Smijeh u Tami - Vladimir Nabokov

8/11/2019 Smijeh u Tami - Vladimir Nabokov

1/118


2/118

Vladimir Nabokov

Smijeh u tami

S engleskoga preveoJosip Tabak

Naslov izvornika:Laughter in the Dark


3/118

1

Bio jednom ovjek to se zvao Albin, a ivio u Berlinu, u Njemakoj. Bio jebogat, ugledan i sretan. Jednog je dana ostavio enu zbog mlade djevojke; volio je, alinije bio voljen, i ivot mu se zavrio u nesrei.

To je sva pria, i mogli bismo se time zadovoljiti kad ne bi bilo koristi i uitkau pripovijedanju. Iako na kamenu nadgrobniku ima dovoljno mjesta da ondje stane,mahovinom pokriven, zbijen prikaz jednoga ljudskog ivota, ipak su pojedinosti uvijekdobrodole.

Dogodilo se tako da je Albin jedne noi doao na divnu namisao. Dodue, idejanije bila sasvim njegova, jer mu je sinula kad je proitao jednu Conradovu reenicu(nije posrijedi slavni Poljak, nego Udo Conrad, koji je napisao Uspomene zaboravljivaovjekai onu drugu pripovijest o starom arobnjaku to je na oprotajnoj predstavi isamog sebe tajanstveno uklonio).

Bilo kako bilo, on je tu ideju posvojio tako to ju je zavolio, igrao se njome, daojoj maha u sebi, dok naposljetku nije postala dijelom njega samog, zakonitimvlasnitvom u slobodnom gradu duha. Kao kritiar umjetnosti i strunjak u slikarstvuesto se zabavljao time da utvruje kako je ovaj ili onaj stari majstor signirao krajolikei lica to ih je on, Albin, susretao u svakodnevnom ivotu: tako mu se ivot prometnuou lijepu galeriju slika svaka slika divna patvorina. Jedne veeri, tako, dok jerazgaljivao svoj ueni duh piui kratak esej o filmskoj umjetnosti (nita sjajno, nije onbio osobito nadaren ovjek) doe mu neobina misao, neto u vezi sa ivahnimcrtanim filmovima u boji koji su se pojavili upravo u to vrijeme.

Kakve li arolije, miljae, kad bi se moglo tim postupkom upriliiti da se nekauvena slikarska djela, nadasve ona holandske kole, vjerno prenesu na filmskoplatno, u njihovim ivopisnim bojama, a onda da se probude u ivot, da se gibanja ikretnje razvijaju dalje crtaki, u potpunu skladu sa stanjem kakvo je na slikama; napriliku, krma puna malog svijeta to svojski pije za drvenim stolovima, s pogledom nasuncem obasjano dvorite na kojem stoje osedlani konji i sve odjednom oivljuje:mali ovjek u crvenu odloi svoj vr, djevojka s pladnjem okrene se slobodna, a kokona pragu pone kljucati. Sve bi se moglo nastaviti tako to bismo male likove izveli izokvira i pustili da etaju slikarevim krajolikom, moda sa smeim nebom i zaleenimkanalom, i s ljudima to na smijenim klizaljkama, kakve su upotrebljavali u ono doba,opisuju staromodne krivulje to se na slici nasluuju; ili pak prikazati mokru cestu umagli i jahae to se nakon jahanja navraaju u tu istu krmu i tako bi se polakoljudi i svjetlost naposljetku vratili u prijanje, na isto mjesto, i sve bi se na krajuzavrilo prvom slikom.

Mogli bismo zatim pokuati s Talijanima: modri stoac brda u daljini, bijelavijugava staza, mali hodoasnici to se uspinju svojim putem hodei na poklonstvo.Moda i religiozni prizori, ali samo oni s manjim skupinama. A crta bi morao imati nesamo temeljito znanje o tome slikaru i o njegovu vremenu, nego bi morao biti idobrano darovit da se ukloni svakom neskladu izmeu oivjelih kretnja i onih to ih jeovjekovjeio stari majstor: morao bi sve uskladiti prema samoj slici da, dalo bi se tourediti. A boje... one bi, dakako, morale biti kudikamo rafiniranije nego to su na

crtanim filmovima. Kakva li bi se pripovijest mogla iznijeti: pripovijest o viziji jednog


4/118

slikara, sretno putovanje oka i kiice, itav jedan svijet u stilu toga slikara, svijeturonjen u boje to ih je on sam istoio.

Nakon nekog vremena razgovarao je o tome s nekim filmskim producentom, alitaj nije ba nimalo bio oduevljen: rekao je kako bi to iziskivalo neizmjeran rad, fini

rad, bilo bi potrebno poboljati tehniku, a sve bi stajalo mnogo novaca; rekao je datakav film, zbog teke izrade, ne bi mogao trajati due od nekoliko minuta; a i tada biveini ljudi bio nasmrt dosadan, bio bi na ope razoaranje.

Zatim je Albin razgovarao s drugim ovjekom iz filmskog svijeta, pa je i tajodbio prijedlog, otklonio ga s prezirom.

Mogli bismo poeti s neim posve jednostavnim predlagao je Albin uzetikakav prozor od arena stakla pa oiviti likove na njemu, poi od pokretne heraldike,uzeti kakva malog sveca ili dvojicu...

Sve se bojim, nita od toga doeka onaj. Ne moemo se uputati urizik, u filmske tlapnje.

Ali je Albin zagrizao u svoje, nije se okanjivao ideje. Naposljetku su mupripovijedali o nekome okretnom momku, zvao se Axel Rex, koji je imao izvanredandar za neobinosti: taj je zaista nacrtao jednu perzijsku bajku koja je oduevilaintelektualne snobove u Parizu i upropastila ovjeka koji je financirao taj smjelipothvat. I tako je Albin pokuao da se porazgovori s njim, ali je saznao da se ovjekvratio u Sjedinjene Drave i da ondje crta za neki ilustrirani list. Nakon nekog vremenauspio je Albin s njime doi u vezu, i Rex je pokazao zanimanje za Albinovu ideju.

Jednoga dana u oujku dobio je Albin podugako pismo od njega, ali je pismostiglo ba u vrijeme nenadne krize u Albinovu privatnom ivotu sasvim privatnom tako te je divna namisao, koja bi inae ivjela dalje i moda nala zid po kojem bi sepenjala i cvala udnovato blijedjela posljednjeg tjedna i naposljetku uvela.

Rex je pisao kako je beznadno i dalje pokuavati da privoli ljude u Hollywoodu, ihladno je preao na to kako bi Albin, kao ovjek koji ima sredstava, morao samfinancirati svoju ideju; u tom bi sluaju on, Rex, uz taj i taj honorar (svota bijaezapanjujua), polovinom plaen unaprijed, pristao izraditi jedan film prema Breughelu,na primjer po slici to nosi naslov Poslovice, ili to ve Albin eli.

Da sam na tvome mjestu napomenuo je Albinov urjak Paul, demekast,dobroudan ovjek, s kvaicama dviju olovaka i dvaju nalivnih pera na gornjem depukaputa ja bih pokuao sreu. Obini filmovi stoje vie... mislim na one s ratovima isruenim kuama.

Istina je, ali takvi i vraaju novac, a moj ne bi. Koliko se sjeam nastavi Paul, odbijajui dimove cigare (upravo su

zavravali veeru) bio si spreman da za to rtvuje znatnu svotu, jedva manju odhonorara to ga taj trai. Pa to je? Kao da vie nisi tako oduevljen kao prije malovremena. Nisi valjda od svega odustao?

Ne znam. Mui me praktina strana, a to se tie moje ideje, nisam jeodbacio: i dalje mi se svia.

A kakva je to ideja? upita Elisabeth.Bila je to jedna od njezinih sitnih navika da zapitkuje o onome o emu se

pred njom ve nadugo raspredalo. Bila je to ista nervoza, a ne tupost ili nedostatakpanje, i najee je opaala, jo dok je postavljala pitanja i bespomono klizila poreenici, da je sve vrijeme znala odgovor. Njezin je mu znao tu njezinu navadu, i nije

se ljutio; naprotiv, to ga je zabavljalo. Mirno je nastavljao razgovor i dobro znao


5/118

(unaprijed uivajui) da e ona ve slijedeeg trenutka sama dati odgovor na svojepitanje. Ali toga posebnog dana u oujku Albin bijae zapao u takvo stanje uzrujanosti,zbrkanosti i jada da su mu ivci naprosto popustili.

Ti kao da si pala s mjeseca! okosi se na nju, a ona pogleda u nokte i ree

blago: Ah, da, sjeam se.Potom se obrati osmogodinjoj Irmi, koja je halapljivo gutala s tanjura

okoladnu kremu: Ne tako brzo, dijete, ne tako brzo. Mislim opet e Paul, odbijajui dimove da svaki novi izum...Albin, kojim su ovladali njegovi neobini osjeaji i njegova smuenost, govorae

u sebi: A to me se, do bijesa, tie taj Rex, ovaj glupi razgovor i ta okoladnakrema...? Ve mi je da poludim, a nitko i ne primjeuje. I ne mogu to zaustaviti,beznadno je i pokuati, a sutra u opet onamo i kao luak sjediti u ovoj tami...Nevjerojatno!

Doista bijae nevjerojatno pogotovu gdje se svih ovih devet godina brakazauzdavao, i nikad, nikad... Zapravo bih, miljae, morao o tome razgovarati sElisabethom; ili naprosto s njome otputovati za kratko vrijeme; ili potraitipsihoanalitiara; ili pak...

Ne, ne moe samo tako uzeti pitolj i pucnjem maknuti djevojku koju i nepoznaje, a samo zato to je privlana.


6/118

2

Albin nije nikad imao mnogo sree u stvarima srca. Iako je bio zgodan i pristao,on, onako miran i dobro odgojen, nije uspijevao da od svoje privlanosti a bio jeenama privlaan izbije kakvu praktinu korist. Bilo je doista neto vrlo privlano unjegovu toplom osmijehu i blagim modrim oima, to bi malko iskoile kad bi napetorazmiljao (a kako je bio spore misli, bivalo je to ee nego to bi trebalo). Bio jeugodan zabavlja, kozer, a onim lakim, sasvim lakim zastajanjem u govoru, onomdobrom stranom blagog zamuckivanja to najotrcanijoj frazi daje dra i svjeinu.Naposljetku, ali ne i na posljednjem mjestu po vanosti (jer je on ivio u filistarskomnjemakom svijetu), valja dodati da je od oca batinio solidno uloen imetak; pa ipak,zanesenost je nekako splanjavala, romanca isparavala kad bi se nala na njegovuputu.

Za studentskih dana imao je dosadnu vezu, jednu od onih tekih, sa sjetnomstarijom damom, koja mu je kasnije, za vrijeme rata, slala na frontu arape kriavecrvene boje, vuneno rublje od kojeg ga je koa svrbjela, i nadasve strastvena pismapisana u silnoj urbi, zbrkanim, neitljivim rukopisom, na pergamentnom papiru. Onda

je dola ona pria sa enom Herr Professora koju je susreo na Rajni; bila je to lijepaena ako si je gledao iz stanovita kuta i na stanovitu svjetlu, ali tako hladna i plaha da

ju je brzo ostavio. Naposljetku, u Berlinu, prije nego to se oenio, bijae jednamrava turobna ena sa svakidanjim licem to je dolazila svake subote i potanko mupripovijedala o svojoj prolosti, neprestano ponavljala jedno te isto prokletopreklapanje, umorna uzdisala u njegovim zagrljajima i uvijek zavravala jednom te

istom francuskom frazom, jedinom koju je znala: C'estla vie. Zablude, tapkanja,razoaranja. Bog ljubavi koji mu je sluio oito je bio ljevak, nespretnjakovi bezmate. A pokraj tih blijedih ena bijae stotine djevojaka o kojima je sanjao ali ih nikadnije upoznao; naprosto su promicale pred njim da bi dan-dva ostavile za sobom onobeznadno osjeanje gubitka koje ljepotu ini onim to ona jest: daleko, osamljenodrvo to se ocrtava na zlatnom nebu, vijenac svjetla pod lukom mosta, netoneuhvatljivo.

Oenio se, ali mu Elisabeth, iako ju je volio na svoj nain, nije pruila onaj ushitza kojim je toliko eznuo. Bila je ki poznata kazalinog upravitelja, djevojka veomavitka, kose plave i upave, bezbojnih oiju, i s dirljivim borama tono nad nosom nadonim nosiem to ga engleske spisateljice u svojim romanima nazivaju prastim piuiretrousse(drugo edodano za svaku sigurnost). Koa joj je bila tako njena da je inajmanji dodir na njoj ostavljao ruiast trag koji je nestajao vrlo polako.

