of 47 /47
KALANJ PROSVJETITELJSTVO Značajke prosvjetiteljstva najpreciznije je izučio i sistematizirao britanski sociolog PeterHamilton u svom djelu Prosvjetiteljstvo i nastanak socijalne znanosti. On ustanovljuje 10 ključnih značajka intelektualnog poretka prosvjetiteljstva a one su: 1. RAZUM – racionalna organizacija znanja vođena iskustvom a ne urođenim idejama 2. EMPIRIZAM –istinite spoznaje općenito temelji na empirijskim činjenicama a ne na krajnjim metafizičkim počelima (U doba prosvjetiteljstva empirizam se očitovao kao širok filozofski pokret koji je svoje izvorište imao u Baconovom djelu Novi Organum, odnosno u njegovom veličanju induktivne metode) 3. ZNANSTVENOST – poistovjećena je s eksperimentalnom metodom koja se veliča kao radikalno novi način spoznajnog odnošenja prema stvarnosti. 4. UNIVERZALIZAM –on se ne zadovoljava lokalnim određenjima i postignućima nego stremi sveopćim, čovječanskim načelima djelovanja i promjene 5. PROGRES – ovo se odnosi na uvjerenje da kumulativno napredovanje znanosti i prosvjećenosti nezaustavljivo vodi poboljšanju društvenih uvjeta ljudskog života i usavršavanju samog čovjeka. 6. INDIVIDUALIZAM – inzistira na individualnim polazištima mišljenja i djelovanja. Individualni razum ničemu ne smije biti podređen.

Sociološke teorije

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skriptica

Text of Sociološke teorije

KALANJ PROSVJETITELJSTVO

KALANJ PROSVJETITELJSTVO

Znaajke prosvjetiteljstva najpreciznije je izuio i sistematizirao britanski sociolog PeterHamilton u svom djelu Prosvjetiteljstvo i nastanak socijalne znanosti. On ustanovljuje 10 kljunih znaajka intelektualnog poretka prosvjetiteljstva a one su:

1. RAZUM racionalna organizacija znanja voena iskustvom a ne uroenim idejama

2. EMPIRIZAM istinite spoznaje openito temelji na empirijskim injenicama a ne na krajnjim metafizikim poelima (U doba prosvjetiteljstva empirizam se oitovao kao irok filozofski pokret koji je svoje izvorite imao u Baconovom djelu Novi Organum, odnosno u njegovom velianju induktivne metode)

3. ZNANSTVENOST poistovjeena je s eksperimentalnom metodom koja se velia kao radikalno novi nain spoznajnog odnoenja prema stvarnosti.

4. UNIVERZALIZAM on se ne zadovoljava lokalnim odreenjima i postignuima nego stremi sveopim, ovjeanskim naelima djelovanja i promjene

5. PROGRES ovo se odnosi na uvjerenje da kumulativno napredovanje znanosti i prosvjeenosti nezaustavljivo vodi poboljanju drutvenih uvjeta ljudskog ivota i usavravanju samog ovjeka.

6. INDIVIDUALIZAM inzistira na individualnim polazitima miljenja i djelovanja. Individualni razum niemu ne smije biti podreen.

7. TOLERANCIJA rije je o tenji da se zaustavi teoloka netolerancija koja poiva na ideji da je vjerovanje u odreene religijske istine neophodan uvjet spasenja.

8. SLOBODA izlazak iz stalekih i teolokih ogranienja, afirmaciju prirodno zajamenih individualnih prava.

9. JEDINSTVO LJUDSKE PRIRODE ljudska sudbina i priroda vie se ne definira a priori i dogmatski, nego se pojavljuje kao najvia ambicija i posljednja rije razvoja spoznaje.

10. SEKULARIZAM znanje mora biti slobodno od bilo kakve religijske pravovjernosti.

COMTE (1798 1857)

DJELA: Teaj pozitivne filozofije; Sustav pozitivne politike

1. Duhovno, intelektualno stanje u Francuskoj kada Comte stvara svoja djela?

Comte je djelovao u kritinom razdoblju francuske povijesti, u desetljeima neposredno nakon Francuske revolucije kada je stari poredak bio sruen a novi industrijski poredak tek je bio u procesu formiranja. Njegovo djelovanje, barem djelomino moe se shvatiti kao reakcija na Francusku revoluciju i prosvjetiteljstvo, koje je smatrao osnovnim uzrokom izbijanja Francuske revolucije. Jako ga je smetala anarhija koja se proirila drutvom nakon Francuske revolucije, te je stremio za spoznajom elio je dati dijagnozu anarhije koja se razvila nakon Francuske revolucije. Jedna od njegovih teorijskih postavka bila je traenje rjeenja za ponovnu integraciju drutva nakon revolucije.

2. Utjecaj na Comta, 3 struje koje su uz to povezane?

- na oblikovanje njegovog pogleda najvie su utjecala 3 intelektualna poticaja:

1. znanstveni racionalizam prosvjetiteljske tradicije i progresistiko razumijevanje povijesti kako su izloili Turgot i Condorcet

2. Vjerovanje u znanost, industriju i tehnologiju koje je preuzeo od Saint-Simona iji je bio tajnik i bliski suradnika

3. Konzervativna teorijska kola mislilaca restauracije De Bonalda i De Maistrea koja je drutvo poimala kao organsku, harmoninu, i hijerarhijsku cjelinu.

No, takoer valja napomenuti da je Comte bio i itatelj Huma te je u njegovim idejama naao uporite za odbacivanje metafizike i prihvaanje stajalita relativnosti i zamisao znanosti o injenicama.

3. Osnovne postavke A. Comta?

Zaokupljen traenjem novih temelja koji bi omoguili reorganizaciju drutva Comte je krenuo s uvjerenjem da treba napraviti sintezu izmeu tradicionalizma i liberalizma, reda i napretka, znanosti i politike. On je smatrao da svaki napredak pretpostavlja neki red on se okree znanstvenom znanju kao hijerarhijski strukturiranom sustavu spoznaja koje se kreu od najjednostavnijih do najsloenijih pojava, te nastoji formulirati nove moralne vrijednosti koje bi mogle osigurati univerzalne oblike drutvenog suglasja i solidarnosti. Politiku i drutvenu krizu svoga vremena ocjenjuje kao intelektualnu krizu koja se moe prevladati jedino reformom cjelokupnog miljenja. Dakle, reforma drutva ovisi o reformi umnosti. Comte polazi od ljudskog i drutvenog jedinstva te sve razlike supsumira pod jedan opevaei tip drutva voen pozitivnim znanjem i njime otkrivenim univerzalnim zakonima POZITIVIZAM. Pozitivna znanost pojavljuje se kao metaznanost koja objedinjuje parcijalna znanja, objektivnu metodu povezuje sa subjektivnom te nastoji te nastoji razumjeti temeljno jedinstvo i strukturu spoznajnog poretka i dinamike zakone koji ravnaju povijesnim napretkom. (nastoji pomiriti individualne umove kako bi se ostvarilo javno dobro)

4. Objasni pojam pozitivno i njegov pozitivizam.

Terminom pozitivizam kojim Comte oznaava svoj socijalnoteorijski i politiki sustav, u isti tren izraava privrenost promatranju injenica, izbjegavanje koncepcija apstraktnoga tipa i tenju da se nadmai negativni kritiki moment karakteristian za prosvjetiteljstvo. TERMIN POZITIVIZAM treba razumjeti kao izraz za ono to je realno , korisno, pouzdano, tono i organsko naspram onomu to je iluzorno, beskorisno, sumnjivo, nesigurno i kritino.

POZITIVNA ZNANOST pojavljuje se kao metaznanost koja objedinjuje parcijalna analitika znanja, objektivnu metodu povezuje sa subjektivnom te nastoji razumjeti temeljno jedinstvo i strukturu spoznajnog poretka i dinamike znanosti koji ravnaju povijesnim napretkom.

METODA - Opredjeljuje se za hipotetiko-deduktivnu metodu u kojoj valja traiti pomirenje racionalne i eksperimentalne analize. Tako je znanost definirana kao stvarna, najpotpunija i najegzaktnija sistematizacija promatranih pojava na osnovi odreenih i neupitno postojeih zakona.

5. Comte - teorija evolucije

Comtova teorija o slijedu ljudske povijesti izloena je u sklopu razlikovanja izmeu socijalne statike i socijalne dinamike. Ta teorija tvrdi da je svijet u svojoj fazi proao kroz tri intelektualna stadija razvoja (Comet drutvo, svijest ljudi, znanost.)

- 1. TEOLOKI STADIJ prije 1300. Godine,prevladavali su sveenici i vojnici. U tom periodu osnovni sistem ideja naglaavao je vjerovanje da su nadnaravne sile, koje su propagirali religiozni pojedinci, u korijenu svega. Socijalni i prirodni svijet shvaao se kao boji proizvod. (fetiizam, politeizam, monoteizam)

- stadij reda koji se temeljio na mitu koji je sluio ureivanju zbilje i osiguranju ideala i vrijednosti kao pokretaa ljudskog djelovanja.

- 2. METAFIZIKI STADIJ izmeu 1300. i 1800. Godine, prevladavaju filozofi i pravnici, tada se vjerovalo da razne apstraktne sile (priroda) objanjavaju gotovo sve.

- epoha napretka, kritikom mitskih koncepata razbio se primitivan poredak i doveo de definicija konkretnih realiteta koji e biti polazite razvoja, stvarajui stanje anarhije

- 3. POZITIVNI STADIJ 1800. godine, prevladavaju znanstvenici i industrijalci. Ovaj stadij odlikuje vjerom u znanost, ljudi poinju promatrati drutveni i prirodni svijet u potrazi za zakonima koji njima upravljaju, javlja se relativizam. Ljudski duh odbacuje istraivanje duha i porijekla univerzuma te se usredotouje na to da putem iskustva, kombiniranog s rasuivanjem i promatranjem otkrije njihove zbiljne zakone, tj njihove promjenjive odnose slijeda i istodobnosti.

- obiljeava sjedinjenje reda i napretka i on je za ovjeanstvo konaan

- 3 vana zakona

On razlikuje 3 velika i meusobno razliita stadija

6. Socijalna statika i socijalna dinamika

Comte smatra da sociologija za razliku od biologije, takoer spoznaje povijest, ljudski poredak i napredak, cjelokupnost sadanjeg stanja i njegova nastajanja. Na toj pretpostavci on razlikuje 2 podruja sociologije:

- 1. SOCIJALNU STATIKU - svojstvena socijalnoj anatomiji. Ona analizira postojane strukture drutvenog organizma. Koristei privremene apstrakcije, analizira bitne elemente ljudskog poretka kao postojane strukture, njezin predmet je prouavanje uzajamnih akcija i reakcija razliitih dijelova drutvenog sustava.

