Sadraj:

Uvod31-Siromatvo i marginalizacija..4

1.1.Geografija institucionalnog neinvestiranja92-Socijalne iskljuenosti i kulturoloki stereotipi9 2.1.Protivljenje zajednice protiv traioca azila13 2.2.Rasna iskljuenost143.Gentrifikacija- povrat margina183-Zakljuak22UVOD

Sva drutva su protkana nejednakostima, neka mnogo dublje nego druga (npr. boja koe, starost, religija, prihodi pojedinca najee igraju glavnu ulogu u oblikovanju njihovog statusa u suvremenom drutvu, dok njihova boja kose ili broj cipela su manje znaajni). Upravo to zato neke socijalne razlike su znaajnije u odnosu na neke druge je glavno pitanje socijlnih nauka, pri emu geografi doprinose na razliite naine. Specifian doprinos ukljuuje prikazivanje da se socijalne razlike mogu posmatrati u prostoru oko nas, da specifini socijalni identiteti postaju dominantni u specifinim prostorima, esto na tetu drugih. Ukratko, geografi su pokazali da postoji definitivan(vrst), kompleksan, odnos izmeu drutva i prostora, da drutveni red zavijeta prostorni red i obrnuto. Ovaj odnos je primarni fokus socijalne geografije, podgrane discipline koja se bavi razjanjavanjem prostornih otisaka drutvenih odnosa, i s druge strane, pokazuje centralnost prostora u socijalnom ivotu. Ovo poglavlje istrauje neke kljune koncepte u suvremenoj socijalnoj geografiji. Ono to ini sa naglaskom na geografiju onih sa najmanjom snagom u drutvu, i na njihov odnos prema onima koji ele posjedovati veu mo i utjecaj. Kao to e ovo poglavlje pokazati, jedan od najjasnijih puteva prikazivanja socijalnih nejednakosti je kroz njihove geografske manifestacije, osobito u postojanju prostora opisanih kao na margini- kao to su slamovi, problematina imanja i geta. Takva podruja su u sreditu istovremenog divljenja i straha veine lanova drutva ( i mnogih socijalnih geografa) jer predstavljaju prostornu koncentraciju onih koji nisu uspjeli uskladiti svoj ivot sa veinskim idejama kako bi ljudi trebali raditi i ivjeti. ak i oni koji nikada nisu posjetili takve prostore su silno svjesni o njima, esto ih smatrajui prostorima u koja se ne ulazi. Kao to e ovo poglavlje pokazati, tigma koja okruuje ovakve prostore spaja njihovo siromatvo i izoliranost, te je takav prostor oznaen kao degradiran i obespravljen, njegovi stanovnici su teko prihvaeni od veine drutva. Naglaavajui injenicu da prostor igra aktivnu ulogu u oblikovanju ivotnog standarda ljudi, fokus ovog poglavlja je na geografiji iskljuenja te nam time omoguuje da ilustrujemo neke od naina kako socijalni geografi doprinose tradiciji drutveno relevantnih i vitalnih istraivanja. 1. Siromatvo i marginalizacija

Dok je socijalna geografija oduvijek imala snaan interes u mapiranju socijalnih grupa i njihovog poloaja u prostoru, za mnoge socijalne geografe to je samo posao radi naglaavanja vanosti socijalnih procesa u ovjekovjeavanju socijalnih nejednakosti. Socijalna geografija stoga se vrti oko pitanja kvalitete ivota kojeg ljudi doivljavaju u razliitim prostorima. Pojednostavljeno, kvaliteta ivota se moe definisati kao mjera u kojoj su nae elje i potrebe ispunjene (socijalne, fizioloke, psiholoke). Iako se to moe samo istinski mjeriti na temelju subjektivnih procjena u kojoj mjeri su pojedinci zadovoljni sa svojim ivotima, mnoga istraivanja od strane geografa su postigla konsenzus da je lake postii prihvatljivu ili dobru kvalitetu ivota u prostorima koja nude obilje ekonomskih prilika, dobre socijalne ustanove i kvalitetu okolia. Uzevi ovo u obzir, moemo zakljuiti da su nae ivotne prilike uskoro povezane sa mjestom stanovanja. Jedan nairoko poznat aspekt je tzv. Potanska lutrija oko zdravstvenih usluga u Ujedinjenom Kraljevstvu; ovisno o tome gdje ivite, uivati ete veoma razliite nivoe medicinske zatite kroz Nacionalni Zdravstveni Servis (National Health Service). Gdje ste roeni i gdje ivite ima veliki utjecaj na to gdje (i kako) ete umrijeti. Isto vrijedi i za prosperitet. Geografska istraivanja bogatstva i prihoda sugeriu da ne trebamo samo misliti o mjestima sa koncentracijom bogatih ljudi, nego trebamo prepoznati postojanje bogatih mjesta. Ova razlika je istanana ali znaajna, jer sugerie da je bogatstvo poveano u nekim prostorima. Da razjasnimo: ljudi koji su roeni na mjestima koje karakterizira visoka koncentracija bogatstva e vie vjerovatno biti bogati jer koncentracija novca u podruju znai da su standardi obrazovanja, zdravstvene zatite i zapoljavanja relativno visoki. Dok su cijene kua visoke, standardi stanovanja su visoki, i mogu biti vaan izvor nasljeenog bogatstva. Kao to navodi Dorling (2004) postoji kruenje pri emu bogatstvo uzgaja bogatstvo. Iznenaujue, geografi su govorili malo o geografiji bogatstva, onato oitom odnosu koji postoji izmeu prihoda i kvalitete ivota. Nasuprot tome, mnogo je reeno o geografiji siromatva, jer geografi su esto privueni ovoj temi jer osjeaju da bi im njihov relativno privilegiran poloaj mogao dopustiti skretanje panje ak i unapreenje- slabih ivotnih prilika onih koji ive u siromanim podrujima. Siromatvo moe biti definisano kao stanje u kojem pojedinci ili domainstva nisu u stanju da priute ono to se moe percipirati kao normalne ivotne potrebe. Neizbjeno, procjene onoga to trebamo konzumirati za opstanak variraju u vremenu i prostoru, to znai da su geografi openito vie zainteresovani za relativno nego za apsolutno siromatvo. Na globalnoj razini, primjerice, evidentno je da indikatori kao to su prihod po glavi stanovnika pruaju vrlo povran uvid u iskustva siromatva u razliitim dravama. Shodno tome, nedavni pokuaji odreivanja siromatva su generalno definisali ljude koji ive u siromatvu kao one kojima nedostaju finansijska sredstva potrebna za ostvarivanje ivotnih uvjeta koji su uobiajni u drutvu kojem pripadaju. Primjerice, jedna je studija pokazala da 26% britanske populacije je ivjelo u siromatvu u 1999. godini, na temelju da njihovi prihodi ne bi osigurali najmanje tri od 35 stavki koje se smatraju od stranje najmanje 50% populacije kao neophodne za prihvatljiv standard ivota. Dok neke od tih stavki se nisu smatrale neophodnim u prethodnim desetljeima (na nerazvijenom jugu se neke smatraju luksuzom o kojem ljudi mogu samo sanjati), usporedba ovih brojki sa prijanjim istraivanjima sugerie znaajan porast siromatva. U 1983. godini, 14% britanskog domainstva je ivjelo u nedostatku tri ili vie stavki jer ih nisu mogli priutiti, brojka koja je porasla na 21% u 1990. godini i na preko 25% u 1999. godini. Grubo reeno, takvi podaci ukazuju da oko 10 miliona ljudi u Britaniji ne mogu priutiti adekvatno stanovanje, oko 8 miliona ne moe priutiti najmanje jednu stavku potrebnu za domainstvo, a 4 miliona ljudi nije nahranjeno prema dananjim standardima. Dok su takve deprivacije posebno naglaene meu populacijom bez posla, mnogi od onih koji rade slabo plaene poslove takoer ive u siromatvu. Posljedica rapidnog porasta prihoda karakteristinog za menaderske i slina profesionalna zanjimanja (pravnici, finansije) je sve vie polarizirano drutvo. Na primjer, izmeu 1979. i 1991., prosjena britanska primanja su porasla za 36%, ali su za desetinu najmanje plaene populacije smanjena za 14%. Dok je stopa odnosa polarizacije prihoda smanjena u 1990-im, dijelom zbog vladine politike, jaz izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju nastavlja da raste. Dok neke zemlje ne pokazuju razine drutvene polarizacije kao u Ujedinjenom Kraljevstvu, vano je imati na umu da razina socijalnih nejednakosti je evidentna u mnogim drugim dravama, i daleko su vee od ovihu UK. tovie, u svakom sluaju ove socijalne nejednakosti su prostorno izraene, bilo kao podjela izmeu bogatih i siromanih regija, urbano-ruralne podjele ili razlika u bogatstvu izmeu gradova. Ipak, neke od najjasnijih razlika izmeu bogatstva i siromatva su prisutni unutar gradova, te je jedan od najveih doprinosa socijalnih geografa, onaj napravljen oko siromatva, a vezan je za skretanje pozornosti na postojanje podruja posebnih potreba u urbanim podrujima. Prema UN-u (2001) vie od jedne milijarde svjetske populacije ivi u slamovima urbanih okruenja bez pristupa pitkoj vodi, prihvatljivim sanitarnim i sigurnim stalnim kuanstvima prihvatljivog standarda. Oko 95% ovih slamova se nalazi u zemljama treeg svijet, i u skladu s tim su postali neto poput geografskog kliea da jedni uz druge postoje pozapadnjaeni gradski centri koji su prisutni u brzo rastuim gradovima i slamovi te da se nalaze u neposrednoj blizini jedni drugih. Na primjer, profiliranje Dakarte (oko 9 miliona stanovnika) pokazuje kontrast izmeu Zlatnog trokuta prestinih rezidencijalnih etvrti (Cikini-Kuningan-Menteng) i divljih kua (rumah liar) karaktersitinih po svojim kaotinim i izvaljenim izgledom. Moe se zakljuiti da Dakarta ima izvanredan kontrast izmeu svjetskog blagostanja i siromatva, i da ima znaajne izazove ispred sebe da se razvije u globalnu metropolu. Sl. 1. Rumah liah divlje kue u Dakarti