Oenio se jer se naprosto tako sluilo. Izlet u brda s njome, s njezinimzdepastim bratom i jednom neobino snanom roakinjom, pravim atletom od ene,koja je, Bogu hvala, naposljetku iaila nogu u Pontresini da, taj izlet bijaeuglavnom odgovoran za njihovu vezu. Bilo je tada neto tako njeno oko Elisabethe,tako prozrano, a ona sama sva se ozarila, pretvorila u dobroduan osmijeh. Vjenalisu se u Mnchenu, da umaknu navali mnogobrojnih prijatelja u Berlinu. Stabla divljegkestena stajala u punom cvatu. Brino uvana kutija za cigarete izgubljena je uzaboravljenu parku. Jedan izmeu konobara u hotelu govorio je sedam jezika.

Pokazalo se da Elisabeth ima malen njean oiljak posljedica upale slijepog crijeva.


7/118

Bila je njena, umilna i privrena duica. Njezina ljubav bijae kao ljiljan. Ali jeponekad znala usplamtjeti, i tada se Albinu inilo da mu nije potrebna nikakva drugaljubav.

Kad je zatrudnjela, pogled joj se prelio neodreenim izrazom zadovoljstva, kao

da se unijela u onaj novi svijet u sebi; bezbrini joj se hod pretvorio u brino geganje,a kad bijae sigurna da je nitko ne vidi, poudno je gutala ake snijega to bi ih brzonakupila.

Albin je prema njoj bio veoma paljiv, izvodio ju u duge lagane etnje, gledaoda rano ide na poinak, pazio da u kretanju ne bi udarila u kakav otrobrid predmet ukui; ali je nou sanjao o tome kako na vruoj, usamljenoj plai nailazi na djevojku tose mekolji na pijesku, i obino ga je u takvim snovima obuzimao nenadan strah da biga ena mogla zatei.

Izjutra je Elisabeth promatrala svoje nabujalo tijelo, ogledala se u ogledalu navratima ormara i smijeila se zadovoljnim i zagonetnim osmijehom. Onda su je

jednoga dana prenijeli u rodilite, i tako je Albin tri tjedna ivio sam.Nije znao to da pone sa sobom; pio je konjak, pio podosta, i muio se

mranim mislima bile su dvije, svaka s drugom vrstom mraka: jedna bijae da bimu ena mogla umrijeti, a druga, da bi mogao, kad bi samo imao malo hrabrosti, naizgodnu djevojku i dovesti je u svoju praznu lonicu.

Hoe li se dijete ikad roditi? Albin je koracao gore-dolje dugim bijelim hodnikom bijeli zidovi, bijeli emajl, a navrh stubita palma snomorice. Mrzio je beznadnubjelinu te zgrade, mrzio rumene obraze i bijele krilate pokrivke na glavama bolniarkito su ukale naokolo i nastojale da ga odagnaju odande. Naposljetku se pojaviolijenik-asistent i suho rekao:

Tako, sve je prolo.

Albinu je pred oima poela promicati fina, tamna kia, kao svjetlucanje itreperenje kakva vrlo stara filma (1910, ustra, hirovita pogrebna povorka, noge tose prebrzo pomiu). Jurnuo je u bolesniku sobu. Elisabeth je sretno rodila djevojicu.

Dijete bijae u poetku crveno i naborano poput balona-igrake to splanjava.Ali se lice ubrzo izravnalo, a nakon godinu dana poela je beba govoriti. Sada, saosam godina, kudikamo je manje govorljiva, od majke je naslijedila povuenu narav. Injezina veselost bijae kao u majke neobino suzdrljiva. Bila je to tiha radostpostojanja, s lakim prizvukom vedrine i uenja to je tako, uenja to si uope naivotu da, sadraj joj bijae blaga vedrina.

Svih tih godina Albin je ostao vjeran, iako ga je zbunjivala i muila dvojnostnjegovih osjeaja. Osjeao je da voli svoju enu, da je voli iskreno i njeno koliko jeuope bio kadar da voli jedno ljudsko bie; i bio je prema njoj iskren u svemu, osim uonoj ludoj enji, u onome snu i udnji to je svojim ognjem stvarala pukotinu unjegovu ivotu.

Elisabeth je itala sva pisma to ih je pisao ili primao, voljela je da znapojedinosti o njegovim poslovima pogotovu one oko starih, sumornih slika nakojima se tu i tamo jedva mogahu otkriti bijele konjske sapi ili pak sjetan smijeak. Ilisu i na nekoliko lijepih putovanja u inozemstvo, i mnogo su divnih veeri imali u kui,kad bi on s njome sjedio na balkonu, visoko nad plavim ulicama ice i dimnjaciisticali se u smiraj dana kao da su tuem nacrtani i razmiljao o tome kako je zaistasretan, vie nego to je i zasluio.

Jedne veeri (tjedan prije razgovora o Axelu Rexu), na putu u kavanu u kojoj je


8/118

imao poslovni sastanak, opazi da mu je ura pobrzala kao da ju je uhvatio amok (a nijeto bilo prvi put) i da pred sobom ima jo cio sat vremena dar koji valja nekako uiti.Dakako, smijeno bi bilo vratiti se kui, na drugi kraj grada, a nije ba imao volje dasjedi i eka: gledati druge mukarce s prijateljicama uvijek ga je uznemirivalo. Iao je

bez cilja i doao do malena kina to mu svjetla bacahu grimizan sjaj po snijegu.Prijee oima po plakatu (prikazivae ovjeka to je upro pogled u prozorski okvir nakojem stoji dijete u spavaoj kouljici); oklijevao je asak i kupio ulaznicu.

Tek to je stupio u barunastu tamu, kadli prema njemu kliznu ovalni traksvjetla sa depne svjetiljke (kao to obino biva) te ga blago ali hitro povede niznagnuti prolaz. Kad je svjetlost pala na ulaznicu u njegovoj ruci, Albin vidje djevojinopriklonjeno lice, i dok je iao za djevojkom mogae u polutami nazrijeti njezin uski stasi pratiti joj jednomjerne gipke i neusiljene kretnje. Dok je klizio na svoje sjedalopogleda gore u nju i vidje jasan blijesak njezina oka, kad ga je svjetlost sluajnouhvatila, i blagi obris njezina obraza to bijae kao da ga je kakav veliki umjetniknaslikao na tamnoj pozadini.

U svemu nije bilo nita neobino: takvo to dogaalo mu se i prije, i znao je danije pametno zadravati se na tome.

Djevojka je otila, nestala u tami, a on odjednom osjetio dosadu i alost. Doaoje na svretak filma: meu isprevrtanim dijelovima namjetaja uzmicala neka djevojkapred zakrabuljenim mukarcem to je drao revolver u ruci.

Albin nije pokazivao panje, nije mario da prati dogaaje koje nije razumijevaojer im nije vidio poetak.

Za stanke, kad su se upalila svjetla, opet ju je opazio: stajala je kraj izlaza,pored strana purpurna zastora to ga je upravo potegla u stranu, i ljudi su izlazilinavirui pokraj nje. Jednu je ruku drala u depu kratke vezene pregae, a crna joj

bluza bila zategnuta na mikama i grudima.Upiljio je pogled u njezino lice, gledao ga gotovo u strahopotovanju. Bilo je toblijedo, mrzovoljno, bolnolijepo lice. Mogae joj, sudio je, biti kakvih osamnaestgodina.

Kad su gotovo sva sjedala ostala prazna i kad su novi posjetitelji s jedne i drugestrane ulazili u prazne redove, ona je prolazila tamo-amo i nekoliko puta prola tik krajnjega. Ali se on okrenuo, nije ju gledao ranjavalo ga da gleda u nju, a nijezaboravljao koliko je ve puta ljepota ili ono to je on nazivao ljepotom prolamimo njega i nestala.

Sjedio je jo pol sata u tami, upirui izvaljene oi u platno. Zatim je ustao ikrenuo. Odmakla je pred njim zastor u stranu drveni koluti kliznue uz lak tropot.

Ah, jo u je jednom pogledati, Albin e u sebi, nesretan.Usne su joj se, uinilo mu se, malko trgle. Pustila je da zastor padne.

Albin ugazi u plavo-crvenu lokvu: snijeg se topio. No bijae vlana, stalne bojeulinih svjetiljaka moile se i rastapale.Angus dobro ime za kino.

Ni nakon tri dana nije mogao odagnati sjeanje na nju. Bio je smijeno uzbuenkad je opet uao onamo opet usred druge predstave. Sve je bilo tono onako kao iprvi put: depna svjetiljka, izduene oi kao na Luinijevim slikama, gipki hod u tami,lijepa kretnja njezine ruke u crnu rukavu kad je makla zastor u stranu. Svakinormalan mukarac znao bi to valja raditi, miljae Albin. Kola promakoe glatkomulicom u otru zaokretu.

Kad je izlazio, htio je uhvatiti njezin pogled, ali nije uspio. Vani lijevalo kao iz


9/118

kabla, plonik odsijevao grimizom.Da nije drugi put iao onamo, moda bi uspio zaboraviti tu sablast od

pustolovine, ali sada bijae kasno. Otiao je onamo i trei put, vrsto odluan da joj senasmijei kakva li bi to oajna grimasa bila da je naum proveo. U svakom sluaju

srce mu je tako udaralo da je ispustio priliku.A sutradan je doao Paul na veeru, razgovarali su o Rexu, Irma je gutala svojuokoladnu kremu, a Elisabeth postavljala svoja uobiajena pitanja.

Ti kao da si pala s mjeseca! okosio se na enu, a onda pokuao svojuneuljudnost popraviti zakanjelim osmijehom.

Poslije veere sjedio je pokraj ene na irokom divanu i dao joj mnogo pusa;ona je razgledavala haljine i druge lijepe stvari u modnom magazinu, a on tupavogovorio u sebi:

Evo sam, do bijesa, sretan, i to bih jo? Onoj tamo, to beumno klizi utami... najradije bih zakrenuo lijepim vratom. Uostalom, mrtva je ionako, jer ne kanimvie onamo.


10/118

3

Zvala se Margot Peters. Otac joj bijae pazikua, a u ratu je pretrpio teaknervni udar; siva mu se glava neprestano tresla kao da potvruje sve jade i nevolje, iestoko se uzbuivao i na najmanju sitnicu. Majka joj je bila jo mlada, ali i onaprilino oronula gruba, otvrdla ena kojoj crvena aka bijae pravi rog obilja, izvorudaraca. Glavu je ponajee povezivala rupcem, da bi u poslu zatitila kosu odpraine, ali bi se poslije velikoga subotnjeg spremanja dotjerala i krenula u posjete.Stanari su je gledali poprijeko, zbog njezine drskosti i otrovna naina kako je ljudepozivala da otaru noge o brisa na ulazu. Stubite bijae glavni idol njezina ivota ne kao znamen slavna uspona nego kao neto to treba biti lijepo ulateno, tako te jojnajgora mora (poslije prevelika obroka krumpira i kisela kupusa) bijahu bijele stube stamnim tragovima to su ih za sobom ostavile izme najprije jedna blatna stopadesno, pa druga, povie, lijevo, desno pa lijevo, i sve tako do navrh stubita. Jadnaena, doista, a ne predmet poruge.

Otto, Margotin brat, bijae tri godine stariji od sestre. Radio je u tvornici bicikla,prezirao oevo pokorno republikanstvo, raspredao u susjednoj krmi o politici i, akomudarajui po stolu, izjavljivao: Prije svega ovjek mora imati pun trbuh. To mu jebila temeljna misao uostalom, i posve zdrava.

Margot je u djetinjstvu ila u kolu, i tu je dobivala manje zaunica nego doma.Maetu je najobinija kretnja nenadan niz mekih malih skokova; njezina pak bijaehitro podizanje lijevog lakta da zatiti lice. Unato svemu, rasla je i prometala se uvedro i ivahno djevoje.

Jedva se dohvatila osme godine a ve je silno uivala da s djeacima iz kolesudjeluje u bunim nogometnim igrama, nasred ulice nabijala s njima gumenu loptuveliku koliko narana. U desetoj uila se voziti na bratovu biciklu. Golih ruku jurila jegore-dolje po asfaltu, crne pletenice vijorile se za njom; onda bi zastala, s nogom narubnom kamenu plonika: odmarala se, zamiljena. U dvanaestoj postala je ve manjebuna i vijoglava. Bijahu to dani kad je najradije stajala na vratima i priguenoavrljala s ugljenarovom keri, izmjenjivala s njome misli o enama to su posjeivale

jednog stanara u kui ili pak raspravljala o eirima onih to prolaahu ulicom. Jednomje na stubama nala otrcanu runu torbicu sa nekoliko neobinih fotografija u njoj i skusatkom bademova sapuna o koji se prilijepila tanka savijena dlaka. Drugom prilikomu zatiljak ju je poljubio riokos djeak koji je u igri uvijek gledao da je oboripodmeui joj nogu. Zatim je jedne veeri imala histerian napad, pa su je polilihladnom vodom i estito izlemali.

