecati” problemski identitet, odnosno odluku. To se postiže serijom pitanja, uz napomenu da se ona prekida u trenutku kada Klijent ima uvid i kada se problem raspadne.

OTKRIVANJE IDENTITETA KOJI JE U OSNOVI PROBLEMA Napominjem da stalno morate vraćati Klijenta u stanje koje odgovara problemu i da

iz tog stanja treba pokušati otkriti identitet (tj. odluku). Zato kao predložak tom nizu pitanja služe slijedeće riječi:

Page 89: Slavinski - Integralni ekskalibur

89

Dok osjećaš svoj problem... …da li ti hoćeš ostvariti neki cilj? ...da li ti donosiš neku odluku? ...da li ti postaješ ubijeđen u nešto? …da li ti težiš nekom rješenju? …da li ti dolaziš do nekog zaključka? …da li se ti rješavaš da se ponašaš na određen način? …da li ti ulažeš napor da budeš nešto? …da li ti ulažeš napor da ne budeš nešto? …da li se ti odlučuješ da činiš nešto? …da li se odlučuješ da ne činiš nešto? …da li se slažeš sa nekim ili nečim? ...da li ti počinješ vjerovati nešto? ...da li ti imaš neko očekivanje? Nikako ne postavljajte pitanja u prošlom vremenu, jer to može izvući Klijenta iz

problemskog stanja, već isklju čivo u sadašnjem ! Između ovih pitanja pravite pauzu od desetak sekundi. U svakom takvom pokušaju vi

pokušavate da ga navedete da prepozna u kojem je identitetu i da na taj način diskreira problem.

Budući da su identiteti izuzetno važni za rješavanje problema, na njima ću se kasnije detaljnije zadržati.

8. POZITIVNA ALFA ili IDENTITET koji djeluju nasupr ot tendencije

koja postoji u problemu (alfa mora biti o čišćena od beta, ali beta uglavnom nema).

Sada Klijeut mora popuniti Prazninu koja je nastala na mjestu diskreiranog problema. To je neophodno. Premda sam prethodno ukazao na to, moram tu činjenicu ponovo naglasiti. Ni priroda ni ljudski duh ne trpe vakuum. Vi možete očistiti njivu od svih nepoželjnih korova, ali ako je ne zasijete plemenitim, rodnim biljkama koje ste sami odabrali i ne starate se o njirna, njiva će ubrzo iznova zarasti u korov i trnje. Poznati mislilac Lojal Uoker kaže u vezi sa tim: “Uvijek iznova stvaraj svoju realnost. Jer ako ti to ne učiniš, drugi ljudi ili stare sjenke iz prošlosti stvoriti će je za tebe. Da li vjeruješ da oni znaju bolje od tebe što ti želiš?”

Da biste stvorili novu, poželjnu realnost, zatražite od Klijenta da vam saopći, sa uživljavanjem, grupu pozitivnih Alfi koje čine po svom sadržaju identitet suprotan negativnom, problemskom identitetu koji ste uklonili, koji je i stvarao problem. Ako je kroničan problem bio rđav odnos sa bratom, to je “Ja imam skladne odnose sa bratom”, “Ja razumijem svog brata”, “Ja volim svog brata”, “Mene moj brat voli”, “Brat i ja smo najbolji prijatelji”, “Moj brat mi želi sve najbolje” i slično. Ukoliko se u osnovi problema nalazio identitet osobe koja kažnjava sebe, Alfe koje čine novi pozitivan identitet trebaju glasiti otprilike: “Ja želim sebi sve najbolje,” “Ja volim sebe”, “Ja sam svoj najbolji prijatelj”, “Ja nagradjujem sebe” itd.

Pokazalo se kao vrlo dobro po rastvaranju kroničnog problema, stvoriti čitav identitet,da to ne odlažete za kasnije.

Vrlo često se kronični problem raspada prije nego što dođemo do identiteta, obično na emocijama te osoba kaže kako problem ne postoji više ili ga nikada nije ni imala. Međutim, praksa je pokazala kako treba ići dalje, sve do identiteta, odnosno odluke koja je u njegovoj osnovi, iako je u takvom slučaju to teško, jer je osoba prazna i teško može osjetiti problem.

9. SVIJEST O UZROČNOSTI I PREUZIMANJE VEĆE ODGOVORNOSTI. Proces uklanjanja problema počeli smo navodeći Klijenta na prihvaćanje svoje

odgovornosti za stvaranje problema. On u prvoj fazi treba preuzeti odgovornost u stupnju koji omogućava procesiranje. On tada skoro sigurno nije prihvatio potpunu odgovornost za

Page 90: Slavinski - Integralni ekskalibur

90

nastajanje tog problema, u suprotnom, problem bi već tada potpuno nestao. Mi ne možemo ovom metodom osposobiti klijenta za apsolutnu odgovornost, jer ona

podrazumijeva nestajanje fizičkog univerzuma i završetak duhovne evolucije. Možemo, se međutim, potruditi dovesti ga do osvješćenja prihvaćanja potpune odgovornosti U ODNOSU NA PROBLEM KOJI UKLANJAMO. Na taj način mi, procesiranjem, zahvaćamo i duhovnu komponentu problema. S tim ciljem navodimo ga neka uzme status UZROKA svojih iskustava, a ne posljedice. Vodimo prema svijesti kako je on aktivni stvaralac, kako svojih problema, tako i njihovih rješenja. U tom cilju mu na kraju procesa, kada je diskreirao svoj problem, postavi sljedećih pet pitanja:

1. “Tko je stvorio to iskustvo, taj problem?” Kada odgovori “ja”, slijedi:

2. “Tko je riješio taj problem?” 3. “Koju si lekciju naučio iz tog iskustva?” 4. “Je li to korisna lekcija?”

5. “Da li imaš potrebu i dalje doživljavati takva iskustva ili si lekciju naučio do kraja?” U primjeni ove metode postoje četiri moguća ishoda: 1. Problem biva ublažen do stupnja podnošljivosti, ali nije riješen. Klijent kaže:

“Lakše mi je”, “Osjećam se bolje”, “Problem me manje muči” i slično. Treba ga ponovo čistiti odmah ili drugom prilikom.

2. Kronični problem biva naizgled riješen, emocionalni nabij je u velikoj mjeri ispražnjen, ali klijent se ne osjeća slobodan od problema. Jedan dio naboja je ostao. Treba porazgovarati s Klijentom o tome kako se osjeća i što mu sada smeta i po pravilu novi, dublji i PRAVI problem se javlja. Problem koji smo čistili samo je pokrivao pravi problem. Sada ponovno počinjemo proces i čistimo pravi problem.

Ukoliko nov, dublji problem ne izbije na površinu, potražite da li postoji još neki identitet na kome se drži problem ili koji se opire promjeni (To je takozvani opozicioni identitet u problemu. U Aspektici nazivamo opozicijom Aspekt koji tako djeluje). Sada koristimo znanja stečena u Aspektici. Da biste ga otkrili, postavite Klijentu pitanje: “Da li postoji neki identitet koji se opire tome da ovaj problem nestane?” Ako ga nađe, treba ga diskreirati: “Identificiraj se sa tim identitetom, osjeti ga u potpunosti. Dok ga osjećaš, reci: koji cilj ti hoćeš ostvariti dok si u tom identitetu? “

Ukoliko Klijent ne prepozna opozicioni identitet, primijenite ista pitanja koja ste koristili za otkrivanje osnovnog identiteta: “Dok osjećaš taj identitet...

…da ti donosiš neku odluku? …da li ti postaješ ubijeđen u nešto?

I tako dalje, svih 13 pitanja dok ne prepozna identitet i on se ne raspadne. Ukoliko problem ni tada ne bude uklonjen, treba ponoviti čitavu Metodu-1 sa njim. Ali to se izuzetno rijetko događa, pomoćni identiteti su mnogo slabiji od dominantnog koji ste već umnogome iscrpjeli.

3. Treći ishod izgleda ovako. Kako čistimo pojedine komponente problema, on se postupno osipa, gubi naboj i kada dođemo do kraja Klijent izjavljuje kako ga više nema. Prazan je, naboja nema, problem više ne postoji.

4. Završetak procesa s uvidom, katarzom, praćen oslobađanjem energije, plačem, smijehom i takozvanim “aha-doživljajem”. Obično se događa na identitetu, ali može se dogoditi i prije nego što smo do njega došli.

FINESE, GREŠKE I PRAKTIČNI DETALJI U PRIMJENI METODE-1 Vi sada poznajete zakone stvaranja i rastvaranja u metafizičkom univerzumu, sada

će vam biti jasno zašto se Metoda-1 radi tako kako se radi. Uvidjet ćete bez problema kako su otpori, koji čine prvu komponentu Metode I zasnovani na četvrtom metafizičkom zakonu na poricanju postojanja neke stvari ili stanja koje uistinu postoji itd. Te zakone treba znati u potpunosti, nije ga dovoljno pročitati, jer oni su temelj čitavom operativnom Gnosticizmu i psihoterapiji. Zbog značaja tih podataka, ponovit ću ih ukratko i drugim

Page 91: Slavinski - Integralni ekskalibur

91

riječima. U metafizičkom univerzumu svaka tvorevina može se diskreirati samo iz točke

gledišta iz koje je PRVOBITNO STVORENA. Ako je pokušamo diskreirati s drugog stajališta, mi unosimo promjenu u nju i ona će trajati i dalje. Savršena kopija (koja je uvjet rastvaranja) onoga što je stvoreno iz točke X ne može se stvoriti iz točke Y. Stoga svaki problem (ili, ako je složen, njegove komponente, npr. vjerovanja, odluke, osjećaji, alfe itd.) stvoren iz točke X može se rastvoriti samo vraćanjem u tu točku, u kojoj je stvoren. Ovo uključuje povratak u vrijeme kreiranja, jer promjena vremena znači promjenu položaja u prostoru. Naravno, čovjek veoma često ne zna kada je nastao neki njegov problem, na primjer netrpeljivost prema ocu, ali na nesvjesnom nivou on to vrlo dobro zna. Stoga je usmjerenje da problem u potpunosti osjeti sada sasvim dovoljno da bi se došlo u točku nastanka problema. To podrazumijeva i energetski nivo koji je postojao u vrijeme stvaranja i prisustvo svih komponenata.

Eto zašto osoba koja prilazi problemu intelektualno, a to znači GLEDATI NA PROBLEM NALAZEĆI SE IZVAN NJEGA, ne uspijeva diskreirati problem. Ona samo promatra sebe u problemu, priča o njemu i opisuje ga. Umjesto glumac u drami, ona ostaje gledatelj.

Kada ste u svakoj od ovih kategorija, koje sadrže komponente kroničnog problema, rastvorili sve što ste našli, problem će splasnuti ili sasvim iščeznuti. Ukoliko bude samo ublažen (ako splasne do stadija podnošljivosti), to znači da niste našli sve komponente i čišćenje niste obavili u potpunosti. Ali ste svakako obavili značajan posao, jer skidanje jednog sloja neumitno povlači otkrivanje slijedećeg i znatno ćete ga lakše spoznati i potom očistiti. Ovo znači kako problem kojem ste pristupili na ovaj način može nestati nakon jedne primjene opisanog postupka, ili nakon dva-tri, ali će kasnija primjena biti lakša i brža. To će biti uklanjanje malih zaostataka štetnog emotivnog naboja.

