SOC. DEMOGRAFIJA

POJAM SOC. DEMOGRAFIJE

Demografija = grč. demos – narod, lat. populus – stanovništvo, demos, grafos – opis

stanovništva

znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem stanovništva

Socijalna demografija = demografija koja u prvom planu ima socijalnu strukturu (koliko ima

hendikepiranih, koliko siromašnih).

Naglasak stavlja na razlike među stanovništvom i dalje proučava što se događa na

demografskom planu. Proučava različite kategorije stanovništva.

Socijalni radnici imaju posla s marginalnim strukturama društva.

Socijalna politika = djelatnost države usmjerena na razvoj stanovništva.

Demografska politika = populacijska politika – djelatnost države, tj. državna politika

usmjerena na razvoj stanovništva – na promjene u strukturi i broju stanovništva. Odnosi se na

kretanje stanovništva, te je akcent na soc. aspektu društva.

Veže se uz socijalnu politiku – država stimulira rađanje djece (obiteljska politika),

sudjeluje, prati razvoj st.

Može biti pozitivna (potiče se razvoj st., rađanje djece), ili negativna (smanjuje se broj st.

– Kina, Indija).

Odnosi – demografija i ekonomija, te demografija i (socijalna) politika:

Demografija i ekonomija = ljudi su najvažniji resurs u ekonomiji (proizvodni

faktor) – broj i kvaliteta stanovništva – obrazovanje, zdravlje, mlado st. – važno za

ekonomiju i perspektive, a naročito je važna dobna i obrazovna struktura (demografija se

predaje na ekonomiji i socijalnom radu).

Demografija i socijalna politika = socijalna je politika aktivna u rješavanju

problema u društvu, to je djelatnost usmjerena na razvoj i rješavanje problema u društvu, a

1

socijalna demografija joj služi kao pomoćna disciplina koja definira mjere (npr. kod

povećanja nataliteta) – kretanje st. je važno za politiku radi određivanja socijalnih mjera.

Demografija i politika = u političkim borbama se često koriste demografski

podaci – 10 tisuća st. godišnje je manje u RH – doći do povećanja st. je vrlo teško, a

političari znaju to obećavati – što se čini za djecu, majke, itd. (porodiljni dopusti, visina

dječjeg doplatka)

Broj stanovnika je igrao veliku ulogu kroz povijest – više st. = jača zemlja.

Populisti – podilaze narodu, posebice nižim, siromašnim slojevima – obećaju,

a ne ispunjavaju.

Hitler je jedno vrijeme bio populist, pa onda diktator; Chavez (Venezuela) je

populist.

POVIJEST DEMOGRAFIJE I PRISTUPA STANOVNIŠTVU - Stari i Srednji vijek

Prije milijun godina na svijet je živjelo 100-200 000 ljudi. Prije 100 000 godina oko

milijun. Ubrzan razvoj stanovništva počinje od neolitske revolucije (prije 10 000 god.) –

poljoprivredna revolucija = prekretnica – čovjek je dotad ovisio o prirodi, šumi, lovu – sad

počinje mijenjati – saditi biljke, uzgajati životinje. Tako se povećala hrana te i broj

stanovnika – čovjek počinje vladati prirodom, prilagođava ju sebi.

Početkom Nove ere – 230 milijuna ljudi

1000. godine – 253 milijuna ljudi – smanjenje brzog prirasta (propašću velikih

civilizacija).

Od Novog vijeka počinje velik razvoj stanovništva koji se još povećava u 20. st.

1987.g. 5 milijarditi st. rođen, a 2000. g. 6 milijardi i 222 milijuna st.

Disproporcije – razvijen sjever Amerike – polagan, spori rast, čak nazadovanje, dok

nerazvijeni jug i siromašne zemlje imaju jako velik rast.

Europa – jako malen rast, gotovo nazadovanje, ali ga održava dolaskom stranaca

(Francuska iz Alžira). Europa ima nulti ili negativan prirodni priraštaj, dok Albanija i

Turska jedine još imaju pozitivan PP.

2

Mojsije = knjiga Postanka (Genesis) – iz Petoknjižja: «Plodite se i množite te ovladajte

zemljom» - Bog židovskom narodu u Obećanoj zemlji, Kanaanu – bazični pronatalitetni stav

– rađanje dopušteno samo u braku (moralni stav).

Stara Grčka – Platon i Aristotel, filozofi – poklanjali veliku pažnju broju stanovnika – ne da

ga bude puno nego da taj broj bude racionalan (ne pretjerano visok/nizak). Višak

stanopvništva su iseljavali u kolonije.

Platon - Idealan grad (Polis) – s idealnim brojem stanovnika (oko 5000) – ako pređe taj

broj onda se stanovništvo iseljava u kolonije – rast stanovništva mora biti racionalan (Polis).

Aristotel - zagovarao populacijsku politiku – država/vlast mora kontrolirati rast

stanovništva da se ne dozvoli veliki rast stanovništva – idealna napučenost. Nije bio protiv

pobačaja, pa čak ni protiv čedomorstva.

Toma Akvinski - nije važan broj ljudi, nego okrenutost besmrtnosti duše – preuzeo je

važne ideje od Aristotela – okrenut drugom svijetu tako da ako djeca umru to nije bitno, već

ono što se događa na drugom svijetu.

Ibn Khaldun - ciklička povijest stanovništva (rast i pad civilizacija se ponavlja) – 13.st. –

arapska civilizacija je najnaprednija civilizacija – oni čuvaju vrijednosti grčke civilizacije –

Europa je preko Arapa saznala za grč. civilizaciju, preko knjižnice Aleksandrove.

Propalo arapsko carstvo, pa dolaze drugi, i tako iznova.

Stara Kina – 5000 god. pr. Kr. – japanski car Ju donio propis o brojanju ljudi u svakoj

kući – na svakoj kući mora biti ploča na kojoj mora pisati koliko ljudi živi u njoj i promjene.

Stari Rim – Cervije Talije – 500 god. pr. Kr. – prvi popis st., zemljišta, stoke i imovine –

obnavljali su se tijekom trajanja Rim. carstva

3

POVIJEST DEMOGRAFIJE - Novi vijek

Računanje Novog vijeka – Stari vijek – 467. godine završava (pad Rimskog carstva),

Srednji vijek – oko 1000 godina traje – kraj je ili:

- 1492. (otkriće Amerike) ili

- 16. st. Reformacija (Protestantizam, koji dovodi kapitalizam, nagovještaj novog svijeta)

- Francuska revolucija, 1789.god. – pad kraljeva režima, Napoleonovi ratovi, pojava

ljudskih prava (jednakost, sloboda, bratstvo) – rušenje starog sistema vrijednosti, a Napoleon

ih prenosi po Europi (dovodi ih i u Hrvatsku – Austro-Ugarska, Republikanci bili pod

utjecajem Napoleona, donijeli ideju privatnog vlasništva u Dalmaciju) – dolaze krumpir i

kukuruz (više ljudi, više hrane)

Populacionisti – prva grupa teoretičara st. – 18. st.

Populacionizam – razdoblje kad se broju stanovnika posvećuje velika pažnja – broj

stanovnika postaje bitan za velike europske zemlje koje nastaju – svi se trude povećati

stanovništvo (radi vojske). Koincidira s Agrarnom reformom (krumpir, kukuruz).

Colbert = državni tajnik Luja XIV. – važan je broj ljudi – ako imaš puno ljudi, imaš vojsku

(moć), pa kralj donosi Zakon o stanovništvu kojim se stimulira broj stanovnika (1666.) –

pozitivan pristup broju stanovnika.

Kameralizam – vrsta populacionizma u Austro-Ugarskoj i Pruskoj (Fridrik II., Marija

Terezija i Josip II.). To je pristup upravljanju državom i brojem ljudi – sve resurse država

razvija i kontrolira. Država koncentrira funkciju pri vrhu – M. Terezija obavlja prvi popis

stanovništva u Hrvatskoj (popis stoke).

Smatra se potrebnim ukinuti feudalne poreze i uvesti samo jedan (kao jedna od državnih

mjera kontrole i reda).

Josip II. je bio opsjednut tim mjerama pa je pretjerivao – radi popis stan.

Bile su tri velike carice u Europi u to vrijeme koje su učvrstile svoje države – Marija Terezija

(Austrija), Elizabeta I. (Engleska) i Katarina (Rusija).

Kameralizam za demografiju znači – računa s ljudima kao velikim resursom – radi ratova.

Maltuzijanci – druga struja(kr. 18., poč. 19. st.) . Pojavljuje se kasnije, a nazvana je po

britanskom ekonomistu Thomasu Malthusu. Struja dolazi iz VB zbog prve industrije i pojave

4

gradske bijede zbog broja stanovnika (izvozili su stanovnike pa se tako oslobađa viška –

kažnjenike šalje u Australiju, ostale po kolonijama (SAD)). Rade prve popise stanovništva

Thomas Malthus – smatra da je rast stanovništva opasan – stanovništvo se ne smije

previše množiti jer će ga biti previše pa ga se neće moći hraniti (čovječanstvo će se suočiti s

nerazmjerom hrane (izvora za život) i stanovništva).

- 1872. napisao je «Esej o stanovništvu» u kojem je iznio teoriju da se stanovništvo množi

geometrijskom progresijom (2x2), a hrana aritmetičkom (2+2). Malthusova teorija više

vrijedi za razvijeni svijet. Boji se gladi.

Teorija tranzicije – stanovništvo ima neke zakone u kretanju koji mijenjaju pogled na

tadašnju demografsku misao (Thompson, Notestein, Landry)

Prvo dolazi do smanjenja mortaliteta (zbog medicinskih otkrića), kasnije dolazi do pada

nataliteta (dolazi do balansa), ali u posljednje vrijeme i do pada mortaliteta i fertiliteta (danas)

– ljudi žele bolje živjeti.

1948-1970 – nakon «baby booma», nagli pad.

Demografska recesija u razvijenom svijetu.

KRETANJE STANOVNIKA KROZ POVIJEST (SVIJET EUROPE)

Opada udio stanovnika Europe u Svijetu.

Hrvatska – oko 1000. godine oko 250 tisuća st. (kralj Tomislav).

GODINA EUROPA (milijuna) SVIJET (milijuna)

1000. 43 253

1500. 84 461

1700. 111 680

1850. 288 1241

1950. 575 2530

2000. 800 6222

Srednji vijek – 14.st. kuga pobila milijun ljudi. Od 18. st. Nastaje stabilizacija rasta

stanovništva u Europi. Svakih 100 godina se gotovo udvostručava europsko stanovništvo, a

svjetsko raste puno brže zbog nerazvijenih zemalja svijeta.

5

6 nerazvijenih zemalja ima ½ svjetskog stanovništva (koncentracija svjetskog

stanovništva):

1. Kina

2. Indija

3. Indonezija

4. Pakistan

5. Bangladeš

6. Nigerija

Europa – opadanje broja st. do 2020. god imat će 100 milijuna manje, a SAD 100 milijuna

više.

PROCJENE ZA BUDUĆNOST

Svijet – 2020. g. = 11, 6 milijardi (ili 9 milijardi po novoj procjeni)

Europa = 100 milijuna manje

SAD = 100 milijuna više

Demografske promjene u Aziji - rast stanovništva u Aziji, prisutne antipopulacijske mjere

u Kini i Indiji, neravnoteža spolova (nema ženske djece).

Indija i Kina = antinatalistička politika – zbog straha od velikog broja stanovnika – mjere

Mao Tze Tung započeo – kažnjavali su ljude ako imaju više od troje djece, smanjuju plaće

(država kao od toga naplaćuje školovanje tog djeteta).

U Indiji su uveli sterilizaciju – kao nagradu su dijelili tranzistor. Kina je znatno smanjila broj

stanovnika, pa će je Indija brzo preći jer nema rigidne mjere.

Osjetno je veći broj muške djece – čedomorstva ženske djece, pobačaji ženske djece – zbog

velikog miraza koji obitelji daju zbog udaje kćeri, zbog muškog nasljednika.

Indija – na 820 djevojčica dolazi 1000 dječaka, deficit će biti 20 milijuna (djevojčice).

Velika opasnost – trgovina ženama zbog deficita muškaraca.

Kini prijeti velik broj starijeg stanovništva

Afrika – velik problem AIDSa. Afrika danas predstavlja problem zbog nekontroliranog

rasta stanovništva

Azija – drugačije zbog Kine i Indije – sada imaju obrazovano stanovništvo – odlaze iz

Indije obrazovani u SAD.

Problem su više islamske zemlje zbog terorizma i religije.

6

KRETANJE STANOVNIŠTVA HRVATSKE OD 1780. DO

DANAS

IZVORI O STANOVNIŠTVU HRVATSKE:

1. matične Crkvene knjige – prve oko 1500. u Dubrovniku. Svećenici su bilježili

rađanja i umiranja stanovništva u svojim župama. Dubrovnik je bio grad-republika sa

samostalnom vlašću. Poslije se proširile na druge gradove – prvo u Dalmaciji, a onda u

ostatku RH

2. prvi popisi – prvi sistematski popisi stanovništva:

a) Marijaterezijanski (1754) – Marija Terezija obavila je tada prvi popis ljudi i stoke

na području RH i uvela katastar. Na njenom je dvoru prevladavao kameralizam

(koji zastupa racionalnu uporabu resursa u društvu – i stanovništva, jer je to važno

u ratovima kada velike europske sile mobiliziraju veliki broj vojnika). Taj popis

nikada nije objavljen zbog protivljenja feudalaca (nisu htjeli da ih se kontrolira, da

se zna što imaju).

b) Jozefinski (1785) – objavljen je po naredbi Cara Josipa II (sin Marije Terezije koji

je vladao samo 10 godina) i on je objavljen unatoč protivljenju

Hrvatska se tada sastojala od:

a) Civilne Hrvatske (oko Zagreba)

b) Slavonije

c) Vojne Krajne

d) Dalmacije i

e) Istre

3. redovni popisi stan. u RH – počinju od 1857 godine, objavljuju se svakih 10 godina.