Ve dogodine postala je upadljivo lijepa; nosila je kratku crvenu haljinu iludovala za kinom. Kasnije se sjeala toga dijela svog ivota s osjeajem potitenosti

sjeala se svijetlih toplih i mirnih veeri; uju se glasovi, zatvaraju se trgovine predno; otac zajahao stolicu pred kunim vratima, pui lulu i drma glavom; majka sepodboila, ake joj na kukovima; grm jorgovana prevjesio se preko ograde; Frau vonBock vraa se kui, nosi kupovinu u zelenoj pletenoj mrei; slukinja Martha izvodihrta i dva otrodlaka terijera, eka s njima da prijee preko ulice... Mraa se. Njezinbrat dolazi s dvojicom budala to se motaju oko nje, gurkaju je, tipaju za gole miice.

U jednoga su oi kao u filmskog glumca Veidta. Vii katovi kua jo se kupaju u utoj


11/118

svjetlosti, ali je ulica ve utonula u tiinu. Samo tamo prijeko, na balkonu, kartaju sedvojica elavaca, uje im se buan smijeh, lupaju karte po stolu.

Kad se dohvatila esnaeste, vezala je prijateljstvo s djevojkom to je radila zatezgom, kao prodavaica, u maloj papirnici na uglu. Mlaa sestra te djevojke ve je

prilino zaraivala pozirajui kao umjetniki model. Tako je i Margot poela sanjati otome da postane model, a potom filmska zvijezda. Taj joj se prijelaz inio posvejednostavnim: nebo je tu, spremno ve za njezinu zvijezdu. Nekako u isto vrijeme uilaje plesati, pa je s djevojkom iz papirnice odlazila u plesnu dvoranu to je nosila rajskoime Paradise i ondje su joj stariji mukarci, uz cvil i trijesakjazz-banda, iznosili krajnjeotvorene ponude.

Jednog dana, dok je stajala na uglu ulice, dojuri na crvenu motociklu momakkoga je ve prije jednom ili dvaput vidjela, i on je pozva da se poveze s njime. Imao jekosu poput lana, eljanu gore, koulja mu straga bila napuhana, jo puna zraka tose u njoj nakupio u vonji. Margot se nasmijeila, uzjahala straga, povukavi suknju, izaas su ve vraki jurili; njegova kravata leprala joj oko lica.

Odvezao se s njome izvan grada i tu zaustavio. Bijae sunana veer, jatomuica uvijek na istom mjestu poigravalo i visjelo kao mrlja u zraku. Tiina pala posvemu, tiina u borovima i u vrijesku. Sjahao je, i dok je s njome sjedao na rub jarka,poe joj pripovijedati kako se lani vozio sve do panjolske. Onda ju je zagrlio i poeostiskati i pipati, i tako ju je estoko ljubio da joj se nelagodnost koju je toga danaosjeala pretvorila u vrtoglavicu. Izvila se iz zagrljaja i udarila u pla.

Smije me ljubiti jecala je ali ne tako, molim te.Momak slee ramenima, upali motor, uzjaha, naini krivulju i nestade, a ona

osta sjedei na kamenu miljokazu. Vratila se kui pjeke. Otto, koji je vidio kako seodvezla, doeka je akom po iji, potom je udari nogom tako da je pala i u padu

udarila o ivai stroj.Slijedee zime sestra djevojke iz papirnice predstavila ju je gospoiLevandovsky, starijoj punanoj dami lijepih manira, poneto nagrenih nekakvommekoom u izgovoru; Frau Levandovsky imala je veliku mrlju na obrazu, protegao sevatren znak irok kao dlan: ona je objanjavala da joj je mrlja odatle to joj se majka,dok je nju nosila u utrobi, prepala za nekog poara. Margot je prela u njezin stan, umalenu sluinsku sobu, a roditelji zahvaljivali Bogu to su se rijeili nevolje, pogotovugdje su smatrali da je svaki posao posveen novcem to ga donosi; sreom, tada nebijae njezina brata, koji je prijeteim rijeima govorio o kapitalistima to kupuju kerisiromanih otiao je na neko vrijeme, na rad u Breslau.

U poetku je Margot pozirala kao model u razredu jedne enske kole; kasnije,u pravom studiju, gdje crtai bijahu ne samo ene nego i mukarci, ponajvie vrlomladi. Lijepo podrezane kose, sjajne i crne, sjedila je na malenu sagu; posve naga,nogu podvijenih poda se, podslonjena na ruku proaranu modrim ilama; vitka leapovila je malko naprijed, svjetlucaju njene maljice meu finim ramenima, od kojih je

jedno pridignuto prema uarenom obrazu tako nagnuta ini se kao da umornarazmilja; iskosa, iz kutova oiju, prati kako studenti podiu i obaraju pogled, sluakako se lagano povlai ugljen na papiru i kako grebe osjenujui ovu ili onu oblinu. Odpuste dosade ona trai najljepega meu crtaima da mu dobaci taman i vlaanpogled kada god on podigne lice otvorenih usana i naborana ela. Ne uspijeva nikakopromijeniti to u njegovoj panji, i to je ljuti. Prije, kad je sebe zamiljala kako tu sjedi,

sama u svjetlosnoj kupi, izloena tolikim oima, matala je da e sve biti kudikamo


12/118

zabavnije. A eto se ukoila, to je sve. Da bi se zabavila, dotjerala je lice prijepoziranja, namazala suhe vrue usne, potamnila vjee ionako tamne, a jednom jecrvenilom za usne namazala ak i bradavke na dojkama. Zbog toga ju je gospoaLevandovsky dobrano izgrdila.

Tako su prolazili dani, a Margot jedva da je i pomiljala emu sve to vodi ikakav joj je cilj, iako je sveudilj pred njom lebdjela vizija ona je filmska ljepotica usjajnu krznu, izlazi iz sjajna automobila, pomae joj sjajan hotelski portir i nosi nadnjom golem kiobran. Jo je razmiljala kako e sa svoga malog saga u studiju uskoitiravno u taj sjajni svijet, kad joj je gospoa Levandovsky prvi put pripovijedala o mladuovjeku iz provincije koji je bolestan od ljubavi.

Ne moe ostati tako, bez prijatelja izjavila je ta dama, nekakosamodopadno, dok je ispijala kavu. Ti si i previe ivahna djevojka da bi mogla bezdruga, a taj skromni mladi ovjek trai istu duu u ovome pokvarenom gradu.

Margot je na krilu drala debela uta jazavara gospoe Levandovsky. Podiglamu je meka, svilena uha i vrke sastavila nad finom mu glavom (iznutra bijahu nalikna tamnoruiastu bugaicu, mnogo upotrebljavanu) i odgovorila ne diui pogled.

Oh, ima vremena za to, istom mi je esnaest. A i emu? Bi li kamo vodilo?Znam ja te momke.

Glupa si ti mirno je doekala Frau Levandovsky. Ne govorim ja ni okakvoj nitariji nego o plemenitu gospodinu koji te vidio na ulici i odonda samo sanja otebi.

Zacijelo kakav stari klimavac ree Margot i poljubi bradavku najazavarevu obrazu.

Glupa si ti ponovi Frau Levandovsky. Njemu je trideset, glatko jeobrijan, otmjen, sa svilenom kravatom i zlatnim cigaretnikom.

Hodi, hodi, idemo u etnju pozva Margot jazavara, a on u jednom skokukliznu s njezina krila na pod i pokaska na hodnik.Gospodin o kome je govorila Frau Levandovsky bio je sve prije negoli plaljiv

mlad ovjek iz pokrajine. S njome je doao u dodir preko dvojice bodrih i srdanihtrgovakih putnika s kojima je igrao poker na cijelom putu do Berlina, u posebnomvlaku to u Bremenu preuzima putnike s broda. U poetku se cijena nije spominjala:svodnica mu je samo pokazala fotografiju snimljenu bez namjetanja; na snimci sevidjela nasmijeena djevojka sa suncem u oima i sa psom u naruju, a Mller (to jeime naveo) samo je kimnuo. Dogovorenog dana kupila je kolaa pripravila kave uobilju. Vrlo je obazrivo savjetovala djevojci da se odjene u staru crvenu haljinu. Okoest popodne zazvonilo je zvonce.

Ne izlaem se nikakvoj opasnosti, razmiljala je Margot. Bude li mi mrzak,rei u joj otvoreno. A ne bude li, uzet u vremena da promislim.

Na nesreu, nije bilo tako lako ni jednostavno odluiti o Mlleru. Ponajprije,imao je izrazito lice. Crna mu kosa, bez sjaja, nehajno zaetkana nazad, poneto dugai nekako udno suha, zacijelo nije vlasulja, premda neobino podsjea na nju. Obrazikao da su mu udubljeni, zbog izboenih jagodinih kosti, a koa im prigueno bijela,kao da je naprahana, presvuena tankim slojem pudera. Otre mu, migave oi ismijene trokutaste nosnice, to podsjeaju na risa, ni asak ne miruju, donji dio licateak i nepokretan, nepokretne brazde s jedne i druge strane usta. Odijeva se prilinostrano, nije to nonja domaa: koulja izrazito plava, sa svijetloplavom kravatom;

odijelo tamnoplavo, sa veoma irokim hlaama. Stasit je i vitak, etverokutna lea


13/118

divno se kreu dok prolazi izmeu posoblja gospoe Levandovsky, presvuenabarunom. Margot ga je zamiljala posve drugaije, a eto je sada gdje sjedi vrstoprekrienih ruku, i osjea se prilino satrvenom i nesretnom dok je on guta oima.Hrapavim glasom upitao ju je kako se zove. Ona mu kaza.

A ja sam mali Axel ree on i kratko se nasmija, a zatim se naglo okrenu odnje i nastavi razgovor sa Frau Levandovsky: mirno su razgovarali o berlinskimznamenitostima, i za to je vrijeme on pokazivao gotovo porugljivu uljudnost premadomaici.

Zatim je odjednom utonuo u muk, upalio cigaretu. Dok je skidao sitan djelicigaretnog papira to mu se zalijepio za punu, vrlo crvenu usnu (gdje je zlatnicigaretnik?), ree:

Dobro to se sjetih, draga gospoo. Evo ulaznice za Wagnera; sjedalo uparketu; zacijelo e vam se svidjeti. Tako, stavite eir i krenite. Uzmite taksi, plaamga.

Frau Levandovsky, zahvali, ali odgovori, sa stanovitim dostojanstvom, da radijeostaje doma.

Mogu li s vama govoriti nasamu? upita Mller, oito ljutit, i ustade. Hoete li jo malo kave? hladno ponudi gospoa.Mller se obliznu i ponovno sjede. Nasmijeio se i, ponovno udobrovoljen,

poeo aljivu priu o jednom svom prijatelju, opernom pjevau,. koji je jednom uLohengrinu, pijan, promaio labuda, pa pun nade ekao slijedeega.

Margot se ugrize za usnu, a potom se iznenada nae naprijed i prasnu u smijeh,posve djevojaki. Frau Levandovsky smijala se s njome, krupne joj se grudi blagotresle.

Dobro je, miljae Mller, kad stara vjetica hoe da glumim luaka bolesna

od ljubavi, onda u tako, ali s osvetom. Glumit u bolje i uspjenije nego to misli.I tako je doao sutradan, pa sve ponovno. Frau Levandovsky, koja je dobilasamo malen predujam i oekivala cijelu svotu, nije ih ostavljala ni asak nasamu. Alikadikad, kad bi Margot izvela psa u etnju kasno uveer, Mller bi iznenada iskrsnuo izmraka i etkao pokraj nje. To ju je toliko uznemirivalo da je i nehotice pourivala koraki zanemarivala psa, koji se gegao za njom, s tijelom malko ukoenim od pravca ukojem je kaskao. Frau Levandovsky nanjuila je te tajne sastanke, pa je otad

jazavara sama izvodila.Tako je prolo vie od tjedna. Nato se Mller odluio da prijee na djelo. Bilo bi

glupo da plati visoku cijenu kad je, eto, na najboljem putu da i bez gospoine pomoipostigne to eli. Jedne veeri pripovjedio je njoj i djevojci tri druge aljive prie,najsmjenije to su ih ikad ule, popio tri alice kave, a onda priao gospoiLevandovsky, podigao ju u naruje i brzo odnio u kupaonicu, okretno izvukao klju izakljuao vrata izvana. ena se u prvi mah toliko zapanjila da barem pet-est sekundinije protisla ni glasa, a onda oh, Boe...!

Brzo pokupi stvari i hajde sa mnom obrati se on djevojci, koja je stajalanasred sobe, uhvativi se obadvjema za glavu.

Odveo ju je u malen stan to ga je unajmio dan prije, i tek to je prela prekopraga, Margot se sa zadovoljstvom i uitkom predade sudbini koja ju je dugo ekala.

I voljela je Mllera, veoma ga zavoljela. Bilo je neto ugodno i umirljivo uzahvatu njegovih ruku, u dodiru njegovih debelih usana. Nije mnogo s njom

razgovarao, ali ju je esto drao na koljenima i tiho se smjekao kao razmiljajui o


14/118

neemu to ona nije znala. Nije mogla dokuiti ime se on bavi u Berlinu ni tko jezapravo. A nije znala ni njegov hotel. I kad mu je jednom pokuala pretraiti depove,lako ju je prekorio te je odluila da drugi put bude smotrenija; ali je i on bio oprezniji.Kad god bi iziao, bojala se da se nikad nee vratiti. Inae je bila neizmjerno sretna i

nadala se da e njih dvoje uvijek ostati zajedno. Tu i tamo donosio joj poklone svilene arape, kutiju s puderom nita skupocjeno. Ali ju je vodio u dobre restoranei u kino, a poslije u kavanu. Jednom, kad je zasoptala videi kako uven filmski glumacsjeda samo dva stola dalje od njihova, Mller pogleda onamo, i njih se dvojicapozdravie, a ona jo vie zinu.

