cTt - C^Tocut/

SOCIOLOGIJA RELIGIJE

1. RACIONALNI FUNDAMENT ALIZAM I KARIZMATSKI FUNDAMENTALIZAM

Fundamentalizam predstavlja zbirnu oznaku za veoma razlicite pokrete unutar krscanstva,islama i zidovstva. Pojavljuje se tek pocetkom dvadesetog st. u anglosaksonskomprotestantizmu SAD-a. Rijec fundamentalisticki ne odnosi se na pojedinacnu teologiju negonaglasuje religiozne izvore: u krscansrvu kao izvor vjere treba vrijediti samo Biblija.Ustrajanje na nepogresivosti Biblije dovodi do zestoke kritike svjetovne znanosti kao imoderne teologije.

Fundamentalisticki pokreti su protestni pokreti koji u svojoj obrani od modernizacije pozivajuna ono sto oni drze istinskim religijskim tradicijama vjerovanja i djelovanja (ortodoksija iortopraksija). Fundamentalisticki se pokreti sluze modernim sredstvima. Ustrajaju na tomu dapojedinacna institucionalna podrucja, podsustavi, budu podredeni nacelima koja su izvedenaiz sama nauka, pa se boji da za posljedicu imaju de-diferenciranje drustva i da time vracajuunatrag i smanjuju pluraliziranje i funkcionalno diferenciranje. Fundamentalizam se pozivaizricito na tradicije koje se vise ne dijele nego se ozivljavaju. Posto fundamentalizam svojevracanje na stare tradicije proglasava pragmatikom, njega se stoga smatra specificnimmodernim refleksivnim tradicionalizmom.

Racionalni fundamentalizam- naginje ovladavanju svijetom, trazi racionaliziranje vodenjazivota koji je usmjeren na religiozna nacela, tj. na bozanski zakon. Utjelovljuju ga znalciPisama i cudoredni propovjednici. Clanstvo potjece iz starog srednjeg sloja anglosaksonskogpodrijetla, koji zastupa politicki konzervativnu poziciju.

Karizmatski fundamentalizam- naginje bijegu od svijeta, u obzir uzima religiozne osjecaje,individualni dozivljaj Boga kao cuda, a otjelovljuju ga mistik, svetac, cudotvorac i mucenik.Njegov je nositelj dugo vremena bilo sitno gradanstvo koje je socijalno i gospodarskinazadovalo i koje je bilo usmjereno prema tradicionalistickim shvacanjima.

Crkvena sociologija je istrazivacki smjer, usmjerena na empirijska istrazivanja onoga sto senaziva crkvenost, dakle, prema crkveno uspostavljenoj religioznosti. Bavi se suvremenomsituacijom religijskih zajednica. Svoju pozornost usmjerava na crkvenu praksu i pita se kojeucinke ima pripadanje odredenoj religijskoj zajednici na drustvenu strukturu i na stavovesamih drustvenih i religijskih grupa.

Crkvena sociologija, koju se sredinom 20. st. pocelo promicati, nije nastala iz nista.Izgradujuci se na kameralisticnim brojanjima razlicitih europskih vlada, dakle na pokusaju dase statisticke podatke o pucanstvu iskoristi u svrhu unosnih ubiranja drzavnih prihoda.izgradena je postupno i neka vrsta ,,knjigovodstva trenutnog socijalnog stanja". U vezi time jebelgijski matematicar QUETELET u 19. st. utemeljio socijalnu fiziku. Pomocu matematicko-statisticke metode pokusao je brojevima iskazati drustvene cinjenice i procese, nastojecimetode apstraktne matematike primijeniti na drustveni zivot. Interesirao se najvise za etiku

individuuma. OETTINGEN je svojom moralnom statistikom ciljao na pravilnosti i kinetickezakone opazljivog ponasanja i osjecajnog zivota. Okrenuo se numericko, iskazivanjuduhovno-cudoredne sfere i iznosio podatke o crkvenom ponasanju.

Metode crkvene sociologije- karakteristike: religija se razumije pomocu oblika vjerovanja,organizacije modela i crkvenih obreda. Religiju se mjeri na temelju ucestalosti odlazaka ucrkvu ill na temelju broja clanova. LE BRAS je ukazao da mjerenje crkvene religioznostimora uzimati u obzir cijeli niz razlicitih kriterija, dakle, pqjam bi se trebao nijeriti premarazlicitim dimenzijama.

GLOCK- promatrao je religiju kao sustav simbola, vjerskih dogma, vrednota i praksa koje seodnose na nadnaravne stvari i sile onostranog svijeta i koje iskustvo svijeta ureduju nainterpretativan nacin. Razlikuje 5 dimenzija religije: ideoloska dimenzija vjere- zajednickavjerska uvjerenja clanova neke religije, obredna dimenzija prakse-kao sluzba Bozja, zaruke ilimolitva, dimenzija religioznog iskustva- emocionalni odnos prema onostranom bicu,intelektualna dimenzija religioznog stanja, znanje doticnog nauka i izvora religije,dimenzija religijskog djelovanja- norme i vrijednosti koje proizlaze iz religije.

LUCKMANN mjerenju religioznosti predbacuje da se bavi pukim tehnickim pitanjimamjerenja religioznosti i da se pritom gubi iz vida velika pitanja klasicne sociologije religije:sto religija znaci za drustvo.

3, BERGEROV PCMTAM SVETOG KOZMOSA-/

U odredivanju pojma religije polazi od toga da postoje posebna, nesvakidasnja, izvanrednaiskustva. Granicne situacije zalosti kao i neuobicajene radosti i ekstaze bacaju sumnju usamorazumljivost svakidasnje zbilje. Posto su te druge zbilje stalna prijetnja rutiniziranomsvakodnevlju, ljudima je potreban poredak koji ce u cijelosti obuhvatiti ta svakodnevlja. Tajsveobuhvacajuci poredak, kojeg stvara drustvo, naziva nomos koji rasprsenim iskustvima dajesmisao. Kada nomos stekne status drustveno priznate izvjesnosti, tada se govori o kozmosu.Religija predstavlja jedan sveobuhvacajuci simbolicki univerzum. Religija znaci stvaranjesveobuhvacajuceg svetog poretka u djelovanju , koji moze postojati bez obzira na prijetecikaos kojeg nalazimo u svakom vremenu. Religija je covjekov pothvat da stvori sveti kozmos.Religija je kozmiziranje na sveti nacin. Religiju karakterizira specificna znacajka kojupripisuje posebnoj vrsti iskustva kojeg pojedinac stjece u granicnim situacijama. Religijuodreduje kroz supstancijalno iskustvo onoga Svetoga, one numinozne moci koja izaziva strah,covjek ono sveto dozivljava kao nesto sto odudara od rutine svakodnevlja, kao nesto posebnoi potencijalno opasno.

4. BELLAH* TIPOVI EVOLUCIJE RELIGIJE f £1 <

..Povijesni razvoj religije i drustva karakterizira sve vece diferenciranje religije i srustva, kojeoznacava kao evolucija. Evolucija se tako odnosi na religiju kao simbolicki sustav.

1 primitivna religija- religija australskih urodenika, karakterizira simbolicki sustav koji jos nepoznaje jasnu razdvojenost sakralnog i profanog. U obredu sudionici postaju jedno s mitskim

bicima. Organizacija ne poznaje posebne religijske uloge. Socijalna funkcija se sastoji ujacanju solidarnosti i socijaliziranju.

2 arhaicna religija- africka i polinezijska drustva, rana indijska, kineska i zidovska religija.Pokazuju sve vecu napucenost i sve uredenije poljodjelstvo. Simbolicki sustav sadrziodredena mitska bica i nudi jasnu sliku bogova. Kult pravi razliku izmedu ljudi kao subjekta ibogova kao objekta. Dolazi do stvaranja panteona bogova, uloge svecenika.

3 historijske religije- srednjovjekovno krscanstvo. Sluze se pismom, poznaju trziste, novae.Cetveroklasni sustav: politicko-vojna, kulturno-religijska elita, seoski i gradski stalez.Simbolicki sustav transcendentan. Religija je univerzalisticka. Djelovanje usmjereno napostizanje spasenja i postoji jasno shvacanje osobe. Religijske zajednice formirane- religijskaelita.

4 rane moderne religije- protestantska reformacija. Raspada se hijerarhijska razdvojenostsakralnog i profanog i dolazi do izravnog odnosa individuuma i transcendentne realnosti.Religijsko je djelovanje identicno sa zivotom.

5 moderna religija- prijelazni stadij. Upitno ima li simbolicki sustav. Crkva izgubila monopol.Djelovanja karakterizira visok stupanj slobode, govori se o izrazitom individualizmu. Postojikao podsustav uz znanost i umjetnost.

6. FUNKCIONALlSf ICKI EKVTVALENTI RELIGIJE- YINGER t

Funkcije koje je Parsons pripisivao religiji mogu ispunjavati takoder i druge institucije, drugipojedinacni sustavi. To bi bili funkcionalni ekvivalenti religije. Kako religije ne mogu viseintegrirati sve clanove drustva, na njihovo mjesto dolaze drugi pokreti i ideologije kaozamjena za tu integracijsku funkciju. On ispunjava prostor koji izostavlja religiju koja postajesve beznacajnijom i zbog toga stjecu karakteristiku zamjenske religije. Kao primjerkomunizam ili nacionalizam.

Od Rousseaua. Religijski vjerski sustav se odvojio od legitimacije politickog autoriteta. Kakose sada moze odrzati drustvo kao politicka zajednica? Drustvu je potreban minimalnikonsenzus uvjerenja koji ce moci prihvatiti velika vecina. A taj minimalni konsenzus je ucivilnoj religiji, a temeljne postavke u vjeri u Bozje postojanje, zivotu nakon smrti, nagradi ikazni.

1 f AXCQTT PARSONS- OBILJE^JA I FUNKCIJE RELIGIJE ̂

Kako je moguc drustveni poredak? Za odgovor uvodi strukturalno-funkcionalisticku teoriju.Funkcije koje treba ispuniti svaki socijalni sustav sazima u paradigmi cetiri funkcija:

1 prilagodba sustava: svojoj socijalnoj i nesocijalnoj okolini pomocu podsustava privrede kojiomogucuje prilagodbu.

2 ostvarenje cilja sustava: nastoji se postici politickom organizacijom kolektivnih djelovanja isvjesnom podjelom clanova.

3 integraciju sustava: stvaraju zajednicke strukture, u kojima se ljudi drustveno odnose.

4 odrzavanje strukturalnog modela i legitimaciju: ispunjava kulturni sustav u koji se ubraja ireligija.

Svaki podsustav ispunjava funkciju za cjelokupno drustvo koje time postize stanje ravnoteze,homeostaze.

ZNACAJKE REL1GIJE

1 niz vise ili manje medusobno povezanih vjerskih predodzaba koje se odnose na sveta bica.Religijski vjerski sustavi su neempirijski pandani ideoloskih religioznih predodzaba, jezgrareligije je posljednji smisao.