Zapravo ona analizira razliite drutvene institucije: RELIGIJU, OBITELJ, VLASNITVO, JEZIKDRUTVENE SNAGE, MATERJALNE I DUHOVNE MOI.

- njezin sredinji pojam je DRUTVENI KONSENZUS - koji proizlazi iz uvjerenja da je drutvo slino ivom organizmu, kao to je nemogue funkcioniranje nekog organizma prouavati bez cjeline ivog bia, tako je prouavanje politike i drave nemogue ako ih ne uklopimo u cjelinu drutva u danom trenutku

- 2. SOCIJALNU DINAMIKA - svojstvena socijalnoj fiziologiji. Bavi se stalnim razvojem drutvenog organizma. Dinamika je opis uzastopnih i nunih etapa razvoja ljudskog duha i ljudskih drutava. Ona je podreena statici jer je povijest shvatljiva samo polazei od poretka svakog ljudskog drutva.

7. Razlika izmeu Comteovog i Spencerovog napretka

Spencer je usredotoen na evolutivni rast drutvenih struktura i institucija, a ne mentalnih stanja. Za razliku od Comta koji je zaokupljen napretkom ljudskih miljenja i ideja te nastoji objasniti nae znanje o prirodi.

HERBERT SPENCER (1820. 1903.)

DJELA: Naela psihologije, Prva naela, Naela biologije, Izuavanje sociologije, Naela etike, Naela sociologije

8. Pov., Kult. i drut. okruenje Herbeta Spencera

Za razumijevanje Spencerova evolucionizma valja imati na umu specifine okolnosti i utjecaje koji su pridonjeli njegovom oblikovanju. U usporedbi s Francuskom, gdje su desetljea nemira uvjetovala naglaen zagovor kolektivnog jedinstva, Engleska je zahvaljujui industrijalizaciji ve u razdoblju ranog kapitalizma postigla stanoviti prosperitet. Pokazalo se da su sloboda trita i konkurencija dobar put za rast proizvodnje i bogatstva. Stoga, ne treba se uditi da drutvenu misao u Engleskoj proima ideoloko uvjerenje u efikasnost i moralnu ispravnost slobode i konkurencije ne samo na tritu nego i u drugim podrujima ivota.

Spencer je isticao da su na njegove poglede na drutvo najvie utjecali: ThomasMaltus, Karl Ernst Von Bear i Charles Darwin. Inspirirao ga je Maltusov Ogled o stanovnitvu iako s njim nije dijelio pesimizam, ve je smatrao da borba i konkurencija koje proizlaze iz rasta stanovnitva vode preivljavanju najsposobnijih, a time i uzdizanju drutva. VonBaeru odaje priznanje zbog uvida da se bioloki oblici razvijaju od nediferenciranih oblika do visokodiferenciranih struktura.

9. Spencer Laissezfaire

Obzirom na stanje u Engleskoj za vrijeme ivota Herberta Spencera, koje je zagovaralo slobodu trita i neobuzdanu konkurenciju, nije ni udno da je preuzeo LAISSZ FAIRE stajalite. Smatrao je da pojedinci trebaju slijediti vlastite interese i djelovati u smjeru vlastite sree ne povrjeujui prava drugih da rade isto. Vlada mora biti ograniena i ne smije regulirati postupke pojedinaca. Prihvatio je Smitovu ideju o nevidljivoj ruci - iako drutvo ima razliite, atomizirane interese oni ipak zadobivaju oblik skladnog jedinstva jer su podreeni djelovanju nevidljive ruke koja privatne interese sjedinjuje s opim dobrom.

- pojedinci su usredotoeni na privatne ciljeve, ali budui da se to njihovo djelovanje odvija u kompleksnom drutvu utemeljenom na meuzavisnosti institucija, ljudski akter nesvjesno i nenamjerno slui viim potrebama drutva kao cjeline.

10. Spencer drutvo

Osnovna znaajka njegovog organistikog pozitivizma sastoji se u tome da poimanje drutva uklapa u sveobuhvatni evolucionistiki model drutvenog razvoja. U tom sklopu drutvo se poima kao sustav i kao skup pojedinaca. U analizi ljudskih drutva on koristi evolutivni model zbog toga to drutva dugoronim povijesnim kretanjem postaju sve sloenija. Drutva se, dakle, promatraju kao iva tijela koja od stanja nediferenciranog jedinstva evoluiraju prema visokokompleksnim, diferenciranim strukturama u kojima su pojedinani dijelovi bez obzira na sve veu autonomiju i specijalizaciju sve vie meuzavisni. Drutvo se prema tome razvija kroz progresivne promjene struktura i funkcija svojih temeljnih institucija. Drutvena evolucija ne ovisi o individualnim motivima , ona se razvijaju od stanja homogenosti prema stanju heterogenosti taj proces obuhvaa neorganski materijalni svijet, organski svijet prirode i ive organizme u drutvu kao posljednji stadij evolucije.

11. ''Porastom diferencijacije struktura raste i diferencijacija funkcija'' Tko je autor ovog citata, o kojoj se teoriji radi i koje su njene glavne teze

Spencer koristi evolutivni model u analizi ljudskih drutava zbog toga to ona povijesnim kretanjem postaju sve sloenija. I drutva i organizmi razlikuju se od neorganske materije po tome to rastu i razvijaju se. Rast njihova opsega istodobno znai i rast kompleksnosti i diferencijacije. I u jednom i u drugom sluaju progresivan je diferencijacija struktura popraena diferencijacijom funkcija.

Drutva se dakle promatraju kao iva tijela koja od stanja nediferenciranog jedinstva evoluiraju prema visokokompleksnim, diferenciranim strukturama u kojima su pojedinani dijelovi bez obzira na sve veu autonomiju i specijalizaciju sve vie meuzavisni.

12. Herbert Spencer: slinosti i razlike organizma i drutva

Spencer smatra da se drutva i organizmi razlikuju od neorganske materije po tome to rastu i razvijaju se. Rast njihova opsega istodobno znai rast kompleksnosti i diferencijacija struktura koja su popraena diferencijacijom funkcija. I u drutvima i u organizmima dijelovi cjeline meusobno su ovisni tako da primjena jednog djela izaziva promjenu cjeline. I u jednom i u drugom evolutivnom podruju svaki dio cjeline istodobno predstavlja zasebno mikrodrutvo ili mikroorganizam. I organizmima i drutvima svojstveno je da njihovi dijelovi mogu neko vrijeme ivjeti i nakon smrti cjeline.

RAZLIKA u drutvu su dijelovi raspreniji i neovisniji od centra, pojedinani lanovi drutva mogu umrijeti ali cjelina ostaje, u biolokom organizmu elemnti postoje zbog cjeline, dok u drutvenom organizmu cjelina postoji za dobro lanova.

EMILE DURKHEIM (1858. 1917.)

DJELA: O drutvenoj podjeli rada, Pravila socioloke metode, Samoubojstvo, Elementarni oblici religijskog ivota

13. Kritika ekonomiji

Formulirajui svoju postavku da drutvene injenice treba promatrati kao stvari, Durkheim otro kritizira stajalita politike ekonomije. On napada njezino poimanje injenica, pri emu ponajvie misli na apstraktne rasprave o pojmu vrijednosti. Sve te metode pate od nedostatka jer polaze od pogrene ideje da drutvene pojave moemo shvatiti iz znaenja to im ga spontano pridajemo. Na taj nain ne dopire do njihove stvarne istine. Pravi smisao moemo otkriti samo istraivanjem objektivne i znanstvene naravi tih pojava.

14. KRITIKA SPENCERU & COMTU

Durkheim razrauje povijesnu evoluciju drutva pomou procesa podjele rada od mehanike do organske solidarnosti. On kritizira Spencera jer smatra da svaki napredak znanosti i industrije bez postojanja poopivanih normi mora zavriti u anomiji i moralnom vakuum. Ako proces evolucije drutva nije reguliran moralnim konsenzusom on ne dovodi do skladne drutvene diferencijacije kao to to Spencer zamilja, nego do krajnjeg moralnog nereda i egoizma. to se tie Comta, Durkheim za razliku od njega smatra da moralni vakuum nije rezultat unutarnje naravi podjele rada ve odsutnosti moralnog konsenzusa koji ju regulira.

15. METODA & POIMANJE SOCIOLOGIJE

Durkheimovo poimanje sociologije temelji se na teoriji o drutvenoj injenici. On eli pokazati da sociologija moe i mora postojati kao objektivna znanost koja ni malo ne odudara od modela drugih znanosti. Njezin predmet je drutvena injenica. Za postojanje sociologije neophodna su 2 uvjeta: 1. Njezin predmet mora biti poseban, razliit od predmeta svih drugih znanosti; 2. A taj predemta valja prouavati i objanjavati onako kako to sa svojim predmetima ine druge znanosti. Iz toga proizlaze DRUTVENE INJENICE VALJA PROMATRATI KAO STAVRI; DRUTVENIM JE INJENICAMA SVOJSTVENO TO DA VRE PRINUDU NAD POJEDINCIMA.

16. ''Drutvena injenica''

DRUTVENA INJENICA svaki ustanovljeni ili ne nain djelovanja koji je kadar na pojedinca izvriti vanjsku prinudu ili pak koji je openit u cjelokupnom danom drutvu, posjedujui u isti mah posjedujui vlastitu opstojnost neovisnu o njezinom pojedinanom oitovanju.

Dvije bitne postavke drutvenih injenica koje saimaju bit Durkheimove misli:

-1. DRUTVENE INJENICE TREBA PROMATRATI KAO STVARI -to znai da se moramo osloboditi svih predpojomva i predrasuda koje nas sputavaju u naem nastojanju da ih shvatimo znanstveno. Drutvene injenice trebao promatrati izvanjski, otkriti ih onako kao to otkrivamo fizike injenice. Za njega drutvene injenici nisu stvari, nego ih valja objanjavati/promatrati kao bilo koju konkretnu zbiljnost.