AKTIVIRANJE Nakon rješenja problema, koje je često spektakularno, ljudi se dobro osjećaju i

ponekad su u stanju blage ekstaze. Tada vjeruju kako će taj osjećaj trajati vječno. Ali neće. Čim se isprazni energija koja je bila vezana za problem, kod većine će izblijediti i dobar osjećaj koji su na početku imali i pretvoriti će se u lijepo sjećanje. Ako potom ne uslijedi pozitivna kreativna aktivnost, njegovi dobici biti će prije ili poslije izgubljeni. Rđa jede željezo, a nerad čovjeka, uči nas mudra izreka. Stoga je većinu ljudi potrebno odmah po rješenju problema aktivirati. Ako radite s Klijentom, postavite mu pitanje: “Koja je prva pozitivna stvar koju ćeš uraditi?” (Ako radite sami, to pitanje postavite sebi). Neka to zapiše na papir kao svoj prvi korak koji vodi ostvarenju kratkoročnog cilja.

Ukoliko osoba ima jaku tendenciju odlagati svoje planove za budućnost, nemojte se zaustaviti na prvom pitanju. Kada priopći i zapiše svoj prvi korak, nastavite dalje: “Vrlo dobro, a sada mi reci koji ćeš drugi korak poduzeti?” Dobro je ne ići dalje od trećeg koraka, jer bi se aktiviranje rasplinulo u maštanje.

SAMO-PROCESIRANJE Spomenuo sam kako možete raditi sami na uklanjanju kroničnih problema. Takvo

samo-procesiranje je vrlo djelotvoran vid meditacije. Potrebno je prethodno neko vrijeme raditi s partnerom na svojim problemima i vi njega vodite nekoliko puta, a tada možete raditi sami.

PROCESIRANJE BUDUĆIH PROBLEMA Metoda-1 se učinkovito koristi i za ČIŠĆENJE KARME. To znači ukloniti probleme

koji vas čekaju u budućnosti. Vrijeme je, u tome se slaže većina Spiritualnih učenja, iluzija i čovjek na osnovu te iluzije vještački razdvaja svoja iskustva. Ona se uistinu uvijek događaju sada. Mi ne možemo osjetiti neko iskustvo u budućnosti, niti u prošlosti. Mi ga na Vremenskoj Stazi smještamo u budućnost ili prošlost da bismo se bolje orijentirali u životnim iskustvima, a ono iz tih iluzornih dimenzija djeluje na nas sada i mi ga sada

Page 92: Slavinski - Integralni ekskalibur

92

osjećamo. Postoji neka vrsta općeg slaganja da je vrijeme neka vrsta struje koja se kreće u

određenom smjeru i da svako Ljudsko Biće ima jednu Vremensku Stazu koju čini linearni slijed događaja. Takav misaoni model služi nas veoma dobro u početnim fazama Spiritualnog rada, ali poslije sticanja značajnijih iskustava to uprošćeno shvaćanje vremena biva prevaziđeno. Avangardni sistemi Spiritualnog razvoja ukazuju da možemo kao radnu hipotezu usvojiti stav da postoji više mogućih vremenskih struja, koje čine neku vrstu vremenske mreže, kojom Ljudsko Biće može da se kreće koristeći svoju kreativnu imaginaciju kao vremensku kapsulu. Jedna od posljedica takvog šireg shvaćanja vremena jeste ideja da postoje budući događaji koje možemo čistiti, ukoliko su nepoželjni, na sličan način na koji to činimo sa prošlim događajima (vidi detaljno u “Kreatonu”).

Kada čovjek nije u stanju suočiti se sa nekim događajima, on ih nesvjesno gura u budućnost. To su svi mogući događaji za koje on ne želi da mu se dogode i na koje osjeća otpor. A otpor na neko iskustvo, to smo već naučiti, dovodi do njegovog istrajavanja. Procesiranje se svodi upravo na izlaganje iskustvu prema kojem osjećamo otpor. Na primjer, jedna mlada žena nije nikako uspjevala roditi dijete, imala je niz spontanih pobačaja uvijek u trećem mjesecu. Metodu-1 je ovako primijenila. Uživjela se u situaciju da joj u trećem mjesecu trudnoće počinje pobačaj i u potpunosti je osjetila patnje koje ta situacija izaziva. Znači, namjerno je kreirala neželjenu situaciju kroz vrlo snažna osjećanja. A zatim je tako stvoren problem diskreirala Metodom-1 tako što je očistila sve komponente problema. Zatim je u postojećoj Praznini stvorila nekoliko pozitivnih identiteta: žene zdravog tijela sa savršenim skladom hormona, sretne osobe i sretne majke. Na taj način, budući da je unaprijed, na intenzivan ali kratkotrajan način proživjela ono što je čekalo u budućnosti i na mjestu tog iskustva kreirala povoljan ishod, to iskustvo se nije ni javilo. Ostala je trudna i bez ikakvih problema rodila lijepu djevojčicu.

Spiritualni elementi prilikom ovakvog procesiranja zahvaćen su uviđanjem životne lekcije koja je naučena. Pitajte Klijenta (ili se sami zapitajte, ako radite solo proces), zašto bi vam takvo neprijatno iskustvo, koje biste kasnije doživjeli, bilo potrebno? Jedini razlog zbog koga bi trebalo da doživite takvo neprijatno iskustvo jeste što bi to bio najbolji način da naučite neku propuštenu lekciju. Svakako da je bolje da je naučite bez neprijatnih ili strašnih iskustava, ali ako vi to odbijate prihvatiti, ako ne slušate poruke koje vam dolaze iz dubine sopstvenog Bića, onda učenje postepeno postaje sve neprijatnije. Kada vam nedostaje neko bitno iskustvo u životu, vjerojatno vam je potrebno nešto što će snažno da vas prodrma. Upravo na toj točki na pozornici se pojavljuje diskreiranje budućih neprijatnih događaja, jer čisteći događaje unaprijed, mi možemo izbjeći neprijatna iskustva i da poruku shvatimo na vrijeme. Zato se na svaki način potrudite da naučite što možete iz budućeg neprijatnog događaja koji ste procesirali. Tu lekciju možete sada naučiti i svoj život izmijeniti u skladu sa naučenim, tako da ne morate proći kroz samo neprijatno iskustvo u psihofizičkoj realnosti.

Najčešći primjer neprijatnih događaja iz budućnosti je strah od smrti bliskih osoba. Kada procesiranjem uklonite takav događaj iz budućnosti, možda ćete shvatiti da je trebalo svojoj majci da kažete potpuno iskreno koliko vam znači i koliko je volite, da ne potisnete taj impuls kao djetinjast i umjesto toga nastavite da šutke sjedite kraj nje i blenete u televizor. Ako poslije procesiranja to učinite, vama neće biti problem silovito i mučno podsjećanje na to koliko vam je majka značila.

Manje drastičan, ali poučan je slijedeći primjer. Jedan Majstor Ekskalibura je uvijek osjećao strah od svog slijedećeg Tečaja. Kada bi mu se javila slika sebe kako vodi Tečaj, stomak bi mu se zgrčio od straha. Kada je procesiranjem diskreirao osjećaj straha od budućeg tečaja i zamijenio ga sa osjećanjem opuštenosti, shvatio je da se nikada nije pripremio kako treba za vođenje Tečaja, obično bi mu prilazio sa idejom “nekako ću se izvući”. Lekcija je bila da treba svoj život organizirati drugačije i da onome što najviše cijeni u životu priđe sa dužnim poštovanjem.

Page 93: Slavinski - Integralni ekskalibur

93

PROBLEMI IZ PROŠLIH ŽIVOTA Ova metoda se uspješno koristi i za uklanjanje trauma iz prošlih života. Nema razlike

da li se događaj koji izaziva probleme dogodio prije 15 u ovom životu ili prije 15 tisuća godina. U skladu s navedenim metafizičkim zakonima, neophodno je poistovjećenje osobe, preko osjećaja, s identitetom koji je imala u tom životu, uđe u taj događaj u potpunosti (vrijeme, mjesto, okolina itd) i u tom stanju radi Metodu-1 kao bilo koji događaj iz prošlosti. Na taj način moguće je postići dramatične uspjehe.

GREŠKE U PRIMJENI METODE-1 Mnoge greške sam prethodno spomenuo, na primjer dopustiti klijentu rad na procesu

intelektualno, odnosno isključeno. Na ovom mjestu ukazat ću na greške koje nisam spomenuo ili, ako sam to učinio, ponovit ću rečeno s drugog stajališta, ne bih li grešku potpunije osvijetlio.

U prvom redu moram ukazati na grešku koju često prave neiskusni majstori ili individualni praktičari. Oni vjeruju kako diskreiranje nečeg negativnog automatski stvara i pozitivno, što nije to čno. Zato sam i naglašavao da nakon rastvaranja kroničnog problema treba, na njegovom mjestu, stvoriti suprotnu alfu ili identitet. Na primjer, jedan neiskusan majstor je prihvatio raditi kao kronični problem svog klijenta nedostatak ambicija i lijenost. Pokazalo se da, nije bilo naboja, nisu ni mogli raditi. Ono što je klijent želio bilo je da majstor primijeni čudesnu metodu i on se od lijenčine pretvori u ambicioznu osobu, ali bez ikakvog svog sudjelovanja. Njegov problem zahtijevao je ne diskreiranje, jer nije ni bilo ničega što bi se diskreiralo, nego kreiranje! Taj klijent je morao stvoriti poželjnu realnost kroz Alfe i njihovo čišćenje. A on nije htio učiniti ni taj mali napor.

Drugim riječima, praktičari često zaboravljaju kako svako poboljšanje stanja klijenta mora biti od njega stvoreno. Ako čovjek očekuje da se osjeća bolje, on mora stvoriti bolji osjećaj. Ako želi radost, mora stvoriti radost. Ako želi uspjeh, mora kreirati uspjeh, a to se radi kroz stvaranje poželjne realnosti i kroz identitete. Kada riješite neki problem, imate nepostojanje problema (prazninu). Ali nemate željeni rezultat!

Stoga zapamtite: Rješavanje problema (diskreacija) i stvaranje ne čeg novog su dva sasvim razli čita procesa.

Kada, međutim, treba prihvatiti čišćenje problema kao što je navedena lijenost i nedostatak ambicija? To možete lako utvrditi kroz kratak razgovor, koji čini prvi korak Metode-1, UPOZNAVANJE s problemom. Ako taj čovjek osjeća strah kada god izrazi ambiciju; ako mu se pritom ruke tresu, osjeća grč u trbuhu i knedlu u grlu; ako mu tada dolaze misli kao što su “Neću uspjeti,” “Bolje i ne pokušati jer ću se osramotiti,” “Ja sam ništarija,” “Bolje odložiti tu stvar za neko drugo vrijeme” i njima slične, onda je sasvim opravdano primijeniti Metodu-1. Ali i tada klijent mora, nakon rastvaranja problema, aktivno kreirati novu realnost.