2 sustav simbola, predmeta, djelovanja, iskustvenih i duhovnih, kojima se pripisuje kvalitetasvetoga i prema kojima ljudi izrazavaju ona emocionalna stanja koja spadaju u religioznusferu. Religija je sustav simbola i sadrzi niz propisanih djelovanja koja se iz perspektive vjeresmatraju vaznima ili nuznima, a iz perspektive svakodasnjeg zivota nemaju smisla.

3 religijski kolektiv

4 moraine vrijednosti

FUNKCUE RELIGIJE

1 funkcija internaliziranja- nudi smislen sustav koji daje doprinos konstituiranjuindividualnog identiteta i njegovog odrzavanja u promjeni. Doprinosi izgradnji i osiguranjuosobnih identiteta u drustvenom poretku.

a) kognitivna funkcija- daje odgovore na covjekova pitanja o njemu samome i o svijetu.

b) katekticna funkcija- raligija je ekspresivni simbolicki sustav i nudi oblike ili ekspresivnesimbole koji covjeku dopustaju iskazati svoje osjecaje.

c) evaluativna funkcija- predstavlja sustav vrijednosti koje upravljaju djelovanje ljudi.

2 funkcija legitimiranja- religija sluzi za legitimiranje i opravdanje tako sto sakraliziravrijednosni sustavi norme drustva. Religija sluzi kako bi ponovno porizvela konsenzus koji senisi radi kriznih situacija.

Moderno drustvo karakterizira sve veci pluralizam. A pluraliziranje vodi privatiziranjureligije.

8. LUHMANN

Socioloska teorija religije. Posto je religija vlastiti drustveni podsustav, ona stoga mozeispunjavati i posebnu drustvenu funkciju. Drustvo je samostalan sustav, koji se razlikuje oddrugih sustava.

Religija i drustvo dijele iste osnove. Religija je dio drustvenog sustava, koji se tijekomrazvoja drustva pocinje razlikovati od njega. U tijeku drustvenog razvoja se povecavakompleksnost drustvenog sustava a to je proces DIFERENCIRANJA. U torn se procesumijenja struktura drustva u tri stupnja: nakon segmentarnog dolazi stratifikacijsko, a nakonnjega funkcionalno diferenciranje drustva.

1 segmentarno- sastoji se od strukturalno slicnih parcijalnih sustava, kao sto su obitelj, klan,plemena.

2 stratifikacijsko- drustva u kojima postoje nejednaki, hijerarhijski ustrojeni slojevi, staleskadrustva.

3 funkcionalno- moderno se drustvo dijeli na posebna parcijalna podrucja koja ispunjavajuposebnu funkciju za cjelokupno drustvo.

Funkcije nisu postavljene ranije, vec kad nastupe odredeni problemi onda se stvaraju funkcijeu rjesavanju tih problema.

KOMUN1KACIJA

Pojedinacna se funkcionalna podrucja stvaraju i odrzavaju pomocu komunikacije. Ali nekonstituiraju se sustavi tek komunikacijom, vec njih karakterizira odredena komunikacija. Takomunikacija se odvija samo u specificnom mediju koji sa ravna po specificnom binarnomkodu. Ti kodovi nisu ugradeni u odgovarajuce institucije i organizacije. U religijikomunikacija nije u crkvama, to su specificni oblici komunikacije koji stvaraju granicureligije prem drugim sustavima. Religija kroz yjeru nudi duhovna sredstva komunikacije.Problem: u svijetu imanentne komunikacije preko transcendentne. Komunikacija prekonepoznatog vise nije komunikacija kao takva.

FUNKCIJE RELIGIJE

1 prevladavanje kontingencije trazi se pomjeranje funkcije religije u apstraktno i opcenito.

Religija cilja opcenito na kontingenciju: trajnu prijetnju socijalnom sustavu od stranenepredvidive okoline.

2 cini odredene usluge za sustave u okolini u kojoj se nalazi sustav- pokusaji rjesavanjaproblema koje stvaraju drugi parcijalni sustavi. Takoder i rjesavanje vlastitih osobnihproblema. Socijalne usluge religije naziva dijakonija. a vrsenje religije u personalnom sustavunaziva dusobriznistvo.

3. refleksija- kao promisljanje religijskog sustava o samcm sebi cini teologija. Ona se baviutemeljivanjem i opravdanjem religijskih funkcija crk\e i njezinim dijakonijskim sluzenjem.

Teologija stvara i dogme kojima vrednuje sadrzaj religijskih iskustava. Teologija jamcidrustveni i vremenski identitet.

Crkva je organizacija koja vrsi funkciju religije. Ona je cvrsti komunikacijski sustav kojegakarakterizira duhovna komunikacija, obredi i teologija. Crkva pokazuje formalne znacajkedrugih organizacija.

INKLUZUA

U funkcionalno diferenciranim drustvima postoje posebni problemi uvezivanja ili inkluzijeclanova. Inkluzija se odnosi na uvjete sudjelovanja u socijalnoj komunikaciji, dakle, ona seodnosi na ocekivanja socijalnih sustava, odnosno religijskoga sustava od sudionika i na uvjetenjihova pristupa tim sustavima. Inkluzija se u crkvama dogada na primjer u potrebnomocekivanju placanja crkvenih poreza i moguceg sudjelovanja u religijskoj komunikaciji.

9. HABERMAS

Predstavnik kriticke teorije. Smatra da se izvorna vrijednost religije nalazi u tomu sto jedoprinosila moralu drustva.

EVOLUCIONISTICKO-TEORIJSKA ARGUMENTACUA

Tijekom drustvenog razvoja dolazi do povecanja racionalizacije. Ta se racionalizacija odvijana razlicitim kolosjecima. Kognitivno-instrumentalna racionalnost koja obuhvacakategorijalno misljenje i ciljno djelovanje, racionalizira se stvaranjem znanstvenog pogona itehnike. Estetsko-prakticna racionalnost naseg osjetilnog vidljivog svijeta izrazava se uumjetnosti. Moralno-prakticna racionalnost uprava dobro i ispravno djelovanje a izraz nalaziu religioznom razvoju.

Religija sluzi da utemelji moral. Transcendentni se religiozni odnos u drustvenom razvojugubi u mjeri koliko slike svijeta i svijest postaju racionalnijim.

RACIONALIZIRAJUCIRAZVOJRELIGIJE KROZ 4 ETAPE

1- arhajska drustva- obredi i mitovi sluze kao oblici sporazumijevanja.

2- razvijene (visoke) kulture- od mitova nastaju religiozne i metafizicke slike svijeta, aprakticiranje rituala postaje sakramentalnom praksom.

3- rano moderno drustvo- kultna se praksa preoblikuje u obrazovnu religiju koja se sluziumjetnoscu, a slike svijeta postaju etikom religioznoga nadzora.

4- moderna- praksa postaje komunikativnim djelovanjem te se iz etike nadzora razvijakomunikativna etika.

10.

crkve i sekte: crkva je birokratska organizacija koja polazeuniverzalno pravo i stoga dopusta da svaki covjek moze biti njezin clan. Religiozna karizma ucrkvama vise nije na osobama vec na sluzbi. Clanstvo u crkvi se stjece automatski. Sektaimaclanove koji su dragovoljno pristali, krstenje odraslih, sekta postaje udruga religioznokvalificiranih. Dok se crkva moze aranzirati u drugim svjetovnim podrucjima, sekte odbijajusvijet.

Identificirao razlicite oblike religijskih zajednica koje se razlikuju po socijalnomustroju i religijskoj orijentiranosti. Cilj je sekte krscansko uredenje zivota i pripremanje putanadolazecem kraljevstvu Bozjem. Priznaje postojanje i treceg drustvenog oblika religije kojegon naziva mistika. Mistika opisuje samo prolazne i sasvim osobne grupe za koje kult i dogmene igraju posebnu ulogu. Ta se individualisticka usmjerenost pokazuje u pounutarnjenju istvaranju izravnog odnosa s idejnim svijetom koji postaje cisto osobni duhovni posjed i koji jeutemeljen u kultu i nauku.

da izmedu crkve i sekte postoji neki meduoblik koji on nazivadenominacija. Taj oblik igra veliku ulogu u SAD-u. Denominacije nastaju iz sekti koje suvecinom utemeljili karizmaticni vode. Uspije li nekoj sekti prezivjeti smrt svog utemeljitelja ikarizmu donekle uciniti trajnom, ona postaje denominacijom. Denominacije pokazujuznacajke crkava- s iznimkom dragovoljnosti pristupanja i priznavanja religijskog pluralizma.Mnoge denominacije mogu zadrzati odredene znacajke sekti. Denominacije sa sektama dijelevoluntativni karakter, ali istodobno svojim clanovima dopustaju vecinom neogranicenosudjelovanje u svjetovnom zivotu.

naglasava historijski oblik mistike koji igra znacajnu ulogu u modernojreligiji. Naziva ga kult. Kult predstavlja socijalni oblik religije koji pokazuje privatni, osobnikarakter i ne poznaje nikakvo formalno clanstvo.

11. SLOBODNE CRKV*W*Wva/V

Slobodne crkve su one religijske zajednice koje su nastale nakon 16. St. koje su sesuprotstavile crkvenosti koja je bila povezana s drzavom. One nisu neovisne samo od drzave,nego je i clanstvo kod njih dragovoljno. Vezane su strogo uz Bibliju. Ne zastupaju posebnaucenja i nisu izgradile vlastitu crkvenu strukturu, clanstvo je moguce i u drugimprotestantskim crkvama. U slobodne se crkve ubrajaju menoniti i bapristi koji potjecu iztradicije krstenja, zatim metodisti, duhovske i druge udruge zajednica, koje su povezane uSavez evangelickih slobodnih crkava. Unutar slobodnih crkava razvile su se misionarskeaktivnosti.

-WILSON- razlikuje sekte prema njihovim teoloskim ucenjima i nacinu njihova misionarskogdjelovanja:

1 evangelisticke skupine koje zele promijeniti svijet pokusavajuci obratiti covjeka.

2 adventisticke koje propovijedaju ponovni dolazak Mesije i propast svijeta, koje sepripremaju za skori kraj svijeta, kao Jehovini svjedoci.

3 introvertirane skupine koje naglasavaju unutarnjost i poboznost, gaje visu poboznostusmjerenu na unutarnje prosvjetljenje od strane Duha Svetoga.

4 gnosticki usmjerene ezotericne skupine, cija mistika treba pomoci da se zivotni problemirijese optimisticno. (Krscanska znanost, Zajednica krscana).

-Nove religijske zajednice- prihvatile su nekrscanske elemente, u njih se ubrajaju mormoni,Krscanska znanost ili udruzenje Univerzalni zivot.

