Kardinal Josip Bozanić

Zagrebačka katedrala na Stepinčevo 2011.

Snim

o: B

. Čov

ić

1

Josip Bozanić

SNAGA SVETIH MUČENIKA

2

Izdaje: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb www.glas-koncila.hrZa izdavača: Nedjeljko Pintarić, urednikISBN 978-953-241-287-1Tiskano u ožujku 2011.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebupod brojem 761471

3

KARDINAL JOSIP BOZANIĆnadbiskup zagrebački

SNAGASVETIH MUČENIKA

Homilija prigodom blagdana bl. Alojzija Stepinca

Zagreb, Katedrala, 10. veljače 2011.

ZAGREB, 2011.

4

Liturgijska čitanja: 2 Kor 1, 3-7.8b-9.12; Iv 12, 23-28

5

Predstavnik mučenika komunizma

1. U svojoj postsinodalnoj pobudnici Verbum Domini o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, objavljenoj prošle godi-ne, u poglavlju u kojem govori o odnosu svetih i Božje Riječi, papa Benedikt XVI. spominje mučenike nacističkog i komu-nističkog režima. Kao predstavnicu mu-čenika nacizma istaknuo je karmelićan-ku sv. Tereziju Benediktu od Križa (Edith Stein), a kao predstavnika mučenika komunizma bl. Alojzija Stepinca, kardi-nala i zagrebačkog nadbiskupa (VD, br. 48). Tako je, o 50. obljetnici svoje smrti, bl. Alojzije postao uzorom i predstav-nikom mnoštva mučenika koji su trajni svjedoci okrutnosti i zločina komuni-stičkoga režima ne samo u Hrvatskoj, nego diljem Europe i svijeta.

Sveti Otac kaže da je svaki svetac »poput zrake svjetlosti koja proistječe iz

6

Božje Riječi« (VD, br. 48). U večerašnje-mu slavlju Božja Riječ, govoreći o umi-ranju pšeničnoga zrna, o nasljedovanju Isusa Krista, o gubitku života, do nas donosi glas proslave. Nebeski je Otac proslavio svoje ime u Isusovoj žrtvi te obećao da će ga opet proslaviti; i nama će dopustiti da ponovno susretnemo slavu u otajstvu križa i poniženja.

Sveci su iznimno očitovanje utjelov-ljene Božje Riječi u Crkvi. Papa nastavlja da se »svetost, u odnosu prema Božjoj Riječi, na stanovit način upisuje u pro-ročku predaju, u kojoj Božja Riječ uzima u službu sâm život proroka. Tako svetost u Crkvi predstavlja tumačenje Svetoga pisma, koje nitko ne može zanemariti. Duh Sveti koji je nadahnuo svete pisce isti je onaj koji pokreće svece da daju život za evanđelje. Ići u njihovu školu si-guran je put do živoga i djelotvornoga tumačenja Božje Riječi« (VD, br. 49).

7

Papa dolazi pomoliti se na grobu blaženoga Alojzija

2. Taj isti Sveti Otac odlučio je ove godine doći u Hrvatsku, na grob blaže-noga Alojzija, pomoliti se i biti s nama ovdje, gdje molitva hrvatskoga vjer-ničkog puka ne prestaje. Ovdje, gdje je ostala živjeti Papina molitva za pri-jašnjih dolazaka u Zagreb, kad nas je posjećivao kao prefekt Kongregacije za nauk vjere.

Benedikt XVI., kao i drugi nasljedni-ci apostola Petra, od Pija XII. nadalje, poznaju tu žilu kucavicu svetosti koja je davala snagu progonjenoj Crkvi u Hrvatskoj. Zar nije zadivljujuće što nam dolazi Papa koji će uskoro, neposredno prije pohoda Hrvatskoj, na veliku radost čitave Crkve, blaženim proglasiti svoga prethodnika u papinskoj službi, Ivana Pavla II.; upravo onoga koji je beatifi-cirao kardinala Alojzija Stepinca? Evo

8

puta od blaženstva do blaženstva, od svetosti do svetosti. To su susreti u za-jedništvu slavlja i spomena, po kojima Crkva traje, snažno oslonjena na spo-men mučenika.