-2. DRUTVENIM JE INJENICAMA SVOJSTVENO DA VRE IZVANJSKU PRINUDU NAD POJEDINCIMA prema njegovom miljenju drutvenu pojavu prepoznajemo upravo po tome to se ona pojedincu namee. Prinuda je dakle izvanjski prepoznatljiva znaajka, a ne bit drutvene injenice. prinuda je npr kada svi lanovi neke grupe dijele isti osjeaj ili kada svi sudjeluju u nekoj kolektivnoj reakciji poput smijeha

METODOLOKO PRAVILO drutvene injenice moraju se objanjavati na temelju drugih drutvenih injenica, a ne na osnovi individualne psihologije (Drutveno se ne moe objasniti samo drutvenim)

- 3 bitne grupe drutvenih injenica:1. One koje se odnose na MORFOLOKU STRUKTUR ; 2. DRUTVENE INSTITUCIJE obitelj, religija; - 3. STRUJE MILJENJA kolektivne predodbe

17. Kolektivne predodbe / DRUTVO

DRUTVO JE ENTITET SUI GENERIS - koji se ne moe svesti na puke psiholoke dimenzije individualnih i kolektivnih intencija ili projekcija. Na osnovi miljenja da cjelina nije istovjetna zbroju svih njezinih dijelova zakljuujemo da drutvo nije puki zbroj pojedinaca nego sustav uoblien njihovim povezivanjem predstavlja posebnu stvarnost koja ima svoja vlastita obiljeja. Do njega spoznajno moemo doprijeti preko kolektivnih predodbi koje su jedino kolektivno oitovanje svjesnog i nesvjesnog kolektivnog ivota. Drutveno je obiljeje svojstveno stanjima kolektivne svijesti koja se oituju kroz razne oblike prinude, rituale, vjerovanje, tradicije, simbole.

18. Pojam morala kod Durkheima. Odnos drutva i morala.

Kant je prvi zapadni filozof koji je odbacio mogunost da se kriterij dobra utemeljuje na prirodnim svojstvima ovjeka. Durkheim je sljedei Kanta prosuivao da pojedinci moraju nadii svoju prirodnost kako bi postali moralni, ali je smatrao da su moralna pravila emocionalno zasnovani proizvodi drutva te ih povezuje sa drutvenim injenicama kao pojave koje se oituju kroz kolektivne osjeaje i imaju prinudnu mo nad individualnim svijestima. Temelji morala sadrani su u drutvenom sueljavanju ovjeka s njegovim prirodnim obiljejima. Za Durkheima normativni poredak drutvenog svijeta, izraen u kolektivnoj svijesti, je utemeljenje kolektivnog ivota ije je glavno svojstvo da prirodni svijet koji vlada pojedincima preobraava u drutveni i moralni svijet kojim vladaju ljudi.Moral je nain na koji je pojednac povezan u drutvenu strukturu.

19. to su za Durkheima institucije i na temelju ega one postoje?

Durkheim se suprotstavljao gubljenju individualnog u kolektivnom i zagovarao je razvoj osobne autonomije i individualnih razlika kao jedine odrive osnove istinskog individualizma. Sukladno tome on je pokuao definirati posredene institucije izmeu pojedinca i drave, naglaavajui njihovu drutvenu funkciju koja ne moe postojati bez moralne discipline. Funkcija institucija je gotovo religijskua u tom smislu to izraavaju sustav kolektivnih vjerovanja i praksa, koji nalau pokornost, simbole i osjeaje pod ijim se utjecajem drutvo preobraava u zajednicu u kojoj se individualne razlike stapaju u vrsto jedinstvo.

20. Samoubojstvo, anomija kod Durkheima(Anomijsko, altruistino)

Pojam anomije Durkheim je statistiki ilustrirao prouavanjem samoubojstva pokuao je objasniti kako je samoubojstvo povezano sa problemima drutvene kohezije i zajednikih drutvenih veza.

Prouavanje samoubojstva odnosi se s jedne strane na patoloki aspekt modernog drutva, a s druge na odnos izmeu pojedinca i kolektiva. On opisuje 3 tipa samoubojstva koji su povezani s njegovom teorijom morala i drutvene solidarnosti:

1. EGOISTINO javlja se kod onih koji nisu integrirani u socijalnu grupu tj. previe su okrenuti sebi.

2. ALTRUISTINO - (udovica u Indiji koja je spaljena na lomai zajedno sa umrlim muem) - javlja se kod velike integriranosti u grupu, kod koje se nije sposobno pruiti otpor udarcu sudbine, karakterizirano je stanjem energije i strasti na psiholokom planu

3. ANOMIJSKO do stanja anomije u kojem bi pojedinci mogli biti skloni samoubojstvu moe doi i u sluaju raznih ekonomskih lomova kada nastaju kasni poremeaji, ali i zbog drugih socio-kulturnih imbenika poput brane ili religijske situacije pojedinca.

Dogaaj samoubojstva definirao je kao izvanjski, kao drutvenu injenicu povezanu s odreenim tipovima drutvene strukture. U samoubojstvu Durkheim utvruje brojne korelacije izmeu stope samoubojstva i specifinih sociokulturnih elemenata. Ona su individualni fenomeni iji s uzroci bitno drutveni

21. Podjela rada

Durkheim razrauje teoriju povijesne evolucije u kojoj drutva prelaze iz stanja mehanike solidarnosti u stanje organske solidarnosti taj proces je odreen strukturom podjele rada. Porijeklo podjele rada povezano je s odnosom pojedinca prema drutvenoj solidarnosti.

1. MEHANIKA SOLIDARNOST

oblici solidarnosti definirani su kao predindustrijski, svojstvena im je neizdiferencirana drutvena organizacija koju karakterizira slinost funkcija i zajednika svijest.

- strukturu tvore male grupe ili plemena ije organe koordinira neki sredinji autoritet

- obiljeava ih nizak stupanj meuzavisnosti, slabost socijalnih veza, mali obujam stanovnitva

- glavnu ulogu igraju kolektivni osjeaji i vjerovanja a ne individualna svijest

2. ORGANSKA SOLIDARNOST

- temelji se na podjeli rada i diferencijaciji, drutvenu strukturu karakterizira visok stupanj nezavisnosti, industrijski razvoj, veliki obujam stanovnitva

- solidarnost se temelji na razliitosti i jaanju drutvenih veza

- svako utoliko vie ovisi o drutvu ukoliko je rad u veoj mjeri podijeljen, a s druge strane svaije je djelovanje utoliko vie osobno ukoliko je vie specijalizirao

- sustav organske solidarnosti upuuje na sustav diferenciranih i specijaliziranih funkcija ujedinjenih odnosima meu razliitim dijelovima

Ako ovaj proces evolucije drutva nije reguliran konsenzusom moralnih vjerovanja on dovodi do moralnog nereda i egoizma

22. Durkheim - Anomija i drutvu u kojem se nalazi

Anomija kljuan pojam u Durkheimovoj sociologiji. Poistovjeena je s ciljevima pojedinca i njihovim moguim ostvarenjem. Ti ciljevi i elje djelomino su bioloki a djelomino drutveni. D. je industrijsko drutvo 19. st. analizirao kao drutvo u kojem su regulacijske norme stjecanja slabo institucionalizirane ili odsutne. Upravo je tu odsutnost normi D. analizirao kao anomiju, kao situaciju koja se dogaa kada je drutvo pogoeno nekom tekom krizom ili naglim promjenama. To su, npr, situacije ekonomskih nepogoda koje dovode srozavanja pojedinaca na nii ekonomski status od prethodnog.

Stanje anomije obiljeeno je strastima koje bivaju manje disciplinirane ba onda kada im je potrebna poveana disciplina. No individualne se strasti mogu obuzdati samo autoritetom koji svi potuju i spontano mu se preputaju. Samo drutvo ima tu mo da uspostavlja zakon i utvruje granicu koju strasti ne smiju prekoraiti. On istodobno kritizira neuspjeh indust drutva da ostvari normalnu podjelu rada koja bi mogla adekvatno regulirati ljudske strasti i uspostaviti normalan odnos izmeu prirodne i drutvene nejednakosti.

Anomija je, prema tome, izraz rastue autonomije ljudskih subjekata koji se bore protiv drutvenih sila usredotoenih na kontrolu i poricanje njihovih interesa. Pojam anomije statistiki je ilustrirao prouavanjem samoubojstva.

Znaajke drutva u anomiji:Drutvo koje se nalazi u anomiji ima veliku koliinu patolokih pojava zbog gubitka autoriteta. Takoer, drutvo u anomiji ima veu stopu samoubojstva. Drutvo postaje anomino kada dolazi do napretka znanosti i industrije dok moralni napredak nije se razvio sukladno sa ostalim napretkom- tradicionalne moralne vrijednosti vie nisu autoritet na njihovu mjesto moraju doi nove norme. U modernom drutvu zbog industrijalizacije napretka dolazi do velike diferencijacije i anomije- anomijska podjela rada odgovorna je za klasni sukob industrijske krize koje zamjenjuju organsku solidarnosti.

WEBER (1864. 1920.)

- DJELA: Protestantska etika i duh kapitalizma, Gospodarstvo i drutvo

23. Razumijevajua sociologija

Weber u svom djelu Gospodarstvo i drutvo ve na samom poetku daje definiciju sociologije. Za njega ona je znanost koja eli razumjeti i tumaiti drutveno djelovanje i time objasniti ono to je uzrono u njegovu toku i u njegovim posljedicama. Osnovni cilj tako shvaene socioloke znanosti je razumijevanje drutvenog djelovanja. Razumjeti neko drutveno djelovanje nije isto to i objasniti, ve to znai zahvatiti smisao tj protumaiti znaenje to ga tom djelovanju pridaje djelujua osoba. Drutveno djelovanje koje je predmet sociologije je zapravo djelovanje obdareno znaenjem. Za Webera je razumijevanje osnovni metodoloki postulat drutvenih znanosti.

24. Vrijednosna neutralnost

Weberovo stajalite je posve drukije od pozitivizma 19stoljea. On smatra da je promatrane fenomene nuno razlikovati od vrijednosti kojima ih prosuujemo to je tematika vrijednosne neutralnosti. Vrijednosti su temeljne kulturne orijentacije koje motiviraju na izbor i nae ponaanje. Ono to je bitno je da Weber pravi razliku izmeu vrijednosnih sudova i odnosa prema vrijednostima. Vrijednosni sudovi su tvrdnje kojima suoeni s nekim fenomenom izraavamo miljenje, oni su osobni i subjektivni. Odnos prema vrijednostima je postupak selekcije i organizacije objektivne znanosti. Socijalni znanstvenik ne moe se odrei pozivanja na vrijednosti i to iz 2 razloga. S jedne strane one su dio smisla to ga akteri pridaju svome djelovanju, a s druge strane on se poziva na svoje vrijednosti jer ih ne moe zaobii on je ovjek i kao takav smjeten je u odreeni drutveni i povijeni kontekst. Ono pak to jami objektivnost rada sociologa je njegovo nastojanje da bude svjestan vlastitih subjektivnih sklonosti i da zna staviti u zagrade vlastito vrijednosno stajalite.