-Svjetonazorske zajednice- zastupaju s jedne strane religijska ucenja koja su pod krscanskimutjecajem, ali ta ucenja povezuju sa svjetonazorskim elementima. Ne slave nikakve Bozjesluzbe, ne vrse nikakve sluzbe (ne dijele sakramente) i ne poznaju polozaj koji odgovarapolozaju svecenika. U njih se ubrajaju slobodni mislioci, antropozofi, teozofi.

-Novi religijskipokret- novi su zato jer su nastali poslije 2.svj.rata. nazivaju ih religijskipokreti zbog toga sto nude religijske ili filozofske svjetonazore ili sredstva kojima se mozepostici vise ciljeve, kao transcendentno znanje, spiritualno prosvjetljenje ili samoostvarenje. Unjih se ubrajaju krscanski fundamentalisticki usmjerene skupine ali i skupine koje preuzimajuistocne vjerske predodzbe, hinduizma i budizma, te one koje su psiholosko-terapeutskiusmjerene. Razlicite se pokrete moze razlikovati po njihovim predodzbama.

-Religije mladih-recepcija istocne religioznosti ulaze u 20. St. u siroke intelektualne slojevenaroda. Povezivanjem s protukulturnim pokretima od 50-ih g. Recepcija se prosirila u kulturumladih.sadrzaji istocnih religija su se nasli u popularnoj masovnoj kulturi.

-Protukultnipokreti-Nove religijske pokrete karakterizira- odreduju cjelokupno vodenjezivota svojih clanova i time ih potpuno izdvajaju iz njihovih ranijih socijalnih odnosa. Stogase protiv njih vodi zestoka borba. Ti protukultni pokreti provode otvorene kampanje,organiziraju deprogramiranje bivsih clanova koje treba vratiti u prvotno stanje prijeprovedenog ispiranja mozga sto su ga ucinili novi religijski pokreti.

12. SCIJENTOLOSKA CRKVA #

Pokazuje samo slicnosti s istocnim (hinduistickim) predodzbama i karakteriziraju je posebicetehnicisticko-moderna shvacanja. Hubbard je izdao knjigu u kojoj opisuje predodzbe kojepovezuje s tehnikom dijaneticke terapije. Tijekom te terapije auditor treba pomoci covjekuunistiti engrame koji su se u proslosti natalozili u njegovoj dusi i koji ga sada sprecavaju daoptimalno iskoristi svoj duh i tijelo. Ako se to radi tada oni govore o ociscenom, to je savrseniindividuum koji vise nema nikakvih engrama. Scijentoloska crkva je osnovana 1954. UNjemackoj nije priznata crkva, dok u Australiji jest. Okrece se protiv odredenih droga,posebnih oblika terapija i medicinskih operacija.

-Subud- u Indoneziji osnovao Bapak, u sredistu je iskustvo koje naziva latihan. Dok se covjeknalazi u grupi, on osjeca vibracije, pritisak da ide, da govori. Latihan traje pola sata i obavljase vise puta tjedno. Zene i muskarci su torn prigodom razdvojeni.

-/S^COjV-zajednica rasirena po svijetu, potjece iz hinduizma i prakticira Bhakti-Yogu.teologija Hare Krishne nalazi se u tradiciji Visnu-hinduizma, koji podrijetlo ima u 26.St. a u SAD ga donio Prabhupada, a nakon njegove smrti ostali clanovi, od njih se ocekujeasketski zivot, ne jesti meso, ne piti alkohol, a spolnost samo radi radanja.

-zajednicke karakteristike novih religijskih pokreta-

1 teze uskom povezivanju religijskog vjerovanja i svjetovnog zivota: svakodnevni se naciniponasanja religiozno tumace i mijenjaju, cijeli je privatni zivot podreden religiji.

2 polazu visoku vrijednost na intenzivna i novaiskustva Boga ili transcendencie, koja seosjecaju na vlastitom tijelu.

3 spasenje se ocekuje kroz tajno znanje koje zastupa grupa i koje u vecini slucajevautemeljuje i posjeduje karizmatski voda.

Moguce je razlikovati grupe na temelju odnosa njihovih pripadnika prema vodi i njegovomsvetom znanju:

1 sljedbenici bozanske osobe i njezine mudrosti- ISKCON.

2 ucenici svete discipline- ZEN.

3 naucnici u desifriranju misterija svete sile- transcendentalna meditacija, scijentologija.

Tipovi voda: opominjaci, propovjednici, egzemlarni proroci, terapeuti, treneri.

-pokreti koji odbijaju svijet- proklinju moderno drustvo i njegov poredak i drze da taj svijetodstupa od bozanske namjere. Poricu postojanje razlike izmedu svjetovnih i religioznih stvari.Naglasuju odricanje od egoisticnih interesa, i traze sluzenje jednom vodi, anjihovaorganizacijaje totalna institucija koja regulira cjelokupni zivot clanova.

-pokreti koji prihvacaju svijet- pokazuju malo znacajki koje se ocekuje od religija. Oni statusquo socijalnog poretka promatraju kao nesto sto sadrzava znacajke prema kojima je preko njihvrijedno teziti. Njihova spiritualnost naglasuje individualno iskustvo i njegovu subjektivnurealnost. Njihovi spiritualni pojmovi stoje u sluzbi osobnog uspjeha i postizanja cilja. Njihovje cilj osloboditi covjeka od konvencionalnih stega i socijalnih ogranicenja da bi prodro doistinske osobe.

-pokreti koji su se prilagodili svijetu- promatraju religiju izvorom osobne inspiracije, cak ionda ako se njezina praksa provodi vecinom u obliku kolektivnih rituala. Naglasuju aktivnoreligiozno iskustvo bozanske moci. Njihovi clanovi poticu iz srednjih slojeva i vise radnickeklase koji su cvrsto integrirani u socijalni poredak. Njihova organizacija poprima tradicionalnioblik crkava.

13.NEWAGE>*

Nastao sezdesetih godina. Odnosi se na razlicite religijske fenomene: komplicirana mrezaslicnosti koje se medusobno preklapaju i krizaju. U New Ageu su pomijesani element!magicnih i ezotericnih tradicija te element! istocne filozoflje i zapadne znanosti. New Agecini jedan dio sveobuhvatnijeg religijskog i kulturnog strujanja sastavljenog od ezotericnih,okultnih i psihoterapeutskih elemenata. Njegovi sadrzaji bez obzira na naziv ne sadrze nistanovo vec imaju dugu tradiciju u europskoj religijskoj povijesti. U osnovi predodzbe NewAgea nalaze se u uzem smislu stara astroloska ucenja, prema kojima svakih 2000 g. Zapocinjenovo vremensko razdoblje. Tako s eoni nadaju novim mogucnostima ocovjecenja koje supovezane s novim, prosirenim oblicima misljenja, iskustva i zajednickog zivljenja. S jednestrane naglaseni su posebni putovi spoznaje, sa naglasenom ulogom subjektivnog izvanrednogiskustva. U sredistu je transformacija individuuma. Svijest si otvara pristup novim silama,skrivenim dimenzijama i stvara promijenjenu stvarnost u kojoj postize harmoniju s prirodom,spolovima, gospodarstvom i drustvom. U srzi se nalazi i predodzba unutarnjeg daljnjegrazvoja ljudske osobe koji se oznacava kao spiritualnost osobe, to je spasenje vezano zavlastiti covjekov ucinak jer moderna zapadna civilizacija prekriva istinsko bice pojedinacnogcovjeka.

Isprepleteno mnostvo grupa, instituta i radnji, koje je snazno usmjereno prema trzistu nazivase kultni milieu. U njemu je napravljena razlika izmedu vise razlicitih organizacijskih razina,koje se razlikuju u zahtjevima prema sudionicima i u sadrzajnim ponudama. S jedne strane sukulturnipokreti kod grupa koji se okupljaju oko karizmatickih osoba i nude tumacenja koja seodnose na transcendentalne stvarnosti. Od tih se grupa razlikuju klijentski kultovi- nude uslugeklijentima, bave se dalekoseznim pitanjima vodenja zivota, rijec je o magijskim,prorocanskim ili terapeutskim prakticnim radnjama koje se izvode kao usluge. Kultovi zapubliku- aktivisti New Agea se ovdje bave profesionalno ili privatno magijskim znanjem imodelom.

Aktivisti New Agea se oznacavaju kao trazitelji, jer ne ostaju trajno vezani za posebne naukenego cesto mijenjaju i teze prema novim iskustvima.

New Age i moderna ezoterija shvacaju se kao reakcija na kulturnu neizvjesnost nase kulturekoja proizlazi iz raspadanja uobicajenih tradicija. Ona snazno odgovara onomu sto oznacujekao nevidljiva ili difuzna religija. Nevidljiva religija- da se osoba nalazi u sredistu njezinaucenja i njezinih prakticnih radnja koje su sinkretisticke. Difuzna religija- ne odnosi se samona organizacijski stupanj religije, vec ukazuje na natalozene elemente religijskog vjerovanja idjelovanja, koji su na duge staze irelevantni za aktere ali koji se ubrajaju u kulturnu tradiciju.

-Popularna religioznost- nije novi postmodernisticki fenomen. Pokazuje prekid s magijskimi okultnim aspektima pokreta New Agea i s tradicionalistickim aspektima fundamentalistickihpokreta. Karakterizira ju difuzni (sirenje) organizacijski stupanj kao i religijske pokrete i

dozivljava slican porast. Pojam popularne religioznosti potjece iz romanskog podrucja.Poznato je kao pucko vjerovanje, praznovjerje, pucka pobozost. Razliciti izrazajni oblicipopularne religioznosti:

1 tradicionalni oblici kulta i vjere koji do izrazaja dolaze u usmenoj kulturi molitava zastolom, u religioznom sobnom i zidnom ukrasu. Cascenje svetaca znacajno.

2 marginalni oblici vjere i religijske prakse.

3 masovne religijske fenomene karakterizira njihova posebna rasirenost, hodocasca, procesije.

4 blagdanska religija se odnosi na posebne dogadaje gdje je rijec o godisnjo ili zivotnociklusnim razdobljima. Npr. svetkovina Bozica s obitelji.

5 pucka povezanost s naviknutim, u djetinjstvu naucenim liturgijskim oblicima kaopridrzavanje katlickih rituala koji su ukinuti 2.vatikanskim saborom.

Popularna religioznost izrazena u katolickom podrucju, protestantizmu.

-Religiozna iskustva- nisu rijetka. Izvanredna iskustva tj. stanja svijesti. 2 vrste iskustva:ekstaza- izlazenje duse i entuzijazam- opsjednutost- neka duhovna sila ulazi u tijelo. Govorjezika- entuzijasticko iskustvo, ljudi se tada osjecaju ispunjeni posebno msnagom, SvetimDuhom i govore nerazumljive glasove. Doticna se osoba nalazi u stanju nemoci koje osjecakao radosno i utjesno iskustvo. Wiliam James- religiozna iskustva promatra kao specijalneslucajeve ljudskih iskustva koja se ne razlikuju od drugih iskustva. Specifican je njihovsadrzaj koji je religiozni. Stajalista:

1 supstancijalno- oni koji religiju defmiraju supstancijalno pokusavali odrediti znacajke tihsadrzaja, pa je Rudolf Otto posebnost tog svetog iskustva nazvao numinozno- religiozniosjecaj izlazi iz numinoznog objekta izvan subjekta koji to osjeca.