Živjeti spomen mučeništva znači pri-miti svjetlo, snagu i ohrabrenje za od-luke i izbore koji su pred nama svakoga dana; znači imati pred sobom uzore za životni hod. Spomen mučenika govori o stvarnosti Crkve koja se neprestano obnavlja iz dubine otajstva, da ne bi postala tek mjesto prigodnih susreta i slavlja. Možemo reći da Crkva ne posto-ji bez spomena mučenika. To je lako ra-zumljivo, jer nema Crkve bez očitovanja vrhunca ljubavi. Upravo je to, za našu hrvatsku stvarnost, sažeto u blaženome Alojziju.

On je izabrao Boga i dopustio da bude vođen jasnoćom, vjernošću, ustrajnošću, slobodom, hrabrošću i ljubavlju. Blaženi Alojzije uvijek je bio svjestan svoje ljudske nejakosti, te se

9

i u njemu potvrdilo ono što molimo u Predslovlju mučenika: »Mučenička krv očituje čudesnu tvoju snagu kojom po-dupireš ljudsku nemoć i slabe ljude kri-jepiš da svjedoče za tebe«. U blaženome Alojziju očitovana je ta čudesna snaga, u njemu je hod Boga ljubavi postao vidljivim, čujnim, opipljivim u Hrvatskoj i Europi, kada je izgledalo – u teškim vremenima rata i totalitarističkih reži-ma – da su vapaji milijuna ljudi nečujni i da je dobro izgubilo snagu. Jedino što je istinski preživjelo bila je snaga dara, koja se najviše očituje u čovjeku kad je u povezanosti s Bogom spreman dati svoj život iz ljubavi prema čovjeku.

10

Ne otklanjajmo pogled od dobra u našemu narodu

3. Došli smo večeras u našu prvostol-nicu ispunjene duše, jer znamo da je ovdje uzdignut Kristov križ, a ne ljud-ska mudrost. No, ovdje smo također ispunjeni čežnjom. Danas ne možemo previdjeti da živimo trenutke hrvatske povijesti u kojima osjećamo stanovitu malodušnost i gubitak poleta. Znamo i to da je nekima veoma stalo do toga da vide hrvatske ljude malodušne, obe-shrabrene i klonule.

Međutim, današnji blagdan govori drukčijim jezikom. Blaženi Alojzije nam vraća pogled na ono što daje utjehu i donosi smiraj u uzburkanosti, često uzrokovanoj nejasnim događajima. On nam svojim životom i smrću poma-že vidjeti da jedino što ostaje živjeti i daje sigurnost jest predanje, vjernost, nesebičnost. Zar se nije i o blaženom

11

Alojziju govorilo oporim jezikom, tako-zvanih očitosti s prijezirom i mržnjom? Zar nas nisu poučavali da smo u krivu i da ga trebamo zanijekati? Nutarnji glas savjesti govorio je drugim jezikom: prihvaćanja i privrženosti, pogleda on-kraj očitosti. To je, braćo i sestre, saču-valo postojanost i vjernika i naroda. To ne smijemo zaboraviti i stoga treba s psalmistom ponavljati: »Gospodin mi je svagda pred očima, jer mi je zdesna, neću posrnuti« (Ps 16,8).

U istome psalmu molimo: »Stoga mi se raduje srce i kliče duša« (Ps 16,9). Nemilosrdni progonitelji u totalitari-stičkim sustavima nisu planirali pogu-bljenja kršćana, kako bi od njih učini-li mučenike. Njihova nakana nije bila ubiti tijelo, nego dušu. Ubiti, zarobiti, sputati dušu – to je cilj svakomu osva-jaču, svakomu silniku. Za to nisu uvijek potrebni osvajački ratovi, a često niti izvanjska sila. Dosta je zamutiti pogled, odmaknuti uporišta, unijeti dvojbe,

12

proširiti razdor… I ako se zapitamo: što nam se to danas događa, odgovore potražimo ponajprije u sebi; potražimo snagu u nama kao Crkvi; ne otklanjajmo pogled od dobra u našemu narodu. Jer, od čega je satkana naša duša? Od čega živimo? Do čega nam je stalo? Čemu se istinski radujemo?