Poslije II. Sv. Rata obavlja se svake prve god. u desetljeću ('81, '91, '01…). Evidentiraju

se stanovnici i po naseljima

4. ured za statistiku i evidenciju – osnovan u Zagrebu 1885 godine (bio je nadležan i za

Slavoniju). U njemu su djelovali i demografi (Zorančić i Vrbovčić)

7

Problem je što popisi stanovništva nisu bili obavljeni za vrijeme 2. svj. rata ('41

popis nije proveden zbog rata, već je proveden '48 i '53). Danas imamo Državni zavod za

statistiku

KRETANJE STANOVNIŠTVA:

Osnovni indikatori (što utječe na kretanje stanovništva):

1. Natalitet (rodnost) – broj rođene djece godišnje na 1000 stanovnika.

Fertilitet - koliko jedna plodna žena za svoga života rodi djece. Ona u RH opada. Najviše

je djece rođeno 1909. godine i to 141 tisuća, no tada je bio i velik mortalitet. Danas se

rađa oko 40 tisuća djece.

2. Mortalitet (smrtnost) – broj umrlih

3. Prirodni priraštaj – odbije se mortalitet od nataliteta

4. Smrtnost dojenčadi

Perinatalna – do 7. dana života – danas je u padu

Postnatalna - do 1. godine života

5. Migracije – stanovništvo se najviše kreće u ratovima (u posljednjem je ratu Hrvatska

izgubila oko 400 tisuća stanovnika – ratni gubitak). Postoje ratni i demografski gubitci

(koliko se djece manje rodi). Poslije rata uglavnim slijedi kratki „baby boom“

KRETANJE STANOVNIŠTVA OD 1780 – 1880:

God. Broj stanovnika Index

1780 1476 000 st. 100

1800 1595,143 st. 108,0

1880 2506,228 st. 169,7

1780. – 1.476.000 stanovnika i svakih 20 godina taj se broj povećavao za oko 150 do 200

tisuća stanovnika da bi 1880. godine u Hrvatskoj bilo 2,5 milijuna stanovnika. Kroz

vrijeme od 100 godina broja stanovnika Hrvatske povećao se za 70% i to je bio spor rast.

Nakon 1850 god. imamo kontinuirani rast.

Natalitet: 1780 – 1820 42,20‰

1851 – 1855 41,62 ‰

1876 – 1880 45,01 ‰

Mortalitet: 1780 – 1820 37,00 ‰

8

1851 – 1855 41,49 ‰ 1876 – 1880 34,65 ‰

iz podataka se vidi da su i natalitet i mortalitet bili visoki – puno se djece rađalo ali je

puno i umiralo

KRETANJE STANOVNIŠTVA OD 1880 - 1940:

God. Broj stanovnika Index

1880 2506,328 st. 100

1910 3460,584 st. 138,1

1921 3443,375 st. 137,4 – pad zbog I. Svj. Rata

1940 4095,000 st. 163,4

1880. u Hrvatskoj je bilo 2,5 milijuna stanovnika i taj je broj rastao za oko 300 tisuća

stanovnika svakih 10 godina. U razdoblju između 1910 – 1921. dolazi do pada broja

stanovnika zbog 1. svjetskog rata, nakon čega broj stanovnika ponovno počinje rasti da bi

1940. doseglo broj od 4.095.000 stanovnika. Odnosno u ovom razdoblju stanovništvo raste!

Natalitet: 1881 – 1885

42,92 ‰

1906 – 1910 39,46 ‰

1936 – 1940 24,62 ‰

Mortalitet: 1881 – 1885 29,99 ‰

1906 – 1910 25,25 ‰

1936 – 1940 16,15 ‰

i natalitet i mortalitet padaju, s time da mortalitet pada brže od nataliteta koji je još visok

zbog bolje zdravstvene zaštite i zdravstvenih mjera.

1920. god. – Velika kriza – dolazi do velike gladi i iseljavanja stanovništva. Početak „velikih

iseljavanja“. Hrvatska je uz Irsku najiseljeničkija zemlja u Europi.

Do I. Svj. Rata se iseljava u Ameriku, a poslije rata dolazi do pada iseljavanja u Ameriku i sve

više se iseljava u Argentinu, Australiju... (1929 – Velika gospodarska kriza – „crni utorak“,

traje do 1933. godine)

KRETANJE BROJA STANOVNIŠTVA NAKON 2. SVJETSKOG RATA:

- u pitanju su ratni gubitci

9

1948. bilo je 3.780.000 stanovnika što je manje nego 1940. Do pada broja stanovnika došlo je

zbog 2. svjetskog rata - ratni gubici (oko 200 tisuća poginulih u Hrv.) i demografski gubici

(R+D gubitci= oko 400 tisuća ljudi). Od '48 stanovništvo brzo raste za oko 200 tisuća u

intervalima od 10 godina i taj se rast nastavlja do 1991. godine kada zbog Domovinskog rata

dolazi do pada stanovništva (oko 350 tisuća ljudi manje – puno iseljavanja Srba). 2001. U

Hrvatskoj ima 4.437.430 stanovnika. U gubitke se računaju i iseljavanje hrvata i srba za

vrijeme rata.

God. Broj stanovnika Index

1948 3779 858 st. 100

1953 3936 022 st. 104,01

1961-91 110,0-126,6 – brz porast stan.

1991 4784 285 st. 126,6

2001 4437 430 st. 117,4 – ratni gubitci (370 000)

Natalitet: 1946 – 1950 22,98 ‰

1961 – 1965 16,90 ‰

1976 – 1980 14,82 ‰

nakon '01 9 ‰

Mortalitet: 1946 – 1950 13,12 ‰

1961 – 1965 9,58 ‰

1976 – 1980 10,36 ‰

nakon '01 11 ‰

10

3 FAZE:

a) visoki N i M

b) kraj 19 st. – II svj. Rata – pad M, visoki N

c) od II svj. Rata – pad N, nadmašuje ga M

tj. prisutan je pad nataliteta (i fertiliteta), dok mortalitet ne pada tako jako. No, nakon '01

godine mortalitet je veći od nataliteta (11‰ - 9‰ = - 2 ‰) tj. prirodni priraštaj u ovom je

razdoblju negativan ( - 2 ‰). Danas svake godine oko 10 000 stan. manje.

KRETANJE STANOVNIŠTVA OD 1991. DO 2006:

Burno demografsko razdoblje! Ratovi, iseljavanje, pad nataliteta.

10 mj. 2006. godine u Saboru – prijedlog Nacionalne populacijske politike

Stanovništvo Europe

Ukupno stanovništvo 2004.: Europa ima 815 mil stanovnika što je 11%

svjetskog stanovništva, od toga 480 mil stanovnika EU (56% europskog

stanovništva; EU ima 25 zemalja). Prije je Europa imala 25% svjetskog stanovništva

što znači da njen udio opada.

Godišnja stopa rasta u Europi je 2,3 mil / 0,2% (uglavnom su to ljudi koji se

dosele). Udio europljana u svj. stan. stalno opada (Europa je demografski slaba).

Uzrok porasta stan. u europi su imigranti, ne stopa rađanja!

Najveće europske zemlje po broju stanovnika:

o Rusija (+Azijski dio) – 143,5 mil

o Njemačka – 82,5 mil

o Turska – 71,6 mil

o Francuska – 60,6 mil

o Velika Britanija – 59,7 mil

o Italija - 57,7 mil

Najmanje zemlje: San Marino – 29,7 tisuća stanovnika

Monako – 32 tisuće

Lichtenstein 34,5 tisuća

Hrvatska – 4,437 mil / 5,4% europskog stanovništva (a po

nacionalnom dohotku 2,5% u Europi)

Europa ima 46 zemalja i sve su članice Vijeća Europe (osim

Bjelorusije) –

Hrvatska je u VE primljena 1996 godine!

Kretanje stanovništva ovisi o 2 GRUPE FAKTORA:

1) VITALNI POKAZATELJI (prirodno kretanje):

Natalitet , Mortalitet , Prirodni priraštaj (dobiva se kao razlika između

nataliteta i mortaliteta, a može biti pozitivan i negativan)

Fertilitet , Mortalitet dojenčadi ( dodatni pokazatelji )

2) MIGRACIJE (mehaničko kretanje):

Emigracije

Imigracija

Migracijska bilanca (dobiva se kao razlika između emigracije i imigracije, a

može biti pozitivna i negativna). Hrv – negativna mig. bilanca.

VITALNI FAKTORI

(prirodni pokazatelji)

...1991 –2000…

ŽIVOROĐENI UMRLI PRIRODNI PRIRAST

'91 10,8 ‰ 11,5 ‰ - 0,6' 95 11,2 ‰ 11,3 ‰ - 0,1 '00 10,0 ‰ 11,5 ‰ -1,5Stope na 1000 stan.

natalitet konstantno pada, a mortalitet se održava ili raste i to dovodi do stalnog negativnog prirodnog priraštaja! Više je umrlih nego rođenih u cijelom razdoblju tj. 6500 ljudi više je umrlo nego se rodilo 2000. godine

...2000 – 2004…

NATALITET MORTALITET PRIRODNI PRIRAST

'00 10,0 ‰ 11,5 ‰ - 1,5'01 9,2 ‰ 11,2 ‰ - 2,0'02 9,0 ‰ 11,4 ‰ - 2,4'03 8,9 ‰ 11,8 ‰ - 2,9 '04 9,1 ‰ 11,2 ‰ - 2,1

Hrvatska ima nepovoljne vitalne pokazatelje o kretanju stanovništva Stopa mortaliteta dojenčadi (koliko djece od tisuću njih umre do godine dana života)

'00 7,4 Češka 3,8 Bugarska 12,4'01 7,6 Danska 4,4 Turska 13,2 '02 7,0 Finska 3,9 Rumunjska 16,7 '03 6,3 Mađarska 6,0 (samo za usporedbu, ne učenje)'04 6,1 Švedska 3,1

Stopa mortaliteta dojenčadi nije jako visoka i konstantno pada – Hrvatska je po tome

bolja od bivših socijalističkih zemalja (osim Češke i Slovenije)

Ta je stopa jako opala u posljednjim desetljećima zahvaljujući velikom napretku

medicine ( '60ih je 20‰, a u zemljama kao što je Hrvatska ta stopla je iznosila 80 ‰).

Danas razvijene zemlje imaju oko 4 ‰, a postsocijal. Oko 10 ‰. To je najspektakularniji

napredak na tom području kada je riječ o demografiji.

U stope mortaliteta dojenčadi ulaze i ubojstva tj. Čedomorstva

2 su vrste smrtnosti dojenčadi:

I. Perinatalna stopa – smrtnost dojenčadi do 7 dana

II. Postnatalna – od 7 dana do 1 godine (objašnjava se materijalnim

/civilizacijskim razlozima)

Stopa totalnog fertiliteta (plodnosti)

(totalni – odnose se na sve žene, a ne na specifičnu skupinu žena)

'00 1,40'01 /'02 1,34 '03 1,33'04 1,35

ova stopa govori koliko 1 žena u svojem plodnom razdoblju (15 – 49 god) rodi djece.

To je projektirana stopa – računa se koliko je u jednoj godini, pa se projektira na

razdoblje)

da bi se stanovništvo održalo na istoj brojčanoj razini 1 bi žena trebala roditi 2,1

dijete, odnosno na 100 žena 210 djece

stopa fertiliteta je niska u Hrvatskoj – u velikom je padu (ne samo u Hrvatskoj, već i

svugdje u Europi)

S.T.F Franc. VB Njem.

1926-1930 2,3 2,01 2,10

1946-1950 2,98 2,39 2,10 – baby-boom

1980 1,95 1,89 1,56

2000 1,85 1,39 1,65

HRV – 1960 – 2,2 ; 2000 – 1,40 (posljednji podatak: 1,35)

pad počinje '60ih godina i od tada pa do danas u Hrvatskoj se dogodio skoro

dvostruki pad fertiliteta. Eu ima stopu fertiliteta 1,5

Koliko se god. rađa djece u RH:

1910 – 140 000

1950 – 90 000

2006 – 40 000 – jako mala S.F.

Zašto se danas rađa manje djece (manja stopa fert.) !?

Danas prevladava pesimističnija klima nego '60ih – ljudi su tada živjeli lošije ali su

vjerovali u budućnost i napredak – tzv. zlatno doba. '60ih dolazi do velike krize bog nafte i

javlja se pesimizam i nesigurnost. Manje rađanje djece je i posljedica masovnog

zapošljavanja žena (žene moraju kombinirati posao i rađanje djece, a društvo nije našlo

ravnotežu). U 70-tima dolazi do krize ekonomije i nesigurnosti posla. Dolazi do „planiranja

obitelji u skladu sa situacijom“

Postsocijal. Zemlje – velika katastrofa (Rusija 1,2) i Jug Europe – zbog slabije razvijenih

obiteljskih usluga. Osim Turske niti jedna zemlja nije uspjela imati 2,1 ‰.

Glavni uzroci smrtnosti u Hrvatskoj (2004.):

a) Bolesti cirkulacijskog sustava (žilni sustav i srce): 48,9% (24 599)

b) Neoplastične bolesti (tumori): 23,3% (11 728)

c) Ozljede, trovanja i drugi vanjski uzroci: 5,8% (2905)

d) Bolesti probavnog trakta: 5,0% (2507)

e) Bolesti dišnog sustava: 4,1% (2043)

f) Ostali uzroci: 12,9% (6504)

¾ stanovništva umire od bolesti cirkulacijskog sustava i neoplastičnih bolesti

Bolesti od kojih umire najviše ljudi danas su:

degenerativne (unutar organizma, uzrokovane starošću), a

ne epidemijske. Unutarnja degeneracija organizma vezana je uz naše živote i

degenerativne bolesti su vrlo skupe bolesti, a to je uzrok vrlo visokih zdravstvenih

troškova. Sve manje umire od zaraznih bolesti (promjena prirode bolesti)

Svake se godine za 2 mjeseca produžuje životna dob – prije

su ljudi živjeli 45 godina (kraj 19 st.), a danas je u Hrvatskoj prosječno (očekivano)

trajanje života 74 god (u svijetu 75 god.), a predviđa se da će buduće generacije

živjeti 90 god. To nije samo posljedica medicinskog napretka već i promjene poslova

(danas više ne prevladavaju fizički poslovi).