2 kognitivno- svijest konstruira religiozna iskustva, iskustvima se pridaju posebni atributi i nataj se nacin pojavljuju kao religiozna. U obzir se uzimaju fizioloski i neuroloski procesi.

3 sociolosko- na iskustva odlucujuci utjecaj ima drustveno konstruirana znacenja.vrstareligioznih iskustava ovisi o socijalnim i kulturnim utjecajima.

-konverzija - konverzija- upucuje na dugu povijest koja se nalazi u zidovskoj, krscanskoj iislamskoj tradiciji. Oznacuje radikalnu promjenu osobnih religioznih predodzaba i prakse kaona pr. U NZ za slucaj Savla- Pavla. Konverzija- preokrenuti- znaci sasvim opcenitopristupanje nekom sustavu znacenja ili njegovo napustanje. Uz njega se veze radikalna osobnapromjena. U Bibliji- dramaticne promjene, zakret od jednog shvacanja ka drugome, ilivracanje ranijem shvacanju. Konverzija je izvanredno iskustvo koje je povezano spsihosomatskim simptomima. 4 aspekta konverzije:

1 na promjenu religijske organizacije, grupne ili politicki nadredene konverzije.

2 na promjenu religijskog sustava znacenja. Kao pojam alternacije predlaze se svjetonazor iliideologija, npr. Komunizam.

A

3 na preorijentaciju vrijednosti, rituala i usmjerenja djelovanja.

4 na posebno iskustvo i njegovo predocivanje.

Kulturno znacenje iskustava konverzije i religioznih iskustava se stvara komunikacijom.

Ulmer- rijec je o posebnom obliku biografske ispovijesti u kojoj se u sredistu pozornostinalazi izvansvakodnevno zbivanje. Posebnost sto izvansvakodnevno zbivanje priopcujesredstvima uobicajenog nacina komunikacije, pomocu posebnih sredstva vremenskogstrukturiranja ispovijesti. Konverzija moze biti dogadaj koji je oslucujuc za cjelokupnubiografiju, vracajuci se u djetinjstvo. U sredistu faze nakon toga je istinska konverzija kojaegzaktno smjesta u biografiju. U posljednjem dijelu pripovijesti se opisuje zivotni tijek nakonkonverzije koji seze do trenutka pripovijedanja.

14.IUELIGIJSKA KOMWIKACIJA 1,3 STAJALISTA|

Komunikacija je postala sredisnjim pojmom u razlicitim socioloskim stajalistima. Drustva setemelje na komunikaciji pa i religija postaje komunikativni fenomen. Religiozna iskustvanose pecat znacenja koja se nalaze u komunikativnim rodovima (Luckmann), u drustvenojsemantici (Luhrnann)jli u semantici jezika (Habermas) na kojima se izgraduju religije injihove organizacije. Odnosi religijskog iskustva i komunikacije u 3 stajalista:

1 u osnovi stajalista koje je usredotoceno na iskustvo je shvacanje da je u dubinama osobeskriveno religiozno iskustvo, koje svoj izraz nalazi u komunikaciji. To stajaliste koje jepovezano sa substancijalnim teorijama religije, slijedi model religije kao prijenosnikainformacija. Komunikacija postoji u razmjeni spremnika iz kojih se uzimaju iskustva.

2 dijalekticko stajaliste- prigovor da nacin kako se iskustva priopcuju vrsi znacajan utjecajkako ce se iskustvo razumijeti. Jezik i komunikacija se nalaze u medusobnom odnosu sreligioznim iskustvima: priopcenja se grade na religioznim iskustvima, ali njihova jezicnaobjektivacija djeluje povratno na njih dajuci ima svoj pecat. Taj se utjecaj pripisujesemantickoj strukturi jezika,dakle, cijelom spletu sastavljenom od leksickih selekcija,semnatickih polja i gramatickih kateogrija koje posljedicno djeluju na subjektivne ciljnepredodzbe, prostorne predodzbe i religiozna iskustva.

3 religiozna iskustva bitno nose pecat jezika koji je uobicajen u toj kulturi i njegovihkomunikacijskih oblika. Ono sto ljudi dozivljavaju kao religiozno ovisi o onome sto se u tojkulturi smatra religiozno. Samo ona iskustva mogu postati religijom za koja postoje jezicnioblici i komunikativni modeli.

Te oblike i komunikativne modele istrazuje sociolingyistika, znanost koja se bavi ovisnoscujezika o socijalnim procesima.

U posebnosti religiozne komunikacije ubrajaju se sutnje, ucestalost tajnih govora, primjenaposebnih stilova, ponavljajuce figure, metafore, jezicne melodije.

Jezik religije karakterizira mnogobrojno veci komunikativni oblici kao molitve, psalmi,propovijedi. pripovijesti o cudima ili formalna obracanja.

15. ISPOVIJED KROZ POVIJEST

- biograflja- znacenje religije za individualno vodenje zivota a taj se odnos obraduje sobzirom na manje dramaticne aspekte biografije. Ona se pri torn poziva na mnosrvoispitivanja u okviru istrazivanja biografije. U kojoj mjeri religija ima jos utjecaja napojedinca? To se pita baveci se raznim biografijama pojedinacnih ljudi.

Ispovijedi- religija tradicionalno sudjeluje bitno u konstituciji individuuma, njegovomvodenju zivota i u njegovoj biografiji. Hahn- taj se odnos izmedu individuuma i religijemijenja tijekom povijesnog vremena. U ranoj je crkvi ispovijed bila jos bez znacenja, glavnose znacenje tada pridavalo kajanju. Tek u mjeri kada je Crkva postajala masovnomorganizacijom, u toj je mjeri javno kajanje postajalo sve vece opterecenje. Da bi taj problemrijesili anglosaksonski su redovnici razvili tarifne ispovijedi. Idpovijed je djelovala kaoucinkovit oblik socijalne kontrole. Dubinskim drustvenim i religijskim promjenama pocetkom2. Tisucljeca promijenila se i ispovijed: umjesto ispovijedanja vanjskih djelovanja, sada supredmetom ispovijedi postale namjere, intencije, dakle, unutarnji svijet onoga ko seispovijeda. Stvara se predodzba o krivnji i subjektivnoj svijesti. S reformacijom se potiskujeuobicajeni nacin ispovijedanja i ispovijed se kasnije smatrala kao pukim ljudskim cinom. Ipakispovijed kao takva nije dokinuta. Ostala je i dalje kao dragovoljni unutarnji cin sto dovodi dosamokontrole, a posljedica premjestanja kontrole je jacanje samoponasanja i kontroleosjecaja. Javlja se dnevnik da se moze pred samim sobom opravdati i pa se mora biti svejstansvojih djelovanja pa tako i voditi dnevnik. Razvoj autobiografije ukazuje da se osobu svemanje definira kroz njezin odnos prema drugima, vec ju se definira time kako se odnosiprema samoj sebi.

-individualizacija- taj razvoj se ocituje individualizacijom. To znaci da se biograflja pojedincaizdvaja iz unaprijed danih drustvenih ui religijskih utvrdenih pravila: ono sto je tradicionalnobilo utvrdeno sada postaje individualnom odlukom. Sudjelovanje individuuma u razlicitimpodrucjima drustva on sam postaje posljednjom istancom koja determinira biografiju. Indicijaindividualiziranja je snasno naglasavanje individualnih religioznih iskustava.

Pojedinci izdvajaju vlastitu religiju iz postojece osnove religijskih sustava i stvarajuindividualne sinkretizme, mjesavine elemenata razlicitih religija, ili mijenjaju jednu religijudrugom mijenjajuci i dentitet.

l^RELIGUSKO PODRIiejE- PIERRE BOURDIEU /

Bourdieovo je polaziste vazno za tumacenje polozaja religije u nasem drustvu. U sredistu jepojam socijalnog podrucja. Akteri se ne nalaze nikad u socijalnom vakuumu nego u posebnimkontekstima koje naziva podrucje. Svako se drustvo sastoji od niza hijerarhijski strukturiranihpodrucja (ekonomsko, politicko, religijsko) koja slijede vlastita pravila i pokazuju vlastitemoci. Ti se odnosi temelje na simbolickom kapitalu doticnog podrucja. U tijeku drustvenogdiferenciranja stvorilo se vlastito podrucje religije. Religija je posebno simbolicko dobro kojes ene moze promatrati smao ekonomski vec posjeduje sibolicku vrijednost koja se sastoji utome da razlicita egzistencijalna iskustva straha i nemoci stvaraju kod ljudi potrebu zaritualnim radnjama i simbolima koju zadovoljava religija simbolickim spasenjskim dobrima.

Religijski eksperti, njihove organizacije i simbolicka spasenjska dobra cine autonomnopodrucje religije. Podrucjem dominiraju vladajuce grupe koje daju svojo jreligiji posebnilegitimitet koji opisuje ono sto nazivamo ortodoksija- ispravno vjerovanje. Oni defmiraju onosto je religiozno i gdje se nalaze granice religijskog podrucja. Teodicejaje tako uvijeksociodiceja. Religijsko je podrucje organizirano kroz polove ortodoksije i heterodoksije kojekarakteriziraju organizacije, kao crkva na jednom i sekte na drugom polu. Religijsko sepodrucje nalazi u trajnoj mijeni i karakterizira ga dinamika koja obuhvaca drustvenoetablirane (uspostavljene) religije i konkurirajuce nove religije i religijske pokrete.

Dolazi se i do ukidanja granica religijskog podrucja. Na jednoj se strani crkvena religioznostprilagodava drugim izvanreligijskim kulturnim podrucjima, a na drugoj se pojavljuju akterinekoga novog tipa koji se bave novim razumijevanjem duse i tijela.

17. GLOBALIZACIJA f

Problematicno je baciti pogled na buducnost religije. Religijski razvoj u zapadnim drustvimamoze poci razlicitim putovima iz samih razlika izmedu SADa- prevladavajuceg trzisnogmodela i Europe- dominirajuceg socijalnog podrucja. Religijska situacija i na njemackomgovornom podrucju se promatra na temelju sve veceg globaliziranja religije. Pojmomglobaliziranja zeli se ponajprije ukazati na to da rastuca komunikacija postaje sve ucestalija ida zahvaca cijeli svijet koji time postaje jednim mjestom, globalnim selom. To s jedne stranemoze navesti na stvaranje svjetske privrede, prije svega kapitalistickog svjetskog trzista sprotokom roba po cijelom svijetu. S ruge strane sve se vise drzava udruzuje u jedan politickisvjetski sustav koji neposredno ne prozimaju gospodarski pritisci. Na toj se osnovi stvarasvjetska kultura. Globaliziranje se ne smije razumijevati kao puka ekspanzija (sirenje)zapadne kulture. Teza o globaliziranju proizlazi iz shvacanja da se stvara globalna kultura atime i globalna socijalna struktura.