25. Drutveno djelovanje

Sociologija je za Webera znanost koja se bavi ljudskim djelovanjem, ali to djelovanje nije bilo kakvo djelovanje, nego je ti izriito drutveno djelovanje koje je po svom znaenju i usmjerenju povezano s drugima. Weber prije svega pravi otru razliku izmeu ponaanja i drutvenog djelovanja. Djelovanje je samo ono ponaanje koje ima neko znaenje za onoga koji obavlja radnju. Drugim rijeima djelovanje se razlikuje od ponaanja zbog toga to ima onu unutarnju, subjektivnu stranu koju moemo razumjeti. Da bi se neko ponaanje moglo svrstati u kategoriju drutvenog djelovanja ono mora ispuniti: 1. Nosilac radnje mora pridavati neko znaenje svom djelovanju 2. Nosilac radnje mora uzimati u obzir ponaanje drugih te smisaono orijentirati svoje djelovanje prema njima .

IDALNI TIP To je konstrukcija miljenja, sredstvo spoznaje kojim se slui znanstvenik. Razliiti fenomeni i smisao to im ga pridaju subjekti razlikuju se od sluaja do sluaja, ali sociologija kao znanost tei generalizaciji i idealni tip je upravo sredstvo kojim se ostvaruje taj proces generalizacije. To je apstrakcija iji se cilj sastoji u tome da beskonanu raznolikost fenomena reducira na skup prikladnih i upotrebljivih kategorija.

26.Weber svrsishodno udruivanje?

Udrueno djelovanje: u tenji da se zadovolji neka odreena potreba ili se postigne neki cilj, ljudi se udruuju i usklauju svoje interese. Ovo djelovanje je djelovanje u zajednici onda kada je: smisaono upravljeno na oekivanja koja se temelje na odredbama, njegovo zakonodavstvo je svrsishodno racionalno uslijedilo kao posljedica s obzirom na oekivano djelovanje udruenih i njegovo se smisaono usmjeravanje zbiva subjektivno svrsishodno racionalno.

27. Protestantska etika i duh kapitalizma

Weber smatra da je nastanak kapitalistikog poduzetnitva mogu jedino uz pojavu prikladnog kulturnog oblika ekonomskog djelovanja usmjerenog na stjecanje profita koji ne slui za neposrednu potronju ve se redovno koristi za ponovno ulaganje i uveanje proizvodnje. Rasprava o protestantskoj etici i duhu kapitalizma pokuava definirati izvore nastajanja kapitalizma koji su u ovom sluaju pronaeni u religijskoj kulturi protestantizma.

Za njega nastanak kapitalistikog drutva mogu je jedino uz pojavu prikladnog kulturnog oblika ekonomskog djelovanja Kapitalistiku privredu karakterizira orijentacija prema dobiti, a krajnji cilj kapitalizma je profit, no Webera zanima subjektivna strana kapitalistike privrede. Za njega kapitalizam nije samo skup mehaniki povezanih ustanova i odnosa glavni princip kapitalistikog naina proizvodnje je KAPITALISTIKI DUH, pogled na svijet. Taj kapitalistiki duh se u svojoj osnovi suprotstavlja tradicionalizmu.

Weber je smatrao da je kalvinistika struja koja se razvila iz protestantizma najpogodniji kulturni oblik za razvoj kapitalizma. Protestantizam jae naglaava svjetovni ivot, velianje astetskih dunosti dovedeno je u vezu sa svjetovnim dunostima, a iz tog prevrednovanja stvoren je pojam Beruf profesija njime su protestanti izricali sakralni karakter profesionalnih zadaa svakog pojedinca. Veoma vana je i predestinacija due samo bog ima mo koja nam daje mogunost spasenja ili gubitka, ov nema nikakvu mo kojom bi utjecao na boga. Uspjeno obavljanje vl profesionalnih zadaa u tom se smislu oblikuje kao odgovor na psiholoke pritiske predestinacije. Spas se ne moe ishoditi dobrim djelima ili sakramentima, ali se njegova sigurnost dobiva uspjehom poduzetnikog nastojanja.

28. RACIONALIZACIJA

Znai oznaava da znanje o tome ili vjerovanje u to da samo ako se hoe , moe se u svako doba saznati da naelno govorei nema tajanstvenih sila koje ulaze u igru, u naelu moe se svim stvarnim vladati putem prorauna.

U Gospodrastvu i drutvu racionalizacija se pojavljuje kao process modernosti koji karakterizora sva podruja ivota. Tip znanja koji racionalizacija zahvaa je utemeljen u naelu u vjerovanju da se svima moe vladati, kalkulirati. Sve odvija po naelu to je korisnije uinkovitije, produktivnije uz to manje trokova (kapitalizam). Ciljnoracionalnodjelovanje zamjenjuje tradicionalno i vrijednosno djelovanje.

1. Formalna racionalnost u modernom zapadnom drutvu, susreemo ju u ekonomskom i pravno politikom podruju, dolazi do izraaja u rutinskim ponaanjima unutar birokracije. Aktere dri u vrstim strukturama, uspostavlja se na tetu etikih odnosa bratstva

2. Materijalna racionalnost karakterizira ju traenje rezultata i li zadovoljavanje etikih naela

29. Drutveno djelovanje, sporazumno djelovanje, savez?

Drutveno djelovanje:ono djelovanje koje je ispunjeno znaenjem to djelovanje ima subjektivnu stranu koju moemo razumjeti, onaj koji djeluje mu pridaje znaenje te ga smisaono orijentira sukladno ponaanju drugih.

Afektivno djelovanje: subjektivno smisleno djelovanje; potaknuto je emocijama, u skladu sa trenutnim duevnim stanjem.

Djelovanje u zajednici: sastoji se od smisanog upravljanja na oekivanja odreenog ponaanja kod drugih a potom procjenjivanja kolike su anse uspjeha vlastitog djelovanja.

Udrueno djelovanje: u tenji da se zadovolji neka odreena potreba ili se postigne neki cilj, ljudi se udruuju i usklauju svoje interese. Ovo djelovanje je djelovanje u zajednici onda kada je: smisaono upravljeno na oekivanja koja se temelje na odredbama, njegovo zakonodavstvo je svrsishodno racionalno uslijedilo kao posljedica s obzirom na oekivano djelovanje udruenih i njegovo se smisaono usmjeravanje zbiva subjektivno svrsishodno racionalno.

Sporazum: je injenino stanje da djelovanje upravljeno na oekivanje ponaanja drugih ima ansu da vidi ta oekivanja ispunjenima jer objektivno postoji vjerojatnost da e drugi ta oekivanja, usprkos nepostojanju dogovora smatrati smisaono valjanima za svoje ponaanje

Ustanova: su oblici udruivanja. Njihovo djelovanje je ponajprije ureeno propisima koja su stvorili ljudi i to ovisno o sredstvima i svrhama. Sudjelovanje u drutvenom djelovanju se odvija normalno i bez ljudskog htijenja

Savez: je djelovanje koje je upravljeno na sporazumu. U savez se pojedinac ukljuuje sporazumno, postoje odreene osobe koje izdaju sporazumne odredbe za djelovanje i koji upotrebljavaju silu kako bi prinudili sudionike da djeluju kako oni ele.

30. Weber autentian ovjek etika odgovornosti & etika uvjerenja

Proces racionalizacije dovodi moderne ljude u proturjenu situaciju. S jedne strane imaju mogunost efikasnijeg vladanja ivotom, a s druge strane izvrgava ih politeizmu vrijednosti. Od tud Weber izvodi 2 idealnotipske etike: etiku uvjerenja i etiku odgovornosti. Pristalice etike uvjerenja je ovjek principa, nepokolebljive istoe, voen jedino osjeajem dunosti spram onoga to smatra svojom obavezom, bez obzira na posljedice (revolucionarni sindikalisti). Suprotno tome, pristalice etike odgovornosti procjenjuju najprikladnija sredstva za postizanje cilja. Svjestan je cilja koji eli postii, odgovornosti spram drugih i posljedica koje iz toga mogu proizai. Navedena distinkcija ne iskljuuje mogunost djelovanja s uvjerenjem i smislom odgovornosti u odanosti nekom cilju. To jedinstvo Weber vidi u AUTENTINOM OVJEKU. On smatra da se moderan pojedinac mora saivjeti sa idejom odgovornosti za smisao koji pridaje ivotu i za posljedice koje proizlaze iz njegova izbora.

31. Objasni i navedi razlike konflikta izmeu webera i marxa ; pomirdba konfliktne teorije?

Jedna od znaajki Weberove sociologije je usredotoenost na konfliktnu dimenziju. On za razliku od Durkheima ne velia red i koheziju unutar drutvenog svijeta, ve pokazuje kako su red i kohezija uvijek manjkavi, te u tom pogledu je vie slian Marxu. No, za razliku od marxa on problem sukoba ne utapa u filozofskopovijensnu logiku u kojoj se sukob pojavljuje kao pokreta procesa s odreenim smjerom. Kod Webera klasni sukob nema povlatenu ulogu, on za razliku od Marxa klasu shvaa kao dio drutvene stratifikacije sa mnotvo elemenata, gdje je klasa samo jedan od elemenata te stratifikacije. Weber smatra da klasu ne treba analizirati kao realnost ve treba analizirati situaciju klase. U tom smislu klasa oznaava samo skup osoba koje se nalaze u istoj situaciji ili u slinim uvjetima.

KARL MARX (1818. 1883.)

- DJELA: Rani radovi, Njemaka ideologija, Manifest komunistike partije, Najamni rad i kapital, Kapital

32. Marx- 4 tipa otuenja, objasnit

Radnik postaje utoliko siromaniji, ukoliko proizvodi vie bogatstva, ukoliko njegova proizvodnja dobiva vie na moi i opsegu.Radnik postaje utoliko jeftinija roba, ukoliko stvara vie robe.Poveanjem vrijednosti svijeta stvari raste obezvreivanje ovjekova svijeta u upravnom razmjeru.Rad ne proizvodi samo robe; on proizvodi sebe sama i radnika kao robu, i to u razmjeru u kojem uope proizvodi robe.

Predmet proizveden radom suprotstavlja se radniku kao tue bie, kao sila nezavisna od proizvoaa. Proizvod rada jest rad koji se fiksirao u jednom predmetu, a to je opredmeenje rada. Sam rad postaje predmet kojeg radnik moe domai samo najveim naporom i sasvim neredovitim prekidima. Sve te konzekvencije nalaze se u odreenju, da se radnik prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tuem predmetu. Iz toga slijedi da ukoliko radnik vie stavlja u predmet koji proizvodi utoliko manje zadrava u sebi. Radnik stavlja svoj ivot u predmet; ali sada ivot ne pripada vie njemu nego predmetu.