Izvor: http://jakarta.travel/wiki/images/1/1e/Flood_in_the_slums.jpgIpak, takve izvanredne kontraste izmeu pejzaa siromatva i bogatstva ne nalazimo samo u velikim gradovima ili u onim gradovima koji imaju ostavtvinu kolonijalnog perioda: primjerice veina britanskih gradova je oznaena kontrastom izmeu bogatih pejzaa centralnog naselja i depova siromatva koja ih okruuju. Ovdje su znaajna rubna podruja koja su bila 1960-ih u vlasnivu upravitelja, a koja su 1980-ih i 1990-ih postala karakteristina po visokom stepenu ekonomske neaktivnosti. Iako to nisu slamovi po definiciji UN-a, dokazi iz 20 ovakvih nepopularnih podruja stanovanja pokazuju da ona posjeduju stope nezaposlenosti 2,5 puta veu od okruujuih urbanih zona. Ova podruja predstavljaju pogubne prostorne koncentracije relativnog siromatva. Posebna kombinacija problema koji se susreu u ovakvim siromanim podrujima doli su na naslovnice nacionalnih medija u 1990-im godinama kada su izmeu policije i lokalnih mladih izbili veliki nemiri (posebno kod mladih koji su bili optueni za krau automobila). Prostorna koncentracija nezaposlenosti na tim podrujima, posebno meu mladima, smatra se temeljnim uzrokom ovakvih deavanja. Brojke za 13 imanja (naselja) pogoenim ovim poremeajima izmeu 1991. i 1992. godine upuuju da oko 80% njihovih stanara je ekonomski neaktivno ili nezaposleno. Istodobno povlaenje ekonomske infrastrukture, ukljuujui poduzea, trgovine i banke, znailo je da veoma malo novca cirkulira na lokalnoj razini. Mitsko crno trite (neformalno gospodarstvo utemeljeno na sitnoj krai i trgovini droge) nije ponudilo nikakav izlaz za veinu stanovnika, s obzirom da crna ekonomija rijetko cvjeta kada ima veoma malo ljudi koji mogu priutiti ukradenu robu, a kamoli onu legalnu. Smatra se da bujica kraa automobila koja se deavala u ovim prostorima nije ekonomski motivisana kao to navodi Campbell:

Momci su prestali izraivati automobile, ali to ih nije zaustavilo u njihovoj krai. Kolaps proizvodnog rada za ljude je smjenjen u Oxfordu porastom krae automobila, zloinom koji je postao simbolom 80-ih i 90-ih. Kriminal vezan za automobile, tj. njihova kraa je mnogo vie od trgovine njima. Ovaj vid kriminala je vie bio vezan za odnos mladia, moi, mainerije, brzine i prekoraenja granica. To je bio spektakl koji je poniavao i uznemiravao policiju, ujedinjavao lopove, vozae i publiku protiv vlasti.Ideja da kraa automobila utjelovljuje oblik otpora sugerie da lopovi (joyriders) nisu bili motivirani jednostavnom pohlepom ili eljom, nego mnogo sloenijom eljom da potvrde svoju mukost suoavanjem sa vlasti. Takve akcije, meutim, mogu biti samo razumljive u kontekstu ekonomske tranzicije koja je dovela do znaajnih promjena u odnosu izmeu mukosti, posla i obiteljskog ivota na takvim podrujima. Nayek(2003) sugerie da je nestanak nekada poznatog sistema podjele rada organiziranog oko mukog hranitelja obitelji (i oekivanja enske uloge domaice) uzrok velikih mukih tjeskoba u podrujima visoke nezaposlenosti. S prelaskom na uslunu ekonomiju koja vrjednuje feminizirane atrubite kao to su vjetine na tipkovnici i vjetina komuniciranja nad robusnim mukim kvalitetima povezane sa kulturom runog rada, mladi ljudi ne ele (ili su u nemogunosti) da se prilagode uslunim djelatnostima, te zbog toga se nalaze odsjeeni od svijeta posla. Bez redovitog izvora prihoda ili ikakvog pravog poticaja u potrazi za poslom, tradicionalni odnos izmeu mukosti i prostornosti se pokvario kako ovi mladi ljudi rijetko naputaju podruja stanovanja zbog bilo kakvog razloga. Ipak, u relativno sigurnom prostoru ukradenog automobila, Massey tvrd, muevni identiteti se mogu obnoviti. Vonja velikom brzinom, na rubu na taj nain predstavlja pokuaj mladih mukaraca da potvrde svoju mukost, iako na nain koji je stvorio sukob sa drugim stanovnicima kao i sa policijom. Dok su geografi naglaavali da kraa automobila i druge nevaspitne aktivnosti imaju bliske veze sa procesima ekonomskog restrukturiranja i nedostatka institucionalnog investiranja, mediji su uvelike ignorirali takve argumente u prilog retorici prikaza britanskih perifernih dijelova kao legla nemorala, karakteristinog po visokim stopama tinejderskih trudnoa, rairene zloupotrebe droga, alkoholizma i antisocijalnog ponaanja. Iako postoji ak 2000 jedinica podruja lokalne samouprave u Britaniji, to je oko 2 miliona ljudi ukupno, termin no go podruja postao je zgodan nain za medije i javnost podjednako da oznae drutvene sredine (samo mali broj njih je iskusio nemire). Takvo oznaavanje pogorava pad etvrti: oni koji su mogli, otili su, ostavljajui iza sebe samo najranjivije. Iz nezavidnog poloaja u 1990-im, najnepopularnija britanska naselja su se poboljala u smislu zaposlenja, obrazovanja i zdravstva, zahvaljujui prvenstveno znaajnim dravnim investicijama. U drugim sluajevima problematina naselja su naputena od strane drave i trita, poharana oslabljujuem ciklusom oznaavanja i marginalizacije. Kao primjer mogu posluiti banlieues-predgraa socijalnog stanovanja u okolini Pariza i drugih francuskih gradova. U oktobru 2005. godine, tri mladia u jednom od ovih predgraa (Clichy-sous-Bois) SI Pariz- nastojala su izbjei policijsku provjeru (redovita pojava u ovim predgraima) sakrivi se u elektrinu trafostanicu. Dvojica su poginula od strujnog udara, to je navelo antipolicijske prosvjede koji su se brzo proirili po cijeloj Francuskoj. U vie od jedne sedmice nereda, 10 000 automobila je zapaljeno, a oko 3000 ljudi uhapeno. Video snimke zapaljenih automobila prikazivane su svake noi od strane svjetskih medija, to je navelo komentatore da nagaaju zato su se desile takve scene. Dok su neki mediji predlagali da se radi o lanim prosvjedima koji su posluili mladiima da zavre na televiziji, ozbiljnije kritike sugerisale su da je izvor nemira strukturalna nejednakost koja se mora shvatiti u geografskom i historijskom kontekstu. Jer, kako tvrdi Dikec(2006), nisu sva banlieues predgraa uskraena (neka su ak i razumno bogata). Ipak, ona su uvijek imala negativne konotacije, identificirana kao les quartiers difficiles koja sadre socijalne probleme, koji su uvelike izbaeni iz sredinjeg grada. Na prijelazu milenija, ova podruja socijalnog stanovanja imala su stopu nezaposlenosti dvostruko veu od nacionalnog prosjeka, s 40% mladih nezaposlenih. injenica da su neka od ovih socijalnih stanova eksplicitno izgraeni da udome sjevernoafrike imigrante 1960-ih godina je ovdje veoma znaajna, s obzirom da su balieue uvijek bila shvaena kao problematina podruja. Piui prije nereda, Tissot i Poupeau (2005) tvrde da kada se govori o siromatvu u Francuskoj, moe se govoriti o socijalno iskljuenima, imigrantima i ak i o mladima; ali je lake izvjetavati o mjestu stanovanja gdje se nalaze les banlieues. U kontekstu znaajne islamofobije na zapadu, problem banlieues je pretvoren iz onog gdje je stanovnik ovih predgraa predstavljao problem jedan drugom u problem gdje predstavlja opasnost za cijeli grad i cijelu dravu. Veze izmeu nacionalsnosti i prostora ovdje su znaajne. U ovom trenutku, dobvoljno je rei da mediji u kojim dominiraju bijelci u Francuskoj ne mogu prihvatiti da je protest bio zbog nezadovoljstva zbog pogoranog stanovanja, nedostatka prijevoza i loeg obrazovanja koje karakterie banlieues. Umjesto toga, ovo je opisano kao pobuna u kojoj ljudi izvana sa margina napadaju sredite. Takvi argumenti podravaju Shieldsov (1991.) stav da granina mjesta nose sliku i stigmu njihove marginalnosti koja postaje neprimjetna od bilo kojeg empirijskog identitea kojeg su moda imali. U tom smislu, jasno je da medijski stereotipi igraju kljunu ulogu u stvaranju i odravanju socijalne i prostorne nejednakosti.Sl. 2. Neredi u Francuskoj 2005. godne

Izvor: http://postcardjunky.files.wordpress.com/2010/01/110505_france_rioting4.jpg1.1..Geografija institucionalnog neinvestiranjaTokom kasnih 90-ih, debate o siromatvu su se poele fokusirati na ulogu koju je institucionalno neinvestiranje igralo u pogoravanju problema s kojima se susreu oni koji ive u siromanim mjestima. Jedna dimenzija problema je bila povlaenje finansijskih usluga iz siromanih podruja, sa ak 15% bankovnih podrunica u UK zatvorenih u ranim 90-im, veina u podrujima u unutranjosti grada sa slabim prihodima. Druga dimenzija je zatvaranje nekada dobrostojeih trgovina u susjedstvima jer su lanci trgovina se skoncentrisali na razvoj velikih trnih centara fokusiranih na pokretne i bogate potroae. S obzirom da su mnogi od ovih trnih centara lociranih van grada ili na ivici grada, mnoga susjedstva su ostavljena kao pustinje bez hrane, gdje je raspon pristupane i raznolike hrane bio dostupan samo onima koji su imali privatni prijevoz:Pustinje bez hrane...to su podruja gradova gdje jeftina, hranjiva hrana je gotovo nedostupna. Stanovnici bez automobila, u nemogunosti doi do trgovina van grada, ovise o trgovinama na uglu gdje su cijene visoke, proizvodi su obraeni, a svjee voe i povre praktino ne postoji (Laurence 1997).

To je izazvalo ozbiljnu zabrinutost za zdravlje onih koji ive u siromanim podrujima, uz nedostatak svjeeg voa i povra i oslanjanje na masnu, brzu hranu to dovodi do stvaranja do ozbiljnih zdravstvenih nejednakosti. Potvrujui intezitet problema pristupa hrani u nekim od velikih lokalnih stambenih podruja u britanskim gradovima, Wirgley(2003) je primjetio znaajno poboljanje u prehrani nakon izgradnje novog trnog centra u Seacroft etvrti Leedsa, podruju koje je trpilo znaajno neulaganje u maloprodaji. To sugerira da velika korporativna ulaganja mogu znaajno pobolati pristup trgovini i prehranu ljudi koji ive u stigmatiziranim susjedstvima, premda i male, inicijative zasnovane na zajednici mogu takoer dati rjeenje u nekim sluajevima. (Cummins i MacIntyre 1999).2.Socijalne iskljuenosti i kulturoloki stereotipiinjenica da mediji pogoravaju siromatvo koje postoji u benlieues i vanjski gradskim naseljima crtajui razliite stereotipne prikaze o tim mjestima sugerie da kada mi istraujemo socijalne nejednakosti, moramo paljivo razmiljati o nainu prikaza ljudi i mjesta. To ukljuuje razmatranje kulturnih pitanja; i skree panju sa ekonomskih manifestacije nejednakosti na pitanje zato su neke skupine identifikovane kao prijetnja ili problem veini drutva. Bez obzira koliko je rairena retorika da smo svi stvoreni jednaki, povjesno, teko je pronai drutvo koje nije pravilo razliku izmeu drutvene veine (ili norme) i onih Drugih koji ugroavaju koherentnost drutva. Pojam ertvenog janjeta je svakako star, iz povijesti moemo izvui mnoge primjere, npr. idovi, homoseksualci, prostitutke, iji ivoti su uinjeni nepodnoljivim jer su vieni kao zagaivai drutva. Takve grupe su esto bile protjerivane, fiziki i metaforiki, socijalno iskljueni na temelju toga da remete drutveni i prostorni red. U situacijama u kojima im je bio dozvoljen ostanak, njihovo zauzimanje prostora esto je estoko osporavano. U mnogim situacijama, socijalno iskljueni nisu bili u mogunosti ili nisu eljeli da zauzimaju prostor povezan sa veinskim stanovnitvom, stvarajui vlastitu geografiju na marginama. Piui u kontekstu uvremenog urbanog zapada, Winchester i White (1988) sugeriu socijalno iskljuene skupine ukljuuju nezaposlene, siromane starije osobe, obitelji s jednim roditeljem, etnike manjine, izbjeglice i azilanti, osobe s invaliditetom, ilegalne imigrante, beskunike, seksualne manjine, prostitutke, kriminalce, narkomane i studente. Sl. 3. Beskunik