Majstori najviše griješe kod identiteta. Na primjer, Klijent je imao jasan uvid i identitet mu se trenutačno raspršio. Sve što majstor treba dalje činiti je aktivirati Klijenta, stvoriti novi, pozitivni identitet. Međutim, majstor, sasvim suvišno, traži od Klijenta ulazak u taj identitet i diskreira ga Formulom Rastvaranja. To je ne samo suvišno, nego i besmisleno, jer je identitet diskreiran na najpotpuniji mogući način. Majstor tjera Klijenta da “glanca Prazninu”.

Klijent je u procesu došao do identiteta i, po zahtjevu Majstora, pokušava vidjeti u kojem je identitetu. Kako ne uspijeva u tome odmah, Majstor traži od Klijenta diskreiranje identiteta u kojem je u tom trenutku, a potom (odvojeno) diskreira cilj identiteta. To ukazuje kako su prvo Majstor, a onda i Klijent, smetnuli s uma definiciju identiteta: Identitet je točka gledišta plus cilj kojem se teži. U navedenom slučaju Majstor tretira identitet kao da je sastavljen iz dva posebna i odvojena dijela. A on to nije. CILJ JE BIT IDENTITETA! Ne postoji identitet bez cilja. Na taj način nemoguće je imati identitet bez cilja ili s naknadno stvorenim ciljem.

Također, jedan identitet može imati samo jedan cilj! Što je najvažnije, CILJ SLUŽI OTKRIVANJU IDENTITETA U KOJEM JE KLIJENT! Stoga Majstor i kaže Klijentu, kada

Page 94: Slavinski - Integralni ekskalibur

94

pokušavaju otkriti identitet: “Dok osjećaš problem, pogledaj u kojem si identitetu (pa nakon 3-4 sekunde)? Što je cilj tog identiteta? Što ti želiš postići, što je tvoj cilj kada si u tom identitetu?” I tome slično. Majstor u stvari hoće da Klijent otkrije i prepozna identitet. I ako Klijent iznenada,

Neshvaćanje prirode identiteta pokazuje Majstor koji pokušava rastvoriti više ciljeva JEDNOG identiteta. Identitet ima samo jedan cilj. Ako ima više ciljeva, ima više identiteta!!

Kako bih pojasnio što se događa tijekom ovog procesa, ponovit ću bitne stvari. Atman ili istinito Biće nema masu, energiju, prostor ni vrijeme. Ali on može donijeti odluke i ulaziti u ovaj MEVP univerzum (univerzum materije, energije, vremena i prostora) radi određenih iskustava. Ta iskustva ne može steći neposredno, nego samo preko identiteta. Oni su njegova sredstva komuniciranja s drugim bićima, svijetom i samim sobom. Stoga, kada želi imati neko iskustvo, on ulazi u određeni identitet, a to je, ponovno naglašavam, točka gledišta plus cilj koji želi postići! Za naš ego neko iskustvo može biti problem i to čak i težak ili tragičan problem. Za Atman to je samo iskustvo.

Kako bi imao neko iskustvo on zauzima točku gledišta i istovremeno ima određeni cilj. Na primjer, privući pažnju drugih osoba. Ako bih ja procjenjivao na osnovi svog dosadašnjeg rada, to je vjerojatno najčešći cilj prosječnog suvremenog ljudskog bića. Kada ostvaruje taj cilj postižući uspjeh u znanosti, umjetnosti ili biznisu, čovjek neće to doživjeti kao problem. Ali se problem javlja kada ostvaruje taj cilj kroz nepoželjno stanje, kao što je alkoholizam, bolest, problemi s učenjem, dramatičan neuspjeh u životu, narkomanija, izigravanje klauna u društvu, nanošenjem povreda samome sebi, vrijeđanjem okoline i stalnim izazivanjem sukoba i sličnim problematičnim stanjima.

Dakle, cilj je uvijek pozitivan sa stajališta Atmana imati neko iskustvo. Duhovna evolucija je zapravo to: prolaženje kroz prividno beskonačan niz iskustava. Ali kada su ta iskustva neugodna, čovjek ih pokušava na različite načine učiniti manje neugodnim i kroz njih brže proći. Upravo to čini Ekskalibur, kao i većina hermetičkih metoda.

Sa stajališta našeg Ega problem nastaje kada Atman uđe u identitet koji će mu omogućiti iskustvo koje njemu ne godi. To mi u životu nazivamo nepoželjnim stanjem. U trenutku odluke, Biće bira točku gledišta i cilj koji želi ostvariti. U osnovi jednog problema uvijek je jedna odluka i jedan identitet kojim se ta odluka ostvaruje, odnosno jedan cilj kojem teži. Sada se oko tog identiteta formiraju energetske strukture. Neugodno iskustvo stvara bol i u nama se javlja otpor. On opstaje, u tijelu se javljaju napetosti i drugi tjelesni osjećaji, njih prate odgovarajuće misli ideje, odluke, fantazije i ostalo.

Da bi stvari došle do najgoreg, javljaju se i pomoćni ili opozicioni identiteti koji se odupiru rješenju problema. Primjera radi, ako osoba želi ukloniti bol u leđima, ona taj problem čisti kao i svaki drugi Metodom-1. Ali, nešto ne valja, ništa joj ne polazi za rukom. Što se događa? Uključio se i pomoćni identitet, identitet neuspješne osobe, koja svaku promjenu nabolje sabotira. Nekad postoji snop identiteta sa sličnim ili istim ciljevima. Pravilan postupak za takvu situaciju je raščlaniti ih na nekoliko pojedinih problema (u osnovi svakog je njegova točka gledišta plus cilj) i pojedinačno ih diskreirati. Na primjer, “nezadovoljstvo” je opći termin, koji može pokrivati nekoliko problema: nezadovoljstvo brakom, nezadovoljstvo svojim statusom u društvu, svojim emotivnim odnosima s ljudima itd.

Zbog naboja koji čini problem mi ne možemo osvijestiti točku gledišta i cilj, odnosno identitet koji je u osnovi problema. Mi rastvaramo tjelesne osjete i približavamo se identitetu, Jer, pazite, kada osje ćate napetost u glavi, vi ste u identitetu “osobe ko ja osjeća napetost u glavi”, ali to je sporedan identitet i kada ga diskreirate, vi ste malo bliži problemskom identitetu . To se ponavlja s ostalim tjelesnim senzacijama, pa s osjećajima, također s mentalnim komponentama i konačno smo sasvim blizu prišli srži problema, identitetu koji drži čitav problem u egzistenciji, koji je proizišao iz odluke. Svi ostali elementi problema mogu biti rastvoreni a problem može postojati. Ali identitet, to jest točka gledišta i cilj predstavljaju srce problema, nalik na psihičko težište. Kada to težište duplirate, čitav problem se ruši, jer ste uklonili odluku kojom je problem i stvoren.

Page 95: Slavinski - Integralni ekskalibur

95

Pitanja kao što su “U kojem si sada identitetu?”, “Što ti sada želiš postići?”, “Koji je tvoj cilj?” i slično, služe samo dolasku upravo U TOČKU U KOJOJ JE PROBLEM NASTAO, JER SAMO IZ TE TOČKE PROBLEM SE MOŽE RASTVORITI. Tada ste se našli u psihičkom težištu problema i on nestaje kada spoznate njegov cilj.

Sjetite se kako primjenjujemo našu Formulu Rastvaranja. Mi se identificiramo s problemom, a to znači postojimo kao problem, osjećamo ga u potpunosti. Budući je kronični problem složen, mi ga ne možemo osjetiti u svim komponentama. Kada bismo to mogli, problem bi bio odmah rastvoren (kada bismo mogli u potpunosti i ODJEDNOM osjetiti sve njegove komponente: osjećaje, emocije, svaki ideju, vjerovanje, sud, odluku i identitet). Kako to nismo u stanju, mi diskreiramo jedan po jedan element, sve dok se sasvim ne približimo problemskoj točki gledišta. Kada Majstor, koji ne zna što se ovdje zbiva nego intuitivno pokušava raspršiti problem, rastvara nekoliko identiteta i nekoliko “ciljeva”, on kao čovjek u mraku pokušava gurnuti ključ na jedino mjesto u kojem se brava može otključati. On se približava točci gledišta iz koje jedino može obaviti posao. I kada dođemo upravo u točku u kojoj je problem nastao, to je jedino mjesto s kojeg nepogrešivo određujemo cilj, problem je riješen! Sjetite se sfingine tajne. Ona je u samoj sfingi, nije izvan nje. “Što je sfinga?” glasi zagonetka. A odgonetka je ovaj odgovor: “Sfinga je mjesto s kojeg se sfinga može vidjeti. l to je jedino mjesto s kojeg se može vidjeti sfinga!”

Praktično nema kraja mogućnostima primjene ovog čudesnog metoda i ako budete istrajno radili moći ćete sami otkriti nove. Što je najvažnije, ono je u pogledu vremene izuzetno efikasno. Uklanjanje tvrdokornih problema, koji su ljude mučili godinama, obično ne traje duže, od 30-45 minuta! Nevjerojatno, ali istinito”

METODA-1 PRIMENJENA SA RAZLI ČITIH TAČAKA GLEDIŠTA - VRTEŠKA Metod-1 primijenjen sa različitih točaka gledišta, postupak Vrteške, prvi put sam

objavio u pismenoj formi u Kreatonu, kao dodatak. Ta tehnika izvorno pripada Ekskaliburu, ali iz financijskih razloga tada nisam bio u stanju da odmah publiciram novu verziju Ekskalibura, pa to sada činim, tako da je ovaj vrijedan doprinos Spiritualnoj tehnologiji i ovdje detaljno opisan.

Napominjem da se tehnika Vrteške ne koristi samo kod Metoda-1, već kod svih Ekskalibur tehnika, a može i treba se primijeniti kod svih Spiritualnih tehnika u kojima je neki problem potrebno integralno zahvatiti.

Teorijska podloga postupka Vrteške je slijedeća. Istinito biće ili Atman nema položaj u prostoru, ali se čini da ga ima i da se pokreće, jer zauzima različite točke gledišta da bi imao određena iskustva. Ego ili svakodnevno Ja nije svjesno tog procesa, ali kroz Spiritualnu praksu polako počinje da ga osvještava i da ga prepoznaje. U prvo vrijeme osoba se pita što se sa njom događa, jer na određenom stupnju svog razvoja počinje, premda kratkotrajno, da nalazi sebe na stajalištima drugih ljudi i ostalih živih bića, tako što se automatski, bezmalo protiv svoje volje, sa njima identificira. Ona osjeća patnje drugih ljudi, jer više nije ograničena m prvu iskustvenu poziciju, pa ne doživljava sobe samo na točki gledišta Ja. Kroz neki vid Spiritualnog rada osoba je uklonila graničnike u polju svoje svijesti koji su joj služili za orijentaciju i odjeljivanje Ja od Ne-ja i sada više nije ograničena na svoju točku gledišta. Obratite pažnju na činjenicu da nesvjesno, automatski identificiranje sa drugim bićima ne daje pozitivne rezultate. Kada se automatski identificiramo mi smo ponijeti brzacima svoga duha i pod kontrolom smo stanja u koje smo nevoljno i nesvjesno uvučeni. Rezultat tog procesa je ograničenje. Tome nasuprot, svjesna identifikacija oslobađa nas nepoželjnih identifikacija, jer iscrpljuje neko nepoželjno iskustvo i dovodi do ekspanzije svijesti.