Javlja se pokret promocije zdravlja – čuvati zdravlje a ne

samo liječiti bolesti (preventivna)

Razlozi povećenja trajanja života:

a) nema više teških fizičkih poslova (npr. rudari)

b) mehanizacija

ALI povećala se pojava stresa i ima puno psiholoških bolesti

- MIGRACIJE I RATNI GUBITCI –

~ Djelovanje rata na kretanje stanovništva – rat djeluje na dva načina:

1. neposredni ratni gubici – poginuli, nestali, ranjeni

2. migracije – izazvane ratom i pad nataliteta u ratu – pogoršava stanje stan.

ad1. ratni gubici Hrvatske – neposredni gubici:

o poginuli i nestali branitelji: oko 8,5 tis (8668)

o poginuli i nestali Srbi: oko 5,5 tis (5479)

o poginuli civili: oko 4,5 tis (4737)

o nestali: oko 3,5 tis (3370)

- ukupno oko 22,5 tis ljudi (22554)

Samo za usporedbu – u II svj. Ratu – gubitci 200 tis. ljudi

ad2. migracijska bilanca (1991 – 2001)

o broj iseljenih: 455 tis stanovnika (455 297)

o broj useljenih: 233 tis stanovnika ( najviše Hrvati iz BiH, Crne

Gore, Kosova) (232966)

- razlika: oko 222 tis stanovnika + još pad nataliteta (222 331)

UKUPNO: demografski gubitak – 70 000 djece => oko 300 tisuća ratnih gubitaka

Tj. Hrvatska je u razdoblju od 90te do '04 imala VRLO TEŠKO DEMOGRAFSKO

RAZDOBLJE – rat i negativan trend vitalnih faktora!!! – to je uzrokovalo „rupu u

strukturi stanovništva“ koju je teško nadoknaditi.

MIGRACIJE

(prostorna pokretljivost stanovništva)

Na kretanje stan. utječu 2 bitna faktora:

a) prirodno kretanje stanovništva

b) migracije ili prostorna pokretljivost (prema sociolozima)

20% stan. u SADu goidišnje mijenja prebivalište – migracije su vrlo važne za kvalitetu stan.

~ socijalna pokretljivost – pokretljivost unutar društvene piramide

~ pokretljivost gore-dolje (npr. od radnika prema doktoru)

~ 2 strane migracije:

1. EMIGRACIJA – odlazak s nekog mjesta

2. IMIGRACIJA – dolazak na neko mjesto živjeti

~ Oblici migracija:

1. PRVA PODJELA – povijesna (historijska), odnosi se na

etape razvoja društva:

Predindustrijske – prije nastanka industrijskog društva

(prije 19 st.), bile su više grupne, velike mogracije. (uzrokovane ratovima,

povlačenje pred Turcima, kretala su se cijela plemena, sela – to su više povijesne

migracije).

Glavna im je značajka masovnost

Industrijske – uzrokovane industrijalizacijom i ind.

revolucijom, više su pojedinačne, obiteljske (ljudi se zapošljavaju u gradovima, u

industrijama i tamo se naseljavaju. Prvo su se preseljavali muškarci, a zatim su

dolazile žene i obitelj). Danas prevladava ova vrsta migracija – novovjekovne

migracije

2. DRUGA PODJELA – prema vremenu trajanja:

Dnevne – kada idemo dnevno negdje raditi – danas su uobičajene, te se ne

računaju jer su normalne i stalne

Tjedne – odlazak na dalja mjesta na rad preko tjedna

Sezonske – npr. za ljetne poslove

Trajne – preseljenje za stalno

3. TREĆA PODJELA – s obzirom na prostornu distancu tj.

koliko daleko putujete

Unutar regije

Unutar države (izvan regije)

Inozemne – europske

prekomorske (npr. Amerika, Australija)

4. ČETVRTA PODJELA – socijalna sredina:

Interuralne – između sela

Ruralno – urbane – danas se javlja i trend seljenja grad-selo, ali ih je malo

Interurbane – među gradovima

Što se društvo više razvija to sve više ljudi želi izaći iz grada na selo – to stvara nove

moderne podjele.

~ Uzroci i posljedice migracija:

UZROCI mig.: - ima ih više:

1. politički (rat kao pol. uzrok br. 1, pred pol. Protivnicima (bijeg židova iz Njem.), zbog

pol. razloga. To su bile najčešće uzrokovane migracije i najveće. To je jedan veliki

egzodus ljudi (npr. Iz jugoslavije je protjerano 500 tis. njemaca))

2. ekonomski (potraga za boljim životom – „trbuhom za kruhom“. Mora biti uvjetovan razl.

motivima da motivira na migraciju (dob, kvaliteta boljeg života tamo...) tj. PUSH-PULL

faktori ili motivi)

3. kulturni (to su etničko-kulturni razlozi - ljudi idu k svojima (manjine) k matičnom narodu

ako se nisu dobro integrirali – npr. povratak Hrvata s Kosova )

4. psihološki (ima ih više, ali najviše mladi ljudi bježe u gradove kako bi npr. stekli slobodu)

tu su prisutni PUSH – PULL faktori – faktori odbijanja i privlačenja (sredine u kojoj

živimo i u koju se doseljavamo)- što vas odbija/privlači nekom mjestu

POSLJEDICE mig.:

- demografske – smanjuje se stanovništvo u tim krajevima odakle se odlazi i mijenja se

struktura stanovništva jer uglavnom odlazi mlađe stanovništvo, više muškaraca (kod nas

žena) što se ogleda i u reprodukciji stanovništva

- ekonomske – mogu biti pozitivne i negativne – u početku dok emigranti (gasterbajteri)

šalju novac slijedi prosperitet, no dugoročno se i ne isplati jer nastaje gubitak i smanjuje

se stan. Irska kao najveća emigr. zemlja prije 30-40 god. danas ima drugačije trendove i

prosperira

- socijalno – psihološke – u krajevima iz kojih ljudi odlaze vlada negativna atmosfera

(atmosfera gubitka) npr. Sela u kojima se ne rađaju djeca i gdje nema svadbi. Depresivne

atmosfere – mladi ljudi bježe iz takvih sela.

- prostorne – cijeli dijelovi prostora ostaju bez ljudi tako da dolazi do degradacije

prostora (npr. Na otocima poslije ljeta) – javljaju se depresije

postoji problem adaptacije migranata u sredine dolaska – odnosi se uglavnom na

odlazak u „drugi“ svijet. Pogotovo problematičan za osobe sa niskim stupnjem obrazovanosti

i nepoznavanjem jezika. To je problem pogotovo za 1. generaciju, djeca se uglavnom

integriraju preko škola.

~ Zemlje imigracije:

Odlazak u inozemne zemlje u koje su odlazili „naši“ ljudi

SAD – najveća zemlja imigracije- utopijska zemlja. 1/3 njegovog stanovništva

čine imigranti. God. 1776. kada je postala neovisna imala je 4 mil stanovnika, dok danas

ima 300 mil stanovnika. Razlog dolaska jest taj što je SAD ogroman prazan teritorij (dok

je Europa u 19 st. bila puna ratova, bolesti i sl. Putovalo se parobrodom 35 dana iz

Engleske. Pionirski pokret „Marš na zapad“ je trajao od 18 st. do I svj. Rata. Period

dovođenja crnaca iz Afrike u Južne dijelove Amerike (danas je oko 10% crnaca u Am.)) i

upravo je to faktor privlačenja (drugi takav faktor jest taj da SAD postaje velika

industrijska sila, a danas je prva ind. sila na svijetu i privlači radnike – privlači ih politika

i slobode).

Dolazili su etnički valovi:

1. val: saksonci;

2. val poč. 19 st.: britanci i irci (17 mil), zatim nijemci (5 mil),

3 val 19/20 st.:talijani (500 tis godišnje), pa

4 val poč. 20 st.: slaveni – rusko i austrougarsko stanovništvo (200 – 300 tis godišnje).

Postoje 2 tipa migranata u Ameriku:

a) Englezi: tamo su se naseljavali i otvarali obrte

b) Ostali: slaveni npr. – išli su tamo samo da zarade i da se vrate (rijetki su se vratili)

JUŽNA AMERIKA – Argentina (imala je puno neobrađene zemlje; od 95 mil Ha

bilo je obrađeno tek 5 mil Ha pa se zemlja dijelila besplatno) i Čile. 19 st. Faktori

privlačenja i imigracijska politika

AUSTRALIJA i NOVI ZELAND – Australija - na početku su tamo slali

kažnjenike, imaju politiku „neka svi dođu“; N.Z. – Maori – „zemlja bijelog oblaka“

tamo se seli puno ljudi, a nakon I. Svj. Rata uvode kvote za god. useljavanje

ZAPADNOEUROPSKE ZEMLJE – između 2 rata: Francuska i Belgija, a

nakon rata Njemačka prije svega i dr. zemlje

~ Migracije u Europi (2004.) (god.)

Ukupni porast broja stanovnika – 2,3 mld

Prirodni priraštaj – 300 tisuća

Neto migracija (2004.) – 2 mld tj. Europa svake godine primi oko 2 mil

imigranata i to najviše iz Afrike i Azije (neto: razlika između doseljenih i iseljenih –

Europa više ljudi primi nego što ih se iseli), nešto iseljava, ali to je malo

Stope neto migracije 2004. – najveće stope imaju zemlje južne Europe

(Cipar 1,89%- najviše iz arapskog svijeta, Španjolska 1,43%, Italija 0,89% (500 tis.

god.) i Irska 1,18% - prije najveća emigr. zemlja), a ne razvijenije zemlje i to zato što

su najbliže Africi i Aziji. Europa danas pod opsadom emigranata

udio stranaca koji žive u nekim europskim zemljama (ljudi koji imaju

status stranca):

- Luxembourg – 30%

- Švicarska – 16,7%

- Belgija – 9,1%

- Njemačka – 6,7%

- Francuska – 6,3%

-to su stranci koji nisu dobili državljanstvo

~ Struktura stanovništva u SADu:

1967. 2006. 2050. (predviđanja)

Bijelci 84% 67% 50% (brzi pad)

Crnci 11% 13% 15%

Hispanci 4% 15% 24%

Azijci 1% 5% 8% (postupni rast)

- '67 je SAD imala 200 mil stanovnika, '06 se taj broj povećao na 300 mil tj. za 40 godina

dogodio se rast od 100 mil stanovnika

- Najveći je udio bijelaca no njihov će se udio s godinama smanjivati, do će udio ostalih

rasa (ponajviše hispanaca, rasti)

- Najveći natalitet nemaju crnci, već Hispanci sa područja Središnje i Južne Am.

(Meksikanci)

- Podaci pokazuju da su najbogatiji azijci (restorani, obrti), a najsiromašniji crnci i

hispanci.

- Amerika – 5% svj. stan. => 20% svj. energije troše

~ POLITIKE PREMA USELJENICIMA – 2 vrste:

1) Imigracijska politika –

Europa danas postaje „meta useljavanja“. Ona se sastoji u tome koliko će se ljudi primiti

(slobodno) ili će se ograničiti kvotama naseljavanja tj. Da li je zemlja otvorena prema

imigrantima – liberalna pol. ili ima kvote.

2) Politika (ne)integracije migranata –

Kakva će se politika voditi prema imigrantima, odnosno kakva će im se status dati. Ima ih

više ovisno o zemljama, a danas se pokušavaju ujednačiti.

Francuska: prisutna je jakobinska politika teritorija i državljanstva – onaj

koga Francuska primi taj brzo stječe državljanstvo i postaje Francuz. To je politika

integracije u kojoj nema manjina – onaj tko je na teritoriju Francuske i zadovoljava

kriterije – taj je francuz, te se ne gleda porjeklo i zemlja iz koje dolazi. Postoje odr.

Kriteriji za primanje stranaca. Sve je veći broj crnaca i arapa (Azijci)

VB: prisutna politika multikulturalizma – prihvaćaju se različite kulture i

kulturna obilježja, ali se migranti ne prihvaćaju kao dio nacije (neki to nazivaju

skrivenom segregacijom). Mogu imati svoja obilježja, zajednice i manifestacija etničkog

je legalna. Imaju najviše pakistanaca i Indijaca. Danas zaoštravaju kriterije ulaska.

Švedska: kult. različitost i integracija - ne prima puno migranata izvan Europe

– migranti mogu zadržati kulturna obilježja, ali ih se istodobno nastoji i integrirati–

moraju proći škole, učenje jezike...(to je najbolja pol. i predstavlja kombinaciju VB i

Francuske pol.)

Njemačka i Švicarska: najdiskriminatornije politike- gasterbajterstvo i pol.

neintegracije – teško daju državljanstvo. Nije prisutna integracija (migranti ostaju

gastarbajteri tj. gosti radnici i nemaju baš pol. prava). Njemačka nastoji održati njemačku

naciju (deutch folk) i zato ne provode politiku integracije, već migranti ostaju na distanci.

Italija i Španjolska – južnoeuropske zemlje, donedavno emigrantske, ali

danas su „pod opsadom“ imigranata iz Afrike. No, ove zemlje ne daju imigrantima status

(ljudi nemaju nikakva prava).

Hrvatska – ima problem sa azilantima. Ima politiku sličnu Njemačkoj ali nije imigr.

zemlja. Daje državljanstvo samo Hrvatima i samo oni se integriraju

Europa danas ima veliki problem s tom politikom jer nije jedinstvena. Danas se pogoršava

zbog zazira prema istočnim narodima (desne struje). Zaoštrava se politika prema strancima, a

Europa danas pokušava nači jedinstveni model.