Izvor: http://wkow.images.worldnow.com/images/23914560_SA.jpgIako su neki studenti vrlo zahvalni, moda dolaze iz siromanih sredina ili moraju raditi neki posao da bi finansirali svoje studije, mali broj ih ivi u uvjetima siromatva kakvo je ovdje navedeno. Zapravo, u UK prosjean student je iz JI dijela UK (najbogatiji dio UK) i ima roditelje koji su dio profesionalne i menaderske klase. Ovo znai da veina studenata su u mogunosti priutiti osnovne potrebe. Pa zato je primjereno opisati studente kao iskljuenu skupinu? Odgovor je da su studenti identificirani kao prepoznatljiva i razliita grupa jer je njihov stil ivota esto percipiran da lei izvan drutvenih normi, to ih ini rijetkim i nepoeljnim posjetiteljima u mnogim prostorima koji su mjesta veinskog drutvenog ivota. Povijesno gledano, to se odnosi na popularno razumijevanje studenata kao politiki radikalnih, prigrljenih alternativnoj modi i muzici na nain da ih se obiljeava kao dio kontrakulture. U suvremenom kontekstu, takoer je povezano sa stereotipima studenata koji sugeriu da kre uspostavljene drutvene granice izmeu igre i rada (dan i no), imaju kasnonone zabave (u vrijeme kada drugi ljudi spavaju) i spavajui cijeli dan (kada drugi ljudi rade). Sada dok ovo itate, bez sumnje ete tvrditi da je realna situacija mnogo sloenija: svi studenti ne uivaju u piu, izlascima i tulumarenju, i oni koji to rade esto su u mogunosti da izdvoje dovoljno vremena za njihove studije. Nadalje, dok neki studenti ostaju posveeni pitanjima kao to su ivotna sredina, prava ivotinja ili restrukturiranje duga treeg svijeta, stereotipi studentskog radikalizma, uzimanja droga i slobodne ljubavi koji su objedinjeni u kasnim 1960-im su sada su netani kod suvremene studentske kulture. Tako reeno, mogue je da ste ve doivjeli iskljuenosti u vaem ivotu kao studenta. Bez sumnje, postoje dijelovi grada u kojima studirate gdje vam jer reeno da studenti nisu dobrodoli ili gdje ste se osjetili kao izvan mjesta. Na primjer, neki pubovi ili klubovi daju studentima do znanja da nisu dobrodoli. Moda ak znate za sluajeve kada su studenti bili verbalno zlostavljani ili ak napadani samo zato to su studenti. Sreom, takvi sluajevi su rijetkost. Nasuprot, studentifikacija- poveana okupacija lokalnog stambenog trita od strane studenata- postaje vrlo esta. Ovaj fenomen je uglavnom limitiran na univerzitetske gradove u UK u kojima je smjetaj na kampusu nedovoljan za smjetaj sve veeg broja studenata i gdje pojedina podruja postaju povezana sa visokim razinama najma smjetaja ciljanog prema studentima. Iako iznajmljivanje stanova od strane studenata moe poveati cijene nekretnina, stanovanju studenata esto se protive lokalni stanovnici koji studente smatraju odgovornim za pad kvaliteta susjedstva. U nekim podrujima, posljedice studentifikacije su prijavljene kao gotovo katastrofalne, sa lobistikim skupinama koje se zalau za stroe kontrole za licenciranje studentskog stanovanja kako bi se sprijeilo da etvrti postanu pregaeni mladim, prolaznim stanovnitvom, koje bi istisnulo dugorone stanovnike. Visoko dramatizirani medijske prie doaravaju okoline i drutvene transformacije koje se javljaju u podrujima u kojima se odvija studentska ekspanzija, ilustrirane sa slikama zaraslih vrtova, razasutog otpada i sl. Osim toga, kampanjske skupine koje se protive doseljavanju studenata tvrde da studenti izazivaju buku i smetnje, izmjetaju dugoronije stanovnike i ne doprinose ivotu u zajednici.Moemo vidjeti da se medijski stereotipi studenata i studentskog stanovanja meusobno uvruju na razne naine, a svakako mnogo protivnika studentskog stanovanja tvrde da studenti ne brinu o svojoj kui jer su previe zauzeti socijalizacijom. Kontra argument je taj da je loe stanje studentskih kua iz razloga to su vlasnici stana odsutni, a ne brinu o njima, i u svakom sluaju nisu svi studenti buni niti zanemaruju susjede. Bez obzira na to, samo je potreban jedan ili dva sluaja antisocijalnog ponaanja da bi se pojaali popularni stereotipi i da bi se pokrenula nova kampanja s ciljem da se smanji broj studenata u susjedstvu. U nekim sluajevima, dugoroni stanari su ak usvojili metaforu studentcid, tvrdei da studentifikaciju treba obrnuti jer e unititi urbano socijalno tkivo: ankete pokazuju da vlasnici kua u gradovima UK vie strahuju od susjeda studenata nego od squattera. Ova rasprava o studentifikaciji je jako bitna za nau raspravu o socijalnim iskljuenostima, s obzirom da pokazuje da neke skupine mogu iskusiti iskljuenje i stigmatizaciju bez obzira na dohodak ili klasu. Ipak govorei o studentima kao o marginalnoj skupini ostaje problematino, ne samo to studenti ispoljavaju svoju vlastitu geografiju (prvenstveno u obliku klastera mjesta na kojima borave studenti- pabovi i barovi). Osim toga, studenti odravaju svoj ambivalentan poloaj u drutvu za samo kratko vrijeme, i veina nastavi kao zaposlenici na relativno dobro plaenom posalu. U drugim sluajevima, socijalno iskljuene skupine pate od drutvene stigmatizacije koja je najvjerovatnije povezana sa duom finansijskom iskljuenosti. Na primjer, Gleeson(1998) sugerira da osobe sa tjelesnim oteenjem ili problemom pokretljivosti se obino nau iskljueni na radnim mjestima dizajniranim za idealno radnosposobne osobe. Prikaz osoba sa invaliditetom kako Shakespeare(1994) opisuje kao nesavrena tjelesnost ljudskog postojanja je glavni faktor uznemirenosti radnosposobnih kada se nalaze u prisustvu osoba sa invaliditetom. Nasuprot tome, studenti obino se premjeste iz marginaliziranog poloaja u relativno bogat poloaj u roku od nekoliko godina jer pretvaraju svoje obrazovanje i kulturni kapital u finansijske nagrade. Ipak, naa razmatranja studentifikacije (i pripadajui razvoj studentskih geta) prikazuje nam da vrlo raznolika skupina moe postati poznata po socijalnim stereotipima, dok ti stereotipi oblikuju njihov odnos izmeu njih i dominantnih drutvenih skupina. To sugerira da dok socijalne iskljuenosti ukljuuju fizike iskljuenosti individua iz drutvenih institucija, rituala i obiaja koje obavljaju dominantne skupine, to takoer ima i simboliku dimenziju, koja se stvara u oblasti zastupanja. Ovdje pojam zastupanja je uzet da zaokrui irok spektar medija-kao to su filmovi,TV, internet i novine-kroz koje razumijemo svijet i nae mjesto u njemu. Neizbjeno, takvi mediji su dali djelimian i pojednostavljen pogled na stil ivota heterogenih socijalnih skupina. Iako veina ljudi ne prihvataju nuno stereotipe nekritiki, neminovno nailaze na njih u svakodnevnom ivotu. Ono to je posebno znaajno za stereotipe je da su ideoloki po prirodi, u smislu da su uglavnom stvoreni (i u interesu) od strane dominantnih socijalnih skupina- tipino bijelih, zdravih, heteroseksualnih, ljudi iz srednje klase. Oni koji nisu u skladu sa pogledima na svijet sa gore navedenim su Ostali.Zoran primjer kako takve stereotipne slike doprinose socijalnim i prostornim iskljuenostima je doprinos medija u izvjetavanju o HIV/AIDS od 1980-ih pa nadalje. U nadolazeoj panici koja je uslijedila dijagnozom virusa i njegovim nainom prijenosa, histerini mediji su se poeli fokusirati na skupine koje su krajnje lako proglasili rizikom nebijele etnike manjine, intravenozni narkomani i