Teorijsku osnovu ovakvih zbivanja opisao sam u poglavlju “Principi Integralnog procesiranja” i “Pomoć drugim bićima”, pa vas upućujem da to još jednom pročitate.

Pošto praktičar nalazi sebe i u drugim Ljudskim Bićima, on mora u procesiranju zahvatiti i njih. Ako to ne u čini, on u procesu zahva ća samo mali dio sebe, a velike i značajne dijelove ispušta . Ključni elementi problema neke osobe kao što su emocije,

Page 96: Slavinski - Integralni ekskalibur

96

tjelesni osjećaji, ubjeđenja, identiteti i odluke često su identifikacijama i projekcijama smješteni u druge točke gledišta, odnosno točke gledišta drugih bića koja učestvuju u igri koju nazivamo trajnim problemom. Stoga se procesiranje, da bi bilo sveobuhvatno, odnosno integralno), mora proširiti i na njih, jer osoba jeste u njima

To u praksi znači da točke gledišta svih bića u primjeni Metoda -1 moramo zahvatiti koja su uključena u problem. Naravno, ukoliko problem “pukne” na prvoj točki gledišta ili Ja-poziciji, ne moramo ga raditi sa drugih točaka gledišta. Ali ako proces uradimo kako valja, a problem nije nestao, svakako moramo preći na ostale točke gledišta. Klijent (ili solo praktičar) se tada identificira sa jednom po jednom osobom (ili bićem) koje igraju značajne uloge u problemu i radi Metoda-1 sa njihovih točaka gledišta. Na primjer, ako je vaš trajni problem loš odnos sa bratom, trebate prvo primijeniti Metod-1 sa svoje pozicije. Ukoliko kroz primjenu Metoda-1 otkrijete identitet u kome ste bili sve vrijeme kada ste u lošim odnosima sa bratom (u stvari odluku koja je u osnovi tog identiteta) i problem nestane, vrlo dobro. Na mjestu diskreiranog problema stvoriti ćete pozitivnu tvorevinu - dobar odnos sa bratom - i priča je tu završena.

Ali ako ste došli do kraja Metoda-1 i problem nije diskreiran na prvoj iskustvenoj poziciji, na točki gledišta Ja, primijeniti ćete postupak Vrteške i preći ćete na metapozicije; odnosno druga bića koja učestvuju u tom problemu. To je, prvenstveno, vaš brat sa kojim imate loš odnos. Ali metapozicija može da sadrži i druge točke gledišta: oca i majku, a možda i sestru, ako je imate. Nekada je neophodno vršiti procesiranje sa točke gledišta Istinskog Ja ili Atmana, koji na sve to “sa visine” gleda kao na zanimljivu igru. Procesiranje vršite redom, jednu po jednu točku gledišta, sve dok problem ne bude diskreiran.

Možda vam ovakav postupak izgleda dugotrajan, ali nije. Objašnjenje je u tome što ćete točke gledišta na kojima nema naboja odmah doživjeti kao prazne i kroz njih ćete proći ubrzano. Kada steknete izvjesno iskustvo, biti ćete u stanju, čim ste se identificirali sa drugom točkom gledišta, osjetiti da je ona prazna i da pređete na slijedeću.

Promjena točke gledišta i zauzimanje ostalih mogućih stajališta je neophodan uvjet da bi se sagledali svi aspekti jednog iskustva ili problema. Ako ste u stanju kretati se od Ja-stajališta i da zauzmete bliske i daleke točke gledišta u svom subjektivnom univerzumu, vi ste u stanju da problem ili iskustvo potpuno sagledate i možete ga duplirati i diskreirati. Dok to niste u stanju, jer ste zakovani u Ja točku gledišta, vi ćete problem sagledavati ili preblizu ili predaleko, nepotpuno i jednostrano, a ako u njemu postoji nešto što vas odbija ili plaši, imati ćete sasvim zamagljenu i iskrivljenu viziju.

Kada ste neko nepoželjno iskustvo procesirali sa svih točaka gledišta, vi ste životnu lekciju naučili do kraja i karmičko opterećenje koje je bilo na njoj je ispražnjeno. Više nećete morati da se iznova suočavate sa tom situacijom, jer nemate što naučiti iz takvog iskustva.

REZIME PRIMJENE VRTEŠKE NA METODA-1

1. etod-1 primjenjujemo počevši od Prve iskustvene pozicije (točka Ja). Ukoliko ne uspijemo da ga diskreiramo u potpunosti, tako da nestane u Praznini, primjenjujemo postupak Vrteške, odnosno uključujemo sva bića (jedno po jedno) koja učestvuju u tom iskustvu, identificiramo se sa njima i iz njihovih točaka radimo proces.

2. rocesiranje sa druge točke gledišta počinjemo zahtjevom: “Identificiraj se sa tom osobom, osjeti kako se ona osjeća!”, pa primjenjujemo Metod-1.

3. rocesiranje je završeno kada je problem potpuno diskreiran, kada na njegovom mjestu ostane Praznina, a to može da se dogodi na bilo kojoj točki gledišta.

4. ada smo problem uklonili, na njegovom mjestu odmah kreiramo poželjnu,

Page 97: Slavinski - Integralni ekskalibur

97

suprotnu tvorevinu. To činimo na prvoj iskustvenoj poziciji (Ja točka gledišta), bez obzira na kojoj točki gledišta je problem diskreiran.

SUŠTINA SPIRITUALNOG PROCESIRANJA

Fundamentalna stvar svakog Spiritualnog (ali i psihološkog) procesiranja jeste

dupliranje nepoželjnih, ograničavajućih i štetnih iskustava kojima se uklanjaju iz svijesti i reaktivnog duha ili bremena (definicija: Breme je ukupan iznos neiskomuniciranih, neshvaćenih i potisnutih sadržaja, lažnih identifikacija i poraznih odluka ili Beta. Sinonim je lično nesvjesno). Procesiranjem mi prvenstveno želimo diskreirati sadržaje koji postoje u bremenu. Sadržaji bremena ispoljavaju se kao štetne pojave i stanja koja su nevoljno, nesvjesno stvorena od strane individue ili na koje je ona ispoljila otpor i neprihvaćanje. Osnovni cilj je ukloniti ih iz bremena, isprazniti ga i tako omogućiti Ljudskom Biću njegovu konačnu slobodu.

Breme istrajava u vremenu kao psihički mehanizam koji vrši neprekinuto, nevoljno stvaranje ili kao trajni potencijal za nevoljno stvaranje takvih reakcija. Breme izgleda kao da lebdi u vremenu (kao što to čine problemi), kao zamrznuti energetski val, koji niti se kreće, niti se rastvara. Kada je sagledao “kako-jeste”, on nestaje iz egzistencije, premda može biti iznova voljno stvoren od strane Ljudskog Bića.

Oblasti iskustva koje se čiste ili procesiraju svode se na iskustva koje je individua isključila iz svoje svijesti kao nepoželjne, bilo da ih je sama prouzrokovala ili su joj se dogodile. One najčešće sadrže situaciju poraza i nasilja nad slobodom ponašanja individue, koje izazivaju šok u njoj i pomak u svijesti. U toku tog pomaka ona donosi porazne odluke koje idu protiv njenih osnovnih pozitivnih ciljeva. Takvo ponašanje je naizgled nelogično. ali takve odluke individua donosi da bi preživjela. Ako je željela ljubav sa privlačnom osobom suprotnog spola (Alfa), pa je pretrpjela poniženje, individua donosi odluku (Betu) “Sve lijepe osobe su opasne... neiskrene... pokvarene”, ili “Treba se čuvati osoba suprotnog spola” ili “Bolje je ne pokušavati ništa, nego doživjeti poniženje”. Budući da osujećenja i neuspjesi predstavljaju bolna i traumatska iskustva, osoba ih zatvara, izolira i čini nedostupnim svojoj svjesnoj pažnji. Mnoge osobe zaključuju (a takvi zaključci su porazne odluke) da je sigurnije biti nemoćan, jer se vjeruje da će čak i divlji medvjed ostaviti čovjeka na miru, ako se pretvara da je mrtav.

U bremenu se također nalaze ponašanja koja su nekada bila adekvatna, ali su razvojem prevaziđena, tako da su postala štetna i ograničavajuća.

Tokom procesiranja pažnja i energija osobe se usmjeravaju na porazne odluke (Bete) da je bolje ne znati nego znati, da je sigurnije ne željeti nego pretrpjeti neuspjeh, da se često efikasnije postiže uspjeh izazivanjem sažaljenja kao žrtva, nego probijanjem barijera kao osoba od uspjeha. Procesiranje osvjetljava zamračena sjećanja u kojima je individua izgubila vjeru u sebe, život i druga Ljudska Bića i na taj način dovodi do potpunog obnavljanja svijesti čovjeka o tome što je želio i što još uvijek doista želi.

Ako upotrijebimo metaforu životnih igara, mi pokušavamo osloboditi čovjekove porazne odluke ili Bete koje su ga zaključale u igre koje ne želi igrati, ali je prinudio sebe da to čini. Osnovni i nužni proces u takvom oslobađanju je dupliranje prethodne porazne odluke kojim ona nestaje iz egzistencije i vraća se u Prazninu iz koje je došla. Kroz niz takvih procesa osoba postaje sve funkcionalnija u životnoj igri. To znači da postaje voljnija i sposobnija da doživi različita iskustva i da ima veću slobodu u izboru svojih ponašanja. Takva sloboda izbora (umjesto jednostavne reakcije, koja predstavlja unaprijed određenu automatsko reagiranje) uključuje i njenu slobodu da li uopće hoće igrati jednu igru ili ne.

Procesiranje uvijek podrazumijeva integraciju iskustva, bilo integraciju na Ja-stajalištu ili u nekoj drugoj točki gledišta. Na početku procesiranja to obično nije jasno, jer su početni napori najviše usmjereni prema jedinstvenosti nečije individualnosti i raspetljavanju klupka pogrešnih identifikacija. Tokom procesiranja mijenja se struktura realnosti osobe bez njenih svjesnih napora da stvari, odnose i iskustva sagleda na nov

Page 98: Slavinski - Integralni ekskalibur

98

način. Tokom viših procesa koje koriste Neognostički sistemi kao što su Integralni Ekskalibur, Zlatna Meditacija i Aspektika (naravno i više drugih), većinom nema eksplozivnih katarzi, koje su se javljale na nižim nivoima. Obično individua završava proces sa rasvjetljenjem neke zone svoje svijesti koja je dotada bila zamračena i nedostupna. Poslije kratkog vremena osoba zapaža da je sve drugačije: svijet je onakav kakav smo željeli da bude, situacija postaje prijatna i poželjna, a ono što se događa je upravo ono što smo imali intenciju da se desi.