Otuenje rada sastoji se u tome da je radniku rad vanjski, da se on u svom radu ne potvruje, nego porie, da se ne osjea sretnim, da ne razvija slobodnu fiziku i duhovnu energiju nego upropatava svoj duh. Njegov rad nije dobrovoljan, nego prisilan. Stoga je rad sredstvo da se zadovolje potrebe izvan njega.

etiri karakteristine vrste otuenja:

1. Otuenje proizvoaa od proizvoda vlastitog rada- odnos radnika prema proizvodu svoga rada kao predmetu koji mu je stran i koji njim vlada.

2. Otuenje radnika od akta proizvodnje- odnos radnika prema njegovoj vlastitoj djelatnosti kao prema tuoj djelatnosti koja mu ne pripada.

3. Otuenje generike (rodne) sutine ovjeka- otueni rad ini ovjekovu rodnu sutinu, kako prirodu tako i njegovu duhovnu rodnu mo, njemu tuom sutinom, sredstvom njegove individualne egzistencije.

4. Otuenje ovjeka od ovjeka- ako se ovjek sam sebi suprotstavlja, onda se njemu suprotstavlja drugi ovjek.

33. Materijalistiko poimanje povijesti

MATERIJALISTIKO PIMANJE POVIJESTI Materijalistiko shvaanje pov-Ljuska se povijest ne moe razumjeti u terminima povijesti duha ve kao povijest razliitih naina proizvodnje koji su se sukcesivno oblikovali u vremenu. To je povijest tehnika i materijalnih sredstava neophodnih za proizvodnju i povijest oblika drutvenih odnosa unutar kojih se tehnike i materijalna sredstva koriste. Tu Marxa posebno zanima razumijevanje logike prema kojoj se odvija taj prijelaz iz jednog naina proizvodnje u drugi. Klju njegova razumijevanja drutvene promjene jest stalno obnavljajua proturjenost ljudske povijesti izmeu proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje. Glavna ideja materijalistikog poimanja povijesti, tj. stav da se ljudska povijest ne moe potpuno razumjeti ako se ne uzimaju u obzir materijalni uvjeti ovjekova drutvenog ivota, predstavlja jednu od nezaobilaznih pretpostavki cjelokupne socioloke misli. Ljudi se samostvaraju radom u odreenom drutvenom kontekstu i u odnosima s drugima. Povijest je stalna preobrazba ljudske prirode, proizvoenje individuuma pomou rada.

34. 3 STADIJA DRUTVENOG RAZVOJA

Povijesni razvoj karakteriziraju specifini naini proizvodnje to znai da se drutvo razvija kroz razliite stadije od robovlasnikog, preko feudalnog pa do kapitalistikog

1. Robovlasniki- odnos roba i robovlasnika, radnici nemaju prava, ovise o robovlasniku i sav profit ide robovlasniku. Radnik nije otuen od svog proizvoda

2. Feudalni- odnos kmeta i feudalca, feudalac posjeduje sredstva proizvodnje i zemlju koju daje kmetu na koritenje a manji dio proizvoda ostaje kmetu za preivljavanje. Takoer, radnik nije otuen od svog proizvoda

3. Kapitalistiki- odnosa proletarijata i buruazije, kapitalist posjeduje sredstva za proizvodnju, posjeduje i konani proizvod dok radnik se otuuje od svog rada i dobiva umjesto toga novac. I kapitalisti dobivaju viak proizvodnjetj. profit.

35. razdvajanje kapitala, zemljine rente, rada moe biti pogubno za radnika", tko je autor citata i u kojem djelu, definiraj kljune pojmove (4) i pomou toga objasni citat

Kapital- skup dobara, vrijednost koja svojemu vlasniku donosi novu vrijednost. Prema Marxukapital je upravljaka vlast nad radom i njegovim proizvodima

Kapitalizam-naziv za privredni i drutveni poredak u kojem je glavni pokreta privrednog ivota profit.

Nadnica-plaa, novac koji se ugovori za jedan dan rada, Prema Marxu nadnica se odreuje neprijateljskom borbom izmeu kapitalista i radnika u kojoj nuno pobjeuje kapitalist.

Nacionalna ekonomija - narodna privreda, znanost kojoj je cilj sustavno prouavanje pojava i zakona privrednog ivota naroda.

Zemljina renta- prema Marxu: Zemljina renta moe se promatrati kao proizvod prirodne sile, upotrebu koje vlasnik posuuje zakupcu

CitatRazdvajanje kapitala zemljine rente i kapitala za radnika je smrtonosno- Zemljoposjednik i kapitalist mogu svojim prihodima dodavati industrijsku dobit, dok radnik svom industrijskom prihodu ne moe dodavati ni zemljinu rentu ni kamatu od kapitala. Razdvajanje kapitala, zemljinog vlasnitva i rada samo je za radnika neizbjeno,sutinsko i tetno razdvajanje. Kapital i zemljino vlasnitvo ne moraju ostati u toj apstrakciji ali radnikov rad mora. Praktiproizvopredm svijeta- ivotinja s jedne strane proizvodi samo zato to treba neposredno za sebe, ona proizvodi jednostrano, dok ovjek proizvodi univerzalno. ivotinja proizvodi pod vlau svoje fizike potrebe dok ovjek proizvodi i kad je slobodan od fizike potrebe i istinski proizvodi telkoslobien od nje. ovjek reproducira cijelu prirodu i slobodno se suprotstavlja svom proizvodu. ovjek oblikuje i prema zakonima ljepote i po mjeri i potrebi vrste kojoj pripada. Stoga se ovjek potvruje kao rodno bie ba u obradi predmetnog svjeta. Predmet rada je stoga opredmevanje ovjekovog rodnog ivota.

GEORG SIMMEL (1858. 1818.)

DJELA: Problemi filozofije povijesti, Filozofija novca, Kant, Drutvenost, Temeljni problemi filozofije.

36. Simmel podjela sociologije

Simmel u svom djelu Temeljna pitanja sociologije, pod utjecajem Kanta, utvruje tri podruja koja po njegovom miljenju tvore problemsko polje socioloke znanosti:

1. OPA SOCIOLOGIJA socioloko prouavanje povijesnog ivota i razvoja. Ona se bavi ukupnou povijesnog ivota oblikovanog kroz interakciju.

2. FORMALNA SOCIOLOGIJA socioloko prouavanje formi interakcije nezavisnih od povijesti.

3. FILOZOFSKA SOCIOLOGIJA socioloko prouavanje epistemolokih i metafizikih aspekata drutva. Ona svjedoi o Simmelovu nastojanju da se prizna vanost filozofskih postavki za razvoj sociologije kao akademske discipline.

37. DRUTVENE FORME

Odbacuje globalnu koncepciju drutva u korist odreene koncepcije meusobnog udruivanja pojedinaca. To udruivanje odvija se bez prestanaka posredstvom neprekidnih kretanja pojedinaca koje se kristalizira u odreenim DRTVENIM FORMAMA. Masivni pojam drutva je manjkav. On smatra da drutvo postoji svugdje gdje ljudi uzajamno djeluju i kroz razne forme udruivanja stvaraju trajno i polazno jedinstvo. Te forme to ih stvara sam drutveni ivot glavni su predmet sociologije koja ih nastoji odvojiti od sadraja.

Stoga, forme su MODELI UDRUIVANJA razliita i konstitutivna posredovanja koja govore o pravilnosti ljudske prakse. Simmelove forme imaju ponajprije ulogu POSREDOVANJA one omoguuju da se unutar poetne razdvojenosti ljudi i drutva, istodobno shvati trajnost drutvenog ivota i njegovog neprestanog ponovnog stvaranja.

38. Stranac

lik stranca se pojavljuje kao vaan simbol modernog posredovanja. Tema stranca dolazi do izraaja kao oblik sinteze izmeu lutajueg ivota i vezanosti za neko mjesto, odnosno kao oblik samoposredovanja odreene grupe. Kao i spram novca, odnos sa strancem obiljeen je pokretljivou, objektivnou i apstrakcijom. Stranac je prije svega simbol unutarnjeg i izvanjskog posredovanja grupe. Pomou posebnog odnosa to ga odrava sa strancem grupa uspijeva, njegovim posredovanjem, iznova stvoriti odnos sa samom sobom.

39. Lik ambivalentnosti ivota-Lik blazirana ovjeka

Za Simmela je blaziranost fenomen due koji najvie dolazi do izraaja u velikom gradu. Blaziranost je ambivalentan stav prije svega zbog toga to proizvodi ekstremnu formu subjektivizma naspram rastueg objektivizma svijeta. Blaziranost pomou ravnodunosti titi pojedinca od pretjerane razdraenosti kojoj je izvrgnut u velikom gradu.

40.to Simmel podrazumijeva pod intelektualizacijom ivota u moderni i kako se utjecaj novca oituje u tome?

Zahvaljujui tome to napredovanje novane razmjene dovodi do sve ire upotrebe supstituta i simbola koji vie nemaju nikakvu materijalnu vezu s predmetima koje predstavljaju, novac postaje pukim simbolom. Rast intelektualnih sposobnosti apstrakcije karakterizira epohu u kojoj novac sve vie postaje istim simbolom, ravnodunim na vlastitu vrijednost. Intelektualnost nije drugo do subjektivno predstavljanje objektivne organizacije svijeta. S jedne strane, zahvaljujui intelektualizaciji ivota i pojaavanju nervne stimulacije svojstvene velikim metropolama, svijest i osjeaj razlike, osobito meu trenutanim iskustvima, poprima crte razdraenosti. S druge pak strane, ista ta intelektualizacija stvara naelo obrane subjektivnosti jer ovjek postaje proraunat, sve racionalniji, podloan vladavini kvantitativnosti, ravnodunosti spram svega to je uistinu individualno. Moderni ivot preobraava odnose meu ljudima. S obzirom na to da je odvajanje od svijeta sve naglaenije, da se sve moe prodati i kupiti, ovjek je primoran da u predmetima nae vrstinu i snagu koju vie ne osjea u samom sebi. Oslobaa se stvari pomou novca, ali time postaje jo ovisniji o onome to konkretno posjeduje. Pojedinac je sve ovisniji o davanjima sve veeg broja drugih pojedinaca a istodobno je sve nezavisniji od svakog pojedinca i od osoba koje se skrivaju iza tih davanja.