I Mlleru se Margot sve vie sviala, i esto je znao, spreman ve da izie,odjednom baciti eir u kut (sluajno je, po firmi ispisanoj na unutarnjoj strani, otkrilada je bio u New Yorku) i ostati. Sve je to potrajalo tono mjesec dana. A onda je

jednog jutra ustao ranije negoli inae i rekao da mora otii. Upitala ga je koliko eizbivati, odlazi li na dugo vremena. Pogledao ju je, a potom se u purpurnoj pidamiuetao gore-dolje po sobi, i trljao ruke kao da ih pere.

Zauvijek, ini mi se ree nenadano.I poe se odijevati ne gledajui je.Mislila je da se moda ali. Nogom je odgurnula pokriva, bijae vrue u sobi.

Okrenula je lice zidu. teta to nemam tvoju fotografiju opet e on, obuvajui cipele.Zatim ga je ula kako puni i zatvara kovei s kojekakvim sitnim stvarima to

ih bijae donio u stan. Nakon nekoliko minuta ree joj: Nemoj se micati ni osvrtati!Nije se maknula. to li samo radi? Trgla je golim ramenom.

Nemoj se micati! ponovi on.

Nekoliko je trenutaka trajala tiina, izuzevi lako utanje koje joj nekako bijaepoznato. Sad se moe okrenuti ree joj.Ali je Margot leala ne miui se. On joj prie, poljubi joj uho te brzo izie.

Poljubac joj je jo trenutak u uhu zvonio.Cio je dan proleala u postelji. Nije se vratio nikad vie.Sljedeeg je jutra dobila brzojav iz Bremena: Stan plaen do srpnja, zbogom,

slatki vraiu.Nebesa, to u bez njega? protisnu Margot, glasno.Skoila je do prozora i irom ga otvorila, u nakani da se baci u dubinu. Ali u taj

hip dojurie crveno-uta vatrogasna kola, pitei, i stadoe pred kuom suelice.Sjatilo se mnotvo svijeta, oblaci dima kuljali s najvieg prozora, a crne krpe izgorjelapapira plovile na vjetru. Toliko joj je panju obuzeo poar da je zaboravila svojunamjeru.

Samo joj je malo novca ostalo. U nevolji je otila u jedan plesni lokal, kao tona filmu ine ostavljene djevojke. Oslovie je dvojica gospode dva Japanca ipoto je s njima popila vie konjaka nego to je bilo dobro za nju, pristala je daprovede no s njima. Ujutro je zatraila dvjesta maraka. Japanska gospoda dadoe jojtri i pol u sitnu te je otjerae. Odluila je da ubudue bude opreznija.

Jedne veeri u pivnici nekakav joj star debeljko, s nosom kao prezrela kruka,stavi naboranu ruku na svileno koljeno i ree eznutljivo:

Drago mi je, Dora, to te opet vidim. Sjea li se jo nae lanjske ale?


15/118

Nasmijala se i odgovorila mu da se zabunio. Stari je s uzdahom upita to elipiti. Potom je poveze kui. U tami kola vladao se tako ivotinjski da je iskoila. Krenuo

je za njom i molio, gotovo u suzama, da se opet sastanu. Dala mu je broj svogatelefona. Kad je platio njezinu sobu do studenoga i dao joj dovoljno novaca da moe

kupiti krzneni ogrta, dopustila mu je da provede no s njome. Bio je ugodan drug upostelji: im bi prestao hripati, ve bi utonuo u dubok san. Onda jednom nije doao nasastanak, a kad ga je potraila u uredu, rekoe joj da je umro.

Prodala je krzno, novac je dotekao do proljea. Dva dana prije te prodaje bijaeje ponijela neodoljiva elja da se u svome sjaju pokae roditeljima, i zato se u taksijuprovezla ispred kue. Bila je subota, njezina je majka upravo sjajila kvaku na kunimvratima. Kad je majka ugledala ker, ruke joj samo klonue.

Ah, ah! protisnu, ganuta.Margot se tiho smijeila i opet ula u auto; na stranje staklo mogla je vidjeti

kako je iz kue istrao njezin brat: viknuo je neto za njom i stisnuo aku.Uzela je jeftiniju sobu. Napol odjevena, bez cipela na malim nogama, sjedila je

na uglu postelje u sve guoj tami i neprestano puila. Gazdarica, suosjeajno eljade,ponekad zapodijevala s njom prijateljski razgovor, i tako joj jednog dana pripovjedikako jedan njezin roak ima malen kino to dobro ide. Ta zima kao da bijae hladnijanego to su zime inae. Margot se ogledavala za im to bi mogla zaloiti: moda tajzalaz sunca.

to u dalje? kazivae u sebi.Jednoga hladnog modrog jutra, kad je u njoj malko porasla hrabrost, napadno

je dotjerala lice i otila u sjedite filmskog poduzea to je nosilo ime puno obeanja;uspjela je da joj ondje odrede dan u koji e moi razgovarati s menaderom u njegovuuredu. Pokazalo se da je to postariji ovjek s crnim povezom preko desnog oka i s

prodornim sjajem u lijevome. Margot ga je uvjeravala kako je ve prije glumila nafilmu, i to vrlo uspjeno. U kojem filmu? upita menader, dobroduno gledajui u njezino uzbueno

lice.Hrabro je spomenula jednu firmu, jedan film. ovjek je utio. Zatim zaklopi

lijevo oko (bilo bi to kao da je namignuo kad bi se drugo moglo vidjeti) i ree: Srea vaa to ste se namjerili na me. Drugi na mome mjestu moda bi

doao u napast zbog vae... eh... mladosti i obeao vam brda i doline, da, i vi biste iumrli a da nikad ne biste postali srebrna vila iz bajki barem ne ovakvih bajkikakvima se mi ovdje bavimo. Kao to vidite, ja vie nisam mlad, a ono to u ivotu jonisam vidio, i nije vrijedno da se vidi. Moja ki, mislim, starija je od vas. I zato u vamneto rei, drago dijete. Vi nikad niste bili glumica, i sva je prilika da nikad i neetebiti. Idite kui, promislite o svemu, razgovarajte s roditeljima, ako jo s vamarazgovaraju, a sumnjam u to...

Margot rukavicom lupi po uglu pisaeg stola, ustade i prkosno izie, licaiskrivljena od bijesa.

Drugo poduzee imalo je poslovnicu u istoj zgradi, ali ondje ju nisu primili ni narazgovor. Gnjevna krenu kui. Gazdarica joj skuha dva jaja; tapala je Margot poramenima dok je ona jela ljutito ali pohlepno. Zatim dobra ena donese neto konjakai dvije aice, natoi drhtavom rukom, paljivo zaepi bocu te je odnese.

Za vau sreu! nazdravi i sjede opet za klimavi stol. Sve e biti dobro,

drago dijete. Sutra u ja potraiti neaka, razgovarat u s njim o vama.


16/118

Razgovor je urodio plodom, i Margot se u poetku radovala novom poslu, iakoje, dakako, bilo ponizujue tako poeti filmsku karijeru.

Nakon tri dana osjeala se kao da itava ivota i nije radila nita drugo negoposjetitelje kina razvodila na njihova mjesta.

Petkom se mijenjao program, i to ju je bodrilo, radovala se toj promjeni. Stajalaje u tami, naslonjena na zid, i gledala Gretu Garbo. Ali se nakon nekog vremenazasitila. Proao je jo jedan tjedan. Jedan je posjetitelj oklijevao izlazei i gledao ju sizrazom plahosti i bespomonosti. Nakon dvije-tri veeri doao je opet. Bioje izvrsnoodjeven, a plave mu oi gladno gledale u nju.

Posve je pristojan izgledom, iako prilino dosadan, rekla je Margot u sebi.Zatim, kad se pojavio etvrti ili peti put a oito ne radi filma, jer film bijae

isti osjetila je ugodno uzbuenje.Ali kako je plaljiv taj ovjek! Kad je jedne veeri ila kui, opazila ga je na

drugoj strani ulice. Polako je ila dalje, ne osvrui se, ali s onim kutovima okrenutimunazad ba kao zeja uha: oekivala je da e je slijediti. Ali nije naprosto je nestao.

Kad je ponovno doao uArgus, bio je blijed, na licu mu neto bolesno, sav muizgled neobian, zanimljiv. Nakon posla Margot je odleprala na ulicu, zastala, otvorilakiobran. Opet je stajao na suprotnom ploniku; ona mirno krenu prijeko, k njemu. Alikad je vidio da mu se, pribliava, krenuo je odande.

Osjeao se glupo, bolesno. Znao je da je ona za njim, i bojao se pobrzati, da jene izgubi; ali se bojao i usporiti korak, da ga ne pretekne. Na sljedeem prekriju ulicamorao je stati, kola pred njim prolazila jedna za drugima. Tu ga je prestigla i gotovodospjela pod trokolicu, tako te je bre skoila natrag i sudarila se s njim. Uhvatio jenjezin njeni lakat, i tako zajedno prijeoe preko ulice.

Sad je poelo, pomisli Albin, nespretno usklaujui korak s njezinim. Jo

nikad nije koracao pokraj tako male ene. Potpuno ste mokri ree joj i nasmijei se.Uze joj iz ruke kiobran; ona se pripi uza nj. Bojao se trenutak da e mu srce

prsnuti, ali onda doe divno olakanje, bijae mu kao da je naao melodiju svogzanosa, onoga kinog zanosa to je bubnjao nad njim po napetoj svili. Rijei mu seoslobodie, te je uivao u njihovoj obnovljenoj lakoi.

Prestala je kia, ali su i dalje ili pod kiobranom. Kad su stali pred njezinimkunim vratima, zatvorio je mokri, sjajni i lijepi predmet te joj ga vratio.

Nemojte jo otii molio je (drei jednu ruku u depu i pokuavajui dapalcem skine vjenani prsten). Nemojte ponovi (skinuo je prsten).

Kasno je ree ona tetka e se ljutiti.Za runi zglob privue je k sebi i silom bojaljivca pokua je poljubiti, ali se ona

prignu, i tako njegove usne dotakoe samo njezinu kapu od baruna. Pustite me da odem promrmljala je, pognute glave. Znate da ne smijete

tako. Nemojte otii on e gotovo povikom. Nemam nikog na svijetu, samo

vas. Ne mogu, ne mogu ona i okreui klju u bravi uprije malim ramenom u

velika vrata. Sutra u vas opet ekati ree Albin.Nasmijeila mu se kroz okno na vratima i potom otrala kroz tamnu veu na

stranje dvorite.


17/118

Duboko je udahnuo, potraio rupi, obrisao nos, briljivo zakopao puceta naogrtau, pa opet otkopao; razabrao je kako mu je ruka lako nala i brzo nataklaprsten, koji jo bijae topao.


18/118

4

Kod kue se nije nita promijenilo; inilo mu se to udnim. Elisabeth, Irma, Paul oni pripadahu drugom vremenu, oko njih mir i jasnoa kao na pozadini u ranihtalijanskih majstora. Poslije itava dana u radu, u uredu, Paul je volio da provedemirnu veer u sestrinu domu. Gajio je veliko potovanje prema Albinu, potovaonjegovu uenost, njegov ukus, sve ono lijepo ime se okruivao zeleni, kao pinatzeleni gobelin u blagovaonici, prizor iz lova u umi.

Kad je Albin otvorio vrata svoga stana, naas osjeti kao nekakvu klonulost udnu eluca, pri pomisli da e ve za koji tren vidjeti enu: hoe li mu na licu proitatinjegovu nevjernost? Jerta etnja na kii doista bijae prijevara, a sve ono prije bijahusamo misli i snovi. Moda su, po nesrei, njegovi postupci vieni i o njima prenesenglas? Moda on jo mirie po jeftinu, slatkastu parfemu to ga ona upotrebljava?

Uavi u hol, smisli u duhu priu kojom bi se mogao posluiti: priu o mladojumjetnici, o njezinu siromatvu i nadarenosti, te kako je kuao da joj pomogne. Ali senita nije promijenilo, ni bijela vrata u dnu za kojima spava njegova ki, ni urjakoviroki ogrta to visi na vjealici (posebnoj vjealici presvuenoj crvenom svilom) mirnoi dostojanstveno kao uvijek.

Stupio je u dnevnu sobu. Tu bijahu oni Elisabeth u kunoj haljini od tvida, skockama, Paul s neizbjenom cigarom, i jedna postarija znanica, barunska udova koja

je unitena inflacijom te sada vodi malu trgovinu sagovima i slikama... Svejedno je oemu razgovaraju: ritam svakodnevnog ivota tako je umirujui da ga naaspreplavljuje radost: nije dakle otkriven.