~ UNUTRAŠNJE MIGRACIJE (to su bila kretanja na našem prostoru

u Hrvatskoj i izvan nje)

PRVA FAZA - PREDINDUSTRIJSKE MIGRACIJE (16, 17 i 18 st) –

to su bila kretanja na našem području

U prvom dijelu tog razdoblja (16, 17 st) to je bilo povlačenje pred Turcima koji su prodrli u

Europu u 14 st. i napredovali prema Beču

Te su se migracije kretale u 2 pravca:

I. Prema SJEVERU/ SJEVEROZAPADU – U tom su razdoblju

nastale manjine hrvata u drugim zemljama – etničke grupe Hrvata (Mađarska,

Slovačka, Austrija (gradiščanski hrv.) i Rumunjskoj (bunjevački hrv.). Danas je njihov

broj reduciran, oni su se asimilirali, a veze više nisu tako intenzivne i na putu su

nestanka.

II. Prema OBALI (Jadranu) – obalna primorska područja Jadrana

bila su pod venecijanskom vlašću, a jedan dio stanovništva pobjegao je i u Italiju

(sred. dio – Moliški hrv. – nisu brojni)

- pomicali su se i drugi narodi, prvenstveno Srbi koji su se nastanili na području Krajne i

tako nastaju njihove manjine u Hrv. (krajinjski srbi). Negdje su se zadržali (neki su prešli

na Islam – BiH), a najveći utjecaj u BiH na one koji su ostali imali su franjevci koji su

sačuvali hrvate u BiH

u DRUGOJ FAZI (18, 19 st) turci se povlače, oni gube bitke (1863.

nakon poraza kod Beča. Poljski kralj dobiva bitku.). Oni odlaze iz naših krajeva, a sa njima i

islamsko stanovništvo koje je bilo slavenskog porijekla (povlače se iz sjev. Dijelova

(Slavonije) i dijelova sred. Dalmacije. Granica je uspostavljena u Požarevcu 1618. g. Mirom

u Požarevcu između Hrvata i BiH). Nakon uspostave granice hrvatsko se stanovništvo vraća

gdje su bili (i stanovništvo iz BiH naseljava pogranična područja Dalm. zagore) tj. dolazi do

velikog preseljavanja stan.

Naseljavanje Slavonije u 18 st. vrši Austrija (Marija Terezija u Beču osniva komisiju za

naseljavanje naših krajeva i tako dolazi austrijsko, njemačko stan., česi, talijani, slovaci,

rusini i ukrajinci (nema poljaka) – u to doba nastaju manjine na našem području, a koje su

donijele mnogo dobroga (nove tehnologije, konji u obradi zemlje, plug i razna druga

poboljšanja života) i njihov je dolazak bio doista blagotvoran i doprinosi kulturi. Brojni su

ljudi u Hrvatskoj stranog porijekla dali veliki doprinos Hrvatskoj i hrvatskom identitetu

(Strossmayer – Nijemac, Ljudevit Gaj – Francuz, Vatroslav Lisinski – Nijemac, August Šenoa

– Čeh, Stanko Vraz – slovenac)

U tim su unutrašnjim migracijama značajne bile agrarne reforme nakon 2 svj rata (dijelila

su se zemljišta i organizirano preseljavalo) – organizirane migracije

Prisutne su bile i sezonske migracije (šumarski radnici, građevinari, torbari itd.) ljudi koji

idu za poslom (znalo se za koje vrste poslova ljudi dolaze iz kojih krajeva) – to su

specijalizirane migracije

DRUGA FAZA - INDUSTRIJSKE MIGRACIJE - vanjske migracije – iz Hrvatske

~ hrvatski migracijski valovi u 20 st.:

1) kraj 19 i početak 20 st. – migracije u prekomorske zemlje i najviše

SAD. To su jako intenzivne migracije (do I. svj. rata). Između 1901. i 1913. u SAD je otišlo

320 tis. hrvata. Uzroci: push/pull faktori - SAD je velika industrijska zemlja, privlačna zemlja

koja treba radnu snagu i prima ljude. Ljudi su odlazili jer je krajem 19 st u našim krajevima

bila kriza, od kojih je najveća vinogradarska kriza (Pepelnica, Perinospora - bolest vinove

loze uništila je sve krajeve uz more – 1894. Rak vinove loze uništio vinogradarstvo, nestaje

im jedina grana privređivanja. ). Zato su ljudi masovno iseljavali iz primorskih krajeva

(pogotovo iz južne Dalmacije) jer je sistem kultura vezan uz iseljavanje (južno od Cetine više

iseljavanja, a sjeverno manje). Ljudi su se u SADu zapošljavali u poslovima u tvornici,

čeličanama (Pitsburg), a kasnije su naseljavali i zapadnu obalu (Kalifornija). To su uglavnom

bili ljudi sa sela, nešto pismenih, više nepismenih, koji su imali „plan povratka“ (zaraditi i

vratiti se) i zato se nisu htjeli integrirati (živjeli su u svojim kolonijama) niti ženiti. No, 1. svj.

rat prekinuo je veze i malo ih se vraća.

Još se išlo u Južnu Ameriku, Argentinu, Čile, Urugvaj. Argentina je bila privlačna zbog

neobrađene zemlje i naši su se ljudi tamo uspjeli popeti na društvenoj ljestvici više nego u

SADu. Odlaze tamo raditi nekome, a neki su se kasnije i obogatili. Iseljavali su se i na Novi

Zeland gdje je bilo dosta rudnika kalove smole. Naši su ljudi na Novom Zelandu osnovali i

uveli vinogradarstvo. Bili su 3. manjina po brojnosti.

2) Iza 1 svj rata – sele se u prekomorske zemlje (SAD i Australija – nešto

se ljudi vraća iz SADa zbog krize 1929. g.)

3) 30ih godina – val migracija prema Zapadnoj Europi (Francuska,

Belgija) gdje su se masovno zapošljavali u rudnicima i željezarijama. Dio ljudi ide u

Španjolski građ. rat (pod utjecajem tamošnje komunističke partije), a drugi dio u Italiju i od

tamo u prekom. zemlje.

4) 50ih godina – razvijena ilegalna emigracija iz Hrvatske u Zapadnu

Europu i dalje, u prekomorske zemlje. Jako puno ljudi koji su uhvaćeni su završavali u

logorima, a oni koji su otišli nisu se planirali ikada vratiti (nemaju putovnicu)

5) 60ih godina – dolazi do legalizacije migracije i tada nastaju

gastarbajterske migracije u zapadnu Europu (iz Hrv. na rad iselilo je oko 250 tis ljudi, najviše

i Njemačku)

6) 70ih i 80ih godina – se te (gasterbajterske) migracije zaustavljaju i

dolazi do povratka u domovinu (Europa više ne treba radnike)

7) Ratne migracije – 90ih godina za vrijeme Domovinskog rata 400 tis

ljudi otišlo je , a nešto se naselilo poslije (negativna bilanca)

8) Nove migracije nakon rata koje sada traju – nisu masovne niti tako

brojne, ali ih karakterizira to što odlazi mlada visokoobrazovana radna snaga, uglavnom

tehničke i medicinske struke (Ital.)

~ MIGRACIJSKA BILANCA:

1780 – 1980 (negativna bilanca) *minus je razlika useljenih i iseljenih

1. razdoblje 1780 – 1880 – minus 108 tis stanovnika (108.393)

2. razdoblje 1880 – 1940 – minus 440 tis stanovnika (448.023)

3. razdoblje 1941 – 1948 – minus 123 tis stanovnika (123.085)

4. razdoblje 1948 – 1981 – minus 199 tis stanovnika (199.442)

1991 – 2001 (negativna bilanca) – ratni gubitci

~ broj iseljenih 450 tis

~ boj useljenih 232 tis

razlika: 222 tisuća stanovnika (222.554)

Hrvati izvan domovine (prema popisu iz '01):

Stan. u RH čine 56,2 %

Hrvatska dijaspora (procjene) – autohtona skupina hrvata izvan Hrvatske i

BiH (u susjednim zemljama) = 260 tisuća (3,28%)

Hrvati u prekomorskim zemljama = 1, 9 mil (23,71%)

Hrvati u europskim zemljama = 530 tisuća (6,62%)

Hrvati u BiH = 9,5%

(oko 7,5 mil. –ne mogu se odrediti točne brojke)

U BiH se vidno (za skoro pola) smanjilo hrv. stan. Manjina hrv. je skoro nestala na Kosovu, a

malo ih je ostalo u Vojvodini (Janjevci, Munjevci)

Stanovništvo Hrvatske prema narodnosti:

Hrvati ~ 90 % (89,63%),(1971 g. – 75%, po nacionalnom sastavu Hrvatska je

dosta homogena zemlja)

Srbi ~ 5% (4,54%- 170 tis.),(1971 g. – 14% - njihov udio pada)

Bošnjaci ~ 0,47% (nova manjina)

Talijani ~ 0,44% (najviše ih je u Istri, u II svj ratu iseljavaju)

Mađari ~ 0,37%

Slovenci ~ 0,30%

Česi ~ 0,24%

Romi ~ 0,21% (1971 g.-0,01%),(njihov je broj teško utvrditi – prema

procjenama ima ih puno više od 10 tis i broj im se povećava. Danas proživljavaju

proces emancipacije (kult. društva), no problem je njihova integracija)

Hrvatska je demografski dosta oslabila – puno ljudi je iselilo, a veze sa njima su dosta

slabe.

DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA ( s naglaskom na staro stan.)

Starenje stan. – povećava se udio starih ljudi u stanovništvu što ima ozbiljne utjecaje na

današnje društvo

Na kraju 19. st i poč 20. st očekivano trajanje života bilo je ispod 50 godina, a

danas je 78 godina (Hrvatska: 74 god). Primjer je Švedska - poč 20. st.- 50 god. , danas

78 god.

3 UZROKA STARENJA:

I. Vitalni pokazatelji (na starenje utječu 2 vitalna pokazatelja):

a) Opadanje Nataliteta – stopa nataliteta pada. Danas je

ta stopa u Europi 1,5 i manje tj. opada udio mladih generacija u stanovništvu (stopa

fertiliteta u RH – 1,3)

b) Pad Mortaliteta – stopa mortaliteta je znatno manja,

ljudi žive duže i nestale su neke bolesti (posebno epidemije i rijetke bolesti, kuga,

tuberkuloza, dizanterija, malarija). Na djelu su ostale degenerativne bolesti koje su

danas glavni uzrok smrti (posebno kardiovaskularne, maligne i neoplastične).

Razdoblje bolesti sužuje se na posljednje godine života. Tu se radi o „starenju

odozgo“ – „sijeđenje“ stanovništva.

II. Migracije - migracije su uzrok starenja i to u zemljama i kojih

se odlazi gdje utječu na strukturu stan., upravo zato jer odlazi najviše mladog

stanovništva (u dobi od 20 – 40 god). U zemljama dolaska migracije poboljšavaju dobnu

strukturu.

III. Ratovi – imaju utjecaj na dobnu strukturu jer uglavnom gine

mlado stanovništvo. Najveći utjecaj imali su 1 i 2 svj rat (Hrvatska je u 2 svj ratu izgubila

10% stanovništva, a puno je izgubila i u Domovinskom ratu (hr – 15 tis, Bosna – 100 tis)

Npr. u Africi je u sukobu između 2 plemena poginulo 2 mil ljudi. ),(manje ljudi 80tak

god. zbog II svj rata, a manje ih se rađalo i za vrijeme ratova)

(dobna piramida)

TIPOVI DOBNE STRUKTURE:

PROGRESIVNO STANOVNIŠTVO STACIONARNO STANOVNIŠTO REGRESIVNO STANOVNIŠTVO

- oblik piramide - oblik stošca – smanjuje se baza - oblik urne – znatno sužena baza

- tradicionalna struktura (prije 100 god) - stanovništvo brojčano stagnira - srednje dobne skupine su brojnije

- brojno mlad stanovništvo (do 15 god) - rađa se manje djece – prijelazni tip od stanovništva koje se rađa

- visok natalitet

- prisutna je u nerazvijenom dijelu svijeta

(Afrika i J. Amerika)

Karakt. brojčani udjeli dobnih kontingenata prema Sundbirgu (%

stan. po dobi):

Vrste 0-14 god. 15-49 god. 50 i više god.

Progresivno 40% 50% 10%

Stacionarno 25% 50% 25%

Regresivno 20% 50% 30%

Dobna struktura stan. Hrv. 2001. god.:

Muško st. Žensko st. -

rađa ih se više Osjetno više žena

Izjednačeni kao 40o godišnjaci

2000 god. – RH

70,5 god. – očekivano trajanje života M, a 77,8 god. Ž

Prosjek: 74,2 god.

1980 g. – 70,6 (M) i 74,2 (Ž)

GLAVNI POKAZATELJI (INDIKATORI) STAROSTI

STANOVNIŠTVA:

1) Očekivano trajanje života – govori o tome koliko možemo očekivati

da će trajati naš život. Danas je prisutno povećanje očekivanog trajanja života, a

predviđanja govore da će generacije koje se sada rađaju živjeti oko 90 godina.

~ Hrvatska:

1980. prosječna životna dob muškaraca iznosila je 70,6 godina, a za žene 74,2 godine;

2000. prosječna životna dob muškaraca bila je 70,5 godina, a za žene 77,8 godina

(prosjek:74,2) tj.za 20 godina životni se vijek povećao za oko 3 godine (oko 2/2,5

mjeseca godišnje). Podaci govore i to da muškarci kada dođu do 65 godina mogu

očekivati još 13 godina života, a žene još 16 godina.

~ Franc. (m-75,9, ž-83,0), Njem. (m-76,5, ž-82,3), Ital. (m-76,8, ž-82,5),

VB (m-76,1, ž-80,5)

~ Španjolska ima najdulje očekivano trajanje života žena (83,8 godina, a

muškaraca 77,2)

~ Švicarska ima najdulje očekivano trajanje života muškaraca (78,4

godine, a žena 82,7)

~ Rusija ima opadanje prosječnog trajanja života 1965-2000 g. –

negativan trend (muškarci: 58,9 god; žene: 72,3 god). Uzroci tome su pad Sovjetskog

Saveza, raspad sustava socijalne sigurnosti, mirovine, zapošljavanja, te alkoholizam.