41.Kako Simmel vidi ulogu novca i koji proces objanjava?

Kao univerzalni princip razmjene novac je simbol svih posredovanja. Novac izraava meusobni odnos vrijednosti predmeta, on izjednauje nejednake stvari. Zahvaljujui novcu stvari dobivaju smisao u meusobnom doticaju. Posredstvom novca i putem razmjena vrijednost nadilazi pojedince, upravo zbog toga svakodnevno obrtanje novca oblikuje drutvo koje prelazi na posredovanje simbolima. Novac je najprimjereniji simbol relativistikog odnosa ovjeka i svijeta jer je on simboliki odraz svega to povezuje i razdvaja drutveni ivot i subjektivni ivot. Posredstvom novca Simmel pokuava ustanoviti odnos izmeu najfragmentarnijih i najpovrnijih elemenata ivota i najdubljih i najbitnijih tendencija drutva. Simmel smatra da novac mijenja svoju drutvenu funkciju: bio je sredstvo za ostvarenje cilja, a postao je cilj sam za sebe.

42. SUBJEKTIVNO &OBJEKTIVNO / MODERNOST

Moderni akteri sumnjaju i opsjednuti su udnim subjektivnim stvarima. ovjek se od prirodnih danosti opire, bori, razdvaja s ovim prvotnim dualizmom otpoinje beskonaan proces izmeu SUBJEKTA & OBJEKTA. Za njega modernost je dihotomija izmeu individualne egzistencije i njezinih formi. Prema njemu iskustvo modernog ivota proeto je disonancom izmeu SUBJEKTIVNE I OBJEKTIVNE KULTURE ta razdaljina izmeu SUBJEKTA I OBJEKTA fenomenoloki obiljeava modernost.

Sam pojedinac nastaje iz ina razdvajanja od svijeta, odvajanja od univerzuma s kojim je bio stopljen. Simmel ima na umu da je refleksivnost svijesti odmak od sebe same, njezina sposobnost da sebe uzima kao objekt. To je temeljni i neprevladivi rascjep iz kojeg proizlazi ovjekova mo unutarnjeg podvajanja. Drutvo je objektivna forma subjektivnih svijesti.

KarlMannheim

43.Mannheim u svojoj ideologiji razlikuje suprotnosti partikularno-totalno posebno-ope, koje su kombinacije mogue iz toga? Ukratko objasni svaku.

(dok se u sluaju partikularno totalno suprotnosti gledita s koje ga se provodi podjela tie pitanja oznaavaju li se kao ideoloke pojedinane ideje ili cijela svijest i funkcionalizira li se psiholoka ili nooloka razina, kod suprotnosti posebno ope postavlja se pitanje je li drutveno uvjetovano miljenje svih strana (ukljuujui i nau) ili samo naih protivnika)

Mannheim navodi da ako se u kritikoj analizi vlastito misaono stajalite postavlja kao neproblematino, kao apsolutno a nasuprot njemu se sve protivniko drutveno funkcionalizira, nije se proveo odluujui korak prema sljedeoj fazi. Iako se ovdje takoer govori o nekom totalnom pojmu ideologije , budui da se radi samo o sociolokoj analizi protivnika ostaje se pri jednoj POSEBNOJ verziji te teorije. Suprotno toj posebnoj, do OPE se verzije totalnog pojma ideologije dolazi ako se posjeduje hrabrost da se kao ideologina ne promatraju samo protivnika nego naelno sva stajalita, dakle i vlastito.

44. 2 tipa ( znaenja) ideologije definirati

Mogue je razlikovati dva meusobno odvojena znaenja ideologije: partikularni i totalni pojam ideologije.

1. PARTIKULARNI POJAM susreemo kada rije treba znaiti samo to da se ne eli vjerovati odreenim idejama i predodbama protivnika. Njih se smatra vie ili manje svjesnim prikrivanjima nekog stanja ije istinsko spoznavanje nije u protivnikovu interesu. Mannheim smatra kako se tada moe raditi o cijelom rasponu od svjesnog laganja do polusvjesnog instinktivnog prikrivanja, od prijevare od strane drugog do samozavaravanja.

2. TOTALNI POJAM IDEOLOGIJE ovaj tip ideologije govori o ideologiji neke epohe ili neke povijesno-drutveno konkretno odreene grupe recimo neke klase u tom se smislu misli na osebujnost i ustroj totalne strukture svijesti te epohe odnosno tih grupa.

45.Slinosti i razlike izmeu pojmova ideologije?

Ono to je zajedniko ovim dvjema ideologijama je to to se ideje protivnika ne pokuavaju shvatiti izravno razumijevanjem u ono to je reeno, ve zaobilaznim putem razumijevanjem onog kolektivnog ili individualnog subjekta koji te ideje izgovara i na stanju ijeg bitka mi te ideje funkcionaliziramo. Ideje se shvaaju polazei od stanja subjektova bitka, tako to se interpretiraju kao funkcije tog stanja. Oba pojma ideologije funkcionaliziraju takozvane ideje na nositelja i njegovo konkretno stanje u drutvenom prostoru.

Razlike: Dok partikularan pojam ideologije eli kao ideologije oznaiti samo dio tvrdnji protivnika,a i taj dio samo s obzirom na njihov sadraj, totalni pojam ideologije dovodi u patnje ukupan protivnikov svjetonazor te eli i te kategorije razumjeti polazei od kolektivnog subjekta.

U sluaju partikularnog pojma ideologije funkcionaliziranje se kree samo na psiholokoj razini. Prema Mannheimu lai se ovdje jo uvijek mogu razotkriti, sumnja u ideologiju jo uvijek nije radikalna. Drugaije od totalnog pojma u kojem se govori da itava epoha ivi u onom svijetu ideja, a mi u nekom drugom, te se ovdje radi o funkcionaliziranju nooloke razine.

Partikularni pojam ideologije barata jednom psihologijom interesa, a totalni mnogo vie formaliziranim pojmom funkcije koji se, koliko je to mogue odnosi na objektivne strukturalne povezanosti.

46. Kako se razvio moderni totalni pojam ideologije?

Prema Mannheimu prvo su se trebali poduzeti novi misaoni procesi kako bi se kao sinteza mnogih preobrazbi koje su se kretale u istom smjeru mogao ozbiljiti taj totalni pojam ideologije. Mannheim iznosi faze u kojima postaje mogu taj totalni pojam ideologije. Prvi najvaniji korak dogodio se nastankom filozofije svijesti. Slika svijeta ovdje je strukturalno jedinstvo, a ne puka raznolikost i ovdje dolazi do prvog otputanja u odnosu na ontoloki dogmatizam za koji je svijet dan neovisno o nama. Drug korak je bio taj da se totalno ideoloko gledite historiziralo. To je djelo historine kole i Hegela. Oni polaze od toga da je slika svijeta jedinstvo i da se moe zamisliti samo u odnosu spram subjekta. Tada se dodaje smisao da je zapravo rije o jedinstvu koje se transformira u povijesnom postojanju. Najvaniji korak prema stvaranju modernog totalnog pojma ideologije nastao je z povijesno-drutvenog kretanja. Kada nositelj povijesne svijesti vie nije bio narod, nacija, nego je to postala klasa, a teorijska tradicija je prihvatila uvid da se strukture drutvenog tijela diferenciraju u smjeru drutvenih napetosti.

47.Problem lane svijesti

Znanje o mogunosti neke lane svijesti religijskog je porijekla i kao takvo sa stajalita moderne pripada misaonom nasljeu. Kao problem se pojavljuje uvijek kada okolni svijet pone dvojiti u autentinost svojih osjeta li misli. ako se u nama pojavi sumnja da imamo lanu svijest onda se bojimo zakazivanja pred jednom unutar svjetskom intencijom. Kod vrijednosnog pojma ideologije lana svijest zakazuje na bitak koji se iznova oblikuje u uvijek novim duevnim procesima. Ve se iz toga moe razumjeti zato se cijela energija , koju dijalektika misli prisiljava da se odrekne tenje za nadvremenskim vrijednostima, usredotouje na razlikovanje zbiljskih i nezbiljskih misli jednog doba.

48. Soc znanja

Distinkcija izmeu partikularnog i totalnog pojma ideologije predstavlja poetni korak u pokuaju utemeljenja soc znanja. pojavom ope verzije totalnog pojma ideologije iz pukog nauka o ideologiji nastaje soc znanja. U soc znanja dogaa se to da se u obliku izvjetaja o situaciji susreemo i sa stanjem naeg vl miljenja koje je postalo kritino i sklopove proimamo intencijom koja je usmjerena prema totalitetu. Mannheim kae da se ovjek mora iznova nauiti misliti ako se u razvoju miljenja pojave nove situacije miljenja. Mannheim eli utemeljit socznanja za teorijsko i politiko djelovanje. Ideologija,kao drutvena pojava, moe biti predmetom sociolokog prouavanja i istraivanja, koje pripada podruju sociologije znanja

49. Vrijednosno neutralni totalni i opi pojam ideologije

zadaa takvog vrijednosno neutralnog prouavanja ideologije bit e istraivanje konkretne partikularnosti pojedinih stajalita njihovih uzajmih meuodnosa u povezanosti s ukupnim drutvenim dogaanjem. Vrijednosno neutralna panorama povijesti vodi u relacionizam. Relacionizam znai meusobno odnoenje svih elemenata smisla i njihovu uzajamno utemeljujuismisaonost u nekom odreenom sistemu. Ono to se tematizira pri vrijednosno neutr. Istra ideologije stlno je odnoenje svake spoznaje i u njoj sadranih osnovnih elemenata spram sklopova smisla. Vrjednnetr pojam ideol koji je isprava samo elio promatrati i istraivati povijest ivota koje se uvijek drukije oblikuje, pretvara se u vrednujui, spoznajno-teorijski pojam i u ontoloko-metafiziko vrednovanje. Mannheim istie kako se u fazi razvoja naih misli vrijednosno neutralan stav pretvara u instrument borbe protiv odreenog stava te time u potvrivanje odreenog pogleda na svijet iz kojeg tek nastaje sam vrijednosno-neutralan stav.

50. Ideologija

Ideologija je skup uvjerenja, ideja i projekcija preko kojih ue ili ire drutvene grupe, socijalni, politiki i kulturni pokreti izraavaju svoj drutveni interes i tee uspostavi svoje hegemonije ili poboljanju vlastitog poloaja. To je eksplicitni ili openito organizirani sustav ideja i sudova koji slui za opisivanje, objanjavanje, tumaenje ili opravdavanje poloaja neke grupe ili nekog kolektiviteta i koji, uglavnom se nadahnjujui vrijednostima, zagovara odreeno usmjerenje povijesnog djelovanja te grupe ili tog kolektiviteta.