Kasnije, kad je leao pokraj ene u spavaoj sobi, prigueno osvijetljenoj inamjetenoj u mirnim potezima u ogledalu se, kao i uvijek, odraavao dio radijatora(imali su centralno grijanje, radijator obojen bijelom bojom) Albin je razmiljao osvojoj dvojnoj naravi i udio se: njegova ljubav prema Elisabeth vrsta je ineumjerena, a u isto vrijeme u duhu mu gori misao da e moda jo sutra da,sasvim pouzdano, sutra...

Ali se pokazalo da nije tako lako. Na sljedeem sastanku Margot je spretnosprijeila da joj se priblii i nije bilo ni najmanje izgleda da je odvede u kakav hotel.Nije mu mnogo rekla o sebi samo da je siroe, ki jednog slikara (zanimljiv sluaj,doista); i da ivi kod tetke; da joj je prilino teko, ali kani ostaviti svoj naporni posao.

Albin joj se predstavio pod brzo smiljenim imenom Schiffermller, a Margotgorko pomisli: I opet jedan Mller, a potom nadoveza u sebi: Oh, lae, dakako.

Oujak zategao kiovit. Te none etnje pod kiobranom muile su Albina, te ondoskora predloi da idu u kavanu. Odabrao je neugledan, malen lokal gdje bijaesiguran da nee naii ni na kakve znance.

Imao je obiaj da sjedajui za stol odmah izvadi kutiju s cigaretama i upalja.Margot je na kutiji uoila njegove inicijale. Nije nita rekla, ali ga malo poslije zamolida donese telefonski imenik. Dok je laganim, nespretnim korakom iao prema kabini,ona brzo sa stolice dohvati njegov eir i prijee oima po podstavi: ondje se nalazilonjegovo ime (bijae ga stavio onamo da na sastancima preduhitri rastreseneumjetnike).

Vratio se s knjigom drei je kao bibliju i blago se smijeei. Dok je on gledao u


19/118

njezine oborene, duge trepavice, Margot je pogledom letjela i nala Albinovu adresu itelefonski broj. Zatim je mirno zaklopila otrcani plavi svezak.

Odloi ogrta ree joj Albin.Ne trudei se da ustane, poela se izvlaiti iz rukava: naklonila je lijepi vrat i

pomakla naprijed najprije desno a potom lijevo rame. Dok joj je pomagao, Albinnosnicama uhvati miris ljubica i vidje kako joj se pokreu lopatice i ukasta koameu njima nabire i opet izravnava. Skinula je zatim eir, pogledala se u depnozrcalo, ovlaila kaiprst i namjestila crne ike na sljepooicama.

Albin sjede kraj nje. Neprestano je gledao u njezino lice na kojem sve bijaedraesno uareni obrazi, usne to su sjale od cherryja, djetinja sveanost dugihoiju, smeih kao ljenjak, i malu meku pjegu u njenom pregibu pod lijevim okom.

Kad bih znao da bi me objesili zbog toga, pomisli on, ipak bih je gledao.ak je i njezin vulgarni berlinski argon samo uveavao dra njezina promuklog

glasa i krupnih bijelih zuba. Kad se smijala, napal je sklapala oi, i jamice bi jojzaigrale na obrazima. Nespretno je potraio njezinu malu ruku, ali ju je ona brzopovukla.

Tjera me da poludim ree on.Margot ga potapa po maneti:

Budi dobar.Ujutro mu prva misao bijae: Ovako ne moe dalje, moram joj unajmiti sobu.

K vragu tetka! Bit emo sami, posve sami. Ljubavni udbenik za poetnike. Oh, emuu je sve uiti. Tako mlada, tako ista, tako uzbuuje...

Spava li? tiho upita Elisabeth.On savreno zijevnu, otvori oi. Elisabeth je sjedila u blijedo-modroj spavaici,

na rubu dvostruke postelje, i pregledavala potu.

Ima li to zanimljivo? upita Albin.U tupu divljenju gledao je u njezino bijelo rame. Ah, opet trai novaca. Pie da mu je bolesna ena i punica i da su se ljudi

urotili protiv njega. Veli da ne moe smoi ni za boje. Mislim da mu moramo pomoi. Jasno pritvrdi Albin.U duhu je ve stvorio neobinu, ivu sliku Margotina mrtvog oca: i on je, nema

sumnje, bio siromaan, mrzovoljan i ne ba nadaren umjetnik s kojim je ivotpostupao nesmiljeno.

Evo, i poziv Umjetnikog kluba. Ii emo ovaj put. A evo i pisma iz Amerike. Proitaj mi ga zamoli on.Vrlo potovani gospodine! Bojim se da vam nemam nita osobito javiti,

nikakvih posebnih novosti, ali bih poneto dodao svome poslednjem dugom pismu, nakoje mi, uzgred reeno, jo niste odgovorili. Kako u na jesen po svoj prilici doi...

U taj tren zazvoni telefon na nonom stoliu. Uh... uh... protisnu Elisabeth kroza zube i nae se nad aparat.Albin je, odsutan duhom, pratio kretnje njezinih dugih, finih prstiju dok su

hvatali slualicu, a onda je uo tanak glas to je pitao na drugom kraju ice glasikao da govori duh.

Oh, dobro jutro uzviknu Elisabeth, a istodobno muu pokaza stanovitugrimasu, pouzdan znak da to govori barunica, a ta nije govorila ni malo ni kratko.

On nato segnu rukom za pismom iz Amerike i pogleda datum na njemu.

Smijeno kako jo nije odgovorio na proli list.


20/118

Irma ue da pozdravi roditelje, kao to je obiavala svakog jutra. Bez rijeipoljubi oca pa majku, koja je zatvorenih oiju sluala priu na telefonu i kadikadgunala odobravajui u nepravi as i hinei uenje.

Budi danas dobra djevojica apnu Albin keri.

Irma se nasmijei i pokaza aku punu staklenih kuglica.Nije bila lijepa; elo joj, blijedo i neravno, prekriveno pjegama; trepaviceprevie svijetle, nos predug za njezino lice.

Da, svakako na kraju e Elisabeth, i s uzdahom olakanja odloi slualicu.Albin uze da doita pismo. Elisabeth je drala kerku za rune zglavke i

pripovijedala joj neto aljivo, smijala se i ljubila ju, i poslije svake reenice blagomkretnjom privlaila ju k sebi. Irma se smijeila i prenavljala, i strugala cipelom popodu.

Opet zazvrja telefon. Sada Albin dohvati slualicu. Dobro jutro, dragi Albine javi se nekakav enski glas. Tko... poe Albin, i odjednom ga obuze mraan osjeaj kao da se sputa

vrlo brzim liftom. Nije bilo ba lijepo od vas to ste naveli lano ime nastavi onaj glas ali

vam opratam. Htjela bih vam samo rei... Krivo spojeno promuklo e Albin te buno vrati slualicu.U isti je tren protrnuo pri pomisli da je Elisabeth mogla togod uti, kao to je i

on uo baruniin tanki glas. Tko je to bio? upita Elisabeth. Zato si tako pocrvenio? Glupost! Irma, dijete, prestani, nemoj tako skakati naokolo! Ba glupo. Ovo

je ve deseti krivi spoj u dva dana. Pie da e po svoj prilici ovamo, potkraj godine. Bite mi drago da ga vidim.

Tko to pie? Za ime Boje! Nikad ne prati to se govori. Pa taj ovjek iz Amerike! Rex! Kakav Rex? upita Elisabeth, kao da prvi put uje to ime.


21/118

5

Sastanak im tu veer bijae buran. Albin je cio dan ostao doma, jer jestrahovao da bi ona mogla ponovno nazvati. Kad se pojavila izArgusa, on je odmahpozdravi rijeima:

uj, dijete, zabranjujem ti da me naziva. To ne elim. A to ti nisam kazaosvoje ime, imao sam svojih razloga.

Oh, u redu, onda smo gotovi Margot e blago, i to rekavi krenu.On ostade gledajui za njom, bespomoan.Kakav li je magarac bio! Trebao je utjeti: ona bi naposljetku smatrala da je

pogrijeila. Albin je dostie i poe pokraj nje. Oprosti, Margot ree nemoj se ljutiti. Ne mogu ivjeti bez tebe. uj,

promislio sam o svemu. Ostavi posao. Bogat sam. Treba imati vlastitu sobu, svojstan, sve to eli...

Ti si laljivac, kukavica i luak ree Margot (sabrala je sve na njemuprilino jezgrovito). I oenjen si, zato i krije taj prsten u depu ogrtaa. Oenjen,dakako. Inae ne bi bio tako grub na telefonu.

A ako jesam? upita on. Onda se vie ne eli sa mnom sastajati? to se to mene tie? Varaj je, neka joj bude! Margot, stani! zastenja Albin.

Ostavi me na miru. Margot, uj me. Istina je, imam obitelj, ali te molim, molim te, nemoj se

rugati... Ne odlazi! povika i pokua je uhvatiti, zadrati, ali je promai i uhvati

njezinu otrcanu torbicu. Idi k vragu! viknu ona i zalupi mu vrata pred nosom.


22/118


23/118

Albine, zar si ve zaboravio to sam ti jutros predloila? To je previe opasno uzdahnu Albin. Vidi... Sutra, na primjer, bit u

sam od etiri do est, ali nikad ne zna to se moe dogoditi...I predoi sebi kako mu se ena vraa s kakva razloga, da uzme togod to je

zaboravila. Ali sam ti rekla da u te poljubiti blago e Margot. A osim toga, zna dana svijetu nema stvari koja se ne bi mogla nekako objasniti i urediti.

I tako sutradan, kad je Elisabeth s Irmom otila nekamo u posjet, na aj, onFriedu, kunu djevojku (na svu sreu, kuharica je imala dan izlaska), posla s lijepim,dugim nalogom da nekoliko knjiga odnese kilometre daleko.

Ostao je sam. Sat mu je stao prije koju minutu, ali je ura u blagovaonici ilatono, a osim toga, mogao je, nagnuvi se kroz prozor, pogledati i na sat na crkvi.

etiri i etvrt. Divan vjetrovit dan, travanj upolovio. Na suncem obasjanu zidukue preko puta brza sjena to je povlai dim promie pobono od sjene to je bacadimnjak. Asfalt se sui u velikim mrljama nakon kratkotrajna pljuska, jo se vidimokrina u obliku grotesknih crnih kostura, proteu se, kao da ih je tko naslikao, svomirinom ulice.

etiri i pol. Mogla bi doi svakog trenutka.Kad god je mislio na Margot, na njezin vitki i njeni djetinji lik, na njezinu

svilenu kou, na dodir onih sitnih, slabo njegovanih ruku, osjetio bi kako udnja unjemu buja, udnja gotovo bolna. Sad ga je ispunjala misao na obeani poljubac itoliko ga je uzbuivala te mu se inilo da zanos ve i ne moe biti vei.

Pa ipak! U kabinetu s ogledalima, u dnu njegovih predodbi, nazirala se bjelinanjezina tijela, upravo oblici to su ih studenti slikarstva crtali tako savjesno a ipak takoloe. Ali o tim tupim satima u studiju nije Albin ni slutio, premda je, neobinim

potezom sudbine, i ne hotei ve vidio nage oblike njezina tijela: obiteljski lijenik,stari Lampert, pokazao mu je nekoliko crtea ugljenom to ih je prije dvije godinenacrtao njegov sin, a meu njima bijae i jedan to prikazuje djevojku s kratkomkosom kako poda se podvijenih nogu sjedi na sagu, podnimljujui se ukoenomrukom, tako te joj rame dodiruje obraz.

Ne, vie mi se svia grbavac, rekao je tada, poto je okrenuo drugi list, nakojem bijae nacrtan bradat bogalj. Zaista je velika teta to je momak ostavioumjetnost, dodao je, zatvarajui mapu.

Deset minuta do pet. Zakasnila je ve dvadeset minuta.ekat u do pet, a onda izlazim, proguna.Odjednom je ugleda. Prelazila je preko ulice. Bez ogrtaa i eira. Kao da

stanuje odmah za uglom.Jo ima vremena da otrim dolje i kaem joj da je sada kasno, ali umjesto da

tako uini, Albin je na vrcima prstiju, bez daha, otiao u predsoblje, a kad je uodjeje tapkanje njezinih stopa uza stube, neujno je otvorio vrata.

Margot, u kratkoj crvenoj haljini bez rukava, smijeila se ogledalu, a onda seokrenula na peti, poravnavajui kosu na zatiljkuu.

O, lijepo ivi ovdje ree, a sjajne joj oi prijeoe hol, obuhvativipogledom velike, skupocjene slike, porculansku vazu u kutu i ukasti kreton toumjesto papirnih tapeta pokri vae zidove. Ovuda? upita i otvori jedna vrata. Oh! protisnu, zadivljena.

On je drhtavom rukom obujmi oko struka: s njome je gledao gore u kristalni


24/118

svijenjak kao da je i sam stranac u kui. Ali je sve vidio kao kroz izmaglicu to lebdioko njega. Ona je ukrstila noge i blago se njihala, dok je, tako stojei, putala da jojpogled tumara naokolo.