gay mukarci. Prisustvo HIV infekcije u ovim skupinama je uglavnom shvaeno ne kao sluajnost nego kao stanje koje utjee na one ija unutarnja bit se razlkujue od normalnog drutva (i iji naini ivota su bili osueni kao nekompaktibilni sa odravanjem obiteljskih vrijednosti). Dakle, senzacionalistike prie o seksualnom nemoralu, neodgovornosi i namjernom hedonizmu meu skupinama koje su najvie pogoene virusom su koritene da se stvore socijalne barijere izmeu zdravih i onih smatranih seksualno promiskuitetnih, socijalno neodgovornih i neistih. Prema tome, simbolino obiljeavanje HIV pozitivnih grupa kao devijantnih upuivalo je na socijalne iskljuenosti, ohrabrivalo rairenu diskriminaciju, predrasude i zanemarivanje. Kako je Wilton(1996) pokazao, ovo ima jasne prostorne efetke, sa HIV pozitivnim izloenim geografiji smanjenja jer im je poveano ogranienje na radnom mjestu, kod kue i na ulici. U svojoj analizi Wilton naglaava da ova ogranienja nisu posljedica fizikog napada AIDS-a, nego socijalne stigme. Simptomi ovih stigmi ukljuuju poslodavce koji odbijaju zaposliti HIV pozitivne, zubari ih odbijaju lijeiti i kako Wilton kae, drutvene skupine odbijaju izgradnju smjetaja za oboljele u njihovim susjedstvima. Takva susjedska protivljenja protiv izgradnje socijalnih smjetaja su toliko rairena u Zapadnim drutvima, posebno u suburbanim podrujima, da se malo tko zapitao zato ljudi odbijaju takve graevine u svom susjedstvu. Dakako, mnogi NIMBY( Not in my backyard) kampanje su se vodile sa stanovnitva tetnog utjecaja na okoli od strane takvih smjetaja (kao to su buka ili zagaenje zraka). Takvi utjecaji su, u odreenoj mjeri, mjerljivi; ono to je manje mjerljivo je zabrinutost vlasnika kua koju imaju zbog dolaska stigmatizirane populacije. Meutim, za Takahashi-ja i Dear-a(1997), protivljenje drutva da olaka onima koji boluju od AIDS-a je indikativnije od ope antipatije prikazane prema populaciji Ostalih. Njihovo ispitivanje vlasnika kua u gradovima SAD-a otkriva kontinuum prihvaanja, gdje su ustanove za populaciju opisanu kao drugaiju (kao to su staraki domovi) smatrane povoljnijim u odnosu na populaciju koja je stereotipisana kao opasna ili devijantna (kao to su oni koji ive sa HIV-om). Ovo najee rezultira koncentracijom ovakvih ustanova u sredinjim zonama grada gdje su cijene stanova ili kua niske i protivljenje zajednice je manje. Ova getoizacija ustanova za one koji su sa HIV-om, beskunike, one koji trae smjetaj i populacije koja ovisi o socijali pokazuje da je geografija marginalnih grupa, u manjoj ili veoj mjeri, produkt dominantne imaginarne geografije koja manjinama daje ulogu narodnih avola koji moraju biti smjeteni negdje drugo. Kako Sibley(1995) tvrdi, ovo negdje drugo moe biti nigdje, kao npr. kada je izvren genocid nad Romima i idovima od strane nacista, ili moe biti mjesto izvan vida veine populacije (kao to su red-light districts koji su fokusirani na seksualni rad u mnogim gradovima UK. U geografiji iskljuenosti, Sibley nudi teorijsko objanjenje o tome kako imaginarna geografija hrani obiaje iskljuavanja. Zasnivajui prvenstveno na psihoanalitikim idejama o vanosti odravanja samo-identiteta (doslovno, odravanje granica sebe) on tvrdi da poriv za iskljuenjem opasnih Ostalih iz svoje blizine je povezan sa idejom vanosti tjelesne istoe, to se usauje u samom djetinjstvu. Razvijajui psihoanalitike ideje, Sibley tvrdi kako strah od vlastitog oskrnavljenja od strane Ostalih je stoga projiciran na one individue i skupine prikazane kao zagaivai ili kao prljave. Sibley tvrdi da pojedinci usvajaju niz iskljuujuih strategija dizajniranih da zadre psiholoku distancu izmeu sebe i odbaenih skupina, stvarajui simboliuke, psiholoke i fizike barijere izmeu sebe i Ostalih. Ovaj angaman sa psihoanalitikim teorijama nudi geografima vaan uvid u procese marginalizacije, sugerirajui da iskljuenje drugih skupina moe samo biti shvaeno u duboko ukorjenjenim potrebama ljudi da proiste svoje okruenje. 2.1. Protivljenje zajednice protiv traioca azilaU skladu sa protokolom UN-a o izbjeglicama, UK je duno ponuditi azil onima koji strahuju od progona na temelju njiohove rase, religije ili kulture. Meutim, u kasnim 1990-im, nagomilani nerijeeni zahtjevi za azilom, zajedno sa medijskim priama o lanim traiteljima azila, doprinjelo je demonizaciji ove skupine ljudi u glavama javnosti. Jedna od strategija usvojena od strane vlade, koja je nastojala raspriti zabrinutost zbog vala traitelja azila koji su preplavili UK, je bila rasprivanje traitelja azila daleko od luka Kanala (La Manche) gdje je njihova vidljivost bila iskoritena od strane desniarskih skupina koje su namjeravale iskoristiti rasistiki strah od razlike. Kao dio ovog procesa planskog rasprivanja, vlada je predloila izgradnju smjetajnih centara za traitelje azila u brojnim ruralnim lokacijama. Meiutim, ova politika je esto dolazila u sukob sa brojnim ruralnim stanovnitvom. Npr., u februaru 2002., stanovnici Newton u Nottinghamshire-u su saznali da vlada planira pretvoriti oblinji objekat RAF u Newtonu u smjetajni centar za traitelje azila. Niz prosvjeda od strane Newton akcijske skupine izrazilo je estoko protivljenje prijedlogu, a prosvjednici su to protivljenje opravdavali da izgradnja takvog centra u njihovoj blizini utjecala na poveanje kriminala, vandalizma, i socijalnih nemira i da bi cijene nekretnina opale. Jedan stanovnik je tvrdio da bi roditelji bili preplaeni putati djecu da se igraju vani, dok je drugi pitao da li moe biti uvjeren da meu azilantima nema zlostavljaa djece, narkomana ili osuenih silovatelja. injenica do ovo nipoto nije usamljen sluaj, pokazuje kako su mediji efikasni pri iskoritavanju tjeskobe javnosti zbog toga kakvu ospasnost azilanti predstavljaju istoi i svetosti nacije. Kao iznimno ranjiva skupina, traitelji azila su bili u manjoj mogunosti, u odnsu na druge skupine, da se suprostave rasistikim mitovima, a mnogi su prijavljivali muna iskustva diskriminacije. Npr. u Sighthill podruju Glasgowa, dolazak 1200 kurdskih i kosovskih izbjeglica u 2001. potaknulo je niz zlobnih napada na domaih bijelih mladia koji su tvrdili da je traiteljima azila pokazana vea pozornost od strane lokalnog vijea. Nakon niza napada, bilo je potrebno ubistvo 22-godinjeg kurdskog traitelja azila Firsata Daga da bi se skrenula pozornost na svakodnevni rasizam potaknut od strane medijske retorike koja je oslikavala traitelje azila kao naruavaoce socijalne sigurnosti.2.2. Rasna iskljuenostRasprava iznad nam sugerira da to je drutvo raznovrsnije i socijalne razlike u praksi dolaze vie do izraaja. Kao primjer takve raznovrnosti moemo navesti podjelu drutva na rasnoj osnovi. Kao to je recimo religija, spol,dob, stale i rasa je jedna od socijalnih struktura, stvaralac brojnih diskursa i slika koje nam ukazuju na to da je boja nae koe vana te insistiraju na kulturnim raznolikostima koje su zasnovane na biolokoj raznolikosti. Stoga je podjela drutva na rasnoj osnovi usko povezana sa rasizmom koji predstavlja podjelu drutva na osnovu biolokih odnosno tjelesnih karakteristika (npr. boja, koe, izgld..)ili njima pripsanim osobinama, odnosno stereotipima, pri emu se podrazumjeva da svaka rasa ima poseban tretman.