Moskva je najskuplji grad u Europi jer tamo živi elita. Van Moskve ljudi preživljavaju,

nema soc. sigurnosti

~ očekivano trajanje zdravog života: muškarci – 60,8 god; žene - 67,1

god (podaci za Hrvatsku, 2001.)

OČEKIVANO TRAJANJE ZDRAVOG ŽIVOTA (do bolesti) HR – 2001. g. – m - 60,8 ; ž – 67,1

2) Indeksi o dobi stanovništva Hrvatske –

Prosječna dob: 38 godina

Medijarna dob: 37 godina (godine života u kojima imamo najviše stanovnika)

Indeks starosti: stanovništvo od 60 god i više dijelimo sa stanovništvom do 20

god

955,556/: 1,053,240 = 0, 91

Indeks starosti – stanovništvo 65 god i više dijelimo s stanovništvom do 14

godina

693,540/: 754,634 = 91, 9

Koeficijent opterećenosti radnog kontingenta staračkim kontingentom – radni

kontingent čini stanovništvo od 15 – 64 godine bez obzira da li radi ili ne radi, dok

starački kontingent čini populacija od 65 godina života i više. (65 i više/15-64)

693,540/: 2,988,686 = 23,2 %

Koeficijent ovisnosti starog stanovništva mladim kontingentom – stanovništvo

od 0 -14 godina dijelimo sa stanovništvom od 15 – 64 godine

754,634 /:2 988,686 = 25,2%

Koeficijent ukupne ovisnosti – stanovništvo od 0 – 14 godina i 65 godina i više

podijeli se s stanovništvom od 15 – 64 godine)

639,540+754,634 /: 2 988,686 = 48,5 %

STOPE AKTIVNOSTI STARIJIH LJUDI U HRVATSKOJ (2001.)

DOB AKTIVNI ZAPOSLENI

50-54 65% 56%

55-59 37% 33%

60-64 15% 14%

65-69 7% 7%

Nakon 60te godine aktivnost ljudi naglo pada, dok nakon 65 god gotovo potpuno

nestaje. Podaci govore da se smanjuje broj aktivnog stanovništva, a povećava broj

umirovljenika i to je glavni problem mirovinskog sustava. (krajem 80tih. godina ima 2

mil zaposlenih, a danas ih ima 1,5 mil, dok je sa druge strane 80tih bilo 500 tis.

umirovljenika, a danas ih je oko 1 mil.).

Jedno od mogućih rješenja jest:

a) podizanje dobi umirovljenja - danas u Europi izjednačavaju dob umirovljenja

muškaraca i žena, ali danas se kasnije ulazi i u svijet rada (zbog školovanja, ali i teškog

pronalaska posla)

b) koncept aktivnog starenja - da ljudi ostanu u svijetu rada dok mogu, a ako ne rade

neka se bave nečim drugim (studiranje, humanitarni rad i sl.), tj. bit je u tome da ih se

održi aktivnima u društvu, a ne da ih se gura na marginu (neka rade u obitelji).

c) Treća je mogućnost davanje ljudima izbora da izaberu žele li u mirovinu ranije, ali

onda moraju prihvatiti i manje mirovine (malo fleksibilniji pristup).

RODNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA:

Važna je zbog podjele rada u društvu, diskriminacije i sl. Postoje razlike u dr.

položaju rodova i broja zaposlenosti

Postoje 2 vrste teorija (pravca) o razlikama položaja muškaraca i žena:

biološka (polazi od biol. razlika) i kulturološka (razlike objašnjava kao da su proizvod kulture)

neznanstveno – biblijsko objašnjenje (ženu stavlja u podređeni položaj)

1) Biološko objašnjenje – polazi od bioloških razlika između muškaraca

i žena. Prema ovom objašnjenju, muškarci i žene se rađaju jer postoji genetski

različita ljudska biogramatika koja određuje ljudsko ponašanje ( I. i R. Fox) – tako su

muškarci lovci, hranitelji sl., a žene orijentirane na reprodukciju i djecu .

Biogramatika je stalna, stabilna i sporo se mijenja.

P. Murdock – različitost muškaraca i žena proizašla je iz biologije i praktičnosti i

biološkog predodređenja za obavljanje određenih poslova (muškarci – lov; žene -

poslovi vezani uz obitelj). To je antropološka teorija – uspoređuje različita primitivna

društva.

T. Parsons (biologija i ekspresivnost žena)– prema njemu obitelj je izolirana u

industrijskom društvu i ima 2 funkcije – reprodukcija-socijalizacija pomlatka i

stabilizacija i podrška odraslih . Muškarac ima instrumentalnu funkciju (on je izvan

obitelji, zarađuje i hrani obitelj), dok žena ima ekspresivnu, emotivnu ulogu (okrenuta

je domu i održavanju odnosa u obitelji) - mit o jednom hranitelju. Kasnije se takva

struktura bitno promijenila – danas su 2 hranitelja, ali još uvijek postoje razlike u

ulogama muškaraca i žena

J. Bowly – orijentira se na vezu između majke i djeteta koja je presudna i

determinira položaj muškarca i žene u društvu i u obitelji.

2) Kulturološko objašnjenje – prema ovim teorijama, biologija nije ta

koja je presudna u odnosu muškarca i žene, već je to kultura (društveno porjeklo,

nasljeđe, učenje), tj. da je to stvorio čovjek i okolnosti u kojima živi

Ann Oakley (kultura kao uzrok rodne podjele rada)– provela istraživanje koje je

pokazalo da ima društava gdje žene obavljaju muške poslove , što dokazuje da to nije

biološki određeno već stvar kulture koja definira uloge.

B. Betleheim (kolektivni odgoj djece)– postavlja pitanje da li je odgoj vezan

isključivo za žene – nije nužno da žena odgaja dijete jer npr. u izraelskim kibucima

postoji kolektivni odgoj djece (ili npr. djeca iz domova). No, tako odgojena djeca

postaju dublje emotivno hladna – majka je ipak važna za emotivni odgoj.

E. Friedl (muška dominacija i podjela rada)– muškarci su uvijek kroz povijest

kontrolirali rijetka dobra (ona koja su teško dostupna) kao npr. meso. Upravo zbog te

kontrole dolazi do situacije u kojoj dominira muškarac (nadmoć).

B. Ortner – uvijek je postojalo niže vrednovanje uloge žena - muškarci su se više

vrednovali i imali su viši status i to zato što su obavljali poslove vezane uz kulturu,

dok je reprodukcija žene bila prirodna i tako manje vrednovana.

ŽENE U INDUSTRIJSKOM DRUŠTVU:

U agrarnom društvu najvažnije je bilo vlasništvo. Muškarac je bio vlasnik žene i

postojala je podjela rada, ali ljudi su bili bliski, jedinstvena i snažna primarna grupa

(sinkretizam).

Sa pojavom industrijskog društva dolazi do izdvajanja muškog rada iz obitelji. Tako

dolazi do statusa muškog hranitelja i „modernog“ statusa žene kao domaćice (inferiorna

uloga). Ekon. ovisnost žene (u 19 st je tako vladala podjela na kućni rad i industrijski

rad). Obitelj više nije jedinstvena (nema konzistenciju), jako je krhka i podložna rizicima

i nesigurnostima. Dolazi do izlaza žena iz obitelji – zapošljavaju se (60te- masovno

zapošljavanje) – to uzrokuje promjene soc. pol. države.

U poslijeindustrijskom društvu dolazi do toga da žene masovno izlaze iz obitelji i

zapošljavaju se (60te i 70te god). Najteža je bila prijelazna faza u kojoj žena zadržava

kućne poslove i istodobno radi izvan kuće, odnosno preuzima dvije uloge. No, danas

žene doživljavaju uspon u podjeli rada i to je dobro za obitelj. Najviše se zapošljavaju u

obrazovanju, privatnim kućanstvima i socijalnim službama, zatim njezi, administraciji i

uslugama, a najmanje u ribarstvu, građevini i rudarstvu. Prosječna plaća iznosi 4524 kn,

od čega žene prosječno zarađuju 3855 kn, a muškarci 4341 kn (tj. žene zarađuju 90%

plaće muškaraca). Uredski poslovi kao ekvivalent kućanskim poslovima.

Novi trendovi su masovno školovanje i socijalni uspon žena (Espin–Andersonova teza o

dvije razine tržišta rada i novoj socijalnoj pravdi). Zaposlenost oba partnera uvjet je

zdrave obitelji – to je preokret

KOEFICIJENT FEMINITETA u HR 1953-2001.

God. Koef.

1953. 1115

1961. 1094

1971. 1069

1981. 1066

1991. 1063

2001. 1077

Govori o tome koliko žena na 1000

muškaraca ima u društvu

Hrvatska 1953 – 2001. '53 godine na

1000 muškaraca došlo je 1115 žena i to je

najveći broj do tada, a razlog tom visokom

koeficijentu jest činjenica da se radilo o

poslijeratnom razdoblju. 2001. godine na

1000 muškaraca dolazi 1077 žena.

u najmlađoj dobnoj grupi (0 – 14 god) ima

više dječaka (njih se rađa 5-6% više).

Izjednačavanje se dešava između 30te i

40te godine, dok u starijoj dobi (iznad 60

god) dolazi do velike prevlasti žena (koje

žive 6-7 godina duže od muškaraca)

Koef. po velikim dobnim skupinama:

zemlja/ dob.sk. 0-14 15-39 40-64 65 i više

Austrija 944 960 1032 1780

Francuska 957 988 1019 1509

Njemačka 949 947 993 1937

Švedska 949 952 987 1359

Hrv. (1991) 952 956 1049 1791

Hrv. (2001.) 954 986 1062 1631

ZAPOSLENOST I PLAĆE

Privatna kućanstva sa zaposlenim osobljem 96 4Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 76,3 21,7

Visina plaće (2004.):

Prosječna plaća 4143 kn (2004.) i 4542 kn (2006.)

Žene su imale 90% plaće muškaraca. Najveće razlike su u bankama i financijama (prosj.

Plaća žene= 3885kn, a muškarca= 4341kn)

STOPA RIZIKA OD SIROMAŠTVA:

Odnosi se na osobe ispod crte siromaštva (1800 kn mjesečno, 22 000 kn godišnje)

Žene su više u riziku siromaštva od muškaraca žene: 18,1%, muškarci: 15,5%, a

ta se stopa povećava u starijoj dobnoj skupini (65 godina i više)

Kada se gleda prema aktivnosti onda su razlike manje, a najveća je stopa kod onih

koji ne rade (neaktivno stanovništvo, umirovljenici). Od ukupnog boja zaposlenih 45% su

žene, a 56% muškarci (isto je kao i kod aktivnosti)

POLOŽAJ PO RAZINI OBRAZOVANJA:

Kako se ide prema višim dobnim skupinama, razlika između muškaraca i žena, po

razini obrazovanja, je osjetna – i to u korist muškaraca (u inženjerskim zanimanjima dipl.

studenata ž-9,8, a m-90,2%). Veća je zastupljenost žena u tercijarnim aktivnostima.

Kako se ide prema nižim dobnim skupinama razlika se smanjuje između razine

obrazovanja

POL. VLAST:

152 Zastupnika – 21,2% žena (32) i 78,9% muškaraca (120) u saboru. Socijaldemokratske

stranke imaju najveći % žena, za razliku od desno orjentiranih stranaka.

Prije 1992. god. nema žena u Vladi

1992.,93. 6,3%

1995. 9,5%

2000. 10,5% % žena u sastavu Vlade RH

2002. 20%

2003. 28,6%

U sudskoj vlasti je pretežan broj žena, ali kada je riječ o Ustavnom ili Vrhovnom sudu ima ih

jako malo. Među odvjetnicima je također mali broj žena. Kod liječnika prevladavaju žene, ali

opet ne kod vrhunskih doktora i kirurga.

EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA:

Ovdje se radi o različitim statusima slojeva stanovništva u privređivanju i ekonomiji i

njihova angažiranost u tome (raspored društva)

Osnova podjela:

1. ekonomski aktivno

2. ekonomski neaktivno

postoji aktivnost po: djelatnostima

: zanimanjima

: vrsti posla

: poduzećima/sektorima (ne)drž. posao

: lokaciji gdje ljudi žive

iz ekonomske strukture može se dosta saznati o karakteru, razvijenosti i

sposobnostima društva. To je glavni pokazatelj razvijenosti društva.

stopa iskorištenosti radnog kontingenta govori koliko je neko društvo iskoristilo

resurse svog stanovništva (najbolje iskorišteno stanovništvo ima SAD – stopa od 70%,

EU – 65%, a HRV – oko 50%. Cilj nam je podići to iznad 70% (iskorištenost radnog

kontingenta stan. Od 15-64. god))

Zaposleno stanovništvo = Broj zaposlenih u odnosu na radni kontingent

Kako se mjenja struktura zaposlenih?

Postoji generalni povijesni trend…

3 osnovna SEKTORA ZAPOSLENOSTI stanovništva:

1. PRIMARNI SEKTOR - poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i (rudarstvo) u

poljoprivredi radi oko 5% stanovništva u Hrvatskoj.

2. SEKUNDARNI SEKTOR – industrija. Tamo radi sve manje stanovnika jer

kompjuteri/ strojevi zamjenjuju ljude.

3. TERCIJARNI SEKTOR – usluge, transport, uprava i obrazovanje. Danas je većina

ljudi zaposlena u tom sektoru. Veliki rast

Zaposleni po djelatnostima (2005.):

Poljoprivreda i sl. – 5,9% (83 541) ,(danas, a 80% u ½ 20 st.)