Sve to javlja se prosto kao funkcija sagledavanja sopstvenih nesvjesnih odluka, vjerovanja i misli KAKVE JESU. Proces dupliranja je put povećane svijesti ili integracije. On može da se povremeno pretvori u bujicu značajnih uvida ili može da se vuče lagano, tako da je jedva primjetan, ili bilo na koji način između te dvije krajnosti. Bilo kako da se dogodi, neophodno je da Biće sagleda iskustva bez otpora (to je poricanje postoje ćeg) i laži (to je promjena postoje ćeg).

Želja za oslobađanjem od problema, nepoželjnih stanja i okolnosti je sasvim razumljiva, ali čovjek može da ukloni ono što je nepoželjno samo njegovim ponovnim stvaranjem ili potpunim prihvaćanjem, preuzimanjem odgovornosti za njegovo prvobitno stvaranje i sagledavanjem istinitih razloga zašto je to učinio.

Sve ovo rečeno odnosi se na jednu polovinu procesiranja, na negativno procesiranje , kojim uklanjamo nešto nepoželjno, što nam smeta. Drugi vid iste aktivnosti je pozitivno procesiranje , kojim se na mjestu diskreiranog sadržaja stvara nov, pozitivan i poželjan. Bez obzira koliko efikasan proces diskreiranja primijenili, nećemo se osjećati ispunjeni i sretni ako odmah ne započnemo igru pozitivnog stvaranja. Ne čini zadovoljstvo uklanjanje ličnih problema i potom zijevanje u Prazninu.

Druga stvar je nemogućnost da procesiranje bilo pozitivno, bilo negativno, ograničimo na Ja-stajalište. To ponavljam, jer je to novi podatak, premda sam na tu komponentu ukazao u Novom Ekskaliburu. Integralno procesiranje uklanja lažna ograničenja i dovodi do širenja polja svijesti i naše percepcije na druga Bića koja su dio nas To širenje svijesti o Ja dovodi do automatskog, nevoljnog uživljavanja u iskustva drugih Bića i sve potpunijeg suosjećanja sa njima. U čovječjoj raskriljenoj svijesti neprijatni doživljaji drugih djeluju kao emocionalni udar. Oni se mogu dogoditi daleko, kao kada u avionskoj nesreći izginu putnici ili kada saznamo za iznenadnu bolest prijatelja na drugom kraju svijeta. Selena LeKork piše da je srčani udar koji je pretrpio njen prijatelj, član meditativne grupe kojoj je ona pripadala, izazvao kod svih članova njihove grupe bolove u grudima u sljedeća 24 sata, iako tada nisu znali za bolest svog prijatelja. Stoga u jednom trenutku moramo početi procesirati i te dijelove sebe . To je jedan od glavnih doprinosa Integralnog Ekskalibura.

KRUŽNI PROCESI

Spomenuo sam da su trajni problemi višeslojni i mnogostruki. Više komponenata kao

se upredaju u debelo, jako, uže koje je teško prekinuti u jednom pokušaju. Pored navedene tehnike za rješavanje takvih problema (Metod-1), istom cilju služe kružni procesi. Pored toga oni služe da se njima zahvati jedna šira oblast. Na koji način oni djeluju? Istom problemu ili istoj oblasti o kojoj imamo probleme prilazimo sa više strana i svakim zahvatom mi praznimo dio energetskog naboja koji tu postoji. Taj postupak nalikuje na podsjecanje jedne po jedne strune debelog užeta, sve dok ga sasvim ne oslabimo. Istini za volju, srž trajnog problema ne može se do kraja ukloniti kružnim procesom, jer tu srž čini odluka koju je Biće nekada donijelo, a kružni procesi ne dupliraju odluku, izuzev u rijetkim slučajevima što se događa slučajno. Elementi kružnog procesa dupliraju jedan po jedan dijelove strukture koji čine problem ili problemsku oblast, ali je potom mnogo lakše otkriti odluku, a situacija je ublažena do stadija podnošljivosti.

Drugi primjer može nam dodatno osvijetliti mehanizam djelovanja kružnih procesa. Ako zamislimo balon ispunjen toplim zrakom, očekivali bismo njegovo podizanje sa zemlje

Page 99: Slavinski - Integralni ekskalibur

99

u zrak, Ali on je za tlo privezan s više užadi, na neki način je zarobljen na zemlji. Kad odrežemo svu užad oko balona, on se oslobođen diže u visine.

Svako rastvaranje u kružnom procesu pušta malo krvi okorjelom, žilavom problemu, dok ne izgubi svu snagu i umre. Ako obratite pažnju na to što se rastvara u kružnom procesu, uvidjet ćete kako su to veze u prostoru, vremenu, materiji i energiji, dakle lanci koji čine fizički univerzum.

Naveo sam nekoliko kružnih procesa, a kada ih prođete, vi ćete biti u stanju sami napraviti kružne procese za probleme koje želite ukloniti iz svog svijeta.

Kružne procese možete raditi i sami, ali se taj proces odvija puno bolje kad radite s partnerom. Ako imate partnera, jedna osoba prolazi čitav proces, od prve do posljednje stavke, bez prekidanja. Znači, ako želite oboje raditi isti proces, prvo ga cjelovito uradi jedan partner, a zatim drugi.

Pretpostavit ćemo rad s partnerom i navest ćemo najčešće korištene kružne procese, kojima se zahvaćaju i čiste različita područja. Kada su negativni utjecaji eliminirani, puno je lakše materijalizirati pozitivne Alfe.

Kada završite jedan kružni proces, recite partneru: “Nastoj osjetiti svoj problem. Reci mi točno što osjećaš!” Najčešće Klijent kaže kako ne može osjetiti problem, ili da je problem “prazan”. Ponekad navede neki element problema koji nije dan u kružnom procesu. Sve što je potrebno je taj element: počistiti Formulom.

Dužan sam napomenuti kako kružni procesi služe uglavnom kao pomoćne metode davanja podrške ostalim postupcima. Međutim, oni se mogu pretvoriti u sredstvo rješavanja kroničnih problema Metodom-1. To se događa kada u nekoj stavki naiđemo na trajni problem. Ako, primjera radi, dođete do stavke “Osjeti kako se osjećaš kada ti neko nametne svoju volju” i vi, po ponašanju klijenta vidite kako tu ima puno naboja, onda primijenite Metodu-1 na taj problem.

U navedenim kružnim procesima termini osjećaj i osjećanja se koriste kao sinonimi. Ono što treba osjetiti je uopćeno iskustvo koje predstavlja spoj osjećaja i tjelesnih senzacija. Osjetite ga u potpunosti i tada ga diskreirajte.

Važna napomena: U većini stavki kružnog procesa se vrši diskreiranje Formulom Rastvaranja. Ponoviti ću da je u danas prevaziđenom Ekskaliburu vršeno samo diskreiranje većine stavki kružnog procesa, a kod malog broja radili smo samo prvu fazu Formule Rastvaranja, pa to pozitivno osjećanje zadržavali. Sada se, kao što znate, Formula Rastvaranja radi na novi način, koji uključuje usmjeravanje pažnje na pozitivno stanje ili viziju okolnosti, tako da je njom u značajnoj mjeri uključeno i stvaranje pozitivnog poslije uklanjanja negativnog. To znači da ćete, kada diskreirate nepoželjno stanje, skretati pažnju na suprotno pozitivno stanje; a kada diskreirate okolnost, skretati ćete pažnju na suprotnu pozitivnu okolnost. Na kraju svake stavke kod prvog kružnog procesa u zagradi je napisano “stanje” ili “okolnost”, da biste znali na što da preusmjerite pažnju kada završite diskreiranje, a kod ostalih odredite sami da ti se radi o stanju ili okolnosti. Vi niste dužni da prihvatite navedene nagovještaje, jer ćete na nekim mjestima imati utisak da se radi o okolnosti, a sugerirano vam je stanje.

Vama je ostavljeno kako ćete da odredite što je suprotno pozitivno stanje u odnosu na negativno, i što je suprotna pozitivna okolnost u odnosu na negativnu. Da biste se lakše orijentirali, evo vam dva primera. U odnosu na stavku “Osjeti strah da će ti neko ukrasti novac”, suprotno pozitivno stanje je osjećanje da je vaš novac siguran. U odnosu na stavku “Stvori osjećaj koji si imao kada si ukrao uovac”, suprotna okolnost bi bila prijatna vizija u kojoj dobijate novac od nekoga. Kod ostalih kružnih procesa sami odredite što su suprotna, pozitivna stanja ili okolnosti na koje preusmjeravate pažnju u završnom djelu Formule Rastvaranja.

NOVAC: KRUŽNI PROCES

1. Osjeti kako nikada nemaš dovoljno novca (stanje). 2. Osjeti kako ti ne zaslužuješ novac (stanje). 3. Osjeti kako nisi dobio novac kada si to očekivao (okolnost).

Page 100: Slavinski - Integralni ekskalibur

100

4. Doživi osjećaj koji imaš kada izgubiš novac (stanje). 5. Osjeti strah da ti netko ne ukrade novac (stanje). 6. Stvori osjećaj koji si imao kada si ukrao novac(okolnost). 7. Stvori osjećaj koji si imao kada želiš kupiti nešto, i nemaš dovoljno

novca (stanje). 8. Stvori osjećaj koji si imao kada su ti drugi rekli da ti ne zaslužuješ

novac (okolnost). 9. Stvori osjećaj u sebi kako je davno prošlo vrijeme kada si posljednji

put imao dosta novca (stanje). 10. Stvori osjećaj kako su bogati ljudi loši ljudi (okolnost). 11. Osjeti kako je novac nešto zlo i prljavo (okolnost). 12. Prizovi osjećaj razočaranja kada nemaš dovoljno novca (stanje). 13. Osjeti zavist prema ljudima koji imaju novac (okolnost). 14. Prizovi osjećaj koji imaš kada potrošiš više novca nego što bi trebalo

(stanje). 15. Osjeti osjećaj koji imaš kada na sebe potrošiš novac namijenjen

nečem drugom (okolnost). 16. Osjeti neugodnost koju osjećaš kada si prisiljen tražiti od nekog da ti

posudi novac (okolnost). 17. Osjeti neugodnost koju si osjetio kada si morao tražiti svoj novac

nazad od osobe kojoj si ga posudio (okolnost). 18. Osjeti kako se do novca teško dolazi (FR: 1-2).

NEDOSTATAK SAMOPOUZDANJA: KRUŽNI PROCES

1. Osjeti osjećaj koji imaš kada pokušaš ostvariti neku želju i pri tome osjećaš strah.

2. Osjeti osjećaj nemogućnosti da ostvariš nešto. 3. Osjeti osjećaj koji imaš kada se povučeš od nekog cilja. 4. Osjeti kako se osjećaš kada potisneš svoju želju za neovisnošću. 5. Osjeti kako se osjećaš kada jača osoba učini da se povučeš u sebe. 6. Prizovi osjećaj koji imaš kada tražiš uslugu od nekog i pomišljaš da će

te možda odbiti. 7. Osjeti kako se osjećaš kada ti netko nametne volju. 8. Osjeti nelagodu koju osjećaš u društvu dominantne osobe. 9. Osjeti osjećaj koji imaš kad izbjegneš preuzeti odgovornost u nekoj

situaciji. 10. Osjeti kako se osjećaš kada te netko pohvali pred drugima. 11. Osjeti kako se osjećaš kada te netko nagovori postupiti drugačije

nego što si prethodno zamislio. 12. Osjeti kako se osjećaš kada te netko prekine u govoru i ti ne završiš

svoju komunikaciju. 13. Osjeti da te nešto sprečava odlučivati o sebi. 14. Osjeti sumnju u svoje sposobnosti.

OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI: KRUŽNI PROCES

1. Osjeti kako ti manje vrijediš od nekih ljudi. 2. Osjeti kako si se osjećao kada te je neka dominantna osoba kritizirala. 3. Osjeti kako si se osjećao kada su te kritizirali pred drugim osobama. 4. Osjeti kako si se osjećao u nekom društvu kada si mislio da si tu

nepoželjan. 5. Osjeti kako si se osjećao kada te je netko glasno pohvalio pred

drugima, a tebi je bilo neugodno. 6. Osjeti sram koji si osjetio kada si se posramio svojih roditelja ili

rođaka.

Page 101: Slavinski - Integralni ekskalibur

101

7. Osjeti sram koji si osjetio kada si se posramio svog porijekla. 8. Osjeti sram koji si osjetio zbog svoje neprikladne odjeće ili obuće. 9. Osjeti nelagodu koju si osjetio kada si u društvu morao potisnuti

fiziološke potrebe. 10. SAMO ZA ŽENE: Osjeti nelagodu koju si osjećala u društvu kada si

imala menstruaciju. 11. Prizovi osjećaj manje vrijednosti koje si osjetio kada se nisi uspio

oduprijeti želji za masturbacijom. 12. Osjeti nelagodu koju si osjećao kada si sreo osobu zbog koje si

prešao na drugu stranu ulice. 13. Osjeti nelagodu koju si osjećao kada si se pretvarao kako ne vidiš na

ulici osobu koja ti je išla u susret. 14. Osjeti nelagodu koju si osjetio kada te je neka važna osoba

potcjenjivački pogledala. 15. Osjeti što si osjetio kada si se pred drugima osramotio.

ZAVRŠNI PROCFS

U psihološkom smislu završni proces predstavlja kulminaciju Ekskalibura. Postoje

dobri razlozi za to. Ma koliko na početku i tokom Tečaja Majstor ukazivao da je to gnostički sistem Akvarijanskog doba, brži, lakši i efikasniji od starih, prevaziđenih sistema, Učesnici imaju teškoća u prihvaćanju takvog stava. U dubini duše oni njeguju snažno negativno vjerovanje da se za sve vrijedno na ovom svijetu mora teško propatiti i da Ekskalibur ne može biti izuzetak. Iako vide da je to novi sistem, oni očekuju i spremni su da plate za njega cijenu starih sistema, a ona je znoj, krv i suze.

Drugi razlog je u tome što se tokom Tečaja obrađuju pojedinačni problemi i to lakše prirode. A kada neki od Učesnika ima težak trajni problem, čije brzo rješenje uvjerava i njega i ostale u efikasnost Ekskalibura, u njemu se rađa sumnja kako će probleme da sam rješava kada poslije Tečaja krene u život. Ovakva sumnja je često pojačana činjenicom da su neki Učesnici prethodno učestvovali na tečajevima gdje se takve stvari događaju. Dok su u grupi sa ostalim Učesnicima i instruktorom, sve izgleda lako. Ali kada krenu u život, ono što je naučeno blijedi i daje sve slabije rezultate.

Očekujući da Završni proces djeluje na njega kao neki od prethodno proživljenih kružnih procesa čišćenja, učesnik ne može a da ne bude zapanjen njegovim ishodom. Jedini izuzetak su oni izuzetno malobrojni ljudi koji nisu Formulu Rastvaranja naučili tokom čitava dva dana. Ali to su osobe koje ne žele uspjeh i aktivno se opiru da uspiju, podmeću sve vrijeme sebi nogu i tome slično. Takvima zaista nije mjesto na Ekskaliburu i Majstor treba da im znatno prije kraja Tečaja vrati novac i da ih udalji iz grupe. Kao što sam spomenuo na drugom mjestu, takvih ljudi ima u svim Spiritualnim sistemima, u svim Spiritualnim grupama i organizacijama i svi Veliki Učitelji slažu se u tome da postoji samo jedan način kako prema njima treba postupiti - treba ih poslati kući. Majstor neće imati nikakvih teškoća da uoči takvu osobu, jer je njeno ponašanje očigledno svima u grupi. Sasvim je jasno kakav će biti ishod za takvu osobu i Majstor ne može da učini ništa protiv njene volje, čak iako bi htio.

Na većinu normalnih Učesnika Završni proces djeluje kao grom iz vedra neba. Svaka od mnogobrojnih primjena Formule je tokom dva dana krnjila Ego strukturu i ta mračna kuća bila je spremna za rušenje. Završni proces daje posljednji udarac. On diskreira osnovne nosače zabluda i u jednom trenutku čitava građevina se ruši i Biće ostaje samo u Praznini iz koje puca pogled na beskonačnost i bezmjerje.

Završni proces treba da vodi Validirani Majstor i on mora da drži veoma izoštreno pažnju na osobi koja je u procesu. Kao Supervizor pratio sam rad većeg broja Majstora i mogu osnovano da tvrdim da je ogromna razlika u rezultatu između Majstora kome pažnja luta, koji se tokom procesa gubi i postavlja neprecizna pitanja i takvog koji zaista radi kao

Page 102: Slavinski - Integralni ekskalibur

102

Majstor. U Završnom procesu nailazimo na davno shvaćenu vrijednost dijade ili drugog Bića za naš Spiritualni razvoj. Što je to drugo Biće svjesnije sebe kao praznine i iz te Praznine sasređenije djeluje na partnera, utoliko će partner lakše i čistije odslikavati Prazninu u sebi.

Završni proces ima ustaljena pitanja, odnosno stavke koje treba da se rastvore Formulom, ali iskusni Majstori ponekad dodaju neko pitanje, ukoliko su sigurni da neki sadržaj svijesti snažno prikiva Učesnika za svijet iluzija. Na primjer, ako Učesnik čvrsto vjeruje da na njega značajno utiče njegov astrološki znak, Majstor treba da mu to vjerovanje rastvori. Sa druge strane, nije dobro da završni proces ima bezbroj stavki, tako da ovaj proces standardno sadrži elemente za koje je iskustvo pokazalo da su bitni za uspjeh.

Kako to u praksi izgleda? Majstor treba prethodno da smanji preveliku napetost Učesnika, ukoliko je ima, a potom ide po stavkama i vodi Učesnika da Formulom diskreira sve navedene stavke. Izuzetno je važno slijedeće: Poslije diskreiranja, U česnik ne skre će pažnju na suprotno stanje ili okolnost, ve ć je skre će na bilo što drugo ili na Prazninu . Pri tome je dobro da otvori do tada zatvorene oči. Jer u ovom procesu mi ne težimo zamijeni negativnih stanja pozitivnim, već težimo stanju Praznine u svijesti. Ako bi Učesnik negativne sadržaje zamjenjivao pozitivnim, teže bi ušao u stanje Praznine na kraju.

Tokom Završnog procesa Majstorove instrukcije svode se na sažete rečenice koje slijede pitanje, ako ga ima, Na primjer, jedna od stavki je zahtjev: “Stvori utisak o ovoj sobi, onako kako je ti doživljavaš”. Kad Učesnik klimne glavom, pokazujući da je to učinio, ide komanda: “Osjeti to u potpunosti i diskreiraj!”

Stalno se primjenjuje Formula Rastvaranja, osim kod onih stavki koje su već prazne, kod kojih Učesnik odgovara sa “ne”, odnosno kod kojih se iz odgovora Učesnika vidi da sebe doživljava kao isključivi uzrok svojih iskustava i tvorca čitavog svog univerzuma. Na primjer, ako na pitanje “Da li prošlost utiče na tebe?” Učesnik odgovori odrečno, znači da je elemenat prošlosti već rastvoren, pa se ta stavka ne radi. Ali ako Učesnik odgovori da prošlost utiče na njega ili “malo utiče”, Majstor treba da mu rastvori to osjećanje.

Kada na kraju Završnog procesa Učesnik doživi sebe kao Prazninu, treba da ostane sam u prostoriji nekoliko minuta da bi sabrao misli i asimilirao iskustvo. Međutim, za potpunu asimilaciju iskustva, ne samo rezultata Završnog procesa već čitavog Ekskalibura, trebati će mu nekoliko dana. Iznenađenje koje čovjek doživljava na kraju Završnog procesa je razumljivo. Postignuto je ono za što Zen svećenicima treba nekoliko godina. Naravno, ovako doživljeno stanje Praznine je kratkotrajno, ali njegove posljedice nisu. Naprotiv. Doživljeno je duboko iskustvo o suštini sopstvenog Bića, koje stoji ogoljeno u središtu svog svijeta, jedini uzrok, jedini izvor, jedini nosilac odgovornosti. Dječje igre sa šarenim krpicama su završene, počinje igra daleko višeg nivoa odgovornosti. Ne postoji nitko na koga bi se prebacila odgovornost za sopstveni život. Kuda god čovjek pogleda, tražeći odgovornog, nalazi samo sebe. To je kozmička igra žmurke, u kojoj su sakriveni i tragač jedno isto.

POSLIJE EKSKALIBURA

Prednost Ekskalibura nad mnogim prethodnim sistemima Spiritualnog razvoja jeste,

kao što sam istakao, njegova moć preobražavanja i usavršavanja. Stari sistemi bili su jednom zasvagda dati i brzo bi se okamenili. To im je bila najveća slabost, tako da su smrću osnivača sistema ili, u najboljem slučaju smrću njegovih ličnih Učenika, gubili početni zamah i svježinu, pa stoga i privlačnost za Sljedbenike. Ostajala bi ljuštura učenja, ali bi njegovo unutrašnje jezgro kopnilo i Učenici bi se osipali. Nove generacije Tragača bile bi privučene novim Učiteljima. Izuzetak su klasični sistemi kao što su joga, vedanta ili Zen, čija je žilava dugovječnost zasnovana upravo na doprinosima svake nove generacije.

Ovu tvrdnju ne treba dokazivati. Dovoljno je da pogledamo skupove teozofa i

Page 103: Slavinski - Integralni ekskalibur

103

antropozofa, ili njihovu literaturu, pa će nam se takvo uvjerenje nametnuti samo po sebi. Na teozofskim predavanjima pričaju se iste priče iz vremena Blavatske, bilo da je predavanje u Londonu, Čikagu ili Zagrebu, a u tužno polupraznim salama sjede gospoda izboranih lica i sijedih vlasi. U antropozofskim knjižarama osim Štajnerovib radova, objavljenih prije sedamdeset godina, ima malo čega drugog. Isto možemo vidjeti u sličnim organizacijama širom svijeta. Takva situacija liči na ustajalu vodu, lišenu pritoka, koja počinje da zaudara. Međutim, Ekskalibur ima nekih prednosti i nad klasičnim sistemima, bar za suvremenog čovjeka. Na primjer, Staze kao što su joga i Zen u više navrata izazivaju snažnu negativnu reakciju, odbojnost prema praksi, posustalost i tome slično, jer zahtijevaju cijelog čovjeka i posvećivanje čitavog života. Praktičar koji vlada tehnikom Ekskalibura može takve negativne reakcije lako ukloniti i nastaviti rad ne gubeći vrijeme. Također, znatno je brži, što sam u više navrata istakao.