13

Vrijednosti koje Hrvatska ne smije baciti u blato

4. Mi znamo da u nama postoji snaga koju primamo od svetih mučenika, koju smo, uz Božju pomoć, očitovali pred grubošću i nepravdom i u nedavnim teškim vremenima obrambenog rata. Znamo također gdje nam je bio i gdje se nalazi oslonac za buduća vremena. Taj je spomen živ i čini se da upravo njegova blizina najviše smeta zagovornike neisti-ne. Posljednjih se tjedana odvija poseb-no snažan nasrtaj, koji se, kao takav, želi prikriti naizgled plemenitim ciljevima; nasrtaj na polog svjedočanstva što su ga očitovali hrvatski ljudi u obrambenome ratu, a osobito hrvatski branitelji.

U svojoj pastirskoj službi susrećemo se s mnoštvom pitanja i čuđenja o do-gađajima u društvu; kako su uopće mo-guće neke pojave, nakon svega što smo proživjeli? Ali, unatoč svemu što postav-

14

lja pitanja, u duši je ostala živjeti ona od-lučnost koja ljubi i na nepravdu odgo-vara: ponovno bismo učinili isto dobro, branili bismo ljude, svoje domove i svoju Domovinu, jer je volimo, makar nas od-bacili i oni koji bi nas trebali zagovarati i brinuti se da dobro bude temelj budu-ćim pokoljenjima. Neprijatelji žele do-prijeti do te ljubavi, do vrijednosti koju Hrvatska ne smije baciti u blato i od nje odustati, bez obzira kako bile primamlji-ve ponude, i ma s koje strane dolazile.

Svjedočanstvo nesebične žrtve i na-dalje ostaje najveća vrijednost, jer ona je izrasla iz Kristova križa. Nju je lako prepoznati u bilo kojemu zanimanju i bilo kojemu ljudskom odnosu. Od toga je živio i živi naš narod, tomu nas pou-čava Crkva, to nas čini vrijednima i u najvećim poteškoćama. No, baš zbog svoje prepoznatljivosti, nesebična žrt-va je često podvrgnuta nasrtajima zla, koje želi zatrovati dobre jezgre, počevši od obitelji.

15

Molimo zajednički u obiteljima

5. Nadbiskup Stepinac, istaknuvši da je tijekom desetljeća hrvatski narod puno pretrpio u moralnome pogledu – prije sedamdeset godina – rekao je slje-deće: »Radi toga treba preporoditi javni i privatni život. Obiteljski život mora biti prožet Duhom Božjim. Oko toga na-stojte! Duh Božji u sve obitelji, da dje-ca budu prava kršćanska, da muž i žena žive katoličkim životom. Hrvatska obitelj mora biti odraz nazaretske obitelji! I kad to postignemo, onda možemo biti uvje-reni, da će Hrvatska biti sretna«1

Pogleda usmjerena prema slavlju ju-bileja tisuću tristote obljetnice veza sa Svetom Stolicom, 29. listopada 1939. društvima Katoličke Akcije, Nadbiskup je

1 U: J. Batelja – C. Tomić [prir.], Alojzije Kardinal Ste-pinac, nadbiskup zagrebački. Propovijedi, govori, poruke [1941-1946], Zagreb 1996., str. 27.

16

ustvrdio: »Zlo se razlijeva u daleke širine, ali se zarilo i u dubine; pokolebalo je i temelje; otrovni crv zagrizao je i korijen. Taj korijen – to je obitelj, koja je temelj naroda i kraljevstva Božjega na zemlji. Sa strahom i tugom gledamo već na to-like razvaline i ruševine naših hrvatskih obitelji. […].

Uz strah Božji treba da kuće naših obitelji ispunja i duh tople pobožnosti, koja će se pokazati osobito u zajedničkoj molitvi prije i poslije jela, u zajedničkoj večernjoj molitvi, osobito u molitvi svete krunice, pa u nedjeljnoj pobožnosti, kod koje će se uz prikladne molitve čitati sve-to Pismo, krš ćanski nauk ili koje drugo pobožno štivo. […] Takvim obiteljskim apostolatom zagrabit ćemo u temelje, postaviti sjekiru na korijen zlu i najsigur-nije poraditi za zdravu, sretnu, i Božju budućnost hrvatskog naroda«.2

2 U: J. Batelja [ur.], Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački: propovijedi, govori, poruke [1934.-1940.], Zagreb 2000., str. 341-342.