1 Globaliziranje pospjesuje privatiziranje religije. Jer komunikacija i suradnja kroz razlicitekulture stvaraju potrebu nadilazenja posebnih kulturnih i religioznih razlika pojedinacnihosoba. Tada religija mjesto svog djelovanja pronalazi u privatnom podrucju. Posljedica tograzvoj a je cinjenica da se religijske organizacije sve vise usredotocuju na ophodenje sprivatnim interesima i problemima osoba o kojima se brinu.

2 Moze doci i do politiziranja religije u kojem religija zauzima znacajnu ulogu za identitet iaktivnost politickih zajednica. A politika u sve vecoj mjeri preuzima zadace bavljenjanajozbiljnijim zivotnim problemima.

3 Beyer naglasuje i trecu mogucu posljedicu globaliziranja koju za razliku odpartikularistickog globaliziranja naziva ekumenskom: religija moze ponovno u potpunostiutjecati na javnost. Ta mogucnost javnog utjecaja religije pretpostavlja, sjedne strane, da jejedan veliki broj individuuma religiozan i da svoja religiozna stajalista izrazava u kolektivnimdjelovanjima. S druge strane, ta mogucnost pretpostavlja da su moralni i religijski interesivelikog mnostva privamih osoba povezani u jednu cjelinu u religijskim pokretima iorganizacijama i da ih one predstavljaju. I na poslijetku, ta mogucnost pretpostavlja da vodetih organizacija raspolazu kontrolom nad resursima koji su umodernom svijetu obvezatni.

Ovdje je rijec samo o pretpostavljenim mogucim posljedicama globaliziranja za religiju.

Religija ce se kao i uvijek do sada i ubuduce razvijati. Sociologija religije je i dalje upucenana to da teorijski, pojmovno i empirijski treba biti otvorena toliko siroko da svaki od tihrazvoja moze i dalje slijediti, opisivati i objasniti. U to spada i pitanje socijalne nejednakosti.Mnoge oblike socijalne nejednakosti moze se promatrati kao posljedice globaliziranja, adruge oblike treba promatrati na temelju globaliziranja.

Imajuci u vidu globaliziranje sociologija si religije mora stoga postaviti pitanje igra li religijau stvarnosti jos uvijek nosivu ulogu u integraciji drustava i u njihovoj promjeni. Religijeprocesom globaliziranja gube na znaceju. To je povezano s time koju poziciju zauzimasociologija religije: zauzima li u odnosu prema opcem socioloskom i znanstvenomistrazivanju sredisnju poziciju ili se sve vise zatvara i izolira i dospijeva li time u trajnu krizu.

Buducnost sociologije religije ovisi stoga od toga moze li si ona postaviti zadacu da pokazekulturnu relevanciju religije u novim drustvenim (znanstvenim) razvojima. Tako se na krajumoze izraziti samo nada da ce ovaj uvod dati povoda da taj izazov treba prihvatiti.

CHURCH |

Komunikacija igra veliku ulogu za religiju. Potrebno je obratiti pozornost na razlicite medijekomunikacije. U jednostavnim je drustvima religijska komunikacija bila usmene naravi.Komunikacije face-to-face igra i danas znacajnu ulogu. Sirenje religije ide usporedno sasirenjem pismenosti. Pismenost mijenja i sam karakter religije. Pismenost uvodi analitickikarakter svojim vecim mogucnostima za apstrakciju. Dok usmenost dopusta malen odmak imale mogucnosti apstrakcije iskustva, rijeci mogu trajnim pisanim materijaliziranjem postatiobjektom analiticko-logickog razmatranja i rasprava. Posljednjih stoljeca dozivljavamopojavljivanje novih medija i masovno sirenje, tv, radio a dolazi i do promjena koje neostavljaju ni religiju netaknutom. Tako mediji sami poprimaju religijski karakter i nastajemedijska religioznost.george Gerbner istice kako su masovni mediji postali nova religija kojakontrolira sve nas. Nastaje nova drzavna religija postmoderne.

Electronic church- navjescivanje krscanske spasenjske objave preko televizijskih postaja idrugih novih medija. Pojavila se u SADu u kojimareligije su u situaciji da brzo prihvacajunove razvoje u medijima. Electronic church je razvila ne samo vlastite oblike emisija vec ivlastitu organizacijsku strukturu unutar medijskog podrucja, koja snazno utjece ne samo nareligijske nego i politicke i kulturalne institucije.

-Trzisni model religije- koristenje komunikacija je u vezi s trzisnom orjentacijom religije.Pojavljivanjem nereligijskih tiskovina religije pocele konkurecijske utrke i utemeljilareligijska drustva s orjentacijom na profit i zaradu. Otvorenost prema komercijalnombavljenju medijima. Religija je podredena slicnim mehanizmima kao i privreda.

Berger je razradio trzisni model religije: glavno pitanje- zasto velike americke denominacijekoje cine jezgru americkog protestantizma, u vremenu pojacanog priljeva sve vise naginjuekumenskoj suradnji? Taj se razvoj moze objasniti trzisnim mehanizmom. Clanovi tih

denominacija su srednji sloj njih denominacije postuju, oni su veoma izbirljivi i imajuzahtjevne potrosacke navike. Ti povecani zahtjevi prema religiji vode do povecanih troskovadenominacije i stoga potrebnim postaje racionalno planiranje i suradnja kojom se mogu snizititroskovi. Crkve ekumenskom suradnjom pokusavaju racionalizirati konkurencijsku borbu. Todovodi do standardiziranja proizvoda.

Popularni postaju modeli religije koji su orjentirani na privredno trziste. Ti se modeli udaljujuod Bergerove teorije. Suprotstavljaju se shvacanju o kontinuiranoj razgradnji nekocmonopolisticke jreligije u sekularizirano, pluralisticko drustvo u kojem religijske organizacijejedva vise igraju neku ulogu. S naslovom Nova paradigma sociologije religije oni ukazuju nato da upravo konkurencija izmedu religijskih organizacija na slobodnom trzistu doprinositrajnom postojanju tj. pojacanoj religioznosti ljudi. Sto vlada veca konkurencija medu ljudimatime su ljudi religiozniji. Trzisni model Nove paradigme polazi od shvacanja da se ljudiorijentiraju prema ekonomskom nacelu maksimiranja koristi: ljudi svoje odluke vazu premaanticipiranim(unaprijed) troskovima i prihodima svojih djelovanja tako da maksimiraju svojenetto prihode. To takoder vrijedi i za religiju u kojoj za ovosvjetske doprinose(financijskepotpore, aktivno sudjelovanje) nude onostrani nadnaravni prihodi. Za razliku od svjetovnihroba religija obecava vjecni zivot i spasenje. Religija pociva tako na povjerenju. Religija seshvaca kao trziste koje se bori za clanove.

I^N^LASAVANJESUBJEKTA-BERGERILUCIKMANN /

Provode shvacanja koja naglasavaju subjekt u sociologiji religije, kritika na strukturalnifunkcionalizam koji zapostavlja subjekt i covjeka podreduje sustavu. Oslanjajuci se nafenomenologiju koja je izvrsila takoder veoma znacajan utjecaj na egzistenicjalizam oni sutrazili samo povratak na pitanja klasicne sociologije religije. U zajednickoj knjizi Drustvenakonstrukcija zbilje formulirali su teoriju sociologije znanja

-Znanje- stoji u sredistu drustvene konstrukcije zbilje i ono uprava djelovanjima ljudi. To nijesamo ono znanje koje steknemo u skoli vec predodzba o svijetu, oslanjajuci se nafenomenolosku teoriju Schutza naglasaju da svaki oblik ljudskog znanja pociva nasubjektivnom iskustvu. Na temelju iskustva nasa svijest stvara predmete koji se u svijetupojavljuju kao stvari. Ti predmeti nase svijesti nisu preslike stvari iz svijeta vec onekonstituiraju svijest. Tek svijest stvara iskustvene predmete, nase znanje o svijetu imasubjektivni karakter a zbog njega zivimo u mnogostrukim zbiljama: iskustvena zbiljaobuhvaca vremena u kojima sanjamo, fantaziramo, zbilja svakodnevlja-posebna vrstarealisticnog stava subjekta prema svijetu.

Drustvena konstrukcija zbilje- dok s drugima medusobno djelujemo i komuniciramo, mizapravo s njima izgradujemo zajednicku zbilju koja se temelji i na nasim iskustvima idjelovanjima. Ali posto se ona ne ogranicava na pojedince, nego je svi z^Jednicki djeliffl'6",tada ona time nadilazi nasa individualna iskustva i djelovanja i povratno ufjece na njih. To jedijalekticki proces koji se oznacava eksternaliziranje, objektiviziranje, internaliziranjer

.eksternaliziranje- covjek je po naravi prisiljen stvarati svijet koji mu sluzi kao potpora isigurnost, dakle, prisiljen je svoju nutrinu, planove okrenuti prema van da bi se tamo pokazalikao stvarni. To dovodi do opredmecivanja.

-objektiviziranje- to opredmecivanje, ospoljenje predmeta dovodi do objektiviziranja: covjekstvara institucije opceg, medusobnog djelovanja, alate i druge stvari koje zajedno cine kulturu.Jedanput stvoreni ti se rezultati pokazuju kao objektivni, mogu egzistirati neovisno odjelovanju.

-internaliziranje- na kraju se djelovanjem stvorena zbilja internalizira, ponovo se smjesta uljudskoj svjesti da bi pojedinac mogao unutar zajednicke kulture zivjeti i s drugimakomunicirati.

-Simbolicki univerzum- predstavljaju najsveobuhvatniji oblik legitimacije, u njega sesmjestaju, transcendiraju i uzdizu sveukupna drustvena zbilja, najrazlicitije institucije itradicije. Simbolicke univerzume konstruiraju ljudi-teoreticari i oni sluze za to da podupiruinstitucije, organizacije i cijele drustvene poretke da ih odrzavaju i stite od konkurirajucihponuda smisla. Za Bergera i Luckmanna religija predstavlja samo jedan simbolicki univerzumpored drugih.

FUNKCIONALNE DEFINICIJE RELIGIJE

Daje se odgovor na pitanje koje posljedice ili funkcije religija ima u odnosu na probleme usvijetu svakodnevlja. Funkcionalno se definira religija pomocu onoga sto ona cini unutarsvijeta. Religiozno prepoznaju u odredenim djelovanjima ili po odnosu na odredene probleme.

-psiholoske funkcije:

Kognitivna: religija se sluzi da se nepoznato shvati.

Afektivna: religija omogucuje prevladavanje emocionalnih stanja.

Pragmaticna: religija omogucuje prevladavanje kriznih situacija i daje putokaz.