Istraivanja socijalne geografije pokazuju da su u vie navrata drutvene negativnosti predstavljene u medijima na takav nain koji odreene etnike skupine predstavlja kao drutvenu prijetnju, te samim tim iskazuje potrebu iskljuivanja pojedinih etnikih skupina na politikom, ekonomskom i kulturnom nivou.

U urbanom zapadu takav rasizam je u stanju dovesti do marginalizacije onih useljenikih skupina koje su predstavljene kao potencijalna prijatenja privilegiziranom bijelom stanovnitvu.

Sibley (1990.) tvrdi da se u prolosti, a i sad u sjevernoevropskim kulturama bjelina poistovjeivala sa istoom, redom i higjenom to je na kraju bilo odgovorno za kreiranje negativnih stereotipa o npr. afrikancima, indijcima, romima..isl. On tvdi da je svakoj od ovih kultura dodijeljena samo sporedna uloga u nacionalnim kulturama zbog svoje prijetee prirode. S druge strane, takva marginalizacija uzrokuje prostornu segregaciju, koja se ogleda u stvaranju enklava i u najsiromanijim etvrtima mnogih evropskih gradova zbog ega te skupine postaju predmet linih predrasuda na poslu i okruenju. (Wacquant 1993.)

Te segregacije su bile zastupljene i u vie institucionalnih formikao to je npr. aparthejd u Junoj Africi u 20. stoljeu, gdje je dravni sistem vladajue bijele manjine uskraivao politiku i privrednu jednakost crnakom dijelu populacije. Sistemska segregacija bila je propisana i zakonima pa je tako 1950. godine donesen zakon po kojem je bijela osoba kazneno odgovarala u sluaju seksualnih odnosa s osobnom rase druge boje koe. Na izborima su samo bijelci imali pravo glasa. Vlasti su propisale odvojene redove za ekanje autobusa, odvojeno sjedenje na klupama u parku, odvojene toalete i esme. Tako se diskriminacija na osnovu rase utkala u sve pore drutvenog ivota. Strahote apartheida i spoznaje o neprihvatljivosti rasne segregacije velikim su dijelom potakle razvoj meunarodnog antidiskriminacijskog prava.

Iako je segregacijska politika odavno ilegalna u SAD-u segregacijska politika odavno ilegalna u SAD-u, Amerika je i dalje u velikoj mjeri rasistika. To je usaeno u podsvijest i ukorijenjeno je u sistem.

rtve diskriminacije su gurnute na ivicu drutva. Marginalizacija i socijalna iskljuenost odreenih grupa se moe prenositi s generacije na generaciju. Npr. ako su neke etnike grupe diskriminirane u obrazovanju, obino znai da nee dostii jednak stepen uea u sferi zapoljavanja.

Veliki dio Afroamerike zajednice je bio pogoen raznim nedaama. Veliki dio siromanih nastanjuje amerika geta, pate od nezaposlenosti, droge i gangsterskog nasilja. Situacija ni sada nije neto bolja Zbog toga geto postaje opasno mjesto za ivot i rad uope, te takvi sluajevi potvruju stereotipe bjele rase o Afroamerikancima.

Sluaj Rodney Kinga: Rodney King, Afroamerikanac, je bio mladi devijant, koji je vie puta hapen za napad i plaku.Njega je na ulici brutalno pretukla skupina policajaca, te je cijeli sluaj zabiljeen kamerom, iju su snimku prikazale amerike i svjetske postaje. Pollicajci su bili optueni za nasilje, ali su osloboeni to je ogorlo crnaku zajednicu Los Angelesa, koji su masovno izali na ulice, sukobili se sa policijom. U tim okrajima je oko 50 ljudi izgubilo ivot, dok ih je hiljade ranjeno.Ovaj dogaaj je potvrdio reputaciju Afroamerikanaca i na slian nain su se manjinske grupe povezivale sa specifinim kriminaliziranim mjestima, to je ukorijenjeno i u medijima koji geto koriste kao kodirani termin za devijantnost Afroamerikanaca, naroito mukaraca.

McCarthy i ostali (1997.) tvrde da se zbog toga amriko stanovnitvo srednje klase odluuje radije medijski informisati o ovim skupinama, nego kroz svakodnevnu linu interakciju. Prie o nasilju Afroamerikanaca vrve u medijima, gdje se mukarci negroidne rase prikazuju kao glavna kriminalna opasnost.

Na ovakvo stanje u drutvu se javljaju kulturni odgovori poput pojave Hip-Hopa, muzikog pravca koji promovira unitavanje svakodnevnog nasilja i oruanih pljaki koje su se pojavile u amerikim gradovima. Takoer se javlja i novi val black cinema kao to su filmovi Menace II Society, Boyz n the Hood, Jungle Fever and Straight Outta Brooklyn u kojima su negroidi prestavljeni tipino stereotipski gdje Afroamerikanci uglavnom glume razbojnike, dilere itd.s jedne strane i dobroudne robove s druge strane. U tom kontekstu urbana kinematografija je potvrivala stereotipe bijele rase koja zamilja drogu, pitolje i kriminal kao dio svakodnevnog ivota u getu. Nedovoljno interesovanje bijele popluacije je dovelo do distanciranja i iskljuenosti od marginalnih mjesta.

Takvi strahovi i izmiljotine bijelog stanovnitva o negroidnom stanovnitvu su prikazani u Wolfovoj (1988) prii o izmiljenom liku- trgovcu s Wallstreta, Sherman McCoyu, koji je jedne noi skrenuo drugim putem pri svom polasku kui s ciljem da se suoi s drugom stranom New Yorka. U tom dijelu prie je opisan strah trgovca koji eta opustoenim kvartom Bornxona. Ovakav prikaz Bronxona kao pustoi u kojoj je naseljeno mnotvo mnogo tamnih lica itaocima i gledaocima je prikazano na takav nain da ih plae razliitosti ( u ovom primjeru su razliitosti zasnovane na boji koe) i na ovaj nain je mogue proizvesti i podstai iskljuenost. Iz perspektive bijelog pripovjedaa u Wolfovoj knjizi, urbano propadanje Bronxa se ogleda u percepciji gradskog crnog stanovnitva kao osoba koje su radije uliari nego civilizirane osobe u socijalnom svijetu. Takvi i slini opisi podstiu distanciranje od marginalnih mjesta.