Horkheimer i Adorno

51.Razlika izmeu tradicionalne i kritike kole

Tradicionalna teorija je apstrahirana iz znanstvenog pogona koji funkcionira unutar danog stupnja diobe rada. Ona odgovara djelatnosti znanstvenika koju on obavlja pored svih drugih drutv djelatnosti a da pritom nije jasna veza meu pojedinim vrijednostima. Stoga se u toj predob javlja samo njeno znaenje u izoliranoj sferi u kojoj se pod povijesnim pretpostavkama proizvodi. Tradicionalnom je miljenju izvanjska geneza odreenih sadraja, praktina primjena pojmovnih sistema na te sadraje i njegova praktina uloga. Kritika teorija je proizvod grupe njemakih neomarksista nezadovoljnih marksistikom teorijom, posebno njenom naklonou prema ekonomskom determinizmu. Suvremena samospoznaja ovjeka nje matematika prirodna znanost koja se pojavljuje kao vjeni logos, nego kritika teorija postojeeg drutva koja je zainteresirana za umne prilike. Kritika teorija drutva povezala je rastavljenost izmeu individuuma i drutva zbog koje pojedinac naznaene prepreke svojoj aktivnosti prihvaa kao neto prirodno.

52. Horkheimer i Adorno- kultura u modernom drutvu i njen utjecaj na pojedinca?

Autori uoavaju da se kultura proizvodi i prodaje poput sve ostale robe. Kulturna industrija se moe shvatiti kao struktura koja kontrolira modernu kulturu nudei nam lanu i upravljanju kulturu. Kulturna industrija je ozbiljila ovjeka kao bie roda, svatko je ono ime moe nadomjestiti svakog drugog. Zabavljati se znaci zaboraviti patnju, bijeg od loe zbilje, ali to je mnogo vanije, to je bijeg od otpora, osloboenje od kritikog razmiljanja. Dakle, glavna funkcija zabave jest zaglupljivanje ljudi. Adorno i Horkheimer smatraju kako je kulturna industrija sredstvo manipulacije, pomou nje moe se upravljati potrebama potroaa. Jedno od njenih sredstava je, primjeuju autori, ideologija sluajnosti. Velia se element sluajnosti, npr. koja ce pjesma postati hit, koja statistica junakinja, itd. Time se ljudima daje na znanje da napor ne vodi niemu, jer srea nema veze s njihovom koliinom rada i truda. Kako kulturna industrija ne moe proglasiti ivot smislenim, njena ideologija jest neodreenost i monotonija; smisao se prikazuje u samom opstanku. Samim time autori smatraju da ideologija slui opravdanju daljnjeg postojanja i nepromjenjivosti sistema.

Razlog zbog kojeg kulturna industrija moe tako manipulirati s individualnou autori vide u tome da se u njoj oduvijek reproducirala lomljivost drutva. autori pesimistino kau kako je sistem, njena ideologija i mo uvjeravanja/zaglupljivanja jednostavno prejaki.

U svijetu u kojem se svima neto nudi autori navode reklame kao prikaz vladajueg ukusa. Oni smatraju da prosjenost nije neto ime kulturna industrija tei, jer biti prosjean znaci spadati u kult jeftinog. Potroaima nita vie nije skupo, a autori to objanjavaju nestankom kritike i potovanja u kulturnoj industriji. Autori prepoznaju bitnu karakteristiku kulturne industrije nagrade. Te besplatne stvarice i razni darovi koje sluatelji/gledatelji radija/televizije dobivaju odraavaju se na oblikovanje stava potroaa koji kulturu odbacuje u drugi plan jer ona postaje samo dodatak.

Medu bitnim znaajkama kulturne industrije autori takoer navode i jezik, koji utjee na reklamni aspekt kulture i postaje nositelj znaenja. Oni zamjeuju i utjecaj naina izgovorene rijei, te objanjavaju da veina ljudi odreene rijei izgovara ba kao i spiker na radiju zakljuujui da su i geste i jezik sluatelja/gledaoca proete kulturnom industrijom.

53. Na koji nain se oituje iskrivljena svijest graanskog znanstvenika liberalne ere?

Oituje se u najrazliitijim filozofskim sistemima. Proizvodnja se shvaa kao stvaralaka suverenost miljenja. Budui da se sva svojstva predmeta rastvaraju u misaona odreenja, kao rezultat tog rada se ne moe predstaviti nita vrsto i materijalno. Ono na emu je sve utemeljeno i na to smjeraju svi ljudski napori jest odreujua i sjedinjujua funkcija. Proizvodnja je proizvodnja jedinstva a sama proizvodnja je proizvod. Napredak u svijesti slobode sastoji se u tome da se iz bijednog isjeka svijeta koji znanstvenik vidi izrazi svijet u cjelini u obliku diferencijalnog kvocijenta. Ako u buduem drutvu um zaista bude odreivao dogaaje , tada je hipostaziranje logosa kao zbilje takoer preruena utopija. Suvremena samospoznaja ovjeka nje matematika prirodna znanost koja se pojavljuje kao vjeni logos, nego kritika teorija postojeeg drutva koja je zainteresirana za umne prilike. Mora se prijei na koncepciju u kojoj e ponovo biti prevladana jednostranost koja nuno nastaje zbog odvajanja djelominih intelektualnih procesa od ukupne drutvene prakse.

54. Subjekt kritikog miljenja

Kritiko miljenje nije funkcija ni izoliranog pojedinca, ni openitosti sastavljene od pojedinaca. Subjekt kritikog miljenja je svjesno odreeni individuum u svojim zbiljskim odnosima s drugim pojedincima i grupama, u svojim suprotstavljanjima s odreenog klasom i isprepletenosti s drutvenom cjelinom i prirodom. Krit miljenje nije toka u kojoj se u konstrukciji povijesne suvremenosti prikazuje jastsvo graanske filozofije. Ograniena sloboda graanskog pojedinca pojavljuje se u liku dovrene slobode i autonomije. Pri miljenju ovjeka meusobno se raspadaju subjekt i objekt. Metoda koja vodi do tog jedinstva naziva se razjanjavanje koje u kritikom miljenju ne znai samo logiki nego i konkretno pov. proces. U toku tog procesa mijenja se kako cjelina soc strukture tako i odnos teoretiara prema drutvu.

55. Horkheimer i Adorno - dijalektika prosvjetiteljstva i kritika modernog drutva

Dijalektika prosvjetiteljstva utjecaj Kanta, degradacija kriterija, netko drugi misli umjesto nas. Kritika modernog drutva - Zabava postaje idealom. Zabavljanje znai bijeg, ne misliti o patnji problemima osloboenje od miljenja kao negacije. Industriju zanima ovjek samo kao stranka ili namjetenika. Kulturna industrija postaje prorok postojeeg tako da istinu prikriva idealima koje stvara. Ideologija postaje lana slika svijeta o krutom opstanku koja se sugerira i trpa u glave. ovjek tu ima samo izbor sudjelovati ili izostati. Kulturna industrija hrani ovjeka da postane i ostane stereotip. Svakome je zajamena formalna sloboda, ali smo od malena ukljueni u religiju i razna udruenja soc. kontrola. Egzistiranje u kapitalizmu je trajni ritual inicijacije svatko moe biti sretan ako se potpuno preda i odrekne. Individualnost se trpi samo ako nije u opreci sa opim pseudoindividualizam individualno se reducira na sposobnost opeg. Do individualizacije uope nije ni dolo masovna kultura je fiktivnog karaktera.

TALCOTT PARSONS

Parsons-socijalni sistem: Soc sistem je sistem akcije, tj. motivacije ljudskog ponaanja. Struktura soc sistema ne moe se direktno izvesti iz okvira odnoenja akter-situacija. Ona trai funkcionalnu analizu komplikacija koje proizlaze iz uzajamne interakcije mnotva aktera. Jedinica svakog soc sistema je akter, kao bie ija je osnovna karakteristika tenja za dosizanjem ciljeva-emocionalno i afektivno reagiranje na objekte i dogaaje, i kognitivno spoznavanje ili shvaanje vl situacije, vlastitih ciljeva i samih sebe. Akcija je u tom okviru odnoenja strukturirana u voluntaristiki sistem koordinata. Cilj je eljeno stanje stvari. Sistem soc. akcije sadri sljedee faktore: akter, cilj, situacija i normativna orijentacija.

56. TO SU INSTITICIJE; NABROJATI

Institucije

1. Situacione institucije - sluajevi organizacije uloga u skladu s aspektima situacije u koju su smjeteni akteri i socijalni sistem

2. Instrumentalne institucije - usmjerene na postizanje svojevrnih ciljeva kao takvih

3. Integrativne institucije - usmjerene na reguliranje odnosa individua kako bi se izbjegao konflikt i unaprijedila suradnja

57. Pojam drutva objasnit prema djelu drutvo

Drutvo je tip drutvenog sistema koji postie najvii stupanj samodovoljnosti u odnosu na svoja okruja, a drugi sistemi djelovanja su njegova okruja. Parsons kae da je to u suprotnosti sa shvaanjem drutva kao sastavljenog od konkretnih jedinki u kojem bi drugi sistemi djelovanja bili njegove sastavnice. Samodovoljnost je kriterij koji moemo razdvojiti na pet podkriterija, a svaki seodnosi na jedno od pet okruja drutvenih sistema:

1. Najvia stvarnost 2.sustav kulture 3.sustav osobe 4.bihevioralni organizam 5.fiziko okruenje. Samodovoljnost pritom znai uravnoteenu kombinaciju nadzora drutvenog sistema nad odnosom s ovih 5 okruja, ako i nad svojim stanjem unutarnje integracije.

58. Koje 3 etape evolucije Parsons definira u svom djelu Drutva i kroz to vidi prijelaz?

Parsons je razlikovao tri najire evolucione faze (sam je naglasio da simplificira stvar):

1. primitivna:o prijelaz iz primitivne u prijelaznu razvojem jezika i to prvenstvenopisanog jezika

2. prijelazna:o prijelaz iz prijelazne u modernu ini zakon koji predstavljainstitucionalizirane kodove normativnog poretka

3. moderna

59. 4 podsistema ljudskog djelovanja

1.organizam 2.osoba 3.drutveni sistem 4.sustav kulture Funkcpreduvj drutva(funkc kategorije svakog sistema djelovanja): 1.odravanje najviih upravljakih obrazaca,2.unutranja povezanost sustava 3.usmjerenost na postizanje ciljeva u odnosu na okruje 4.openita prilagodba opim uvjetima okruja. U sklopu sistema djelovanja, sustavi kulture su se specijalzirali za funkciju odravanja obrazaca,drutv sistemi za integracju jedinica koje djeluju, pojedinci kao sistemi za postizanje ciljeva, a bihevioralni sistem za prilagodbu. Ove etiri funkcije tendiraju tome da se razdvoje na 4 primarna podsistema: odravanje vrijednosti, soc zajednica,politika, privreda.