17

Pripreme za Papin pohod

6. U tome se svjetlu pripremamo za Papin pohod, a sve događanje stavlja-mo pod geslo: Zajedno u Kristu, imajući pred sobom osobito obitelji. Želimo na doličan način proslaviti prvi Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, a za njega se pripremamo na razne nači-ne. Prije svega molitvom. Pozivam sve da mole u svojim obiteljima, naročito s djecom; da nađu snage okupiti se i biti zajedno nedjeljom i u danima koji su važni za rast obitelji.

Pozivam sve župne, redovničke i dru-ge zajednice da na svojim susretima, a posebno u euharistijskim slavljima, mole Molitvu za obitelj povodom pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, koju smo preporučili mi, hrvatski biskupi.

Pozivam mlade da slijede poticaje i programe, pripremljene za tu prigo-du. Prilika je to da još više razvijamo

18

zajednice mladih u župama diljem Nadbiskupije; da se nađemo na razma-tranjima pojedinih životnih tema uz po-moć kateheza; da pridonesemo razvo-ju i zamahu vjerničkoga dragovoljstva i osjetljivosti za bližnje. Mladi će se u posebnome ozračju susresti sa Svetim Ocem pod zaštitom i zagovorom Majke Božje od Kamenitih vrata. Želimo da njezina prisutnost bude snažnija i u na-šim župama, po mladima koji će njezin lik pronositi diljem Nadbiskupije i tako stvoriti neraskidivi molitveni lanac, svje-dočeći o Daru neba koji je dan svakomu ljudskom životu po Mariji.

Dragi mladi, preporučujte se bla-ženomu Alojziju da vas pouči molitvi prepunoj pouzdanja, da vas prati u čežnji za istinom i da vas jača zagovo-rom u pomaganju bližnjima. Mnogi će o vama govoriti kao o budućnosti na-roda; pred vas će stavljati očekivanja i obećavati vam svijetlu budućnost. Ja vam ne mogu navijestiti druge buduć-

19

nosti, osim one u Kristu i mogu vas, jer vam želim dobro, potaknuti da budete otvoreni Evanđelju i da se usudite usvo-jiti Isusovu mudrost te biti živi dijelovi Crkve. Tada znam da ćete biti sretni.

Otvorenost istini i iskrenost pred ži-votom naviješta papa Benedikt, koji je zbog toga često osporavan.

20

Vrijednost papinstva danas

7. Blaženi Alojzije, u ovoj prvostolni-ci, u predivnoj propovijedi u kojoj brani vrijednost ljudske osobe i svakoga na-roda, govoreći o Petrovom nasljedniku u Crkvi koji nastupa kao učitelj istine, prigodom obljetnice krunidbe pape Pija XII., 14. ožujka 1943. godine rekao je: »K toj pećini čvrstih načela usred ovog uzburkanog mora labavih ljudskih na-zora; k tom svjetioniku istine usred tmine i laži krivih nauka; k tom žarištu ljubavi i sloge među ljudima, narodima i državama, usred ovog pakla mržnje, u koji je upalo čovječanstvo, upiremo i mi danas svoje oči, dragi moji vjernici. […].

Ako biste me pitali, u čemu baš danas gledamo ogromnu vrijednost papinstva za ljudski rod, onda bismo odgovorili: u onom, što se danas gazi nogama ma-nje više po čitavom svijetu, a to je obra-

21

na dostojanstva ljudske osobe, obrana prava obitelji, obrana malenih i slabih naroda. […] Papinstvo stoji danas kao čvrsti zid i na obranu obitelji i obitelj-skog svetišta. Što to znači, razumjeti može samo onaj, koji ima prilike gleda-ti suze onih kojima prijeti pogibelj, da im bude razoreno obiteljsko ognjište«.3 Dragi vjernici, kolika je svježina i aktual-nost ovih poruka, najbolje možete sami posvjedočiti.

3 U: J. BATELJA – C. TOMIĆ [prir.], Alojzije Kardinal Ste-pinac, nadbiskup zagrebački. Propovijedi, govori, poruke [1941-1946], Zagreb 1996., str. 147-148.