Kada se govori u vrijednostima različitih Staza, ispravan je stav, po mom uvjerenju, da svaka Staza, Učitelj ili sistem nam može pomoći na jednom djelu našeg Puta ka Istini. O tome nam lijepo govori priča jednog Tragača, šahiste, koju dajem u donekle stiliziranoj formi. On je svoj Spiritualni razvoj doživljavao kroz šah:

“Na početku svog tragalaštva mislio sam da sam pretrpio neuspjeh kada bih izgubio partiju šaha.

“Ali, pošto sam proveo godinu i po dana kod slavnog sufija Numurudina, naučio sam slijedeće: pobjeda nad drugim čovjekom, u šahu ili bilo čemu, jeste istinski neuspjeh.

“Tada sam čuo da na Himalajama poučava veliki jogi Jabadži. Otišao sam kod njega i poslije tri godine napornih meditacija doživio sam spoznaju da kada pobijedim, ali se pri tome osjećam krivim - to je istinski neuspjeh.

“Poslije nekog vremena sreo sam prijatelja koji se potpuno izmijenjen vratio iz Japana. Htio sam vidjeti što je to njega izmijenilo i otišao sam kod njegovog Zen Rošija. Tri godine sam naporno prakticirao zazen i konačno doživio prosvjetljujuću spoznaju: između pobjede i poraza nema razlike”

“Vjerovao sam da ću biti spokojan do kraja života. Ali tada sam čuo za Ekskalibur. Otišao sam kod tih ljudi, da bih im objasnio da treba da idu na Daleki Istok, ako žele pravo znanje. Ali sam se iznenadio. Tu sam samo za dva dana naučio da razvijam figure kako valja i spoznao sam pravu prirodu onoga tko gubi ili dobiva.”

Ekskalibur, budući zasnovan na univerzalnim zakonima koji vladaju ljudskom sviješću, ne samo da posjeduje efikasnost bez presedana, već podsjeća na kompjuter sposoban da sam stvara nove i savršenije programe. Ako Praktičar istrajno koristi Ekskalibur poslije završenog dvodnevnog Tečaja, on ne može a da ga ne usavršava. To je odlika nekoliko trenutno postojećih neognostičkih sistema, ali je po vremenskoj efikasnosti Ekskalibur bez presedana. Možda postoji još neki neognostički sistem koji se isto tako brzo razvija i usavršava, međutim ja a njemu nemam podataka.

Tako dolazimo na najvažniju stvar za ljude koji žele da imaju istinsku korist od Ekskalibura - njegovu primjenu. Postoje samo dvije mogućnosti da pretrpite neuspjeh, a one su: da ga ne primjenjujete i da imate jaku želju za neprijatnim iskustvima. Primjena Ekskalibura u životu je alfa i omega njegove vrijednosti. Ovo ističem stoga što postoje ljudi koji će čak i ovakav dragulj držati u slamarici. Oni podjsećaju na slona kome u zoološkom vrtu prošire kavez, ali on dolazi samo do crte gdje je prethodno bio zid i ništa ga ne može navesti da tu crtu pređe. Nameće mi se sjećanje na jednog mog prijatelja koji je među prvima upoznao ovaj sistem. Nešto kasnije mi se požalio da se već danima loše osjeća, da je neraspoložen i depresivan. Kada sam mu postavio jedino moguće pitanje za takvu situaciju - A zašto ne primijeniš Ekskalibur? - dao mi je čudan odgovor: “Hoću, hoću, čim mi se sredi situacija!” Ovo navodim zato što nemali broj ljudi lako skreće u ovakvu grešku, koja pravom praktičaru izgleda nevjerojatna. Jer suština Ekskalibura je prevashodno promjena nepoželjnih stanja. Njegova najveća vrijednost je u tome što lako i brzo uklanja neprijatne, nepoželjne i bolne elemente iz svijeta u čijem smo mi središtu. Što će čovjeku sa sređenom situacijom Ekskalibur? Što će zdravom čovjeku lijek? Zato je prvi zahtjev i jedini savjet da odmah počnete sa njegovom primjenom.

Page 104: Slavinski - Integralni ekskalibur

104

To u praksi izgleda ovako. Imate neko nepoželjno stanje i želite ga ukloniti, ali ste mrzovoljni i lijeni da primijenile Ekskalibur. Odmah i na prvom mjestu uklonite svoju mrzovolju i lijenost, a potom dajte sebi Alfu da imate volju za praktičan rad. Potom se usmjerite na uklanjanje nepoželjnog stanja.

Uklanjajte sve što vam se ne sviđa i zamjenjujte ga pozitivnim stanjima i okolnostima. Ne čekajte bolji trenutak! Najbolji način da pobijedite prostor je ovdje. Najbolji način da pobijedite vrijeme je - sada. I vrlo brzo primjena ovog čudotvornog mača postati će vam navika.

Dužan sam jednu važnu napomenu. Premda sam u ovom tekstu opisao primjenu sistema, malo je vjerojatno da čete biti u stanju da ga primijenite samo čitajući knjigu. Neophodno je da prođete Ekskalibur Tečaj pod vodstvom Validiranog iskusnog Majstora. Javite se što prije na moju adresu (poštanski fah) datu na kraju knjige. Radi se o vama, o vašem životu. Razlika između životarenja u močvari svakodnevnice, što je realnost pet milijardi ljudskih Bića i ispunjenog života nekolicine avangardnih Gnostika (to jest znalaca) je u operativnom znanju ovladavanja svojim subjektivnim univerzumom. A to znanje, taj Čarobni Mač, vama je pod rukom. Susret sa njim je prelomni trenutak u životu, randevu sa sudbinom.

Tekst ove knjige daje vam neophodna teorijska objašnjenja na kojima Majstori nemaju vremena da se zadržavaju tokom dva kratka dana. Dobili ste i kompletne materijale, tako da uvijek možete da osvježite svoje znanje, na primjer da po ugledu na date kružne procese napravite svoje, koji će biti primjereni vašim potrebama i situaciji. Dobili ste ključeve za dalje eksperimente i usavršavanja, tako da možete stvoriti svoj sistem na osnovu poštenih eksperimenata.

Poslije iskustva stečenog na Tečaju Ekskalibura pod vodstvom Validiranog Majstora, dobro je da održavate kontakte sa drugim učesnicama Ekskalibur Tečaja i tehnike radite sa partnerom ili u manjoj grupi. Rekao sam da je takav rad u suštini isti kao individualni, ali je vremenski znatno efikasniji.

Bilo da radite sami, sa jednim partnerom ili sa grupom, vrlo brzo ćete otkriti mala ili veća poboljšanja. To je iskustvo svih koji su prošli Ekskalibur. Tako su neki utvrdili da im Alfe bivaju najbrže ostvarene kada ih daju tokom čišćenja tijela, kada izgube osjećaj tijela i svijest slobodnije funkcionira. Neki su, uklanjajući barijere i sputavajuća vjerovanja, uspeli sagledati čakre, po prvi put u životu, jer su do tada o tome samo pričali i čitali. Pojedincima su postali jasni njihovi snovi. Neki Majstori su primijenili Ekskalibur u oblastima u kojima ispočetka nije primjenjivan. Na primjer, moja suradnica koja živi u Ljubljani, vodila je tokom 1993. godine Ekskalibur Tečaj za djecu predškolskog uzrasta. Ma da je imala problema da im zadrži pažnju na procesima tokom dva dana, postigla je lijep uspjeh. Ta djeca sada imaju sasvim drugačije, mnogo sretnije djetinjstvo. Ako se javi strah od nepoznatog, od mraka i rđavih ljudi, dijete koje je naučilo Ekskalibur može lako da ukloni takve nepoželjne sadržaje iz svoje svijesti.

Razvoj kreativnosti nemoguće je izbjeći ako se redovno prakticira Ekskalibur. Razlog je u slijedećem. Apsolutna Praznina koju praktičar doživljava kao suštinu svoga Bića također je suština svega postojećeg. Ona je matrica čitavog ispoljenog univerzuma i svih mogućih paralelnih univerzuma, svakog mogućeg ispoljenja. Kada se čovjek svjesno ustali u Praznini, iz te osnove kroz njega kao provodnik dopiru u ispoljeni svijet ideje koje teže materijatizaciji. A kreativnost je izraz za takva događanja.

Poslije završenog Tečaja većina ljudi misli da im do kraja života neće trebati ništa drugo, da su pronašli sistem koji neće moći da bude prevaziđen. Na sreću, nije tako. Samo deset mjeseci od održavanja prvog Ekskalibur Tečaja, nastao je Ekskalibur 2. Zatim sam, kao što je opisano, stvorio metode koji su ga u mnogim elementima prevazišli. Ti metodi su povratno obogatili Ekskalibur i učinili ga efikasnijim.

Razvoj Spiritualne tehnologije je dobio neslućeno ubrzanje, teško je reći što će biti za slijedećih nekoliko godina. U tome je osnovna vrijednost postojanja grupa ljudi usmjerenih ka doživljavanju sve dubljih nivoa Istine ili, ako vam se više sviđa, sve viših nivoa svijesti. Mnogi ljudi teže takvim grupama sa prikrivenom namjerom da nešto “izvuku” za sebe,

Page 105: Slavinski - Integralni ekskalibur

105

nemaju želju da rade za druge, točnije rečeno, da se daju. A životna praksa, ta surova učiteljica, još jednom nam pokazuje da čovjek dobiva točno onoliko koliko uloži. Ne vrijede igre iz svakodnevnice, laskanja jačima od sebe, ulasci na zadnja vrata ili preko “veze”, mnogobrojni brzaci i plićaci svakodnevnog Ego života. Pjesnik Mika Antić, koji je ili doživio Gnozu ili se očešao o nju, jednostavno i lijepo pjeva o dobivanju kroz davanje u pjesmi “Ljubav”:

Dobro je možda i to da znamo Čovjek je željen tek ako želi I kada sebe cijeloga damo, Tek tada možemo biti cijeli. Spoznati ćemo tek ako kažemo Riječi iskrene, istovjetne I samo kada tražimo Moći će netko i nas sresti. NOVI PUTEVI

Kada Putnik, hodeći novim putem, stigne do njegovog kraja, on svakako osjeti

zadovoljstvo i ispunjenost. To stanje je nagrada za uložene napore i savlađivanje barijera kroz koje je prošao. Takvo stanje traje neko vrijeme. Ali prije ili poslije doći će mu misao nemirnica - što postoji tamo dalje, sa one strane duge? Naravno, postoje uvijek novi putevi, nove dimenzije, novi univerzumi i nova iskustva. Nije meni dato da određujem bilo kome kuda će ići i što će doživjeti, ali mogu da ukažem na neke stvari koje se sa mog stajališta u ovom trenutku naziru. Drugim riječima, neka iskustva su već počela da se formiraju i možda ćete poželjeti da ih proživite.