Za mnoge Afroamerikance ivot u getu znai anksioznost koju potiu problemi siromatva. Oni su brojniji od bilo koje amerike manjinske skupine. Ne zauuje nas injenica da se razliitost afroamerike populacije ogleda u njihovoj kontinuiranoj segregaciji koja je prostorno koncentrisana vie od bilo koje druge amrike nacionalne manjine.

Kako god, index razliitosti istrauje kako je Afro-amerika populacija rasporeena u odnosu na bijelu populaciju to pokazuje da njihova podjela ima tendenciju opadanja u posljednjih dvadesetak godina.

U narednoj tabeli moemo vidjeti indeks razliitosti, odnosno segregaciju Afroamerikanaca u odnosu na bijelu rasu po pojedinim gradovima.

Na osnovu ove tabele moemo zakljuiti da indeks razliitosti u posljednjih 20-ak godina ima tendenciju opadanja. Ipak pad ostaje skroman, a neka metropolitanska podruja u periodu od 1980.-2000. dodine su osjetila poveanje stambene segregacije. (Kolumbija, GA, Goldsporo,GA, Danwille).. Takoer je primjeeno i produbljavanje marginalizacije i siromatva unutar veine geto zajednica i ako se programima radnih akcija ne rijei situacija najsiromaniji e i dalje biti prisiljeni raditi poniavajue i izrabljujue poslove, to je jedan od uzoka sve vee i dalje segregacije Afroamerikanaca.

Kulturni teoristi smatraju da samo iskustvo ivljenja u crnom getu izaziva osjeaj podreenosti, marginalnosti i inferiornosti.

Biti na margini je biti po strani od svega, kao to negroidni Amerikanci ive u gradu Kentaki. eljeznika pruga koja prolazi kroz ovaj grad je bila podsjetnik svakodnevne marginalizacije u ovom gradu. S jedne strane tih pruga su bile poploane i ureene ulice, radnje u koje ne mogu ui Afroamerikanci i restorani gdje oni bjelcima ne mogu gledati ravno u lice. S te strane pruge je bio svijet u kojem bi Afroamerikanci mogli raditi kao posluga, domari, prostitutke i sl. sve dok su u punoj radnoj strani. Afroamerikanci su mogli ui u taj svijet, ali nisu mogli tu ivjeti. Uvijek su se morali vraati na marginu, prijei na drugu stranu pruge, kolibama i naputenim kuama na rubu u gradu.

Do 1960. nije bilo neobino pronai odreene pravilnike i zakone koji bi kontrolisali razvoj crnog susjedstva. Iako su takvi zakoni ve godinama srueni, ostaju njihove ostavtine u rasnoj praksi hipotekarnih bankara, finansijera, agenata za nekretenine koji imaju mogunost da odravaju crninu ili bjelinu nekog naselja zbog specifinosti okoline za valorizaciju prostora, odnosno za odreivanje ili zadravanje cijena kua.3. Gentrifikacija-povrat margina

Kao to je ve reeno, sva drutva imaju marginalna mjesta, da li su to prostori siromatva, mjesta nezakonitih aktivnosti ili podruja okupirana od strane stigmatizirane populacije (a moda i sva tri). esto, granice takvih mjesta su ostale dosljedne tijekom vremena, ak i ako su se pojedinci i skupine koje sadre promijenile (Primjer je ustrajnost u sreditu grada kao sreenoj urbanoj zoni). To je jasno povezano s krivuljom moi u drutvu, s monim drutvenim skupinama koje su u mogunosti da fiziki i simbolino zahtijevaju centre, te marginaliziraju manje mone. Razlike centar / periferije imaju tendenciju da se esto povezuju s izdrljivou u vremenu. Oni koji zauzimaju centre afirmiu se kao oni koji posjeduju kontrolu nad resursima koja im omoguava da odre razliku izmeu sebe i onih u rubnim podrujima. Utvreno moe angairati razliite oblike drutvenog zatvaranja te odrati udaljenost od drugih koji se uspjeno tretiraju kao autsajderi. (Giddens 1991: 131) U ovom poglavlju smo ve pregledali brojne procese koji imaju tendenciju da prostorno izoliraju i iskljuce manje mone skupine - npr. diskriminaciju na stambenom tritu, institucionalni rasizam, NIMBY politike i tako dalje. Ipak, postoje znaajni brojai procesa, s urbanim pravilima, esto unaprijed zamiljeno na ideji da granina mjesta moraju biti otkupljena u matici u interesu gospodarskog razvoja, kao i socijalne kohezije. Te politike podupire sve sloenija raznolikost agencija i partnerstava, brisanje razlike izmeu javnog i privatnog sektora, kao i imovine, a razvojni programeri i politiki imbenici rade u tandemu da se obnove ugroena podruja. Utjecaj regeneracije je mjeovit, najblae reeno. Dovoljno je rei da mnogi uvjeti za regeneraciju pokuavaju 'vratiti' margine od marginalnih ljudi, a ne osnaivanje marginalnih populacija, pretvarajui krajolike siromatva i propadanja u prestine (i naruene) prostore putem selektivnog ulaganja i prenamjene. Dakle, krajnji rezultat takve poboljane politike je esto poetak gentrifikacije. Pojava o kojoj se toliko raspravljalo u socijalnoj geografiji, gentrifikacija je proces kojim su siromanim etvrti preobraene priljevom kapitala u obliku bogatih domaih kupaca i iznajmljivaa. U nekim sluajevima, to ukljuuje pojedinane gentrifikacije, kupnju postojeih stanova i pretvarajui ih (esto uz dravne subvencije), u druge, to ukljuuje veliku zamjenu nisko prihodnih stanova sa prestinim od strane korporativnih programera. Bilo kako bilo, krajnji rezultat je esto jedan od pomaka, a bivi tienici esto ne mogu priutiti da ive u podrujima obnovljenim gentrifikacijom. Marginalizirane populacije mogu vidjeti da njihova susjedstva uivaju u spektakularnom preporodu, ali oni esto ne dijele svoj kasniji prosperitet. Iz tog razloga, sredita gradova se ravaju u cijelom urbanom Zapadu: ili su naputena od gradske sirotinje ili, s druge strane, su se gentrifikovala. Moglo bi pokrenuti procese poboljanja koji imaju dugorone posljedice za marginalne skupine (a iri je jo uvijek na kapaljku 'prema dolje' urbanoj teoriji), veina geografa e ostati sangvinina o njegovim uincima. Gentrifikacije, ini se, mogu se koncipirati kao jo jedan oblik sudjelovanja u profitu bogatih generacija, predstavljajui zaradu na imovini radije nego ulaganje u ljude. Doista, jedan od vodeih gradskih komentatora, Neil Smith (1996), tvrdi da se gentrifikacija deava samo ako je razlika izmeu stvarne i potencijalne vrijednosti zemljita takva da razvoj imovine postaje unosan. U takvim okolnostima, proces neulaganja i naputenosti povezan je sa marginalizacijom, postaje prethodnik naknadnom valu reinvestiranja. No,da bi se profitiralo, ostale skupine i marginalizirani korisnici zemljita koji zauzimaju ove obezvrijeene prostore moraju biti protjerani, tako da ih potencijalni ulagai mogu vidjeti kao sigurne mogunosti ulaganja. Uloga lokalne drave je presudna. Smith (2002: 442) ukazuje na to govorei kako su se beskunici i trgovci nosili s tim u New Yorku nakon izbora gradonaelnika Rudolpha Giulianija i imenovanja povjerenika policije Williama Brattona.