22

Blaženom Alojziju smo dolazili u tamnim noćima naše povijesti

8. Blaženomu Alojziju dolazili smo u tamnim noćima naše povijesti. Od nje-ga smo molili Božje svjetlo i snagu u kušnjama. Na njegovu smo grobu čim osjetimo da su nagriženi nosivi stupovi našega pouzdanja. U sjeni njegova kri-ža odmaramo se i skupljamo snagu za nova djela ljubavi. On nam je svaki put progovorio onom snagom Duha koja donosi nadu.

Po njemu tako jasno vidimo da nas Bog ne ostavlja. Po njemu znamo da spomen svetih mučenika i dalje traje. Iz dosega njegove žrtve osjećamo da iskustvo ljubavi najteže blijedi. Zato smo večeras ponovno zajedno, zajed-no u Kristu oko oltara, kao jedna obitelj u molitvi nebeskome Ocu koji poznaje svaki naš šapat i čuje molitvu svoje dje-ce.

23

Ovdje smo, Bože: netko sa zebnjom u srcu za svoje najbliže; netko sa su-znim očima u životnoj tuzi; netko u po-ljuljanoj nadi, zbog razočaranja u ljude; netko ranjen nevjerom; netko u nepo-mućenoj sreći; netko u zahvalnosti za radost… Ovdje smo, kao vjernički na-rod, okupljeni oko Krista u zajedništvu Presvete Bogorodice Marije i svih ugod-nika Božjih. Ovdje smo, kao ljudi koji Boga iskreno traže i, nasuprot svim svo-jim slabostima, u njega polažemo svoje živote. Ovdje smo osluškujući Božji glas i tražeći Božje svjetlo.

A ti, blaženi Alojzije, utjeho i nado hrvatskoga naroda; jasni glase Radosne vijesti za svakoga čovjeka, ne zaboravi nas! O nama si govorio, govoreći o bu-dućnosti. Pred tobom smo i nedostojni te molimo: ne zaboravi nas!

Blaženi Alojzije, moli za svoj hrvatski narod i dragu nam Domovinu, moli za nas!

24

MOLITVA ZA PROGLAŠENJE SVETIM BLAŽENOGA ALOJZIJA STEPINCA

Gospodine Bože,

izvore svetosti i milosti,

blaženoga Alojzija,

pastira i mučenika,

pozvao si da ti služi

kao navjestitelj i

branitelj istine

i kao hrabri svjedok

vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi

i vođen Duhom tvoje ljubavi

zauzimao se za siromašne

i obespravljene;

ostavio nam je divno svjetlo

čiste savjesti,

pouzdanja u tebe

i ustrajnosti u trpljenju.

25

Ponizno te molimo

da nas obdariš svojom radošću

te blaženoga Alojzija ubrojiš

među svece sveopće Crkve,

da bismo ga mogli

još predanije slijediti

i uteći se njegovu moćnom zagovoru

u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama

jačaj proročki glas Crkve,

koji širi nadu u dolazak

tvoga kraljevstva,

praćen blizinom i utjehom

Blažene Djevice Marije,

Majke i Kraljice

vjernoga ti naroda.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

26

Gospodine Bože, izvore života i ljubavi,blagoslivljamo te i zahvaljujemo ti što si darom svoga Sina posvetio zajedništvo obitelji.

Radujući se dolasku pape Benedikta u našu hrvatsku domovinu, povjeravamo ti: roditelje i djecu, djedove i bake, mladiće i djevojke.

Molimo te da našim obiteljima daješ snagu za velikodušno prihvaćanje dara života.

MOLITVA ZA OBITELJ PRIGODOM POHODA PAPE BENEDIKTA XVI.

HRVATSKOJZagreb, 4. – 5. lipnja 2011.

27

Obiteljske domove ispuni svojim Duhom da budu mjesta molitve i kršćanskih kreposti, uzajamnoga poštivanja, nesebičnosti i opraštanja te osjetljivosti za potrebe bližnjih.