VRIJEME Kenet Grant je u svojoj knjizi “Izvan vremenskih ciklusa ”, objavljenoj 1980. godine,

među prvima nagovijestio da u multiverzumu u kome egzistiramo postoje paralelna ili holografska vremena, tako da eoni ne slijede linearno jedni druge, već se ljudima razvijene svijesti istovremeno javljaju, prepliću se i prožimaju.

O takvom shvaćanju dao sam nagovještaje u Kreatonu. Pišući o stvaranju poželjne budućnosti, naveo sam mogućnost da praktičar osvoji za sebe veću slobodu tako što neće u svojoj viziji stvoriti samo jednu poželjnu budućnost, na jednoj Vremenskoj Stazi, već će da je stvara na tri ili više paralelnih Staza, tako što će na njih da stavi različite verzije budućih događaja. Kratko rečeno, takvim postupkom Vremenska Staza pretvara se u sistem Staza ili njihovu mrežu o kojoj se Staze na nekim točkama dodiruju, razmiču i ponovo spajaju. Svaka od tih Staza predstavlja paralelni život. Bilo je preuranjeno razvijati dalje tu ideju u Kreatonu, jer je on obiman sistem, pa sam to odložio za kasnije.

Dijanetički postupak čišćenja neprijatnih iskustava, havajska Huna, neki postupci u NLP i Kreaton razvijeni su da bi pomogli čovjeku da očisti i stavi pod kontrolu svoju Vremensku Stazu. Oni su zasnovani na linearnom doživljaju vremena. Ako Vremensku Stazu prihvatimo kao linearnu, ona se poklapa sa kretanjem “sabirne točke “ Ljudskog Bića. Moram da naglasim da je za ljude sa nevelikim iskustvom takav pristup adekvatan i da bi unošenje šire perspektive u doživljaj vremena njima otežalo terapeutski postupak i Spiritualno razumijevanje. Ali sticanje novih znanja stvara veći potencijal za doživljavanje sve novih, dubljih i složenijih iskustava. Gledano sa višeg stajališta, termin Vremenska Staza može da zavede, zato što su “unutar nje” moguće mnogobrojne i različite vrste kretanja, koje mogu da izazovu promjenu emocionalnog stanja, percepcije i doživljaja

Page 106: Slavinski - Integralni ekskalibur

106

svoga Jastva. Upravo promjene u individui moguće je gledati kao kretanje sabirne točke Bića.

U jednom trenutku paradigma linearnog shvaćanja vremena, koje pravolinijski teče iz prošlosti, preko sadašnjosti u budućnost, ne odgovara više proširenoj percepciji praktičara i on počinje da tumači svoja iskustva sa šire osnove, jer masa novih podataka ruši tu staru paradigmu i širi njegovo razumijevanje u nove dimenzije. Javlja se nova paradigma, holografsko razumijevanje vremena i univerzuma. Tada je bliže Istini koristiti izraz Vremenska Mreža, jer se na taj način izbjegava preuzak zaključak da se iskustva doživljavaju na jedinom postojećem Vremenskom Tragu. Budući da se individua može kretati u multidimenzionalnoj Vremenskoj Mreži, ona je u najmanju ruku višedimenzionalna. Ovakvo shvaćanje nam umjesto zamrznutog, linearnog slijeda iskustava u vremenu omogućava da sagledamo da se sva iskustva istovremeno događaju i samo ograničavajuće vjerovanje da je prošlost okamenjena i nepromjenjiva sprečava nas da uvidimo da na nesvjesnom nivou mi svo vrijeme komuniciramo sa svim svojim životima i svim svojim iskustvima. Zbog toga neki istraživači umjesto izraza prošli životi koriste termin susjedni životi. Jedan od poznatih čenelera nudi ovakvu analogiju za holografsko razumijevanje vremena: “Zamislite smotuljak metalnih novčića, poredanih jedan na drugi po vremenskom slijedu kojim su kovani, od 1800. do 1985. godine. Neki nestašan dječak udari rukom po tom stubu novčića i oni se rasture po podu prostorije jedan preko drugog, jedan pored drugog, neki sa jednom stranom okrenutom gore, drugi dolje itd. Novčić kovan 1896. može da dođe odmah do onog koji je iskovan 1930. Onaj koji je kovan 1825. godine, dolazi iznad novčića iz 1964. Slični odnosi postoje u vašim inkarnacijama, vašim prošlim životima. Naša Nad-duša vazda zvecka sa sitninom koja joj se nalazi u džepovima i tako vaš sadašnji život stalno dolazi u kontakt sa vašim prošlim i budućim životima, koji mogu biti smješteni vrlo daleko od njega u kronološkom vremenu, ali izuzetno bliski u njihovoj psihološkoj stičnosti.”

RAD SA GENETSKIM ENTITETOM: KINEZIOLOGIJA

Tijelo, koje mnogi Spiritualni sistemi zanemaruju ili preziru, ima svoju posebnu

inteligenciju ili Genetski Entitet. Signali preko kojih ono pokušava da nam prenese svoje poruke jesu tjelesna stanja i poremećaji. Pored procesiranja do sada zahvaćenih duhovnih sadržaja, procesiranje Genetskog Entiteta čini začetak nove discipline, kineziologije, koja svojim procesima djeluje na tijelo kao što je postojeće procesiranje djelovalo na ljudski duh. Kao da je fizičkom tijelu dosta tisućugodišnjeg podcjenjivanja i ono je konačno uspjelo da čujemo njegove poruke. Čudno je kako smo dugo zanemarivali očiglednu činjenicu da je suština fizičkog tijela, kao i svega što postoji, Spiritualna. Izgleda da najmutnije vidimo ono što nam je najbliže.

PLANIRANJE BUDU ĆE INKARNACIJE Uklanjanje sadržaja svijesti koji su bili uvjetovani komponentama MEVP-a omogućiti

će da iskusan praktičar, poslije smrti svog fizičkog organizma, prođe neimplantiran kroz Bardo i slobodnom, nezatamnjenom sviješću odluči o svom budućem fizičkom tijelu i sredini u kojoj će odrastati. Začetak ovakvih istraživanja predstavljalo je diskreiranje budućih nepoželjnih događaja ili takozvano čišćenje karme. Otada su neki istraživači krenuli dalje. Ovu je zanimljiva oblast, ali su ta istraživanja još uvijek na početku.

OPERACIJE SA DINAMI ČKOM PRAZNINOM Većina nas srela se prvi put sa Prazninom na Intenzivima Gnoze. To su biti kratki

susreti tokom kojih je Praznina dvojako doživljavana. Za vrijeme Intenziva prazne se duhovne mase i u jednom trenutku one se pomjere iz polja svijesti, tako da praktičar ostane u Praznini. Nema misli ili su one veoma usporene i javljaju se poslije dužih pauza,

Page 107: Slavinski - Integralni ekskalibur

107

nema emocija, psihičkih slika, niti bilo kojih drugih sadržaja koji u normalnom stanju ispunjavaju ljudski duh. U ovom stanju čovjek bi bio dezorijentiran i prestajao bi da radi tehniku Intenziva, pitajući se sve vrijeme što bi sa njegovim duhom? Neki su sate proveli u tom stanju, nesposobni da dožive cilj Intenziva. Uslijed toga je ovakav doživljaj Praznine smatran za smetnju i zadatak Majstora Intenziva bio je da Učesnicima stvori uvjerenje da je to najpovoljnije stanje svijesti za doživljaj Direktnog Iskustva Istine ili Gnoze.

Druga mogućnost doživljaja Praznine javljala se rjeđe, ali je njena vrijednost bila neusporedivo veća. To su bili trenuci kada bi praktičar doživio Gnozu sa realizacijom da on ne postoji, da ga nema, da je ništa, ništavilo, da je Praznina i tome slično. Ovi doživljaji često su stvarali strah kod neiskusnih Učesnika. Zadatak Majstora u ovakvim slučajevima bio je da ukaže Učesniku da je doživio svoju istinsku prirodu - da on jeste Praznina na najvišem nivou Istine. Takva iskustva bila su kratkovječna, jer bi se Ego strukture vrlo brzo ponovo uspostavile i doživljaj Praznine bi izblijedio.

Zatim su praktičari doživljavali Prazninu kao svoju istinsku prirodu tokom Završnog procesa Ekskalibura i to iskustvo ostavljalo je snažan utisak na većinu ljudi. Oni koji su nastavili da prakticiraju Ekskalibur, a naročito ljudi koji su se ubrzo sreli sa Aspektikom i počeli da je primjenjuju, nisu mogli da izbjegnu da u jednom trenutku ne dožive trajnu spoznaju o Praznini kao svojoj istinskoj prirodi. Ta spoznaja djelovala bi iznenađujuće na ljude - oni su sve vrijeme prazni, a različiti duhovni sadržaji kao oblaci prelaze preko vedrog neba njihove svijesti. Zanimljivo je bilo da mnogi od njih nisu shvatili ovu kozmičku šalu do kraja; oni nisu razumjeli da njihova istinska priroda jeste Praznina, već su doživljavali da su oni trajno ispražnjeni, kao da su oni nešto drugo, različito od Praznine.

U ovom trenutku otvaraju se veoma široki prostori za eksperimente sa Prazninom i neki praktičari su u njih zakoračili. Jedna grupa mojih suradnika, pod vodstvom Majstora Ide-Jone Štendler, prošla je kroz seriju Intenziva na kojima su koani postojali samo u prvoj ili drugoj dijadi i tada bi se izgubili sami od sebe, pa je jedini sadržaj njihovog rada bilo osvješćivanje Praznine. Spoznaja koja se kod većine Učesnika uobličila poslije ovakvog rada bila je: “Svršeno je sa iskustvom Ja sam Ja!” To iskustvo, koje je dugo godina bilo stožer subjektivnog univerzuma svakoga od nas, konačno je prevaziđeno kod ljudi koji su nastavili sa svojim razvojem, tako da je svanula nova spoznaja o Sopstvu. Mnogi Spiritualni Tragači se žilavo odupiru ovakvom saznanju, jer su na njemu izgradili stabilnu točku orijentacije u svijetu. To je naročito slučaj sa osobama koje su na tom iskustvu izgradili osjećanje samopotvrđivanja i reputaciju u svijetu alternative. Ali nivoi Spiritualnog razvoja, ma koliko nam bili dragi kao ostvarenja, nisu ništa drugo do ograničenja naše percepcije u jednom trenutku. Ako ljudi nastave sa Spiritualnim razvojem, a to teško mogu izbjeći, dođe dan, kako kaže Anais Nin, kada veći bol stvara ostati stisnut u pupoljku nego rizikovati procvjetavanje i oni moraju da prihvate novu spoznaju tko su oni.

Jedna od oblasti istraživanja jeste primjena Dinamičke Praznine u sticanju sve novih iskustava koja djeluju na svakodnevni život ljudi. Ja sam nedavno razvio i počeo da primjenjujem Sunjata Intenziv ili Intenziv Dinamičke Praznine. Ovaj novi sistem otprve zahvaća praktičara, jer izaziva slatki nemir i guši uzbuđenjem u grlu kao klecavi hod nadomak tajne. Ne znam što će druge kreativne osobe učiniti, ali znam da je ova oblast neodoljivo iskušenje za istraživače i da smo pred značajnim probojima u nove svijetove.