-socioloske funkcije:

Fundiranja: religija utemeljuje najvise vrijednosti.

Integracije: religija nudi zajednicke vrijednosti koje odrzava postojanje kulture.

Legitimacije: religija sluzi za legitimaciju vlasti.

Kompenzacije: pomocu predodzbe o drugom svijetu daje zadovoljstvo patnjem nedostatke.

-antropoloske funkcije- religiju se moze promatrati kao humanu, kao specificnu znacajkuljudske egzistencije. Feuerbach i teorija projekcije.

SUPSTANCIONALNE DEFINICIJE RELIGIJE

Kroz odredene predodzbe o Bogu, transcendencye ili sadrzaje religioznih iskustava.Supstancionalno se definira religija pomocu onoga sto je njezin sadrzaj.

One zele definirati samu vlastitost religioznoga, objasnjenja kao sto su Bog, nadnaravno bice,onostrani svjetovi.

-psiholoski usmjeren supstancijalni pojam religije- naglasava da postoje posebna iskustva zakoja se, temeljenrnjihova sadrzaja, veze nesto religiozno. Religiozna iskustva se razlikuju odnormalnih.

-socioloski supstancijalni pojam religije- temelji se u psiholoskom pojmu religije, kao istinteprihvaca one sadrzaje gornjeg pojma koje clanovi srustva smatraju religijskim. Religijskaiskustva tako cesto povezana s ritualima i dogmama i oblicima zajednice koje su religijske-crkve, sekte.

-prednosti i nedostaci- funkcionalne definicije isticu slicnost religija a supstancionalne razlike.Funkcionalne ne mogu vidjeti ono specificno kod religija, tesko je jos razdvojiti religijsko odnereligijskog. Supstancijalne definicije koje vezu za odredene religije specificnost, izlazu seopasnosti da postanu etnocentricne i da nepravedno poopce znacajke pojedinacnih religija.

PLURALIZAM

Crkve sve vise gube svoj utjecaj i razdvaja se crkvenost (pripadnost crkvi) i religioznost.Religija i gubi utjecaj na vodenje zivota ljudi. Dolazi do stvaranja drugih svjetovnihideologija: marksizam ili nacionalizam. Rusenje njezine hegemonije dovodi dakle dopluralizma svjetonazora. Berger pod pluralizmom razumijeva i mirnu koegzistenciju razlicitihsvjetonazorskih i religijskih grupa u drustvu. S pluraliziranjem povezana je trzisna orijentacijareligija.

PRIVATIZIRANJE

Crkva jos uvijek sluzi kao ponuditeljica usluga ali sve manjezahtijeva prema svojimclanovima. Stoga pripadanje nekoj crkvi sve manje utjece na vrednote, stajalista njezinihclanova. Ne uzima vise teme koje se ticu njihovih individua, samoostvarenja. Tada rasteznacaj psihologije te zajednice usmjerene na same sebe, tijelo i dusu.

SEKULARIZACIJA __^ ̂

Berger- religija je od opceg drustvenog dobra degradirana na posebni crkveni posjed. Crkvenoreligiozni clanovi su postali kognitivna manjina dok se vecina okrece zamjenskim religijamakoje im daju smisao.

Luckmann- sekularizacija je moderni mit. Kaze isto da je znacenje crkvenih organizacija palo,ali to ne znaci da je religija izgubila tlo pod nogama. Ona samo mijenja svoj oblik. Nisu seipak sekulirali drustvo ni pojedinci, samo znanosti, umjetnosti, privrede. On religiju oznacuje

nevidljivom religijom zato sto ona vise ne mora bezuvjetno prihvacati oblik poznatihreligijskih organizacija, tradicionalnih ucenja i obreda.

NEVIDLJIVA RELIGIJA THOMASA LUCKMANNA

Religioznost je antropoloska znacajka Ijudske egzistencije. Ta se znacajka temelji u tome stoje covjek bice koje se rada nedovrseno i zato je upucen na druge ljude. On postaje covjekomtek kad je medu drugim ljudinia. Tom procesu odgovara religioznost koja se nalazi u osnoviprocesa transcendiranja covjekove bioloske prirode. Bitno je moci se odvojiti od aktualnihprocesa i reakcija bioloskog organizma. To se omogucuje u interakciji s drugim ljudima.Religija je u srzi drustvena. Ova religioznost poprima socijalni oblik koji naziva svjetonazor.Temeljni oblik religije je taj svjetonazor a ne pojedinacni element! znanja. Unutarsvjetonazora moze se kristalizirati smisleno podrucje koje se pojavljuje kao sveto, to smislenopodrucje je sveti kozmos, koji nadilazi svakodnevnicu. Razlikuje razlicite razinetranscendency a iskustva: male transcendencije- ako nesto nadilazi iskustvo neposredno,srednje- ono sto se dozivljava moze se iskusiti opcenito samo posredno. To podrucje,svjetonazor nadilazr velike transcendencije- ono sto se iskusuje nije vise pristupacno usvakodnevnom svijetu. U ekstazama i snovima se stjece iskustvo koja se razlikuju od onih usvakodnevlju, ta iskustva cine drustvenu konstrukciju svetog kozmosa.

Aarhajska drustvaa- diferenciranje razlicitih drustvenih funkcija je veoma slabo, preklapajuse osoba, religija i socijalna struktura. Jasna izgranicenost svetoga kozmosa u odredeniminstitucijama tek ce obiljeziti tradicionalne visoke kulture.

Tradicionalne visoke kulture. Jasnije razgranicenje svetog kozmosa u odnosu nasvakodnevicu. Religiju se sada moze i biografski iskusiti kao nesto posebno, kao religioznudimenziju ili kao numinozno.

Moderna industrijska drustva karakterizira cinjenica da podrucje znacenja svetog kozmosa,koje je kao sluzbeni model religije nekoc legitimiralo cijelo drustvo, gubi sada svoj utjecaj nadruga institucionalna podrucja i na vodenje zivota pojedinca.

NEVIDLJIVA RELIGIJA

Ukazuje na to da smanjeno podrucje vazenja sluzbenog modela religije, ciji su nositeljispecijalizirane institucije, ne ostavlja iza sebe nikakav religijski vakuum. Buduci je religijaantropoloska znacajka, ljudi ostaju i dalje religiozni, ali religija poprima socijalne oblike kojese vise ne moze iskazati u obliku tradicionalnih religijsko prepoznatljivih institucija i -predodzaba. Svjetovne ideologije, komunizam, fasizam, mogu preuzeti funkciju religijskihsmislenih sustava. Preostali dio sluzbenog modela religije konkurira na jednom trzistusvjetonazora s tim ideologijama i s novim oblicima religije. Naglasuje i povecano znacenjeprivatiziranja religije. Time naglasuje tendenciju da religije ima manje u crkveniminstitucijama nego u privatnoj sferi. Privatnu religiju karakterizirajukrastkorocni, grupniorganizacijski oblici, kao grupe za samopomoc. S druge strane privatiziranje znaci da serelevantne religijske teme odnose uvijek vise na privatno, subjektivno podrucje. U srediste

/ ' O

svetog kozmosa modernih drustavamdolaze sve vise teme koje spadaju u srednje i manjetranscendency e.

20.PREZRITERIJANSKE CRKVEIEVANGELICKO-REFORMIRANE^

Nastale djelatnoscu Zwinglija i Calvina, naglasavaju znacenje zajednica u odnosu premaopcoj crkvi. Za vodenje zajednica uspostavljena je sluzba najstarijeg, sluzba prezbitera, kojuobansa laik. Od 18. St. luteranske i reformirane crkve ujedinile su se u unijske crkve. Onedanas cine Evangelicke crkve Unije.

ILSCiJENtOLOGUA I

Scijentologija je skup vjerovanja i ucenja, izvorno uspostavljena kao sekularna filozofija1952. godine, a ciji je tvorac bio pisac znanstvene fantastike L. Ron Hubbard. Nedugo poslje,1953. godine preusmjerena je kao "primjenjena religijska filozofija". Scijentologiju zastupaScijentoloska crkva, koja, prema njenim kriticarima, predstavlja komercijalno udruzenjepoznato po obrani svojih ucenja oslanjanjem na zakone o zastiti autorskih prava, te zakonevezane za poslovne tajne. Isto tako, scijentologiju se kritizira da koristi prisilne metodeprodaje u svrhu iznude novca od svojih clanova, a zbog nacina koristenja komercijalnihpravnih instrumentata protiv pojedinaca, vecina smatra da scijentologija takvim pristupom neostavlja dojam ozbiljnog religioznog pokreta.

Osnovne postavke scijentologije su:

• Covjek je besmrtno duhovno bice.• Covjekova iskustva sezu mnogo dalje od jednog zivotnog vijeka, a njegove su

sposobnosti neogranicene, cak i ako ih trenutacno nije svjestan.• Covjek je u osnovi dobar. On tezi opstanku. Njegov opstanak ovisi o njemu samome,

njegovim bliznjima i njegovom postizanju zajednistva sa svemirom.

Scijentologija covjeka naziva thetan (od grckog slova theta sto znaci misao, zivot ili duh).

Taj se izraz koristi da bi se izbjeglo brkanje s ostalim konceptima duse. Thetan je osoba sama- duhovno bice koje nije odvojeno od njega samog vec covjek sam jest thetan.

22.SUNITI, SIJITI

Islamska zajednica na samom se svom pocetku (druga polovica VII. stoljeca) podijelila nasunite, haridzite i sijite. Premda je povod bio borba oko kalifata, ogranci su se s vremenomizdiferencirali pravno i dogmatski. Uz Kuran suniti prihvacaju jos tri izvora islama iserijatskog prava (sunn, idzmu i kijas). Sijiti osporavaju treci izvor (idzmd) i naglasavajuulogu osobnog istrazivanja (idztihad). Zbog naglasavanja subjektivnog nacela religioznogiskustva, sijiti su se dalje rasclanjivali na pojedine sekte (duodecimiti, septimiti, ismailiti,karmati, muteziliti). Novije su sekte sijitskog ishoda ahmadizam i babizam. Cuvajucizajednicki dogmatski i bogostovni okvir, sunizam se rasclanjuje na pravne skole i derviskeredove. Suniti tvore vecinu (90%) u islamu, sijiti manjinu (10%).

23. SEKULARIZACIJA f

Najvazniji drustveni razvoj koji je omogucio nastajanje sociologije religije. Ima viseznacenja: sekularizacija- ukidanje crkvenih imanja: unutarnja sekularizacija- odvajanjesvjetovnog vodenja zivota od religijskih sustava, dakle, da moderna drustva nemaju nikakveili jako slabe veze sa crkvom a i smanjenje transcendencye, znaci da vece znacenje imajuvlastita iskustva nego onostrani svijet; preorijentacija djelatnih Ijudi s religioznih na drugssustave tumacenja, tj. umjesto spasenja dolazi uspjeh.