Sve nas ispuni životnom radošćuda te svjedočimo u ljepoti otajstva Crkve i da ti – po uzoru i zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Josipa – služimo u vjernosti i istini, zajedno u Kristu, koji s tobom u Duhu Svetome živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

28

29

SADRŽAJ

Predstavnik mučenika komunizma . . . . . . . . 5

Papa dolazi pomoliti se na grobu blaženoga Alojzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Ne otklanjajmo pogled od dobra u našemu narodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

Vrijednosti koje Hrvatska ne smije baciti u blato . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Molimo zajednički u obiteljima . . . . . . . . . . 15

Pripreme za Papin pohod . . . . . . . . . . . . . . 17

Vrijednost papinstva danas . . . . . . . . . . . . . 20

Blaženom Alojziju smo dolazili u tamnim noćima naše povijesti . . . . . . . . . . . 22

Molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca . . . . . . . . . . . . . 25

Molitva za obitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Nadbiskupova učiteljska služba . . . . . . . . . . 30

30

Nadbiskupova učiteljska služba

1. Najsvjetliji lik Crkve Božje u Hrvata (1998.)

2. Društvo po mjeri Očenaša (1999.)

3. Da život imaju (2000.)

4. Osobna i društvena dimenzija korizme (2001.)

5. Sinoda – življenost vjere, nade i ljubavi (2002.)

6. Na tragu Stepinčeve baštine i uzora (2003.)

7. Hrvatska – domovina koju se voli (2004.)

8. Krepost umjerenosti (2004.)

9. Privlačnost Stepinčeve blizine (2005.)

10. Hrvatska u Europi (2005.)

11. Petre, uvijek treba oprostiti (2005.)

12. Svjedočanstvo ljubavi blaženog Alojzija (2006.)

13. Sinoda – Božji poziv na novi početak (2006.)

14. S blaženim Alojzijem graditi evanđeoskukulturu (2007.)

15. Propovijed na Blajburškom polju 13. svibnja 2007.

16. Miroslav Bulešić – mučenik svete potvrde (2007.)

31

17. Spomen na poginule u Domovinskom ratu (2007.)

18. Istina ne smije ostati bez glasa (2008.)

19. Kao Crkva ne možemo šutjeti (2008.)

20. Radosno zajedništvo Stepinčeva (2009.)

21. Svjedočanstvo istine (2009.)

22. Stoljeće obilježeno životom i smrću blaženogaAlojzija Stepinca (2010.)

23. Snaga svetih mučenika (2011.)

Knjige možete naručiti kod nakladnika:

GLAS KONCILAKaptol 8, 10001 Zagreb, Hrvatska, p. p. 216Tel.: 00385 (0)1 4874 326; faks: 4874 328

http://knjizara.glas-koncila.hr

E-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr

32

Zagrebačka katedrala na Stepinčevo 2011.

U svojoj pastirskoj službi susrećemo se s mnoštvom pitanja i čuđenja o

događajima u društvu; kako su uopće moguće neke pojave, nakon svega što smo proživjeli? Ali, unatoč svemu što po-stavlja pitanja, u duši je ostala živjeti ona odlučnost koja ljubi i na nepravdu odgo-vara: ponovno bismo učinili isto dobro, branili bismo ljude, svoje domove i svoju Domovinu, jer ju volimo, makar nas od-bacili i oni koji bi nas trebali zagovarati i brinuti se da dobro bude temelj budućim pokoljenjima. Neprijatelji žele doprijeti do te ljubavi, do vrijednosti koju Hrvatska ne smije baciti u blato i od nje odustati, bez obzira kako bile primamljive ponude, i ma s koje strane dolazile.

Svjedočanstvo nesebične žrtve i na-dalje ostaje najveća vrijednost, jer ona je izrasla iz Kristova križa. Nju je lako prepo-znati u bilo kojemu zanimanju i bilo ko-jemu ljudskom odnosu. Od toga je živio i živi naš narod, tomu nas poučava Crkva, to nas čini vrijednima i u najvećim poteš-koćama. No, baš zbog svoje prepoznatlji-vosti, nesebična žrtva je često podvrgnu-ta nasrtajima zla, koje želi zatrovati dobre jezgre, počevši od obitelji.

Kardinal Josip Bozanić, Zagreb, 10. veljače 2011.