Industrija i sl. – 31,2% (442 737)

Uslužene djelatnosti – 62,8% (891 979)

Nerazvrstano – 0,2% (2317)

SAD – u industriji 20% i opada zbog automatizacije i mehanizacije

Atipični oblici zaposlenosti (kriza fordističke strukture

zaposlenosti):

Fleksibilni oblici rada:

~ Rad na ugovor na određeno vrijeme

~ Rad s djelomičnim vremenom

~ Povremeni rad

~ Telework

~ Samozapošljavanje

Nova (tročlana) struktura rada:

A B C

A) Stabilna zaposlenost – obrazovani zaposlenici (jezgra poduzeća)

B) Nesigurna zaposlenost (prekarna) – radna snaga koja fluktuira, koju

je lako zamijeniti

C) Nezaposlenost

Status novozaposlenih u Hrvatskoj 2004 godine:

Zaposleni na određeno vrijeme – 70% (69,9)

Zaposleni sezonski – 15% (14,9)

Zaposleni na neodređeno vrijeme – 14% (13,9)

Zaposlen na skraćeno vrijeme – 0,6%

Zaposlen na pripravničkom stažu – 0,7%

Ukupno 115.508 zaposlenih (100%)

OSNOVNE STRUKTURE STANOVNIŠTVA !!!:

Ukupno stanovništvo (2001.) 4 437 000

Radni kontingent (2001.) 2 981 000

(pitanje na ispitu !!!) radni kontingent čini svo između 15-64 god. (Postoji i

definicija da radni kontingent čini žensko stanovništvo od 15-59 godina i muško u

dobi od 15-64 godine , no ta se definicija sve više napušta.) No, i donja je granica

je u pitanju jer se dosta ljudi sve duže školuje, pa se razmišlja da donju granicu

treba podići na 18. godina

Aktivno stanovništvo (2005.) 1 729 000

(pitanje na ispitu !!!) aktivno stanovništvo čine svi zaposleni i nezaposleni – i to

oni registrirani u zavodu za zapošljavanje

Zaposleno stanovništvo (2005.) 1 420 000

Nezaposleno stanovništvo (2005.) 308 000

(2006.) 290 000

2 DEFINICIJE (KATEGORIJE) NEZAPOSLENIH: (pitanje na

ispitu !!!)

1. Službena (registrirana) nezaposlenost – obuhvaća ljude koji su

prijavljeni u zavodu za zapošljavanje i njihova stopa 2005. iznosi 17,9% (u odnosu na

aktivno stanovništvo)

2. Međunarodna definicija nezaposlenosti prema MORu – mnogo je

fleksibilnija - ako netko radi 1 sat tjedno za plaću onda nije nezaposlen. Stopa ove

nezaposlenosti iznosi 13% u RH. Koristi se u međun. statistikama.

Postoji i treća kategorija – SIVA ILI CRNA EKONOMIJA

– neregistrirana. Sve ono što ljudi rade za novac, a nigdje se ne registriraju, odnosno ne

prijavljuju (Velika je u tranzicijskim zemljama - prije se govorilo o stopi od 30%, (RH)

što je danas smanjeno na 15%).

AKTIVNO ATANOVNIŠTVO (2005.)

~ Ukupno aktivnog stanovništva ima 1 729 000, od čega je nezaposlenih 308 tis

(308 738), a zaposlenih 1 420 574 (82,1%) i to:

Najviše u pravnim osobama – 1 110 tis (1113 208)

Obrt i sl. profesije - 260 tis (258 332)

Poljoprivrednici – 50 tis (49 032)

Stopa neregistrirane nezaposlenosti: 17,9%, u RH privatizirano 60%

NEAKTIVNO ATANOVNIŠTVO (2001.) (pitanje na ispitu)

~ Ukupno neaktivnog stanovništva ima 2 500 000, od toga:

Učenici i studenti – 30,38%

Umirovljenici – 39,05%

Kućanice – 12,26%

Nesposobni za rad – 2,36%

Djeca izvan škole – 13,79%

Ostali – 2,14%

U RH oko 10% invalida (mnogi su među umirovljenicima)

EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA PO DOBI

(2001.)

DOB

15-24

25-34

35-44

45-54

55-64

56-74

75-84

85 i više

AKTIVNO (pitanje na ispitu)

42,3%

86,5%

86,1%

73,1%

25,5%

6,5%

3,9%

1,2%

OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA:

Jako se govori o „društvu znanja“ u kojem je znanje najvažniji proizvodni faktor

~ Društvene funkcije obrazovanja:

Prijenos društvenih vrijednosti – tako se razvija i jača kolektivna svijest i

stvara privrženost zajednici u kojoj ljudi žive (npr. melting pot“ u SADu)

Škola uči suradnji u sekundarnim grupama – radi se o grupama u kojima ne

vladaju „topli“ odnosi kao u obitelji i prijateljskom krugu. Škola je svojevrsno društvo

u malom, ona je most između obitelji i društva. Institucija na putu između obitelji i

društva (primarna i sekundarna zajednica)

Škola uči vještine važne za društvenu podjelu rada – to je naročito važno za

industrijsko društvo koje je vrlo kompleksno, pa obrazovanje pomaže u integraciji

složene društvene strukture

Tj. funkcije obrazovanja jesu – vrijednosti, kooperacija, vještine obavljanja posla!

(pitanje na ispitu) GLOBALIZACIJA – potencira značenje obrazovanja.

Ona nas dovodi u konkurenciju sa drugim zemljama i kontinentima, ona se orijentira na

obrazovanje odnosno razvoj kompetitivnosti u svjetskim razmjerima. Rutinski se poslovi

preseljavaju u nerazvijene zelje, dok kvalitetni poslovi ostaju u razvijenim zemljama

(„manipulatori simbola“). Europa nema dovoljno informatičara pa ih uvozi iz Indije.

~ Fleksibilizacija potiče prednosti šireg obrazovanja – šire obrazovanje (npr.

humanističko) pruža mogućnost lakše adaptacije na tehnološke i druge promjene

(kvalitetna opća naobrazba primjerenija je tehnološkim promjenama nego li su to

specijalizirana znanja). Znanje: brže – lakše se steknu nova znanja i vještine na temelju

šireg obrazovanja

~ Neke kritike suvremenog koncepta obrazovanja – postavlja se pitanje:

a) tko stvara i tko je nosilac vrijednosti koje prenosi škola!? (Prema marksistima i

ljevičarima stvaraju ih elite koje ih onda nameću drugima u društvu; postoji i pitanje

sukoba nacionalnih naspram globalnih vrijednosti).

b) Drugo pitanje jest ne razvija li suvremena škola individualistički duh, nasuprot

solidarnosti!? (u SADu se djecu uči konkurenciji). Isto tako, neki tvrde da je škola

autoritarna i represivna (I. J. Litch – bio protiv škole „Dolje škola“ – kritike

nacionalnih vrijednosti i stvaraju se mitovi koji su u sukobu sa ostalim manjinama)

OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA HRVATSKE

(2001.)

– stan. iznad 15 god. u %

Nepismenih 1,8%

Bez škole 2,9%

Nepotpuna osnovna škola 15,8%

Osnovna škola 21,8%

Srednja škola 47%

Viša škola 2%

Fakulteti i akademije 7,3%

Magisterij 0,6%

Doktorat 0,7%

SPOLNA STRUKTURA - STUPANJ OBRAZOVANJA (2001.)

MUŠKARCI ŽENE

Bez škole 31 68

Osnovna škola 42 57

Srednja škola 66 33

Viša škola 51 49

Fakultet, akademija 49 50

Magisterij 59 40

Doktorat 67 32

Podaci pokazuju da: (!!!)

- bez škole i sa samo završenom osnovnom školom ima više žena nego muškaraca, te

- da je više muškaraca nego žena sa samo završenom srednjom školom.

- više škole, fakultete i akademije ima završen podjednaki broj žena i muškaraca, dok

- završen magisterij i doktorat ima više muškaraca nego žena.

POHAĐANJE ŠKOLA U HRVATSKOJ (šk.god. 2003/04.)

Predškolski odgoj – 89 tis djece (88 593)

Osnovne škole – 390 tis djece (390 593)

Srednje škole – 190 tis djece (190 784)

od toga:

gimnazije – 26%

tehničke škole – 44%

industrijske škole – 27%

umjetničke škole – 4%

Škole za djecu sa poteškoćama – 2 243

Visoka učilišta 129 tis ljudi (46% muškaraca) (128 670)

od toga:

fakulteti – 102 tis (46% muškaraca) (101 688)

više škole 12,5 tis (68% muškaraca) (12 474)

visoke škole 13 tis (33% muškaraca) (13 334)

SREDNJOŠKOLSKA POPULACIJA (upis u

srednju školu)

~ Razdoblje 2006 – 2020 god.:

2006 100% (51 932)

2009 93% (48 454)

2012 98%

2015 87%

2018 77%

2020 77%

Tj. broj srednjoškolske populacije će se smanjivati!

TRAJANJE STUDIJA

– prosječno trajanje uspješnog studija (2004.) je bilo 5,8 godina

– sveučilišni studiji: 6,9 godina (1 mjesec više u odnosu na '96 god)

– veleučilišta, stručni studiji i visoke škole: 4,5 godina (2 mjeseca manje u odnosu na

'96)

– 20 – 27% studenata ponavlja prvu godinu

– Završavanje studija – stopa završavanja studija:

~ 50% sredinom 90ih

~ Oko 55% od kraja 90ih

~ Oko 60% diplomiranih su žene (porast sa 50 – 55%)

Do 2010. god povećati će se i udio generacije koja završava tercijarno

obrazovanje (s 30% '04 na 40% 2010.(na temelju upisanih 2004. god.))

90-tih – mala kategorija izvanrednih i redovitih studenata koji sami

plaćaju studij; danas raste broj studenata koji si sami plaćaju studij – obrazovanje se

počinje privatizirati

Najviše se studiraju društveno humanističke znanosti, pa tehničke i

biotehničke, a najmanje prirodne znanosti.

PROSTORNA DISTRIBUCIJA STANOVNIŠTVA HRVATSKE:

~ 3 elementa distribucije stanovništva:

1. raspodjela SELO – GRAD (seosko-gradsko stan.)

2. distribucija po REGIJAMA RH

3. SPECIFIČNA PODRUČJA HRVATSKE – otoci, područja od posebne državne skrbi,

Zagreb

ad1. RASPODJELA SELO – GRAD

Stara dihotomija – to su 2 osnovne vrste ljudskih aglomeracija koje su neka vrsta

suprotnosti. Selo – mali broj stan., specifičan način života vezan uz prirodu; i Grad velki,

brojno stan., vezan uz kulturu i civilizaciju

Selo i grad – danas ta dihotomija igra manju ulogu. Danas se govori o ruralno –

urbanom kontinuumu (ne zna se gdje završava selo, a počinje grad) – nastaju

NASELSKE MREŽE

a) GRADOVI (veliki gradovi:)

Prvi su se gradovi razvili u starim civilizacijama, oko velikih rijeka (npr. Babilon,

Jerihon), kao što su Nil, Eufrat, Tigris, Huang Ho i sl. – prve države. Imaju sustav

navodnjavanja za koji je potrebna jaka centralna vlast (država)

Pravi svjetski veliki grad bio je Rim (centar Velikog Carstva)

Na jugu Europe – strogo hijerarhijsko društvo (u gradovima), a izvan mediteranskog

područja stan. je bilo raspršeno. Gradovi su ograđeni od svoje okoline zbog zaštite od

napada

Grad je prvotno bio duhovni i politički, a kasnije postaje ekonomski grad (razvoj

trgovaca, zanatlija). Kasnije dolazi do sukoba ekonomskog i političkog grada (npr. Kaptol

(duhovno.politički grad) Gradec (grad obrtnika) su odvojeni i ograđeni). Za razvoj

grada je bitna ekon. dimenzija

Grad postaje moćan kada u njega dolazi industrija i radnici (bitno za njegov razvoj) –

tako dobiva snagu privlačenja i snažno se širi („grad guta stan.“). Poslije se grad

„raspršava“

Najveći grad je Mexico City koji okuplja oko 20 mil stanovnika

U gradu danas – duhovna, ekonomska i politička vlast

b) SELO

Selo je „prostor izvan grada“ – ono je prirodna sredina, a ne tehnička kao što je

grad. (county, campagna); Drugi pojam sela jest „naselje“ (village)

Glavna obilježja života na selu jesu : malo naselje, male konglomeracije, kontakt s

prirodom, življenje od prirode (obrada zemlje), vrlo jaka obitelj i rodbinske veze, jako

susjedstvo (u gradu postoji tzv. socijalno susjedstvo – druženje s nekim izvan susjedstva,

nema prostorne ograničenosti), jaka socijalna kontrola i svi se poznaju („sve se vidi“)

Danas je prisutna urbanizacija i širenje gradova, ali i širenje i prenošenje

elemenata gradskog života u selo (asfaltirani put, telefon, vodovod, elektrifikacija,

kanalizacija)

Seoski način života danas ima sve više prednosti – seoska je sredina dobro

povezana i „selo zna zajedno živjeti“ tj. u prvom je planu kolektivitet, a ne individua kao

u gradu.

Dolazi do isprepletanja sela i grada – dolazak stranaca u gradove

~ UDIO GRADSKOG I SEOSKOG STANOVNIŠTVA U

HRVATSKOJ:

GOD. GRADSKO STAN. SEOSKO STAN.

1961. 31,6% 68,4%

1981. 51,5% 48,5%

2001. 57,7% 42,3%

udio gradskog stanovništva s godinama se povećava, dok se udio seoskog stanovništva

smanjuje.

~ ukupan broj naselja: 6759, od toga gradskih 155, a seoskih 6

604

~ gradovi imaju veći vitalitet – više se djece rađa

~ Demografski vitalitet seoskog stan. Je mnogo manji nego

gradskog – u nekim područjima seoska naselja odumiru.