Ti si doista bogat ree kad su uli u pokrajnju sobu. Nebesa, kakvih li

sagova!Toliko ju je zanio ormar u blagovaonici da je Albin stigao kriom opipati jojrebra i topao mekan mii nad njima.

Hajdemo dalje ustro e ona.U jednom ogledalu sa strane on vidje blijeda, ozbiljna gospodina kako ide

pokraj uenice odjevene u nedjeljno ruho. Oprezno pogladi njezinu glatku nadlakticu, iogledalo se zamuti.

Hajde ree Margot.Htio je da se vrate u radnu sobu. Ako mu ena doe prije nego to je oekuje,

bit e tu lako: mlada umjetnica trai pomo. A to je ondje? upita Margot. Djeja soba. Sada si sve vidjela. Pusti me izvi se ona, pokrenuvi leima.On duboko uzdahnu.

To je djeja soba, ljubavi. Samo djeja soba. Nema se tu to vidjeti.Ona ipak ue. Njega odjednom ponese neobina elja da joj vikne: Molim te,

ne diraj nita! ali je ona u ruci ve drala crvena slona od baruna. On joj ga uze ibaci u kut. Margot se smijala.

O, lijepo je tvojoj maloj ovdje ree i krenu da otvori slijedea vrata. Dosta je, Margot molio je Albin udaljit emo se previe od predsoblja,

pa neemo uti ulazna vrata. Opasno je.

Ali se ona,otre kao neodgojeno dijete i kroz hodnik umaknu u lonicu. Ondjesjede pred ogledalo (ogledala su imala mnogo posla taj dan), i tu je u ruci okretalasrebrom optoenu etku i mirisala bocu zaepljenu srebrnim epom.

Nemoj! viknu Albin.Ona spretno zakrenu pokraj njega, otra prema dvostrukoj postelji i sjede na

rub. Poravnala je arapu kao to djeca rade, zategla je visoko, coknula podvezicom ipokazala mu vrak jezika.

... i onda u se ubiti, pomisli Albin, odjednom izgubivi glavu.I zatetura prema njoj, rairenih ruku, ali ona, veselo cvrkuui, skoi i kliznu

pored njega, i umaknu iz sobe. On kasno potee za njom. Margot zatvori vrata i,sopui u smijehu, zavrnu kljuem. (Oh, kako je ona jadna, debela ena onda udarala,lupala i vikala!)

Margot, otvori! blago e Albin.uo je njezine korake, kaskaju, udaljuju se.

Otvori! ponovi glasnije.Tiina.Mala vjetica, pomisli. Kakve li glupe situacije!Zapao je u strah. Gorio. Ne bijae navikao juriti po sobama. Bio je u agoniji

prevarene elje. Je li zaista otila? Ne, netko hoda po stanu. Pokuao je otvoritikljuevima to ih je imao u depu; zatim je izgubio strpljenje i snano zadrmaovratima.

Otvaraj, odmah! uje li?


25/118

Koraci se primakli. Nije bila Margot. Halo, to je? upita neoekivan glas, Paulov! Zar si zakljuan? Da

otkljuam?Vrata se otvorie. Paul zinuo, zbunjen.

to je? to se dogodilo, stari? ponavljao Paul i pogled upiljio u etku zakosu to je leala na podu. Ah, smijene li stvari... Odmah u ti rei... Ali da najprije gutnemo togod.Vraki si me uplaio ree Paul. Nisam mogao dokuiti to se dogodilo.

Srea to sam doao. Elisabeth mi ree da e biti doma oko est. Srea to sam doaoranije. Tko te zakljuao? Nije slukinja valjda poludjela?

Albin stajao okrenut mu leima, prtljao oko konjaka. Nisi nikog sreo na stubama? upita, nastojei govoriti jasno. Doao sam liftom odgovori Paul.Spaen, pomisli Albin. Duh mu oivje. (Ali kakve li opasne gluposti zaboraviti

da i Paul ima klju od stana!) Ne bi vjerovao ree i srknu iz aice upao provalnik ovamo. Nemoj rei

Elisabethi, dakako. Mislio je, valjda, da nema nikoga. Odjednom uh neto neobinooko ulaznih vrata. Izaoh iz radne sobe da vidim kakvo je to kljocanje, kadli nekakavovjek mugnu u spavaonicu. Krenuh za njim u nakani da ga zgrabim, ali on nagloskoi nazad te me zakljua. Ba teta to je umaknuo. Mislio sam da si ga vidio.

Pa ti se ali zabezeknuto e Paul. Nikako. Bio sam u radnoj sobi i uo kljocanje na ulaznim vratima. Iziao

sam da vidim i... Moda je togod ukrao, da pogledamo. A moramo i policiju obavijestiti. Nije imao vremena krasti ree Albin. Sve se dogodilo uas. Otjerao sam

ga. Kako je izgledao? Ah, naprosto ovjek s kapom. Pokrupan i vrlo jak. Strano! Mogao te raniti! Hajdemo pogledati!Proli su sobama. Razgledali brave. Sve bijae u redu. Istom na kraju traganja,

kad su prolazili knjinicom, Albina prosrsi srh nenadana straha: u kutu meu dvjemapolicama, iza okretnog stalka, virio krajiak jarkocrvene haljine. Po nekom udu Paulga nije vidio, premda je sve pomno pretraivao. U pokrajnjoj sobi nalazila se zbirkaminijatura, ondje je stajao nad nagnutim staklom i buljio.

Dosta je, Paule Albin e promuklo. Nema smisla da tragamo dalje.Sasvim je jasno da nije nita uzeo.

Sav si smeten, jadnie moj ree Paul kad su se vratili u radnu sobu. Nego,uj: valja ti promijeniti bravu ili uvijek potegnuti zasun na vratima. A to je s policijom?Ne bih li radije...

zasikta Albin.Bliili se glasovi, ue Elisabeth, za njom Irma i dadilja, i jedna Irmina mala

prijateljica debeljukasto dijete, koje je, unato bojaljivu i nespretnu izgledu, znalobiti veoma buno i neobuzdano.

Albin se osjeao kao da je sve to mora, snomorica. Margotina prisutnost u kuibijae udovina, nepodnoljiva...

Vratila se i kuna pomonica s knjigama nije nala adresu. Nikakvo udo!

Mora rasla, pritiskala.


26/118

Albin predloi da tu veer idu u kazalite, ali Elisabeth kaza da je umorna. Zaveerom ulio je ui na svaki sumnjiv uanj, sav se u uho pretvorio, tako te nije niopazio to jede (hladna govedina s raznim povrem). Paul je neprestano gledaonaokolo, nakaljavao se ili mumljao pjevuei.

Samo da taj dosadni luak, miljae Albin, ostane na svome mjestu i nepetlja se u sve naokolo. Ali je bila i druga, strana mogunost: mogla bi djeca pojuritikroza sobe. A nije se usudio otii onamo i zakljuati vrata knjinice: moglo bi toodvesti u nezamislive zaplete. Na svu sreu, Irmina je mala prijateljica brzo otila, tesu Irmu otpremili u postelju. Ali je napetost ostala.

Albinu bijae kao da svi oni Elisabeth, Paul, slukinja, i on sam samo plazepo stanu i vrljaju svuda, umjesto da se, kao to bi trebalo, dre na okupu i takoMargoti daju priliku da izmakne van ako joj je doista takva namjera.

Naposljetku, oko jedanaest, Paul je otiao. Kao i obino, Frieda zakljua inavue zasun i lance na vrata. Sada Margot ne moe van!

Jako sam pospan ree Albin eni i nestrpljivo zijevnu. A onda vie nijemogao zaustaviti zijevanje.

Otili su na poinak. U kui tiina. Elisabeth ba htjede ugasiti svjetlo. Samo ti mirno spavaj ree Albin. Ja u jo malo itati.Nasmijeila se, sanjiva, ne zapaajui njegovu nepostojanost.

Nemoj me probuditi kad se vrati proguna.Tiina pala po kui, neprirodan mir. Bijae kao da tiina raste odjednom e

se prekinuti i provaliti u smijeh.Izvukao se iz postelje te u pidami i jutarnjem ogrtau, i u pustenim papuama,

tiho krenuo hodnikom. udnovato: sav je strah nestao. Mora se pretoila u jak i sladakosjeaj posvemanje slobode, svojstven grenim snovima.

Albin raskopa ovratnik na pidami. Sav je drhtao. Uas, uas e biti moja,pomisli. Polako otvori vrata knjinice te upali svjetlo, njeno zasjenjeno. Margot, mala ludo apnu grozniavo.Ali ono bijae samo jarkocrven jastuk to ga je on sam onamo donio prije dva-

tri dana, podmetnuo ga sebi kad je listao Nonnenmacherovu Povijestumjetnostideset svezaka, folio.


27/118

7

Margot je obavijestila gazdaricu da e se uskoro iseliti. Sve je divno krenulo. Ustanu svog udvaraa utvrdila je istinitost i omjerila vrstou njegova bogatstva. A niena mu, sudei po fotografiji na nonom stoliu, nije nikako onakva kakvom ju jezamiljala nije krupna i dostojanstvena pojava s otrim izrazom i eljeznimzahvatom; naprotiv, ini se da je to mirno, blijedo eljade koje moe maknuti bezvee muke.

Albin joj se sviao: bio je njegovan, elegantan gospodin to mirie po puderu idobru duhanu. Dakako, nije mogla oekivati da se ponovi zanos njezine prve ljubavneprie. I nee ona sebi dopustiti da misli na Mllera, na njegove upale, kao kreda bijeleobraze, slabo njegovanu crnu kosu i duge, spretne ruke.

Albin je mogae umiriti, ublaiti joj groznicu kao to trputac svojim hladnimlistovima ublaava upaljeno mjesto na koi. A ima tu jo neto. Ne samo to je imuannego i pripada svijetu koji omoguuje lak put na pozornicu i na film. esto je, zazakljuanim vratima, namjetala lice pred ogledalom na ormaru, navlaila sve moguegrimase, ili se pak povlaila uzmiui ispred cijevi imaginarna revolvera. I inilo joj seda umije pokazivati smijuljenje i podrugljivo smjekanje kao i svaka druga filmskaglumica.

Brino je i strpljivo traila i naposljetku nala lijep niz soba u dobru susjedstvu.Albin je bio toliko uzbuen nakon njezina posjeta da joj se saalio, i nije vie pravilapotekoa i nije se ustruavala da primi debeo sveanj novanica to ga je za jednoveernje etnje stavio u njezinu torbicu. Osim toga, pustila je da je poljubi u zaklonu

jedne verande. Vatra toga poljupca jo ga je grijala kad se vratio kui, vila se okonjega kao obojen svetaki sjaj. Nije ga mogao u predsoblju odloiti kao svoj crnipusteni eir, i kad je uao u spavaonicu, pomisli da mu ena zacijelo vidi taj vijenacsvjetla.

Ali Elisabethi, blagoj, tridesetpetogodinjoj Elisabethi, nije bilo ni nakraj pametida bi je mu mogao prevariti. Znala je da je prije braka imao kratkih pustolovina, asjeala se kako je i sama, jo kao mala djevojka, bila potajno zaljubljena u staraglumca to je posjeivao njezina oca i veere oivljavao divno oponaajui glasove saseoskog dvorita. ula je i itala da muevi i ene neprestano varaju jedno drugo.Preljub je bio tema avrljanja, romantikog pjesnitva, veselih pripovijesti i uvenihopera. Ali je ona naprosto bila tvrdo uvjerena da je njezin brak neto posebno idragocjeno, ista veza koja se nikad ne moe prekinuti.

Veeri to ih je njezin mu provodio izvan kue on je govorio da je sumjetnicima koji se zanimaju za njegovu filmsku ideju nisu joj davale povoda ni zanajmanju sumnju. Njegovu razdraljivost i nervozu pripisivala je vremenu, koje bijaeneobino za svibanj: as je bilo vrue, as opet oluja i kia s tuom to jo bubnjala naprozorskim podbojima kao da udaraju teniske loptice.

Ne bismo li kamo otputovali? sluajno je predloila jednog dana. Tirol?Rim?

Ti hajde ako eli odgovori Albin. Ja imam mnogo posla, draga. Ah, ne, samo sam tako spomenula ree i s Irmom ode u zooloki vrt da

vide novog slonia, koji, kako se pokazalo, jedva da je imao surlu, ali mu je zato du


28/118

cijelih lea strila kratka dlaka.S Paulom bijae drugaije. Ono sa zakljuanim vratima nikako mu nije izlazilo iz

glave: ispunjalo ga tjeskobom. Albin je ne samo propustio da obavijesti policiju negose jo i ljutio kad bi mu Paul to spomenuo. I zato Paul nije mogao a da ne namata

misli oko toga. Naprezao je pamenje, nastojao da se sjeti nije li ipak vidio kakvasumnjivca kad je ono uao u kuu i krenuo prema dizalu. Imao je vrlo dobrozapaanje, kako miljae: u prolazu je, na priliku, vidio maku kako je skoila i kliznulaizmeu ipki na vrtnoj ogradi; sjea se djevojice u crvenu kojoj je pridrao vrata; uo

je smijeh i pjesme iz vratareva stana gdje je, kao i obino, bio ukljuen radio. Ostajesamo jedno: provalnik je zacijelo strao niza stube dok se on uspinjao dizalom. Ali odakle mu ta nevoljkost, taj neugodni osjeaj?