KRITIKA RELIGIJE, EKSTERNA IIMANENTNA

Kritika religije imala utjecaj na nastajanje znanstvenog nacina promatranja religije.Imanentna: kritika religije koja se suceljava s vlastitom religijom, treba ju razlikovati odinterreligijske kritike, koja religiju kritizira iz perspektive neke druge religije, a takoder jutreba razlikovati i od eksterne kritike koja svoja stajalista nalazi izvan postojece religijeodakle ju promatra i analizira i objasnjava kao da Boga nema.

24.HVMEORELIGWT f

Prvi nacin promatranja religije neovisno od krscanske teologije, stvarajuci filozofiju religije.Trazi antropolosko i psiholoske temelje religije, uocava redoslijed religijskih oblika kojenaziva prirodno-povijesni, jer religije nisu od Boga vec iz prirodnih potreba Ijudi, kao slabostili strah te sklonost Ijudi da vjeruju u nevidljive moci. To se od politeizma (covjek stvarimapripisuje svojstva koja su mu poznata, vidi nadmocne sile i antropomorfizira ih) razvija kamonoteizmu (iz potrebe da svoje bozanstvo ucini vrednijim od drugih) pa do Boga (svremenom postaje apstraktiniji i racionalniji pojam Boga a time se udaljava od mogucnosti daga vecina pojmi pa cvjeta krivovjerje).

RAZD0BLJ£ FRANCUSKOG PROSVJETITELJSTVAf

Kritika religije kao sredstvo za raspravu sa crkvom da ljude oslobodi od glupe popovskevjere. Pokusaji da se religiju promatra izvana u prirodnim osnovama za razliku od crkve kojareligiju ne izvodi iz prirode vec iz objave.

25.HOLBACH f

Francuski enciklopedist, zastupao stajaliste da je religija u svom crkvenom obliku najsnaznijipovod nepravedne i podle politike, posebno radi njezinog narkotizirajuceg djelovanja, ciniljude pijanima, te se ne mogu oduprijeti zlim vladarima zbog toga.

26. VOLTAIRE; f

Kritizirao krscansku vjeru u providnost i vjeru u cuda, jer ona kao ideologija sluzi da bipoduprla vladajuce rezime. Religija ima svoje podrijetlo u strahu i neznanju Ijudi, kojeiskoristava svecenicka kasta, koja pomocu religije osigurava vlastitu poziciju u drustvu.Religiji priznaje i pozitivne strane, jer ona ispunjava i svjetovnu funkciju za zajednicu,doprinosi stabiliziranju svjetovne vlasti. ..Kada Boga nebi bilo morali bismo ga izmisliti!"tako ova kritika nije vodena mrznjom prema religiji.

27. DE DONALD I MAISTRE f

Jezik, pismo, obitelj, politick! suverenitet su objavljene institucije. Drustva predstavljajuizrazajni oblik bozanskog. Razlika izmedu prirodne religije i krscanske objave, koja im seipak cinila prirodno danom. Nastupaju protiv individualizma, covjek ne stvara drustvo,drustvo stvara covjeka.

28. AUGUSTS COMTE

Pronasao pojam religije. Zakon o tri stadija: teoloski, odgovara djetinjstvu, pojave se pripisujubicima koje izjednacavaju s ljudima; metafizicki, covjek se poziva na apstraktne stvari;poitivni, promatranje pojava i odnosa izmedu njih.

29. KANT I HEGEL *

Njemci naglasavaju u svojoj kritici religije ulogu duha. Kant: duh igra aktivnu ulogu uprocesu spoznaje. Religiju podvrgava kritickoj analizi. Religija se temelji u mogucnostimaslobodnog djelovanja i time u moralu, dakle, vezana je za prakticni razum kojega ne mozenadici. Hegel: nakon rane faze ostre kritike religije, naglasuje ovisnost religije o duhu. Rijecje o apsolutnom duhu, a religija je samosvijest duha. Predodzba koju covjek ima o Bogu,odgovara onoj koju on ima o sebi samom, o svojoj slobodi.

Teorija projekcije, otac modernog ateizma, religiozna slika svijeta povezana s ljudskimbicem. Religija je odnosenje covjeka prema njegovu vlastitu bicu. Bozansko bice je ljudskobice. Covjek stvori Boga na svoju sliku. U religiji se zrcali bice covjeka.

?1. KARL MARX ;

Religija je proizvod podrustvljenog covjeka, koji si sam stvara povijest. Ljudi si proizvodematerijalni zivot. U zajednickoj proizvodnji ulaze u drustvene odnose, a ti asu odnosi batadrustva. Zbog sve vece podjele rada nastaju klasni odnosi. Dolazi do samootudenja covjeka ion ne spoznaje vise da stvara svijet. Kao dio nadgradnje religija preuzima ulogu ideologije,koja otuduje drustvene odnose. Religijske su predodzbe iluzorne i djeluju kao ideologija kojazamagljuje postojece odnose, i proizvodi nemoc. Ona je opijum naroda.

Baza i nadgradnja

• Primal ekonomije; proizvodne snage i proizvodni odnosi cine ukupnu ekonomskustrukturu drustva, koja je realna osnova "na kojoj se dize pravna i politicka nadgradnjai kojoj odgovaraju odredeni oblici drustvene svijesti". Nadgradnju cine pravno-politicke institucije i ideologija (religija, filozofija, znanost)

• Socijalna revohicija; "S promjenom ekonomske baze zbiva se brze ili sporije prevrat uogromnoj nadgradnji."

Religija spada u nadgradnju koja zrcali ekonomsku i socijalnu bazu drustva. Za bazuje karakteristicno prevladavajuci nacin proizvonje i odnosi radnika prema vlasnicima.

Baza i nadgradnja nisu staticne tvorbe, ako se ekonomska struktura drustva mijenja.onda joj je potrebna i nova nadgradnja.

32. NIETZSCHE ,-

Smrt Boga, najavljuje kraj religiji, ljudi si stvaraju umjetni svijet ideja iza pojavnogsvijeta, jer zele prekriti svoje neciste nagone i tao prijeci u njihove suprotnosti. Zatosto je covjek zao stvara si ideju dobra, a to posebice cini krscanstvo.

33,FREUD /

Religiju smjesta blizu neuroze. Religija je prisilna neuroza koja treba rasteretiti psihupojedinca. Prisilna neuroza je iskrivljena slika religije. Religiozne su predodzbeiluzije, ispunjenje starih i elementarnih ljudskih zelja. Odrasla osoba trazi bogove kojice zajamciti zastitu. Ako covjek nije sposoban podnositi stvarnost onda si postavljailuziju. Religija je regresivna, ona je u dusevnom razvoju nazadna, a Bog jepsiholosko nadilazenje oca. Religija je iluzijska predodzba zelja. Ona ispunjava 3funkcije: daje im zamisao o podrijetlu svijeta, jamci sigurnost u promjenjivimzivotnim situacijama, svoja moralna shvacanja upravlja propisima.

ZNANSTVENOG PRISTUPA KQJX PRQIZLAZE IZ

1 religija postaje predmetom istrazivanja, tj. nju se promatra iz neutralne perspektive.

2 oblici religioznog iskustva promatraju se s motrista ljudskoga razuma, tj. dolazi dokriticko-argumentirane rasprave s religijom.

3 teziste promatranja upravlja se na unutarsvjetsku stranu religije, na njezineempirijske pojavne oblike i na njezine funkcije.

;35gjiA# WEBER/

Ako materijalno nade svoje mjesto u misljenju, misljenje bi tada moglo ponovnoutjecati na materijalne okolnosti. Postavlja pitanje o kulturnom znacenju religije, otomu koji utjecaji imaju religiozne predodzbe na gospodarstveno djelovanje i prirodnirazvoj.

Polaziste: protestanti se lakse snalaze s kapitalizmom nego katolici. Protestantskezemlje su bile ekonomski uspjesne, imali su veci kapital i cijenili su vise rad negokatolici.

Dun kapitalizma: covjek je usmjeren na stjecanje kao svrhu svoga zivota, stjecanje zacovjeka vise nije sredstvo u svrhu zadovoljenja njegovih materijalnih potreba.Kapitalisticki duh u Zapadnoj europi pokazuje asketska svojstva, jer cilj vide ustjecanju novca kao samosvrhe. Otvaranje novih kapitala je bitna obveza, a da bi toispunio duh kapitalizma trazi racionalno poslovanje. Posebno naglasivanje pozivanalazi se izrazeno u kalvinizmu i protestantskim sektama u kojima je nasao ono sto jeoznacio protestantska etika. Kao temelj te etike je nauk o predestinaciji, prema kojemljudski zivot nema smisla osim velicanja Boga. Etika je posljedica prakticnog

djelovanja. Problem predestinacije: kako znati jesam li ja izabran ili ne? Kao znaksmatraju materijalni uspjeh. Jer kao sto bolesno stable ne donosi plodove, tako bi ineizabranici moral! ostati bez uspjeha. A tko puno radi ostvaruje poziv i to je znakizabranosti. Tako je kao posljedica izasao marljivi i naporan rad i kapital. Nauk opredestinaciji dovodi do aktivne ili unutarsvjetske askeze, ciji je cilj djelovanje uovom svijetu. S tim je povezana racionalnost: racionalno planiranje i sustavnaorganizacija. Na kraju torn radu vise nije potrbna religijska legitimacija i tako seprotestantska etika odvaja od svojih religijskih korijena.

Cisto se stjecanje novca sada moglo vrsiti s cistom savjescu, a danije trebalo bidpovezano s nekim visim religioznim osjecajem i tako je iz protestantske etike nastaoduh kapitalizma.

IflRELIGIJSKO IMAGIJSKO DJELOVANJE^ WEBEJ*

Djelovanje je cm ili propustanje koje je usmjereno prema nekom subjektivnom smislui to djelovanje cini temeljni element Weberove sociologije.

Religijsko- ovostrano i racionalno. Religisjko i magijsko djelovanje se ocitujesmislenom usmjerenoscu na pojave izvansvakodnevne snage. Te pojave nastupaju uposebnim situacijama. Karizme- uspostavljanje odnosa sa onostranim svijetom-stvarno podrucje koje se razlikuje od svakodnevnice. S magijskim djelovanjem trebaprisiliti snage onoga svijeta da djeluju u ovoj stvarnosti. Magijskom djelovanju ciljmoze biti puki rezultat, naturalistican cilj, dok u religiji se pojavljuju posebna bica:bogovi. Magijsko djelovanje slijedi kauzalnu predodzbu koja polazi od pretpostavkepostojanja sila izmedu svakodnevnice i onostranoga svijeta. Ono sto magija zelipostici ponekad se dogodi as ponekad ne. Religijsko djelovanje pripisuje mocbogovima. U religiji postoji znakovni odnos: bogovi se pokazuju u svijetu, simbolima.To nije karizma carobnjaka vec proroka. Proroci za razliku od carobnjaka posredujusadrzaje, nude nauk i zapovijedi. Religijsko djelovanje nastaje tamo gdje je postignutaodredena racionalnost zivota. Proroci nude etiku, predodzbu o grijehu, pitanje smisla,teodiceje dok magija zeli biti placena. Problem teodiceje- rjesenja: 1 indijsko ucenje okarmi- ako se ne vidi smisao u ovom svijetu onda se pomocu kontemplacije vlastitimsnagama nalazi spasenjski put u drugi svijet. 2 perzijska religija Zaratustredualistickim modelom kraljevstva tame i svjetlosti rjesavanje tog odnosa napetosti seinterpretira religiozno. 3 kalvinisticko ucenje deus absconditus, vjerovanje upredestinaciju, covjek se odrice mogucnosti shvatiti smisao i tako rjesavaproblematiku, nesposoban je shvatiti smisao i tako objasnjava patnju.