60.Konflikt kod Parsonsa i Marxa Konflikt je vie normalna pojava nego iznimka-marx. Parsons naglaava da je glavni temelj drutvenog odnosa suradnja, stavljao naglasak na harmoniju drutvenog sustava

61.Parsons-socijetalna zajednica

Socijetalna zajednica je cjelina drutva u njegovu kolektivnom aspektu. Ona se konstituira kako normativnim sustavom tako i statusima, pravima i dunostima koji proizlaze iz pripadnosti, koja se moe razlikovati s obzirom na razne podgrupe u zajednici. Drutvena zajednica kako bi opstala mora odravati integritet zajednike kulturne orijentacije, koju dijele svi njezini pripadnici kao osnovu svoga socijetalnog identiteta. Ta zajednica mora biti nosilac jednog sustava kulture dovoljno uopena i integrirana da bi opravdao normativni poredak. Samodovoljnost nekog drutva pretpostavlja da e to drutvo institucionalizirati dovoljan spektar komponenata kulture kako bi u prihvatljivoj mjeri udovoljio vanim socijalnim zahtjevima. Drutvo mora nuditi repertoar za mogue uloge dovoljan da pojedinci zadovolje temeljne osobne pojave u svim fazama ivota ,a da ne idu zvan drutva. Socijetalna samodovoljnost zahtijeva dovoljni utjecaj na motivacijske obveze.

62.Parsons- kolektiv, uloge, norme, vrijednosti, definirat 4 sustava

Grau drutvenih sistema moemo analizirati u 4 nezavisno promjenjive strukturalne komponente:

Vrijednosti-imaju primat u onim funkcijama drutvenih sustava koje se bave ouvanjem obrazaca. one su zapravo koncepcije poeljnih tipova drutvenih sistema koje upravljaju privrenostima jedinki drutva. One su dravno-primarni spojni el izmeu drutvenog i kulturnog sistema.

Norme-djeluju tako da integriraju drutvene sisteme i specifine su za pojedine drutvene funkcije i tipove drutvenih situacija.

Kolektivi-kategorija unutardrutvene strukture, tip strukturalne komponente kod koje prednost ima postizanje ciljeva. Kad pojedinci vre socijetalno znaajne funkcije onda to ine kao lanovi kolektiva.

Uloge su tip strukturalne komponente koji je bitan kod funkcije prilagoavanja . ulogama se odreuje klasa pojedinaca prema onom to drugi lanovi kolektiva oekuju od njih.

63. Parsons - podjela ljudskog djelovanja

Djelovanje se sastoji od strukture i procesa s pomou kojih ljudska bia ostvaruju smislene namjere i onda ih manje ili vie izvravaju. Ljudsko djelovanje se dijeli na drutveni sistem, kulturni sistem, osobu i bihevioralni org. Kulturni sistem su znaenja i namjere koje se formiraju u obliku simbolikih sustava simboli se okupljaju oko univerzalnog obiljeja drutva= jezika. Za bihevioralni org. nije vana anatomija, nego tip (vrsta) - odreena genetika graa pojedinih organizama i utjecaji okoline. Tu treba obratiti panju na pojave odgovorne za nauene elemente sistema ponaanja (strukturalno su usaeni kulturom) nastale diferencijacijom organizama. Jezik kao kulturni sistem je povezan sa bih. org. jer je karakteristino samo za ovjeka da ima sposobnost uenja i upotrebe jezika. Osoba je naueni sistem ponaanja pojedinaca koji je nosilac ljudskog djelovanja u drutvenom sistemu. Njegovo uenje odvija se u kontekstu nekog sustava kulture. Osoba pomou jezika (nauenih sistema ponaanja) stvara jedinstvenost organizma i njegovog okruja njegov vlastiti sistem ponaanja je ustvari jedinstvena varijanta kulture u kojoj se razvijao. Zato ne moemo pojedince svrstati niti u kulturu niti u organizam (iako su meuovisni) nego kao analitiki nezavistan sistem. Povezan s osobnou pojedinaca, s obrascima kulture i organizmom, ali takoer neovisan je drutveni sistem. On tvori sistem meudjelovanja u kojem primarno slui integraciji drutva svih ostalih podsistema djelovanja (zbog prirode drutvenih odnosa koji proizvode sukob i dezorganizaciju). Pojmovna podjela ljudskog djelovanja slui za analiziranje drutvenih sustava. Sustavi kulture su specijalizirani za funkciju odravanja obrazaca, drutveni sistem za integraciju jedinica koje djeluju (uloga pojedinaca), pojedinci kao sistem za postizanje ciljeva, a bihevioralni org. za prilagodbu okolini (i u fizikom i drutvenom smislu).

Robert King Merton

64.Tipovi prilagodbe pojedinca u grupu i drutvo

Teorija srednjeg obima- obuhvaa uopavanja dovoljno bliska opaenim podacima da se mogu pretvoriti u pravila koja omoguuju empirisjku provjeru.

Socijalna struktura i anomija-u raspravi o odnosu soc strukture i anomjeMerton pobija gledite da se dev ponaanje moe objasniti individualno-psholokim osobinama pojedinca. Zatim pokazuje da drutv struktura omoguuje da ljudi djeluju na razne naine ( naine prilagodbe ) i kako su upravo strukturalni uvjeti osnovni uzrok devijantnog pona. Pritom njega ne zanimaju devjantnost ili zlon kao takvi ve ga zanimaju strukturalni izvori ili osnove kriminalnih djelatnosti. S drutenog gledita najvanija je regulacija sredstava kojma se postiu ciljevi, ili odreenje standardnog naina djelovanja naputu prema cilju. Do slabljenja ntegracije sistema dolazi zbog toga to ljudi uviaju da ne mogu posti uspjeh u postojeim legalnim uvjetima. Upravo zbog toga pribjegavaju ilegalnim ili devijantnim sredstvimazapostzanje cilja to jo vie slabi ntegraciju sistema. Njega zanimaju uzroci soc integracije a rezultat toga je njegova tipologija dev ponaanja. Tipologija dev ponaanja: inovacja-prihvaa se cilj, ali ne i sredstva, ritualizam-prihvaaju se sredstva ne prhvaa se cilj, povlaenje-ne prihvaaju se ni cilj ni sredstva, pobuna-cljevi i sredstva se mijenjaju i uspostavlja se novi tip njihove integracije. U objanjavanju procesa dezintegracije drutva Merton koristi pojam anomija,a znai bezvlae, nezakonitost ili stanje u kojem nema moralnosti. Problem se ukratko moe izraziti kao suprotnost izmeu kulturom nametnutih ciljeva i nemogunost da ih se dostigne legalnim sredstvima. Rije je o tipino funkcionalistikom podruju istra kojem se pristupa na nefunkconal nain.

Funkcije su one opaene posljedice koje omoguavaju adaptaciju ili prilagoavanje datog sistema. Disfunkcije su one posljedice koje umanjuju adaptaciju ili prilagoavanje sistema. Siromatvo je manifestnodisfunkcionalno, al latentno postojanje siromatva je funkcionalno. Postojanje empatije i milosra, stvaranje poslova, siromasi graju ulou rtvene janjadi.

Manfestne funkcije se odnose na objektivne, vidljive konzekvencije za odreene pojedince i grupe koje dorpinose adaptaciji ili prilagoavanju sistema i koje su namjeravane i prepoznate od uesnika u sistemu, dok su latentne funckijeneintendirane i neshvaene konzekvencije istog reda. One su skrivene i u njima je skriven drutveni interes. U odnosu prema zloincu kazna ima manifestnu f jer je usmjerena na njegovo ukpanje u sstem , au odnosu prema drutvu ima latentnu f. Istoj e sa ceremonijama primitivnih plemena ija je svrha izazivanje kie. Prouavanje latentnih funkcija vodi otkrivanju skrivenih namjera. Raspon izmeu latentnog i manfestnog ukazuje na razliku izmeu onoga to jest i onoga to se predstavlja da je takvo.

Merton odbacuje postulat funkcionalnog jedinstva drutva, prema kojem svaka drutv pojava ima odreenu funkciju i uvodi pojam disfunkcije.

65. Merton- tipovi prilagodbe pojedinca u grupu i drutvo

Tipovi prilagodbe su naini devijantnog ponaanja - inovacija, ritualizam, povlaenje, pobuna i konformizam. Do anomije kao dolazi jer u drutvenom sistemu slabi integracija pa ljudi vie ne mogu postii uspjeh ljudi pribjegavaju jednom od 5 tipova ponaanja.

(Kulturni ciljevi: ciljevi nametnuti svim pojedincima nekog drutva; Ameriki san kao najvii uspjeh istie postizanje materijalnog bogatstva)

Institucionalizirana sredstva: norme i pravila koja odreuju legitimne naine kojima se postiu kulturni ciljevi; zadaje ih drutvena struktura

Konformitet: prihvaanje kulturnih ciljeva i institucionaliziranih sredstava

Inovacija: prihvaanje kulturnih ciljeva, odbacivanje institucionaliziranih sredstava

Ritualizam: odbacivanje kulturnih ciljeva, prihvaanje institucionaliziranih sredstava

Povlaenje: odbacivanje i kulturnih ciljeva i institucionaliziranih sredstava

Pobuna: odbacivanje kulturnih ciljeva i institucionaliziranih sredstava te zamjena novim

66. Anomija kod Mertona s naglaskom kako dolazi do anomije?

Izvor drutvene devijantnosti ili devijantnog ponaanja jest drutvena dezintegracija ili stanje anomije koje nastaje kada dolazi do raskoraka izmeu drutvenih ciljeva i legalnih sredstava za njihovo postizanje. Za Mertona je opi uzrok devijantnosti adaptacija pojedinaca na drutveno-strukturalne proturjenosti koje ne dozvoljavaju svim pojedincima da na legitiman nain ostvare drutveno-poeljne ciljeve. Koji oblik devijantnost e nastati (inovacija, ritualizam, povlaenje, pobuna ili konformizam) ili na koji devijantan nain e se prilagoditi stanju sociokulturnih proturjenosti, ponajvie ovisi o psiho-socijalnim faktorima.