~ u Hrvatskoj je prisutan problem depopulacije – pojedina

područja ostaju bez stanovništva (Lika, Bosut, Kordun…)

~ danas: 5% poljoprivrednog stan.

ad2. kretanje broja stanovnika PO REGIJAMA RH (1900 – 2001)

REGIJA 1900. 2001. Index

ZAGREBAČKA 307 tis 1,1 mil 351,4

PRIMORSKO – GOR 412 tis 511 tis 124,2 i ISTARSKA

SJEVERNO – HRVATSKA 647 tis 712 tis 109,9

SLAVONSKA 604 tis 811 tis 134,1

SREDNJO – HRVATSKA 616 tis 381 tis 61,8

DALMATINSKA 575 tis 861 tis 149,9

pojam litoralizacije = proces seljenja stan. na obalu !!!

zagrebačka regija okuplja najviše stanovnika

srednja Hrvatska (karlovačka, sisačka i ličko senjska županija) – jako malo

stanovnika

istočna Slavonija predstavlja najkritičnije područje – zbog zahvaćenosti ratom

dalmatinska regija – ima porast broja stanovnika zbog razvoja turizma i

litoralizacije (seljenje stanovništva na more, razvijanje aglomeracija uz more). Najviše se

razvio i još se uvijek razvija Grad Zadar i to zato što ima dobar položaj, dobru

povezanost, sveučilište.

Istra je primjer uravnoteženog rasta – nije opustošena ratom i zbog blizine

Italije

ad3. SPECIFIČNA PODRUČJA (otoci, područja od posebne državne skrbi, Zagreb)

OTOCI:

~ Broj stanovnika na otocima: (1185 otoka; 47 naseljenih)

GODINA BROJ STANOVNIKA

1857. 138 tis

1910. 186 tis poč stoljeća prisutno iseljavanje otočkog stanovništva u svijet

1931. 179 tis

1961. 150 tis

1981. 190 tis od '81 prisutan lagani rast i to zbog razvoja Krka, Korčule, Brača

i Hvara (oni obuhvaćaju polovinu stanovništva na otocima i

imaju više od 10 000 stanovnika)

2001. 196 tis

~ Ukupan broj otoka: 1185, od čega je naseljeno 47 otoka

~ 4 otoka imaju više od 10 000 stanovnika (Krk, Korčula, Brač i Hvar)

~ 13 je otoka koji imaju između 1 - 10 000 stanovnika

~ 30 otoka ima do 1 000 stanovnika

~ Sv. Andrija je otok s 1 stanovnikom

~ Početkom stoljeća – veliko iseljavanje s otoka u inozemstvo

~ Danas - Otoci se revitaliziraju – oživljavanje jednog dijela otočja.

Postoji velika potražnja za otocima (pružaju mir).

PODRUČJA OD POSEBNE DRŽAVNE SKRBI:

~ Tu spada onaj dio Hrvatske koji je neposredno bio zahvaćen ratom, pa

se nalazi u nepovoljnom položaju zbog velikog iseljavanja stanovništva (posebno

srpskog). Na tim se područjima danas naseljava stanovništvo BiH pa je prisutan problem

integracije i odnosa došljaka i domorodaca.

~ Glavni konflikt: došljaci povratnici

~ 3 razine (vrste) integracije:

I. Politička – najlakša

II. Funkcionalna i Radna – odnosi se na zapošljavanje (teže provediva)

III. Socijalna (Odnosna) – problem odnosa (najteže provediva)

Najkritičnije pordučje – nerazvijeno (uništena infrastruktura)

GRAD ZAGREB:

~ Osnovan 1242. god. kada Bela IV. Zlatnom Bulom daje Gradecu status grada

BR. STAN. (*podatak o stalnom stan.) / Index

1857. 16 tis / 100,0

1890. 37,5 tis / 234,0

1910. 76,7 tis / 458,7

1931. 185,6 tis / 1157,3

1961. 443 tis / 2762,8

2001. 690 tis / 4303,4

~ Razvoju Zagreba pogodovao je dobar geografski položaj (on je bio raskrsnica

putova)

~ Osnovan 1242. god. - Bela IV. Zlatnom Bulom daje Gradecu status

kraljevskog grada

~ 1891. Zagreb dobiva konjski tramvaj, a 1910. prvi električni tramvaj. Prva

električna rasvjeta dolazi 1907. god.

~ U Jugoslaviji – Zg – najjači ind. Centar. Osnovan prvi Mirovinski fond za

cijelu Jugoslaviju

~ Zagreb je danas suočen s problemom širenja (kako i gdje se razvijati), te s

problemom prometa (250 000 automobila), javni promet treba učiniti tako brzim da ljudi

neće imati potrebu za automobilom. No, treba razvijati i druge gradove, jer je Zagreb

prevelik grad.

OBITELJ I KUĆANSTVO

2 definicije obitelji:

1) SOCIOLOŠKA DEF. – obitelj čine roditelji (može i 1 roditelj) i

djeca (maloljetna djeca koja žive s roditeljima). Kada ta djeca odrastu i odsele se –

nije obitelj – ne žive zajedno – oni su porodica. Riječ obitelj dolazi od „obitavati“,

živjeti zajedno i razlikuje se od pojma porodice (tj. obitelj i porodica nisu sinonimi,

porodica se odnosi na „rod“)

2) STATISTIČKA DEF. UN-a – obitelj čine bračni par s djecom ili

bez djece; zatim roditelji s djecom ili 1 roditelj s djecom (jednoroditeljska obitelj), ili

izvanbračna zajednica sa ili bez djece (ne mora se raditi o bračnom paru, može biti

konkubinat)

Definicija kućanstva – (od riječi kuća i zajednički život) kućanstvo

čine osobe koje zajedno žive i troše (zajednička ekonomija), ali ne moraju srodstveno biti

povezane. Kućanstvo može činiti 1 osoba (za razliku od obitelji koju ne može). Dio

kućanstva može biti sluga ili daljnji rod s kojim živimo. U Hrvatskoj je 21% kućanstava

jednočlano.

~ Prosječna veličina obitelji i kućanstava:

Obitelj: 3,1 član

Kućanstvo: 3,0 člana

prosj. Veličina obitelji je malo veća od prosj. veličine kućanstva zbog

najmanje 2 člana

Prisutan je trend opadanja prosječnog broja članova kućanstava i

obitelji!!!

~ Značenje obitelji suvremenom društvu:

Obitelj je najvažnija ljudska zajednica (primarna

zajednica), ona je čvrsta, topla, intenzivna i ima jak utjecaj na formiranje ličnosti. U

posljednjih stotinjak godina obitelj je znatno oslabila u smislu utjecaja (60ih godina bilo

je puno kritičara obitelji, no pokazalo se da je obitelj čvršća nego što se to mislilo).

60tih godina stud. revolucije stvarale su reforme,

odbacili brak, stavili vrijednosti pod upitnik, pa tamo i obitelj

Sredinom 90ih istraživanje Europljani i obitelj pokazalo

je da je obitelj dominantna vrijednost (95,7% ljudi stavilo je obitelj na prvo mjesto, dok je

'98 god u Hrvatskoj 99% građana stavilo obitelj na prvo mjesto, daje joj najveću

vrijednost).

Pitanje je zašto se onda obitelj čini nestabilna!?

Činjenica je da je sve više razvoda brakova, konkubinata, izvanbračne djece i sl. no,

obitelj je i dalje čvrsta, a ono što je nestabilno danas jest brak! Danas su očekivanja od

braka puno veća nego što su to nekada bila, i ako nema više ljubavi u braku ili se ta

prevelika očekivanja ne ispune – brak se razvodi.

~ Evolucija obitelji: (povijesno – kako se razvila)

Obitelj je išla od šire grupe prema užim

(pleme kućna zadruga konjugalna/nuklearna obitelj (1 par i njihova djeca))

Kućna zadruga bila je razvijena u

Hrvatskoj od 19.- sred.20. st. u nekim krajevima RH. Obuhvaćala je 20ak-30ak članova.

To se smatralo našim narodnim oblikom življenja (Jelačić je uredbama branio diobu

zadruga). Danas ih nema.

~ Podaci koji utječu na

formiranje obitelji: (!!!)

1) Fertilitet/ rađanje djece – Stopa fert.= koliko 1 žena u prosjeku u svojoj fertilnoj dobi

rodi djece (za reprodukciju treba 2,1) – utječe na formiranje obit.

EU '65 god – 2,75

'00 god – 1,47

RH '65 god– 2,20 SAD '65 god – 2,90

'00 god – 1,40 '00 god – 2,00

'03 god – 1,33

prisutan je dramatični pad fertiliteta.

Razlozi padu fertiliteta jesu: (!!!)

~ planiranje obitelji (zbog straha od pada životnog standarda)

~ masovno zapošljavanje žena (dostupna kontracepc. sredstva – žena

kontrolira fertil.)

~ dugotrajnije obrazovanje zbog kojeg karijera ima prednost (kapital

uložen u obrazovanje ljudi ne žele potratiti, već se žele zapošljavati)

~ kontracepcijska sredstva zbog kojih žene mogu planirati fertilitet

2) Sklapanje braka (nupcijalitet) (nupcio – lat. brak)

Stopa nupcijaliteta – broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika

60ih godina ta je stopa iznosila 8,9, 2003 godine 5,0 što ukazuje na to da je prisutan trend

opadanja stope nupcijalitet i prisutan je porast izvanbračne djece - konkubinata.

Prosječan br. sklopljenih/razvedenih:

1970-1974 god. - 37000 sklopljenih / 5000 razvedenih

1990-1994. god. – 23000 skl. / 4600 razv.

2000. god. – 22000 skl. / 4400 razv.

3) Razvod braka (divorcijalitet)

– sve je više razvoda brakova

2 stope:

1) Bruto stopa divorcijaliteta – broj razvoda na 1000 stanovnika

Hrvatska 2003 ~ 1,1‰ (1 brak se razvodi na 1000 stan.)

Rusija ~ 5,5 ‰

Zapadne zemlje ~ 2,2 – 2,6 ‰

2) Konjuktivne stope divorcijaliteta – odnos broja razvedenih na broj sklopljenih

brakova, odnosno stopa koja govori koliko se sklopljenih brakova rastalo:

RH – 1970 – 15,3% od br. skl. se razvelo

2001. 15,3%

2002. 20,1%

Najveća stopa divorcijaliteta je u Švedskoj (54%), zatim Rusija (50%), VB (43%),

Mađarska (42%), Slovenija (35%)

Najniže stope divorcijaliteta su na Jugu Europe, gdje prevladava familijarizam (Italija

(8%), Grčka (16%), Španjolska(15%)), no one imaju i najmanji fertilitet

~ Stopa sklapanja braka do 50te godine (stopa prve bračnosti)

koliko žena do 50te godine sklopi 1 puta brak (drugi brak se ne računa)

Hrvatska 60ih godina 90% žena stupalo je u brak do 50te godine, a 2000 godine ta se

stopa smanjila na 65%.

Totalna sopa sklapanja prvog braka kod žena do 50 god.

God. Franc. VB Njem. RH

1960 100% 100% 100% 90%

1970 92% 100% 98% 87%

1980 71% 76% 69% 79%

1990 56% 62% 64% 70%

2000 63% 54% 59% 65%

Sa koliko godina se sklapa brak!? – danas se sklapanje braka sve više

odgađa.

Hrvatska 60ih god prosječna dob za sklapanje braka iznosila je 22,4 godine, a 2003

god prosječna dob za sklapanje braka povećala se na 25,6 godina.

najvišu dob stupanja u brak imaju Danska (30,6 god) i

Švedska (30,5 god)

prosj. dob žena kod prvog stupanja u brak:

u RH – 1960 – 22 ; 1970 – 21 ; 1980 – 22 ; 1990 – 23 ; 2000 – 25 god.

Danska – 30 ; Rusija – 22 ; Njem. – 27 ; Ital. – 27 ; VB – 27 ; Slovenija – 26 god.

prosječna dob majke prilikom rađanja prvog djeteta u

Hrvatskoj je 27,7 god, a u Švedskoj 27,9 god – ima nižu dob nego kod sklapanja braka,

djeca se većinom rađaju prije sklapanja braka.

Podiže se dob stupanja u brak (na 30 god.) i rađanja djeteta

UZROCI kasnijeg rađanja djece i kasnijeg stupanja

u brak:

1) Obrazovanje

2) Kasnije stupanje u svijet rada (odgoda zbog

produljenja mladosti)

Prisutan je fenomen sve većeg broja

izvanbračne djece – najmanje izvanbračne djece imaju zemlje Južne Europe (zbog

katoličke tradicije) i to Cipar 3,5% (na 100 djece). Najveći broj imaju skandinavske

zemlje i to Island (63,6%), Švedska (56%), Norveška i Danska (50%) tj. sve te zemlje

imaju iznad 50% - no, to ne znači da tamo ima toliko izvanbračne djece već se u

skandinavskim zemljama djeca rađaju prije sklapanja braka, nakon čega se sklapa brak

(što znači da djeca rastu u braku). – odvaja se stupanje u brak i rađanje djece.

Hrvatska ima vrlo mali postotak

izvanbračne djece (10,1%), dok njene susjedne zemlje imaju puno više (Island – 60%,

Bugarska – 46,1%, Slovenija: 42,5%; Mađarska: 32%). Broj izvanbračne djece nije vezan

samo uz stupanj razvijenosti, već i uz tradiciju i kulturu!

FENOMEN

DEINSTITUCIONALIZACIJE BRAKA – slabljenje braka kao institucije, njegova krhkost

i nesigurnost.

2 su osnovna uzroka

deinstitucionalizacije braka:

1) Društvene promjene – vode ka ekonomskoj i drugoj emancipaciji žena

čime se smanjuje ovisnost o jednom hranitelju

2) Uzrok pravne naravi – sastoji se u tome da se danas sve lakše razvesti,

odnosno nema više velikih pravnih prepreka za razvod braka (blaži propisi za

brakorazvod)

Kao posljedica deinstitucionalizacije braka javljaju se razne izvanbračne

zajednice

2 vrste izvanbračnih zajednica:

1) Kohabitacije – zajednički život bez sklapanja braka. Najviše

ih je u nordijskim zemljama, npr. u Švedskoj je udio žena u dobi od 25-39 godina, a

koje žive u kohabitaciji porastao sa 23% u 1975 god na 50% u 1989 godini. Najmanje

ih ima u južnoj i istočnoj Europi (nema podataka za Hrvatsku)

2) Polukohabitacije – nema zajedničkog stanovanja (LAT –

living apart together – živjeti odvojeno, ali zajedno). Mnogo su razvijenije na jugu

Europe. U Italiji je u takvoj zajednici živjelo 20,5% u dobi od 20-39 godina (u drugim

europskim zemljama udio kohabitacija kreće se oko 12-13%).