Podupirui retoriku nulte tolerancije ili nitarija, ove brojke su presudna uloga u identificiranju urbanih nedostataka, kao neuredno stanovnitvo. Ovaj poriv da ukroti urbani nered je da se aktivira notorna policijska brutalnost protiv manjina, opravdan s obzirom na potrebu za poboljanje kvaliteta ivota, ali zapravo namijenjeni, Smith tvrdi, da bi pojedina podruja grada bila sigurna za korporativne gentrifikacije (i povezane invazije od vieprihodnih skupina). Jedan znaajan primjer ovog procesa je veliko protjerivanje beskunika i njihove podrke iz Tompkins Square Park, u vrijeme kada su razvijai pokuavali prodati Lower East Side kao prostor za obiteljski ivot. Oduzimanje i naknadno "proiavanje" parka (i okolnih podruja) slui da istaknemo kako iskljuujui poziv moe pretvoriti istinski javni prostor u prostor rezerviran za one koji se slau sa glavnim idejama ivota i rada (vidi takoer Mitchell 1996).

Zaarani urbani revanizam koji Smith dokumentuje je simptom duboko ukorijenjenog straha meu bijelim srednjim i gornjim klasama graana druge populacije, bilo da su nezaposleni, prostitutke, beskunici i useljenici. To je vrlo uobiajeno da se redovne srednje klase tretiraju lirski u urbanoj sredini, i slavi raznolikost grada, ali nisu spremni napustiti predgraa, osim ako je gentrificiran gradski okrug. tovie, ove tendencije nisu samo izolirane na urbanom Zapadu, vrlo je lako pronai sluajeve marginaliziranih populacija raseljenih diljem globalnog Juga kao Siromana naselja ili neformalna naselja, da bi se napravilo mjesta za nove srednje klase, zajednice, shopping centre i razvoj autocesta. (vidi Case Study 10,4). Iako se esto opirao, neto rezultat je korporativno uljepavanje gradskih centara diljem svijeta, do te mjere da CBD od Manile sada izgleda vrlo velik isti kao i CBD Sydney (Winchester et al. 2003).

Dok takvi procesi korporativne gentrifikacije u konanici mogu privui potroaev mobilni kapital, i kravatu Treeg svijeta, gradove u mreu svjetskih gradova, posljedica je, naravno, proizvodnja novih krajolika, a radnici se alju na rubne prostore koji postoje izvan gentrificirane jezgre. Prognoza ovdje za marginalne skupine nije dobra, kao i neke od glavnih politika koje zastupaju u njihovom imenu ini se da slue drugim interesima, osim svojim vlastitim. No, dok takve prakse regeneracije imaju tendenciju da izgrade prostor u prilog snane srednje klase, opasno je sugerirati da siromanije skupine nisu u stanju da se odupru tim procesima. Na primjer, neke iskljuene skupine i mogu odoljeti obliku drutvenog zatvaranja, pobunama u prostorima monih, izazovno uzeti zdravo za gotovo oekivanja o tome gdje se treba locirati (Cresswell 1996). Takva nedjela mogu izazvati moralnu paniku (kao to su okrueni traiteljima azila u kasnim 1990-im ili ljudi koji ive s HIV-om u 1980), potiui nove oblike socijalne i prostorne kontrole. Ova kontrola esto koristi policijske snage, kao to je bio sluaj s francuskim Banlieue neredom, gdje su to rigorozno provodili u pogoenim podrujima. U takvim sluajevima, praksa prostornog naruivanja i nadzor brzo ponovno uspostavi drutveni poredak, i podsjeti ljude na njihovo mjesto. Meutim, prijestupi takoer mogu pokrenuti drutvene promjene i opozicija koja, meutim, prolazna, moe dovesti do promjene u drutvenim stavovima. Na primjer, gej parade i marevi u zapadnim gradovima esto su skrenuli panju na homofobije u drutvu, a tijekom vremena su ohrabreni da ukinu diskriminirajui zakon; slijedile su razne javne akcije za ruenje islamofobija pa je rairen u zapadnim zemljama.Zbog razvoja ove ideje o prijestupu i otporu, geografi su stoga koncipirali mjesta na margini kao mjesta na kojima relativno nemoni mogu sami organizirati kulturu, otpor i suradnju. Na primjer, takozvani 'gay' Ghetto podruje u SAD-u (egCastro u San Franciscu, ili WestHollywood u Los Angelesu) su pretvoreni od marginalnog prostora u relativno bogate centre gay kulturnog ivota kroz politike organizacije, kreativnost i aktivizam, stvaranje novih homoseksualnih identiteta u procesu (Forest 1995). Isto tako, alternativne ekonomije napredovale u mnogim podrujima (osobito u kulturnim industrijama - hrana, glazba, moda, umjetnost i mediji), ime etniki poduzetnici donose razliite vrijednosti i ideje za pozornost ire publike, to ih vie stavlja u prvi plan u tom procesu . Ovaj postupak demarginilizacije moe, tijekom vremena, donijeti iskljuene populacije u matici.

Zakljuak

Socijalna nejednakost je samo jedan od mnogih pitanja istraenih od strane socijalnih geografa.Ipak, to je jedno od najvanijih pitanja kojim se bavi drutvo dvadeset i prvog stoljea . Sva drutva imaju svoja divlja naselja, divlje zone, geta, sirotinjske etvrti, favele; banlieues naselja, kao i manje oite strane marginalizacije i iskljuenosti.Istraivanja o stambenoj segregaciji (npr. Wacquant 2007.), strukturnim promjenama u urbanom naselju (npr. Williams and Hubbard 2001.), nejednakosti u zdravstvu i dobrobiti (npr. Dorling and Shaw 2000.), o polarizaciji prihoda (npr. Pinch 1994) i geografiji kriminala (npr. Fyfe 2004) daju vrijedan uvid u odreenu kombinaciju problema koji diskriminiu najmanje imune i najranjivije populacije.U mnogim sluajevima, takvo istraivanje, takoer pomae iznalaenju rjeenja za probleme s kojima se suoavaju oni koji ive u rubnim gradskim prostorima koja se izbjegavaju, uz napomenu ogranienja obnova-regeneracija rjeenja u gradovima koji potiu gentrifikaciju. Rad na geografskim podrujima socijalne nejednakosti ne samo da praktino doprinosi u politikim raspravama o okolnoj iskljuenosti i polarizaciji, ona takoer ini kljuni doprinos i u teorijskim raspravama o ulozi drutvenih procesa u izgradnji kategorije identiteta i razlika (kao to su klasa, spol, spolnost ).U konanoj analizi, pojmovi kao to su iskljuenost i otpor nisu samo od znaaja za pitanja socijalne nejednakosti o kojima se govori u ovom poglavlju; oni su od temeljne vanosti za stvaranje osjeaja razliitosti koji karakterizira suvremeni svijet.

Literatura:

1.P. Daniels, M. Bradshaw, D. Shaw, J.Sidaway, (2008.): Human Geography, Izvori:

1. http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=1302973&page=4

2.http://www.motherjones.com/photoessays/2008/09/tompkins-square-park/123.http://wkow.images.worldnow.com/images/23914560_SA.jpg4.http://jakarta.travel/wiki/images/1/1e/Flood_in_the_slums.jpg5.http://postcardjunky.files.wordpress.com/2010/01/110505_france_rioting4.jpgKandidati: Jerko KozariSamra Softi

Sarajevo, decembar, 2013.

UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

NASTAVNIKI SMJER

PREDMET: HUMANA GEOGRAFIJA

SOCIJALNE NEJEDNAKOSTI I ISKLJUENOSTI

-seminarski rad-

Sl. 4. Protjerivanje beskunika iz Tompkins Sqauare Parka

Izvor: http://www.motherjones.com/photoessays/2008/09/tompkins-square-park/12

Sl. 5. CBD Manila

Izvor: http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=1302973&page=4

23