Sestrina brana srea bijae mu svetinjom. Kad je nakon nekoliko dana imaotelefonski spoj s Albinom, sluajno je, dok je zet jo govorio, uhvatio nekoliko rijei izrazgovora (klasian postupak sudbine: prislukiva), i umalo to tada nije progutaopalidrvce kojim je kao akalicom trijebio zube.

Ne pitaj me, kupi naprosto to eli. Ali zar ne shvaa Albine... uo se vulgaran, hirovit enski glas.Paul se najeio i objesio slualicu kao da je nehotice rukom uhvatio zmiju.Te veeri, dok je sjedio sa sestrom i zetom, nije mogao ni o emu razgovarati.

Samo je sjedio, zaokupljen sobom i svojim nemirom, vrpoljio se, ekao po bradi,prebacivao zdepaste noge jednu preko druge, ustajao i ponovno sjedao, vadio sat iopet pustu stvarcu vraao u dep na prsniku. Bijae on jedna od onih osjeajnihpriroda to nedune pocrvene kada drugi ubrljaju.

Je li mogue da taj ovjek, koga on voli i potuje, vara Elisabethu?Ne, ne, to je zabuna, glupi nesporazum.

Tako je govorio sebi kada god bi kriom pogledao Albina, koji je mirno itaonekakvu knjigu, ovda-onda proiavao grlo i vrlo briljivo razrezivao strane noem odslonovae...

Ne, nemogue! Sve su mi to uvrtjela u glavu ona zakljuana vrata. Rijei tosam ih uo zacijelo su kakvo neduno objanjenje. Kako bi itko mogao prevaritiElisabethu?

Ona se uurila u kutu divana i polako, u pojedinosti, pripovijedala zaplet iznekog komada to ga je gledala u kazalitu. Blijede joj oi, s lakim pjegama pod njima,bijahu estite kao to su bile u njezine majke, a nenaprahani nos sjao pun osjeaja.Paul kimao glavom, smijeio se. to se njega tie, mogla je govoriti i kineski, on ju nijeuo. A onda je iznenada, samo na kratak tren, uhvatio pogled Albinovih oiju, pogledpreko knjige koju je Albin drao u ruci.


29/118

8

Margot je unajmila stan i zaredala nabavljati kune potreptine, a poela je shladnjakom. Iako je Albin sasvim lijepo platio, i jo razdragano, ipak je novac davaona vjeru, jer ne samo da nije vidio stan nego ak nije znao ni adresu. Rekla mu jekako e biti zgodnije, i na veu radost, ako ne vidi njezin dom dok ne bude sasvimureen.

Proao je tjedan. Mislio je da e ga nazvati u subotu. Cio je dan straario krajtelefona. Ali se naprava samo sjala, nijema. U ponedeljak zakljui da ga je obmanula

nestala zauvijek.Uveer je doao Paul. Ti posjeti bijahu sada pakao obojici. Jo gore, Elisabeth

nije bila doma. Paul je sjedio u radnoj sobi, suelice Albinu, puio, upiljio pogled uvrak svoje cigare. U posljednje je vrijeme postao i neto tanji.

On sve zna, pomisli Albin, utuen. Pa to! Mukarac je. Mora shvatiti.Dokaska Irma, Paulu se lice razvedri. Uze je on na krilo i protisnu smijean sitan

roktaj kad ga je ona, smjetajui se, malom akom gurnula u trbuh.Vratila se Elisabeth sa svoje partije brida. Veera i duga veer za njom

odjednom se Albinu uinila neim to prelazi njegove snage: smuila mu se i samapomisao na to. Kaza da nee jesti kod kue. ena ga dobroduno upita zato to nijerekao prije.

On je imao samo jednu elju: to prije vidjeti Margot, pa kud puklo da puklo.Sudbina koja mu je toliko obeavala nema prava da ga sada prevari. Bio je takooajan da se odluio na vrlo smion korak. Znao je gdje je Margot dotad imala sobu, a

znao je i to da je ivjela kod tetke. Onamo se uputio.Kad je prelazio preko stranjeg dvorita, vidje slukinju kako kraj otvorenaprozora u prizemlju namjeta postelju. Raspita se u nje.

Gospoica Peters? ponovi ona, drei jastuk to ga je rastresala. Oh,mislim da se preselila. Ali najbolje da sami pogledate. Peti kat, lijevo.

Vrata mu je odkrinula neuredna, zaputena ena, oiju podlivenih krvlju odkrinula ih samo malo, ne vadei lanac iz njih i upitala ga to eli.

Htio bih znati novu adresu gospoice Peters, ona je prije stanovala ovdje,kod svoje tetke.

Ah, tako? prihvati ena, s nenadanim interesom, te otkopa lanac.Uvela je posjetitelja u malenu dnevnu sobu, gdje je sve klimalo i tropotalo i na

najmanji pokret. Na komadu votanog platna, s okruglim, smeim mrljama, stajaotanjur s pireom od krumpira, sol u poderanoj papirnoj vreici i tri prazne pivske boce.Uz tajanstven smijeak ena mu ponudi da sjedne.

Kad bih bila njezina tetka ree mirnuvi moda ne bih znala njezinuadresu. Ne nadoveza nekako jae nema ona tetke.

Pijana je, pomisli Albin, umoran. A biste li mi upita mogli rei kamo je otila? Kod mene je imala sobu turobno e ena.S gorinom je razmiljala o Margotinoj nezahvalnosti: nezahvalnica je od nje

krila i bogatog prijatelja i novu adresu, iako nije bilo ba teko nanjuiti stan.

to da radim? uzdahnu Albin. Zar mi ne moete dati nikakav savjet?


30/118

Da, nezahvalnica, a toliko sam joj pomogla, prela ena svoju.Nije pravo znala ini li djevojci uslugu ili joj nanosi tetu ako kae, ali je

nervozni, plavooki gospodin izgledao tako nesretan te je protisnula dubok uzdah irekla to je elio znati.

I za mnom su tako dolazili, u dobra stara vremena gunala je i klimalaglavom dok je izlazio. Da, da.Sedam i pol. Upalila se svjetla, blagi im, naranasti sjaj ljupko treperi u blijedom

sumraju. Nebo je jo sasvim plavo, jedan jedini naranastoljubiast oblak plovi udaljini. Sva ta nemirna igra izmeu svjetla i sutona stvara u Albinu vrtoglavicu.

Jo malo, i eto me u raju, pomilja on dok u taksiju juri ulicama to amore.Tri visoke topole rasle pred velikom kuom od opeka u kojoj je sada stanovala.

Na vratima nova novcata mjedena ploica s njezinim imenom. Krupna ena s rukamakao hrpe sirova mesa ode da ga najavi.

Gle, ima ve kuharicu, on e u sebi, ljubazno. Uite ree kuharica kad se vratila.On zagladi rijetku kosu te ue.Margot u kimonu leala na stranu divanu, pokrivenu stranom, raznobojnom

tkaninom; ruke joj pod glavom, a na trbuhu otvorena knjiga, s hrptom uzgor. Brz si ree i tromo protegnu ruku. ini se da nisi iznenaena to me vidi promrmlja on blago. Pogodi

kako sam naao adresu. Pa napisala sam ti je uzdahnu ona te opet podie oba lakta. Bilo je prilino zabavno nastavi Albin, ne pazei na njezine rijei,

obradovan to vidi one namazane usne koje e slijedeeg trenutka... Da, vrlozabavno, pogotovu to si sa mnom zbijala alu izmislivi tetku.

A zato si iao onamo? upita Margot, odjednom ljutita. Napisala sam tisvoju adresu, u gornjem desnom uglu, posve jasno. U gornjem desnom uglu? Posve jasno? ponovi Albin, zbunjeno razvlaei

lice. O emu ti, za ime Boje, govori?Zaklopila je knjigu tako da je zalupnulo, i sjela.

Pa sigurno si primio moje pismo? Kakvo pismo? upita Albin, i naglo prinese ruku na usta, a oi irom otvori. Jutros sam ti poslala pismo ree ona, te opet lee, gledajui ga radoznalo.

Mislila sam da e ga dobiti s veernjom potom i odmah doi u posjet. Pa nisi valjda! uzviknu Albin. Jesam, dakako. I mogu ti tono rei to sam ti napisala: Dragi Albine,

gnjezdace je spremno, ptiica te eka. Samo me nemoj prejako grliti, jer e svojojmaloj jo vie zavrtjeti glavom. To je otprilike sve.

Margot zaapta on promuklo Margot, to si uinila? Otiao sam od kueprije nego to je pismo moglo stii. Listonoa ne dolazi prije... najmanje etvrt doosam... a sada je...

Pa nisam ja kriva doeka ona. Zaista je teko tebi ugoditi. A tako slatkopismo.

Slegnula je ramenima, uzela knjigu i okrenula mu lea. Na desnoj strani u knjizinalazila se fotografija Grete Garbo.

Albin se uhvati u misli: Ba udno: nesrea se dogaa, a ovjek jo zapaa

sliku.


31/118

Dvadeset do osam. Margot lei pred njim, tijelo povijeno, nepomino, guterica. Razorila si... poe on iz puna grla. Ali nije dovrio reenicu.Izletio je, sjurio niza stube, uskoio u taksi, i dok je sjedio na samom rubu

sjedala, nagnut naprijed (dobivajui tako nekoliko centimetara), gledao je u oferova

lea, a ta lea bijahu beznadna. Stigao je, iskoio, platio kao to ine na filmu naslijepo izbacivi komad novca. Kraj vrtne ograde vidje znanu suhonjavu priliku tojoj koljena udaraju jedno o drugo: razgovara listonoa s malim, zdepastim vratarom.

Ima li to za me? upita Albin, gotovo bez daha. Upravo sam predao odgovori listonoa i prijateljski se nasmijei.Albin pogleda gore. Prozori njegova stana sasvim osvijetljeni, svi odreda

neto sasvim neobino. U nevjerojatnoj napetosti ue u kuu i poe se uspinjati.Stigao je do prvog odmorita na stubama, pa na drugo. Daj da objasnim... Mladaumjetnica u nevolji... U glavi joj nije sve u redu... pie ljubavna pisma nepoznatima...

Besmisao igra bijae zavrena.Prije nego to je i doao na svoja vrata, naglo se okrenu i ponovno sjuri niza

stube. Maka prijee preko vrtnog puta i hitro promae kroza eljezne ipke na ogradi.Nakon deset minuta eto ga opet u sobi u koju prije bijae uao tako veseo.

Margot je jo leala na divanu, u istom povijenom poloaju nepokretna guterica.Knjiga jo otvorena na istoj strani. Albin sjede neto podalje od nje i poe pucketatizglobovima prstiju.

Nemoj tako ree Margot, ne diui glavu.Prestao je, ali ubrzo poe iznova.

Onda, je li pismo stiglo? Ah, Margot preuze on, i nekoliko puta proisti grlo. Prekasno, prekasno povika neobino reskim glasom.

Ustao je, proetao gore-dolje, obrisao nos, a onda sjede na stolicu. Ona ita sva moja pisma ree gledajui kroz vlanu maglu u vrke svojihcipela i nastojei da ih rasporedi, u drhtave are na sagu.

Trebao si joj zabraniti. Margot, ti ne razumije... Uvijek je bilo tako... navika, zadovoljstvo. Zametala

ih je ponekad jo prije nego to sam ih i proitao. Bilo je svakakvih zabavnih pisama.Kako si to mogla uiniti? Ne mogu zamisliti to e sada. Ako je, kojim udom, ba ovajput... moda je bila ime zaposlena... moda... Ali ne, ne!

Onda pripazi da se ne pokae kad doe ovamo. Sama u razgovarati snjom, u holu.

Tko? Kada? upita on, potmulo se prisjetivi stare pijane vjetice koju jevidio davno, davno.

Kada? Pa svakog trena, mislim. Pa ima sada moju adresu, nije li tako?Albin jo nije shvatio. A to ti misli protisnu najposlije. Kako si glupa, Margo! Vjeruj mi, to je

iskljueno. Sve prije... samo to ne.Utoliko bolje, pomisli Margot, i odjednom oivje uznijela se. Kad je slala

pismo, predviala je otrcanije posljedice: on ne da eni da vidi pismo, ena bjesni,udara nogama o pod, zapada u histeriju. Tako je pobuena sumnja, a to olakava put.

A sada joj je, evo, srea pomogla, i put je jednim potezom otvoren.Pustila je da knjiga klizne na pod i smijeila se gledajui u njegovo oboreno lice

to podrhtava. Vrijeme je da se prijee na djelo, miljae.