Dva ideal tipa ekstrema u djelovanju religijskih predodzaba: aktivna askeza,spasenjski put, oni koji djeluju su orude Bozje, racionalno oblikovanje svijeta;kontemplacija i mistika koja pronalazi put u onaj svijet, bijeg iz svijeta pomocumistike.

37. DURKHEIMj* '

Slijedi antropolosko-etnografski pristup i religiju istrazuje u neeuropskim kulturama.Zanima ga jednostavni vjerski sustav australskih aboridina ili americkih indijanaca.Zeli pronaci najelementarnije sastavne dijelove onoga sto se naziva religija. Takodolazi do 2 shvacanja: 1 najjednostavniji oblik religije sadrzi i najjednostavnije

elemente religije. 2 sve te najjednostavnije elemente religije moze se naci u svimreligijama, i razvijenima.

nasuprot zastupa misljenje da je religijski mentalitet primitivnih predlogican i mistican i da se kvalitativno razlikuje od modernog duha. Za Durkheima su iprimitivac i suvremeni covjek djeca istog duha.

3& TOTEMIZAM

najraniji oblik religije kojeg se moze naci posebice u Australiji. Totemizam je skupvjerovanja vezanih uz totem (rodbina po maternici, simbol kultne naravi) koja sesastoje od elemenata vjerovanja i postovanja totema. Znacajke: egzogamija-pravilasklapanja braka izmedu razlicitih totemskih skupina, totemski tabui, totemski amblemi-slika ili reprezentacija, religiozne predodzbe o totemu i rituali s vjerovanjem uzajednicko podrijetlo s totemom. U totemske skupine ubrajaju se klanovi koji su irodbinske grupe u kojima vrijedi tabu incesta. Klanovi su isto grupe koje se nalaze uodnosu s totemom, koji su kultne zajednice i koji mole bozanstva. Totemizam jepretpostavka za postojanje klanova. Za klan totem je simbol kojim se oznacavazajednicka pripadnost: svaki klan posjeduje odredeni znak- totem. U obliku biljke ilizivotinje. S totemom su povezane i stroge zabrane. Ne smiju jesti zivotinje iz izporodica njihova totema. Moraju sudjelovati u ritualnim svecanostima, ne smiju bitimedusobno u seksualnoj vezi. Tu se vidi postojanje religije koja se sastoji od vjerskihiskaza o svetome, koje dijele svi clanovi klana.

39. SYETO I PROFANQ ,w

Rituali i religiozne predodzbe se razlikuju od svjetovnog podrucja profanoga i odnosese na podrucje svetoga ili sakralnoga. Dva razlicita podrucja: profana svakodnevnica isakralna vremena svecanosti u znaku cascenja. Ta razlika je sredisnja za religiju. Tonije vjera u nadnaravna bica, nego stroga razgranicenost podrucja sakralnog odprofanog, jer sakralni osjecaj trazi druga pravila djelovanja. Fizioloski stupnjevananejednakost izgraduje se pomocu religijske simbolike (Hertz: desnoruki-sveto,Ijevoruki- prljavo) i na taj nacin logika sakralnog i profanog seze do nasih prirodnihsposobnosti. Srz religije: sustav vjerskih uvjerenja i djelovanja koji se odnose nasakralne predmete. Stvarnost sakralnog se moze iskusiti, nije iluzija. Efervescencija-kolektivno odusevljenje: postojanje religioznih iskustava ipak ne smije biti dokaz zaegzistenciju bogova. Uzrok kolektivne efervescencije je kolektiv totemske grupe.Odnos prema bogu ali istovremeno i odnos pojedinca prema drustvu. Totem koji secasti je tako zapravo sam klan koji se personificira i reprezentira. Ta druga Stvarnost jezapravo srustvo koje cini vlastito podrucje stvarnosti. Transcendiranje pojedincapodaruje drustvu religiozni karakter. Religijaje drustvena, jer sve sto je obvezujuceima drustveno podrijetlo. Nije bog taj koji trazi pozornost vec drustvo. Odnospojedinca prema totemu zrcali odnos pojedinca prema drustvu. Drustvo je ono sto secasti u religiji.

Religija bi morala sadrzavati u sebi predodzbu Boga. A Bog bi sluzio kao formula zatranscendentna mjesta grupnih sila. Izmedu odnosa pojedinca prema Bogu i premadrustvu postoje paralele. Kao sto pojedinac nije nista bez drustva tako ni vjernik nije

nista bez Boga. Bog je najsavrseniji oblik u onostranosti a drustvo u ovostranosti. DokDurkheim postavlja pitanje uloge socijalne funkcije religije za drustvo, Simmel pitauloge religije za pojedinca. Odnos pojedinca i drustva iz djelovanja pojedinca. Religijaispunjava potrebe pojedinca: umiruje zelje. Religiozne nagone, tj. individualne zeljenaziva religioidne, a to religiodno cini podlogu religije ali se moze ocitovati i uumjetnosti ili znanosti. Religioznost je postojanost osobe, otvorenost duse, spremnostna dozivljaj. Religija je ukorijenjena u socijalni zivot kojega nadilazi i cilja nastvarnost kao cjelinu.

4k |JJNKCIJE RELIGIJE- DURKHEIM?

Iz elementarnih oblika religije mogu se izvesti temeljne funkcije svake religije.

Podrustvljenje- cini pojedinca dijelom kolektiva. Utemeljuje drustvenost pojedinca. Tase antropoloska funkcija dijeli u vise parcijalnih funkcija:

Integracijska funkcija- uclanjuje pojedinacne individue u kolektiv i regulira njihovupripadnost.

Normativna funkcija- priprema norme i vrijednosti zajednicka drustvu, a krsenje sekaznjava.

Psiholosko-kognitivna (spoznajna) funkcija- strukturira misljenje pojedinca i upravljanjegove osjecaje i osjetila. Pojedincevo misljenje i osjecaji imaju socijalno podrijetlokoje se naziva kolektivna svijest.

Religijska predstavljanja drustva: trostruk nacin: 1 dopustaju kognitivno, duhovnoshvacanje drustva i socijalnih odnosa u njemu. 2 drustvo se predtavlja kada sesimbolizira i ritualizira. 3 religija podaruje drustvu izraz.

Socijalna morfologija- predstavljanja drustva u uskom su odnosu prema socijalnojstrukturi drustva. Organizacijska struktura drustva dolazi do izrazaja i u kognitivnimkategorijama, podjela na fratrije npr. se prosiruje na prirodu.

Religija moze kao i drustvo mijenjati svoj oblik ali se ipak moraju zadrzati temeljnielementi religioznoga u svakom drustvu.

42.STRUKTURA QBREDA PRIJELAZA- (PP^EF^

Karakterizira ga dualizam sakralnog i profanog. Najrazlicitiji rituali slijede isti modelkoji se pojavljuje u najizrazenijem nacinu u obredima inicijacija (obredno primanje uneko udruzenje). Nizom obreda se prenasaju u sakralni prostor i onda se inicijacije sapromjenjenim socijalnim statusom vracaju natrag u svakodnevnicu, tako da ih se mozeoznaciti kao simbolicki preporodene.,3 faze:

1 faza razdvajanja- obredi koji simboliziraju odvajanje pojedinca ili grupe oddotadasnjeg statusa.

2 prijelazna faza- subjekt je u dvoznacnom polozaju, nalazi se u stanju koje jedvapokazuje znacajke prvog i buduceg stanja.

3 ponovo se ukljucuje u zajednicu i sada se mora ponasati prema novoj poziciji. iliprema novom statusu.

Vlada Republike Hrvatske sklopila je i pet Ugovora o pi tan Jim a od zajednickog interesasa crkvama i vjerskim zajednicama, te na taj nacin regulirala odnose sa jos 14 crkava ivjerskih zajednica (Narodne novine, 196/03):

Dana 20. prosinca 2002. godine potpisan je ugovor sa:

I. Srpskom pravoslavnom crkvom u HrvatskojII. Islamskom zajednicom u Hrvatskoj

Dana 4. srpnja 2003. godine potpisan je ugovor s:

III. 1. Evangelickom crkvom u Republici Hrvatskoj,2. Reformiranom krscanskom crkvom u Hrvatskoj.

IV. 1. Evandeoskom pentekostnom crkvom u Republici Hrvatskoj, koja zastupajosdvije crkve:- Crkva Bozja u Republici Hrvatskoj,- Savez Kristovih pentekostnih crkava u Republici Hrvatskoj.2. Krscanskom adventistickom crkvom u Republici Hrvatskoj, koja zastupajosjednu crkvu:- Reformni pokret adventista sedmog dana.3. Savezom baptistickih crkava u Republici Hrvatskoj, koji zastupajos jednucrkvu:- Kristovu crkvu.

Dana 29. listopada 2003. godine potpisan je ugovor s:

V. 1. Bugarskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj,2. Hrvatskom starokatolickom crkvom,3. Makedonskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj.

Ugovor o pitanjima od zajednickog interesa izmedu Vlade Republike Hrvatske i Koordinacijezidovskih opcina u Republici Hrvatskoj te Zidovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj upostupku je donosenja.

Druga obaveza proizlazi iz ugovora koje je RH sklopila s pojedinim vjerskim zajednicama(ugovori od zajednickog interesa). Prema tim ugovorima, obaveza RH bila je slijedeca:

1. Srpska pravoslavna crkva = 9.655,708,00 kn

2. Islamska zajednica = 2.942.692,00 kn3. Evangelicka vrkva = 919.592,00 kn4. Reformirana krscanska kalvinska crkva = 970.680,00 kn5. Evandeoska pantekostna vrkva - 858.287,00 kn6. Krscanksa adventisticka crkva = 1.144.381,00 kn7. Savez Baptistickih crkava = 873.612,00 kn8. Bugarska pravoslavna crkva = 158.375,00 kn9. Hrvatska starokatolicka crkva = 194.136,00 kn10. Makedonska pravoslavna crkva = 679.476,00 kn11. Zidovska vjerska zajednica Bet Israel = 408.708,00 knili ukupno = 18.805.747,000 kuna