Razlozi nastanka (polu)kohabitacija jesu ti što se one

smatraju manje radikalnim raskidom s tradicijom obiteljskog života. Drugi je razlog

ekonomske prirode – na jugu Europe djeca duže ostaju roditeljskom domu i teže im se

osamostaliti i doći do vlastitog stana, obiteljska politika je manje razvijena i manje

ambiciozna i ne pomaže mladima da se osamostale.

u RH nema podataka o polukohabitacijama i kohabitacijama, ali bi ih bio zanimljivo

istražiti.

Stabilnost izvanbračnih zajednica: podaci za

Francusku pokazuju da se 50% ljudi u izvanbračnim zajednicama oženi nakon 10 godina

veze, 22% se razdvoji, 10% se oženilo pa razdvojilo, a 18% održava vezu, s time da je

više prekida kod obrazovanih partnera.

PLURALIZACIJA obiteljskih oblika –

više ne postoji jedan dominantni oblik obitelji, sve je više tipova obit. (i kohabitacija je

obit. pogotovo ako imaju djecu):

1) JEDNORODITELJSKE

OBITELJI – obitelji u kojima djeca (do 18 god) žive s jednim roditeljem. ( u Hrv. ima

15%jednoroditeljskih obitelji – 12,5% živi s majkom, a 2,5% s ocem; u Europi ih je oko

21%)

2) REKONSTRUIRANE OBITELJI

(ponovno konstruirane obitelji) – obitelji u kojima ima djece iz 2 ili više brakova (ima ih

u RH oko 3-4%)

Citati:

BRAK, RAZVOD I

NATALITET

„Tako se ljudi danas manje i kasnije žene; razvode se češće i ranije, imaju manje djece i

rađaju ih u kasnijoj dobi; rjeđe se ponovno žene nakon razvoda“ (L. Roussel)

BRAK I SLOBODNA

VEZA

„Brak nije atraktivan utoliko što se doživljava kao moguće zatvaranje u unaprijed određene

uloge. Nasuprot tome su konkubinat – slobodna veza, kohabitacija, cijenjeni jer se

doživljavaju kao manje rigidni“ (F. Singly)

SLOBODNA VEZA I

OBLIK OBITELJI

„Struktura domaćinstava postala je u svim zemljama sve raznovrsnija i u velikoj mjeri

odražava stupanj slobode i izbora životnog stila: živjeti sam, s jednim partnerom ili prekinuti

vezu, odnosno razvesti se i ponovno se oženiti ili kohabitirati, odreći se ili odgoditi rađanje

djeteta ili imati djecu u braku ili izvan braka ili u nekoj sporazumnoj zajednici“ (E. Drew, R.

Emerek, E. MAhon)

STRUKTURA KUĆANSTAVA U HRVATSKOJ 2001. GODINE:

1 član 21 % ~ ukupan broj kućanstava = 1,4 mil

2 člana 22 % ~ ukupan broj obitelji = 1,1 mil

3 člana 19 % ~ postojala su i institucionalna obiteljska kućanstva (dječji i

4 člana 20 % starački domovi) – oko 1,7%

5 člana 9 % ~ broj parova bez djece 2001. bio je 27%, s 1 djetetom 33%, s

6 člana 4 % dvoje 28%, a s 3 i više 9 %

7 člana 1,5 %

8 i više čl. 0,9 %

TREND je opadanja rađanja djece i pada fertiliteta, porast samačkih kućanstava,

povećanje udjela kućanstava bez djece i kućanstava s manje djece (1 dijete), te porast

jednoroditeljskih i rekonstruiranih obitelji tj. pluralizacija obiteljskih oblika!!!

51% samačkih kućanstava u RH – neobiteljski sektor koji se širi.

Institucionalno neobiteljsko kućanstvo – dječji, starački domovi…

Porast broja jednočlanih obit., kućanstva bez djece, a pad kućanstva s više djece i povećanje s

jednim djetetom. Porast broja jednoroditeljskih obit. pluralizacija obit. odnosa.

DEMOGRAFSKA POLITIKA

2 termina:

1) Demografska politika je ona politika koja je usmjerena na postizanje određenih

društvenih demografskih ciljeva kao što su povećanje/smanjenje broja stanovnika i

poboljšanje strukture stan. (više mladih u odnosu na stare). Za postizanje tih ciljeva

demografska se politika koristi određenim mjerama – demogr. pronatalitetna pol.

Obiteljska politika je ona politika koja je usmjerena na poboljšanje standarda i

dobrobiti obitelji, posebno obitelji s djecom. Ima puno mjera obiteljske politike koje su

istodobno i mjere demografske politike (npr. dječji doplatak), ali pomoć

jednoroditeljskim obit. nije mjera demogr. pol. Demografska politika se bavi i

migracijama što nije problem obiteljske politike! – većina (ali ne sve) mjere obit. pol. se

podudaraju s mjerama demogr. pol.

Kod demografske politike uvijek postoje 2 dimenzije:

1) Reprodukcija – reproduktivna politika (obnova) (pronatalitetna ili

antinatalitetna pol.)

2) Migracije – migratorna politika (seljenje)

~ Vrsta: ovisno o razl. zemljama – odnos prema migrantima (neke

zemlje ih žele asimilirati (Franc.), a neke ih drže na distanci (Njem.))

~ Oko 2,5 mil ljudi godišnje naseljava Europu i tako ona održava svoj

demografski razvoj.

POVIJEST OBITELJSKE POLITIKE:

Pruska: U 18 stoljeću dolazi do prvih intervencija u

obitelj (koja je privatna sfera) i to u Pruskoj uvođenjem obveznog obrazovanja u doba

Friedricha Velikog i zabranom dječjeg rada u 19 st.

Francuska: Od svih Europskih zemalja prva počela

demogr. slabiti. Od sredine 19. st. ima „velikog neprijatelja“ (Njem.) Do najvažnijih

intervencija s ciljem povećanja broja stanovnika (iz strateških razloga nužnog povećanja

broja stanovnika zbog 1 svj rata) dolazi tako da se uvodi obiteljski dodatak kao dodatak na

plaću radnicima koji su imali obitelj (tzv. sursalaire). Utjecaj soc. katolicizma – javlja se

pomoć obit. s djecom. God. 1932. Francuska uvodi dječji doplatak, a 1939. donosi Obiteljski

Zakonik. Prevladava ruralistička politika do poslije II svj. rata – Francuska danas ima

najsofisticiraniju obiteljsku politiku na svijetu (imaju zbog toga relativno visok natalitet).

Nakon II svj. rata uvode i tehniku (modernizacija).

Švedska: Druga linija razvoja obiteljske politike je

Švedska koja nije imala problem ratovanja kao Francuska (Švedska nije ratovala do 18 st),

već drugi problem – ogromni prostor koji je trebalo naseliti. U Švedskoj je prisutan utjecaj

liberalne tradicije, a u središtu pažnje je obitelj srednje veličine i djeca (ne velike obitelji).

Veliku ulogu u švedskoj obiteljskoj politici imao je bračni par Myrdal i Ellen Key. Švedska

je rano liberalizirala obit. pol. (izvanbračna djeca, razvodi), a daju veliki naglasak na to da

obit. može pristojno živjeti. Nakon II svj. rata snažan razvoj obit. pol.

U Europi je razvoj obiteljske politike započeo nakon II

svj rata i za europsku obiteljsku politiku najvažniji su dokumenti Vijeća Europe i UNa.

MJERE OBITELJSKE POLITIKE: (naknade i olakšice;

dopusti; usluge)

1) NAKNADE I OLAKŠICE (tj. „novac“):

Dječji doplatci – najvažniji institut

obiteljske politike. Mogu biti univerzalni (za svu djecu) ili selektivni (namijenjeni

siromašnijima, posebnim kategorijama u većini zemalja)

Zakon o doplatku za djecu (2007.) – propisuje da pravo na doplatak za djecu stječe korisnik

pod uvjetom:

1. da mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva

mjesečno ne prelazi 50% proračunske osnovice i

2. da živi u kućanstvu s djetetom.

Zakon dijeli doplatak za djecu u 3 kategorije:

(1) Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno ne prelazi 16,33%

proračunske osnovice (3326kn), korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 9%

proračunske osnovice, po djetetu (300 kn)

(2) Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 16,34 i

33,66% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 7,5%

proračunske osnovice, po djetetu (249 kn)

(3) Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 33,67 i

50% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 6%

proračunske osnovice, po djetetu (200 kn)

Korisniku uz utvrđeni iznos doplatka za djecu pripada i dodatak u iznosu po 500,00

kuna za treće i četvrto dijete.

Za djecu bez oba roditelja iznos dječjeg doplatka povećava se za 25%

Pravo na dječji doplatak traje dok se djeca školuju tj. do završetka srednjoškolskog

obrazovanja (ne studenti)

U Hrvatskoj oko 500 tis djece prima dječji doplatak

Dječji doplatci ne utječu puno na povećanje nataliteta (drugi su motivi kod rađanja

djece)

Do 10% od prosj. plaće ili proračunske osnovice (u zemljama Europe)

Druge obiteljske i roditeljske naknade

(za vrijeme rodiljnog dopusta, pomoć kod novorođenčadi…)

Porezne olakšice (imaju ih zaposleni s

djecom, smanjuje se osnovica za svako dijete)

2) DOPUSTI (ili „vrijeme“):

Dopusti podrazumijevaju vrijeme odsudstva s posla i to su:

Porodiljni dopust – može se početi koristiti 45 dana prije poroda i do 6 mj.

djetetova života, namjenjen majci, (roditeljski dopust (može i otac) – do 1 god

djetetova života), (do 3 god za blizance, treće i svako slijedeće dijete). Obvezni

porodni dopust pripada samo majci i mora ga se početi koristiti 28 dana prije poroda i

do 6 mjeseci djeteta. Nakon proteka tih 6 mjeseeci, odnosno obveznog rodiljnog

dopusta traje roditeljski dopust koji može koristiti i otac djeteta, što se i potiče – ako

ga koristi barem 3 mj. dodaju mu se još 2 mj.)

*(samo za info: ako je majka nezaposlena i na porodiljnom dopustu prima porodiljnu naknadu – otac u

radnom odnosu ne može od majke preuzeti roditeljski dopust)

ostali oblici dopusta – vezani uz bolest djece ili čl. obit.

1996. god. članak o Demogr. obnovi – uveden pojam „majke odgajateljice“ za

više od 4 djece – ali nikada nije primijenjen kao mjera

Dopusti su značajni kao mjera populacijske politike – RH ima dugačke

dopuste u usporedbi sa Eur. zemljama. Dugački rodiljni dopusti nisu dobri za radnu

karijeru.

3) USLUGE:

Razne institucije za obitelj i djecu koje pomažu roditeljima u čuvanju i odgoju djece:

Predškolske institucije – jaslice i vrtići - nedovoljno razvijene u Hrvatskoj. U

vrtiće se može smjestiti 35% djece, a u jaslice njih 15%. Ustanove su element

moderne obit. pol. u razvijenim zemljama

Razne institucije potpore obitelji (obit. centri)

Institucije za zbrinjavanje starih ljudi (domovi umirovljenika - velika

potražnja i duge liste čekanja, kao i za djecu)

U Europi postoje 2 vrste politika: siromašnije zemlje pribjegavaju

sustavu davanja doplataka, a razvijenije uslugama

~ PREFERENCIJE OBITELJSKE POLITIKE (siromašne

napredne zemlje):

Naprednije zemlje (EU):

1) Smanjiti nezaposlenost – nastoji se povećati

zaposlenost žena jer se pokazalo da tamo gdje je više zaposlenih žena je i veći

natalitet. Isto se tako pokazalo da je i za odgoj djece zdravije da majka radi.

2) Fleksibilizacija rada – drugi element obiteljske

politike razvijenih zemalja. Radi se o tome da bi radno vrijeme trebalo biti

prilagodljivo i fleksibilno, a ne kruto (posao je individualiziran).

3) Poboljšati usluge za djecu – ovaj bi element u

kombinaciji s fleksibilizacijom rada doveo do rekoncilijacije rada i obitelji

(usklađivanja obit. i rada – to čini modernu obit. pol.)

4) Preraspodjela obiteljskih uloga

Nerazvijene zemlje:

~ Imaju više pasivnu obiteljsku politiku-

plaćanje doplataka i njihove preferencije su:

1) Povećati porodiljne dopuste

2) Povećati dječje doplatke

3) Smanjiti troškove obrazovanja

Preraspodjela obit. uloga – tradicionalni model se mijenja

RAZVOJ OBITELJSKE

POLITIKE U HRVATSKOJ (4 faze demog. pol RH)

A. U socijalizmu su zaposleni bili privilegirani dok nezaposleni nemaju nikakve privilegije

(dualna obit. politika). U tom su razdoblju dječji doplatci bili relativno visoki (25%

plaće)

B. U razdoblju Domovinskog rata - interventna politika, politika izvanrednog, kriznog

stanja (usmjerena na ugroženo stanovništvo), mjere iz socijalizma su uglavnom zadržane

(soc. program)

C. Razdoblje 1996 – 1999. – smatralo se da su potrebne dvije vrste obnova: duhovna i

demografska. Donesen je Nacionalni program demogr. razvitka – populistički program

D. Razdoblje nakon 2000. godine – realna pol. - usmjerenost na doplatke, dopuste,

privilegije odr. kategorijama (djeca ranih invalida u odnosu na dr. djecu); institucije su i

dalje nedovoljno razvijene.

Elementi moderne pol. nisu u RH došli do izražaja (zapošljavanje žena, fleksibilizacija rada i

naglasak na institucijama i uslugama).