32/118

Margot se oprui, outje srh ugodnosti u vitkom tijelu, i ree, gledajui u strop: Hodi ovamo.On prie, sjede u dno divana i oajno zavrtje glavom.

Poljubi me ree mu ona i zatvori oi. Ja u te utjeiti.


33/118

9

Berlin-West, jutro u svibnju. Radnici u bijelim kapama iste ulice. Tko toostavlja stare lakirane cipele u jarku? Vrapci skakuu po brljanu. Elektrinamljekarska kola na debelim gumama klize vrhnjasta. Sunce blijeti na prozoru upotkrovlju, na kosom krovu pokrivenu zelenim crijepom. Svjei zrak novog dana jo senije navikao na buku dalekog prometa: blago preuzima zvuke i pronosi ih naokolo kaoneto lomno i skupocjeno. U vrtovima ispred kua jorgovan u cvatu. Unato jutarnjojhladnoi bijeli leptiri ve lepraju tamo-amo kao u vrtu na selu. Sve to okruuje Albinadok izlazi iz kue u kojoj je proveo no.

Tupa nelagoda. Gladan je. Nije se obrijao ni okupao. Dodir jueranje kouljena koi ogorava ga. uti se krajnje iscrpljenim a nije ni udo. Bila je to no o kojoj

je sanjao godine i godine. Kako je samo uimala lopaticama i prela kad ju je prvi putljubio u pahuljasta lea da, dobio je upravo ono to je htio, a to je htio ne bijaehladnoa nevinosti. Kao u njegovim najsmionijim matanjima, sve bijae doputeno;puritanska ljubav, usiljeno suzdravanje, bijae u tome novom, slobodnom svijetu,neto nepoznato.

Njezina nagost bila je tako prirodna kao da je odavno navikla trati obalomnjegovih snova. Bilo je neto uzbudljivo viljasto u njezinim kretnjama u postelji. Aposlije je poskakivala i plesala po sobi, uvijala djevojakim bokovima i vakala suhopecivo to je ostalo od veere.

Usnula je sasvim lako, odjednom, kao da je stala u pol reenice, kad jeelektrino svjetlo postalo uto kao u smrtnoj eliji a prozor sablasno plav. Otiao je u

kupaonicu, ali je ondje iz pipe mogao iscijediti samo nekoliko kapi vode obojenehrom. Uzdahnuo je, sa dva prsta izvadio iz kade prljavu spuvu od lufe pa ju opetispustio, pogledao sluzavi ruiasti sapun i odluio da Margot poui kako valjaodravati istou. Odjenuo se cvokoui, navukao perinu na Margot, koja je slatkospavala, poljubio joj toplu, rasutu tamnu kosu, ostavio na stolu obavijest napisanuolovkom i tiho iziao.

I dok je tako iao po blagom sunanom sjaju, razabra da je poeloodmjeravanje. Kad je opet ugledao kuu u kojoj je toliko vremena proveo sElisabethom; kad je uao u dizalo u kojem je dadilja prije osam godina, s njegovimdjetetom u naruju, dola s Elisabethom, vrlo blijedom i sretnom; kad je stajao predvratima na kojima mirno sja njegovo ueno ime Albin bijae gotovo spreman da seodrekne svakog ponavljanja minule noi, samo ako se udo dogodilo. Bio je siguran dae svoje izbivanje ve nekako objasniti samo ako Elisabeth nije proitala pismo:moe rei da je, ale radi, pokuao puiti opijum kod onog japanskog umjetnika to je

jednom bio kod njih na veeri da, moglo bi se to prihvatiti.Ali sada treba otvoriti vrata, ui i vidjeti... to bi htio vidjeti...? Ne bi li, moda,

bilo najbolje da i ne ue da naprosto sve ostavi kako jest, pa da pobjegne,nestane?

Odjednom se sjetio kako se u ratu silio da se previe ne saginje kad izlazi izzaklona.

U predsoblju je zastao, ne miui se, oslukivao. Niotkle glasa. Inae je u taj

jutarnji sat stan bio pun umova: negdje tekla voda, dadilja glasno razgovarala s


34/118

Irmom, slukinja tropotala suem u blagovaonici... A sada ni unja! U kutuElisabethin kiobran. Pokua tu nai malo utjehe. Dok je tako stajao, nenadano se izhodnika pojavi Frieda, bez pregae. Pogleda u nj i ree ucviljena:

Oh, gospodine, svi su sino otili.

Kamo? upita Albin, ne gledajui je.Ona mu sve ispripovjedi. Govorila je brzo i neobino glasno. I provali u pla,uzimajui njegov eir i tap.

Hoete li kavu? zajada.Nered u spavaonici kazivao svoju priu. enine veernje haljine leale na

postelji. Jedna ladica komode izvuena. Mali portret njegova pokojnog punca nestaosa stola. Ugao saga zavrnut.

Albin ga nogom poravna i mirno ode u radnu sobu. Na stolu dva-tri otvorenapisma. Ah, tu je ono kakva li djejeg rukopisa! Pravopis nikakav, ba nikakav. Ipoziv na ruak od Dreyerovih! Lijepo i paljivo. Kratko pismo od Rexa. Raun odzubara. Izvrsno.

Nakon kakva dva sata pojavi se Paul. Gle, kako se nespretno obrijao. Prekodebelog obraza crn flaster.

Doao sam po stvari ree i samo proe.Albin krenu za njim; zveckao je sitnim novcem u depu od hlaa i bez rijei

gledao kako Paul i Frieda urno trpaju stvari u koveg ure se kao da e na vlak. Nemoj kiobran zaboraviti ree Albin, duhom odsutan.Zatim krenu za njima, pakovanje se ponavljalo u djejoj sobi. U dadiljinoj

spavaonici bijae koveg ve spremljen uzee ga. Paule, samo rije protisnu Albin i nakaljajui se prijee u radnu sobu.Paul ue za njim i stade kraj prozora.

Ovo je tragedija ree Albin. Rei u ti jedno najposlije uzviknu Paul, gledajui kroz prozor. Bit evelika srea ako Elisabeth preivi ok. Ona...

Stade. Crni mu kri na obrazu samo poigravao. Ona je kao mrtva, eto kako. A ti... ti si... Zaista, ti si nitkov, pravi nitkov! Nisi li poneto grub? doeka Albin, nastojei se nasmijeiti. Grozno je to! viknu Paul i prvi put pogleda zeta. Gdje si je samo naao?

Kako se ta prostitutka usuuje da ti pie. Polako, polako preuzeo Albin i obliza usne. Premlatit u te, vrag me odnio ako te ne premlatim! viknu Paul jo jae. Misli na Friedu upozori ga Albin. Moe uti svaku rije. Hoe li mi odgovoriti na jedno? i Paul ga pokua uhvatiti za posuvratak

na kaputu, ali ga Albin uz slabaan smijeak udari po ruci. Otklanjam unakrsno ispitivanje apnu. Sve je ovo krajnje muno. Zar

ne moe zamisliti da je sve straan nesporazum? Pretpostavi... Lae! riknu Paul i stolicom udari u pod. Nitkove! Upravo sam bio kod

nje. Kurvica koja spada u popravni zavod. Znao sam da e lagati, huljo! Kako simogao takvo to uiniti? To nije samo porok nego je i...

Dosta prekide ga Albin, jedva ujno.Provezao se teretnjak, stakla se na prozoru lako zatresla.

Oh, Albine ree Paul neoekivano mirno, s prizvukom sjete u glasu tko

bi ikad ovo pomislio...


35/118

Izie. Frieda jecala u kutu. Netko iznese kovege. Zatim tiina.


36/118

10

Toga popodneva spremi Albin svoj koveg i odveze se u Margotin stan. Nije bilolako privoljeti Friedu da ostane u praznom stanu. Naposljetku je pristala kad jepredloio da se njezin momak, mlad, valjan policijski narednik, nastani u dadiljinojspavaonici. Ako se tko javi na telefon, neka kae da je Albin s obitelju neoekivanootputovao u Italiju.

Margot ga doeka hladno. Toga jutra probudio ju je nekakav bijesan debeljkokoji je traio svoga zeta. Navalio na nju grdnje, izdijelio joj svakakva imena. Kuharica,osobito snana ena, izgurala ga je van, Bogu hvala!

Ovaj je stan zaista zamiljen samo za jednu osobu rekla je vidjevi Albinovkoveg.

Oh, molim, molim promrmlja on, utuen. A imamo mi jo mnogo razgovarati. Ne kanim sluati uvrede tvoje glupe

svojte i ushoda se po sobi gore-dolje, u jutarnjoj haljini od crvene svile, snanopovlaei dim cigarete. S onom crnom kosom to joj padae po elu bijae kaociganka.

Poslije aja izila je da kupi gramofon. Zato gramofon? I upravo danas...Potpuno iscrpljen, s jakom glavoboljom, leao Albin na divanu u jezivom salonu imislio: Dogodilo se neto neizrecivo strano, ali sam ja doista sasvim miran.Elisabethina nesvjestica potrajala je dvadeset minuta, a onda vika. Zacijelo bijaestrano uti. A ja sam sasvim miran. Ona mi je jo ena, i ja je volim, i ubit u se akoumre mojom krivicom. Pitam se kako su Irmi objasnili seobu u Paulov stan, i sav taj

nered i strku. Bilo je uasno kako je to Frieda opisivala: I milostiva je vikala, i milostivaje vikala... Neobino, jer Elisabeth nikad prije nije podigla glas, nikad u ivotu.Sutradan, kad je Margot izila kupiti ploe, pisao je dugo pismo. U njemu je

uvjeravao svoju enu, premda moda u preve kitnjastu stilu, da je tuje kao i prije,unato ovoj lakomislenosti koja je nau obiteljsku sreu razorila kao to luakov noraspori sliku.

Plakao je, oslukivao da ne doe Margot, i pisao dalje, jecajui i mrmljajui.Molio je enu za oprotenje, ali u njegovu pismu ne bijae nita o tome je li spremanda se okani ljubavnice.

Odgovora nije bilo.Zatim je razabrao: ne eli li se nasmrt muiti, mora iz sjeanja istrti sliku obitelji

i sav se predati divljoj, gotovo bolesnoj strasti to ju je u njemu svojim draimauzbudila lijepa Margot. Ona pak bijae uvijek spremna uzvratiti njegova milovanja; to

ju je osvjeivalo, igrala se bezbrino: lijenik joj je prije dvije godine rekao da nikadnee imati dijete, a ona je to uzela kao dar i blagoslov.

Albin ju je upuivao da se svaki dan kupa, a ne da samo pere ruke i vrat, kaoto je dotad inila. Nokti su joj odsad bili uvijek isti i premazani sjajnim crvenimlakom, na rukama i na nogama.

Neprestano je otkrivao nove drai na njoj uzbudljive sitnice koje bi mu se nasvakoj drugoj djevojci inile grubim i vulgarnim. Djeji oblici njezina tijela, pa to tonije bila stidljiva, lagano tinjanje i postupno gaenje njezinih oiju (kao to se polako

gase svjetla u kazalitu), sve je to u njemu budilo mahnitost tako te je izgubio i


37/118

posljednji ostatak bojaljivosti i suzdrljivosti koju je od njegovih zagrljaja trailanjegova mirna i tankoutna ena.

Gotovo i nije izlazio iz kue, bojao se da ne susretne znance. Nerado je, a i tosamo izjutra, putao Margot da ide u svoj poduzetni lov za arapama i za svilenim

rubljem. udio se kako u nje nema radoznalosti: nikad ga nije pitala o njegovuprijanjem ivotu. Kadikad ju je pokuavao zainteresirati za svoju prolostpripovijedajui joj o svome djetinjstvu, o svojoj majci, koje se sjea sasvim blijedo, i osvome ocu, punokrvnu veleposjedniku koji je volio svoje pse i konje, svoju zob ipenicu, i koji je umro sasvim nenadano u sobi za biljar, gdje je neki gostpripovijedao nekakvu nepristojnu priu.

Kakva je to pria bila? Pripovijedaj mi je ivnula je Margot, ali on priu nijeznao.

Govorio joj je o svojoj ranoj ljubavi prema slikarstvu, o svojim radovima iotkriima; pripovijedao kako se slika moe restaurirati pomou enjaka i gnjeenesmole, to stari firnis pretvara u prainu, i kako flanelna krpa ovlaena terpentinomskida zadimljenost ili pak gornju, grubu sliku to je namaljana preko stare, vrijedne,tako te se javlja prijanja ljepota.

Margot se uglavnom zanimala samo za prodajnu vrijednost takvih slika.Pripovijedao je i o ratu i o hladnom glibu u rovovima, a ona ga pitala zato nije,

kad je ve bio bogat, pribavio sebi kakvo mjesto za linijama. to si ti bedasta i draga rekao bi on, milujui je.Poela se dosaivati uveer; eznula je za kinom, za otmjenim restoranima i za

crnakom glazbom. Sve e imati, sve ree joj on samo mi se prije valja oporaviti. Imam

s

Documents

Smijeh u Tami - Vladimir Nabokov